Baza je ažurirana 29.05.2023.
zaključno sa NN 56/23
I. OPĆE ODREDBE
Predmet Zakona
Članak 1.
Ovim se Zakonom određuju ciljevi, instrumenti, koordinacija, provedba te financiranje razvojne suradnje i humanitarne pomoći inozemstvu koju pruža Republika Hrvatska.
Definicije osnovnih pojmova
Članak 2.
Pojmovi koji se rabe u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:
– »razvojna suradnja« je tehnička suradnja, programska pomoć, zajednička ili izravna ulaganja, kreditna, financijska i izvozna podrška, sudjelovanje u mirovnim operacijama, humanitarna pomoć i doprinosi međunarodnim organizacijama,
– »razvojna pomoć« je instrument razvojne suradnje, a uključuje pomoć u novcu i investicijama sa svrhom podrške razvoju slabije razvijenih zemalja te prevladavanja hitnih problema i njihovih posljedica,
– »službena razvojna pomoć« su aktivnosti i mjere osmišljene za promicanje održivog razvoja u slabije razvijenim zemljama koje se financiraju iz proračunskih sredstava Republike Hrvatske, a koriste se u skladu s propisima Odbora za razvojnu pomoć (DAC) Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (u daljnjem tekstu: Odbor za razvojnu pomoć OECD-a) o službenoj razvojnoj pomoći za pružanje bilateralne, trilateralne, multilateralne razvojne pomoći i humanitarne pomoći inozemstvu,
– »zemlja primateljica« je zemlja koju je Odbor za razvojnu pomoć OECD-a uvrstio na popis zemalja kvalificiranih za primanje pomoći,
– »bilateralna službena razvojna pomoć« je provedba razvojnih programa i razvojnih projekata u zemlji primateljici koje financira Republika Hrvatska,
– »trilateralna službena razvojna pomoć« je sudjelovanje u provedbi razvojnih programa i razvojnih projekata koji se provode u zemlji primateljici, a koje sufinancira Republika Hrvatska,
– »multilateralna službena razvojna pomoć« su novčani prilozi koji se isplaćuju iz proračunskih ili drugih sredstava Republike Hrvatske međunarodnim organizacijama kojih je Republika Hrvatska članica, uključujući Europsku uniju, a koji se prema pravilima Odbora za razvojnu pomoć OECD-a smatraju službenom razvojnom pomoći,
– »humanitarna pomoć inozemstvu« su aktivnosti potpore, pomoći i zaštite s ciljem pomoći ljudima u trećim zemljama, naročito najranjivijim među njima, a prvenstveno onima u slabije razvijenim zemljama, žrtvama prirodnih katastrofa, žrtvama kriza izazvanih ljudskim djelovanjem, kao što su ratovi i izbijanje sukoba, ili žrtvama sličnih izvanrednih situacija ili okolnosti, bez obzira na rasnu, etničku, vjersku, spolnu i dobnu pripadnost, nacionalnost ili političko opredjeljenje žrtava, a u skladu s potrebama i interesima žrtava.
Načela provedbe
Članak 3.
Načela na temelju kojih se provodi ovaj Zakon su načelo učinkovitosti, načelo transparentnosti i načelo komplementarnosti:
– »načelo učinkovitosti« prema kojem će Republika Hrvatska na učinkovit način pružati službenu razvojnu pomoć, a koordinacija, vođenje i nadzor projekata razvojne pomoći bit će u skladu s načelima učinkovitosti pomoći iz Pariške deklaracije iz 2005.,
– »načelo transparentnosti« prema kojem će dodjela sredstava za projekte, programe i humanitarnu pomoć inozemstvu, kao i njihov nadzor, temeljiti na načelima dobrog upravljanja te će se provoditi u dogovoru s tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave, organizacijama civilnog društva, privatnim sektorom, akademskom zajednicom i drugim zainteresiranima,
– »načelo komplementarnosti/komparativnih prednosti« prema kojem će Republika Hrvatska pružati razvojnu pomoć na područjima u kojima ima specifična znanja i iskustva koja mogu biti korisna za zemlju primateljicu te pridonijeti njezinom razvoju.
