Povezani zakoni

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja

pročišćeni tekst zakona

NN 79/09, 80/13, 41/21

na snazi od 24.04.2021.

Uživajte...

Baza je ažurirana 02.08.2021. 

zaključno sa NN 85/21

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju pravila i sustav mjera za zaštitu tržišnog natjecanja, ovlasti i zadaće te ustrojstvo tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i postupanje u vezi s provedbom ovoga Zakona.

Primjena Zakona

Članak 2.

Ovaj se Zakon primjenjuje na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: narušavanje tržišnog natjecanja) od strane poduzetnika, na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan teritorija Republike Hrvatske, ako imaju učinak na Republiku Hrvatsku.

Primjena pravne stečevine Europske unije

Članak 2.a (NN 80/13)

Ovim se Zakonom uređuje i primjena članaka 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 115 od 9. 5. 2008.; u daljnjem tekstu: UFEU) na sve oblike narušavanja tržišnog natjecanja od strane poduzetnika koji imaju učinak na trgovinu između Republike Hrvatske i država članica Europske unije sukladno s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o osnivanju EZ-a (Tekst značajan za EGP) (SL L 1, 4. 1. 2003.; str. 1.– 25., u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003) i Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (Tekst značajan za EGP) (SL L 24, 29. 1. 2004. str. 1.– 22.; u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004).

Usklađivanje s pravnim aktima Europske unije

Članak 2.b (NN 41/21)

(1) Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Direktiva (EU) 2019/1 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje za učinkovitiju provedbu pravila o tržišnom natjecanju i osiguravanju pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta (SL L 11, 14. 1. 2019.).

(2) U postupcima utvrđivanja povrede ovoga Zakona te članaka 101. i/ili 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 115 od 9. 5. 2008.; u daljnjem tekstu: UFEU), poštuju se opća načela prava Europske unije i Povelja Europske unije o temeljnim pravima.

Značenje pojmova

Članak 2.c (NN 41/21)

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. »nacionalno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja« je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja,

2. »tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja« je nacionalno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije i/ili Europska komisija,

3. »kartel« je sporazum ili usklađeno djelovanje između dva ili više konkurenata kojem je cilj usklađivanje njihovih postupanja na tržištu ili utjecaj na relevantne parametre tržišnog natjecanja putem praksi poput, ali ne ograničujući se na, dogovaranja ili usklađivanja kupovnih ili prodajnih cijena, odnosno drugih trgovinskih uvjeta, među ostalim u pogledu prava intelektualnog vlasništva, određivanja kvota proizvodnje ili prodaje, dijeljenja tržišta i kupaca, uključujući manipuliranje postupkom podnošenja ponuda, ograničenja uvoza ili izvoza ili protutržišnih djelovanja protiv drugih konkurenata,

4. »tajni kartel« je kartel čije je postojanje djelomično ili u potpunosti prikriveno,

5. »pokajnički program« je program povezan s primjenom članka 101. UFEU-a ili odgovarajuće odredbe ovoga Zakona kojom se uređuju zabranjeni sporazumi, na temelju kojeg sudionik u tajnom kartelu, neovisno o drugim sudionicima kartela, surađuje u postupku tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja dobrovoljnim iznošenjem svojih saznanja o kartelu i svoje uloge u njemu, za što taj sudionik zauzvrat dobiva, odlukom tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja oslobođenje od novčane kazne ili umanjenje novčane kazne za sudjelovanje u kartelu,

6. »podnositelj prijave za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne – pokajnik« je poduzetnik – sudionik kartela koji podnosi prijavu tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne u okviru pokajničkog programa,

7. »izjava poduzetnika pokajnika« je usmeno ili pisano dobrovoljno izlaganje poduzetnika ili takvo izlaganje u ime poduzetnika, podneseno tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja, ili zapis tog usmenog izlaganja, u kojem se opisuje uključenost tog poduzetnika u kartel, njegova saznanja o kartelu i uloga koju u njemu ima, a koje izlaganje je posebno sastavljeno za podnošenje tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja radi dobivanja oslobođenja od novčane kazne ili umanjenja novčane kazne u okviru pokajničkog programa. Navedeno ne uključuje već postojeće informacije, odnosno dokaze koji postoje neovisno o tom postupku, bez obzira na to nalaze li se te informacije u spisu predmeta tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja ili ne,

8. »oslobođenje od novčane kazne« je oslobođenje od novčane kazne koju bi tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja inače izreklo poduzetniku pokajniku za njegovo sudjelovanje u tajnom kartelu, a koje mu se odobrava za suradnju s tijelom nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja u okviru pokajničkog programa,

9. »umanjenje novčane kazne« je umanjenje iznosa novčane kazne koju bi tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja inače izreklo poduzetniku za njegovo sudjelovanje u tajnom kartelu, a koje mu se odobrava za suradnju s tijelom nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja u okviru pokajničkog programa,

10. »skraćena prijava« je prijava za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne koju u skraćenom obliku tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja podnosi poduzetnik pokajnik za isti tajni kartel za koji je već podnio punu prijavu Europskoj komisiji ili se već prijavio za zabilježbu Europskoj komisiji kada se ta prijava odnosi na tajni kartel koji obuhvaća više od tri države članice kao zahvaćena područja,

11. »Europska mreža za tržišno natjecanje« je mreža javnih tijela koju čine tijela nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja u državama članicama Europske unije i Europska komisija te koja služi kao forum za raspravu i suradnju u pogledu primjene članaka 101. i 102. UFEU-a,

12. »tijelo podnositelj zahtjeva« je tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije koje podnosi zahtjev za uzajamnu pomoć,

13. »tijelo primatelj zahtjeva« je tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije koje primi zahtjev drugog tijela za uzajamnu pomoć te u tom slučaju tijelo primatelj zahtjeva postaje nadležno javno tijelo za provedbu odluka drugih tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja u skladu s nacionalnim zakonima i drugim propisima,

14. »nagodba u postupcima utvrđivanja kartela« je poseban institut u pravu tržišnog natjecanja u kojem stranka u postupku dobrovoljno i u cijelosti priznaje tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja da je sudjelovala u sklapanju zabranjenog horizontalnog sporazuma – kartela ili tajnog kartela i time počinila povredu članka 8. ovoga Zakona i/ili članka 101. UFEU-a i izjavljuje da neće osporavati odluku tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja. U slučaju prihvata prijedloga nagodbe stranki se određuje novčana kazna u umanjenom iznosu.

Pojam poduzetnika

Članak 3. (NN 41/21)

(1) Poduzetnicima, u smislu ovoga Zakona, smatraju se trgovačka društva, trgovci, udruženje poduzetnika, obrtnici i druge pravne i fizičke osobe koje obavljajući gospodarsku djelatnost sudjeluju u proizvodnji i/ili prometu robe, odnosno pružanju usluga, državna tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, kada izravno ili neizravno djeluju na tržištu, kao i sve druge pravne ili fizičke osobe (udruge, sportske organizacije, ustanove, vlasnici autorskih i sličnih prava i ostali) koje djeluju na tržištu.

(2) Pravni oblik, način financiranja i namjera ili činjenica ostvarivanja dobiti, sjedište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu, kao i činjenica obavlja li se djelatnost na tržištu izravno ili neizravno, trajno, povremeno ili jednokratno, nije od utjecaja na određivanje pojma poduzetnika iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ovaj se Zakon primjenjuje i na poduzetnike kojima je na temelju posebnih propisa povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa, poduzetnike koji su po svojoj prirodi monopoli koji ostvaruju prihod ili kojima je, na temelju dodijeljenih posebnih ili isključivih prava, povjereno obavljanje određene djelatnosti, i to samo u slučajevima ako primjena ovoga Zakona ne bi sprječavala, pravno i činjenično, obavljanje zadaća koje su im posebnim propisima i mjerama utvrđene i zbog kojih su te osobe osnovane.

(4) Za primjenu ovoga Zakona i izricanje novčanih kazni ili dnevnih novčanih kazni za povrede ovoga Zakona i/ili članaka 101. i 102. UFEU-a društvu majci i njezinim pravnim i gospodarskim sljednicima, Agencija uzima u obzir pojam poduzetnika u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije.

Poduzetnik pod kontrolom drugog poduzetnika u postupcima ocjene koncentracija

Članak 4. (NN 41/21)

Poduzetnikom pod kontrolom drugog poduzetnika smatra se poduzetnik u kojem drugi poduzetnik izravno ili neizravno:

1. ima više od polovine udjela ili dionica ili

2. može ostvarivati više od polovine glasačkih prava ili

3. ima pravo na postavljanje više od polovine članova uprave, ili nadzornog odbora ili odgovarajućeg tijela za upravljanje te vođenje poslova ili

4. na drugi način ima pravo na upravljanje poslovanjem poduzetnika na temelju posebnog ugovora o funkcioniranju samog poduzetnika kojim se stječe mogućnost ostvarivanja prevladavajućeg utjecaja na trajnijoj osnovi.

Pravni odnosi i poduzetnici na koje se ovaj Zakon ne primjenjuje

Članak 5.

Ovaj se Zakon ne primjenjuje na odnose između poslodavaca i radnika te na odnose koji su uređeni kolektivnim ugovorima između poslodavaca i sindikata.

Nadležnost tijela za provedbu ovoga Zakona

Članak 6.

Za provedbu ovoga Zakona nadležna je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: Agencija).

Mjerodavno tržište

Članak 7.

(1) U smislu ovoga Zakona, mjerodavno tržište određuje se kao tržište određene robe i/ili usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području.

(2) Mjerodavno tržište u proizvodnom smislu obuhvaća sve robe i/ili usluge za koje potrošači smatraju da su međusobno zamjenjive s obzirom na njihove bitne značajke, cijenu ili način uporabe.

(3) Mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu obuhvaća zemljopisno područje na kojem poduzetnici sudjeluju u ponudi ili nabavi robe i/ili usluga.

(4) Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog Agencije utvrditi kriterije i način određivanja mjerodavnog tržišta.

5. Uredba o načinu i kriterijima utvrđivanja mjerodavnog tržišta

 

II. SPORAZUMI PODUZETNIKA

Zabranjeni sporazumi

Članak 8.

(1) Zabranjeni su svi sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje, koje kao cilj ili posljedicu imaju narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, a osobito oni kojima se:

1. izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi trgovinski uvjeti,

2. ograničava ili nadzire proizvodnja, tržište, tehnološki razvoj ili ulaganje,

3. dijele tržišta ili izvori nabave,

4. primjenjuju nejednaki uvjeti na istovrsne poslove s različitim poduzetnicima, čime ih se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju,

5. uvjetuje sklapanje ugovora prihvaćanjem od drugih ugovornih strana dodatnih obveza, koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi s predmetom tih ugovora.

(2) Sporazumima u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito ugovori, pojedine odredbe ugovora, usmeni ili pisani dogovori među poduzetnicima te usklađena praksa koja je posljedica takvih dogovora, odluke poduzetnika ili udruženja poduzetnika, opći uvjeti poslovanja i drugi akti poduzetnika koji jesu ili mogu biti sastavni dio ugovora i slično, neovisno o tome jesu li takvi sporazumi sklopljeni između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije (horizontalni sporazumi) ili između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije (vertikalni sporazumi).

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, određeni sporazumi neće se smatrati zabranjenim sporazumima, odnosno izuzet će se od opće zabrane ako kumulativno, za vrijeme njihova trajanja, ispunjavaju sljedeće uvjete i to:

1. pridonose unapređenju proizvodnje ili distribucije robe i/ili usluga ili promicanju tehnološkog ili gospodarskog razvoja,

2. pružaju potrošačima razmjernu korist,

3. poduzetnicima ne nameću ograničenja koja nisu neophodna za postizanje navedenih ciljeva i

4. poduzetnicima ne omogućuju isključivanje znatnog dijela konkurencije s tržišta, za robe i/ili usluge koje su predmetom sporazuma.

(4) Sporazumi kojima se narušava tržišno natjecanje u smislu stavka 1. ovoga članka, a koji ne ispunjavaju uvjete iz stavka 3. ovoga članka, ili na koje se ne odnosi članak 10. ovoga Zakona, su ex lege ništetni.

(5) Teret dokaza o postojanju uvjeta iz stavka 3. ovoga članka snose poduzetnici sudionici sporazuma.

Rješenje o utvrđivanju zabranjenog sporazuma

Članak 9. (NN 80/13, 41/21)

(1) Agencija na temelju odredbe članka 8. stavka 1. i 4. ovoga Zakona ili članka 101. UFEU rješenjem:

1. utvrđuje postojanje zabranjenog sporazuma, sudionike tog sporazuma, vrstu sporazuma, robe i/ili usluge na koje sporazum ima ili može imati učinak, zemljopisno područje na kojem sporazum ima učinak, trajanje sporazuma, cilj sporazuma i način provođenja sporazuma,

2. određuje mjere, uvjete i rokove za otklanjanje štetnih učinaka zabranjenog sporazuma,

3. izriče novčanu kaznu sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Agencija može kao mjeru iz stavka 1. točke 2. ovoga članka odrediti mjeru praćenja poslovanja i/ili strukturnu mjeru koje su proporcionalne počinjenoj povredi i nužne su da bi se ta povreda uspješno otklonila.

(3) Strukturna mjera iz stavka 2. ovoga članka može se odrediti samo ako ne postoji jednako učinkovita mjera praćenja poslovanja ili ako je ta mjera veće opterećenje za poduzetnika od strukturne mjere.

Skupno izuzeće

Članak 10. (NN 41/21)

(1) Propisima o skupnom izuzeću utvrđuju se uvjeti koje pojedini sporazumi moraju ispuniti kako bi bili izuzeti od opće zabrane iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog Agencije propisati uvjete za skupna izuzeća, a osobito za:

1. vertikalne sporazume kojima se smatraju sporazumi između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije, a osobito sporazumi o isključivoj distribuciji, selektivnoj distribuciji, isključivoj kupnji i franchisingu,

2. horizontalne sporazume kojima se smatraju sporazumi između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije, a osobito sporazumi o istraživanju i razvoju te o specijalizaciji,

3. sporazume o prijenosu tehnologije,

4. sporazume o distribuciji i servisiranju motornih vozila, te

5. sporazume u sektoru prometa.

(3) Propisima iz stavka 1. ovoga članka određuju se osobito:

1. uvjeti koje sporazumi moraju sadržavati te

2. ograničenja ili uvjeti koje takvi sporazumi ne smiju sadržavati.

(4) Agencija može pokrenuti postupak za ocjenu pojedinog sporazuma koji ispunjava uvjete za skupno izuzeće kada učinci tog sporazuma, samostalno ili kumulativno sa sličnim sporazumima na mjerodavnom tržištu, ne ispunjavaju uvjete iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona. Ako se u postupku ocjene pojedinog sporazuma utvrdi da sporazum ima učinke koji su u suprotnosti s uvjetima propisanim člankom 8. stavkom 3. ovoga Zakona, Agencija će rješenjem ukinuti skupno izuzeće za taj sporazum.

6. Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o prijenosu tehnologije

8. Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila

9. Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma između poduzetnika

11. Uredba o skupnom izuzeću horizontalnih sporazuma između poduzetnika

13. Uredba o skupnom izuzeću sporazuma u sektoru prometa

Članak 10.a (NN 80/13)

(1) Skupna izuzeća primijenit će se i na sporazume s učinkom na trgovinu između Republike Hrvatske i država članica Europske unije koji ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3. UFEU i odgovarajućih uredbi Komisije (EU) ili Vijeća (EU) o skupnom izuzeću određene kategorije sporazuma od opće zabrane sporazuma iz članka 101. stavka 1. UFEU.

(2) Agencija može u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 rješenjem ukinuti skupno izuzeće iz stavka 1. ovoga članka, odnosno odlučiti da se Uredbe Komisije (EU) ili Vijeća (EU) o skupnom izuzeću određene kategorije sporazuma od opće zabrane iz članka 101. stavka 1. UFEU neće primijeniti na određeni sporazum s učinkom na teritoriju Republike Hrvatske ili nekom njegovu dijelu koji ima obilježja posebnog tržišta u zemljopisnom smislu koji nije usklađen s odredbom članka 101. stavka 3. UFEU.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka Agencija neće u rješenju o ukidanju skupnog izuzeća izreći novčanu kaznu, nego će sudionicima sporazuma odrediti rok za njegovo usklađivanje s uvjetima iz članka 101. stavka 3. UFEU ili ako to nije moguće naložiti stavljanje sporazuma izvan snage.

Sporazumi male vrijednosti

Članak 11.

(1) Odredbe o zabranjenim sporazumima iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona ne primjenjuju se na sporazume male vrijednosti.

(2) Sporazumom male vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka smatra se sporazum u kojem je zajednički tržišni udio sudionika sporazuma i poduzetnika pod njihovom kontrolom neznatan, pod uvjetom da ne sadrži odredbe koje se smatraju teškim ograničenjima tržišnog natjecanja, a koje unatoč neznatnom tržišnom udjelu sudionika sporazuma dovode do narušavanja tržišnog natjecanja.

(3) Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog Agencije utvrditi uvjete kojima sporazumi male vrijednosti moraju udovoljavati te ograničenja ili odredbe koje ne smiju sadržavati.

(4) Agencija će pokrenuti postupak za ocjenu pojedinog sporazuma koji udovoljava uvjetima propisanim propisom iz stavka 3. ovoga članka ako učinci tog sporazuma i drugih sporazuma na mjerodavnom tržištu značajno narušavaju tržišno natjecanje.

7. Uredba o sporazumima male vrijednosti

 

III. VLADAJUĆI POLOŽAJ I OGRANIČAVAJUĆA DJELOVANJA

Vladajući položaj

Članak 12.

(1) Pretpostavlja se da je poduzetnik u vladajućem položaju ako se zbog svoje tržišne snage može ponašati na mjerodavnom tržištu u značajnoj mjeri neovisno o svojim stvarnim ili mogućim konkurentima, potrošačima, kupcima ili dobavljačima, a osobito ako:

1. nema značajnih konkurenata na mjerodavnom tržištu, i/ili

2. ima značajnu tržišnu snagu na mjerodavnom tržištu u odnosu na stvarne ili moguće konkurente, a osobito s obzirom na:

– tržišni udjel i položaj te vrijeme kroz koje ga ostvaruje,i/ili

– financijsku snagu, i/ili

– prednosti u pristupu izvorima nabave ili tržištu, i/ili

– povezanost s drugim poduzetnicima, i/ili

– pravne ili činjenične zapreke pristupa drugih poduzetnika tržištu, i/ili

– sposobnost nametanja tržišnih uvjeta s obzirom na njegovu ponudu ili potražnju, i/ili

– sposobnost isključivanja konkurenata s tržišta usmjeravanjem na druge poduzetnike.

(2) U smislu ovoga Zakona poduzetnik čiji tržišni udjel na mjerodavnom tržištu iznosi više od 40 posto može biti u vladajućem položaju.

(3) Dva ili više pravno neovisna poduzetnika mogu biti u zajedničkom vladajućem položaju ako u odnosu na svoje konkurente i/ili dobavljače i/ili potrošače, na određenom tržištu nastupaju ili djeluju zajednički.

Zlouporabe vladajućeg položaja

Članak 13.

Zabranjena je svaka zlouporaba vladajućeg položaja jednog ili više poduzetnika na mjerodavnom tržištu, a osobito:

1. izravno ili neizravno nametanje nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena, odnosno drugih nepravednih trgovinskih uvjeta,

2. ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehnološkog razvitka na štetu potrošača,

3. primjena nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s drugim poduzetnicima, čime ih se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju,

4. uvjetovanje sklapanja ugovora pristankom drugih ugovornih strana na dodatne obveze, koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u izravnoj vezi s predmetom tih ugovora.

Rješenje o utvrđivanju zlouporabe vladajućeg položaja

Članak 14. (NN 80/13, 41/21)

(1) Agencija na temelju odredba članka 12. i 13. ovoga Zakona ili članka 102. UFEU rješenjem o zlouporabi vladajućeg položaja:

1. utvrđuje postojanje vladajućeg položaja i postupanje poduzetnika kojim se taj položaj zlorabi, odnosno narušava tržišno natjecanje te trajanje takvoga postupanja,

2. zabranjuje svako daljnje postupanje poduzetnika iz točke 1. ovoga članka,

3. određuje mjere, uvjete i rokove za otklanjanje štetnih učinaka takvoga postupanja,

4. izriče novčanu kaznu sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Agencija može kao mjeru iz stavka 1. točke 3. ovoga članka odrediti i mjeru praćenja poslovanja i/ili strukturnu mjeru koje su proporcionalne počinjenoj povredi i nužne da bi se ta povreda uspješno otklonila. Strukturna mjera može se odrediti samo u slučaju ako ne postoji jednako učinkovita mjera praćenja poslovanja, ili ako je ta mjera veće opterećenje za poduzetnika od strukturne mjere.

