Baza je ažurirana 14.10.2024.
zaključno sa NN 92/24
EU 2024/2673
REGISTAR ZAKONODAVSTVA EU - EU19 Područje slobode, sigurnosti i pravde
Službeni link: 32024L1346 verzija: 22.05.2024.
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 78. stavak 2. točku (f),
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),
uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),
budući da:
(1) |
Potreban je veći broj izmjena Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4). Radi jasnoće tu bi direktivu trebalo preinačiti. |
(2) |
Zajednička politika azila, koja se temelji na cjelovitoj i sveobuhvatnoj primjeni Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., koja je dopunjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967. („Ženevska konvencija”), sastavni je dio cilja Unije za postupno stvaranje područja slobode, sigurnosti i pravde, otvorenog za državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva koje traže zaštitu u Uniji, čime se potvrđuje načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja. Takva bi se politika trebala temeljiti na načelu solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti. |
(3) |
Zajedničkim europskim sustavom azila (CEAS) uspostavlja se sustav kojim se određuju država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, zajednički standardi za postupke azila, uvjeti i postupci prihvata te prava korisnika međunarodne zaštite. Neovisno o napretku koji je ostvaren u razvoju CEAS-a, još postoje znatne razlike među državama članicama u pogledu postupaka koji se upotrebljavaju, uvjeta prihvata koji se pružaju tražiteljima, stopa priznavanja i vrste zaštite koja se odobrava korisnicima međunarodne zaštite. Te razlike važni su pokretači sekundarnih kretanja i podrivaju cilj osiguravanja jednakog postupanja prema svim tražiteljima bez obzira na to gdje u Uniji traže međunarodnu zaštitu. |
(4) |
Komisija je u svojoj Komunikaciji od 6. travnja 2016.„Prema reformi zajedničkog europskog sustava azila i proširivanju zakonitih mogućnosti za dolazak u Europu” naglasila potrebu jačanja i daljnjeg usklađivanja CEAS-a. Također je utvrdila prioritetna područja za strukturna poboljšanja CEAS-a, i to uspostavljanje održivog i pravednog sustava za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pojačanje sustava Eurodac, postizanje veće usklađenosti u sustavu azila Unije, sprečavanje sekundarnih kretanja unutar Unije i povećanje ovlasti Agencije Europske unije za azil, osnovane Uredbom (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća (5) („Agencija za azil”). Ta je komunikacija odgovor na pozive Europskog vijeća od 18. i 19. veljače 2016. te od 17. i 18. ožujka 2016. za ostvarenjem napretka na reformi postojećeg okvira Unije kako bi se osigurala humana, pravedna i učinkovita politika azila. U toj komunikaciji predlažu se i daljnji koraci u skladu s cjelovitim pristupom migraciji koji je Europski parlament utvrdio u svojoj rezoluciji od 12. travnja 2016. o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji. |
(5) |
Uvjeti prihvata i dalje se znatno razlikuju među državama članicama, posebice u pogledu standarda prihvata koji se pružaju tražiteljima. Usklađenijim standardima prihvata utvrđenima na odgovarajućoj razini u svim državama članicama doprinijet će se ujednačenijem postupanju i pravednijoj raspodjeli tražitelja u cijeloj Uniji. |
(6) |
Radi pružanja odgovarajuće potpore državama članicama pri provedbi standarda prihvata utvrđenih u ovoj Direktivi, uključujući države članice koje se osobito zbog svojeg zemljopisnog položaja ili demografske situacije suočavaju s posebnim i nerazmjernim pritiscima na svoje sustave azila, trebalo bi mobilizirati sredstva Fonda za azil, migracije i integraciju, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/1147 Europskog parlamenta i Vijeća (6), i Agencije za azil. |
(7) |
Kako bi se osiguralo jednako postupanje prema tražiteljima diljem Unije, ova bi se Direktiva trebala primjenjivati tijekom svih faza i na sve vrste postupaka za međunarodnu zaštitu, na svim lokacijama i u svim objektima u kojima su smješteni tražitelji i tako dugo dok oni smiju ostati na državnom području država članica kao tražitelji. Potrebno je pojasniti da bi materijalni uvjeti prihvata tražiteljima trebali biti dostupni od trenutka kad izraze želju za traženjem međunarodne zaštite službenicima nadležnih tijela u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća (7). |
(8) |
Tražiteljima bi se u svim slučajevima trebala osigurati naknada za svakodnevne troškove u okviru materijalnih uvjeta prihvata kako bi tražitelji imali minimalan stupanj autonomije u svojem svakodnevnom životu. Trebalo bi biti moguće pružiti naknadu za svakodnevne troškove kao novčani iznos, u vaučerima, u naravi, na primjer u proizvodima, ili kao kombinaciju navedenog, pod uvjetom da takva naknada uključuje novčani iznos. |
(9) |
Ako je tražitelj prisutan u državi članici koja nije ona u kojoj mora biti prisutan u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća (8), tražitelj ne bi trebao imati pravo na materijalne uvjete prihvata, pristup tržištu rada, jezične tečajeve ili strukovno osposobljavanje u skladu s ovom Direktivom od trenutka kad je obaviješten o odluci o transferu u odgovornu državu članicu. Osim ako se u tu svrhu donese zasebna odluka, u odluci o transferu trebalo bi se navesti da se ukidaju relevantni uvjeti prihvata. Države članice trebale bi u svim okolnostima tražiteljima osigurati pristup zdravstvenoj skrbi i životni standard u skladu s pravom Unije, uključujući Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), i drugim međunarodnim obvezama. |
(10) |
U odnosu na postupanje prema osobama koje ulaze u područje primjene ove Direktive, države članice su dužne poštovati obveze iz instrumenata međunarodnog prava kojih su stranke. |
(11) |
Trebalo bi utvrditi standardne uvjete za prihvat tražitelja dostatne da im se osigura odgovarajući životni standard i usporedivi uvjeti života u svim državama članicama. Usklađivanje uvjeta prihvata za tražitelje trebalo bi pomoći u ograničavanju sekundarnih kretanja tražitelja na koja utječu različiti uvjeti njihova prihvata. |
(12) |
Kako bi se osiguralo da su tražitelji svjesni svojih prava i obveza, države članice trebale bi im pružiti u pisanom obliku ili, ako je to potrebno, usmeno ili, prema potrebi, u vizualnom obliku, informacije u vezi s uvjetima prihvata utvrđenima u ovoj Direktivi. Takve bi se informacije trebale pružiti što je prije moguće i pravodobno te bi trebale uključivati uvjete prihvata na koje tražitelji, uključujući tražitelje s posebnim potrebama u vezi s prihvatom, imaju pravo, prava i obveze u pogledu zapošljavanja, okolnosti u kojima se priznavanje materijalnih uvjeta prihvata može ograničiti na zemljopisno područje ili na određeno mjesto i posljedice nepoštovanja takvih ograničenja i bijega, kao i situacije u kojima je moguće naložiti zadržavanje, mogućnosti žalbe i preispitivanja te mogućnosti pružanja pravne pomoći i zastupanja. Države članice trebale bi posebno informirati tražitelje o uvjetima prihvata na koje nemaju pravo u državi članici koja nije ona u kojoj moraju biti prisutni. Država članica više ne bi trebala biti obvezna pružati te informacije ako to više nije potrebno da bi se tražitelju djelotvorno omogućilo da se koristi pravima i ispunjava obveze predviđene ovom Direktivom ili ako tražitelj nije dostupan nadležnim tijelima ili je pobjegao s državnog područja te države članice. Agencija za azil trebala bi izraditi predložak sa standardnim informacijama o uvjetima prihvata koji države članice trebaju pružiti tražiteljima što je prije moguće, a najkasnije tri dana od izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva ili u roku za njezinu registraciju. |
(13) |
Usklađena pravila Unije o ispravama koje se izdaju tražiteljima trebala bi doprinijeti otežavanju nedopuštenog kretanja tražitelja unutar Unije. Države članice trebale bi moći izdavati putne isprave tražiteljima samo ako se pojave opravdani ozbiljni humanitarni razlozi ili drugi nužni razlozi. Valjanost putnih isprava trebala bi biti ograničena na svrhu i trajanje koji su potrebni zbog razloga njihova izdavanja. Moglo bi se smatrati da su se pojavili ozbiljni humanitarni razlozi, na primjer, ako tražitelj mora putovati u drugu državu radi potrebnog liječenja koje nije dostupno unutar države članice u kojoj tražitelj mora biti prisutan, radi posjeta srodnicima u posebnim slučajevima, primjerice ako su bliski srodnici teško bolesni, ili radi pogreba bliskih srodnika. Drugi nužni razlozi mogli bi obuhvaćati situacije poput prisustvovanja vjenčanjima bliskih srodnika, putovanja koja su dio studijskog programa ili putovanja s udomiteljskim obiteljima. Izdavanje i upotreba takve putne isprave ne utječe na odgovornosti država članica na temelju Uredbe (EU) 2024/1351. Države članice zadržavaju pravo ocjenjivanja prava tražitelja da ostanu na njihovu državnom području. |
(14) |
Tražitelji nemaju pravo birati državu članicu zahtjeva. Tražitelj traži međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351. |
(15) |
Od tražitelja se zahtijeva da ostanu dostupni nadležnim tijelima država članica. Trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo da tražitelji pobjegnu. Ako tražitelj pobjegne i bez dopuštenja otputuje u drugu državu članicu, važno ga je brzo transferirati u državu članicu u kojoj mora biti prisutan kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje CEAS-a. Dok se taj transfer ne obavi, postoji opasnost da bi tražitelj mogao pobjeći, pa bi zato trebalo pozorno pratiti gdje se nalazi. |
(16) |
Činjenica da je tražitelj prije pobjegao u drugu državu članicu važan je čimbenik pri procjeni opasnosti od tražiteljeva bijega. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi spriječile da tražitelj opet pobjegne i kako bi osigurale da ostane dostupan nadležnim tijelima, jednom kad ga se transferira u državu članicu u kojoj mora biti prisutan. Stoga bi trebalo nastaviti pozorno pratiti gdje se nalazi. |
(17) |
Države članice trebale bi moći slobodno organizirati svoje sustave prihvata. U okviru te organizacije države članice trebale bi moći tražiteljima dodjeljivati smještaj na svojem državnom području radi upravljanja svojim sustavima azila i prihvata. Države članice također bi trebale moći uspostaviti mehanizme za ocjenjivanje potreba svojih sustava prihvata i odgovaranje na te potrebe, uključujući mehanizme za provjeru stvarne prisutnosti tražitelja u smještaju. Takvi mehanizmi ne bi trebali ograničavati slobodu kretanja tražitelja na državnom području dotične države članice. Od država članica ne bi se trebalo zahtijevati da u tu svrhu donesu upravnu odluku. |
(18) |
Ako se tražitelji mogu slobodno kretati samo na određenom zemljopisnom području unutar državnog područja države članice, države bi članice tražiteljima trebale zajamčiti djelotvoran pristup njihovim pravima na temelju ove Direktive i postupovnim jamstvima u okviru postupka za međunarodnu zaštitu na tom zemljopisnom području. Mogućnost privremenog napuštanja tog zemljopisnog područja trebala bi se ocjenjivati pojedinačno, objektivno i nepristrano. Ako tražiteljima nije odobren djelotvoran pristup tim pravima i postupovnim jamstvima na tom zemljopisnom području, raspodjela na to područje više se ne bi trebala primjenjivati. |
(19) |
Radi javnog reda ili kako bi se djelotvorno spriječio bijeg tražitelja, države članice trebale bi moći odlučiti da je tražitelju dopušteno boraviti samo na određenome mjestu, kao što su centar za smještaj, privatna kuća, stan, hotel ili drugi prostori prilagođeni za smještaj tražitelja. Takva odluka ne bi trebala dovesti do zadržavanja tražitelja. Takva odluka mogla bi biti potrebna ako tražitelj nije ispunio obveze da ostane u državi članici u kojoj mora biti prisutan ili ako je tražitelj transferiran u državu članicu u kojoj mora biti prisutan nakon bijega u drugu državu članicu. Ako tražitelj ima pravo na materijalne uvjete prihvata, ti materijalni uvjeti prihvata trebali bi biti pruženi pod uvjetom da tražitelj boravi na tom određenom mjestu. |
(20) |
Ako postoji opasnost od bijega tražitelja ili ako je potrebno osigurati da se poštuju ograničenja slobode kretanja tražitelja, države članice mogle bi zahtijevati od tražitelja da se javlja nadležnim tijelima u određeno vrijeme ili u razumnim vremenskim razmacima, a da to ne utječe nerazmjerno na prava tražitelja utvrđena u ovoj Direktivi. |
(21) |
Sve odluke kojima se ograničava sloboda kretanja tražitelja trebale bi uzimati u obzir relevantne aspekte pojedinačne situacije tražitelja, uključujući sve posebne potrebe u vezi s prihvatom tog tražitelja i načela nužnosti i proporcionalnosti. Tražitelje bi trebalo propisno obavješćivati o takvim odlukama, postupcima za njihovo osporavanje i o posljedicama njihova nepoštovanja. |
(22) |
