1              Poslovni broj Gž Ob-432/2022-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-732/2022-3

 

 

U   I M E R E P U B  L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Miha Mratovića, predsjednika vijeća, te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1) Z. H. pok. Š. iz Z., OIB:…i pod 2) A. Š. pok. Š. iz Z., OIB:…, oboje zastupane po punomoćnici A. J. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženica pod 1) N. J. pok. Š. iz Z., OIB:…, pod 2) P. K. pok. Š. iz Z.,  OIB:… i pod 3) N. P. pok. Š. iz Z., OIB:…, sve zastupane po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljica pod 1. I 2. protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P Ob-133/19 od 27. rujna 2022. u sjednici vijeća, dana 19. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica pod 1. i 2. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P Ob-133/19 od 27. rujna 2022.

 

Tužiteljicama se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su nekretnine oznake čest. zem. 5509/7, 5522/16 i 5522/2 sve k.o. Z. predstavljale bračnu stečevinu ostavitelja Š. B. pok. J. i njegove supruge Z. B., te se utvrđuje da je suvlasnički dio od 1/2 dijela nekretnine oznake čest. zem. 5509/7 i 5522/16 k.o. Z. 1972. godine Š. B. darovao tuženoj pod 2. P. K., a suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine oznake čest. zem. 5522/2 sve k.o. Z. 1969. godine Š. B. darovao tuženoj pod 1. N. J.

II. Slijedom utvrđenja iz toč. I. izreke presude utvrđuje se da suvlasničko udio oporučiteljeve supruge Z. B. s naslova zajedničke bračne tečevine čini suvlasnički udio od ½ dijela nekretnina oznake čest- zem. 5509/7, 5522/16 i 5522/2 k.o. Z..

III. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu ostavitelja Š. B. pok. J. ne ulazio prvi kat na pomoćnoj građevini sagrađenoj na čest. zem. 5550 k.o. Z. (koji će se identificirati nakon provođenja očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta i vještaka mjernika).

IV. Dužne su tuženice naknaditi tužiteljicama prouzročene parnične troškove u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sve u slučaju protivljenja tužbenom zahtjevu tužiteljica."

"II Nalaže se tužiteljicama Z. H. iz Z., OIB:… i pod 2) A. Š. iz Z., OIB:… naknaditi tuženicama pod 1) N. J. iz Z., 2 73 P Ob-133/19 OIB:…, pod 2) P. K. iz Z., OIB:… i pod 3) N. P. iz Z., OIB:… prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog ( 17.625,00 kn) i to za iznos od 6.375,00, zahtjev za naknadom troška postupka odbija kao neosnovan."

 

2.Protiv citirane presude pravovremenu žalbu podnose tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, i zbog odluke o troškovima parničnog postupka. Apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, tužiteljice obrazlažu time što je sud zbog odbijanja provođenja ključnih dokaza predloženih po tužiteljicama njima nije dana mogućnost kvalitetnog raspravljanja pred sudom, ali i uz relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, jer prvostupanjski sud odbijanjem provođenja dokaza predloženih po tužiteljicama, posebno građevinskog vještačenja nije primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a. Također ukazuju i na povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Žalbeni prijedlog je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

2.1.Na žalbu tužiteljica nije odgovoreno.

 

3.Žalba nije osnovana.

 

4.Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka te pravilnu primjenu materijalnog prava utvrđenje je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučno činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a pritom nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st. 2., kao ni povrede iz čl. 354. st.2. t. 6. i 11. i 354. st.1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., 80/22 dalje: ZPP).

 

4.1.Naime, pobijana presuda je u cijelosti razumljiva, u njoj su navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni, ne postoje proturječnosti između izreke i obrazloženja te ne postoje nedostaci zbog kojih istu ne bi bilo moguće ispitati.

 

4.2.Nadalje, time što je odbio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke i tu procesnu odluku valjano obrazložio kao nepotrebnu pozivom na rezultate dokaznog postupka, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski  sud nije počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer time što nije izveden dokaz vještačenjem po građevinskom vještaku nisu tužiteljice onemogućene u raspravljanju pred sudom, a nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

4.3.U smislu čl. 250. ZPP-a dokaz vještačenjem se izvodi, kada je to potrebno radi utvrđivanja ili radi razjašnjenja kakve činjenice uz pomoć stručnog znanja, s kojim sud ne raspolaže, koje ovdje nije bilo potrebno.