 

IV. KONCENTRACIJE PODUZETNIKA

Pojam koncentracije

Članak 15. (NN 80/13, 41/21)

(1) Koncentracija poduzetnika nastaje promjenom kontrole nad poduzetnikom na trajnoj osnovi koja se stječe:

1. pripajanjem ili spajanjem dva ili više neovisnih poduzetnika ili dijelova tih poduzetnika,

2. stjecanjem izravne ili neizravne kontrole ili prevladavajućeg utjecaja jednog, odnosno više poduzetnika nad drugim, odnosno više drugih poduzetnika ili dijelom, odnosno dijelovima drugih poduzetnika i to:

– stjecanjem većine dionica ili udjela, ili

– stjecanjem većine prava glasa, ili

– na drugi način u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima.

(2) Stjecanje kontrole u smislu stavka 1. ovoga članka ostvaruje se prijenosom prava, ugovora ili drugih sredstava kojima jedan ili više poduzetnika, bilo pojedinačno, bilo zajednički, uzimajući u obzir sve pravne i činjenične okolnosti, stječe mogućnost ostvarivanja prevladavajućeg utjecaja nad jednim ili više poduzetnika na trajnijoj osnovi.

(3) Stvaranje zajedničkog pothvata (joint venture) od strane dva ili više neovisnih poduzetnika, koji na trajnijoj osnovi djeluje kao neovisan gospodarski subjekt, smatrat će se koncentracijom u smislu stavka 1. ovoga članka.

(4) Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog Agencije utvrditi način prijave i kriterije za ocjenu koncentracije.

(5) Koncentracijom poduzetnika u smislu odredbi stavka 1. do 3. ovoga članka ne smatra se:

1. kada kreditne ili druge financijske institucije, investicijski fondovi ili društva za osiguranje, u svojem redovnom poslovanju, koje uključuje promet i posredovanje vrijednosnim papirima, za vlastiti račun ili račun trećih, privremeno, ali ne dulje od 12 mjeseci, stječu ili drže dionice ili udjele s namjerom njihove daljnje prodaje i to, ako ne koriste pravo glasa s obzirom na te dionice ili udjele na takav način da to utječe na konkurentno ponašanje tog poduzetnika. Na zahtjev, Agencija može produljiti rok od 12 mjeseci ako poduzetnik dokaže da se takva prodaja nije mogla provesti u zadanom roku,

2. stjecanje dionica ili udjela koje je posljedica internog restrukturiranja poduzetnika povezanih zajedničkom kontrolom (pripajanje, spajanje, prijenos vlasništva i sl.),

3. kada je kontrola nad poduzetnikom prenesena na stečajnog upravitelja ili likvidatora sukladno odredbama Stečajnog zakona i Zakona o trgovačkim društvima ili drugih primjenjivih propisa.

(6) Osnivanje zajedničkog pothvata (joint venture) od strane dvaju ili više neovisnih poduzetnika, koji na trajnijoj osnovi djeluje kao neovisan gospodarski subjekt, ako je cilj ili posljedica osnivanja zajedničkog pothvata usklađivanje konkurentskog ponašanja poduzetnika koji ostaju neovisni, smatrat će se koncentracijom, ali će se za ocjenu takvog usklađivanja primijeniti kriteriji iz članka 8. stavka 1. i 3. ovoga Zakona.

Zabranjena koncentracija

Članak 16.

Zabranjena je koncentracija poduzetnika koja može značajno narušiti tržišno natjecanje, a osobito ako je takvo narušavanje tržišnog natjecanja posljedica jačanja postojećeg ili stvaranja novog vladajućeg položaja sudionika koncentracije.

Obveza prijave namjere provedbe koncentracije

Članak 17. (NN 80/13, 41/21)

(1) Radi ocjene dopuštenosti koncentracije, u smislu ovoga Zakona, sudionici koncentracije obvezni su Agenciji prijaviti svaku namjeru provedbe koncentracije ako su kumulativno ostvareni sljedeći uvjeti:

1. ukupan godišnji konsolidirani prihod svih poduzetnika sudionika koncentracije ostvaren prodajom robe i/ili usluga (u daljnjem tekstu: ukupan poslovni prihod) na svjetskom tržištu, iznosi najmanje jednu milijardu kuna sukladno financijskim izvješćima za financijsku godinu koja je prethodila koncentraciji, ako najmanje jedan sudionik koncentracije ima sjedište i/ili podružnicu u Republici Hrvatskoj, i

2. ukupan poslovni prihod svakog od najmanje dva sudionika koncentracije, u Republici Hrvatskoj, sukladno financijskim izvještajima iznosi najmanje 100.000.000 kuna, u financijskoj godini koja je prethodila koncentraciji.

(2) Ako do podnošenja prijave koncentracije sudionici koncentracije nemaju zaključena godišnja financijska izvješća za financijsku godinu koja je prethodila koncentraciji, kao mjerodavna godina u postupku ocjene koncentracije smatrat će se posljednja godina za koju sudionici koncentracije imaju zaključena godišnja financijska izvješća.

(3) U izračun ukupnog godišnjeg prihoda iz stavka 1. ovoga članka:

1. Uzima se u obzir prihod:

– poduzetnika sudionika koncentracije,

– poduzetnika u kojima sudionik koncentracije izravno ili neizravno ima više od polovine udjela ili dionica ili poslovne imovine, ili može ostvarivati više od polovine glasačkih prava, ili ima pravo na postavljanje više od polovine članova uprave, ili nadzornog odbora ili odgovarajućeg tijela za upravljanje te vođenje poslova ili na drugi način ima pravo na upravljanje poslovanjem poduzetnika,

– poduzetnika koji u poduzetniku sudioniku koncentracije (stjecatelju) imaju prava ili ovlasti iz podstavka 2. ove točke,

– poduzetnika u kojima poduzetnici iz podstavka 3. ove točke imaju prava ili ovlasti navedene u podstavku 2. ove točke i

– poduzetnika u kojima dva ili više poduzetnika iz podstavaka 1. do 4. ove točke zajednički imaju prava ili ovlasti iz podstavka 2. ove točke.

2. Ne uzima se u obzir prihod:

– ostvaren prodajom robe odnosno pružanjem usluga između društava unutar koncerna (prihod unutar grupe),

– od poreza i parafiskalnih davanja.

(4) U slučaju kad se koncentracija iz članka 15. stavka 1. ovoga Zakona odnosi na pripajanje ili spajanje dijela ili dijelova jednog ili više poduzetnika, neovisno o njihovom pravnom statusu, pri izračunu prihoda u smislu stavka 1. ovoga članka, obračunava se samo prihod onih dijelova poduzetnika koji su predmet koncentracije.

(5) Dvije ili više transakcija u smislu stavka 4. ovoga članka koje su provedene u razdoblju od dvije godine, smatrat će se jednom koncentracijom, provedenom na dan posljednje transakcije.

(6) Agencija ocjenjuje dopuštenost koncentracija koje podliježu obvezi prijave namjere provedbe koncentracije iz stavka 1. ovoga članka, koncentracija za koje je posebnim propisima uređena obveza prijave Agenciji te koncentracija koje Europska komisija ustupi Agenciji na nadležno postupanje u smislu odredaba Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Tekst značajan za EGP) (SL L 24, 29. 1. 2004. str. 1. – 22.; u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004).

(7) Iznimno, sudionici koncentracije nisu obvezni podnijeti prijavu namjere provedbe koncentracije Agenciji, iako su ispunjeni kumulativni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, pod uvjetom da ista podliježe obvezi prijave Europskoj komisiji u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004.

Ukupni prihod kreditnih i drugih financijskih institucija

Članak 18.

(1) Pri ocjeni dopuštenosti koncentracije, koja uključuje kreditne i druge financijske institucije, uključujući i društva za osiguranje i društva za reosiguranje kao sudionike koncentracije, ukupni prihod iz članka 17. ovoga Zakona, utvrđuje se za te poduzetnike prema ukupnom prihodu iz njihovoga redovnog poslovanja u financijskoj godini koja prethodi koncentraciji.

(2) Za kreditne i druge institucije koje pružaju financijske usluge, ukupan prihod iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se po odbitku neizravnih poreza vezanih uz te usluge, uzimajući u obzir zbroj sljedećih stavki prihoda:

1. prihod od kamata i drugi slični prihod,

2. prihod od vrijednosnih papira:

– prihod od udjela i ostalih vrijednosnih papira s promjenjivim prinosom,

– prihod od sudjelovanja u temeljnom kapitalu gospodarskih subjekata,

– prihod od udjela u povezanim gospodarskim subjektima,

3. potraživanja na temelju provizija,

4. neto dobit od financijskih operacija i

5. drugi poslovni prihodi.

(3) Za društva za osiguranje i društva za reosiguranje, ukupan prihod iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se od vrijednosti bruto premija koja uključuje iznose plaćene i primljene u svezi s ugovorima o osiguranju sklopljenim od ili u ime i za račun društva za osiguranje uključujući i premije za reosiguranje, po odbitku poreza i parafiskalnih doprinosa obračunatih na iznos pojedinačnih premija ili vezanih za ukupan iznos premija.

Prijava namjere provedbe koncentracije

Članak 19. (NN 80/13, 41/21)

(1) Svaku namjeru provedbe koncentracije poduzetnika iz članka 15. ovoga Zakona, sudionici koncentracije obvezni su prijaviti Agenciji kada se ispune uvjeti iz članka 17. ovoga Zakona.

(2) U slučaju kada jedan poduzetnik stječe kontrolu ili prevladavajući utjecaj nad cijelim ili dijelom drugog poduzetnika, prijavu namjere koncentracije podnosi poduzetnik koji stječe kontrolu. U svim drugim slučajevima svi sudionici koncentracije kao obveznici podnošenja prijave podnose jednu prijavu, sukladno njihovom zajedničkom dogovoru.

(3) Prijava namjere koncentracije podnosi se Agenciji na ocjenu nakon zaključenja ugovora kojim se stječe kontrola ili prevladavajući utjecaj nad poduzetnikom ili dijelom poduzetnika, odnosno nakon objave javne ponude na temelju koje dolazi do stjecanja kontrole ili prevladavajućeg utjecaja nad poduzetnikom ili dijelom poduzetnika, a prije provedbe koncentracije.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, sudionici koncentracije mogu i prije zaključenja ugovora, odnosno objave javne ponude na temelju koje dolazi do stjecanja kontrole ili prevladavajućeg utjecaja nad poduzetnikom ili dijelom poduzetnika, podnijeti prethodnu prijavu namjere provedbe koncentracije, ako u dobroj vjeri dokažu stvarnu namjeru zaključenja ugovora ili javno oglase namjeru objave javne ponude.

(5) Provedba prijavljene koncentracije dopuštena je tek po isteku roka iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno danom dostave rješenja Agencije kojim se koncentracija ocjenjuje dopuštenom ili uvjetno dopuštenom u smislu članka 22. stavka 7. točke 1. i 2. ovoga Zakona.

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, u opravdanim slučajevima, a na zahtjev sudionika koncentracije, Agencija može dopustiti provedbu određenih radnji provedbe prijavljene koncentracije i prije isteka roka, odnosno dostave rješenja iz stavka 5. ovoga članka. Pri ocjeni opravdanosti takvog zahtjeva, Agencija uzima u obzir sve okolnosti slučaja, a osobito prirodu i težinu štete koja bi mogla nastupiti sudionicima koncentracije ili trećim stranama, te učinke na tržišno natjecanje koji bi mogli nastati provedbom koncentracije.

(7) Ako Europska komisija u smislu odredaba Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 odluči ustupiti na ocjenu Agenciji koncentraciju s učinkom na trgovinu između država članica Europske unije, Agencija će ocjenjivati dopuštenost te koncentracije u smislu ovoga Zakona neovisno o tome ispunjavaju li sudionici ustupljene koncentracije uvjete iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona, budući da oni ispunjavaju više prihodovne uvjete iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004.

(8) Sudionici koncentracije iz stavka 7. ovoga članka obvezni su podnijeti prijavu namjere provedbe koncentracije Agenciji u roku od 30 dana od dana zaprimanja takve odluke Europske komisije.

Sadržaj prijave namjere provedbe koncentracije

Članak 20. (NN 80/13, 41/21)

(1) Uz prijavu namjere provedbe koncentracije iz članka 19. ovoga Zakona, podnositelj prijave obvezan je dostaviti:

1. izvornik ili ovjereni prijepis izvornika dokumenta iz kojeg je vidljiv pravni temelj koncentracije, odnosno ovjereni prijevod na hrvatski jezik ako dokument nije napisan na hrvatskom jeziku,

2. godišnja financijska izvješća sudionika koncentracije za financijsku godinu koja je prethodila koncentraciji,

3. ostale dokumente i podatke uređene propisom iz članka 15. stavka 4. ovoga Zakona.

(2) Agencija može, na zahtjev sudionika koncentracije, u opravdanim slučajevima, odlučiti da ne postoji obveza dostave određenih dokumenata i podataka iz stavka 1. točke 3. ovoga članka, ako utvrdi da za ocjenu koncentracije navedeni dokumenti i podaci nisu neophodni.

(3) Podnositelj prijave namjere provedbe koncentracije obvezan je u prijavi navesti ima li obvezu podnijeti zahtjev za ocjenu koncentracije nekom drugom tijelu ovlaštenom za ocjenu koncentracije izvan teritorija Republike Hrvatske, ili je već takav zahtjev podnio te dostaviti odluku toga tijela, ako je ona već donesena.

(4) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, u slučaju kada Agencija u skraćenom postupku ocjenjuje prijavu namjere provedbe koncentracije, obveznik prijave koncentracije dostavlja Agenciji Kratki obrazac prijave koncentracije. Skraćeni postupak ocjene namjere provedbe koncentracije vodi se osobito u slučajevima kada:

1. niti jedan od sudionika koncentracije ne djeluje na istom mjerodavnom tržištu u proizvodnom i zemljopisnom smislu te među njima nema horizontalnog preklapanja, ili kada niti jedan sudionik ne djeluju na tržištu koje je uzlazno ili silazno u odnosu na tržište na kojem djeluje drugi sudionik koncentracije pa među njima nema vertikalne povezanosti,

2. dva ili više sudionika koncentracije djeluju na istom mjerodavnom tržištu u proizvodnom i zemljopisnom smislu, ali njihov zajednički tržišni udjel iznosi manje od 20%, i/ili kad jedan ili više sudionika koncentracije djeluju na mjerodavnom tržištu u proizvodnom smislu koje je uzlazno ili silazno u odnosu na mjerodavno tržište na kojem djeluje bilo koji sudionik koncentracije, ali njihov pojedinačni ili zajednički tržišni udjel niti na jednom tržištu ne iznosi 30% ili više,

3. sudionik koncentracije stječe samostalno kontrolu nad poduzetnikom nad kojim već ima zajedničku kontrolu, ili

4. u slučajevima kada dva ili više poduzetnika stječu kontrolu nad zajedničkim pothvatom (joint venture), koji nema značajnijih aktivnosti u Republici Hrvatskoj, ili kada se takve značajnije aktivnosti ne predviđaju u razumno vrijeme.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, Agencija može od podnositelja prijave namjere provedbe koncentracije zatražiti potpunu prijavu koncentracije u smislu stavka 1. ovoga članka, ako ocijeni da postoje dostatne indicije o negativnim učincima te koncentracije na tržišno natjecanje, i u tom slučaju neće voditi skraćeni postupak njezine ocjene.

(6) Danom primitka potpune prijave koncentracije smatra se dan kada je Agencija primila sve dokumente i podatke iz stavka 1. i 3. ovoga članka, o čemu Agencija daje podnositelju prijave potvrdu. Agencija će podnositelju prijave dati potvrdu i u slučaju iz stavka 2. ovoga članka.

Postupak ocjene dopuštenosti koncentracije

Članak 21.

(1) Agencija će pokrenuti postupak ocjene dopuštenosti koncentracije po zaprimanju potpune prijave iz članka 20. stavka 6. ovoga Zakona.

(2) Prilikom ocjene dopuštenosti koncentracije, Agencija će utvrditi njezine učinke na tržišno natjecanje te moguće zapreke pristupu tržištu, a osobito u slučajevima kada se koncentracijom stvara novi ili jača postojeći vladajući položaj sudionika koncentracije.

(3) Pri ocjeni učinaka koncentracije iz stavka 2. ovoga članka Agencija utvrđuje osobito:

1. strukturu mjerodavnog tržišta, postojeće i moguće buduće konkurente na mjerodavnom tržištu na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan njega, strukturu i izbor ponude i potražnje na tržištu te njihove trendove, cijene, rizike, ekonomske, pravne i ostale zapreke pristupu ili izlasku s tržišta,

2. položaj, tržišne udjele te ekonomsku i financijsku snagu poduzetnika na mjerodavnom tržištu, stupanj konkurentnosti sudionika koncentracije, moguće promjene u poslovanju sudionika koncentracije i alternativne izvore nabave za kupce koji nastaju kao posljedica koncentracije,

3. učinke koncentracije na druge poduzetnike ili na potrošače, kao što su kraći putevi distribucije, sniženje troškova transporta ili distribucije, specijalizacija u proizvodnji, tehnološke inovacije, sniženje cijena proizvoda i/ili usluga, kao i druge prednosti koje izravno proizlaze iz provedbe koncentracije.

(4) Agencija je ovlaštena od podnositelja prijave zatražiti svu dokumentaciju koju smatra bitnom za utvrđivanje činjenica iz stavka 3. ovoga članka, na temelju članka 41. ovoga Zakona, a podnositelj prijave, odnosno sudionici koncentracije mogu Agenciji dostaviti i drugu dokumentaciju i podatke koje smatraju bitnim za ocjenu koncentracije, budući da je teret dokaza o postojanju pozitivnih učinaka koncentracije na sudionicima koncentracije.

(5) Po zaprimanju potpune prijave namjere provedbe koncentracije iz članka 20. stavka 6. ovoga Zakona, Agencija sukladno članku 32. točki 1. a) i b) ovoga Zakona, na internetskoj stranici Agencije objavljuje javni poziv svim zainteresiranim osobama, za dostavljanje pisanih primjedaba i mišljenja o koncentraciji, kako bi tako prikupljeni podatci pridonijeli pojašnjenju, odnosno boljem razumijevanju odnosa i stanja na mjerodavnim tržištima.

(6) Javni poziv iz stavka 5. ovoga članka osobito sadrži:

1. naziv djelatnosti koje u Republici Hrvatskoj obavljaju sudionici koncentracije,

2. tržišta u Republici Hrvatskoj na koja će koncentracija imati učinke,

3. poziv svim poduzetnicima koji djeluju na tržištima na kojima će koncentracija imati učinke, kao i poduzetnicima koji djeluju na uzlaznim, silaznim ili susjednim tržištima na kojima bi navedena koncentracija mogla imati učinke, strukovnim udrugama, udrugama poslodavaca, udrugama za zaštitu potrošača, te ostalim osobama koje nisu stranke u postupku, odnosno konkurenti sudionika koncentracije, ali za koje se može razumno pretpostaviti da imaju saznanja o odnosima na navedenim tržištima, na dostavu svojih primjedaba, stavova i mišljenja o mogućim konkretnim značajnim učincima koncentracije na njihovo poslovanje, kao i na moguće značajne učinke te koncentracije na tržišno natjecanje na navedenim tržištima, te

4. rok za dostavu primjedbi, stavova i mišljenja, koji ne može biti kraći od 8 niti dulji od 15 dana.

(7) Ako u tijeku postupka ocjene koncentracije Agencija zaprimi jednu ili više novih prijava namjere provedbe koncentracije u kojoj isti poduzetnik stječe kontrolu ili prevladavajući utjecaj, Agencija može sve prijave smatrati jednom koncentracijom, o tome voditi jedan postupak i donijeti jedno rješenje ako to smatra svrsishodnim i ekonomičnim. Rok za ocjenu koncentracije iz članka 22. stavka 1. i 3. ovoga Zakona u tom slučaju počinje teći od trenutka davanja potvrde o potpunosti prijave posljednje prijavljene namjere koncentracije u smislu članka 20. stavka 6. ovoga Zakona.

Potvrda o dopuštenosti koncentracije i rješenje o ocjeni koncentracije

Članak 22. (NN 80/13)

(1) Ako Agencija na temelju dokumenata i podataka dostavljenih uz prijavu namjere provedbe koncentracije, u smislu članka 19. ovoga Zakona, odnosno na temelju drugih raspoloživih podataka i saznanja kojima raspolaže ocijeni da se može razumno pretpostaviti da nije riječ o zabranjenoj koncentraciji u smislu odredbe članka 16. ovoga Zakona, te ako u roku od 30 dana od dana zaprimanja potpune prijave koncentracije sukladno odredbi članka 39. ovoga Zakona ne donese zaključak o pokretanju postupka ocjene koncentracije, smatrat će se da je koncentracija dopuštena.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, Agencija bez odgađanja dostavlja podnositelju prijave namjere provedbe koncentracije potvrdu (obavijest) da je koncentracija dopuštena, a potvrda se i objavljuje na internetskim stranicama Agencije.