Sve odredbe u okviru ove Direktive u vezi sa zadržavanjem, boravištem i obvezama javljanja, kao i smanjivanje i ukidanje prava ili povlastica, trebalo bi primjenjivati uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti i osiguravajući u svakom trenutku djelotvoran pristup primjenjivim uvjetima prihvata u skladu s ovom Direktivom, posebice u pogledu zdravstvene skrbi, obrazovanja, jedinstva obitelji i pristupa tržištu rada. Posebnu pozornost treba obratiti na mogući kumulativni učinak mjera. |
(23) |
S obzirom na ozbiljne posljedice za tražitelje koji pobjegnu ili za koje se smatra da postoji opasnost od bijega, značenje bijega trebalo bi definirati tako da se obuhvate i namjerna radnja i činjenična okolnost, koja nije izvan kontrole tražitelja, da tražitelj nije ostao dostupan nadležnim upravnim ili pravosudnim tijelima, primjerice tako što je napustio državno područje države članice u kojoj mora biti prisutan. Države članice trebale bi moći smatrati da je tražitelj pobjegao čak i ako se prije toga nije smatralo da postoji opasnost od bijega tražitelja. |
(24) |
Ako države članice u nacionalnom pravu definiraju objektivne kriterije koji su relevantni za utvrđivanje opasnosti od bijega na temelju ove Direktive, one mogu uzeti u obzir čimbenike poput: suradnje tražitelja s nadležnim tijelima ili ispunjavanja postupovnih zahtjeva, vezâ tražitelja u državi članici, i toga je li zahtjev za međunarodnu zaštitu odbačen kao nedopušten ili kao očito neosnovan. Zaključak o postojanju opasnosti od bijega često se temelji na kombinaciji nekoliko čimbenika u ukupnoj ocjeni pojedinačne situacije tražitelja. |
(25) |
Trebalo bi smatrati da tražitelj više nije dostupan nadležnim tijelima ako taj tražitelj ne odgovori na zahtjeve povezane s postupcima iz Uredbe (EU) 2024/1348 ili postupkom iz Uredbe (EU) 2024/1351, osim ako tražitelj pruži odgovarajuće razloge zbog kojih nije mogao odgovoriti na te zahtjeve, primjerice zbog zdravstvenih ili drugih nepredviđenih razloga koji su izvan njegove kontrole. |
(26) |
Zadržavanje tražitelja trebalo bi primjenjivati u skladu s temeljnim načelom prema kojem se osobe ne bi smjelo zadržavati isključivo zato što traže međunarodnu zaštitu, posebno u skladu s međunarodnim pravnim obvezama država članica i osobito člankom 31. Ženevske konvencije. Tražitelje bi trebalo biti moguće zadržati samo pod vrlo jasno definiranim iznimnim okolnostima koje su utvrđene u ovoj Direktivi te u skladu s načelima nužnosti i proporcionalnosti u odnosu na način i svrhu takvog zadržavanja. Zadržavanje tražitelja u skladu s ovom Direktivom trebalo bi odrediti samo pisanim putem pravosudno ili upravno tijelo navodeći razloge na kojima se temelji, među ostalim u slučajevima kad se osobe zadrži već pri izražavanju namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Kada se tražitelja zadržava, taj tražitelj trebao bi imati djelotvoran pristup potrebnim postupovnim jamstvima, kao što je sudsko preispitivanje i pravo na besplatnu pravnu pomoć i zastupanje, ako je to primjenjivo u skladu s ovom Direktivom. |
(27) |
Trebalo bi odrediti prihvatljiv maksimalni rok za sudsko preispitivanje zadržavanja s obzirom na okolnosti svakog slučaja, uzimajući u obzir složenost postupka, kao i dužnu pažnju koju su pokazala nadležna tijela, svako kašnjenje koje je prouzročila zadržana osoba i sve druge čimbenike koji uzrokuju kašnjenje za koje se država članica ne može smatrati odgovornom. |
(28) |
Ako je tražitelju dopušteno boraviti samo na određenome mjestu, ali on nije poštovao svoje obveze, i dalje treba postojati opasnost da bi tražitelj mogao pobjeći kako bi ga se zadržalo. U svim okolnostima trebalo bi se posebno pobrinuti da je duljina zadržavanja proporcionalna i da se ono prekine čim bude ispunjena obveza određena tražitelju ili više ne postoje razlozi da se smatra kako tražitelj neće ispuniti tu obvezu. Tražitelja bi trebalo upoznati s dotičnom obvezom i posljedicama njezina nepoštovanja. |
(29) |
U vezi s upravnim postupcima koji se odnose na razloge za zadržavanje, pojam „dužna pažnja” zahtijeva barem da države članice poduzmu konkretne i smislene korake kako bi se osiguralo da vrijeme potrebno za provjeru razloga za zadržavanje bude što je moguće kraće te da postoji realna mogućnost da se takva provjera može uspješno obaviti u najkraćem mogućem vremenu. Zadržavanje ne bi trebalo biti dulje nego što je to razumno potrebno za dovršavanje svih relevantnih upravnih postupaka. |
(30) |
Razlozi za zadržavanje navedeni u ovoj Direktivi ne dovode u pitanje druge razloge za zadržavanje, uključujući razloge za zadržavanje u okviru kaznenog postupka, koji su primjenjivi na temelju nacionalnog prava i nisu povezani sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva. |
(31) |
Prema zadržanim tražiteljima trebalo bi postupati s punim poštovanjem ljudskog dostojanstva i njihov prihvat trebao bi biti posebno koncipiran radi zadovoljavanja njihovih potreba u toj situaciji. Države članice trebale bi posebno osigurati da se primjenjuju članak 24. Povelje i članak 37. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. |
(32) |
Mogu postojati slučajevi u kojima pri zadržavanju u praksi nije moguće odmah osigurati određena jamstva prihvata, na primjer zbog zemljopisne lokacije ili posebne strukture objekta za zadržavanje. Svako odstupanje od tih jamstava trebalo bi biti privremeno i trebalo bi se primjenjivati samo pod okolnostima utvrđenima u ovoj Direktivi. Odstupanja bi se trebala primjenjivati samo u iznimnim okolnostima i trebala bi biti odgovarajuće obrazložena, uzimajući pritom u obzir okolnosti svakog slučaja, uključujući razinu težine primijenjenog odstupanja, njegovo trajanje i utjecaj na dotičnog tražitelja. |
(33) |
Kako bi se bolje osigurao fizički i psihološki integritet tražitelja, zadržavanje bi trebalo biti krajnje rješenje te bi tražitelje trebalo biti moguće zadržati tek nakon što se propisno razmotre sve druge mjere koje nisu mjere oduzimanja slobode. Obveza razmatranja tih drugih mjera ne bi trebala prejudicirati upotrebu zadržavanja ako nije moguće djelotvorno primijeniti te druge mjere, uključujući obveze u pogledu boravišta i javljanja. Svaka odluka kojom se određuje zadržavanje trebala bi navesti razloge zbog kojih nije bilo moguće djelotvorno primijeniti druge, manje prisilne mjere. Sve druge mjere koje nisu zadržavanje trebale bi poštovati temeljna ljudska prava tražiteljâ. |
(34) |
Kako bi se osigurala usklađenost s postupovnim jamstvom mogućnosti stupanja u kontakt s organizacijama ili skupinama osoba koje pružaju pravnu pomoć, trebalo bi pružati informacije o takvim organizacijama ili skupinama osoba. |
(35) |
Pri odlučivanju o smještajnim aranžmanima, države članice trebale bi uzimati u obzir najbolji interes djeteta te posebne okolnosti svakog tražitelja kojeg uzdržavaju članovi obitelji ili bliski srodnici, kao što su nevjenčana maloljetna braća ili sestre koji se već nalaze u državi članici. |
(36) |
Ako su uobičajeno raspoloživi smještajni kapaciteti privremeno iscrpljeni, države članice trebale bi moći pribjeći privremenim smještajnim rješenjima niže kvalitete. Države članice također bi trebale moći pribjeći tim privremenim smještajnim rješenjima ako su uobičajeno raspoloživi smještajni kapaciteti privremeno nedostupni zbog nerazmjerno velikog broja osoba kojima je potreban smještaj ili zbog prirodne katastrofe ili katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem. Države članice trebale bi razmotriti osiguravanje takvih privremenih smještajnih rješenja u nemontažnim smještajnim objektima u mjeri u kojoj je to moguće. |
(37) |
Prihvat osoba s posebnim potrebama u vezi s prihvatom trebao bi biti primarna briga nacionalnih tijela kako bi se osiguralo da je takav prihvat posebno osmišljen radi zadovoljavanja njihovih posebnih potreba u vezi s prihvatom. Države članice trebale bi pri pružanju smještaja koliko je to moguće također osigurati sprečavanje napada i nasilja, uključujući nasilje motivirano spolom, rodom, rasom ili vjerom. Vjerski motivirano nasilje podrazumijeva i nasilje usmjereno prema osobama koje nemaju vjersko uvjerenje ili su se odrekle svoje vjere. |
(38) |
Pri primjeni ove Direktive države članice trebale bi nastojati osigurati potpuno poštovanje načela najboljeg interesa djeteta i jedinstva obitelji u skladu s Poveljom, Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989., Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i, gdje je to primjenjivo, Konvencijom Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. |
(39) |
Uvjeti prihvata trebaju biti prilagođeni posebnoj situaciji maloljetnika, bilo bez pratnje ili unutar obitelji, i njihovim posebnim potrebama u vezi s prihvatom, vodeći računa o njihovoj sigurnosti, uključujući sigurnost u pogledu seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, tjelesnoj i psihološkoj skrbi te trebaju biti pruženi na način kojim se potiče opći razvoj maloljetnika. |
(40) |
Maloljetnici se u pravilu ne bi trebali zadržavati. Trebali bi se smještati u prikladan smještaj posebno prilagođen maloljetnicima uključujući, prema potrebi, smještaj u zajednici u kojem im se ne oduzima sloboda. Uzimajući u obzir negativan učinak zadržavanja na maloljetnike, takvo bi se zadržavanje, u skladu s pravom Unije, trebalo primjenjivati isključivo u iznimnim okolnostima, ako je to nužno, kao krajnju mjeru i na najkraće moguće razdoblje, nakon što se utvrdi da se druge manje prisilne mjere ne mogu djelotvorno primijeniti i nakon što se procijeni da je zadržavanje u njihovu najboljem interesu. Maloljetnici se nikada ne bi trebali zadržavati u zatvoru ili u drugom objektu koji se koristi za potrebe izvršavanja zakonodavstva. Maloljetnike ne bi trebalo razdvajati od njihovih roditelja ili skrbnika, te bi načelo jedinstva obitelji općenito trebalo dovesti do adekvatnih alternativa zadržavanju za obitelji s maloljetnicima, u smještaju koji je za njih prikladan. Nadalje, trebalo bi poduzeti sve moguće mjere kako bi se osigurala raspoloživost i dostupnost provedivog raspona adekvatnih alternativa zadržavanju maloljetnika. Države članice u tom kontekstu trebaju uzeti u obzir Njujoršku deklaraciju o izbjeglicama i migrantima od 19. rujna 2016., relevantne autoritativne smjernice nadzornog tijela Ujedinjenih naroda za praćenje provedbe ugovora u vezi s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. i relevantnu sudsku praksu. |
(41) |
U svojoj Komunikaciji od 12. travnja 2017.„Zaštita djece migranata” Komisija je istaknula da države članice moraju uspostaviti odgovarajuće zaštitne mjere kako bi zaštitile svu djecu migrante na svojem državnom području, uključujući donošenje mjera kojima bi se osiguralo da se djeci pruži siguran i primjeren smještaj, kao i potrebne službe za podršku kako bi se osigurala zaštita najboljeg interesa i dobrobiti djeteta, u skladu s obvezama država članica koje se temelje na nacionalnom pravu, pravu Unije i međunarodnom pravu. |
(42) |
Zastupnici igraju ključnu ulogu u jamčenju pristupa pravima na temelju ove Direktive i u zaštiti najboljeg interesa sve djece bez pratnje. Rano imenovanje zastupnika ključno je za rješavanje situacija nestanaka djece migranata u Uniji. Države članice trebale bi osigurati da se zastupnici imenuju što je prije moguće, u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989., kako bi se osiguralo da djeca bez pratnje potpuno uživaju svoja prava kao tražitelji međunarodne zaštite na koja imaju pravo na temelju ove Direktive. |
(43) |
Glavna uloga zastupnika trebala bi biti zajamčiti najbolji interes djeteta i zastupati, pomagati ili djelovati u ime maloljetnika bez pratnje. Zastupnik bi trebao moći objasniti informacije pružene maloljetniku bez pratnje, biti u vezi s nadležnim tijelima kako bi za maloljetnika bez pratnje odmah osigurao pristup materijalnim uvjetima prihvata i zdravstvenoj skrbi te zastupati, pomagati ili, u skladu s nacionalnim pravom, djelovati u ime maloljetnika bez pratnje kako bi osigurao da se maloljetnik koristi pravima iz ove Direktive i ispunjava u njoj predviđene obveze. Zastupnici bi se trebali imenovati u skladu s postupkom definiranim nacionalnim pravom. |
(44) |
Države članice trebale bi imenovati zastupnika ako namjeru za podnošenje zahtjeva izrazi osoba koja tvrdi da je maloljetnik i koja nema pratnju. Zastupnika bi trebalo imenovati u slučaju da nadležna tijela na temelju relevantnih vidljivih znakova, izjava ili ponašanja imaju objektivan razlog vjerovati da je osoba maloljetna. Ako država članica procijeni da osoba koja tvrdi da je maloljetnik bez sumnje ima više od 18 godina, ne mora imenovati zastupnika. |
(45) |