 

4.4.Stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

4.5.Prema odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja, što je sud prvog stupnja, kako je to navedeno, i učinio a odbijanjem prijedloga nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a s obzirom na okolnosti na koje je predloženo.

 

4.6.Nije došlo ni do povrede postupka iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 8. ZPP-a budući je iz obrazloženja presude razvidno kako je sud savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pravilno utvrdio činjenično stanje pri tome ne čineći povredu pravila o teretu dokazivanja, kako je to detaljno u razlozima i navedeno te na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

4.7.Pri tome je imati u vidu kako je sud taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a) odnosno ne mora ni izvesti one predložene dokaze ako okolnosti na koje su predloženi jesu utvrđene na drugi način ili nisu bitne za predmet spora.

 

4.8.Sukladno citiranoj odredbi napomenuti je da sud nije vezan nikakvim formalnim, zakonskim pravilima prilikom ocjene dokaza. Jedini kriterij za utvrđivanje vjerodostojnosti dokaznih sredstava i njihove dokazne snage jest uvjerenje suca. Međutim, sud je dužan da savjesno i brižljivo ocjeni svaki dokaz pojedinačno i usporediti ga s drugim dokazima te ocijeniti jeli proturječi drugim dokazima ili se u bitnim točkama s njim podudara. Sud će nadalje usporediti dokaze i sa rezultatima cjelokupnog postupka i na temelju takve ocjene dokaza izraditi svoje uvjerenje po tome jeli neka činjenica postoji ili ne postoji.

 

4.9.Proizlazi kako sud nije počinio bitnu povredu postupka ako nije izveo sve predložene dokaze ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatraju žaliteljice da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čine žaliteljice. Upravo na propisani način je sud prvog stupnja i postupio analizirajući i cijeneći iskaze ispitanih u parnici i rezultate cijelog postupka.

 

4.10.Imajući u vidu da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), a kako ih je sud prvog stupnja utvrdio na temelju iskaza svjedoka u mjeri potrebnoj da se može donijeti odluka (čl. 304. ZPP), sud je opravdano odbio prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja ulaganja P. H. u predmetnu nekretninu, te na tu okolnost nije bilo svrsishodno niti ekonomično izvoditi predloženi dokaz (čl. 10. st. 1. ZPP).

 

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljica na utvrđenje da nekretnine čest. zem. 5509/7, 5522/16 i 5522/2 sve k.o. Z., predstavljaju bračnu stečevinu pok. roditelja stranaka (Š. i Z. B.); da je suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine oznake čest. zem. 5509/7 i 5522/16 k.o. Z. 1972. godine Š. B. (otac stranaka) darovao kćeri, tuženoj pod 2. P. K., a suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine oznake čest. zem. 5522/2 sve k.o. Z. 1969. drugoj kćeri tuženoj pod 1. N. J., dok preostali dio ½ naznačenih nekretnina (čest. zem. 5509/7, 5522/16 i 5522/2 k.o. Z.) pripada Z. B., s osnove bračne stečevine (toč. I i II). Također je predmet spora i zahtjev tužiteljica na utvrđenje da u ostavinsku imovinu ostavitelja Š. B. pok. J. (oca stranka) ne ulazi prvi kat na pomoćnoj građevini sagrađenoj na čest. zem. 5550 k.o. Z. (toč. III).

 

6.U provedenom postupku prvostupanjski je sud na temelju nespornih i utvrđenih činjenica ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- kako su roditelji stranaka, sad pok Z. i Š. B. bili u braku od 1945. do Z. smrti ...,

 

- kako su živjeli u V. do šezdesetih godina kada su prodali imanje te doselili u Z.,

 

- kako, prema kupoprodajnom ugovoru od 30. svibnja 1967., M. R. pok L. “prodaje i za uvijek ustupa u neoporezivi posjed (vlasništvo) pravo korištenja upisano na parc. zem. 3840/1 u ukupnoj površini od 500,00 m2 zk.ul.2310 k.o. A., za cijelo,“ a Š. B. pok. J., kupuje tu nekretninu  za cijenu od N.Din.5000,

- kako su od nekretnine po staroj izmjeri označene sa čest zem. 3840/1 k.o. A., nastale sporne nekretnine,

