Vijesti o Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

 

Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima NN 68/18 – na snazi od 04.08.2018.

PODZAKONSKI PROPISI

Arhiva: Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 2010-2018

 

Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN 71/18)

 

NN 89/18

Objavljeno 05.10.2018.

9. Pravilnik o tehničkim uvjetima za provedbu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

10. Pravilnik o Jedinstvenom registru računa

Novosti u Zakonu iz NN 68/18

Objavljeno 03.08.2018.

Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine 91/10 i 112/12) ujednačio je, uredio i centralizirao postupak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima te je njegova primjena polučila izvanredne učinke u smislu učinkovitosti i ekonomičnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Također, centraliziranost i elektronička baza podataka iz sustava provedbe ovrhe koju vodi Financijska agencija, omogućili su praćenje stanja vezano za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima te prepoznavanje i uočavanje problema pri provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Upravo zbog podataka kojima Financijska agencija raspolaže i javno ih objavljuje, prepoznat je problem blokiranih, posebice dugotrajno blokiranih građana uslijed nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje radi nedostatnih novčanih sredstava na njihovim računima u banci.

Uzimajući u obzir da je Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, propis koji je na snazi već više od sedam godina i koji je do sada imao samo jedne izmjene i dopune, unatoč činjenici što opisuje postupanja koja se odnose odnosno naslanjaju na veći broj zakonskih propisa kao Ovršni zakon, Stečajni zakon i drugi koji su u istom razdoblju doživjeli veći broj izmjena i dopuna, bilo je neophodno većinu odredbi Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nadopuniti i izmijeniti kako bi odredbe bile usklađene sa ostalim propisima te kako bi se otklonile dvojbe oko pojedinih pitanja koja su se kroz višegodišnju praksu pojavile.

Slijedom navedenog, ovim Zakonom nastojano je u okviru zakonske regulative riješiti probleme:

- uskladiti pojam osnove za plaćanje sa Ovršnim zakonom

- pojednostaviti mogućnost dostave osnove za plaćanje na prisilnu naplatu

- definirati krajnji rok postupanja po nenaplaćenim osnovama za plaćanje evidentiranim u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na teret fizičkih osoba

- postupanja u slučaju zatvaranja svih računa, stečaja, statusnih promjena i prestanka postojanja pravnih osoba

- postupanja u slučaju smrti fizičkih osoba

- prilagoditi rokove čuvanja i postupanje s osnovama za plaćanje nakon izvršenja uzimajući u obzir racionalnost i ekonomičnost postupanja

- uskladiti način naplate troška provedbe ovrhe na novčanim sredstvima sa Ovršnim zakonom

- davanja podataka iz Očevidnika.

Naime, dosadašnja praksa i podaci o izvršenoj prisilnoj naplati na novčanim sredstvima po računu nesporno govore u prilog donošenja Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima jer je isti osigurao brzu, razmjerno jednostavnu, učinkovitu i sveobuhvatnu ovrhu na novčanim sredstvima. Stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i ustrojem Jedinstvenog registra računa koji obuhvaća sve račune i novčana sredstva svih pravnih i fizičkih osoba otvorenih u bilo kojoj banci u Republici Hrvatskoj više nije bilo mogućnosti da ovršenik, otvaranjem računa u nekoj drugoj banci, izbjegne ovrhu. No, unatoč prednostima, dosadašnja praksa ukazala je potrebnim u Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima implementirati određene dopune odnosno usklađenja, a kako bi se otklonile nedoumice u postupanju.

Tako se pokazalo potrebnim izvršiti usklađenje pojma osnove za plaćanje s Ovršnim zakonom s obzirom da je usklađenjem Ovršnog zakona s europskom regulativom proširen opseg osnova za plaćanje koje ovrhovoditelj može dostaviti u izvansudskom postupku izravne naplate.

Nadalje, pokazalo se potrebnim uskladiti način dostave osnove za plaćanje budući da odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisuju da se osnove za plaćanje mogu dostaviti na prisilnu naplatu isključivo u izvorniku ili otpravku, a što je u direktnoj suprotnosti sa zadnje donesenim izmjenama i dopunama Ovršnog zakona koje omogućavaju ovrhovoditelju da na izravnu naplatu dostavi osnovu za plaćanje i u ovjerenom prijepisu odnosno ovjerenoj preslici čime je izbjegnuto da ovrhovoditelj zbog neraspolaganja sa izvornikom ili otpravkom osnove za plaćanje treba pokrenuti postupak pred sudom.