(3) Ako Agencija na temelju dokaza dostavljenih uz prijavu namjere koncentracije, u smislu članka 19. ovoga Zakona, odnosno na temelju drugih raspoloživih podataka i saznanja ocijeni da bi provedba koncentracije mogla imati značajan učinak na tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu, a osobito ako se tom koncentracijom stvara novi ili jača postojeći vladajući položaj sudionika koncentracije u smislu članka 16. ovoga Zakona, donijet će u smislu članka 39. ovoga Zakona zaključak o pokretanju postupka ocjene dopuštenosti koncentracije.

(4) Ako tijekom postupka ocjene koncentracije Agencija utvrdi da se koncentracija može dopustiti samo uz ispunjavanje određenih mjera i uvjeta, o tome će bez odgode, sukladno odredbi članka 48. ovoga Zakona, dostaviti obavijest podnositelju prijave, koji je obvezan, u roku ne duljem od mjesec dana od dana primitka obavijesti, predložiti odgovarajuće mjere praćenja poslovanja i/ili strukturne mjere, i uvjete kojima bi se trebali otkloniti negativni učinci predmetne koncentracije.

(5) Mjere i uvjete iz stavka 4. ovoga članka podnositelj prijave može predložiti i ranije, pa i u samoj prijavi namjere koncentracije.

(6) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, Agencija može u cijelosti ili djelomično prihvatiti mjere, uvjete i rokove predložene od sudionika koncentracije, ako utvrdi da su iste dostatne za otklanjanje negativnih učinaka te koncentracije na tržišno natjecanje. Ukoliko Agencija ne prihvati ili samo djelomično prihvati mjere, uvjete i rokove predložene od sudionika koncentracije, ovlaštena je sama odrediti i druge mjere praćenja poslovanja i/ili strukturne mjere te uvjete i rokove za njihovo ispunjenje.

(7) U roku od 3 mjeseca od dana donošenja zaključka o pokretanju postupka iz stavka 3. ovoga članka, Agencija će donijeti rješenje:

1. kojim se koncentracija ocjenjuje dopuštenom,

2. kojim se koncentracija ocjenjuje uvjetno dopuštenom ako se ispune određene mjere i uvjeti u rokovima koje odredi Agencija,

3. kojim se koncentracija ocjenjuje zabranjenom.

(8) U slučaju iz stavka 7. točke 2. ovoga članka, sudionici koncentracije mogu poduzimati radnje radi provedbe koncentracije počevši od dana dostave rješenja kojim Agencija koncentraciju ocjenjuje uvjetno dopuštenom. Ako sudionici koncentracije ne ispune mjere i uvjete u rokovima određenim rješenjem, Agencija će ovisno o utvrđenju razloga neispunjenja, ukinuti ili izmijeniti rješenje o uvjetno dopuštenoj koncentraciji u smislu članka 23. ovoga Zakona.

(9) Rok iz stavka 7. ovoga članka ne teče počevši od dana dostave sudionicima koncentracije obavijesti iz članka 48. ovoga Zakona, do dana dostave Agenciji prijedloga mjera, uvjeta i rokova iz stavka 4. ovoga članka.

Ukidanje ili djelomično ukidanje rješenja o koncentraciji

Članak 23. (NN 80/13)

(1) Agencija može po službenoj dužnosti ili na zahtjev sudionika koncentracije ukinuti rješenje iz članka 22. ovoga Zakona, u slučajevima:

1. ako je rješenje bilo doneseno na temelju netočnih ili neistinitih podataka koji su bili od odlučujućeg utjecaja za njegovo donošenje, i/ili

2. ako bilo koji od sudionika koncentracije nije ispunio mjere i uvjete u rokovima određenim rješenjem Agencije.

(2) U rješenju iz stavka 1. ovoga članka Agencija će uz odluku o ukidanju rješenja koncentraciju ocijeniti zabranjenom u smislu članka 16. ovoga Zakona, sudionicima koncentracije odrediti mjere, uvjete i rokove za ponovnu uspostavu učinkovitog tržišnog natjecanja, te izreći novčanu kaznu sukladno odredbama ovoga Zakona.

(3) Agencija može po službenoj dužnosti ili na zahtjev sudionika koncentracije rješenjem djelomično ukinuti rješenje iz članka 22. ovoga Zakona kada stranke ne mogu ispuniti neki od uvjeta ili ih ne mogu ispuniti u određenim rokovima, zbog okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti niti izbjeći i ne ovise o volji stranke, te u rješenju odrediti nove mjere, uvjete i rokove za ponovnu uspostavu učinkovitog tržišnog natjecanja.

Mjere nakon provedbe nedopuštene koncentracije

Članak 24.

(1) Agencija po službenoj dužnosti posebnim rješenjem određuje neophodne mjere praćenja poslovanja ili strukturne mjere potrebne za ponovnu uspostavu tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, te određuje rokove za njihovo izvršenje u slučajevima kada je:

1. predmetna koncentracija provedena protivno rješenju Agencije kojim se ona ocjenjuje zabranjenom u smislu članka 22. stavka 7. točke 3. ovoga Zakona, ili

2. koncentracija provedena bez podnošenja obvezne prijave namjere koncentracije iz članka 19. ovoga Zakona.

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka, Agencija osobito može:

1. naložiti prodaju ili prijenos stečenih dionica ili poslovnih udjela,

2. zabraniti ili ograničiti ostvarivanje prava glasa vezanog uz dionice ili udjele u poduzetnicima – sudionicima koncentracije i narediti prestanak zajedničkog pothvata (joint venture) ili drugih oblika stjecanja kontrole iz članka 15. ovoga Zakona koji su doveli do nedopuštene koncentracije.

(3) U rješenju iz stavka 1. ovoga članka Agencija izriče i novčanu kaznu sukladno odredbama ovoga Zakona.

 

V. STRUČNA MIŠLJENJA AGENCIJE

Davanje stručnih mišljenja

Članak 25.

(1) Agencija, na zahtjev Hrvatskoga sabora, Vlade Republike Hrvatske, središnjih tijela državne uprave, pravnih osoba s javnim ovlastima u skladu s posebnim zakonom i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave daje stručna mišljenja o sukladnosti nacrta prijedloga zakona i drugih propisa s ovim Zakonom te o ostalim pitanjima koja mogu značajno utjecati na tržišno natjecanje.

(2) Agencija može zatražiti od središnjih tijela državne uprave ili drugih državnih tijela dostavljanje na uvid nacrta prijedloga zakona i drugih propisa, radi davanja stručnih mišljenja o njihovoj sukladnosti s ovim Zakonom, ako smatra da mogu značajno utjecati na tržišno natjecanje.

(3) Agencija može tijelima iz stavka 1. ovoga članka davati mišljenja o sukladnosti važećih zakona i drugih propisa s ovim Zakonom, donositi mišljenja kojima se promiče znanje o tržišnom natjecanju, odnosno podiže razina svijesti i informiranosti o ulozi politike i prava tržišnog natjecanja, kao i donositi mišljenja i stručne stavove o rješenjima i razvoju komparativne prakse iz područja prava i politike tržišnog natjecanja.

 

VI. AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA

Pravni položaj i neovisnost Agencije

Članak 26. (NN 80/13, 41/21)

(1) Agencija je samostalna i neovisna pravna osoba s javnim ovlastima koja obavlja poslove općeg, nacionalnog, regulatornog tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima u okviru djelokruga i nadležnosti određenih ovim Zakonom te člancima 101. i/ili 102. UFEU-a, Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o osnivanju EZ-a (Tekst značajan za EGP) (SL L 1, 4. 1. 2003.; str. 1. – 25., u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003) te Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004.

(2) Agencija svoje ovlasti izvršava neovisno i nepristrano u interesu učinkovite i ujednačene primjene odredbi ovoga Zakona te članaka 101. i/ili 102. UFEU-a ne dovodeći u pitanje suradnju među tijelima nadležnima za zaštitu tržišnog natjecanja u Europskoj mreži za tržišno natjecanje.

(3) Agencija u provedbi poslova iz stavka 2. ovoga članka surađuje s Europskom komisijom i tijelima nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja država članica Europske unije.

(4) Agencija je ovlaštena odrediti prioritete u svom radu i u slučaju kada zaprimi inicijativu za pokretanje postupka po službenoj dužnosti u smislu ovoga Zakona te članaka 101. i/ili 102. UFEU-a.

(5) Agencija utvrđuje povredu ovoga Zakona i/ili članaka 101. ili 102. UFEU-a te za utvrđene povrede izriče novčane kazne ili dnevne novčane kazne.

(6) Za obavljanje poslova iz svoje nadležnosti Agencija odgovara Hrvatskome saboru kojem Agencija jednom godišnje podnosi Izvješće o radu za proteklu kalendarsku godinu, a obvezna ga je podnijeti do 30. lipnja tekuće godine.

(7) Izvješće o radu posebno sadrži podatke o imenovanjima i razrješenjima predsjednika i članova Vijeća, dodijeljenim financijskim sredstvima te promjene u dodijeljenom proračunu u odnosu na prijašnje godine.

(8) Statut Agencije potvrđuje Hrvatski sabor.

(9) Agencija se upisuje u sudski registar kao javna ustanova.

(10) Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije, a osobito onaj koji bi mogao ugroziti njezinu samostalnost i neovisnost.

(11) U smislu stavka 6. ovoga članka Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: Vijeće) i stručna služba Agencije, kao tijela Agencije provode svoje ovlasti iz ovoga Zakona neovisno o političkom i drugom vanjskom utjecaju te bez traženja i primanja uputa od Vlade Republike Hrvatske ili bilo kojeg drugog javnog ili privatnog subjekta pri obavljanju svojih dužnosti i izvršavanju svojih ovlasti, ne dovodeći u pitanje pravo Vlade Republike Hrvatske da, prema potrebi, donese pravila u pogledu opće politike koja nisu povezana sa sektorskim istraživanjima koje provodi Agencija ili postupcima u nadležnosti Agencije.

(12) Sjedište Agencije je u Zagrebu.

Ustrojstvo agencije i resursi

Članak 26.a (NN 41/21)

(1) Unutarnje ustrojstvo i način poslovanja Agencije, opći akti Agencije te druga pitanja važna za rad Agencije pobliže se uređuju Statutom Agencije.

(2) Rad Agencije je javan.

(3) Za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa na radnike Agencije i članove Vijeća primjenjuju se opći propisi o radu.

(4) Sredstva za obavljanje poslova iz djelokruga Agencije osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske.

(5) Sukladno fiskalnim mogućnostima državnog proračuna Republike Hrvatske, pri određivanju sredstava, potrebno je osigurati sredstva za dostatan broj kvalificiranih zaposlenika te dostatne financijske, tehničke i tehnološke resurse koji su potrebni za učinkovito obavljanje ovlasti Agencije iz ovoga Zakona te članaka 101. i/ili 102. UFEU-a.

(6) Ne dovodeći u pitanje i pridržavajući se u cijelosti odredaba Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske, Agencija je neovisna u namjenskom trošenju dodijeljenih financijskih sredstava za provedbu svojih ovlasti iz stavka 5. ovoga članka.

(7) Upravne pristojbe, novčane kazne i dnevne novčane kazne koje utvrđuje i izriče Agencija prihod su državnog proračuna Republike Hrvatske.

Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja

Članak 27. (NN 41/21)

(1) Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: Vijeće) je tijelo koje upravlja radom Agencije, a sastoji se od pet članova, od kojih je jedan predsjednik Vijeća.

(2) Predsjednik Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja zastupa, predstavlja i rukovodi Agencijom.

(3) U rukovođenju Agencijom predsjednik Vijeća organizira i vodi rad i poslovanje Agencije, vodi stručni rad i odgovara za stručni rad Agencije.

(4) Predsjednika i ostale članove Vijeća imenuje i razrješuje dužnosti Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. U postupku predlaganja predsjednika Vijeća i članova Vijeća, Vlada Republike Hrvatske objavljuje javni poziv za predlaganje kandidata za predsjednika Vijeća i članove Vijeća.

(5) Zamjenika predsjednika, na prijedlog predsjednika Vijeća, bira Vijeće većinom glasova.

(6) Predsjednik i članovi Vijeća zaposleni su u Agenciji.

(7) Osnovica za obračun plaće predsjednika Vijeća, zamjenika predsjednika Vijeća i članova Vijeća jednaka je osnovici za obračun plaće državnih dužnosnika.

(8) Predsjednik Vijeća, zamjenik predsjednika Vijeća i članovi Vijeća imaju pravo na plaću koja se utvrđuje odlukom Vlade Repub­like Hrvatske i objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(9) Utvrđeni koeficijent za predsjednika Vijeća ne može biti viši od koeficijenta državnog tajnika.

(10) Osnovna plaća iz stavka 8. ovoga članka uvećava se za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, a uvećanje može iznositi najviše 20 %.

Uvjeti za imenovanje i trajanje mandata

Članak 28.

(1) Predsjednikom i članom Vijeća može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji je završio preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij pravnog ili ekonomskog smjera i stekao odgovarajući naziv u skladu s posebnim zakonom te koji ima deset godina radnog staža u struci.

(2) Uz uvjete iz stavka 1. ovoga članka predsjednik i članovi Vijeća moraju ispunjavati i sljedeće uvjete:

1. za pravnika položen pravosudni ispit,

2. za ekonomista specijalistički ispit ili znanstveni stupanj magistra ili doktora znanosti.

(3) Predsjednik i članovi Vijeća imenuju se na razdoblje od pet godina, te mogu biti ponovno imenovani.

(4) Predsjednik i članovi Vijeća dužnost obnašaju profesionalno.

(5) Predsjednik i članovi Vijeća ne mogu biti državni dužnosnici, osobe koje obnašaju dužnost u tijelima političke stranke niti članovi uprava, nadzornih odbora te upravnih vijeća poduzetnika, ili biti članovi bilo kojih drugih oblika interesnih udruživanja, koji bi mogli dovesti do sukoba interesa.

(6) Predsjednik i članovi Vijeća mogu pisati i objavljivati stručne ili znanstvene radove i sudjelovati u radu stručnih ili znanstvenih skupova i projekata.

(7) Predsjednik i članovi Vijeća su obvezni ponašati se tako da ne umanjuju ugled Agencije, te da ne dovode u pitanje samostalnost i neovisnost Agencije pri donošenju odluka.

Razrješenje predsjednika i članova Vijeća

Članak 29. (NN 41/21)

(1) Hrvatski sabor može razriješiti dužnosti predsjednika, odnosno člana Vijeća prije isteka mandata, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, ako:

1. to sam zatraži,

2. bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja dužnosti predsjednika, odnosno člana Vijeća,

3. trajno izgubi sposobnost obavljanja povjerenih mu dužnosti,

4. tijekom mandata preuzme neku od dužnosti iz članka 28. stavka 5. ovoga Zakona,

5. u obnašanju dužnosti povrijedi odredbe članka 28. ovoga Zakona.

(2) O postojanju razloga za razrješenje predsjednika, odnosno člana Vijeća prije isteka mandata Vijeće je obvezno izvijestiti Vladu Republike Hrvatske.

(3) Prije donošenja odluke o razrješenju, predsjedniku, odnosno članu Vijeća mora se omogućiti da se pisano očituje o razlozima razrješenja Hrvatskom saboru.

(4) Predsjednik i članovi Vijeća ne mogu biti razriješeni dužnosti zbog razloga povezanih s urednim obavljanjem njihovih dužnosti odnosno urednim izvršavanjem njihovih ovlasti u primjeni ovoga Zakona te članaka 101. i 102. UFEU-a.

(5) Predsjednik i članovi Vijeća 12 mjeseci nakon prestanka svojeg mandata ne mogu obavljati poslove koji bi mogli dovesti do sukoba interesa u smislu općeg propisa kojim se uređuje područje sukoba interesa te internih akata Agencije.

Djelokrug Vijeća

Članak 30. (NN 80/13, 41/21)

U upravljanju radom Agencije, Vijeće osobito:

1. donosi odluku na temelju koje Agencija predlaže Vladi Republike Hrvatske donošenje propisa na temelju odredaba ovoga Zakona,

2. donosi odluku na temelju koje Agencija pokreće i vodi postupak utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja i postupak utvrđivanja postojanja uvjeta za izricanje novčane kazne zbog povrede ovoga Zakona i povrede članka 101. ili 102. UFEU, odnosno donosi odluku na temelju koje Agencija rješava upravnu stvar i određuje mjere, uvjete i rokove za ponovnu uspostavu učinkovitog tržišnog natjecanja te izriče novčanu kaznu i rokove te način njezina izvršenja,

3. donosi odluku na temelju koje Agencija utvrđuje nepostojanje javnog interesa ili uvjeta za pokretanje postupka, odnosno nepostojanje učinka na trgovinu između država članica Europske unije iz članka 38. ovoga Zakona,

4. donosi odluku na temelju koje Agencija obustavlja postupak kada ne postoje zakonske pretpostavke za daljnje vođenje postupka u smislu ovoga Zakona te članaka 101. i 102. UFEU-a,

5. donosi odluku na temelju koje Agencija prihvaća ili ne prihvaća prijedlog za nagodbu u postupcima utvrđivanja kartela u smislu članka 52.a ovoga Zakona, a vezano za primjenu članka 8. ovoga Zakona i/ili članka 101. UFEU-a,

6. donosi odluku na temelju koje Agencija obustavlja postupak kada u istom predmetu odlučuje ili je već odlučila Europska komisija ili nadležno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije,

7. nalaže stručnoj službi provođenje prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu,

8. donosi odluku na temelju koje Agencija podnosi zahtjev Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske za davanjem naloga za određivanje nenajavljene pretrage poslovnih prostorija, zemljišta i prijevoznih sredstava, dokumenata, isprava i stvari koje se tamo nalaze kao i pečaćenje i privremeno oduzimanje predmeta pretrage iz članka 42. stavka 1. i članka 44. ovoga Zakona,

9. aktivno promiče znanje o tržišnom natjecanju, odnosno podiže razinu svijesti i informiranosti o ulozi politike i prava tržišnog natjecanja,

10. daje mišljenja o sukladnosti nacrta prijedloga zakona i drugih propisa s ovim Zakonom,

11. utvrđuje metodološke osnove za istraživanje tržišnog natjecanja,

12. utvrđuje pravila i mjere za zaštitu tržišnog natjecanja, mjere za otklanjanje narušavanja tržišnog natjecanja i druge mjere za unapređenje prava i politike tržišnog natjecanja na području Republike Hrvatske,

13. daje mišljenja i stručne stavove o rješenjima i razvoju komparativne prakse iz područja prava i politike tržišnog natjecanja,

14. na zahtjev Hrvatskoga sabora, Vlade Republike Hrvatske, središnjih tijela državne uprave, pravnih osoba s javnim ovlastima u skladu s posebnim zakonom te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave daje stručna mišljenja o pitanjima iz područja prava i politike tržišnog natjecanja,

15. obavlja poslove međunarodne suradnje vezane za izvršenje međunarodnih obveza Republike Hrvatske prenesenih u ovlast Agencije, što posebice obuhvaća izvršenje obveza suradnje s Europskom komisijom i nadležnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja država članica Europske unije uređenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 i Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004, u okviru Europske mreže tijela za zaštitu tržišnog natjecanja te surađuje s ostalim međunarodnim organizacijama i institucijama u području zaštite tržišnog natjecanja,

16. usvaja godišnje Izvješće o radu koje Agencija jednom godišnje podnosi Hrvatskom saboru za proteklu kalendarsku godinu.

Način donošenja odluka

Članak 31.

(1) Odluke o svim općim i pojedinačnim aktima Vijeće donosi na sjednicama većinom od najmanje tri glasa, a član Vijeća ne može biti suzdržan od glasovanja.

(2) Tri člana Vijeća čine kvorum, a svakoj sjednici Vijeća obvezno prisustvuje predsjednik Vijeća, odnosno u njegovoj odsutnosti njegov zamjenik.