- kako je u zapisniku sastavljenom 8. siječnja 1987. po Upravi za imovinskopravne poslove Općine Z. u predmetu dodjele građevinskog zemljišta pokrenutom po zahtjevu J. R., utvrđeno kako je predmet utvrđenja činjeničnog stanja na čest. zem. 5522/2 u površini 339 m2 i čest. zem. 9304/6 u površini 14 m2 k.o. Z., te da se radi o izgrađenoj kući 9X9 katnici, jedinici dvojnog stambenog objekta, te dvorište ograđeno betonskim zidovima, te je tom prigodom R. J. izjavio da je čest. zem. 5522/2 kupio njegov punac Š. B. 1967., kuću da je započeo graditi Š. B., tako da je digao temelje i zidove do 1 m visine, te je tako dao kćerki 1969., a nakon toga su je gradili on (R. J.) i njegova žena te je izgradili je 1974. kada su se i uselili,

- kako je (Ugovor o korištenju građevinarskog zemljišta zaključen između Općine Z. i korisnika zemljišta R. J. 6. lipnja 1988.), Općina Z. R.. J. rješenjem od 27. siječnja 1988. dodijelila neposrednom pogodbom uz naknadu na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu oznake čest. zem. 5522/2 u površini 339 m2 i čest. zem. 9304/6 u površini od 14 m2 sve k.o. Z., ukupne površine od 353 m2 na kojem je izgradio obiteljsku kuću, pri čemu se korisnik zemljišta obvezao Općini Z. u ime naknade za spomenuto zemljište platiti iznos od 3.035 dinara za 1 m2, što ukupno iznosi 1.071.355 dinara, a Općina Z. ovlastila je korisnika da na temelju rješenja od 27. siječnja 1988. ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava korištenja predmetnog zemljišta, o čemu je zaključen ugovor o korištenju građevinarskog zemljišta između Općine Z. i korisnika zemljišta R. J. 6. lipnja 1988.,

- kako je MZ S. na sastanku 29. travnja 1988. dala suglasnost za provođenjem postupka legalizacije stambenog objekta vlasnika J. R.

- kako je Rješenjem Skupštine Općine Z. od 18. svibnja 1988., K. P. iz Z. dodijeljeno na korištenje neposrednom pogodbom građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, čest. zem. 5522/16 u površini od 252 m2 i čest. zem. 5509/7 u površini od 18 m2 sve k.o. Z. na kojem je izgradio obiteljsku stambenu zgradu, a u tom je postupku utvrđeno da ju je izgradio 1975.,

- kako je Ugovorom o korištenju građevinskog zemljišta zaključenim između Općine Z. i K. P. (korisnika) od 15. rujna 1988., i aneksa predmetnog ugovora od 28. prosinca 1989., na temelju prethodno spomenutog rješenja od 18. svibnja 1988. korisnik bio u obvezi platiti za čest. zem. 5522/16 k.o Z. O. Z. naknadu u iznosu od 447.300 dinara, a za čest. zem. 5509/7 1.800.000 dinara, te se ovlastio u zemljišnim knjigama ishoditi uknjižbu prava korištenja na predmetnim česticama,

- kako je u predmetu Općine Z. posl. br. UP-I-07-B-982/1988 koji se odnosio na zahtjev P. K. za dodjelu zemljišta, utvrđeno da ista u bitnome sadrži dokumentaciju naznačenu u toč. 15., 16., zapisnik sačinjen dana 12. travnja 1988. sa voditeljem postupka, strankom P. K. i vještakom geometrom kada je izvršena identifikacija čest. zem. 5522/16 povr. 252 m2., čest. zem. 5509/7 pov. 18 m2 obje k.o. Z.; u naravi izgrađena stambena zgrada katnica, jedinica dvojnog stambenog objekta i dvorište, kada je P. K. izjavio da je kuću izgradio 1973. i potpuno završio 1975. te kako u predmetnom spisu nema podataka o tome da bi vlasnik utuženih nekretnina bio otac stranaka te da je iste darovao ovdje tuženicama,

- kako je na čest. 5522/2 površine 229 m2 kao vlasnik za cijelo upisan R. J. (suprug tužene pod 1.), na kat. čest. 5522/16 površine 300 m2 vlasnik za cijelo je upisan K. P. (suprug tužene pod 2.), na kat. čest. 5550 vlasnik za cijelo je evidentiran Š. B.,

- kako je 3. srpnja 2012. preminuo Š. B., te je iza njegove smrti tijekom ostavinskog postupka pred Općinskim sudom u Zadru, između njegove djece došlo do spora glede pravne valjanosti ostaviteljeve oporuke i utvrđenja bračne stečevine,