Također, uočen je i veliki problem podnormiranosti u slučaju kada je otvoren stečaj nad ovršenikom posebice u slučaju stečaja dužnika pojedinca, što je novim odredbama zakona uređeno. Velik problem u praksi predstavljale su i situacije kada su ovrhovoditelji pravne osobe brisani iz sudskog registra bez pravnog sljednika (brisanje po članku 70. Zakona o sudskom registru, Narodne novine 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15) jer nije dolazilo do prestanka ovrhe pred Financijskom agencijom, a ovršenik zbog nedostatka pasivne legitimacije nije protiv ovrhovoditelja odnosno same ovrhe mogao pokretati nikakav postupak pred sudom, što je također uređeno odredbom članka 19. ovog Zakona.

 

Najvažnije nove odredbe koje Zakon sadrži su odredbe kojima je svrha ograničavanje dugotrajnih blokada računa građana u slučaju kada se ovrha na novčanim sredstvima pokazala neuspješnom.

Broj blokiranih građana na dan 31.01.2018. godine je 324.910 s ukupnim dugom koji iznosi 42.3 milijarde kn, uvećanom za zakonsku zateznu kamatu koja iznosi oko 21,39 milijarde kn. Od ukupnog iznosa duga od 42.3 milijarde kn, 2,3 milijarde kn odnosno 5,5% se odnosi na troškove postupka, a ostalo na glavnicu. Natpolovična većina dužnika građana, njih 58% duguje male iznose duga, koji se uglavnom odnose na tekuću potrošnju i potrošačke usluge te iako čine najveći broj dužnika, njihov ukupan dug iznosi samo 4% od ukupnog iznosa duga. Najveći dužnici, koji duguju po više od milijun kuna, iako čine samo 1% ukupnog broja blokiranih građana duguju čak 52 % ukupnog duga.

Što se tiče dužine uzastopne blokade računa, 276.836 ili 85 % građana ima blokirane račune u razdoblju duljem od 360 dana, a njihov dug iznosi 41.24 milijardi kuna ili 97,0 % ukupnog iznosa duga.

Na dan 31.03.2018. godine, broj blokiranih građana je  325.254 s ukupnim evidentiranim iznosom duga 43,37 milijarde kuna iz čega se vidi blagi porast broja blokiranih građana i iznosa evidentiranog duga.

Razlog za dugotrajnu blokadu nalazi se u tome što prema odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10, 112/12) nema krajnjeg roka do kojega je Financijska agencija dužna neizvršenu osnovu za plaćanje držati u redoslijedu radi provedbe ovrhe. Iako je odredbama članka 5. stavaka 4.i 5. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/2014, 55/16, 73/17) propisana mogućnost obustave ovrhe u slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe, ta odredba se odnosi samo na sudsku ovrhu. Odredbe o obustavi odnosno prestanku ovrhe u slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe postoje i u Prekršajnom zakonu, Zakonu o sudskim pristojbama i drugim propisima koji uređuju provedbu ovrhe temeljem pojedinih osnova za plaćanje. Međutim, najveći broj osnova za plaćanje i iznos od ukupnog duga blokiranih građana odnosi se na izvansudsku ovrhu – zadužnice i rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (javnobilježnička rješenja). Za izvansudsku ovrhu nema propisanog „kraja“ provedbe ovrhe, te stoga ta ovrha može trajati zauvijek odnosno do smrti građana (i nastaviti se nakon smrti u odnosu na nasljednike). Stoga ukupan dug blokiranih građana, neovisno o tome što se godišnja stopa novih osnova za plaćanje smanjuje, može i mora samo rasti iz razloga jer kumulativ starih ovrha ostaje i dalje evidentiran, pa koliko god da se godišnji priljev novih ovrha smanjuje.