Sve dok nije imenovan zastupnik, države članice trebale bi odrediti osobu prikladnu privremeno djelovati kao zastupnik na temelju ove Direktive. Ta osoba mogla bi biti, primjerice, zaposlenik centra za smještaj, ustanove za skrb o djeci, socijalne službe ili druge relevantne organizacije kojoj je povjereno obavljanje zadaća zastupnika. Osobe čiji interesi jesu, ili bi mogli biti, u sukobu s interesima maloljetnika bez pratnje ne bi se smjele odrediti kao osobe prikladne privremeno djelovati kao zastupnik. Isto tako je važno da se ta osoba odmah obavijesti kada namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazi maloljetnik bez pratnje. |
(46) |
Države članice trebale bi osigurati da tražitelji prime potrebnu zdravstvenu skrb, bez obzira na to pružaju li tu skrb liječnici opće prakse ili, ako je to potrebno, liječnici specijalisti. Potrebna zdravstvena skrb trebala bi biti odgovarajuće kvalitete i uključivati barem hitnu medicinsku pomoć i osnovno liječenje bolesti, među ostalim teških duševnih poremećaja, te zdravstvenu skrb u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja koja je ključna za liječenje ozbiljnih fizičkih stanja. Zbog zabrinutosti za javno zdravlje u pogledu prevencije bolesti i zaštite zdravlja tražitelja, pristup tražitelja zdravstvenoj skrbi trebao bi obuhvaćati i preventivnu medicinsku skrb kao što je cijepljenje. Države članice također bi trebale moći zbog javnog zdravlja zahtijevati medicinski pregled za tražitelje. Rezultati medicinskog pregleda ne bi trebali utjecati na ocjenu zahtjeva za međunarodnu zaštitu koja bi se uvijek trebala provoditi objektivno, nepristrano i na pojedinačnoj osnovi u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348. |
(47) |
Trebalo bi biti moguće ograničiti pravo tražitelja na materijalne uvjete prihvata u skladu s ovom Direktivom u određenim okolnostima, primjerice ako je tražitelj pobjegao u drugu državu članicu iz države članice u kojoj taj tražitelj mora biti prisutan. Međutim, države članice trebale bi u svim okolnostima osigurati pristup zdravstvenoj skrbi i životni standard za tražitelje koji je u skladu s pravom Unije, uključujući Povelju, i drugim međunarodnim obvezama, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. Države članice trebale bi posebno osigurati zadovoljavanje egzistencijalnih i osnovnih potreba tražitelja u pogledu fizičke sigurnosti i dostojanstva, kao i međuljudskih odnosa, vodeći računa o specifičnoj ranjivosti osobe kao tražitelja međunarodne zaštite te njezine obitelji ili skrbnika. Dužna pažnja trebala bi se posvetiti tražiteljima s posebnim potrebama u vezi s prihvatom. Trebalo bi uzeti u obzir i posebne potrebe tražitelja koji su bili izloženi seksualnom ili rodno uvjetovanom nasilju, posebice žena, među ostalim tako da se u različitim fazama postupka za međunarodnu zaštitu osigura pristup zdravstvenoj skrbi, pravnoj pomoći i odgovarajućem savjetovanju u slučaju traume te psihosocijalnoj skrbi. |
(48) |
U obzir bi se trebale uzimati posebne potrebe maloljetnika, posebno u pogledu prava djeteta na obrazovanje i pristup zdravstvenoj skrbi. Maloljetna djeca tražitelja ili tražitelji koji su maloljetnici trebali bi dobiti jednak pristup obrazovanju kao i državljani država članica i pod sličnim uvjetima. Taj se pristup ne mora osigurati tijekom školskih praznika. Njihovo bi se obrazovanje u pravilu trebalo integrirati s obrazovanjem državljana država članica i biti iste kvalitete. Države članice također bi trebale osigurati kontinuitet obrazovanja maloljetnika sve dok se ne izvrši mjera izgona protiv njih ili njihovih roditelja. |
(49) |
Uzimajući u obzir Povelju, Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i relevantnu sudsku praksu te kako se članove obitelji ne bi diskriminiralo na temelju mjesta gdje je obitelj osnovana, pojam obitelji trebao bi uključivati i obitelji osnovane izvan zemlje podrijetla tražitelja, ali prije njihova dolaska na državno područje država članica. |
(50) |
Kako bi se poticala samodostatnost tražitelja te ograničile znatne razlike među državama članicama, ključno je predvidjeti jasna pravila o pristupu tražitelja tržištu rada i osigurati da taj pristup bude djelotvoran, ne namećući uvjete koji u stvarnosti sprečavaju tražitelja da traži zaposlenje, ne ograničavajući nepotrebno pristup određenim sektorima tržišta rada ili radno vrijeme tražitelja i ne određujući nerazumne administrativne formalnosti. Tražitelji koji imaju djelotvoran pristup tržištu rada i kojima je dopušteno boraviti na točno određenome mjestu trebali bi moći tražiti zaposlenje na razumnoj udaljenosti od tog mjesta. Ako to zahtijeva ugovor o radu tražitelja, država članica trebala bi moći dopustiti tražitelju da napusti njezino državno područje kako bi u drugoj državi članici u skladu s nacionalnim pravom obavljao posebne radne zadaće. Provjere tržišta rada koje se provode kako bi se dala prednost vlastitim državljanima ili drugim građanima Unije ili državljanima trećih zemalja i osobama bez državljanstva koji zakonito borave u dotičnoj državi članici ne bi trebale sprečavati djelotvoran pristup tražitelja tržištu rada te bi se one trebale provoditi ne dovodeći u pitanje načelo povlaštenosti građana Unije kako je navedeno u odgovarajućim odredbama primjenjivih akata o pristupanju. |
(51) |
Pristup tržištu rada trebao bi dati tražitelju pravo da traži zaposlenje. Države članice mogu tražiteljima dozvoliti i samozapošljavanje. |
(52) |
Kako bi se povećali izgledi za integraciju i samostalnost tražitelja, potiče se raniji pristup tržištu rada u slučajevima u kojima je vjerojatno da je zahtjev utemeljen, uključujući kad je njegovu razmatranju dana prednost u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348. Države članice trebale bi stoga razmotriti skraćivanje tog razdoblja koliko god je moguće u slučajevima u kojima je vjerojatno da je zahtjev utemeljen. Pristup tržištu rada ne bi trebalo odobriti ili bi ga, ako je već odobren, trebalo ukinuti u slučajevima u kojima je vjerojatno da je tražiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu neutemeljen i na koji se stoga primjenjuje ubrzani postupak razmatranja, uključujući slučajeve u kojima je taj tražitelj uskratio relevantne informacije ili dokumente u pogledu svojeg identiteta. |
(53) |
Jednom kad se tražiteljima odobri pristup tržištu rada, oni bi trebali imati zajednički skup prava na temelju jednakog postupanja prema njima i državljanima dotične države članice. Radni uvjeti trebali bi obuhvaćati barem plaću i otkaz, zdravstvene i sigurnosne zahtjeve na radnome mjestu, radno vrijeme, godišnji odmor i praznike, uzimajući u obzir kolektivne ugovore na snazi. Prema takvim tražiteljima trebalo bi se jednako postupati u pogledu slobode udruživanja i povezivanja, obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, priznavanja stručnih kvalifikacija i, ako se radi o zaposlenim tražiteljima, socijalnog osiguranja. Države članice mogu odobriti jednako postupanje i prema tražiteljima koji su samozaposleni. Države članice trebaju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi spriječile iskorištavanje tražitelja ili bilo kakav oblik njihove diskriminacije na radnom mjestu poput neprijavljenog rada i drugih oblika teškog iskorištavanja radnika. |
(54) |
Jednom kad se tražiteljima odobri pristup tržištu rada, država članica trebala bi priznati stručne kvalifikacije koje je tražitelj stekao u drugoj državi članici na isti način kao i one građana Unije te bi trebala uzeti u obzir kvalifikacije stečene u trećoj zemlji u skladu s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9). Također bi trebalo razmotriti mjere s ciljem djelotvornog rješavanja praktičnih teškoća s kojima se susreću tražitelji kad je riječ o priznavanju njihovih stranih diploma, certifikata ili drugih dokaza o formalnom obrazovanju, posebno ako tražitelji ne mogu dostaviti odgovarajuću dokaznu dokumentaciju i ne mogu platiti troškove postupaka priznavanja. |
(55) |
U pogledu zaposlenih tražitelja primjenjuju se grane socijalne sigurnosti iz članka 3. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (10). |
(56) |
Zbog moguće privremene prirode boravka tražitelja i ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (11) države članice trebale bi iz jednakog postupanja prema tražiteljima i vlastitim državljanima moći isključiti davanja iz sustava socijalne sigurnosti koje ne ovise o razdobljima zaposlenja ili doprinosima. Države članice trebale bi također moći ograničiti primjenu jednakog postupanja u odnosu na obrazovanje i strukovno osposobljavanje te priznavanje formalnih kvalifikacija. Osim toga, države članice trebale bi moći ograničiti i pravo na slobodu udruživanja i povezivanja isključivanjem tražitelja iz sudjelovanja u upravi određenih tijela i iz obnašanja javnih dužnosti. |
(57) |
Pravom Unije ne ograničava se ovlast država članica da organiziraju svoje sustave socijalne sigurnosti. U nedostatku usklađenosti na razini Unije svaka država članica određuje uvjete prema kojima se odobravaju davanja iz sustava socijalne sigurnosti te visine tih naknada i razdoblje za koje se odobravaju. Međutim, pri izvršavanju te nadležnosti države članice trebaju poštovati pravo Unije. |
(58) |
Jezične vještine važne su kako bi se osiguralo da tražitelji imaju odgovarajući životni standard. Tim se vještinama također odvraća od sekundarnog kretanja. Države članice stoga bi trebale osiguravati ili olakšavati pristup jezičnim tečajevima u mjeri u kojoj smatraju takve tečajeve primjerenima kako bi se pomoglo poboljšati sposobnost tražitelja da samostalno djeluje i komunicira s nadležnim tijelima. |
(59) |
Pravo na jednako postupanje ne bi trebalo dovesti do pravâ u odnosu na situacije koje nisu obuhvaćene područjem primjene prava Unije. |
(60) |
Kako bi se osiguralo da materijalni uvjeti prihvata koji se pružaju tražiteljima budu usklađeni s načelima utvrđenima u ovoj Direktivi, potrebno je dodatno objasniti prirodu tih uvjeta, koji bi trebali uključivati ne samo smještaj, hranu i odjeću, nego i proizvode za osobnu higijenu. Također je potrebno da države članice odrede razinu materijalnih uvjeta prihvata koji se pružaju u obliku novčane naknade ili vaučera na temelju odgovarajućih referentnih vrijednosti koje primjenjuju kako bi osigurale odgovarajući životni standard za vlastite državljane, primjerice, i ovisno o nacionalnom kontekstu, minimalni dohodak, minimalnu plaću, minimalnu mirovinu, naknadu za nezaposlenost i socijalnu pomoć. Međutim, nije potrebno da iznos odobren tražiteljima bude jednak iznosu koji se odobrava vlastitim državljanima. Države članice trebale bi također moći tražiteljima odobriti postupanje koje je nepovoljnije od postupanja prema vlastitim državljanima, kako je navedeno u ovoj Direktivi. Pod uvjetom da je osiguran standard uvjeta prihvata utvrđen u ovoj Direktivi, države članice trebale bi isto tako imati mogućnost prilagoditi razinu novčanih naknada ili vaučera koji se odobravaju tražiteljima u regijama iz članka 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). |
(61) |
Kako bi ograničile mogućnost zloupotrebe sustava prihvata, države članice trebale bi moći pružiti materijalne uvjete prihvata samo u mjeri u kojoj tražitelji nemaju dostatna sredstva za život. Države članice trebale bi od tražitelja s dostatnim sredstvima moći zahtijevati pokrivanje, doprinos ili povrat troškova materijalnih uvjeta prihvata ili primljene zdravstvene skrbi, među ostalim financijskim jamstvima. Može se smatrati da tražitelji imaju dostatna sredstva za život ako su, primjerice, radili tijekom razumno dugog razdoblja. Kad države članice procjenjuju sredstva tražitelja i zahtijevaju od njega da pokrije troškove materijalnih uvjeta prihvata ili primljene zdravstvene skrbi ili doprinese tim troškovima, trebale bi poštovati načelo proporcionalnosti i uzeti u obzir pojedinačne okolnosti tražitelja te potrebu poštovanja dostojanstva i osobnog integriteta tražitelja, uključujući njegove posebne potrebe u vezi s prihvatom. Od tražitelja se ne bi trebalo zahtijevati da pokriju troškove svoje potrebne zdravstvene skrbi ili doprinesu tim troškovima ako se zdravstvena skrb državljanima država članica pruža besplatno. Od tražitelja se ne bi trebalo zahtijevati da uzimaju zajmove kako bi platili uvjete prihvata. |
(62) |
Mogućnost zloupotrebe sustava za prihvat također bi trebalo spriječiti preciznim utvrđivanjem okolnosti u kojima se materijalni uvjeti prihvata mogu smanjiti ili ukinuti. Države članice trebale bi moći smanjiti ili ukinuti naknadu za svakodnevne troškove ili, ako je to opravdano i razmjerno, smanjiti druge materijalne uvjete prihvata ako su ispunjeni određeni uvjeti, uključujući slučajeve u kojima tražitelj ne surađuje s nadležnim tijelima ili ne ispunjava postupovne zahtjeve koje ona postavljaju. Posebno se u sljedećim slučajevima može smatrati da je riječ o nesuradnji ili neispunjavanju obveza: tražitelji ne dolaze na zakazane sastanke ili ne ispunjavaju obveze javljanja iz razloga koji nisu izvan njihove kontrole; tražitelji nisu podnijeli svoje zahtjeve za međunarodnu zaštitu u skladu sa zahtjevima Uredbe (EU) 2024/1348, unatoč tome što su imali stvarnu priliku to učiniti; ili tražitelji ne poštuju zahtjeve za pružanjem informacija kako bi se olakšala njihova identifikacija, uključujući odbijanjem pružanja biometrijskih podataka ili potrebnih informacija za kontakt, ili odbijanjem suradnje tijekom medicinskih pregleda. Države članice trebale bi isto tako moći, ako je to opravdano i razmjerno, ukinuti druge materijalne uvjete prihvata u slučajevima u kojima je tražitelj ozbiljno ili opetovano prekršio pravila centra za smještaj ili se ponašao nasilno ili prijeteće u centru za smještaj. Države članice trebale bi uvijek osiguravati životni standard za sve tražitelje u skladu s pravom Unije, uključujući Povelju, i međunarodnim obvezama, uzimajući u obzir tražitelje s posebnim potrebama u vezi s prihvatom i najbolji interes djeteta. |