Službena osoba u stručnoj službi Agencije

Članak 32. (NN 80/13, 41/21)

Stručna služba Agencije obavlja upravne i stručne poslove zaštite tržišnog natjecanja, a osobito:

1. vodi prethodno ispitivanje stanja na mjerodavnom tržištu radi utvrđivanja postojanja dostatnih indicija za pokretanje postupka u smislu članka 39. ovoga Zakona te u tu svrhu

a) prikuplja podatke i obavijesti od pravnih ili fizičkih osoba, strukovnih ili gospodarskih interesnih udruga, odnosno komora poduzetnika, udruga potrošača, tijela državne uprave, te tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koji imaju određena saznanja koja su bitna za ispitivanje tržišta i utvrđivanje stanja na tržištu, neovisno o konkretnim postupcima koje Agencija vodi,

b) prikuplja podatke i obavijesti od pravnih ili fizičkih osoba, strukovnih ili gospodarskih interesnih udruga, odnosno komora poduzetnika, udruga potrošača, tijela državne uprave, te tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koji imaju određena saznanja koja su bitna za utvrđivanje stanja na pojedinim tržištima, te prije donošenja zaključka o pokretanju postupka u svakom pojedinom slučaju nastoji postići ponovnu uspostavu tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, ako je to u javnom interesu, i nije riječ o značajnom narušavanju tržišnog natjecanja,

2. predlaže Vijeću donošenje odluke kojom se utvrđuje nepostojanje javnog interesa ili uvjeta za pokretanje postupka, odnosno nepostojanje učinka na trgovinu između država članica Europske unije iz članka 38. ovoga Zakona,

3. predlaže Vijeću donošenje odluke o obustavi postupka kada ne postoje zakonske pretpostavke za daljnje vođenje postupka u smislu ovoga Zakona te članaka 101. ili 102. UFEU-a,

4. predlaže Vijeću donošenje odluke o prihvaćanju ili neprihvaćanju prijedloga za nagodbu u postupcima utvrđivanja kartela u smislu članka 52.a ovoga Zakona, a vezano za primjenu članka 8. ovoga Zakona i/ili članka 101. UFEU-a,

5. pisanim zahtjevom tijekom prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu prije pokretanja postupka u smislu članka 39. ovoga Zakona i/ili tijekom postupka utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja, poziva radi saslušanja predstavnike poduzetnika, predstavnike drugih pravnih osoba i fizičke osobe ako bi oni mogli imati informacije relevantne za primjenu ovoga Zakona te članaka 101. ili 102. UFEU-a u smislu članka 41.a ovoga Zakona,

6. predlaže Vijeću donošenje odluke o pokretanju postupka u smislu članka 39. ovoga Zakona,

7. izvještava Vijeće o činjenicama i okolnostima na temelju kojih Vijeće donosi odluku o podnošenju zahtjeva Agencije Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske za davanje naloga za određivanje nenajavljene pretrage poslovnih prostorija, zemljišta i prijevoznih sredstava, dokumenata, isprava i stvari koje se tamo nalaze kao i pečaćenje i privremeno oduzimanje predmeta pretrage iz članka 42. stavka 1. i članka 44. ovoga Zakona,

8. izvještava Vijeće o zaprimljenom zahtjevu Europske komisije, podnesenom sukladno s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 za provedbu nenajavljene pretrage od strane Agencije na području Republike Hrvatske radi utvrđivanja povrede članka 101. ili 102. UFEU, odnosno o zahtjevu Europske komisije za pružanje pomoći Agencije u provedbi tih pretraga te o zahtjevu nadležnog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije Agenciji da, u ime i za račun tog tijela, na području Republike Hrvatske provede nenajavljenu pretragu ili neku drugu ispitnu radnju u svrhu prikupljanja činjenica radi utvrđivanja povrede članka 101. ili 102. UFEU,

9. vodi postupak utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja i postupak izricanja novčanih kazni u pojedinačnim predmetima, te nakon što utvrdi sve relevantne činjenice i okolnosti za donošenje odluke, izrađuje nacrt odluke i izvještava Vijeće koje odlučuje o predmetnom postupku sukladno odredbama ovoga Zakona odnosno članka 101. ili 102. UFEU,

10. izrađuje nacrt odluke kojim Agencija obustavlja postupak kada u istom predmetu odlučuje ili je već odlučila Europska komisija ili nadležno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije,

11. izrađuje nacrte mišljenja o sukladnosti nacrta prijedloga zakona i drugih propisa s ovim Zakonom,

12. izrađuje nacrte propisa i drugih akata potrebnih za provedbu ovoga Zakona,

13. izrađuje nacrte dokumenata kojima se aktivno promiče znanje o tržišnom natjecanju, odnosno podiže razinu svijesti i informiranosti o ulozi politike i prava tržišnog natjecanja,

14. prati i analizira uvjete na tržištu s ciljem razvoja tržišnog natjecanja,

15. obavlja poslove međunarodne suradnje vezane za izvršenje međunarodnih obveza Republike Hrvatske prenesenih u ovlast Agencije, što posebice obuhvaća izvršenje obveza suradnje s Europskom komisijom i nadležnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja država članica Europske unije uređenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 i Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004, u okviru Europske mreže tijela za zaštitu tržišnog natjecanja te surađuje s ostalim međunarodnim organizacijama i institucijama u području zaštite tržišnog natjecanja,

16. priprema godišnje izvješće o radu.

Sukob interesa radnika

Članak 33.

(1) Radnici Agencije ne   mogu biti članovi uprava ili nadzornih odbora te upravnih vijeća poduzetnika, ili biti u članstvima bilo kojih drugih oblika interesnog udruživanja, koja bi mogla dovesti u sumnju njihovu nepristranost u vođenju postupaka koji su u nadležnosti Agencije.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, dopušteno je članstvo i sudjelovanje u znanstvenim udrugama, asocijacijama i projektima, pod uvjetom da isto ne utječe na nepristranost u vođenju postupaka.

Članak 34. (NN 41/21)

Brisan.

 

VII. POSTUPAK U NADLEŽNOSTI AGENCIJE

Primjena odredaba koje uređuju postupak koji je u nadležnosti Agencije

Članak 35. (NN 80/13, 41/21)

(1) U postupcima koji su u nadležnosti Agencije primjenjuje se zakon kojim se uređuje opći upravni postupak.

(2) Radnici stručne službe – diplomirani pravnici s položenim pravosudnim ispitom vode postupke koji su u nadležnosti Agencije iz stavka 1. ovoga članka, a odluke u tim predmetima donosi Vijeće u smislu članka 30. točke 2. ovoga Zakona.

(3) Za vođenje postupka utvrđivanja postojanja uvjeta za izricanje upravno kaznene mjere i izricanja novčane kazne iz članka 52. i 60. do 65. ovoga Zakona, obvezan je i radni staž u struci od najmanje 4 godine nakon položenog pravosudnog ispita.

Stranke u postupku

Članak 36. (NN 80/13)

(1) Položaj stranke u postupku imaju poduzetnici protiv kojih Agencija vodi postupak koji je u njezinoj nadležnosti, te poduzetnici sudionici koncentracija.

(2) Podnositelj inicijative za pokretanje postupka iz članka 37. ovoga Zakona nema položaj stranke u postupku.

(3) Osoba koja smatra da se u postupku koji je u nadležnosti Agencije odlučuje o njezinim pravima ili pravnim interesima, a nema položaj stranke u postupku, može podnijeti pisani zahtjev Agenciji za priznavanje istih postupovnih prava koje ima podnositelj inicijative iz članka 37. ovoga Zakona, ako dokaže postojanje tog interesa.

(4) Agencija će o zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka rješenjem odlučiti u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba, ali je tužbom dopušteno pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

Postupak utvrđivanja povrede odredbi ovoga Zakona

Inicijativa za pokretanje postupka utvrđivanja zabranjenog sporazuma i zolouporabe vladajućeg položaja

Članak 37. (NN 80/13)

(1) Inicijativu za pokretanje postupka utvrđivanja zabranjenog sporazuma i/ili zlouporabe vladajućeg položaja koji je u nadležnosti Agencije, u obliku pisanog zahtjeva, prijedloga, obavijesti, prigovora ili drugog podneska može podnijeti svaka pravna ili fizička osoba, strukovna ili gospodarska interesna udruga, odnosno komora poduzetnika, udruga potrošača, Vlada Republike Hrvatske, tijela državne uprave te tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(2) Inicijativa iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

1. naziv i sjedište pravne osobe, odnosno ime i prezime i prebivalište fizičke osobe podnositelja inicijative,

2. podatke pomoću kojih se može nedvojbeno i jasno odrediti protiv koga se podnosi inicijativa,

3. opis činjeničnog stanja, prakse ili okolnosti koje su razlog za podnošenje inicijative,

4. isprave, dokumente i druge dokaze pod uvjetom da podnositelj inicijative njima raspolaže, a kojima bi se mogli potvrditi navodi iz točke 3. ovoga stavka.

(3) Ako inicijativa iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke koje podnositelj smatra poslovnom tajnom, obvezan je to naznačiti te navesti pravnu osnovu.

(4) Podnositelj inicijative može pisanim putem zatražiti od Agencije dostavu Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku iz članka 48. ovoga Zakona u skraćenom obliku, i može zatražiti saslušanje u postupku u svojstvu svjedoka. U tom slučaju, Agencija će udovoljiti zahtjevu podnositelja.

(5) Podnositelj inicijative može tražiti od Agencije zaštitu identiteta. Ako ocijeni da za to postoje opravdani razlozi, Agencija će udovoljiti takvom zahtjevu. U tom slučaju, podnositelj inicijative nema prava uređena stavkom 4. ovoga članka.

Pokretanje postupka

Članak 38. (NN 80/13, 41/21)

(1) Postupak utvrđivanja zabranjenog sporazuma iz članka 8. ovoga Zakona i postupak utvrđivanja zabranjenog sporazuma iz članka 101. UFEU, postupak ocjene sporazuma iz članka 10. stavka 4., članka 10.a i članka 11. stavka 4. ovoga Zakona te postupak utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja iz članka 13. ovoga Zakona i postupak utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja iz članka 102. UFEU Agencija pokreće po službenoj dužnosti.

(2) Postupak ocjene dopuštenosti koncentracije Agencija pokreće u pravilu na temelju prijave sudionika koncentracije u smislu članka 19. ovoga Zakona. Agencija može pokrenuti postupak ocjene koncentracija po službenoj dužnosti ako sudionici ne prijave koncentraciju u smislu članka 17. ovoga Zakona, u slučaju ukidanja ili djelomičnog ukidanja rješenja o koncentraciji u smislu članka 23. ovoga Zakona, te u slučaju određivanja mjera nakon provedbe nedopuštene koncentracije iz članka 24. ovoga Zakona.

(3) Postupci iz stavka 1. i 2. ovoga članka smatraju se pokrenutim danom donošenja zaključka o pokretanju postupka sukladno članku 39. ovoga Zakona.

(4) Ako ocijeni da se inicijativa iz članka 37. ovoga Zakona odnosi na postupanje koje ima neznatan učinak na tržišno natjecanje na određenom mjerodavnom tržištu ili ako Agencija ocijeni da sadržaj inicijative nakon njezina razmatranja nije prioritet u provedbi ovoga Zakona te članaka 101. ili 102. UFEU-a, Agencija će donijeti rješenje kojim utvrđuje da ne postoji javni interes za pokretanje postupka i isto dostaviti podnositelju inicijative.

(5) Ako Agencija na temelju inicijative iz članka 37. ovoga Zakona tijekom prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu u smislu članka 32. točke 1. a) i b) utvrdi da nema uvjeta za pokretanje postupka u smislu odredaba ovoga Zakona, dužna je nakon utvrđenja stanja na mjerodavnom tržištu, a najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana zaprimanja inicijative za pokretanje postupka, o tome donijeti rješenje i isto dostaviti podnositelju inicijative iz članka 37. ovoga Zakona.

(6) Ako Agencija, na temelju inicijative iz članka 37. ovoga Zakona tijekom prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu u smislu članka 32. točke 1. podtočke a) i b) ovoga Zakona, radi utvrđivanja postojanja dostatnih indicija za pokretanje postupka utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja temeljem članka 101. ili 102. UFEU, utvrdi da ne postoji učinak na trgovinu između država članica Europske unije, donijet će o tome najkasnije u roku od šest mjeseci od dana zaprimanja inicijative za pokretanje postupka rješenje kojim će utvrditi da nema uvjeta za pokretanje postupka i isto dostaviti podnositelju inicijative.

(7) Agencija će rješenjem utvrditi da nema uvjeta za pokretanje postupka i u slučaju kada Europska komisija ili drugo nadležno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije vodi postupak u istom predmetu ili kada su Europska komisija ili nadležno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije već donijeli odluku u istom predmetu.

(8) Protiv rješenja iz stavka 4., 5., 6. i 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali je dopušteno tužbom pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

(9) Agencija je u rješenju iz stavka 4., 5., 6. i 7. ovoga članka dužna, na nedvojben način navesti razloge zbog kojih nema javnog interesa za pokretanje postupka odnosno nema uvjeta za pokretanje postupka, s time da ne postoji obveza Agencije da ocjenjuje i obrazlaže svaki prijedlog podnositelja inicijative pojedinačno.

Zaključak o pokretanju postupka

Članak 39. (NN 80/13)

(1) Zaključak o pokretanju postupka na temelju odredbi ovoga Zakona i članka 101. ili 102. UFEU osobito sadrži:

1. oznaku predmeta na koji se zaključak odnosi,

2. odredbe ovoga Zakona i članka 101. ili 102. UFEU, na temelju kojih se pokreće postupak,

3. opis činjeničnog stanja, prakse ili okolnosti koje su razlog za pokretanje postupka,

4. zahtjev za dostavom podataka i dokumentacije u smislu članka 41. ovoga Zakona.

(2) Protiv zaključka o pokretanju postupka iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba niti je tužbom dopušteno pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

Članak 40. (NN 80/13)

(1) Primjerak zaključka o pokretanju postupka iz članka 39. ovoga Zakona Agencija dostavlja stranci protiv koje je postupak pokrenut odnosno podnositelju prijave koncentracije, osim podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, u smislu članka 53. ovoga Zakona.

(2) Stranka protiv koje je pokrenut postupak dostavlja očitovanje u roku koji odredi Agencija. Taj rok se određuje za svaki slučaj pojedinačno, a ne može biti kraći od 8 ni dulji od 30 dana.

(3) U zadanom roku, stranka protiv koje je pokrenut postupak dužna je dostaviti Agenciji traženo očitovanje, te ostale podatke i dokumentaciju koji se odnose na predmet postupka.

(4) Iznimno od stavka 2. i 3. ovoga članka, stranka protiv koje je pokrenut postupak može iz opravdanih razloga tražiti produljenje roka za dostavu očitovanja. Agencija može odobriti produljenje roka za najdulje 30 dana.

(5) Ako stranka protiv koje je postupak pokrenut ne postupi po zahtjevu i u rokovima koje odredi Agencija, ili ako izjavi da nije u mogućnosti postupiti po zahtjevu, Agencija će činjenice i okolnosti relevantne za postupak utvrditi po službenoj dužnosti, na temelju vlastitih saznanja, raspoloživih podataka i dokumentacije, te će bez odgađanja stranci protiv koje je pokrenut postupak dostaviti Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku iz članka 48. ovoga Zakona, a potom zakazati usmenu raspravu.

(6) Ako je postupak pokrenut na temelju inicijative iz članka 37. ovoga Zakona, Agencija podnositelju inicijative ne dostavlja zaključak iz članka 39. ovoga Zakona, već ga o pokretanju postupka obavještava dopisom.

(7) Ako je postupak pokrenut primjenom članka 101. ili 102. UFEU, Agencija će temeljem Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 bez odgađanja, najkasnije nakon prve radnje u postupku, obavijestiti Europsku komisiju i po potrebi nadležno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije.

Prikupljanje podataka

Članak 41. (NN 80/13, 41/21)

(1) Agencija, u svrhu primjene ovoga Zakona i članka 101. ili 102. UFEU, je ovlaštena pisanim zahtjevom:

1. zahtijevati tijekom prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu od osoba navedenih u članku 32. točki 1. podtočkama a) i b) ovoga Zakona, odnosno nakon pokretanja postupka u smislu članka 39. ovoga Zakona od stranke u postupku, kao i od drugih pravnih ili fizičkih osoba, strukovnih ili gospodarskih interesnih udruga, odnosno komora poduzetnika, udruga potrošača, tijela državne uprave te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sve potrebne obavijesti, u obliku pisanih očitovanja ili usmenih izjava, dokumente, elektroničke poruke, snimke i sve druge predmete koji sadržavaju informacije, bez obzira na oblik u kojem su i medij na kojem su informacije pohranjene te dostavu na uvid potrebnih podataka i dokumentacije,

2. zahtijevati od stranke u postupku da joj omogući neposredan uvid u sve poslovne prostorije, svu nepokretnu i pokretnu imovinu, poslovne knjige, baze podataka i drugu dokumentaciju,

3. zahtijevati od stranke u postupku obavljanje drugih radnji koje smatra potrebnima radi utvrđenja svih relevantnih činjenica.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati pravni temelj, predmet i svrhu zahtjeva, rok za njegovo provođenje, kao i upozorenje da će stranci u postupku i drugim pravnim i fizičkim osobama iz stavka 1. ovoga članka, ako ne postupe po zahtjevu, biti izrečena novčana kazna sukladno ovome Zakonu.

(3) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora biti razmjeran te ne smije stranke u postupku te druge pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka prisiliti na priznanje povrede ovoga Zakona te članaka 101. i 102. UFEU-a.

(4) Ako osobe iz stavka 1. ovoga članka ne postupe po zahtjevu, Agencija će zaključkom pokrenuti postupak utvrđivanja postojanja uvjeta za izricanje novčane kazne ili dnevne novčane kazne, stranki dostaviti Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i poziv za usmenu raspravu, nakon čega će rješenjem odlučiti o tome je li povrijeđen ovaj Zakon i u slučaju povrede izreći novčanu kaznu ili dnevnu novčanu kaznu za tu povredu sukladno ovome Zakonu.

(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali je dopušteno tužbom pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

(6) Kada podaci i dokumentacija iz stavka 1. ovoga članka sadrže poslovnu tajnu, stranka u postupku i druge pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka obvezne su Agenciji označiti, uz valjano obrazloženje, što se smatra poslovnom tajnom.

(7) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, stranka u postupku i druge pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka su obvezne Agenciji dostaviti i primjerak poslovne dokumentacije koja ne sadrži poslovne tajne. U slučaju da samo naznače koje podatke smatraju poslovnom tajnom, a ne dostave primjerak dopisa i/ili poslovne dokumentacije bez poslovnih tajni, Agencija će te osobe ponovno pozvati na dostavu dopisa i/ili poslovne dokumentacije bez poslovnih tajni. Ako stranka u postupku ili druga pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka ne postupe niti po ponovljenom zahtjevu, Agencija će smatrati da takav dopis i/ili poslovna dokumentacija ne sadrži poslovne tajne.

(8) Ako stranka u postupku ili druga pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka ne dostavi podatke i dokumentaciju iz stavka 1. ovoga članka, Agencija će pri utvrđivanju činjenica ocijeniti značenje propuštanja da se dostave podaci i dokumentacija i sukladno tome utvrditi relevantne činjenice.

Obvezni razgovori

Članak 41.a (NN 41/21)

(1) Agencija je u svrhu primjene ovoga Zakona te članaka 101. i 102. UFEU-a ovlaštena tijekom prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu odnosno prije pokretanja postupka u smislu članka 39. ovoga Zakona, kao i nakon pokretanja postupka utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja, pisanim zahtjevom pozvati radi saslušanja predstavnike poduzetnika, predstavnike drugih pravnih osoba ili fizičku osobu, ako bi te osobe mogle imati informacije od značenja za primjenu odredbi ovoga Zakona te članaka 101. i 102. UFEU-a.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora biti razmjeran te ne smije osobe iz stavka 1. ovoga članka prisiliti na priznanje povrede ovoga Zakona te članaka 101. i 102. UFEU-a.

(3) Agencija će o saslušanju osoba iz stavka 1. ovoga članka sastaviti zapisnik.

(4) Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su odazvati se zahtjevu Agencije. U protivnom Agencija je protiv poduzetnika i udruženja poduzetnika ovlaštena pokrenuti postupak radi primjene odredbi o novčanoj kazni ili dnevnoj novčanoj kazni u smislu ovoga Zakona.

Nenajavljene pretrage poslovnih i drugih prostorija, zemljišta i prijevoznih sredstava, kao i pečaćenje te privremeno oduzimanje predmeta

Članak 42. (NN 80/13, 41/21)

(1) Prije provođenja nenajavljene pretrage poslovnih prostorija, zemljišta i prijevoznih sredstava Agencija će od Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zatražiti nalog za provedbu nenajavljene pretrage poslovnih prostorija, zemljišta i prijevoznih sredstava, dokumenata, isprava i stvari koje se tamo nalaze, kao i pečaćenje te privremeno oduzimanje predmeta, osobito ako postoji opasnost od skrivanja ili uništenja dokaza, a koji su nužni za utvrđivanje narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 8. ili 13. ovoga Zakona ili članka 101. ili 102. UFEU, a razumno je pretpostaviti da se oni nalaze u određenom prostoru ili kod određene osobe. U smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 Agencija će zahtjev za takav nalog podnijeti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske i kada isti zatraži Europska komisija ili nadležno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije.

(2) Visoki upravni sud Republike Hrvatske dužan je:

1. u roku od dva dana od dana zaprimanja zahtjeva Agencije iz stavka 1. ovoga članka, odlučiti o davanju naloga za provedbu nenajavljene pretrage, a

2. nalog o nenajavljenoj pretrazi mora sadržavati:

– oznaku predmeta nenajavljene pretrage iz stavka 1. ovoga članka te članka 44. ovoga Zakona,

– pravni temelj za provedbu nenajavljene pretrage,

– ovlaštene osobe iz Agencije i druge ovlaštene osobe koje će provesti pretragu,

– rok za provedbu nenajavljene pretrage.