Iz navedenog razloga, nužno je bilo propisati i rok za prestanak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima koju provodi Financijska agencija, u slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe, odnosno kada tražbina iz osnove za plaćanje nije u određenom roku naplaćena u cijelosti te je to i glavni razlog donošenja ovog zakona. Pri ocjeni koji rok je potrebno uzeti kao rok nakon kojega se može predmnijevati da je ovrha postala nemoguća, kako bi se zaštitila i prava vjerovnika, analizirani su podaci Financijske agencije. Prema tim podacima, prosjek naplata po osnovama za plaćanje koje su u Očevidniku evidentirane dulje od 3 godine iznosi samo 2,40% od ukupnog iznosa duga iz tih osnova za plaćanje, s tim da je ukupan iznos naplata izvršen nakon treće godine po tim osnovama za plaćanje samo 1,19 % od ukupnog duga iz tih osnova za plaćanje. S obzirom na navedenu analizu, procijenjeno je da se objektivno može smatrati da je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća ako se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila u roku od 3 godine od početka provedbe ovrhe temeljem te osnove za plaćanje. U skladu s time, odredbama ovog zakona ograničava se trajanje provedbe ovrhe za slučaj kada tražbina iz osnova za plaćanje nije naplaćena u cijelosti, a po osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno na rok od 3 godine od početka provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.Budući da se ograničava trajanje provedbe ovrhe, nužno je promijeniti i način plaćanja naknade za provedbu ovrhe – prema važećim odredbama Zakona Financijska agencija posredno kreditira vjerovnike na način da obavlja posao provedbe ovrhe i prije plaćanja naknade i preuzima na sebe rizik naplate od ovršenika, što u konačnici zbog velikog dijela nenaplaćenih naknada utječe visinu propisane naknade budući da iznos prikupljene naknade mora biti dovoljan za održivost sustava provedbe ovrhe. Takav način ujedno stimulira vjerovnike da pokreću ovrhu i kada pretpostavljaju da se neće namiriti iz tog predmeta ovrhe budući da je provedba ovrhe na novčanim sredstvima za njih besplatna i ne moraju snositi nikakav rizik. Stoga se odredbama ovog Zakona mijenja način naplate naknade za provedbu ovrhe i usklađuje se s odredbom članka 14. Ovršnog zakona, u smislu da trošak ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj, a konačno ovršenik. Time se ujedno potiče vjerovnik da pokreće ovrhu na novčanim sredstvima kada je to nužno i kada očekuje da će se od ovršenika na tom predmetu moći namiriti.

Nadalje, kako bi vjerovnik mogao donijeti informiranu odluku o tome hoće li ili neće pokrenuti ovrhu na novčanim sredstvima i kako bi se smanjio broj pokrenutih ovrha na novčanim sredstvima kada je izvjesna nemogućnost naplate na tom predmetu ovrhe, ovim Zakonom se mijenjaju i odredbe o davanju podataka na način da je vjerovniku omogućeno da pribavi podatke o iznosu i trajanju blokade računa građanina.

 

 

Donošenjem ovoga Zakona pristupit će se rješavanju problema dugotrajno blokiranih građana, uklanjanjem pravne neizvjesnosti u smislu neograničenog trajanja provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, na način koji neće ograničiti prava vjerovnika budući da vjerovnici mogu neometano tražiti određivanje ovrhe na drugim predmetima ovrhe niti će vjerovnicima nanijeti štetu u vidu smanjene mogućnosti naplate budući da se prema analizama samo 1,19% tražbina iz osnove za plaćanje naplati nakon treće godine.

Primjenom odredbe o ograničenju trajanja provedbe ovrhe na tri godine, već od stupanja na snagu ovoga Zakona broj blokiranih građana će se smanjiti za oko 60.000 dok će se ukupan iznos duga evidentiran u sustavu prisilne naplate na novčanim sredstvima smanjiti za oko 33 milijarde kuna. Dug građana na ovaj način neće nestati, ali će ovrhovoditelj koji nema razuman interes da ustraje na ovrsi na novčanim sredstvima budući da ovršenik nema sredstava za naplatu njegove tražbine, trebati pokretati novi ovršni postupak ili na drugi način rješavati svoj odnos sa dužnikom.

Nadalje, ostalim mjerama uz ograničenje trajanja ovrhe, smanjiti će se broj zaprimljenih novih osnova za plaćanje u odnosu na građane koji su već blokirani, izmjenom odredbi o načinu plaćanja naknade. Uvođenjem predujma troškova provedbe ovrhe na novčanim sredstvima od strane ovrhovoditelja, destimulirat će se ovrhovoditelji na pokretanje ovrhe na novčanim sredstvima u slučaju kada nije vjerojatno da se na tom predmetu ovrhe mogu namiriti. Također, vjerovnici će uslijed izmjena koje im omogućuju uvid u podatke o blokadi građana, moći i donijeti informiranu odluku o tome da li uopće pokrenuti ovrhu na novčanim sredstvima ili ne ovisno o tome procjenjuju li da će se na tom predmetu ovrhe moći naplatiti.

Također, novim odredbama, posebice odredbama o postupanju u slučaju zatvaranja računa ovršenika, stečaja, statusne promjene i prestanka postojanja pravne osobe odnosno smrti fizičke osobe, uredit će se pitanja koja je nužno urediti radi usklađenja s ostalim propisima te će se postići veća pravna sigurnost uslijed nestanka pravnih praznina oko postupanja u tim situacijama.