(63) |
Države članice mogu primijeniti druge sankcije, uključujući disciplinske mjere u skladu s pravilima centra za smještaj, u mjeri u kojoj te sankcije nisu u suprotnosti s ovom Direktivom. |
(64) |
Države članice trebale bi uspostaviti primjereno usmjeravanje, praćenje i nadzor svojih uvjeta prihvata. Kako bi osigurale usporedive uvjete prihvata, od država članica trebalo bi zahtijevati da u svojim sustavima praćenja i nadzora uzimaju u obzir dostupne neobvezujuće operativne standarde, pokazatelje, smjernice i najbolje prakse u pogledu uvjeta prihvata koje je razvila Agencija za azil. Pod uvjetom da se materijalnim uvjetima prihvata pruža odgovarajući životni standard, uvjeti u prostorima za smještaj za tražitelje mogli bi se smatrati primjerenima, čak i ako se razlikuju od jednog objekta do drugog. Trebalo bi osigurati učinkovitost nacionalnih sustava za prihvat i suradnju između država članica u području prihvata tražitelja, među ostalim preko mreže tijela zaduženih za prihvat Agencije za azil. |
(65) |
Trebalo bi poticati odgovarajuću koordinaciju između nadležnih tijela u vezi s prihvatom tražitelja, kao i harmonične odnose između lokalnih zajednica i centara za smještaj. |
(66) |
Iskustvo pokazuje da je potrebno planiranje djelovanja u nepredvidivim situacijama kako bi se u mjeri u kojoj je to moguće osigurao primjeren prihvat tražitelja kad su države članice suočene s nerazmjernim brojem tražitelja međunarodne zaštite. Trebalo bi pratiti i ocjenjivati jesu li mjere koje su države članice predvidjele u svojim planovima za nepredvidive situacije odgovarajuće. Planiranje djelovanja u nepredvidivim situacijama sastavni je dio postupka planiranja država članica i ne može se smatrati izvanrednom aktivnošću. |
(67) |
Agencija za azil trebala bi pomagati državama članicama da pripreme i preispitaju svoje planove za nepredvidive situacije, uz suglasnost dotične države članice. Plan za nepredvidive situacije trebao bi se sastojati od sveobuhvatnog niza mjera potrebnih kako bi se upravljalo mogućim nerazmjernim pritiskom na sustave prihvata država članica i kako bi se poboljšala učinkovitost tih sustava. Za potrebe ove Direktive situacija nerazmjernog pritiska može biti obilježena iznenadnim masivnim priljevom državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva u takvom broju koji stvara ekstreman pritisak čak i na dobro pripremljen sustav prihvata. Kako bi se postigla veća pripravnost za takvu situaciju, predložak koji je izradila Agencija za azil trebao bi sadržavati smjernice za utvrđivanje mogućih scenarija, učinak tih scenarija, djelovanja koja treba poduzeti i resurse koji su dostupni za odgovor na te scenarije. |
(68) |
Države članice trebale bi imati ovlasti uvesti ili zadržati povoljnije odredbe za državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva koji od države članice traže međunarodnu zaštitu. |
(69) |
Poziva se države članice da primjenjuju odredbe ove Direktive u vezi s postupcima za odlučivanje o zahtjevima za druge oblike zaštite koji nisu oni na temelju Uredbe (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća (12). |
(70) |
Trebalo bi redovito provoditi evaluaciju provedbe ove Direktive. Države članice trebale bi Komisiji dostaviti potrebne informacije kako bi Komisija mogla ispuniti svoje obveze izvješćivanja na temelju ove Direktive. |
(71) |
S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno utvrđivanje usklađenih standarda za uvjete prihvata tražitelja u državama članicama, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. |
(72) |
U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (13), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata. |
(73) |
U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. |
(74) |
U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. |
(75) |
Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata osobito Poveljom. Ovom se Direktivom posebno nastoji osigurati puno poštovanje ljudskog dostojanstva i promicati primjenu članaka 1., 4., 6., 7., 18., 21., 24. i 47. Povelje te je treba na odgovarajući način provoditi. |
(76) |
Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s prijašnjom direktivom. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz prijašnje direktive. |
(77) |
Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu roka za prenošenje u nacionalno pravo direktive, koji je naveden u Prilogu I., |
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
POGLAVLJE I.
PREDMET, DEFINICIJE I PODRUČJE PRIMJENE
Članak 1.
Predmet
Ovom Direktivom utvrđuju se standardi za prihvat tražitelja međunarodne zaštite u državama članicama.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
1. |
„zahtjev za međunarodnu zaštitu” ili „zahtjev” znači zahtjev državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za zaštitu države članice, pri čemu se može smatrati da traži status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite; |
2. |
„tražitelj” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji traže međunarodnu zaštitu o čemu još nije donesena konačna odluka; |
3. |
„članovi obitelji” znači sljedeći članovi obitelji tražitelja koji su prisutni na državnom području iste države članice tijekom postupka za međunarodnu zaštitu, pod uvjetom da je obitelj već postojala prije nego što je tražitelj stigao na državno područje država članica:
|
4. |
„maloljetnik” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađi od 18 godina; |
5. |
„maloljetnik bez pratnje” znači maloljetnik koji stigne na državno područje države članice bez pratnje odrasle osobe koja je odgovorna za njega u skladu s pravom ili praksom dotične države članice te tako dugo dok taj maloljetnik nije pod stvarnom skrbi takve odrasle osobe, uključujući maloljetnika koji ostane bez pratnje nakon ulaska na državno područje država članica; |
6. |
„uvjeti prihvata” znači cjelovit skup mjera koje države članice odobravaju tražiteljima u skladu s ovom Direktivom; |
7. |
„materijalni uvjeti prihvata” znači uvjeti prihvata koji uključuju smještaj, hranu, odjeću i proizvode za osobnu higijenu dane u naravi, u obliku novčane naknade, u vaučerima, ili kao kombinacija navedenog, kao i naknadu za svakodnevne troškove; |
8. |
„naknada za svakodnevne troškove” znači naknada koja se periodično pruža tražiteljima kako bi im se omogućilo uživanje minimalnog stupnja autonomije u svakodnevnom životu, u novčanom iznosu, u vaučerima, u naravi ili kao kombinacija navedenog, pod uvjetom da takva naknada uključuje novčani iznos; |
9. |
„zadržavanje” znači zadržavanje tražitelja od strane države članice na određenome mjestu na kojem je tražitelju uskraćena sloboda kretanja; |
10. |
„centar za smještaj” znači svako mjesto koje se upotrebljava za zajednički smještaj tražitelja; |
11. |
„opasnost od bijega” znači postojanje posebnih razloga i okolnosti u pojedinačnom slučaju, koji su utemeljeni na objektivnim kriterijima definiranima nacionalnim pravom, zbog kojih se vjeruje da bi tražitelj mogao pobjeći; |
12. |
„bijeg” znači radnja kojom tražitelj ne ostane dostupan nadležnim upravnim ili pravosudnim tijelima, primjerice napuštanjem državnog područja države članice bez dopuštenja nadležnih tijela zbog razloga koji nisu izvan kontrole tražitelja; |
13. |
„zastupnik” znači fizička osoba ili organizacija, uključujući tijelo javne vlasti, s potrebnim vještinama i stručnošću, uključujući one koje se odnose na postupanje s maloljetnicima i njihove posebne potrebe, koju su imenovala nadležna tijela da zastupa maloljetnika bez pratnje, pomaže mu i djeluje u njegovo ime, ovisno o slučaju, kako bi se zaštitili najbolji interes i opća dobrobit tog maloljetnika bez pratnje i kako bi se maloljetnik bez pratnje mogao koristiti pravima i ispunjavati obveze predviđene u ovoj Direktivi; |
14. |
„tražitelj s posebnim potrebama u vezi s prihvatom” znači tražitelj kojem su potrebni posebni uvjeti ili jamstva kako bi se mogao koristiti pravima i ispunjavati obveze predviđene u ovoj Direktivi. |
Članak 3.
Područje primjene
1. Ova se Direktiva primjenjuje na sve državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva koji izraze namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu na državnom području, uključujući na vanjskoj granici, u teritorijalnom moru ili u područjima tranzita država članica, pod uvjetom da je tim državljanima trećih zemalja i osobama bez državljanstva dopušteno ostati na državnom području kao tražiteljima. Ova se Direktiva također primjenjuje na članove obitelji tražitelja pod uvjetom da su ti članovi obitelji obuhvaćeni takvim zahtjevom za međunarodnu zaštitu u skladu s nacionalnim pravom.
2. Ova se Direktiva ne primjenjuje na zahtjeve za diplomatski ili teritorijalni azil koji su podneseni predstavništvima država članica.
3. Države članice mogu odlučiti primjenjivati ovu Direktivu u vezi s postupcima za odlučivanje o zahtjevima za oblike zaštite koji nisu oni na temelju Uredbe (EU) 2024/1347.
Članak 4.
Povoljnije odredbe
Države članice mogu uvesti ili zadržati povoljnije odredbe u pogledu uvjeta prihvata za tražitelje, kao i za članove obitelji i bliske srodnike tražitelja koji su prisutni u istoj državi članici, pod uvjetom da tražitelji uzdržavaju takve članove obitelji i bliske srodnike, ili iz humanitarnih razloga, u mjeri u kojoj su te odredbe u skladu s ovom Direktivom.
POGLAVLJE II.
OPĆE ODREDBE O UVJETIMA PRIHVATA
Članak 5.
Informacije
1. Države članice tražiteljima što je prije moguće i pravodobno pružaju informacije koje se odnose na uvjete prihvata utvrđene u ovoj Direktivi, uključujući informacije specifične za njihove sustave prihvata, kako bi se tražiteljima djelotvorno omogućilo da se koriste pravima i ispunjavaju obveze predviđene u ovoj Direktivi.
Države članice tražiteljima osobito pružaju standardne informacije koje se odnose na uvjete prihvata utvrđene u ovoj Direktivi, koristeći se predloškom koji izrađuje Agencija Europske unije za azil („Agencija za azil”). Te se informacije pružaju što je prije moguće, a najkasnije tri dana od izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva ili u roku za njezinu registraciju u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348.
Države članice osiguravaju da su tražiteljima pružene informacije o organizacijama ili skupinama osoba koje pružaju posebnu pravnu pomoć i zastupanje, uključujući informacije o organizacijama ili skupinama osoba koje besplatno pružaju pravnu pomoć i zastupanje, te organizacijama koje bi im mogle pomoći ili ih informirati o dostupnim uvjetima prihvata, uključujući zdravstvenu skrb.
2. Države članice osiguravaju da se informacije iz stavka 1. pružaju u pisanom, sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, koristeći se jasnim i jednostavnim jezikom, i na jeziku koji tražitelj razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije. Ako je to potrebno, te se informacije pružaju i usmeno ili, prema potrebi, u vizualnom obliku, primjerice s pomoću videozapisa ili piktograma, te su prilagođene potrebama tražitelja.
U slučaju maloljetnika bez pratnje države članice pružaju informacije iz stavka 1. na način primjeren dobi i na način kojim se osigurava da ih maloljetnik bez pratnje razumije, koristeći se, prema potrebi, informativnim materijalima posebno prilagođenima maloljetnicima. Te se informacije pružaju u nazočnosti zastupnika maloljetnika bez pratnje ili osobe prikladne privremeno djelovati kao zastupnik do imenovanja zastupnika.
U iznimnim slučajevima država članica može tražitelju pružiti informacije iz stavka 1. usmenim prijevodom ili, prema potrebi, u vizualnom obliku kao što su videozapisi ili piktogrami ako:
(a) |
nije u mogućnosti pružiti te informacije u pisanom obliku u roku navedenom u tom stavku jer je jezik koji tražitelj razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije rijedak jezik; i |
(b) |
taj tražitelj naknadno potvrdi da razumije pružene informacije. |
U slučajevima iz trećeg podstavka država članica što je prije moguće pribavlja pisani prijevod informacija iz stavka 1. i dostavlja ga tražitelju, osim ako je jasno da takvo dostavljanje više nije potrebno.
Članak 6.