II. CILJEVI
Članak 4.
Na području razvojne suradnje i humanitarne pomoći inozemstvu Republika Hrvatska ima sljedeće ciljeve:
– ublažavanje siromaštva i gladi,
– promicanje održivoga gospodarskog, društvenog i ekološkog razvoja,
– osiguravanje globalnog mira i sigurnosti, naročito putem unapređivanja institucija demokracije, vladavine prava, dobrog upravljanja te poštivanja ljudskih prava,
– promicanje opće dostupnosti obrazovanja,
– poboljšanje kvalitete osnovnih zdravstvenih usluga,
– promicanje gospodarske suradnje,
– pomoć u humanitarnim krizama.
III. AKTI KOJIMA SE UTVRĐUJE POLITIKA I PLANIRA SLUŽBENA RAZVOJNA POMOĆ
Članak 5.
Akti kojima se utvrđuje politika i planira službena razvojna pomoć su Nacionalna strategija razvojne suradnje Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Nacionalna strategija) i Provedbeni program Nacionalne strategije razvojne suradnje Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Provedbeni program).
Članak 6.
Nacionalnu strategiju donosi Hrvatski sabor za razdoblje od pet godina te se njome utvrđuju sektorski, teritorijalni i drugi prioriteti bilateralne, trilateralne i multilateralne službene razvojne pomoći.
Članak 7.
Provedbeni program, koji je utemeljen na Nacionalnoj strategiji, donosi Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada). Provedbenim programom utvrđuje se plan aktivnosti na području službene razvojne pomoći za odnosnu proračunsku godinu.
IV. KOORDINACIJA I MEĐURESORNA SURADNJA
Članak 8.
Ministarstvo nadležno za vanjske poslove (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je koordinacijsko tijelo za međunarodnu razvojnu suradnju i humanitarnu pomoć inozemstvu Republike Hrvatske te osigurava sljedeće:
– pripremu politike službene razvojne pomoći Republike Hrvatske, koordinaciju pripreme i koordinaciju provedbe službene razvojne pomoći,
– pripremu nacrta Nacionalne strategije i podnošenje iste Vladi,
– pripremu prijedloga Provedbenog programa i podnošenje istog Vladi,
– koordinaciju i usklađivanje službene hrvatske razvojne pomoći sa službenom razvojnom pomoći država članica Europske unije i službenom razvojnom pomoći Europske zajednice te ostalim državama,
– pripremu prijedloga Vladi za upućivanje humanitarne pomoći inozemstvu,
– prikupljanje statističkih podataka od drugih tijela središnje državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i javnih institucija te pripremu sažetoga statističkog izvješća o korištenju sredstava za provedbu službene razvojne pomoći u skladu s pravilima Odbora za razvojnu pomoć OECD-a.
V. PROVEDBA
Članak 9.
Tijela središnje državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te javne institucije koje sudjeluju u opsegu svoje nadležnosti u provedbi službene razvojne pomoći:
– informirat će Ministarstvo o postupcima i napretku provedbe aktivnosti službene razvojne pomoći u polugodišnjim intervalima,
– dostavljat će statističke podatke o korištenju sredstava za pružanje službene razvojne pomoći u skladu s pravilima Odbora za razvojnu pomoć OECD-a i dostavljati ih Ministarstvu u tromjesečnim intervalima.
VI. FINANCIRANJE
Članak 10.
Bilateralna, trilateralna i multilateralna službena razvojna pomoć financira se u skladu s međunarodnim sporazumima koje je Republika Hrvatska potpisala i ratificirala.
Sredstva za provedbu službene razvojne pomoći osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske za svaku godinu u skladu s Nacionalnom strategijom i Provedbenim programom.
Izvješće o provedbi službene razvojne pomoći Vlada podnosi Hrvatskom saboru jednom godišnje.
VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 11.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2009.