(3) U smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 Agencija će pružiti potrebnu pomoć Europskoj komisiji u pripremi i provedbi nenajavljene pretrage na području Republike Hrvatske. Agencija može ovlastiti osobe iz nadležnog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja druge države članice Europske unije za sudjelovanje u provedbi nenajavljene pretrage na području Republike Hrvatske ili je može provesti u ime i za račun tog tijela.

(4) Ovlašteni radnici Agencije, samostalno ili uz pomoć ovlaštenih stručnjaka ministarstva nadležnog za unutarnje poslove (dalje: ovlaštene osobe), odnosno ovlaštenih osoba iz stavka 3. ovoga članka, mogu provesti nenajavljenu pretragu iz stavka 1. ovoga članka, o čemu stranku, odnosno posjednika prostorija i stvari izvješćuju na mjestu događaja i u trenutku provedbe nenajavljene pretrage. Ako je kod izvođenja nenajavljene pretrage iz stavka 1. ovoga članka potrebna primjena prinude ili se očekuje fizički otpor provođenju pretrage, kao i u slučaju kada je potrebno provesti određena vještačenja ili pružiti drugu stručnu pomoć, ovlaštene osobe ministarstva nadležnog za unutarnje poslove dužne su ovlaštenim osobama iz Agencije, iz Europske komisije ili iz nadležnog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije pružiti pomoć pri provođenju nenajavljene pretrage.

(5) Prije provedbe nenajavljene pretrage iz stavka 2. ovoga članka, ovlaštene osobe Agencije dužne su predočiti stranci u postupku ili posjedniku prostorija i stvari službenu iskaznicu i nalog Visokog upravnog suda Republike Hrvatske za provedbu pretrage. Oblik i sadržaj službene iskaznice određen je Pravilnikom o službenoj iskaznici Agencije. Ukoliko u pretrazi sudjeluju i druge ovlaštene osobe iz stavka 2. ovoga članka, stranci u postupku ili posjedniku prostorija iste su dužne predočiti pisano ovlaštenje Agencije za sudjelovanje u pretrazi.

(6) Ovlaštene osobe u slučaju nenajavljene pretrage iz stavka 2. ovoga članka mogu:

1. ući i provesti pretragu svih poslovnih prostorija, zemljišta i prijevoznih sredstava (dalje: prostorije) u sjedištu poduzetnika protiv kojeg se vodi postupak, kao i na svakoj drugoj adresi na kojoj taj poduzetnik djeluje;

2. pregledati poslovne knjige i drugu dokumentaciju koja se odnosi na poslovanje poduzetnika, neovisno o mediju na kojemu su te knjige ili dokumentacija pohranjeni (primjerice, računala, serveri, telefonski uređaji),

3. oduzeti i/ili napraviti preslike poslovnih knjiga i druge dokumentacije ili izvadaka iz poslovnih knjiga i druge dokumentacije, u elektroničkom ili drugom obliku,

4. oduzeti potrebnu dokumentaciju i zadržati je koliko je potrebno za izradu preslike te dokumentacije, ukoliko iz tehničkih razloga nije moguće tijekom pretrage napraviti preslike potrebne dokumentacije, o čemu je ovlaštena osoba dužna sastaviti službenu zabilješku,

5. zapečatiti prostoriju i/ili poslovnu knjigu ili dokumentaciju za vrijeme pretrage i u opsegu neophodnom za provedbu pretrage,

6. zatražiti od zastupnika poduzetnika ili radnika poduzetnika usmeno očitovanje o činjenicama ili dokumentima koji se odnose na cilj i predmet pretrage, te dobivene odgovore zabilježiti,

7. zatražiti od zastupnika poduzetnika ili radnika poduzetnika dostavu pisanog očitovanja o činjenicama ili dokumentima koji se odnose na cilj i predmet pretrage, te odrediti rok u kojem je potrebno dostaviti to očitovanje,

8. obavljati i druge radnje potrebne za postizanje cilja pretrage.

(7) U slučaju privremenog oduzimanja stvari, poslovnih knjiga i druge dokumentacije tijekom nenajavljene pretrage iz stavka 2. ovoga članka, Agencija će o tome sačiniti službenu zabilješku u kojoj će osobito navesti mjesto pronalaska privremeno oduzetih stvari i njihov opis. Ovlaštena osoba Agencije bez odgađanja dužna je stranci u postupku ili posjedniku stvari dati potvrdu o privremenom oduzimanju stvari i druge dokumentacije. Privremeno oduzete stvari, poslovne knjige i dokumentacija zadržat će se do utvrđivanja svih relevantnih činjenica i okolnosti koje te stvari i dokumentacija sadrže, a najdulje do dana donošenja rješenja kojim se okončava postupak u Agenciji.

(8) Odredbe članka 42. do 46. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na inspekcijske pretrage koje je, na zahtjev Europske komisije sukladno s njezinim ovlastima u provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 koja uređuje ocjene koncentracija poduzetnika s učinkom na trgovinu između država članica Europske unije, Agencija obvezna izvršiti u poduzetnicima i njihovim udrugama na području Republike Hrvatske.

(9) Zahtjevi iz stavaka 6. i 7. ovoga članka moraju biti razmjerni te ne smiju te osobe prisiliti na priznanje povrede ovoga Zakona te članaka 101. i 102. UFEU-a.

Članak 42.a (NN 80/13)

Ako se pri provedbi nenajavljene pretrage iz članka 42. i 44. ovoga Zakona pronađu predmeti koji upućuju na počinjenje kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, ovlaštene osobe ministarstva nadležnog za unutarnje poslove će navedene predmete opisati u posebnom zapisniku i privremeno ih oduzeti, a o njihovu oduzimanju izdat će bez odgađanja potvrdu. O tome su te osobe dužne bez odgađanja izvijestiti državnog odvjetnika.

Članak 43. (NN 80/13)

(1) Ukoliko poduzetnik odbija dopustiti ulaz ovlaštenim osobama u poslovne prostorije, odnosno ukoliko sprječava uvid u poslovne knjige i drugu dokumentaciju, ili na bilo koji drugi način otežava provedbu nenajavljene pretrage, ovlaštene osobe mogu, uz pomoć djelatnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, i protiv volje poduzetnika ući u poslovne prostorije i izvršiti uvid u poslovne knjige i drugu dokumentaciju.

(2) Zastupnici poduzetnika ili radnici poduzetnika obvezni su surađivati s ovlaštenim osobama iz članka 42. stavka 3. i 4. ovoga Zakona za provedbu nenajavljene pretrage iz članka 42. i članka 44. ovoga Zakona.

(3) Na zahtjev ovlaštenih osoba Agencije, osoba koja se koristi računalom ili ima pristup računalu ili drugom uređaju ili nositelju podataka, dužna je omogućiti pristup računalu, uređaju ili nositelju podataka te dati sve potrebne obavijesti za njihovu nesmetanu uporabu.

Članak 44. (NN 80/13)

(1) Ukoliko postoji osnovana sumnja da se poslovne knjige i/ili druga dokumentacija koja se odnosi na postupak koji se vodi u Agenciji po osnovi članka 8. ili 13. ovoga Zakona odnosno članka 101. ili 102. UFEU, nalazi u prostorijama poduzetnika protiv kojeg nije pokrenut postupak, ili u stanu ili drugoj prostoriji koja ima istu, sličnu ili povezanu namjenu članova Uprave i radnika poduzetnika protiv kojeg je pokrenut postupak ili drugih osoba, nenajavljenoj pretrazi tih prostorija obvezno moraju nazočiti i dvije punoljetne osobe kao svjedoci.

(2) Na nenajavljenu pretragu iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 42.,43., 45. i 46. ovoga Zakona.

Članak 45. (NN 80/13)

(1) Prilikom provedbe nenajavljene pretrage, iz dokumentacije koja se pretražuje izuzet će se pisma, obavijesti i drugi oblici komunikacije, koji se smatraju povjerljivim informacijama, između poduzetnika protiv kojeg se vodi postupak i njegovih opunomoćenika koji su njihovu komunikaciju obvezni čuvati kao profesionalnu tajnu temeljem posebnih propisa.

(2) Ukoliko poduzetnik ili njegov opunomoćenik odbijaju dati na uvid dokumentaciju pozivajući se na povjerljivost informacija iz stavka 1. ovoga članka, ovlaštena osoba Agencije ima pravo uvida u naznačenu dokumentaciju. U slučaju da ovlaštena osoba Agencije smatra da nije riječ o povjerljivim informacijama iz stavka 1. ovoga članka, dužna je tu dokumentaciju ili njezinu presliku staviti u posebnu omotnicu koja će se, pred poduzetnikom i njegovim opunomoćenikom ako je nazočan, zatvoriti, naznačiti datum i staviti službeni pečat Agencije, a koju će potpisati sve stranke i opunomoćenici.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, na odgovarajući način primjenjivat će se odredbe Zakona o općem upravnom postupku o rješavanju prethodnog pitanja.

Članak 46.

(1) Nakon provedene nenajavljene pretrage iz članaka 42. i 44. ovoga Zakona, a najkasnije u roku od 15 dana, ovlaštena osoba sastavit će zapisnik o pretrazi.

(2) Zapisnik iz stavka 1. ovoga članka sadrži osobito:

1. mjesto i datum sastavljanja zapisnika,

2. klasu predmeta i pravni temelj za provedbu nenajavljene pretrage,

3. mjesto i vrijeme provedbe nenajavljene pretrage,

4. osobna imena ovlaštenih osoba koje su sudjelovale u pretrazi, nazočnih stranaka u postupku i njihovih opunomoćenika i trećih osoba,

5. opis tijeka i sadržaja svake provedene radnje tijekom nenajavljene pretrage i danih izjava,

6. popis dokumenata i ostalih predmeta korištenih i/ili privremeno oduzetih tijekom nenajavljene pretrage.

(3) Zapisnik iz stavka 1. ovoga članka dostavit će se strankama u postupku kao i osobama kod kojih je provedena nenajavljena pretraga.

(4) Stranke u postupku, kao i osobe kod kojih je provedena nenajavljena pretraga imaju pravo dostaviti svoje primjedbe na zapisnik iz stavka 1. ovoga članka, u pisanom obliku, u roku od 15 dana od dana primitka zapisnika.

Pravo uvida u spis

Članak 47. (NN 80/13, 41/21)

(1) Stranke u postupku imaju pravo tražiti uvid u spis predmeta po zaprimanju Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku iz članka 48. ovoga Zakona. Agencija će na trošak stranke načiniti presliku spisa ili pojedinih isprava.

(2) Zahtjev za uvid u spis, iz stavka 1. ovoga članka, podnosi se Agenciji pisanim putem.

(3) Agencija će odrediti termin za uvid u spis najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Iznimno od odredaba stavka 1. i 2. ovoga članka, ne mogu se razgledati niti prepisivati nacrti rješenja Agencije, službeni referati te zapisnici ili tonski zapisi sa sjednica Vijeća, interne upute i zabilješke o predmetu, sva prijepiska između Agencije i Europske komisije, kao i prijepiska između Agencije i tijela za zaštitu tržišnog natjecanja drugih država i njihovih udruženja, te druge isprave koje se smatraju poslovnom tajnom u smislu članka 53. ovoga Zakona.

(5) Podnositelj inicijative i osobe kojima je Agencija rješenjem priznala ista postupovna prava koja ima podnositelj inicijative, po zaprimanju rješenja iz članka 38. ovoga Zakona, kojim je utvrđeno da ne postoji javni interes za pokretanje postupka ili da nema uvjeta za pokretanje postupka ili po zaprimanju rješenja kojim se obustavlja postupak, imaju pravo uvida u dokumentaciju na kojoj se temelji rješenje Agencije. U tom slučaju, odredbe stavka 2. i 4. ovoga članka odnose se i na njihova prava za uvidom u spis. Agencija će odrediti termin za uvid u spis bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja pisanog zahtjeva.

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, osobe iz članka 36. stavka 2. i 3. ovoga Zakona nemaju pravo uvida u spis predmeta za vrijeme trajanja postupka, ali imaju pravo na dostavu Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku iz članka 48. ovoga Zakona u skraćenom obliku, ako to pisanim putem zatraže od Agencije.

(7) O odbijanju zahtjeva za uvidom u spis Agencija odlučuje rješenjem.

Uvid u izjave pokajnika i prijedloge za nagodbu

Članak 47.a (NN 41/21)

(1) Agencija će pristup izjavama pokajnika ili prijedlozima za nagodbu odobriti samo strankama u postupku na koji se izjave pokajnika i prijedlozi za nagodbu odnose i samo za potrebe ostvarivanja njihovih prava na obranu u tom postupku.

(2) Stranka u postupku u nadležnosti Agencije koja je dobila uvid u spis može upotrebljavati informacije iz izjava poduzetnika pokajnika i prijedloga za nagodbu samo ako je to potrebno za ostvarivanje njezinih prava na obranu pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u postupcima koji su izravno povezani s postupkom za koji je pristup odobren te samo ako se ti postupci odnose na:

1. raspodjelu novčane kazne među sudionicima kartela koju im je solidarno izrekla Agencija ili

2. preispitivanje odluke kojom je Agencija utvrdila povredu ovoga Zakona te članaka 101. i/ili 102. UFEU-a.

(3) Informacije koje je stranka dobila tijekom postupka u nadležnosti Agencije, ta stranka ne smije upotrijebiti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske prije nego što Agencija okonča postupak u odnosu na sve stranke, a riječ je o:

1. informacijama koje su posebno za postupak u nadležnosti Agencije pripremile druge fizičke ili pravne osobe,

2. informacijama koje je Agencija sastavila i poslala strankama tijekom postupka,

3. povučenim prijedlozima za nagodbu.

(4) Izjave pokajnika mogu se razmjenjivati između tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja u skladu s člankom 12. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 samo:

1. uz suglasnost pokajnika – podnositelja prijave za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne ili

2. ako je tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja koje prima izjavu pokajnika također primilo i prijavu za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne u svezi s istom povredom od istog pokajnika – podnositelja prijave za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne, kao i tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja koje šalje izjavu pokajnika.

(5) Odredba stavka 4. ovoga članka primjenjuje se pod uvjetom da pokajnik – podnositelj prijave za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne, u vrijeme slanja izjave pokajnika, nema mogućnost povući informacije koje je podnio tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja koje prima izjavu pokajnika.

Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku

Članak 48. (NN 80/13, 41/21)

(1) Kako bi strankama u postupku iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona osigurala mogućnost da se izjasne o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, Agencija će im dostaviti pisanu Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

(2) Stranke u postupku imaju pravo dostaviti svoje primjedbe na Obavijest iz stavka 1. ovoga članka, u pisanom obliku, u roku od mjesec dana od dana primitka Obavijesti.

(3) Osim primjedbi iz stavka 2. ovoga članka, stranke u postupku mogu pisanim putem predložiti saslušanje dodatnih svjedoka i izvođenje dodatnih dokaza.

(4) Primjerak Obavijesti iz stavka 1. ovoga članka u skraćenom obliku, koji ne sadrži poslovne tajne, Agencija će na zahtjev dostaviti podnositelju inicijative iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona, s uputom da je ovlašten u roku od mjesec dana od dana primitka Obavijesti, u pisanom obliku dostaviti svoje primjedbe Agenciji.

(5) Primjerak Obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, u skraćenom obliku koja ne sadrži poslovne tajne, Agencija će na zahtjev dostaviti i osobi kojoj je Agencija rješenjem priznala postojanje prava ili pravnih interesa, odnosno istovjetna prava u postupku koje ima podnositelj inicijative, s uputom da je ovlaštena u roku od mjesec dana od dana primitka Obavijesti, u pisanom obliku dostaviti svoje primjedbe Agenciji.

(6) Ako nakon donošenja Obavijesti iz stavka 1. ovoga članka provede dodatne analize te na taj ili neki drugi način utvrdi nove činjenice ili dokaze kojima se značajno mijenja već utvrđeno činjenično stanje, Agencija može donijeti odluku koja se razlikuje od stajališta utvrđenog u Obavijesti iz stavka 1. ovoga članka. U tom slučaju, Agencija će prije donošenja rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari strankama u postupku dostaviti novu Obavijest u kojoj će navesti sve novo utvrđene činjenice, okolnosti i zaključke. Stranke imaju pravo i na tu Obavijest dostaviti pisane primjedbe i prijedloge u roku koji odredi Agencija. Na odgovarajući način Agencija će postupiti i prema osobama iz stavka 4. i 5. ovoga članka, kojima će dostaviti novu Obavijest u skraćenom obliku.

(7) Agencija ne može temeljiti svoju odluku na činjenicama i okolnostima o kojima stranci u postupku nije dana mogućnost obrane.

(8) Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku iz stavka 1. ovoga članka obvezno mora sadržavati:

1. naziv i sjedište poduzetnika, odnosno ime i prezime te adresu fizičke osobe za koju je preliminarno utvrđeno da je narušila tržišno natjecanje,

2. preliminarno utvrđeno mjerodavno tržište u proizvodnom i zemljopisnom smislu,

3. vrijeme, mjesto te trajanje preliminarno utvrđene povrede ovoga Zakona te članaka 101. i/ili 102. UFEU-a,

4. detaljan činjenični opis postupanja ili propuštanja postupanja kojima je preliminarno utvrđeno narušavanje tržišnog natjecanja i odredbe ovoga Zakona te članaka 101. i/ili 102. UFEU-a za koje je preliminarno utvrđeno da su tim postupanjem ili propuštanjem postupanja povrijeđene,

5. članak ovoga Zakona kojim se propisuje visina novčane kazne ili dnevne novčane kazne za tu povredu,

6. poziv poduzetniku da predloži dodatne dokaze i svjedoke ako ih ima te

7. poziv poduzetniku da dostavi pisanu obranu u roku od mjesec dana od dana primitka Obavijesti.

(9) Iznimno od odredbe stavka 2. i stavka 8. točke 7. ovoga članka, u slučaju Obavijesti iz stavka 8. ovoga članka kojom je preliminarno utvrđena povreda članka 41. ovoga Zakona zbog nepostupanja po zahtjevu Agencije u svrhu prikupljanja podataka ili povreda članka 41.a ovoga Zakona zbog neodazivanja po zahtjevu Agencije na obvezni razgovor, rok stranki za dostavu pisane obrane je 15 dana od dana primitka Obavijesti.

(10) Iznimno od odredbe stavaka 4. i 5. ovoga članka, u slučaju Obavijesti iz stavka 8. ovoga članka kojom je preliminarno utvrđena povreda članka 41. ovoga Zakona zbog nepostupanja stranke po zahtjevu Agencije u svrhu prikupljanja podataka ili povreda članka 41.a ovoga Zakona zbog neodazivanja stranke po zahtjevu Agencije na obvezni razgovor, podnositelj inicijative i osoba kojoj je Agencija rješenjem priznala ista prava u postupku koje ima podnositelj inicijative nemaju pravo na dostavu skraćene Obavijesti.

Preuzimanje obveza od strane poduzetnika

Članak 49. (NN 80/13, 41/21)

(1) Nakon pokretanja postupka sukladno članku 39. ovoga Zakona, a najkasnije prije dostave Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku iz članka 48. ovoga Zakona, stranka u postupku može Agenciji predložiti preuzimanje obveze izvršenja određenih mjera i uvjeta, te rokove u kojima će to učiniti, kako bi se otklonili negativni učinci njezinog postupanja ili propuštanja postupanja na tržišno natjecanje.

(2) Ako ocijeni da su predložene mjere, uvjeti i rokovi iz stavka 1. ovoga članka dostatni za otklanjanje negativnih učinaka i ponovnu uspostavu tržišnog natjecanja, Agencija će rješenjem prihvatiti predložene mjere, uvjete i rokove koji time postaju obveznim za predlagatelja.

(3) Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka Agencija određuje rokove u kojima poduzetnik treba izvršiti mjere i uvjete iz stavka 2. ovoga članka, obvezuje poduzetnika na dostavu dokaza kojima potvrđuje izvršenje mjera i uvjeta u zadanom roku, te utvrđuje da nema uvjeta za daljnje vođenje postupka protiv tog poduzetnika.

(4) Agencija može prihvatiti preuzimanje izvršenja određenih mjera i uvjeta iz stavka 1. ovoga članka u slučaju kratkog trajanja povrede, suradnje poduzenika u postupku i predlaganja mjera i uvjeta u prvih šest mjeseci vođenja postupka, a osobito ako je riječ o postupku koji se vodi protiv više stranaka, te u drugim slučajevima kada ocijeni da je prihvaćanje preuzimanja mjera i uvjeta iz stavka 1. ovoga članka svrsishodno radi bržeg uspostavljanja tržišnog natjecanja na određenom tržištu, a bez dugotrajnog vođenja postupka.