Dokumentacija
1. Države članice osiguravaju da se tražitelju dostavi dokument iz članka 29. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1348.
2. Države članice ne zahtijevaju od tražitelja, isključivo zato što su tražitelji međunarodne zaštite ili isključivo na temelju njihova državljanstva, da dostave nepotrebnu dokumentaciju ili nerazmjernu količinu dokumentacije niti nameću druge administrativne zahtjeve tražiteljima prije nego što im dodijele prava koja imaju na temelju ove Direktive.
3. Države članice mogu tražiteljima izdati putnu ispravu samo kada nastupe ozbiljni humanitarni razlozi ili drugi nužni razlozi koji zahtijevaju njihovu prisutnost u drugoj državi. Valjanost putne isprave ograničena je na svrhu i trajanje koje je potrebno zbog razloga njezina izdavanja.
Članak 7.
Organizacija sustava prihvata
1. Države članice mogu slobodno organizirati svoje sustave prihvata u skladu s ovom Direktivom. Tražitelji se mogu slobodno kretati na državnom području dotične države članice.
2. Pod uvjetom da se svi tražitelji djelotvorno koriste svojim pravima iz ove Direktive, države članice mogu tražiteljima dodijeliti smještaj na svojem državnom području kako bi upravljale svojim sustavima azila i prihvata.
3. Pri dodjeli smještaja tražiteljima ili preraspodjeli smještaja tražiteljima države članice uzimaju u obzir objektivne čimbenike, uključujući jedinstvo obitelji iz članka 14. i posebne potrebe tražitelja u vezi s prihvatom.
4. Pružanje materijalnih uvjeta prihvata od strane država članica može biti uvjetovano stvarnim boravkom tražitelja u smještaju koji im je dodijeljen u skladu sa stavkom 2.
5. Države članice također mogu uspostaviti mehanizme za procjenu potreba svojih sustava prihvata i odgovaranje na te potrebe, uključujući mehanizme kojima se provjerava borave li tražitelji stvarno u smještaju koji im je dodijeljen u skladu sa stavkom 2.
6. Države članice zahtijevaju od tražitelja da nadležnim tijelima dostave svoju trenutačnu adresu, telefonski broj na kojem su dostupni i, ako postoji, adresu elektroničke pošte. Države članice također zahtijevaju od tražitelja da što je prije moguće obavijeste takva nadležna tijela o svakoj promjeni adrese, telefonskog broja ili adrese elektroničke pošte.
7. Od država članica ne zahtijeva se donošenje upravnih odluka za potrebe ovog članka.
Članak 8.
Raspodjela tražitelja na zemljopisno područje
1. Države članice mogu tražitelje raspodijeliti na zemljopisno područje unutar svojeg državnog područja na kojem se mogu slobodno kretati tijekom trajanja postupka za međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348.
2. Države članice mogu raspodijeliti tražitelje na zemljopisno područje na svojem državnom području u skladu sa stavkom 1. samo kako bi osigurale brzu, učinkovitu i djelotvornu obradu njihovih zahtjeva u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348 ili zemljopisnu distribuciju tih tražitelja, uzimajući u obzir kapacitete dotičnih zemljopisnih područja.
Države članice obavješćuju tražitelje u skladu s člankom 5. o njihovoj raspodjeli na određeno zemljopisno područje, uključujući o zemljopisnim granicama tog područja.
3. Države članice osiguravaju da tražitelji imaju djelotvoran pristup svojim pravima na temelju ove Direktive i postupovnim jamstvima u postupku za međunarodnu zaštitu unutar zemljopisnog područja na koje su ti tražitelji raspodijeljeni. To zemljopisno područje mora biti dovoljno veliko, omogućavati pristup potrebnoj javnoj infrastrukturi i ne smije utjecati na neotuđivu sferu privatnog života tražitelja.
4. Od država članica ne zahtijeva se donošenje upravnih odluka za potrebe stavka 1.
5. Države članice na zahtjev tražitelja daju tom tražitelju dopuštenje za privremeno napuštanje zemljopisnog područja zbog opravdanih hitnih i ozbiljnih obiteljskih razloga, ili potrebnog liječenja koje nije dostupno unutar zemljopisnog područja.
Ako tražitelj napusti zemljopisno područje bez dopuštenja, država članica ne primjenjuje druge sankcije osim onih predviđenih ovom Direktivom.
Od tražitelja ne zahtijeva se traženje dopuštenja za prisustvovanje sastancima s tijelima vlasti ili sudovima ako se zahtijeva njegova prisutnost. Tražitelj unaprijed obavješćuje nadležna tijela o takvim sastancima.
6. Ako se utvrdi, uključujući kao posljedica zahtjeva tražitelja za žalbu ili preispitivanje u skladu s člankom 29., da tražitelju nije odobren djelotvoran pristup njegovim pravima na temelju ove Direktive ili postupovnim jamstvima u postupku za međunarodnu zaštitu unutar zemljopisnog područja, raspodjela tog tražitelja na to zemljopisno područje više se ne primjenjuje.
7. Prije primjene ovog članka dotična država članica utvrđuje uvjete za primjenu ovog članka u nacionalnom pravu i o tome obavješćuje Komisiju i Agenciju za azil u skladu s poglavljem 5. Uredbe (EU) 2021/2303.
Članak 9.
Ograničenja slobode kretanja
1. Prema potrebi, države članice iz razloga javnog reda ili djelotvornog sprečavanja bijega tražitelja ako postoji opasnost od bijega mogu odlučiti da je tražitelju dopušteno boraviti samo na određenome mjestu koje je prilagođeno za smještaj tražitelja, posebno u pogledu:
(a) |
tražitelja koji moraju biti prisutni u drugoj državi članici u skladu s člankom 17. stavkom 4. Uredbe (EU) 2024/1351; ili |
(b) |
tražitelja koji su transferirani u državu članicu u kojoj moraju biti prisutni u skladu s člankom 17. stavkom 4. Uredbe (EU) 2024/1351 nakon bijega u drugu državu članicu. |
Ako je tražitelju dopušteno boraviti samo na određenome mjestu u skladu s ovim stavkom, pružanje materijalnih uvjeta prihvata uvjetuje se stvarnim boravkom tražitelja na tom određenome mjestu.
2. Države članice mogu, prema potrebi, zahtijevati od tražitelja da se jave nadležnim tijelima u određeno vrijeme ili u razumnim vremenskim razmacima, bez nerazmjernog utjecanja na prava tražitelja na temelju ove Direktive.
Takvi zahtjevi u pogledu javljanja mogu se nametnuti kako bi se osiguralo poštovanje odluka iz stavka 1. ili kako bi se djelotvorno spriječio bijeg tražitelja.
3. Na zahtjev tražitelja države članice mogu tom tražitelju dopustiti da privremeno boravi izvan određenog mjesta utvrđenog u skladu sa stavkom 1. Odluke u pogledu takvog dopuštenja donose se objektivno i nepristrano o meritumu pojedinačnog slučaja te, ako dopuštenje nije dano, za to se navode razlozi.
Od tražitelja se ne zahtijeva traženje dopuštenja za prisustvovanje terminima s tijelima vlasti ili sudovima ako je njegova prisutnost potrebna. Tražitelj obavješćuje nadležna tijela o takvim terminima.
4. Odluke donesene u skladu sa stavcima 1. i 2. moraju biti razmjerne i njima se uzimaju u obzir relevantni aspekti pojedinačne situacije tražitelja, uključujući posebne potrebe tog tražitelja u vezi s prihvatom.
5. Države članice navode činjenične i, prema potrebi, pravne razloge svake odluke koja se donosi u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka u toj odluci. Tražitelje se pisanim putem obavješćuje o takvoj odluci, kao i o postupcima za osporavanje odluke u skladu s člankom 29. i posljedicama nepoštovanja obveza nametnutih odlukom. Države članice pružaju tražiteljima takve informacije na jeziku koji razumiju ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumiju te u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, uz upotrebu jasnog i jednostavnog jezika. Države članice osiguravaju da odluke donesene u skladu s ovim člankom preispituje sudsko tijelo po službenoj dužnosti ako se te odluke primjenjuju dulje od dva mjeseca ili da se na te odluke može podnijeti žalba na zahtjev dotičnog tražitelja u skladu s člankom 29.
Članak 10.
Zadržavanje
1. Države članice ne smiju zadržati osobu isključivo zato što je ta osoba tražitelj ili isključivo na temelju državljanstva tog tražitelja. Zadržavanje se temelji samo na jednom ili više razloga za zadržavanje utvrđenih u stavku 4. Zadržavanje ne smije biti kaznene prirode.
2. Prema potrebi i na temelju pojedinačne ocjene svakog slučaja države članice mogu zadržati tražitelja ako se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere.
3. Pri zadržavanju tražitelja države članice uzimaju u obzir sve vidljive znakove, izjave ili ponašanje koji ukazuju na to da tražitelj ima posebne potrebe u vezi s prihvatom. Ako procjena iz članka 25. još nije dovršena, ona se dovršava bez nepotrebne odgode, a njezini se rezultati uzimaju u obzir pri odlučivanju o nastavku zadržavanja ili o tome treba li prilagoditi uvjete zadržavanja.
4. Tražitelja se može zadržati samo na temelju jednog ili više sljedećih razloga:
(a) |
da se utvrdi ili provjeri njegov identitet ili državljanstvo; |
(b) |
da se utvrde elementi na kojima se zahtjev za međunarodnu zaštitu temelji, a koji se bez zadržavanja ne mogu pribaviti, posebno kada postoji opasnost od bijega; |
(c) |
da se osigura poštovanje pravnih obveza koje su tražitelju nametnute na temelju pojedinačne odluke u skladu s člankom 9. stavkom 1. ako tražitelj nije poštovao te obveze te i dalje postoji opasnost od bijega; |
(d) |
da se u okviru postupka na granici u skladu s člankom 43. Uredbe (EU) 2024/1348 odluči o pravu tražitelja da uđe na državno područje; |
(e) |
kada je tražitelj zadržan zbog postupka vraćanja na temelju Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14), da se pripremi vraćanje ili provede postupak udaljavanja, a dotična država članica na temelju objektivnih kriterija, među ostalim i na temelju toga da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak za međunarodnu zaštitu, može dokazati da postoje opravdani razlozi za vjerovati da tražitelj izražava namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu samo da odgodi ili oteža izvršenje odluke o vraćanju; |
(f) |
kada to zahtijeva zaštita nacionalne sigurnosti ili javnog reda; |
(g) |
u skladu s člankom 44. Uredbe (EU) 2024/1351. |
Razlozi za zadržavanje iz prvog podstavka utvrđuju se nacionalnim pravom.
5. Države članice osiguravaju da su pravila o alternativama zadržavanju, kao što su redovito javljanje tijelima, davanje financijskog jamstva ili obveza boravka na određenome mjestu, utvrđena nacionalnim pravom.
Članak 11.
Jamstva za zadržane tražitelje
1. Tražitelja se zadržava što je kraće moguće i samo tako dugo dok su primjenjivi razlozi iz članka 10. stavka 4.
Upravni postupci relevantni za razloge za zadržavanje utvrđene u članku 10. stavku 4. provode se s dužnom pažnjom. Kašnjenja upravnih postupaka koja se ne mogu pripisati tražitelju ne opravdavaju nastavak zadržavanja.
2. Zadržavanje tražitelja u pisanom obliku nalažu sudska ili upravna tijela. U nalogu o zadržavanju navode se činjenični i pravni razlozi na kojima se zadržavanje temelji, kao i razlozi zbog kojih se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere.
3. Kada zadržavanje nalažu upravna tijela, države članice osiguravaju brzo sudsko preispitivanje zakonitosti zadržavanja koje se provodi po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražitelja ili oboje. Kada se provodi po službenoj dužnosti, takvo preispitivanje zaključuje se što je prije moguće, uzimajući u obzir okolnosti svakog slučaja, a najkasnije 15 dana ili, u iznimnim situacijama, najkasnije 21 dan od početka zadržavanja. Kada se provodi na zahtjev tražitelja, takvo se preispitivanje zaključuje što je prije moguće, uzimajući u obzir okolnosti svakog slučaja, a najkasnije 15 dana ili, u iznimnim situacijama, najkasnije 21 dan od pokretanja odgovarajućih postupaka.
Ako sudsko preispitivanje iz prvog podstavka, u slučaju da se provodi po službenoj dužnosti, nije zaključeno u roku od 21 dana od početka zadržavanja ili ako, u slučaju da se provodi na zahtjev tražitelja, nije zaključeno u roku od 21 dana od pokretanja odgovarajućih postupaka, dotični tražitelj odmah se oslobađa.
4. Zadržane tražitelje odmah se pisanim putem, na jeziku koji razumiju ili se opravdano pretpostavlja da ga razumiju, obavješćuje o razlozima zadržavanja i postupcima utvrđenim nacionalnim pravom za osporavanje naloga za zadržavanje kao i o mogućnosti traženja besplatne pravne pomoći i zastupanja.
5. Zadržavanje u razumnim vremenskim razmacima preispituje sudsko tijelo po službenoj dužnosti ili na zahtjev dotičnog tražitelja, posebno kada zadržavanje dulje traje, kada se pojave relevantne okolnosti ili su dostupne nove informacije koje mogu utjecati na zakonitost zadržavanja.
Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, zadržavanje maloljetnika bez pratnje preispituje se po službenoj dužnosti u redovitim vremenskim razmacima.