 

FINA:

Dana 4. kolovoza 2018. stupa na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima(NN 68/2018). Stupanjem na snagu tog Zakona prestaje važiti Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10 i 112/12). Unatoč prednostima prethodnog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji je osigurao učinkovitu, jednostavnu i sveobuhvatnu ovrhu na novčanim sredstvima, dosadašnja praksa ukazala je potrebnim u Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima implementirati određene dopune odnosno usklađenja, a kako bi se otklonile nedoumice u postupanju. U nastavku donosimo najvažnije novosti u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima koje sadrži novi Zakon.

1. Jedna od najvažnijih novih odredbi koje Zakon sadrži je odredba kojoj je svrha ograničavanje dugotrajnih blokada računa građana, u slučaju kada se ovrha na novčanim sredstvima pokazala neuspješnom. Iz navedenog razloga, bilo je nužno propisati i rok za prestanak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima koju provodi Financijska agencija. U skladu s time, odredbom ovog Zakona propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ovršenika fizičke osobe ne namiri u roku od tri godine od dana primitka osnove, a po kojoj nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Fina prestaje s provedbom ovrhe i to za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni propisani uvjeti, osim ako se ovrha provodi radi namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta i ako se radi o mjerama osiguranja iz kaznenog postupka. Dug građana na ovaj način neće nestati, ali ovrhovoditelj koji nema razuman interes da ustraje na ovrsi na novčanim sredstvima, budući da ovršenik nema sredstava za naplatu njegove tražbine, može pokrenuti novi ovršni postupak ili na drugi način rješavati svoj odnos s dužnikom.

2. Budući da se ograničava trajanje provedbe ovrhe, bilo je nužno promijeniti i način plaćanja naknade za provedbu osnove za plaćanje. Stoga se odredbama ovog Zakona mijenja način naplate naknade za provedbu osnove za plaćanje i usklađuje se s odredbom članka 14. Ovršnog zakona, u smislu da trošak ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj, a konačno ovršenik. Time se ujedno potiče vjerovnik da pokreće ovrhu na novčanim sredstvima kada je to nužno i kada očekuje da će se od ovršenika na tom predmetu moći namiriti. Sukladno navedenom, ovrhovoditelj je dužan predujmiti Fini iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a ako ovrhovoditelj nije platio iznos predujma Fina neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje. Nadalje, Zakonom su propisane i iznimke kada ovrhovoditelj nije dužan Fini predujmiti naknadu, već je naknadu dužan platiti ovršenik, a to su slučajevi kada se ovrha/osiguranje provodi:

radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja djeteta radi naplate tražbine po osnovi privremenog uzdržavanja radi naplate tražbine po osnovi neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine radi naplate tražbina Republike Hrvatske te tražbina s osnove poreza, doprinosa i drugih javnih davanja radi naplate novčane kazne, oduzete imovinske koristi i troškova u prekršajnom i kaznenom postupku radi izvršenja mjera osiguranja iz kaznenog, prekršajnog ili poreznog postupka radi naplate tražbine u korist Fine

3. Jedna od novih odredbi Zakona je i obveza ovrhovoditelja da uz pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave podnese Fini i zahtjev za naplatu na propisanom obrascu, osim ako se ovrha provodi za poreze, doprinose i druga javna davanja. Fina će navedenu osnovu za plaćanje vratiti kao nepodobnu uz obrazloženje razloga vraćanja ako ju ovrhovoditelj dostavi bez zahtjeva za naplatu. Također, zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu i zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu podnosi se na propisanom obrascu.

4. Zakonom je propisana i dužnost Fine čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je tražbina za koju je zatražena ovrha temeljem osnove za plaćanje naplaćena u cijelosti, odnosno od dana kada je Fina prestala provoditi ovrhu radi obustave, na zahtjev ovrhovoditelja ili temeljem posebnog propisa. Ovrhovoditelj ili ovršenik mogu u tom roku od Fine zatražiti vraćanje osnove za plaćanje, a ako ne zatraže vraćanje osnove, Fina je može uništiti.