- kako je kod Općinskog suda u Zadru vođen i pravomoćno okončan parnični postupak pod brojem P-590/16 u pravnoj stvari tužiteljica 1) N. P. pok Š. 2) N. J. pok. Š. i 3) P. K. pok. Š. protiv tuženica: 1.) Z. H., pok. Š. i 2) A. Š. pok. Š., radi utvrđenja, u kojem je prihvaćen tužbeni tamošnjih tužiteljica (a ovdje tuženica) na utvrđenje da imovinu ostaviteljeve supruge pok. Z. B. s naslova zajedničke bračne stečevine čini suvlasnički dio od ½ (jedne polovine) i to na nekretninama: katastarskoj čestici br. 5539, oznake zemljišta oranica, površine 228 m2, upisane u zk. ulošku br. 6069 (u posjedovnom listu broj 321 vodi se kao kuća i dvorište), katastarskoj čestici br. 5538, oznake zemljišta oranica, površine 240 m2, upisane u zk. ulošku br. 848 (u posjedovnom listu broj 321 vodi se također kao oranica), katastarskoj čestici br. 5550, oznake zemljišta oranica, površine 642 m2, upisane u zk. ulošku br. 830 (u posjedovnom listu broj 321 vodi se kao kuća i dvorište na površini 260 m2, a kao oranica na površini od 382 m2) i katastarskoj čestici br. 5543/3, oznake zemljišta neplodno, površine 92 m2, upisane u zk. ulošku br. 15626 (u posjedovnom listu broj 321 vodi se kao dvorište), sve nekretnine položene u k.o. Z., dok je odbijen zahtjev da nije pravno valjana vlastoručna oporuka Š. B. od 1.ožujka 2002. (presuda Općinskog suda u Zadru P-590/16 od 25.kolovoza 2016. potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru Gž-1139/16 od 28.lipnja 2018.),

- kako su nakon okončanja gornjeg postupka, zbog nastalog spora među nasljednicama u ostavinskom postupku iza smrti pok Š. B., rješenjem Općinskog suda u Zadru O-2111/18 od  23. travnja 2019. ovdje  tužiteljice upućene na parnicu protiv ovdje tuženica s uputom na traženje pravne zaštite sa sadržajem zahtjeva kao u petitu tužbe.

7.Na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene prvostupanjski je sud utvrdio da je pok. Š. B. tijekom braka sa svojom suprugom Z. kupio utužene nekretnine na kojima su tuženice pod 1. N. J. i pod 2. P. K. sa svojim supruzima izgradile kuće katnice (čest zem 5509/7, 5522/16 i 5522/2 k.o. Z. koje su nastale od čest. zem. 3840/1 k.o. A.-oznaka po staroj izmjeri) a kako dostavljena materijalna dokumentacija ne dokazuje da je pok. Š. B., ikada bio evidentiran kao njihov vlasnik pa da bi iste nekretnine mogle biti bračna stečevina njega i njegove pokojne supruge Z., odnosno da bi on svoj suvlasnički udio od 1/2 dijela istih mogao darovati ovdje tuženicama. Utvrđujući da je pok. otac stranaka Š. B. kupio zemljište na kojem su tužene pod 1) i pod 2) sa svojim supruzima izgradile kuće katnice, ali da su bračni drugovi tuženica P. K. i R. J. pravo vlasništva stekli na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta Općine Z., za predmetno zemljište platili naknadu, izgradili obiteljske kuće i naposljetku se uknjižili kao vlasnici na utuženim nekretninama, ocijenio je neosnovanim postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje bračne stečevine na naznačenim nekretninama, kao i zahtjev na ime utvrđenja da je ½ predmetnih nekretnina darovana tuženicama "jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego ga sam ima" (toč. I i II).

7.1.U odnosu na zahtjev kojim je traženo da u ostavinsku imovinu Š. B. ne ulazi prvi kat na pomoćnoj građevini sagrađenoj na čest. zem. 5550 k.o. Z. prvostupanjski je sud utvrdio kako su saslušani svjedoci potvrdili da je kat na pomoćnoj građevini izgrađenoj na čest. zem. 5550 k.o. Z. bio izgrađen za života i od strane pok. Š. B., kako se prije uređenja i iznajmljivao, a sam P. H. potvrdio kako ništa dodatno nije nadogradio, iako u svom iskazivanju koristi termin "podizanja kata" već da je u postojećim gabaritima zgrade vršio određene preinake i adaptaciju za osiguranje ugodnijeg života, slijedom čega je zaključio da se radovi odnose na uređenje interijera već podignutog kata, a ne na radove dogradnje, nadogradnje objekta ili takvu adaptaciju uslijed koje bi raniji objekt izgubio svoj dotadašnji identitet, radi čega je taj zahtjev ocijenio neosnovanim te istog odbio.