Ako se na temelju sudskog preispitivanja utvrdi da je zadržavanje nezakonito, dotični tražitelj odmah se oslobađa.
6. Države članice u slučaju sudskog preispitivanja naloga za zadržavanje iz stavaka 3. i 5. ovog članka osiguravaju da tražitelji imaju pristup besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju pod uvjetima utvrđenima u članku 29.
Članak 12.
Uvjeti zadržavanja
1. Zadržavanje tražiteljâ u pravilu se provodi u specijaliziranim objektima za zadržavanje. Kada država članica ne može osigurati smještaj u specijaliziranim objektima za zadržavanje i kad mora pribjeći smještaju u zatvoru, zadržani tražitelj mora se držati odvojeno od drugih zatvorenika i primjenjuju se uvjeti zadržavanja predviđeni u ovoj Direktivi.
Zadržani tražitelji, koliko je to moguće, drže se odvojeno od drugih državljana trećih zemalja koji nisu podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu.
Ako se tražitelji ne mogu držati odvojeno od drugih državljana trećih zemalja, dotična država članica osigurava da se primjenjuju uvjeti zadržavanja predviđeni u ovoj Direktivi.
2. Zadržani tražitelji moraju imati pristup prostoru na otvorenome.
3. Države članice osiguravaju da predstavnici visokog predstavnika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) imaju mogućnost komuniciranja s tražiteljima te ih posjećivati u uvjetima koji poštuju privatnost. Ta se mogućnost primjenjuje i na organizaciju koja djeluje na državnom području dotične države članice u ime UNHCR-a na temelju sporazuma s tom državom članicom.
4. Države članice osiguravaju da članovi obitelji, pravni savjetnici ili drugi savjetnici te osobe koje predstavljaju relevantne nevladine organizacije koje priznaje dotična država članica, imaju mogućnost komunicirati s tražiteljima te ih posjećivati u uvjetima koji poštuju privatnost. Pristup objektima za zadržavanje može se ograničiti samo ako je to na temelju nacionalnog prava objektivno potrebno zbog sigurnosti, javnog reda ili administrativnog upravljanja objektom za zadržavanje, pod uvjetom da se pristup time strogo ne ograniči ili onemogući.
5. Države članice osiguravaju da se zadržanim tražiteljima sustavno pružaju informacije koje objašnjavaju pravila koja se primjenjuju u objektu te navode prava i obveze tih tražitelja na jeziku koji razumiju ili se opravdano pretpostavlja da ga razumiju. Ako je tražitelj zadržan na granici ili u području tranzita, države članice mogu odstupiti od te obveze u opravdanim slučajevima i za razumno razdoblje koje je što je moguće kraće. To se odstupanje ne primjenjuje u slučajevima iz članka 43. Uredbe (EU) 2024/1348.
Članak 13.
Zadržavanje tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom
1. Nacionalna tijela primarno se brinu o zdravlju, uključujući duševno zdravlje, tražitelja koji imaju posebne potrebe u vezi s prihvatom.
Ako bi zadržavanje tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom ozbiljno ugrozilo njihovo fizičko i duševno zdravlje, ti se tražitelji ne zadržavaju.
Kada se zadržavaju tražitelji s posebnim potrebama u vezi s prihvatom, države članice osiguravaju redovito praćenje tih tražitelja, kao i pružanje pravodobne i odgovarajuće potpore tim tražiteljima, uzimajući u obzir njihovu posebnu situaciju, uključujući njihovo fizičko i duševno zdravlje.
2. Maloljetnici se u pravilu ne smiju zadržavati. Smještaju se u prikladan smještaj u skladu s člancima 26. i 27.
U skladu s načelom jedinstva obitelji, za obitelji s maloljetnicima u pravilu se koriste odgovarajuće alternative zadržavanju. Takve obitelji smještaju se u smještaj koji je za njih prikladan.
U iznimnim okolnostima, kao krajnju mjeru i nakon što se utvrdi da se druge manje prisilne mjere ne mogu djelotvorno primijeniti te nakon što se ocijeni da je zadržavanje u njihovu najboljem interesu u skladu s člankom 26., maloljetnici se mogu zadržati:
(a) |
u slučaju maloljetnika s pratnjom, ako je zadržan roditelj maloljetnika ili njegov primarni skrbnik; ili |
(b) |
u slučaju maloljetnika bez pratnje, ako se zadržavanjem štiti maloljetnik. |
Takvo zadržavanje traje tijekom najkraćeg mogućeg razdoblja. Maloljetnici se nikada ne zadržavaju u zatvoru ili u drugom objektu koji se koristi za potrebe izvršavanja zakonodavstva. Čini se sve što je moguće da se zadržani maloljetnici oslobode i smjeste u objektima prikladnima za maloljetnike.
Primarna briga država članica mora biti najbolji interes djeteta kako je navedeno u članku 26.
Kada se zadržavaju maloljetnici, oni imaju pravo na obrazovanje u skladu s člankom 16., osim ako im je obrazovanje od ograničene vrijednosti zbog vrlo kratkog razdoblja njihova zadržavanja. Ti maloljetnici također imaju mogućnost sudjelovanja u rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njihovoj dobi.
3. Kada se zadržavaju maloljetnici bez pratnje, oni se smještaju u objekte prilagođene za smještaj maloljetnika bez pratnje. Takvi objekti raspolažu osobljem koje je kvalificirano za zaštitu prava maloljetnika bez pratnje i zadovoljavanje njihovih potreba.
Kada se zadržavaju maloljetnici bez pratnje, države članice osiguravaju da su smješteni odvojeno od odraslih.
4. Zadržanim obiteljima osigurava se odvojen smještaj koji jamči odgovarajuću privatnost.
Zadržane obitelji s maloljetnicima smještaju se u objektima za zadržavanje prilagođenima potrebama maloljetnika.
5. Države članice osiguravaju da su zadržani tražitelji i tražiteljice smješteni odvojeno, osim ako su ti zadržani tražitelji članovi obitelji i ako svi dotični pojedinci pristanu na to budu smješteni zajedno.
Iznimke od prvog podstavka mogu se primjenjivati i na uporabu zajedničkih prostora koji su namijenjeni rekreacijskim ili društvenim aktivnostima, uključujući osiguranje obroka.
6. Ako je tražitelj zadržan na graničnom prijelazu ili u području tranzita, uz iznimku slučajeva iz članka 43. Uredbe (EU) 2024/1348, države članice mogu, u opravdanim slučajevima i za razumno razdoblje koje je što je moguće kraće, odstupiti od stavka 3. prvog podstavka, od stavka 4. i od stavka 5. prvog podstavka. Države članice moraju imati dostatne kapacitete i sredstva kako bi osigurale da odstupanja predviđena ovim stavkom primjenjuju samo u iznimnim situacijama. Kad primjenjuju ta odstupanja, države članice o tome obavješćuju Komisiju i Agenciju za azil.
Članak 14.
Obitelji
Ako država članica tražiteljima osigurava smještaj, ona poduzima odgovarajuće mjere da koliko je to moguće sačuva jedinstvo obitelji koja je prisutna na njezinu državnom području. Takve se mjere provode uz pristanak tražitelja.
Članak 15.
Medicinski pregled
Države članice mogu zbog javnog zdravlja zahtijevati medicinski pregled za tražitelje.
Članak 16.
Školovanje i obrazovanje maloljetnika
1. Države članice maloljetnoj djeci tražitelja i tražiteljima koji su maloljetnici odobravaju jednak pristup obrazovanju kao i vlastitim državljanima i pod sličnim uvjetima sve dok se stvarno ne izvrši mjera izgona protiv tih maloljetnika ili njihovih roditelja.
U obzir se uzimaju posebne potrebe maloljetnika, posebno u pogledu prava djeteta na obrazovanje i pristup zdravstvenoj skrbi. Obrazovanje maloljetnika u pravilu se mora integrirati s obrazovanjem državljana država članica i biti iste kvalitete. Države članice ulažu sve napore kako bi osigurale kontinuitet obrazovanja maloljetnika sve dok se stvarno ne izvrši mjera izgona protiv njih ili njihovih roditelja.
Države članice ne uskraćuju pravo na srednjoškolsko obrazovanje samo zato što je maloljetnik postao punoljetan.
2. Države članice odobravaju maloljetnicima iz stavka 1. pristup obrazovnom sustavu što je prije moguće i ne odgađaju odobravanje tog pristupa više od dva mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, uzimajući u obzir školske praznike. Države članice pružaju obrazovanje u okviru općeg obrazovnog sustava. Međutim, kao privremenu mjeru u trajanju te u trajanju od najviše mjesec dana, države članice mogu pružati to obrazovanje izvan općeg obrazovnog sustava.
Maloljetnicima se pruža pripremna nastava, uključujući nastavu jezika, ako je to potrebno da se olakša njihov pristup općem obrazovnom sustavu i sudjelovanje u njemu.
3. Kada zbog posebne situacije maloljetnika pristup općem obrazovnom sustavu nije moguć, dotična država članica u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom nudi druge obrazovne aranžmane.
Članak 17.
Zapošljavanje
1. Države članice osiguravaju da tražitelji imaju pristup tržištu rada najkasnije šest mjeseci od datuma registracije namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pod uvjetom da nadležno tijelo nije donijelo upravnu odluku i ako se kašnjenje ne može pripisati tražitelju.
Ako je država članica ubrzala razmatranje merituma zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s člankom 42. stavkom 1. točkama od (a) do (f) Uredbe (EU) 2024/1348, ne odobrava se pristup tržištu rada ili, ako je pristup već odobren, to se odobrenje ukida.
2. Države članice osiguravaju da tražitelji koji imaju pristup tržištu rada u skladu sa stavkom 1. imaju djelotvoran pristup tržištu rada u skladu s nacionalnim pravom.
Zbog politika tržišta rada, među ostalim u pogledu stope nezaposlenosti mladih, države članice mogu provjeriti bi li određeno slobodno radno mjesto za čije popunjavanje poslodavac u obzir uzima tražitelja koji ima pristup tržištu rada u skladu sa stavkom 1. mogli popuniti državljani dotične države članice, drugi državljani Unije ili državljani trećih zemalja i osobe bez državljanstva koji zakonito borave u toj državi članici. Ako država članica utvrdi da bi takve osobe mogle popuniti određeno slobodno radno mjesto, država članica ili poslodavac mogu odbiti zapošljavanje tražitelja na to slobodno radno mjesto.
3. Države članice osiguravaju da se prema tražiteljima koji imaju pristup tržištu rada u skladu sa stavkom 1. postupa jednako kao prema njihovim vlastitim državljanima u pogledu:
(a) |
uvjeta zapošljavanja, najniže dobi za zaposlenje i radnih uvjeta, uključujući plaću i otkaz, radno vrijeme, dopust i praznike, kao i zdravstvene i sigurnosne zahtjeve na radnom mjestu; |
(b) |
slobode udruživanja i povezivanja te članstva u organizaciji koja predstavlja radnike ili poslodavce ili u bilo kojoj strukovnoj organizaciji, uključujući koristi koje pružaju takve organizacije, ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe o javnom poretku i javnoj sigurnosti; |
(c) |
obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, uključujući tečajeve osposobljavanja za poboljšanje vještina, praktičnog radnog iskustva i službe za profesionalno usmjeravanje; |
(d) |
priznavanja diploma, certifikata i drugih dokaza formalnih kvalifikacija u kontekstu postojećih postupaka za priznavanje stranih kvalifikacija; i |
(e) |
pristupa odgovarajućim programima za ocjenu, vrednovanje i priznavanje prethodnih ishoda učenja i iskustva tražitelja. |
4. Države članice mogu ograničiti jednako postupanje prema tražiteljima koji imaju pristup tržištu rada u skladu sa stavkom 1.:
(a) |
u pogledu stavka 3. točke (b), isključujući ih iz sudjelovanja u upravljanju javnopravnim tijelima i obnašanja dužnosti koja je uređena javnim pravom; |
(b) |
u pogledu stavka 3. točke (c), isključivanjem:
|
(c) |
u pogledu stavka 3. točke (d) ili (e), neodobravanjem jednakog postupanja u razdoblju od najmanje tri mjeseca od datuma registracije namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. |
5. Države članice osiguravaju da se prema tražiteljima koji su zaposleni ili koji na temelju prethodnog zaposlenja imaju pravo na davanja iz sustava socijalne sigurnosti postupa jednako kao prema njihovim vlastitim državljanima kada je riječ o granama socijalne sigurnosti iz članka 3. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 883/2004.
6. Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 1231/2010, države članice mogu ograničiti jednako postupanje na temelju stavka 5. ovog članka isključivanjem davanja iz sustava socijalne sigurnosti koja ne ovise o razdobljima zaposlenja ili doprinosima.
7. Pravo na jednako postupanje u skladu s ovim člankom ne podrazumijeva pravo boravka ako na temelju odluke donesene u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348 prestane pravo tražitelja na ostanak.
8. Za potrebe stavka 3. točke (d) ovog članka i ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 2. i članak 3. stavak 3. Direktive 2005/36/EZ, države članice olakšavaju, u mjeri u kojoj je to moguće, puni pristup postojećim postupcima za priznavanje stranih kvalifikacija tražiteljima koji svoje kvalifikacije ne mogu dokazati dokumentacijom.
9. Pristup tržištu rada ne smije se ukinuti tijekom žalbenog postupka ako tražitelj ima pravo ostati na državnom području države članice tijekom tog postupka i do službene obavijesti o negativnoj odluci o žalbi.