5. Fina ovršeniku i ovrhovoditelju na zahtjev daje sve podatke iz Očevidnika koji se na njih odnose, a  građanima se neće naplaćivati naknada za podatke, potvrde i preslike dokumentacije iz Očevidnika. Također, Zakonom je omogućeno da osoba koja tvrdi da namjerava pokrenuti ovršni postupak ili postupak osiguranja, pribavi podatke o iznosu i trajanju blokade računa građanina, a kako bi mogla donijeti informiranu odluku o tome hoće li ili neće pokrenuti ovrhu na novčanim sredstvima i kako bi se smanjio broj pokrenutih ovrha na novčanim sredstvima kada je izvjesna nemogućnost naplate na tom predmetu ovrhe.

6. Odredbama Zakona uređeno je i postupanje u slučaju stečajnog postupka nad ovršenikom pa je tako propisano da ako na računu stečajnog dužnika pravne osobe postoje sredstva koja su zaplijenjena po nalogu Fine prije otvaranja stečajnog postupka, Fina će nakon otvaranja stečajnog postupka dati banci nalog da ta novčana sredstva oslobodi na račun stečajnog dužnika, osim ako su novčana sredstava zaplijenjena radi osiguranja predujma za namirenje troškova stečajnog postupka. Također, novčana sredstva s računa stečajnog dužnika banka će temeljem naloga suda ili stečajnog upravitelja prenijeti na račun koji je za stečajnog dužnika otvoren nakon otvaranja stečajnog postupka.

7. Zakonom je propisano postupanje i u situacijama kada je ovrhovoditelj pravna osoba brisan iz sudskog registra bez pravnog sljednika, u kojem slučaju će Fina prestati s izvršavanjem osnove za plaćanje i istu pohraniti, a ako postoje zaplijenjena sredstva temeljem te osnove za plaćanje, po ispunjenju uvjeta za prijenos Fina će dati nalog banci za prijenos tih sredstava u korist računa državnog proračuna. U slučaju smrti ovrhovoditelja fizičke osobe, Fina će prestati s izvršavanjem osnove za plaćanje i istu pohraniti, a ako postoje zaplijenjena sredstva, Fina će dati nalog za prijenos zaplijenjenih sredstava nakon što se ispune uvjeti za nastavak ovrhe u korist nasljednika.

8. Zakonom je propisano i postupanje u slučaju prestanka postojanja ovršenika pravne osobe uslijed brisanja iz odgovarajućeg registra bez pravnog sljednika odnosno smrti fizičke osobe, a kada ne postoje uvjeti za prijenos na račun ovrhovoditelja. U navedenim slučajevima Fina će po saznanju za tu okolnost prestati s izvršavanjem osnova za plaćanje i iste pohraniti. Fina će nakon saznanja o prestanku postojanja ovršenika pravne osobe dati nalog bankama da novčana sredstva prethodno zaplijenjena na računu tog ovršenika po nalogu Fine, prenese na račun državnog proračuna, dok će u slučaju saznanja za smrt ovršenika fizičke osobe, novčana sredstva ostati zaplijenjena do zaprimanja drugačijeg naloga za postupanje s tim sredstvima.

9. Novim Zakonom usklađen je i pojam osnove za plaćanje s Ovršnim zakonom pa tako osnova za plaćanje obuhvaća ovršnu odluku domaćeg suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti, ovršnu nagodbu sklopljenu pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršnu nagodbu postignutu u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnicu, bjanko zadužnicu, nalog za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europski ovršni naslov i europski platni nalog, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine, obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju, nalog Ministarstva financija za naplatu po aktiviranom državnom jamstvu, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku i svaku drugu odluku nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice prihvaća prijedlog za provedbu ovrhe.

10. Odredbama Zakona ovrhovoditelju je omogućeno da na izravnu naplatu dostavi osnovu za plaćanje i u ovjerenom prijepisu, odnosno ovjerenoj preslici, čime je izbjegnuto da ovrhovoditelj zbog neraspolaganja s izvornikom ili otpravkom osnove za plaćanje treba pokrenuti postupak pred sudom. Novom odredbom, način dostave osnove za plaćanje usklađen je s odredbom Ovršnog zakona.

Donošenjem ovoga Zakona pristupit će se rješavanju problema dugotrajno blokiranih građana, uklanjanjem pravne neizvjesnosti zbog dosadašnjeg neograničenog trajanja provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, na način koji neće ograničiti prava vjerovnika budući da vjerovnici mogu neometano tražiti određivanje ovrhe na drugim predmetima ovrhe. Također, ostalim novim odredbama Zakona uredit će se pitanja koja je bilo nužno urediti radi usklađenja s ostalim propisima te će se postići veća pravna sigurnost uslijed nestanka pravnih praznina oko postupanja u tim situacijama.

 

POVRATAK NA SVE VIJESTI