8.I po stavu ovog suda, pobijana odluka kojom je kao neosnovan u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev je pravilna i zakonita a to iz razloga koji će se navesti.

 

8.1.Naime, nije sporno, što potvrđuju i rezultati postupka (iskaz z.k. referentice M. M. ), da je  nekretnina koja je bila predmet  kupoprodajnog ugovora od 30. svibnja 1967. između M. R., kao prodavatelja i Š. B., kao kupca, u vrijeme pravnog posla bila oznake po staroj izmjeri 3840/1 k.o. A. od koje su nastale sporne nekretnine po novoj izmjeri označene sa čest. zem. 5509/7, 5522/16 i 5522/2 k.o. Z., postala društveno vlasništvo na temelju rješenja SO Z. broj 06-5483/4-1959 od 30. lipnja  1959. te je u teretnom listu pravo korištenja uknjiženo na  korist ranijih vlasnika, članova obitelji T. dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed Općini ili drugoj osobi.

 

8.2.Nakon toga, sve do upisa (kao i kasnije) na čest. zem. 5509/7 i 5522/16 k.o. Z. prava korištenja radi izgradnje obiteljske stambene zgrade  na temelju rješenja SO Z. U. I.-07-07-3-982/88 od 18. svibnja 1988. (o dodjeli prava korištenja neposrednom pogodbom) u korist K. P. (supruga tužene pod 2.), s njim zaključenog Ugovora o korištenju pod istim brojem od 15. rujna 1988. i aneksa tog ugovora od 28. prosinca 1989. (Pr. 8.ožujka 1990. Z-834/90), nije evidentirano upisa bilo kakvih prava koja bi u odnosu na te nekretnine pripadala M. R. ili njegovom  singularnom pravnom slijedniku Š. B. Također i glede čest. zem. 5522/2 k.o. Z., promatrano do upisa (kao i kasnije) prava korištenja radi izgradnje obiteljske stambene zgrade u korist J. R., supruga tužene pod 1.) na ovoj nekretnini (na temelju rješenja SO Z. broj UP i-07-1-3365 od 27. siječnja 1988. o dodjeli prava korištenja neposrednom pogodbom) i Ugovora o korištenju zaključenog među njima (Pr: 6. lipnja 1988. Z-1632/88) nije u zemljišnim knjigama evidentiran upis bilo kakvih prava u korist M. R. ili njegovog  singularnog pravnog slijednika Š. B..

 

8.3.Proizlazi nadalje da je na predmetnim nekretninama pok. Š. B. započeo gradnju, kako je to zaključivati iz zapisnika od 8. siječnja 1987. Uprave za imovinskopravne poslove Općine Z. sastavljenom u postupku vođenom po zahtjevu J. R., supruga tužene pod 1. za dodjelu građevinskog zemljišta. Naime, u istom je, je sadržana podnositeljeva izjava kako je predmetnu česticu kupio njegov punac Š. B. 1967. i započeo gradnju tako da je digao temelje i zidove do 1m visine te dao svojoj kćeri 1969. nakon čega je sa suprugom nastavio gradnju, izgradivši kuću u koju je uselio 1974. Navedeno je potvrdila i njegova supruga, tužena pod 1. u svom stranačkom iskazu s razlikom da je otac izgradio temelje.

 

8.4.U upravnom postupku vođenom po zahtjevu P. K., supruga tužene pod 2) za dodjelu građevinskog zemljišta utvrđeno je da je podnositelj na istom izgradio obiteljsku stambenu zgradu 1975.

 

8.5.Navedeno nitko nije osporio pa bi bilo zaključivati kako su u vrijeme podnošenja zahtjeva za dodjelu prava korištenja radi izgradnje u smislu čl. 71. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ 54/80) od strane P. K. i R. J., supružnika ovdje tuženica, na nekretninama koje su bile predmet zahtjeva, već bile izgrađene obiteljske kuće.