Članak 18.
Tečajevi jezika i strukovno osposobljavanje
Države članice osiguravaju da tražitelji imaju pristup jezičnim tečajevima, tečajevima građanskog obrazovanja ili tečajevima strukovnog osposobljavanja koje te države članice smatraju prikladnima kako bi se poboljšala sposobnost tražitelja da djeluju samostalno, da ostvaruju interakciju s nadležnim tijelima ili pronađu zaposlenje ili, ovisno o nacionalnom sustavu, države članice olakšavaju pristup takvim tečajevima, bez obzira na to imaju li tražitelji pristup tržištu rada u skladu s člankom 17.
Ako tražitelji imaju dostatna sredstva, države članice mogu od njih zahtijevati da pokriju troškove tečajeva iz prvog stavka ili da doprinesu pokrivanju tih troškova.
Članak 19.
Opća pravila o materijalnim uvjetima prihvata i zdravstvenoj skrbi
1. Države članice osiguravaju da su tražiteljima dostupni materijalni uvjeti prihvata od trenutka kad izraze namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s člankom 26. Uredbe (EU) 2024/1348.
2. Države članice osiguravaju da se materijalnim uvjetima prihvata i zdravstvenom skrbi primljenom u skladu s člankom 22. pruža odgovarajući životni standard tražiteljima koji jamči njihovu egzistenciju, štiti njihovo fizičko i duševno zdravlje te poštuje njihova prava na temelju Povelje.
Države članice osiguravaju da se odgovarajući životni standard iz prvog podstavka postigne u konkretnoj situaciji tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom, kao i kad je riječ o situaciji zadržanih osoba.
3. Države članice mogu osiguranje svih ili nekih materijalnih uvjeta prihvata uvjetovati tim da tražitelji nemaju dostatna sredstva za odgovarajući životni standard iz stavka 2.
4. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., države članice mogu od tražitelja zahtijevati da u pokriju troškove materijalnih uvjeta prihvata ili da doprinesu pokrivanju tih troškova ako tražitelji imaju dostatna sredstva za to, na primjer ako već rade tijekom razumnog razdoblja.
Ne dovodeći u pitanje stavak 2., države članice također mogu od tražitelja zahtijevati da pokriju troškove primljene zdravstvene skrbi ili da doprinesu pokrivanju tih troškova ako tražitelji imaju dostatna sredstva za to, osim ako se zdravstvena skrb pruža besplatno državljanima tih država članica.
5. Ako se pokaže da je tražitelj imao dostatna sredstva da pokrije troškove materijalnih uvjeta prihvata ili primljene zdravstvene skrbi u skladu sa stavkom 4. u trenutku kada je tražitelju pružen odgovarajući životni standard, države članice mogu zahtijevati od tražitelja povrat troškova tih materijalnih uvjeta prihvata ili te zdravstvene skrbi.
6. Kad države članice procjenjuju sredstva tražitelja, zahtijevaju od njega da pokrije troškove materijalnih uvjeta prihvata i primljene zdravstvene skrbi ili doprinese pokrivanju tih troškova ili kad od tražitelja zahtijevaju povrat troškova u skladu sa stavkom 5., države članice poštuju načelo proporcionalnosti. Države članice uzimaju u obzir i pojedinačne okolnosti tražitelja te potrebu da se poštuje njegovo dostojanstvo ili osobni integritet, uključujući posebne potrebe tražitelja u vezi s prihvatom.
7. Ako države članice osiguravaju materijalne uvjete prihvata u obliku financijske pomoći ili vaučera, njihov iznos se određuje na temelju razina koje dotična država članica utvrđuje zakonom ili u praksi da državljanima osigura odgovarajući životni standard. Države članice o tim razinama obavješćuju Komisiju i Agenciju za azil. Države članice mogu u vezi s tim tražiteljima odobriti nepovoljnije postupanje u usporedbi s vlastitim državljanima, posebno kada se materijalna potpora daje u potpunosti ili djelomično u naravi ili kad se tim razinama, koje se primjenjuju za državljane, namjerava osigurati viši životni standard nego što se to ovom Direktivom zahtijeva u slučaju tražitelja.
Članak 20.
Aranžmani za materijalne uvjete prihvata
1. Ako države članice pružaju smještaj u naravi, one osiguravaju da se takvim smještajem tražitelju pruža odgovarajući životni standard u skladu s člankom 19. stavkom 2., kao i potrebna potpora kako bi se uzele u obzir posebne potrebe tražitelja u vezi s prihvatom. Pruženi smještaj mora biti u jednom od sljedećih oblika ili u njihovoj kombinaciji:
(a) |
prostorima koji se upotrebljavaju za smještaj tražitelja tijekom razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu namjera za čije je podnošenje izražena na granici ili u područjima tranzita; |
(b) |
centrima za smještaj; |
(c) |
privatnim kućama, stanovima, hotelima ili drugim prostorima prilagođenima za smještaj tražitelja. |
2. Ne dovodeći u pitanje posebne uvjete zadržavanja kako su predviđeni člancima 12. i 13., države članice u vezi sa smještajem iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) ovog članka osiguravaju:
(a) |
da se tražiteljima jamči zaštita njihova obiteljskog života; |
(b) |
da tražitelji imaju mogućnost komuniciranja sa srodnicima, pravnim savjetnicima ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugim relevantnim nacionalnim, međunarodnim i nevladinim organizacijama i tijelima; |
(c) |
da se članovima obitelji, pravnim savjetnicima ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugim relevantnim nevladinim organizacijama koje je dotična država članica priznala, odobri pristup pruženom smještaju kako bi mogli pomoći tražiteljima; ograničenja takva pristupa mogu se odrediti samo zbog sigurnosti prostora i tražitelja. |
3. Države članice uzimaju u obzir pitanja povezana sa spolom i dobi te situacijom tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom pri osiguravanju materijalnih uvjeta prihvata.
4. Kad pružaju smještaj u skladu sa stavkom 1., države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi, koliko je to moguće, osigurale sprečavanje napada i nasilja, uključujući nasilje motivirano spolom, rodom, rasom ili vjerom.
5. Ako su tražiteljice smještene u centre za smještaj, države članice osiguravaju odvojene sanitarne objekte i sigurno mjesto za njih i njihovu maloljetnu djecu u tim centrima.
6. Države članice osiguravaju, koliko je to moguće, da se uzdržavani odrasli tražitelji s posebnim potrebama u vezi s prihvatom smjeste zajedno s bliskim odraslim srodnicima koji se već nalaze u istoj državi članici i koji su za njih odgovorni u skladu s pravom ili praksom dotične države članice.
7. Države članice osiguravaju da se tražitelji transferiraju iz jednog stambenog objekta u drugi samo kada je to potrebno. Države članice tražiteljima osiguravaju mogućnost da o transferu i novoj adresi obavijeste svoje pravne ili druge savjetnike.
8. Osobe koje pružaju materijalne uvjete prihvata, uključujući one koje pružaju zdravstvenu skrb i obrazovanje u centrima za smještaj moraju biti odgovarajuće osposobljene i obvezuju ih pravila o povjerljivosti predviđena nacionalnim pravom u vezi sa svim informacijama koje pribave tijekom svojeg rada.
9. Države članice mogu putem savjetodavnog odbora ili vijeća, koje zastupa stanare, uključiti tražitelje u upravljanje materijalnim resursima i nematerijalnim aspektima života u centru za smještaj. Ne dovodeći u pitanje članak 17., države članice također mogu dopustiti tražiteljima da obavljaju volonterski rad izvan centra za smještaj podložno uvjetima nacionalnog prava.
10. U opravdanim slučajevima i tijekom razumnog razdoblja koje je što je moguće kraće države članice iznimno mogu osigurati materijalne uvjete prihvata koji se razlikuju od uvjeta predviđenih ovim člankom:
(a) |
ako je potrebna procjena posebnih potreba tražitelja u vezi s prihvatom u skladu s člankom 25.; |
(b) |
ako su smještajni kapaciteti koji su uobičajeno raspoloživi privremeno iscrpljeni ili ako su smještajni kapaciteti koji su uobičajeno raspoloživi privremeno nedostupni zbog nerazmjerno velikog broja osoba kojima je potreban smještaj ili zbog katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem ili prirodne katastrofe. |
Različiti uvjeti materijalnog prihvata iz prvog podstavka ovog stavka u svakom slučaju osiguravaju pristup zdravstvenoj skrbi u skladu s člankom 22. i životni standard svim tražiteljima u skladu s pravom Unije, uključujući Povelju, i međunarodnim obvezama.
Ako država članica osigurava različite materijalne uvjete prihvata u skladu s prvim podstavkom ovog stavka, ta država članica bez odgode obavješćuje Komisiju i Agenciju za azil u skladu s člankom 32. stavkom 2. o aktivaciji svojeg plana za nepredvidive situacije. Ta država članica također obavješćuje Komisiju i Agenciju za azil čim razlozi za osiguravanje tih različitih materijalnih uvjeta prestanu postojati.
Članak 21.
Uvjeti prihvata u državi članici koja nije ona u kojoj tražitelj mora biti prisutan
Od trenutka kada su tražitelji obaviješteni o odluci o njihovu transferu u odgovornu državu članicu u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351, oni nemaju pravo na uvjete prihvata utvrđene u člancima od 17. do 20. ove Direktive u bilo kojoj državi članici koja nije ona u kojoj mora biti prisutan u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351. Time se ne dovodi u pitanje potreba da se osigura životni standard u skladu s pravom Unije, uključujući Povelju, i međunarodnim obvezama.
Osim ako se donese zasebna odluka, u odluci o transferu navodi se da su relevantni uvjeti prihvata ukinuti u skladu s ovim člankom. Tražitelja se obavješćuje o njegovim pravima i obvezama u pogledu te odluke.
Članak 22.
Zdravstvena skrb
1. Države članice osiguravaju da tražitelji, neovisno o tome gdje moraju biti prisutni u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351, prime potrebnu zdravstvenu skrb, bez obzira na to pruža li tu skrb liječnik opće prakse ili, ako je to potrebno, liječnici specijalisti. Takva potrebna zdravstvena skrb mora biti odgovarajuće kvalitete i uključivati barem hitnu medicinsku pomoć, osnovno liječenje bolesti, među ostalim teških duševnih poremećaja, i zdravstvenu skrb u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja koja je ključna za liječenje ozbiljnih fizičkih stanja.
2. Države članice osiguravaju da maloljetna djeca tražitelja i tražitelji koji su maloljetnici primaju istu vrstu zdravstvene skrbi kao i njihovi državljani koji su maloljetni. Države članice osiguravaju da se posebno liječenje koje se pruža u skladu s ovim člankom koje je započelo prije nego što je maloljetnik postao punoljetan i koje se smatra potrebnim, prima bez prekida ili odgode nakon što maloljetnik postane punoljetan.
3. Ako je to potrebno iz zdravstvenih razloga, države članice osiguravaju potrebnu medicinsku ili drugu pomoć, kao što su potrebna rehabilitacija i asistivni medicinski proizvodi, tražiteljima s posebnim potrebama u vezi s prihvatom, uključujući primjerenu skrb za duševno zdravlje.
POGLAVLJE III.
SMANJENJE ILI UKIDANJE MATERIJALNIH UVJETA PRIHVATA
Članak 23.
Smanjenje ili ukidanje materijalnih uvjeta prihvata
1. U pogledu tražitelja koji moraju biti prisutni na njihovu državnom području u skladu s člankom 17. stavkom 4. Uredbe (EU) 2024/1351 države članice mogu smanjiti ili ukinuti naknadu za svakodnevne troškove.
Ako je to opravdano i razmjerno, države članice također mogu:
(a) |
smanjiti druge materijalne uvjete prihvata, ili |
(b) |
ako se primjenjuje stavak 2. točka (e), ukinuti druge materijalne uvjete prihvata. |
2. Države članice mogu donijeti odluku u skladu sa stavkom 1. ako tražitelj:
(a) |
napusti zemljopisno područje unutar kojeg se tražitelj može slobodno kretati u skladu s člankom 8. ili određeno mjesto boravka koje je odredilo nadležno tijelo u skladu s člankom 9. bez dopuštenja ili ako pobjegne; |
(b) |
ne surađuje s nadležnim tijelima ili ne poštuje postupovne zahtjeve koje su ona utvrdila; |
(c) |
podnese naknadni zahtjev kako je definiran u članku 3. točki 19. Uredbe (EU) 2024/1348; |
(d) |
zataji financijska sredstva i zbog toga neutemeljeno ima koristi od materijalnih uvjeta prihvata; |
(e) |
ozbiljno ili opetovano prekrši pravila centra za smještaj ili se u centru za smještaj ponaša nasilno ili prijeteći; ili |
(f) |
ne sudjeluje u obveznim integracijskim mjerama, ako ih pruža ili olakšava država članica, osim ako postoje okolnosti izvan kontrole tražitelja. |
3. Ako država članica donese odluku u situaciji iz stavka 2. točke (a), (b) ili (f), a okolnosti na kojima se ta odluka temeljila prestanu postojati, ona razmatra mogu li se neki ili svi ukinuti ili smanjeni materijalni uvjeti prihvata ponovno uvesti. Ako se ne uvedu ponovno svi materijalni uvjeti prihvata, država članica donosi propisno obrazloženu odluku i dostavlja je tražitelju.