(5) Namjeru prihvaćanja preuzimanja izvršenja mjera i uvjeta iz stavka 1. ovoga članka Agencija će objaviti na svojoj internet stranici u obliku skraćenog opisa predmeta i sadržaja mjera i uvjeta, uz poziv svim zainteresiranim stranama za dostavljanje pisanih primjedaba, stavova i mišljenja u roku od 20 dana od dana objave poziva.

(6) Agencija može ponovno pokrenuti postupak u smislu članka 39. ovoga Zakona protiv poduzetnika ako je došlo do bitne promjene činjeničnog stanja na kojem se temeljila odluka iz stavka 2. ovoga članka, ako poduzetnici postupaju protivno preuzetim obvezama ili ako se odluka iz stavka 3. ovoga članka temeljila na nepotpunim, netočnim ili zavaravajućim informacijama koje su dostavile stranke.

(7) Ako u nadzoru nad provedbom mjera i uvjeta iz stavka 1. ovoga članka Agencija utvrdi da se poduzetnik ne pridržava utvrđenih mjera, uvjeta i rokova iz stavka 3. ovoga članka, takvo postupanje smatrat će se povredom ovoga Zakona ili povredom članka 101. ili 102. UFEU, te će se to utvrditi posebnim rješenjem kojim će se izreći i novčana kazna sukladno odredbama ovoga Zakona.

Usmena rasprava

Članak 50.

(1) U postupcima utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja koje vodi Agencija na temelju ovoga Zakona, u pravilu se održava usmena rasprava s koje je isključena javnost radi zaštite poslovne tajne.

(2) Na usmenu raspravu u svojstvu svjedoka Agencija može pozvati i podnositelja inicijative iz članka 37. ovoga Zakona, a obvezna ga je pozvati ako je pisanim zahtjevom to zatražio od Agencije.

(3) Ako bilo koja od pozvanih stranaka, odnosno njihovih opunomoćenika ne dođe na prvu usmenu raspravu zakazanu u postupku, Agencija može odgoditi usmenu raspravu i zakazati novu.

(4) Ako bilo koja od stranaka u postupku, odnosno njihovih opunomoćenika ne dođe na sljedeću usmenu raspravu, zakazanu na temelju odredbe stavka 3. ovoga članka, Agencija neće zakazivati novu usmenu raspravu, već će provesti raspravu s prisutnim strankama i u postupku odlučiti na temelju vlastitih saznanja, raspoloživih podataka i dokumentacije.

Privremene mjere

Članak 51. (NN 80/13, 41/21)

(1) Agencija može pokrenuti postupak protiv određenog poduzetnika i donijeti rješenje o privremenoj mjeri u hitnim slučajevima kada postoje dostatne indicije i postoji opasnost od značajne i nepopravljive štete za tržišno natjecanje, osobito u slučajevima pojedinih radnji narušavanja tržišnog natjecanja, u smislu ovoga Zakona odnosno članka 101. ili 102. UFEU.

(2) Rješenjem o privremenoj mjeri iz stavka 1. ovoga članka Agencija nalaže poduzetniku ili udruženju poduzetnika obustavu postupanja, ispunjenje posebnih uvjeta ili druge razmjerne mjere potrebne za uklanjanje štetnog učinka narušavanja tržišnog natjecanja, trajanje mjera koje u pravilu ne može biti dulje od 12 mjeseci kao i obavijest o novčanoj kazni ili dnevnoj novčanoj kazni koja može biti izrečena u skladu s ovim Zakonom u slučaju nepostupanja po rješenju o privremenoj mjeri.

(3) Agencija će o izricanju privremene mjere u slučajevima narušavanja tržišnog natjecanja, u smislu članaka 101. i/ili 102. UFEU-a, obavijestiti Europsku mrežu za tržišno natjecanje.

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, trajanje mjere Agencija može produljivati ako utvrdi da je to neophodno potrebno.

(5) Protiv rješenja o privremenoj mjeri iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba ali je dopušteno tužbom pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

Pravo na obranu stranke i usmene rasprave

Članak 52. (NN 41/21)

(1) Agencija će nakon isteka roka za dostavu pisane obrane stranke na Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku iz članka 48. ovoga Zakona, koju Agencija donosi na temelju odluke Vijeća, stranki dostaviti poziv za usmenu raspravu na kojoj će stranka moći iznositi svoju obranu, odnosno na kojoj će se izvoditi dokazi radi utvrđivanja povrede ovoga Zakona i članaka 101. i/ili 102. UFEU-a te utvrđivanja postojanja uvjeta za izricanje novčane kazne ili dnevne novčane kazne, odnosno olakotnih i otegotnih okolnosti kao kriterija za određivanje visine novčane kazne propisane odredbama ovoga Zakona.

(2) U izvanrednim okolnostima (npr. epidemija, elementarna nepogoda) usmena rasprava može se osim u službenim prostorijama Agencije održati i sredstvima elektroničke komunikacije.

(3) U slučaju održavanja usmene rasprave sredstvima elektroničke komunikacije zapisnik s usmene rasprave dostavlja se stranki na primjedbe u roku od 24 sata od dana održavanja usmene rasprave.

(4) Po dovršetku usmene rasprave iz stavka 1. ili stavka 2. ovoga članka Vijeće će u skladu s ovlastima iz članka 30. ovoga Zakona na temelju utvrđenog činjeničnog stanja odlučiti o tome je li povrijeđen ovaj Zakon te članci 101. i/ili 102. UFEU-a te će ako utvrdi povredu, odlučiti i o postojanju uvjeta za izricanje novčane kazne ili dnevne novčane kazne, odrediti njezinu visinu, kao i rokove i način njezina izvršenja.

(5) Agencija na temelju odluke Vijeća iz stavka 4. ovoga članka kojom je utvrđena povreda ovoga Zakona te članaka 101. ili 102. UFEU-a i kojom je utvrđeno postojanje uvjeta za izricanje novčane kazne ili dnevne novčane kazne i njezina visina, okončava postupak donošenjem jedinstvenog rješenja.

Nagodbe u postupcima utvrđivanja kartela

Članak 52.a (NN 41/21)

(1) Stranka protiv koje se vodi postupak radi utvrđivanja sklapanja zabranjenog horizontalnog sporazuma – kartela ili tajnog kartela u smislu članka 8. ovoga Zakona i/ili članka 101. UFEU-a može u postupku Agenciji podnijeti pisani prijedlog za nagodbu, a mora ga podnijeti najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

(2) Prijedlogom za nagodbu iz stavka 1. ovoga članka stranka u postupku dobrovoljno u cijelosti priznaje povredu članka 8. ovoga Zakona i/ili članka 101. UFEU-a i prihvaća odnosno podnosi pisanu izjavu da neće osporavati, odnosno neće podnijeti tužbu protiv rješenja Agencije kojim se utvrđuje povreda članka 8. ovoga Zakona i/ili članka 101. UFEU-a.

(3) Ako prihvati prijedlog za nagodbu koji je podnijela stranka, Agencija će umanjiti iznos novčane kazne u rasponu od 10 do 20 % od ukupnog iznosa novčane kazne koji bi toj stranki u postupku izrekla bez prijedloga za nagodbu.

(4) Agencija će o prijedlogu za nagodbu odlučiti samo u odnosu na stranke u postupku koje su podnijele takav prijedlog.

(5) U odnosu na ostale stranke koje nisu podnijele prijedlog za nagodbu ili su povukle prijedlog za nagodbu, Agencija će nastaviti voditi postupak.

(6) Prijedlog za nagodbu ne isključuje primjenu odredbi ovoga Zakona o pokajničkom programu.

(7) Ako Agencija odbije prijedlog za nagodbu iz stavka 1. ovoga članka, o tome pisanim putem obavještava stranku, a iskaz stranke u tom prijedlogu Agencija ne može uzeti u obzir kao jedini dokaz za utvrđivanje povrede članka 8. ovoga Zakona i/ili članka 101. UFEU-a.

Poslovna tajna

Članak 53. (NN 80/13)

(1) Članovi Vijeća i radnici Agencije dužni su čuvati poslovnu tajnu, bez obzira na način na koji su je doznali, a obveza čuvanja poslovne tajne traje 5 godina nakon prestanka rada u Agenciji.

(2) Pod poslovnom tajnom iz stavka 1. ovoga članka, smatra se osobito:

1. sve ono što je kao poslovna tajna određeno zakonom ili drugim propisom,

2. sve ono što je poslovnom tajnom naznačio poduzetnik, pod uvjetom da Agencija to prihvati,

3. sva prepiska između Agencije i Europske komisije, kao i prepiska između Agencije i tijela za zaštitu tržišnog natjecanja drugih država i njihovih udruženja.

(3) Pod poslovnom tajnom iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito poslovne informacije koje imaju stvarnu ili potencijalnu tržišnu vrijednost, a čije bi otkrivanje ili uporaba moglo rezultirati ekonomskom prednosti za druge poduzetnike.

(4) Pri ocjeni predstavlja li određena informacija poslovnu tajnu Agencija osobito uzima u obzir:

1. dostupnost tih informacija izvan pojedinog poduzetnika,

2. interne mjere koje sam poduzetnik poduzima radi zaštite tajnosti tih informacija, a osobito klauzule o zabrani nenatjecanja ili o zabrani objavljivanja informacija sadržanih u ugovorima o radu i slično,

3. vrijednost tih informacija za poduzetnika i njegove konkurente.

(5) U smislu odredaba ovoga Zakona, u pravilu se poslovnom tajnom ne smatraju:

1. informacije koje su javno dostupne, uključujući informacije koje se mogu redovito pribaviti od specijaliziranih institucija i servisa, kao i informacije koje su općepoznate stručnjacima unutar određene profesije,

2. povijesne informacije, osobito informacije starije od 5 godina, neovisno o tome jesu li bile smatrane poslovnom tajnom,

3. godišnja financijska i statistička izvješća, odnosno podaci o ukupnom prihodu koji se uobičajeno ne smatraju poslovnom tajnom jer se objavljuju u godišnjim financijskim izvješćima ili su na drugi način dostupni, te

4. podaci i dokumentacija na kojoj se temelji odluka Agencije.

(6) Iznimno od odredaba stavka 1. i 2. ovoga članka, a sukladno odredbi članka 41. stavka 5. ovoga Zakona, u slučaju ako poduzetnik dostavi Agenciji dokumentaciju i podatke koji sadrže poslovnu tajnu, a ne dostavi i primjerak dopisa i/ili poslovne dokumentacije koji ne sadrži tajne podatke niti nakon ponovljenog zahtjeva, Agencija će smatrati da takav dopis i/ili poslovna dokumentacija ne sadrži poslovne tajne.

(7) U smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004, a iznimno od obveze čuvanja poslovne tajne od strane Agencije uređene ovim člankom, Agencija može informacije koje se smatraju poslovnom tajnom otkriti, koristiti ili razmjenjivati s Europskom komisijom ili nadležnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja država članica Europske unije, odnosno koristiti ih kao dokaz samo u postupcima radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja iz članka 101. ili 102. UFEU.

Čuvanje spisa i dokumentacije

Članak 54.

Spisi i dokumentacija koju Agencija zaprimi od poduzetnika tijekom vođenja postupka ili koju Agencija sama prikupi i obradi za potrebe vođenja postupka, čuvat će se u pismohrani Agencije, sukladno propisima o čuvanju arhivskoga gradiva.

Izuzeće ovlaštene osobe Agencije

Članak 55.

(1) Osoba ovlaštena za vođenje postupka u Agenciji obvezno će se izuzeti od vođenja postupka ako je:

1. stranka, svjedok, odnosno vještak u tom predmetu,

2. sa strankom, zastupnikom ili opunomoćenikom stranke, srodnik u ravnoj lozi do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj lozi i po tazbini do drugog stupnja, bračni ili izvanbračni drug, pa i u slučaju kada je brak prestao, i

3. sa strankom, zastupnikom ili opunomoćenikom stranke u odnosu posvojitelja, posvojenika, skrbnika, štićenika, udomitelja ili udomljenika.

(2) Zahtjev za izuzeće osobe iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti i stranka u postupku koji se vodi u Agenciji. Zahtjev se podnosi u pisanom obliku.

(3) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način odnose i na članove Vijeća.

Članak 56.

(1) Osoba ovlaštena za vođenje postupka u Agenciji, može se izuzeti od rada u predmetu ako:

1. je ta osoba ili član njezine uže obitelji imatelj više od 3 posto dionica ili udjela u poduzetniku koji je stranka u postupku,

2. je u svojstvu nezavisnog stručnjaka – eksperta dala iskaze ili pisana mišljenja o pojedinim pitanjima koji su u svezi s predmetom tog postupka,

3. se iz drugih opravdanih razloga ne može očekivati objektivno vođenje postupka i objektivno donošenja odluke u predmetu.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka, dužne su bez odgađanja pisanim putem izvijestiti Vijeće o postojanju nekog od razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka.

(3) Zahtjev za izuzeće ovlaštene osobe iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti i stranka u postupku koji se vodi u Agenciji. Zahtjev se podnosi u pisanom obliku.

(4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način odnose i na članove Vijeća.

(5) O zahtjevima za izuzeće iz članka 55. i 56. ovoga Zakona odlučuje Vijeće.

Rokovi za donošenje rješenja

Članak 57. (NN 80/13)

(1) Rješenje o utvrđenju zabranjenog sporazuma iz članka 9. i rješenje o utvrđenju zlouporabe vladajućeg položaja iz članka 14. ovoga Zakona, Agencija donosi u roku od 4 mjeseca od dana kada utvrdi sve činjenice relevantne za donošenje odluke, odnosno najkasnije u roku od 4 mjeseca od dana zaključenja usmene rasprave u postupku izricanja upravno kaznene mjere.

(2) Rješenje o ocjeni koncentracije iz članka 22. stavka 7. ovoga Zakona Agencija donosi u roku od 3 mjeseca od dana donošenja zaključka o pokretanju postupka, u smislu članka 39. ovoga Zakona.

(3) Rješenje o ukidanju primjene skupnog izuzeća iz članka 10. stavka 4. i članka 10.a ovoga Zakona, o ocjeni sporazuma male vrijednosti iz članka 11. stavka 4. ovoga Zakona te rješenje o djelomičnom ukidanju rješenja o koncentraciji iz članka 23. stavka 3. ovoga Zakona, Agencija donosi u roku od 4 mjeseca od dana kada utvrdi sve činjenice relevantne za donošenje odluke, odnosno najkasnije u roku od 4 mjeseca od dana zaključenja usmene rasprave.

(4) Rješenje o ukidanju rješenja o koncentraciji iz članka 23. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, odnosno rješenje o mjerama nakon provedbe nedopuštene koncentracije iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona, Agencija donosi u roku od 4 mjeseca od dana kada utvrdi sve činjenice relevantne za donošenje odluke, odnosno najkasnije u roku od 4 mjeseca od dana zaključenja usmene rasprave u postupku izricanja novčane kazne.

(5) Rješenje o preuzimanju obveza od strane poduzetnika iz članka 49. stavka 3. ovoga Zakona i rješenje kojim utvrđuje da se poduzetnik ne pridržava utvrđenih mjera, uvjeta i rokova iz članka 49. stavka 7. ovoga Zakona, Agencija donosi u roku od 3 mjeseca od dana kada utvrdi sve činjenice relevantne za donošenje rješenja.

(6) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, Agencija može produljiti rok za donošenje rješenja o ocjeni koncentracije iz članka 22. stavka 7. ovoga Zakona na rok od 3 mjeseca, u slučajevima kada ocijeni da je za utvrđivanje činjeničnog stanja i ocjenu dokaza potrebno izvršiti dopunska vještačenja ili analize, o čemu je obvezna izvijestiti stranke u postupku prije isteka roka.

Akti Agencije

Članak 58. (NN 80/13, 41/21)

(1) U smislu članka 30. ovoga Zakona, Agencija osobito donosi rješenja kojima:

1. utvrđuje zabranjene sporazume, određuje mjere u smislu odredbe članka 9. ovoga Zakona, te izriče novčanu kaznu propisanu za povredu tog članka,

2. ukida primjenu skupnog izuzeća za pojedini sporazum u smislu odredbe članka 10. stavka 4. i članka 10.a ovoga Zakona,

3. ocjenjuje sporazume male vrijednosti u smislu odredbe članka 11. stavka 4. ovoga Zakona,

4. utvrđuje zlouporabu vladajućeg položaja, određuje mjere u smislu odredbe članka 14. ovoga Zakona, te izriče novčanu kaznu propisanu za povredu tog članka,

5. ocjenjuje dopuštenost koncentracije i određuje mjere u smislu odredbe članka 22. ovoga Zakona,

6. posebnim rješenjem ukida rješenje Agencije u smislu odredbe članka 23. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, te izriče novčanu kaznu propisanu za povredu tog članka,

7. posebnim rješenjem djelomično ukida rješenje Agencije i određuje mjere u smislu odredbe članka 23. stavka 3. ovoga Zakona,

8. određuje posebne mjere za ponovnu uspostavu tržišnog natjecanja kod zabranjenih koncentracija na temelju članka 24. ovoga Zakona, te izriče novčanu kaznu propisanu za povredu tog članka,

9. prihvaća mjere i uvjete poduzetnika iz članka 49. stavka 3. ovoga Zakona i određuje rokove provedbe,

10. određuje privremene mjere u smislu odredbe članka 51. ovoga Zakona,

11. utvrđuje da se poduzetnik ne pridržava utvrđenih mjera, uvjeta i rokova iz članka 49. stavka 7. ovoga Zakona te izriče novčane kazne ili dnevne novčane kazne,

12. izriče novčane kazne ili dnevne novčane kazne u skladu s ovim Zakonom,

13. obustavlja postupak kada nema zakonskih pretpostavki za daljnje vođenje postupka u smislu članka 8. ili članka 13. ovoga Zakona te članka 101. i/ili članka 102. UFEU-a,

14. obustavlja postupak kada u istom predmetu odlučuje ili je već odlučila Europska komisija ili nadležno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije u smislu članka 30. točke 3. ovoga Zakona i Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003,

15. utvrđuje nepostojanje javnog interesa ili uvjeta za pokretanje postupka, odnosno nepostojanje učinka na trgovinu između država članica Europske unije iz članka 38. ovoga Zakona,

16. osobama koje nemaju položaj stranke u postupku priznaje ili ne priznaje postojanje prava ili pravnih interesa, odnosno istovjetna prava u postupku koja ima podnositelj inicijative,

17. odbija zahtjev za uvidom u spis,

18. prihvaća prijedlog stranke za nagodbu iz članka 52.a ovoga Zakona.

(2) U smislu članka 30. ovoga Zakona, Agencija osobito donosi zaključke kojima:

1. pokreće postupak sukladno odredbi članka 39. ovoga Zakona,

2. odlučuje o pokretanju jednog postupka protiv dva ili više neovisnih poduzetnika u slučajevima kada se njihova prava i/ili obveze temelje na istom ili sličnom činjeničnom stanju i na istoj pravnoj osnovi,

3. spaja dva ili više prethodno pokrenuta postupka na temelju članka 39. ovoga Zakona, koji se temelje na istom ili sličnom činjeničnom stanju i na istoj pravnoj osnovi u jedinstven postupak,

4. traži od Visokog upravnog suda Republike Hrvatske davanje naloga za određivanje nenajavljene pretrage poslovnih prostorija, zemljišta i prijevoznih sredstava, dokumenata, isprava i stvari koje se tamo nalaze, kao i pečaćenje i privremeno oduzimanje predmeta iz članka 42. stavka 1. i članka 44. ovoga Zakona.

(3) Agencija će obavijestiti Europsku komisiju kada Agencija obustavi postupak u smislu članaka 101. i/ili 102. UFEU-a iz stavka 1. točke 13. ovoga članka.

Dostava i objava rješenja i ostalih akata Agencije

Članak 59. (NN 80/13)

(1) Rješenje Agencije dostavlja se strankama u postupku najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka roka za donošenje rješenja u smislu članka 57. ovoga Zakona, a ako je postupak pokrenut na temelju inicijative podnositelja, rješenje se u istom roku dostavlja i podnositelju inicijative. Ako rješenje Agencije sadrži podatke koji se smatraju poslovnom tajnom u smislu članka 53. ovoga Zakona, svakoj stranci, kao i podnositelju inicijative, dostavit će se rješenje u kojem obrazloženje ne sadrži tajne podatke.

(2) Rješenja Agencije iz članka 58. stavka 1. točke 1. do 11. ovoga Zakona objavljuju se u »Narodnim novinama.

(3) Rješenja iz stavka 1. ovoga članka, odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske povodom tužbi na ta rješenja te ostali akti Agencije objavljivat će se na internet stranici Agencije.