 

8.6.Također bi bilo kao nepobitno zaključivati kako je u vrijeme kupoprodajnog ugovora između M. R. i Š. B. predmet kupoprodaje bila  nekretnina u društvenom vlasništvu.

 

8.7.Prema odredbi čl. 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, odnosno prema odredbi čl.219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokazena kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

8.8.Prema navedenom, kada u tužbi tvrde da nekretnine označene sa čest. zem. 5509/7, 5522/16 i 5522/2 k.o. Z. predstavljaju bračnu stečevinu sad pok. njihovih roditelja Š. i Z. B., sa suvlasničkim udjelom od 1/2 svakog, što su tuženice osporile, onda su tužiteljice to trebale dokazati.

 

8.9.Međutim, tijekom postupka tužiteljice nisu dokazale da je M. R. bio vlasnik odnosno stvarnopravni ovlaštenik na nekretninama koje su po ugovoru o kupoprodaji bile predmet prometa u korist Š. B., a time ni da je to bio i njihov prednik Š. B. kao stjecatelj odnosno i njegova supruga stjecanjem po zakonu po osnovi bračne stečevine, radi čega se i bez obzira na kasnije dodjele

prava korištenja na tim nekretninama u korist P. K. i R. J., supružnika tuženih pod 1. i 2. ukazuje neosnovanim tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da su čest. zem. 5509/7, 5522/16 i 5522/2 k.o. Z. predstavljale bračnu stečevinu ostavitelja Š. B. i njegove supruge Z. B., da je Š. B. suvlasnički dio od ½ čest zem 5509/7 i 5522/16  darovao tuženoj pod 2. P. K. 1972., a suvlasnički dio čest. zem. 5522/2 k.o. Z. darovao 1969. tuženoj pod 1.N. J. (toč. I.) kao i zahtjev da suvlasnički udio Z. B. temeljem bračne stečevine na čest. zem. 5509/7, 5522/16 i 5522/2 k.o. Z. iznosi 1/2 dijela (toč. II.), kako je to  pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

 

9.Nisu u pravu žaliteljice ni kada pobijaju presudu pod točkom III. glede odbijanja tužbenog zahtjeva upravljenog na utvrđenje da u ostavinsku masu ostavitelja Š. B. ne ulazi prvi kat na pomoćnoj građevini sagrađenoj na čest. zem.5550 k.o. Z. koji će se identificirati nakon provođenja očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta i vještaka mjernika.

 

9.1.I po stavu ovog suda za traženje pravne zaštite u izloženom sadržaju tužiteljice imaju pravni interes u smislu odredbe iz čl. 187. ZPP-a, radi čega se protivni navodi tuženica istaknuti tijekom postupka ukazuju neosnovanima.

 

9.2.Inače nije sporno da je na ovoj nekretnini kao isključivi vlasnik bio upisan Š. B. (temeljem presude Općinskog suda u Zadru P-959/07 od 29. veljače 2008.) te da je presudom istog suda P-590/16 od 25.kolovoza 2016. (potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru Gž-1139/19 od 28. lipnja 2018.) utvrđeno da suvlasnički dio Z. B., supruge Š. B., s naslova bračne stečevine čini ½ dijela.

 

9.3.Tužiteljice navedeni tužbeni zahtjev u tužbenom podnesku utemeljuju na tvrdnji da je pok. ostavitelj Š. B. 2009. svome unuku P. H., sinu tužiteljice pod 1. Z. H. dao suglasnost i privolu da na postojećoj pomoćnoj građevini sagrađenoj na čest. zem. 5550 k.o. Z. na kojoj su u to vrijeme postojali vanjski zidovi, izvrši kompletnu adaptaciju, dogradi te na istoj zapravo sagradi stan za svoje i potrebe svoje obitelji koji će biti njegovo vlasništvo te da do smrti pok. Š. zapravo nije bilo sporno da je taj dio čest. zem. 5550 k.o. Z. darovao svom unuku, pa da stoga nije ostaviteljeva imovina, a tijekom postupka ističući i kako je ulaganjem koja je P. H. izvršio stvorena nova stvar pa da je po zakonu stekao na istoj vlasništvo.

 

9.4.Glede u tužbenom podnesku spomenutog darovanja, odgovoriti je kako bi se radilo o pozivu na pravni osnov stjecanja pravnim poslom zaključenim u vrijeme važenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje:ZV) kojim je propisano da se pravnim poslom vlasništvo nekretnina stječe predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjanog očitovanja dotadašnjeg vlasnika usmjerenog na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, odnosno uknjižbom (čl. 119. i 120. ZV).

 

9.5.P. H. ne samo da nije ostvario upis prava vlasništva na svoje ime nego ne posjeduje ni pisanu ispravu o tome kako to propisuje čl. 482. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) kojim je određeno da se ugovor o darovanju sklapa u pismenom obliku, pa slijedom izloženog po ovom temelju nije došlo do stjecanja na njegovoj strani.

 

9.6.Odredbom čl. 129. st. 1. ZV propisano je da kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavki koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugog tijela na temelju kojega se stječe pravo vlasništva, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

 

9.7.Što se tiče pozivanja na stjecanje stvaranjem nove stvari, i po stavu ovog suda, prvostupanjski je sud  pravilno utvrdio odlučne činjenice iz kojih proizlazi da se nije radilo o zahvatima kojima je postojeća stvar (nekretnina u naravi kat građevine)

radovima P. H. izgubila identitet i postala nova stvar te valjano zaključio da nije došlo do zakonskog stjecanja po tom osnovu.

 

9.8.Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka P. H., B. S., I. V., L. S. i I. R., u bitnome proizlazi suglasnost u tome da je prije izvođenja radova koje je poduzeo P. H. s ocem i prijateljima, pok. Š. B. izvršio građenje prizemlja i kata, da je građevina bila derutna, da je na katu bio stambeni prostor koji se iznajmljivao kako je to izričito izjavila svjedokinja I. R., kojoj je poznata i osoba podstanara, čime je potvrdila kazivanje tuženica o tome, a da se radilo o stambenom prostoru zaključivati je i iz iskaza svjedoka s opisom radova poduzetih od strane P. H. jer u protivnom se ne bi poduzimali radovi na izmjeni instalacija, pločica, uređenju kupatila i slično

 

9.9.Navedeno ne čini upitnim ni iskaz svjedoka V. R. koji se, za razliku od supruge I., nije mogao sjetiti tko je izgradio kat, ali mu je poznato da je to bilo prije Domovinskog rata, negdje 1974.-76., pa očito prije radova na koje se tužiteljice pozivaju odnosno i svjedok H. Iskazi svjedoka nisu precizni glede opisa radova ni međusobno suglasni glede prirode i opsega radova. Međutim, čak ako je u bitnome prihvatiti opis radova najpovoljniji za tužiteljice, dakle onaj koji su dali svjedoci P. H., inače izravno involviran kao osoba za koju tužiteljice tvrde da je stjecatelj po osnovi ulaganja i njegov punac L. S., onda bi se radilo o radovima na promjeni instalacija struje, vode, vanjskih zatvora, krova, promjeni pločica i uređenju kupatila te stavljanju stiropora na fasadu, pri čemu nije precizno navedena vrsta i opseg tih radova. P. H. je, protivno žalbenim navodima, bio kategoričan u tome da nije gradio izvan postojećih gabarita i, za razliku od svjedoka S., uopće nije govorio o rušenju unutarnjih zidova, što nije iskazivao ni njegov punac, a zasigurno bi na to ukazali da su takvi radovi izvedeni. Također je iskazivao i o gradnji ploče iznad kata, za što nema potvrde u ostalim provedenim dokazima jer o izgradnji gornje ploče ne govore drugi saslušani svjedoci, pa čak ni njegov punac L. S. kojemu bi to nedvojbeno bilo poznato kao osobi čija kći je supruga P. H. i koji je iskazivao o vlastitom angažmanu pri radovima te o svojoj volji i spremnosti financijske pomoći u radovima.

 

9.10.Stoga se i po ocjeni ovog suda radilo o ulaganjima odnosno radovima koji predstavljaju isključivo renoviranje i poboljšanje postojećeg stambenog prostora na katu rezultat kojega ne ukazuje da je došlo do prestanka ranijeg objekta (stana) odnosno nastanka novog objekta (stana) koje okolnosti-(nepostojanje identiteta između ranijeg i sadašnjeg stana) su neophodne pri stjecanju prava vlasništva na temelju adaptacije (preuređenja) objekta originalnim načinom kad se radi o stjecanju prava vlasništva nekretnine a ne izgradnjom nove građevine, na kojoj se, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, uopće ne stječe stvarno-pravni nego samo obvezno-pravni zahtjev.