(4) Podaci koji se smatraju poslovnom tajnom, u smislu odredaba članka 53. ovoga Zakona, izuzet će se od objave iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Agencija će u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003, najkasnije u roku od 30 dana prije dana donošenja odluke kojom se utvrđuje narušavanje tržišnog natjecanja temeljem članka 101. ili 102. UFEU, kojom se prihvaća preuzimanje obveza iz članka 49. ovoga Zakona u postupcima koji su pokrenuti radi utvrđivanja povrede članaka 101. ili 102. UFEU, ili kojom se ukida skupno izuzeće sporazuma u smislu članka 10.a stavka 2. ovoga Zakona, o tome izvijestiti Europsku komisiju, a po potrebi i tijela nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja država članica Europske unije, odnosno dostaviti joj na uvid sažetak predmeta i nacrt odluke.

 

VIII. NOVČANE KAZNE

Pojam novčane kazne

Članak 60. (NN 80/13)

Novčanim kaznama koje Agencija izriče prema ovome Zakonu cilj je osiguravanje učinkovitog tržišnog natjecanja, kažnjavanje počinitelja povreda ovoga Zakona i povreda članka 101. ili 102. UFEU, otklanjanje štetnih posljedica takvih povreda i odvraćanje drugih poduzetnika od kršenja odredaba ovoga Zakona.

Novčane kazne za teške povrede propisa o tržišnom natjecanju

Članak 61. (NN 80/13, 41/21)

(1) Novčanom kaznom u iznosu do najviše 10 % vrijednosti ukupnoga prihoda koji je poduzetnik ostvario na svjetskoj razini u posljednjoj godini za koju postoje zaključena godišnja financijska izvješća, kaznit će se poduzetnik koji s namjerom ili nepažnjom:

1. sklopi zabranjeni sporazum ili na koji drugi način sudjeluje u sporazumu kojim je narušeno tržišno natjecanje, na način opisan odredbom članka 8. ovoga Zakona i članka 101. UFEU,

2. zlouporabi vladajući položaj na način opisan odredbom članka 13. ovoga Zakona i članka 102. UFEU,

3. sudjeluje u provedbi zabranjene koncentracije poduzetnika, opisanoj odredbom članka 16. ovoga Zakona,

4. ne postupi po rješenju Agencije kojim se određuju mjere za uspostavu tržišnog natjecanja ili određuju privremene mjere (članak 58. stavak 1. točke 1. do 11. i točka 18.).

(2) Pojmove »namjere i nepažnje« iz stavka 1. ovoga članka tumačit će se u skladu s praksom Suda Europske unije u primjeni članaka 101. i 102. UFEU-a, a ne u skladu sa značenjem tih pojmova u postupcima koje provode tijela kaznenog progona u vezi s kaznenim stvarima.

Novčane kazne za lakše povrede propisa o tržišnom natjecanju

Članak 62. (NN 80/13, 41/21)

Novčanom kaznom do najviše 1% vrijednosti ukupnoga prihoda koji je poduzetnik ostvario u posljednjoj godini za koju postoje zaključena godišnja financijska izvješća, kaznit će se poduzetnik – stranka u postupku koji:

1. Agenciji ne podnese obveznu prijavu namjere koncentracije (članak 19. stavak 1.),

2. Agenciji podnese netočne ili neistinite podatke u postupku ocjene koncentracije (članak 20.),

3. ne postupi po zahtjevu Agencije (članak 41. stavak 1. i 3. i članak 41.a),

4. ometa izvršenje naloga Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (članci 42. do 46.),

5. provede koncentraciju protivno odredbi članka 19. stavka 5. ovoga Zakona.

Novčane kazne za ostale povrede propisa o tržišnom natjecanju

Članak 63. (NN 41/21)

Novčanom kaznom od 10.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se poduzetnik koji nema položaj stranke u postupku, a koji ne postupi po zahtjevu Agencije (članak 32. točka 1. a) i b). i članak 41. stavak 1. i 3. i članak 41.a).

Dnevne novčane kazne

Članak 63.a (NN 41/21)

(1) Agencija može poduzetniku i udruženju poduzetnika rješenjem izreći dnevnu novčanu kaznu ako:

1. ne postupi po zahtjevu Agencije (članak 41. stavci 1. i 3.),

2. ne odazove se obveznom razgovoru (članak 41.a),

3. ometa izvršenje naloga Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o provedbi nenajavljene pretrage (članak 42. stavci 6. i 7., članak 43. i članak 44.),

4. ne postupi po rješenju Agencije u dijelu naloga o izvršenju mjera u svrhu otklanjanja povrede članka 8. ili članka 13. ovoga Zakona i/ili članaka 101. ili 102. UFEU-a ili kojim se određuju mjere vezane za preuzimanje obveza poduzetnika iz članka 49. ovoga Zakona ili kojim se određuju privremene mjere iz članka 51. ovoga Zakona (članak 58. točke 1., 4., 10. i 11.).

(2) Agencija rješenjem iz stavka 1. ovoga članka dnevnu novčanu kaznu utvrđuje tako da se ukupni prihod poduzetnika ostvaren na svjetskoj razini u prethodnoj poslovnoj godini podijeli s brojem dana u poslovnoj godini te se tako dobiveni iznos za jedan dan pomnoži s brojem dana, računajući od dana utvrđene povrede u rješenju kojim je Agencija izrekla dnevnu novčanu kaznu iz stavka 1. ovoga članka do dana kada je poduzetnik u cijelosti postupio po rješenju Agencije kojim je izrečena dnevna novčana kazna.

(3) Najviša dnevna novčana kazna iz stavka 2. ovoga članka ne može biti viša od 5 % vrijednosti prosječnog dnevnog prihoda u prethodnoj poslovnoj godini za svaki dan nepostupanja po rješenju Agencije izračunanog od dana navedenog u rješenju.

(4) Poduzetnicima koji ispune obvezu čije je neizvršavanje predstavljalo temelj za plaćanje dnevne novčane kazne, Agencija može odrediti konačan iznos dnevne novčane kazne koji može biti niži od iznosa koji je prvobitno bio utvrđen u rješenju Agencije.

(5) Agencija će izreći dnevnu novčanu kaznu za povrede iz stavka 1. ovoga članka kada ocijeni da je dnevna novčana kazna razmjerna težini i trajanju povrede, posljedicama te povrede za druge poduzetnike na tržištu i za potrošače, odnosno kada je riječ o kratkom trajanju povrede, pa je stoga izricanje dnevne novčane kazne svrhovito i ima odvraćajući učinak.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka dnevna novčana kazna zamjenjuje novčanu kaznu uređenu ovim Zakonom za istu povredu.

Kriteriji za izricanje novčane kazne

Članak 64. (NN 80/13)

(1) Najviši iznos novčane kazne koja se može izreći na temelju ovoga Zakona, ne može niti u kojem slučaju premašiti iznos od 10% vrijednosti ukupnoga prihoda koji je poduzetnik ostvario u posljednjoj godini za koju postoje zaključena godišnja financijska izvješća u smislu članka 61. ovoga Zakona.

(2) Ako se povreda koju je počinilo udruženje poduzetnika odnosi na aktivnosti njegovih članova, najviši iznos novčane kazne koji se može izreći udruženju poduzetnika ne može ni u kojem slučaju biti veći od 10 % zbroja ukupnoga prihoda ostvarenog na svjetskoj razini svakog člana udruženja koji je djelovao na tržištu na kojem je nastupila povreda od strane udruženja poduzetnika.

(3) Agencija će prilikom izricanja novčane kazne udruženju poduzetnika za povredu ovoga Zakona te članaka 101. ili 102. UFEU-a uzeti u obzir prihod njegovih članova ili može uzeti u obzir prihod udruženja poduzetnika.

(4) Ako Agencija utvrdi da udruženje poduzetnika nije solventno te ne može platiti dospjelu novčanu kaznu iz stavka 2. ovoga članka, udruženje poduzetnika dužno je od svojih članova zatražiti plaćanja i/ili dodatne uplate radi podmirenja novčane kazne.

(5) Financijska obveza svakog člana udruženja iz stavka 4. ovoga članka koja se odnosi na plaćanje novčane kazne za tu povredu ne može biti veća od 10 % njegova ukupnog prihoda ostvarenog na svjetskoj razini u godini za koju postoje zaključena financijska izvješća.

(6) Ako izrečena novčana kazna iz stavka 2. ovoga članka nije u cijelosti uplaćena u roku koji je odredila Agencija, Agencija će zatražiti plaćanje novčane kazne ili njezina preostalog iznosa izravno od bilo kojeg poduzetnika čiji su predstavnici bili članovi tijela nadležnih za donošenje odluka tog udruženja poduzetnika.

(7) Ako se izrečena novčana kazna iz stavka 2. ovoga članka ne može naplatiti na način iz stavka 6. ovoga članka, Agencija će zatražiti plaćanje novčane kazne ili njezina preostalog iznosa od svakog člana udruženja poduzetnika koji je djelovao na tržištu na kojem je došlo do povrede.

(8) Obveza iz stavaka 4. do 7. ovoga članka ne odnosi se na poduzetnika koji dokaže da nije proveo odluku udruženja poduzetnika koja predstavlja povredu i koji nije znao da takva odluka postoji ili se od takve odluke aktivno ogradio prije početka postupka.

(9) Obveznike plaćanja novčane kazne iz stavaka 6. i 7. ovoga članka Agencija će odrediti u rješenju kojim se izriče novčana kazna.

(10) Pri izricanju novčane kazne Agencija uzima u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti kao što su težina povrede, vrijeme trajanja povrede i posljedice te povrede za druge poduzetnike na tržištu i potrošače. Pri tome se primjenjuje dvostupanjska metodologija izračuna novčane kazne na način da se utvrđuje osnovni iznos novčane kazne za poduzetnika, a zatim se tako utvrđeni iznos smanjuje ili povećava ovisno o utvrđenim olakotnim i/ili otegotnim okolnostima.

(11) Osnovni iznos novčane kazne obračunava se do najviše 30% prihoda koji je poduzetnik ostvario isključivo od obavljanja djelatnosti na utvrđenom mjerodavnom tržištu na kojem je povrijeđen ovaj Zakon ili članak 101. ili 102. UFEU, koji se množi s brojem godina trajanja povrede, a nakon toga se smanjuje ili povećava ovisno o utvrđenim olakotnim i/ili otegotnim okolnostima.

(12) Olakotnim okolnostima iz stavka 2. ovoga članka smatraju se osobito:

1. dostava dokaza o prekidu protupravnog postupanja, žurno po saznanju poduzetnika o pokretanju postupka od strane Agencije. Iznimno, u slučaju kartela dostava dokaza o prekidu protupravnog postupanja neće se smatrati olakotnom okolnošću,

2. dostava dokaza o povredi ovoga Zakona ili članka 101. ili 102. UFEU kao posljedici nehaja poduzetnika,

3. dostava dokaza da poduzetnik, premda sudionik zabranjenog sporazuma nije primjenjivao taj sporazum, odnosno da je na mjerodavnom tržištu, unatoč postojanju sporazuma, postupao sukladno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja,

4. suradnja poduzetnika s Agencijom na način i u opsegu koji prelazi obveze poduzetnika za oslobođenje ili umanjenje novčane kazne iz članka 65. ovoga Zakona.

(13) Otegotnim okolnostima iz stavka 2. ovoga članka smatraju se osobito:

1. nastavak protupravnog postupanja poduzetnika ili ponavljanje istog ili sličnog postupanja kojima se krše odredbe ovoga Zakona ili članka 101. ili 102. UFEU, nakon dostave rješenja Agencije kojim je utvrđeno da je takvim postupanjem poduzetnik narušio tržišno natjecanje. U tom slučaju, osnovni iznos novčane kazne povećava se za 100% za svaki utvrđeni slučaj ponovljene povrede,

2. odbijanje suradnje poduzetnika s Agencijom ili ometanje Agencije tijekom provedbe postupka,

3. uloga inicijatora ili poticatelja drugih poduzetnika na povredu ovoga Zakona i članka 101. ili 102. UFEU, odnosno sve radnje tog poduzetnika poduzete u cilju osiguranja sudjelovanja drugih poduzetnika u povredi.

(14) Agencija može povećati iznos novčane kazne, ukoliko je to potrebno za oduzimanje imovinske koristi koju je poduzetnik ostvario povredom ovoga Zakona ili članka 101. ili 102 UFEU, pod uvjetom da je tu korist moguće procijeniti.

(15) Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka, Agencija može dodatno smanjiti iznos novčane kazne poduzetniku koji se nalazi u teškoj financijskoj situaciji i koji je povrijedio odredbe ovoga Zakona ili članka 101. ili 102 UFEU, ako on podnese Agenciji relevantne dokaze da bi izricanje novčane kazne u iznosu kako je to propisano ovim Zakonom nepovratno ugrozilo njegovu ekonomsku održivost i dovelo do potpunog gubitka vrijednosti njegove imovine.

(16) Agencija može poduzetniku izreći simboličnu novčanu kaznu u slučaju iz stavka 7. ovoga članka, kao i u drugim slučajevima u kojima je utvrđeno da narušavanje tržišnog natjecanja nije bilo značajno, odnosno da nije imalo negativan učinak na tržištu. Razloge za takvu odluku Agencija mora posebno obrazložiti.

(17) Vlada Republike Hrvatske će uredbom na prijedlog Agencije detaljno razraditi kriterije za izricanje novčane kazne iz stavaka 2. do 16. ovoga članka sukladno kriterijima koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u Europskoj uniji u smislu članka 74. ovoga Zakona.

3. Uredba o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere

Oslobođenje ili umanjenje novčane kazne

Članak 65. (NN 80/13)

(1) Agencija može osloboditi od plaćanja novčane kazne onog sudionika zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela koji prvi obavijesti Agenciju o zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu i dostavi joj podatke, činjenice i dokaze koji Agenciji omogućuju pokretanje postupka i provođenje ciljane nenajavljene pretrage povezane s tajnim kartelom, pod uvjetom da Agencija još ne raspolaže dostatnim dokazima za pokretanje postupka i provođenje ciljane nenajavljene pretrage ili još nije provela takvu pretragu ili koji su, prema mišljenju Agencije dostatni kako bi mogla utvrditi povredu obuhvaćenu pokajničkim programom iz članka 8. ovoga Zakona i/ili članka 101. UFEU-a, pod uvjetom da Agencija još ne raspolaže dostatnim dokazima kojima bi se ta povreda mogla utvrditi i da nijedan drugi poduzetnik nije prethodno ispunio uvjete za odobrenje oslobođenja od novčanih kazni u vezi s tim tajnim kartelom.

(2) Poduzetnik prijavu iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti kao punu ili skraćenu prijavu za oslobođenje od novčane kazne.

(3) Oslobođenje od plaćanja novčane kazne iz stavka 1. ovoga članka ne može se primijeniti na poduzetnika koji je svojim djelovanjem prisilio druge poduzetnike da se pridruže zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu ili da u njemu ostanu.

(4) Novčanu kaznu u umanjenom iznosu Agencija može izreći onim sudionicima zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela koji ne ispunjavaju uvjete za oslobođenje od novčane kazne iz stavka 1. ovoga članka, ali su Agenciji dostavili dodatne valjane dokaze koji predstavljaju znatnu dodanu vrijednost za dokazivanje povrede obuhvaćene pokajničkim programom, u odnosu na dokaze kojima Agencija već raspolaže u vrijeme podnošenja prijave.

(5) Podnositelju prijave za umanjenje novčane kazne – pokajniku koji Agenciji dostavi dokaze kojima se dokazuju dodatne činjenice, a koje za posljedicu imaju povećanje novčanih kazni u usporedbi s novčanim kaznama koje bi se inače izrekle sudionicima u zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu, Agencija neće uzeti u obzir takve dodatne činjenice pri utvrđivanju novčane kazne koju treba izreći tom podnositelju prijave.

(6) Podnositelji prijave za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne – pokajnici, izjave pokajnika u vezi s punim ili skraćenim prijavama podnose na hrvatskom jeziku ili na drugom službenom jeziku Europske unije o kojem je bilateralno postignut dogovor između Agencije i podnositelja prijave.

(7) Izricanje novčane kazne prema ovome Zakonu nije od utjecaja na kaznenu odgovornost osobe kojoj je ta novčana kazna izrečena.

(8) Vlada Republike Hrvatske će uredbom na prijedlog Agencije detaljno razraditi kriterije za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne iz stavaka 1. i 4. ovoga članka, sukladno kriterijima koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u Europskoj uniji, u smislu članka 74. ovoga Zakona.

4. Uredba o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere

Članak 65.a (NN 41/21)

(1) Sadašnjim i bivšim direktorima, rukovoditeljima i drugim zaposlenicima poduzetnika koji su Agenciji podnijeli prijavu za oslobođenje od novčane kazne u okviru pokajničkog programa neće se izreći novčana kazna u upravnom postupku i upravnom sporu, u vezi s njihovim sudjelovanjem u zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu na koji se odnosi prijava za oslobođenje od novčane kazne ako:

1. prijava za oslobođenje od novčane kazne poduzetnika ispunjava kriterije iz propisa kojim se uređuju kriteriji za oslobođenje ili umanjenje novčanih kazni,

2. sadašnji i bivši direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici aktivno surađuju s Agencijom i

3. je prijava za oslobođenje od novčane kazne poduzetnika podnesena prije nego što su ti sadašnji i bivši direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici od nadležnih tijela saznali za postupak koji je doveo do izricanja novčanih kazni iz stavka 1. ovoga članka.

(2) Ako za zaštitu iz stavka 1. ovoga članka nije nadležna Agencija već tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja u drugoj državi članici Europske unije, Agencija će osigurati potrebne kontakte između tog tijela druge države članice i tijela nadležnog za sankcioniranje ili kazneni progon kada su za sankcioniranje ili kazneni progon nadležna tijela Republike Hrvatske.

(3) Odluku o pokretanju kaznenog postupka protiv osoba iz stavka 1. ovoga članka donosi državni odvjetnik, sukladno propisima kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske.

(4) U smislu stavka 3. ovoga članka državni odvjetnik može odlučiti da neće pokrenuti kazneni postupak ili može predložiti nadležnom sudu ublažavanje sankcije koja bi se trebala izreći u kaznenom postupku ako državni odvjetnik procijeni da doprinos osobe iz stavka 1. ovoga članka u otkrivanju kartela nadilazi interes kaznenog progona i/ili sankcioniranja tih osoba.

(5) Ovim člankom ne dovodi se u pitanje pravo oštećenika koji su pretrpjeli štetu uzrokovanu povredom prava tržišnog natjecanja da zahtijevaju potpunu naknadu za tu štetu, u skladu s propisom kojim se uređuju postupci naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja.

 

IX. SURADNJA AGENCIJE S DRUGIM TIJELIMA I SUDSKA ZAŠTITA

Suradnja Agencije s pravosudnim i drugim tijelima

Članak 66. (NN 41/21)

(1) Agencija je dužna surađivati s nadležnim pravosudnim, regulatornim i drugim tijelima u predmetima koji su vezani za narušavanje tržišnog natjecanja na teritoriju Republike Hrvatske.

(2) Na temelju pisanog zahtjeva Agencije, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove dužno je pružiti, bez naknade, pomoć pri provedbi nenajavljene pretrage i/ili privremenog oduzimanja predmeta i/ili dokumentacije iz članka 42. do 46. ovoga Zakona.

(3) Na zahtjev Agencije iz članka 41. ovoga Zakona, sva tijela državne uprave te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i pravne osobe s javnim ovlastima, obvezni su Agenciji, bez naknade dostaviti sve zahtijevane podatke i dokumentaciju, uključivo podatke i dokumentaciju koji sadrže poslovne tajne, neovisno o posebnim propisima kojima je uređena tajnost tih podataka, a Agencija je s takvim podacima i dokumentacijom dužna postupati sukladno odredbi članka 53. ovoga Zakona.

(4) Agencija je ovlaštena u ime i za račun tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja država članica Europske unije izvršavati ovlasti u svezi s nenajavljenim pretragama poslovnih prostorija i ostalih prostora, zahtjeva za dostavom informacija te obveznim razgovorima kako bi utvrdila jesu li poduzetnici postupili sukladno mjerama i odlukama tijela podnositelja zahtjeva.

(5) Agencija i tijelo podnositelj zahtjeva radi izvršavanja ovlasti iz stavka 4. ovoga članka mogu razmjenjivati informacije i upotrebljavati ih kao dokaze u smislu članka 66.a ovoga Zakona.

(6) Agencija će na zahtjev i u ime tijela podnositelja zahtjeva obavijestiti poduzetnika o:

1. svim preliminarno utvrđenim činjenicama o povredi članaka 101. i/ili 102. UFEU-a i o svim odlukama o primjeni tih članaka,

2. bilo kojem drugom postupovnom aktu donesenom tijekom vođenja postupka i

3. bilo kojim drugim relevantnim dokumentima u vezi s primjenom članaka 101. i/ili 102. UFEU-a, uključujući dokumente koji se odnose na izvršenje odluka kojima se izriču novčane kazne ili dnevne novčane kazne.

Suradnja sudova, Europske komisije i Agencije

Članak 66.a (NN 80/13)

(1) U smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 trgovački sudovi nadležni su za primjenu članaka 101. i 102. UFEU te su dužni bez odgađanja obavijestiti Agenciju o svim sudskim postupcima koji se vode temeljem članka 101. ili 102. UFEU.

(2) U slučaju kada u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 Europska komisija podnosi nadležnom sudu iz stavka 1. ovoga članka pisana očitovanja ili mišljenja o primjeni članka 101. ili 102. UFEU, sud je dužan bez odgađanja presliku pisanog očitovanja ili mišljenja Europske komisije dostaviti Agenciji i strankama u postupku.

(3) U slučaju kada Agencija u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 podnosi nadležnom sudu iz stavka 1. ovoga članka pisana očitovanja ili mišljenja o primjeni članka 101. ili 102. UFEU, sud je dužan bez odgađanja presliku pisanog očitovanja ili mišljenja Agencije dostaviti strankama u postupku.

(4) Agencija i Europska komisija mogu navedena pisana očitovanja ili mišljenja koja nisu obvezujuća podnositi nadležnom sudu iz stavka 1. ovoga članka u bilo kojem trenutku sve do usvajanja konačne sudske odluke. Uz prethodno odobrenje suda, navedena tijela mogu sudu podnositi i usmena očitovanja.

(5) U slučaju kada nadležni sud iz stavka 1. ovoga članka u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 zatraži od Europske komisije dostavu mišljenja, dužan je bez odgađanja o tome obavijestiti stranke, a po primitku neobvezujućeg mišljenja Europske komisije, presliku navedenog mišljenja dostaviti Agenciji i strankama u postupku.

(6) U svrhu očuvanja jedinstvene primjene prava tržišnog natjecanja Europske unije uređene Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003, odluke koje donose nadležni sudovi iz stavka 1. ovoga članka o sporazumima ili postupanjima poduzetnika iz članka 101. ili 102. UFEU, a koje su već bile predmetom odluke Europske komisije, ne smiju biti protivne odluci Europske komisije. Ako je postupak utvrđivanja povrede članka 101. ili 102. UFEU u tijeku pred Europskom komisijom, nadležni sud može procijeniti je li svrhovito nastaviti ili zastati s postupkom do donošenja konačne odluke Europske komisije. Ova obveza ne dovodi u pitanje prava i obveze iz članka 267. UFEU.

(7) Nadležni sud iz stavka 1. ovoga članka je dužan Agenciji dostaviti presliku svake odluke donesene temeljem članka 101. ili 102. UFEU istodobno kada se takva odluka dostavlja strankama u postupku.

Sudska zaštita

Članak 67. (NN 80/13, 41/21)

(1) Protiv rješenja Agencije nije dopuštena žalba, ali se u roku od 30 dana od dana dostave rješenja može tužbom pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji o tužbi odlučuje u Vijeću sastavljenom od tri suca, i to zbog:

1. povrede propisa materijalnog prava o tržišnom natjecanju,

2. bitne povrede odredbi o postupku,

3. pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,

4. pogrešne odluke o novčanoj kazni i drugim pitanjima o kojima odlučuje Agencija.

(2) Tužbe protiv rješenja Agencije kojim se odlučuje o postupovnim pitanjima ne zaustavljaju tijek postupka.

(3) Protiv zaključka Agencije kojim se odlučuje o postupovnim pitanjima nije dopuštena žalba niti se može pokrenuti upravni spor, ali se zaključak može pobijati tužbom kojom se pokreće upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari.

(4) Tužba iz stavka 1. ovoga članka ne zadržava izvršenje rješenja, osim u dijelu rješenja koji se odnosi na izrečenu novčanu kaznu.

(5) Tužbu protiv rješenja Agencije kojim se utvrđuje povreda ovoga Zakona i/ili članaka 101. ili 102. UFEU-a i izriče novčana kazna ili dnevna novčana kazna, sukladno ovome Zakonu, može podnijeti nezadovoljna stranka u postupku, a tužbu protiv rješenja Agencije kojim se obustavlja postupak osim stranke u postupku može podnijeti i podnositelj inicijative, odnosno osoba kojoj su rješenjem Agencije utvrđena ista postupovna prava kao i podnositelju inicijative.

(6) Protiv naloga za provedbu nenajavljene pretrage iz članka 42. i 44. ovoga Zakona nije dopuštena žalba.

Članak 68. (NN 80/13)

(1) Vijeće Visokog upravnog suda Republike Hrvatske raspravlja i odlučuje na temelju činjenica koje su iznesene u postupku.

(2) Tužitelj u tužbi ne može iznositi nove činjenice, ali može predložiti nove dokaze u pogledu činjenica koje je iznio u postupku.

(3) Nove činjenice mogu se iznositi samo ako tužitelj dokaže da za odnosne činjenice nije znao niti mogao znati tijekom postupka.

Članak 69. (NN 80/13)

Svi sporovi pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pokrenuti na temelju odredbi ovoga Zakona su žurni.

Naknade štete

Članak 69.a (NN 80/13, 41/21)

(1) O naknadama štete zbog povreda ovoga Zakona ili članka 101. ili 102. UFEU odlučuju nadležni trgovački sudovi u smislu propisa kojima se uređuju postupci naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja.

(2) Poduzetnici koji su povrijedili odredbe ovoga Zakona ili članka 101. ili 102. UFEU odgovorni su za naknadu štete nastalu tim povredama.

(3) Ako je postupak utvrđivanja povrede članka 101. ili 102. UFEU u tijeku pred Agencijom ili Europskom komisijom, nadležni trgovački sud može procijeniti je li svrhovito nastaviti ili zastati s postupkom do donošenja pravomoćnog rješenja Agencije ili konačne odluke Europske komisije.

(4) Nadležni trgovački sud dužan je bez odgađanja obavijestiti Agenciju o podnesenoj tužbi radi utvrđivanja prava na naknadu štete nastale povredom odredbi ovoga Zakona ili članka 101. ili 102. UFEU.

(5) Agencija pri određivanju iznosa novčane kazne koja se izriče za utvrđenu povredu ovoga Zakona i/ili članaka 101. ili 102. UFEU-a može uzeti u obzir naknadu štete koja je isplaćena na temelju nagodbe u smislu propisa kojim se uređuju postupci naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja.

 

X. IZVRŠENJE NOVČANE KAZNE, ZASTARA I TROŠKOVI POSTUPKA

Postupak izvršenja novčane kazne

Članak 70. (NN 80/13, 41/21)

(1) U rješenju Agencije kojim se zbog povrede ovoga Zakona i/ili članaka 101. ili 102. UFEU-a izriče novčana kazna ili dnevna novčana kazna, koja se uplaćuje u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, naznačit će se rok i način uplate izrečene novčane kazne ili dnevne novčane kazne.

(2) Novčane kazne i dnevne novčane kazne uplaćuju se po pravomoćnosti rješenja Agencije uračunavajući u iznos novčane kazne ili dnevne novčane kazne i zakonske zatezne kamate od dana pravomoćnosti rješenja Agencije do dana plaćanja.

(3) Agencija može, vodeći se kriterijima iz članka 64. ovoga Zakona, odobriti plaćanje novčane kazne ili dnevne novčane kazne u obrocima.

(4) Ako poduzetnik u roku ne uplati novčanu kaznu ili dnevnu novčanu kaznu, Agencija će obavijestiti Ministarstvo financija, Poreznu upravu radi naplate novčane kazne ili dnevne novčane kazne prisilnim putem prema propisima o prisilnoj naplati poreza.

(5) Novčane kazne i dnevne novčane kazne koje na zahtjev Agencije prisilno naplaćuje Porezna uprava uplaćuju se izravno u korist državnog proračuna.

Članak 70.a (NN 41/21)

(1) Agencija će na zahtjev tijela podnositelja zahtjeva radi izvršenja pravomoćne odluke kojom je tijelo podnositelj zahtjeva izreklo novčanu kaznu ili dnevnu novčanu kaznu, postupiti u smislu članka 70.b stavka 2. ovoga Zakona samo ako je tijelo podnositelj zahtjeva razumnim naporima utvrdilo kako poduzetnik protiv kojeg se može izvršiti novčana kazna ili dnevna novčana kazna nema dovoljno imovine u državi članici Europske unije tijela podnositelja zahtjeva za naplatu takve novčane kazne ili dnevne novčane kazne.

(2) Agencija će postupiti u smislu stavka 1. ovoga članka i kada poduzetnik protiv kojeg se može izvršiti novčana kazna ili dnevna novčana kazna nema poslovni nastan u državi članici Europske unije tijela podnositelja zahtjeva.

(3) Tijelo podnositelj zahtjeva može zahtijevati jedino izvršenje pravomoćne odluke.

(4) Pitanja u pogledu rokova zastare za izvršenje novčanih kazni ili dnevnih novčanih kazni uređuju se nacionalnim pravom države članice Europske unije tijela podnositelja zahtjeva.

Članak 70.b (NN 41/21)

(1) Agencija izvršava zahtjeve iz članka 66. stavka 6. ovoga Zakona i članka 70.a ovoga Zakona u skladu s nacionalnim pravom Republike Hrvatske.

(2) Zahtjevi iz članka 66. stavka 6. ovoga Zakona i članka 70.a ovoga Zakona izvršavaju se bez odgode putem obrasca »Jedinstveni instrument« (u daljnjem tekstu: jedinstveni instrument) uz koji se prilaže preslika akta o kojem treba obavijestiti ili koji treba izvršiti.

(3) Jedinstveni instrument iz stavka 2. ovoga članka sadržava sljedeće:

1. ime i prezime/naziv te adresu poduzetnika ili druge podatke kojima se može utvrditi identitet poduzetnika,

2. sažetak relevantnih činjenica i okolnosti,

3. sažetak priložene preslike pravomoćne odluke o kojoj treba obavijestiti ili koju treba izvršiti,

4. naziv, adresu i druge podatke za kontakt tijela primatelja zahtjeva i

5. rok za provedbu obavješćivanja ili izvršenja (npr. zakonski rokovi, rokovi zastare).

(4) Za zahtjeve iz članka 70.a ovoga Zakona, uz zahtjeve navedene u stavku 3. ovoga članka jedinstveni instrument sadržava sljedeće:

1. podatke o odluci kojom se omogućuje izvršenje u državi članici Europske unije tijela podnositelja zahtjeva,

2. datum pravomoćnosti odluke,

3. iznos novčane kazne ili dnevnih novčanih kazni i

4. informacije koje pokazuju da je tijelo podnositelj zahtjeva poduzelo razumne napore kako bi na svojem državnom području izvršilo svoju pravomoćnu odluku.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, u slučaju primjene članka 70.a stavka 2. ovoga Zakona ne primjenjuje se stavak 4. točka 4. ovoga članka.

(6) Jedinstveni instrument tijelu primatelju zahtjeva dostavlja se na službenom jeziku tijela primatelja zahtjeva, osim ako tijelo primatelja zahtjeva i tijelo podnositelja zahtjeva nemaju bilateralan sporazum da se jedinstveni instrument može poslati na nekom drugom jeziku.

(7) Jedinstveni instrument omogućuje provedbu izvršenja i isključivi je temelj za mjere izvršenja koje provodi tijelo primatelja zahtjeva, ako sadrži podatke iz stavka 3. ovoga članka, a pri tome jedinstveni instrument ne podliježe nikakvom aktu priznavanja, dopune ili zamjene u državi članici Europske unije tijela primatelja zahtjeva.

(8) Agencija poduzima sve potrebne mjere za izvršenje tog zahtjeva, osim ako se pozove na stavak 9. ovoga članka.

(9) Agencija nije dužna izvršiti zahtjev iz članka 66. stavka 6. ovoga Zakona i članka 70.a ovoga Zakona u slučajevima:

1. ako zahtjev nije u skladu s uvjetima iz ovoga članka ili

2. ako se utvrdi postojanje opravdanih razloga koji pokazuju da bi izvršenje zahtjeva bilo u suprotnosti s pravnim poretkom Republike Hrvatske.

(10) Ako Agencija namjerava odbiti zahtjev za pomoć iz članka 66. stavka 6. ovoga Zakona i članka 70.a ovoga Zakona ili traži dodatne informacije, stupa u kontakt s tijelom podnositeljem zahtjeva.

(11) Ako se novčane kazne ili dnevne novčane kazne ne uspiju naplatiti, Agencija može od tijela podnositelja zahtjeva zatražiti da snosi nastale troškove koji su nastali u vezi s mjerama poduzetima u smislu članka 70.a ovoga Zakona, uključujući troškove prijevoda, rada i administracije.

(12) Troškovi nastali u vezi s izvršenjem takvih odluka mogu se naplatiti od poduzetnika protiv kojeg se može izvršiti novčana kazna ili dnevna novčana kazna.

(13) Nepodmireni iznosi naplaćuju se u kunama, u skladu sa zakonima i drugim propisima ili praksama u Republici Hrvatskoj.

(14) Novčane kazne ili dnevne novčane kazne pretvaraju se u kune po deviznom tečaju koji se primjenjuje na datum kada su izrečene novčane kazne ili dnevne novčane kazne, u skladu s nacionalnim pravom i praksom Republike Hrvatske.

Članak 70.c (NN 41/21)

(1) U rješavanju sporova nadležna su tijela države članice Europske unije iz koje je tijelo podnositelj zahtjeva i na njih se primjenjuje pravo te države članice ako se odnose na:

1. zakonitost odluka o kojima treba obavijestiti u skladu s člankom 66. stavkom 6. ovoga Zakona ili odluke koju treba izvršiti u skladu s člankom 70.a ovoga Zakona i

2. zakonitost jedinstvenog instrumenta kojim se omogućuje izvršenje u Republici Hrvatskoj.

(2) Sporovi zbog mjera izvršenja koje je poduzela Agencija ili zbog valjanosti obavješćivanja koje je izvršila Agencija u nadležnosti su tijela Republike Hrvatske i na njih se primjenjuje pravo Republike Hrvatske.

Zastara

Članak 71. (NN 80/13)

(1) Postupak utvrđivanja povrede ovoga Zakona ili članka 101. ili 102. UFEU i izricanja novčane kazne zbog počinjenja te povrede ne može biti pokrenut kada protekne rok od 5 godina od dana počinjenja povrede.

(2) U slučaju kontinuirane ili ponavljane povrede ovoga Zakona ili članka 101. ili 102. UFEU, vrijeme zastare računa se od dana kad je prestala povreda.

(3) Zastarijevanje iz stavka 1. ovoga članka prekida se svakom radnjom Agencije, poduzetom radi utvrđivanja počinjenja povrede ovoga Zakona ili članka 101. ili 102. UFEU i izricanja novčane kazne zbog te povrede. Kad se postupak za koji je nadležna Agencija vodi protiv više poduzetnika ili grupe poduzetnika, prekid zastare nastupa danom kada je bilo kojem od poduzetnika koji ima status stranke u postupku dostavljeno pismeno Agencije.

(4) Poslije svakog prekida zastara počinje ponovno teći, ali se postupak ni u kojem slučaju ne može voditi protekom dvostrukog vremena određenog stavkom 1. ovoga članka.

Zastara izvršenja novčane kazne

Članak 72. (NN 80/13, 41/21)

(1) Novčane kazne izrečene zbog povrede odredaba ovoga Zakona ili članka 101. ili 102. UFEU ne mogu se izvršiti ako od dana pravomoćnosti rješenja Agencije i/ili pravomoćnosti odluke suda protekne rok od 5 godina. Zastara počinje teći od dana kad je poduzetnik uredno primio pravomoćnu odluku suda, ili od dana izvršnosti rješenja Agencije ako stranka nije podnijela tužbu na to rješenje.

(2) Zastarijevanje iz stavka 1. ovoga članka prekida se svakom radnjom nadležnog tijela poduzetom radi izvršenja novčane kazne. Poslije svakog prekida zastara počinje ponovo teći, ali postupak izvršenja novčane kazne ne može se voditi protekom dvostrukog vremena određenog stavkom 1. ovoga članka.

(3) Iznimno, u slučajevima kad Agencija odobri plaćanje novčane kazne u obrocima, zastarijevanje počinje teći od dana kada poduzetnik nije platio dospjelu obvezu.

Članak 72.a (NN 41/21)

(1) Zastara za izricanje novčanih kazni ili dnevnih novčanih kazni prekida se tijekom trajanja postupka pred tijelima nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja drugih država članica Europske unije ili pred Europskom komisijom u vezi s povredom koja se odnosi na isto postupanje poduzetnika koji su zabranjeni člancima 101. i/ili 102. UFEU-a.

(2) Prekid zastare započinje od dana dostave obavijesti o prvoj radnji tijela iz stavka 1. ovoga članka koja je upućena najmanje jednom poduzetniku protiv kojeg se vodi postupak.

(3) Prekid zastare iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na sve poduzetnike koji su sudjelovali u povredi.

(4) Zastara za izricanje novčanih kazni ili dnevnih novčanih kazni koje je izrekla Agencija prekida se sve dok je odluka tijela iz stavka 1. ovoga članka predmet postupka koji je u tijeku povodom pravnog lijeka.

Troškovi postupka

Članak 73. (NN 80/13)

(1) Svi troškovi vođenja postupka utvrđivanja povrede ovoga Zakona i izricanja novčane kazne zbog povrede ovoga Zakona utvrdit će se Tarifom upravnih pristojbi iz Zakona o upravnim pristojbama.

(2) Stranke u postupcima u nadležnosti Agencije nemaju pravo na naknadu troškova izazvanih tim postupcima.

 

XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Primjena Zakona i okončanje postupaka u tijeku

Članak 74. (NN 80/13)

(1) U primjeni ovoga Zakona, a osobito u slučajevima postojanja pravnih praznina ili dvojbi pri tumačenju propisa, u skladu s člankom 1. Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« br. 2/12.), primjenjuju se na odgovarajući način kriteriji koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u Europskoj uniji.

(2) Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji Agencija postaje ovlašteno tijelo za primjenu članaka 101. i 102. UFEU..

Članak 75.

Zahtjevi za pokretanje postupaka za koje je nadležna Agencija zaprimljeni do 30. rujna 2010., kao i postupci koji su pokrenuti u Agenciji do 30. rujna 2010., okončat će se primjenom odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 122/03.).

Podzakonski akti

Članak 76.

(1) Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog Agencije donijeti propise iz članka 7. stavka 4., članka 10. stavka 2., članka 11. stavka 3., članka 15. stavka 4., članka 64. stavka 9. i članka 65. stavka 4. ovoga Zakon najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Do donošenja propisa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju propisi doneseni na temelju Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 122/03.).

(3) Agencija će, najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, uskladiti Statut i druge opće akte Agencije s odredbama ovoga Zakona.

Članak 77.

(1) Članovi Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja imenovani prije stupanja na snagu ovoga Zakona nastavljaju s radom do isteka razdoblja na koje su imenovani.

(2) Predsjednik i članovi Vijeća, nakon razrješenja dužnosti, pa sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ostvarivanja prava na mirovinu u skladu s općim propisima, a najdulje godinu dana od dana razrješenja s dužnosti, imaju pravo na naknadu plaće koju ostvaruju kao predsjednik, odnosno članovi Vijeća, osim u slučajevima razrješenja iz članka 29. stavka 1. točke 2., 4. i 5. ovoga Zakona.

Prestanak važenja Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja

Članak 78.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 122/03.).

Stupanje na snagu ovoga Zakona

Članak 79.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. listopada 2010. godine.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 80/13

Članak 50.

(1) Tužbe protiv akata Agencije zaprimljene u mjesno nadležnim upravnim sudovima nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji rješavat će Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

(2) Mjesno nadležni upravni sudovi obvezni su sve predmete vezane za provedbu Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, odnosno koji se vode po tužbama protiv akata Agencije zatečene u postupku na dan stupanja na snagu ovoga Zakona dostaviti na rješavanje Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

(3) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona Hrvatska narodna banka će sve predmete zatečene u postupku, a koji se odnose na zaštitu tržišnog natjecanja na tržištu bankovnih usluga, kao i na tržištu financijskih usluga kada ih pružaju kreditne institucije, ustupiti Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja na nadležno postupanje.

Članak 51.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 41/21

Članak 47.

(1) Vlada Republike Hrvatske će odluku iz članka 13. ovoga Zakona donijeti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog Agencije donijeti uredbe iz članaka 36. i 37. ovoga Zakona najkasnije u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Agencija će najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti Statut i druge opće akte Agencije s odredbama ovoga Zakona.

Članak 48.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju (»Narodne novine«, br. 78/11.).

(2) Postupci u nadležnosti Agencije i upravni sporovi pokrenuti protiv odluka Agencije, a koji su započeti po odredbama Uredbe iz stavka 1. ovoga članka, prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama te Uredbe.

(3) Predsjednik Vijeća, zamjenik predsjednika Vijeća i članovi Vijeća koji su imenovani prije stupanja na snagu ovoga Zakona nastavljaju sa svojim radom i ostaju na svojim dužnostima do isteka razdoblja na koje su imenovani.

Članak 49.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

 

 

Copyright © Ante Borić