 

9.11.U smislu čl. 250. ZPP-a dokaz vještačenjem se izvodi, kada je to potrebno radi utvrđivanja ili radi razjašnjenja kakove činjenice uz pomoć stručnog znanja, s kojim sud ne raspolaže, a u konkretnom slučaju sud je imao dovoljno činjeničnog supstrata za zaključak o opsegu i prirodi izvedenih radova, pri tome cijeneći i kako su, po stanju u spisu, radove poduzimali P. H. s ocem i prijateljima, bez podizanja kredita te angažmana profesionalnih izvođača, što bi bilo nužno da se radilo o zahvatima kojima se stvara novi objekt, ukazalo se nepotrebnim izvođenje ovog dokaza.

 

10.Naposljetku treba reći kako sukladno odredbi članka 2. ZPP-a sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, dakle, činjeničnog supstrata tužbe, koji tužitelj dokazuje predloženim dokazima, pa kod već izvedenih dokaza, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odlučio odbiti po tužiteljicama predloženi dokaz provođenjem očevida i građevinskog vještačenja, jer tužiteljice na temelju izvedenih dokaza, a koje je uz sve ostale dokaze, ocijenio ovaj drugostupanjski sud, nisu dokazale osnov svog zahtjeva - isključivo ulaganje svojih sredstava P. H. u već izgrađeni objekt u vlasništvu svoga djeda, u takvom opsegu kojim bi bio izmijenjen identitet nekretnine, a niti je stvorena potpuno nova građevina u pravcu stjecanja vlasništva te nekretnine.

 

10.1.Istina, u pobijanoj presudi sud prvog stupnja nije se izjašnjavao o osnovu  stjecanja ulaganjem na temelju sporazuma vlasnika sad pok. Š. B. i njegova unuka P. H. na koji se izričito tužiteljice nisu ni pozivale već na darovanje i stjecanje ulaganjem čime da je nastala nova stvar.

 

10.2.Međutim, ako bi se i uzelo da je iz tužbenih navoda moguće zaključivati i o utemeljenju na tom osnovu, pozivom na ovlaštenje iz čl.373.a. st. 1. toč.2. ZPP-a odgovoriti je kako protivno žalbenim navodima, nije došlo do stjecanja u korist P. H. ni na taj način.

 

10.3.Naime svjedok L. S. iskazivao je kako mu je pok. Š. B. na upit što je s nekretninom odgovorio kako je on to njima dao da oni to uređuju. Po iskazu P. H., djed mu je dao da uredi, da tu živi i da će biti njegovo, a prema svjedoku S., pred njim je Š. rekao unuku da se ženi i da će to biti njegovo. Po ocjeni ovog suda navedeni iskazi se ne ukazuju prihvatljivim kao sporazum na koji žalba ukazuje, posebno kada se ima u vidu da je ostavitelj nekretninom označenom sa čest. zem. 5550 raspolagao oporukom u korist kćeriju Z. H. i A. Š., ovdje tužiteljica, uz naloge u korist ostalih nasljednica za slučaj prodaje, koju oporuku su izjavom danom na ostavinskoj raspravi iza smrti svog oca Š. B. održanoj 18. listopada 2012. pred javnom bilježnicom V. M. u Z., kao povjerenikom suda u predmetu O-1005/12 UPP/OS-128/12 priznale ovdje tužiteljice (izjavljujući da je poštuju) istinitom i pravovaljanom i prihvatile se nasljedstva temeljem zakona, i time, protivno navodima u tužbi, potvrdile da sporna nekretnina ulazi u ostavinu.

 

10.4.Proizlazi prema navedenom kako rezultati postupka ne daju mjesta  primjeni odredbi čl. 156. ZV-a koja propisuje da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, jer takvu vlasnikovu odredbu sud ne nalazi dokazanom.

 

11.Radi svega izloženog, kod datih utvrđenja i ocjene smatrajući nebitnim što tužbeni zahtjev nije usklađen s načelom jedinstva nekretnine (čl. 9. st.1. i 3. u svezi čl. 366. st.1 ZV) a temeljem odredbe iz čl. 368. i 373.a. st.1. toč.2., valjalo je žalbu tužiteljica kao neosnovanu odbiti i presuditi kao u izreci.

 

11.1.I odluka o troškovima postupka koji su odmjereni tuženicama donijeta je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a

 

11.2.Tužiteljicama se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nisu uspjele (čl. 166. ZPP-a).

 

U Splitu, 19. siječnja 2023.