4. Odluke u skladu sa stavkom 1. ovog članka donose se objektivno i nepristrano o meritumu svakog pojedinačnog slučaja te se u njima navode razlozi na kojima se temelje. Odluke se temelje na posebnoj situaciji tražitelja, posebno u pogledu tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti. Države članice svim tražiteljima osiguravaju pristup zdravstvenoj skrbi u skladu s člankom 22. te im osiguravaju životni standard u skladu s pravom Unije, uključujući Povelju, i međunarodnim obvezama.
5. Države članice osiguravaju da se materijalni uvjeti prihvata ne ukidaju ili smanjuju prije nego što se donese odluka u situaciji iz stavka 2.
POGLAVLJE IV.
ODREDBE U POGLEDU TRAŽITELJA S POSEBNIM POTREBAMA U VEZI S PRIHVATOM
Članak 24.
Tražitelji s posebnim potrebama u vezi s prihvatom
Države članice uzimaju u obzir posebnu situaciju tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom.
Države članice uzimaju u obzir činjenicu da je vjerojatnije da će određeni tražitelji, kao što su oni koji pripadaju bilo kojoj od sljedećih kategorija, imati posebne potrebe u vezi s prihvatom:
(a) |
maloljetnici; |
(b) |
maloljetnici bez pratnje; |
(c) |
osobe s invaliditetom; |
(d) |
starije osobe; |
(e) |
trudnice; |
(f) |
lezbijke, homoseksualci, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe; |
(g) |
samohrani roditelji s maloljetnom djecom; |
(h) |
žrtve trgovine ljudima; |
(i) |
teško bolesne osobe; |
(j) |
osobe s duševnim poremećajima, uključujući posttraumatski stresni poremećaj; |
(k) |
osobe koje su bile mučene, silovane ili podvrgnute drugim teškim oblicima psihološkog, fizičkog ili seksualnog nasilja, primjerice žrtve rodno uvjetovanog nasilja, sakaćenja ženskih spolnih organa, dječjih ili prisilnih brakova ili nasilja motiviranog spolom, rodom, bojom kože ili vjerom. |
Članak 25.
Ocjena posebnih potreba u vezi s prihvatom
1. Kako bi djelotvorno provele članak 24., države članice što je prije moguće nakon izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu na pojedinačnoj osnovi ocjenjuju ima li tražitelj posebne potrebe u vezi s prihvatom, uz upotrebu usmenog prevođenja prema potrebi.
Ocjenu iz prvog podstavka ovog stavka moguće je uključiti u postojeće nacionalne postupke ili u ocjenu iz članka 20. Uredbe (EU) 2024/1348.
Ocjena iz prvog podstavka ovog stavka pokreće se utvrđivanjem posebnih potreba u vezi s prihvatom na temelju vidljivih znakova ili izjava ili ponašanja tražitelja ili, ako je to primjenjivo, izjava roditelja ili zastupnika tražitelja.
Ocjena iz prvog podstavka ovog stavka dovršava se u roku od 30 dana od izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili, ako je uključena u ocjenu iz članka 20. Uredbe (EU) 2024/1348, u roku utvrđenom u toj uredbi te se odgovara na posebne potrebe u vezi s prihvatom utvrđene na temelju takve ocjene.
Ako posebne potrebe u vezi s prihvatom postanu jasne u kasnijoj fazi postupka za međunarodnu zaštitu, države članice ocjenjuju te potrebe te na njih odgovaraju.
Države članice osiguravaju da potpora koja se pruža tražiteljima s posebnim potrebama u vezi s prihvatom u skladu s ovom Direktivom uzima u obzir njihove posebne potrebe u vezi s prihvatom tijekom cijelog postupka za međunarodnu zaštitu te osiguravaju odgovarajuće praćenje njihove situacije.
2. Za potrebe stavka 1. države članice osiguravaju da osoblje koje ocjenjuje posebne potrebe u vezi s prihvatom u skladu s ovim člankom:
(a) |
je osposobljeno te se i dalje osposobljava za prepoznavanje znakova da tražitelj ima posebne potrebe u vezi s prihvatom i za odgovaranje na te potrebe kad su prepoznate; |
(b) |
uključuje informacije o prirodi posebnih potreba tražitelja u vezi s prihvatom u dosje tražitelja koji vode nadležna tijela, uz opis vidljivih znakova ili izjava ili ponašanja tražitelja relevantnih za ocjenu posebnih potreba tražitelja u vezi s prihvatom, kao i mjera koje su utvrđene kako bi se odgovorilo na te potrebe i tijela odgovornih za odgovaranje na te potrebe; i |
(c) |
podložno prethodnom pristanku u skladom s nacionalnim pravom, upućuje tražitelje odgovarajućem liječniku ili psihologu radi daljnje ocjene njihova psihološkog i fizičkog stanja ako postoje naznake da bi njihovo duševno ili fizičko zdravlje moglo utjecati na njihove potrebe u vezi s prihvatom; prema potrebi, stručnjaci osposobljeni za prevođenje pružaju usmeni prijevod kako bi se osiguralo da tražitelj može komunicirati s medicinskim osobljem; ako bi nedostatak takvih osposobljenih stručnjaka mogao odgoditi liječenje, usmeni prijevod mogu osigurati drugi odrasli pojedinci, podložno pristanku tražitelja. |
Nadležna tijela uzimaju u obzir rezultate ocjene iz točke (c) pri odlučivanju o vrsti posebne potpore u vezi s prihvatom koja se može pružiti tražitelju.
3. Ocjena iz stavka 1. prvog podstavka ne mora biti u obliku upravnog postupka.
4. Samo tražitelji s posebnim potrebama u vezi s prihvatom mogu imati koristi od posebne potpore koja se pruža u skladu s ovom Direktivom.
5. Ocjenom iz stavka 1. prvog podstavka ne dovodi se u pitanje ocjena potreba za međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347.
Članak 26.
Maloljetnici
1. Najbolji interes djeteta primarna je briga država članica pri provedbi odredaba ove Direktive koje možda utječu na maloljetnike. Države članice osiguravaju životni standard koji odgovara fizičkom, duševnom, duhovnom, moralnom i socijalnom razvoju maloljetnika.
2. Pri ocjeni najboljeg interesa djeteta države članice na odgovarajući način posebno uzimaju u obzir sljedeće čimbenike:
(a) |
mogućnosti spajanja obitelji; |
(b) |
dobrobit i socijalni razvoj djeteta, i pritom posebno vode računa o sredini iz koje maloljetnik potječe te potrebi za stabilnošću i kontinuitetom skrbi; |
(c) |
pitanja povezana sa sigurnošću i zaštitom, posebno kad postoji opasnost da je maloljetnik žrtva bilo kojeg oblika nasilja ili iskorištavanja, uključujući trgovinu ljudima; |
(d) |
mišljenje maloljetnika u skladu s njegovom dobi i zrelošću. |
3. Države članice osiguravaju da maloljetnici imaju pristup rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njihovoj dobi, kao i aktivnostima na otvorenom u prostorima i centrima za smještaj iz članka 20. stavka 1. točaka (a) i (b) te, prema potrebi, obrazovnim materijalima.
4. Države članice osiguravaju pristup uslugama rehabilitacije za maloljetnike koji su bili žrtve bilo kakvog oblika zlostavljanja, zanemarivanja, iskorištavanja, mučenja ili okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili koji su patili zbog oružanih sukoba te osiguravaju da se prema potrebi organizira primjerena zdravstvena skrb za duševno zdravlje i pruži stručno savjetovanje.
5. Države članice osiguravaju da se maloljetna djeca tražitelja ili tražitelji koji su maloljetnici smjeste zajedno sa svojim roditeljima ili odraslom osobom koja je za njih odgovorna i svojom nevjenčanom maloljetnom braćom i sestrama u skladu s pravom ili praksom dotične države članice, pod uvjetom da je to u najboljem interesu dotičnih maloljetnika.
6. Osobe koje rade s maloljetnicima, uključujući zastupnike i osobe koje su prikladne privremeno djelovati kao zastupnik kako je navedeno u članku 27. ne smiju u kaznenoj evidenciji imati kaznena djela povezana s djecom, kao ni kaznena djela koja izazivaju ozbiljne sumnje u njihovu sposobnost za preuzimanje odgovorne uloge u odnosu na maloljetnike te primaju početno i kontinuirano odgovarajuće osposobljavanje u vezi s pravima i potrebama maloljetnika, uključujući ono koje se odnosi na bilo koje primjenjive zaštitne standarde za djecu, i obvezuju ih pravila o povjerljivosti predviđena u nacionalnom pravu u vezi sa svim informacijama koje pribave tijekom svojeg rada.
Članak 27.
Maloljetnici bez pratnje
1. Ako namjeru za podnošenje zahtjeva izražava osoba koja tvrdi da je maloljetnik ili za koju postoje objektivni razlozi vjerovati da je ta osoba maloljetna, države članice:
(a) |
određuju osobu koja je prikladna privremeno djelovati kao zastupnik u skladu s ovom Direktivom dok se ne imenuje zastupnik; |
(b) |
imenuju zastupnika što je prije moguće, a najkasnije 15 radnih dana od datuma izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva. |
Zastupnik i osoba prikladna privremeno djelovati kao zastupnik sastaju se s maloljetnikom bez pratnje i uzimaju u obzir stajališta maloljetnika o njegovim potrebama.
Ako je država članica ocijenila da je tražitelj koji tvrdi da je maloljetnik nesumnjivo stariji od 18 godina, ta država članica ne mora imenovati zastupnika ni odrediti osobu prikladnu privremeno djelovati kao zastupnik u skladu s prvim odnosno drugim podstavkom.
Države članice u svoje planove za nepredvidive situacije iz članka 32. uključuju mjere koje treba poduzeti kako bi se osiguralo imenovanje zastupnika i određivanje osoba prikladnih privremeno djelovati kao zastupnik u skladu s ovim člankom u slučajevima u kojima se suočavaju s nerazmjerno velikim brojem maloljetnika bez pratnje koji izražavaju namjeru za podnošenje zahtjeva.
Ako provedba mjera iz četvrtog podstavka nije dovoljna kako bi se odgovorilo na nerazmjerno velik broj maloljetnika bez pratnje koji izražavaju namjeru za podnošenje zahtjeva ili u drugim iznimnim situacijama, imenovanje zastupnika može se odgoditi za deset radnih dana i može se povećati broj maloljetnika bez pratnje po zastupniku, i to na najviše 50 maloljetnika bez pratnje.
Kad primjenjuju peti podstavak, države članice o tome na odgovarajući način obavješćuju Komisiju i Agenciju za azil.
Dužnosti zastupnika i osobe prikladne privremeno djelovati kao zastupnik prestaju ako nadležna tijela, nakon procjene dobi iz članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1348, ne pretpostavljaju da je tražitelj maloljetnik ili smatraju da tražitelj nije maloljetnik ili ako tražitelj više nije maloljetnik bez pratnje.
2. Ako maloljetnik bez pratnje izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, države članice osiguravaju da se osobu prikladnu privremeno djelovati kao zastupnik odmah obavijesti o svim relevantnim činjenicama koje se odnose na tog maloljetnika. Osobe čiji interesi jesu ili bi mogli biti u sukobu s interesima maloljetnika bez pratnje ne određuju se kao osobe prikladne privremeno djelovati kao zastupnik. Maloljetnika bez pratnje odmah se obavješćuje da je određena osoba koja je prikladna privremeno djelovati kao zastupnik.
3. Ako je organizacija imenovana kao zastupnik ili određena kao osoba prikladna privremeno djelovati kao zastupnik, ona imenuje fizičku osobu za obavljanje zadaća zastupnika u odnosu na maloljetnika bez pratnje u skladu s ovom Direktivom.
4. Zastupnik predviđen u stavku 1. ovog članka može biti ista osoba kao i osoba predviđena u članku 23. stavku 2. Uredbe (EU) 2024/1348.
5. Nadležna tijela odmah obavješćuju:
(a) |
maloljetnika bez pratnje da mu je imenovan zastupnik te mu te kako može povjerljivo i sigurno podnijeti pritužbu protiv tog zastupnika, na način koji odgovara dobi maloljetnika i kojim se osigurava da maloljetnik razumije te informacije; |
(b) |
tijelo odgovorno za osiguravanje uvjeta prihvata o činjenici da je maloljetniku bez pratnje imenovan zastupnik; i |
(c) |
zastupnika o relevantnim činjenicama koje se odnose na maloljetnika bez pratnje. |
6. Zastupnika ili osobu prikladnu privremeno djelovati kao zastupnik zamjenjuje se samo ako je to potrebno, osobito ako nadležna tijela smatraju da taj zastupnik ili ta osoba nisu obavljali zadaće na odgovarajući način.
Organizacije ili fizičke osobe čiji interesi jesu ili bi mogli biti u sukobu s interesima maloljetnika bez pratnje ne imenuju se kao zastupnici ni određuju kao osobe prikladne privremeno djelovati kao zastupnik.
7. Države članice zadužuju fizičku osobu imenovanu kao zastupnik ili određenu kao osoba prikladna privremeno djelovati kao zastupnik za razmjeran i ograničen broj maloljetnika bez pratnje i, u uobičajenim okolnostima, za najviše 30 maloljetnika bez pratnje u isto vrijeme, kako bi se osiguralo da ta osoba može djelotvorno obavljati zadaće.
8. Države članice osiguravaju da postoje upravna ili sudska tijela ili drug subjekti odgovorni za nadzor pravilnog obavljanja zadaća zastupnika i osoba prikladnih privremeno djelovati kao zastupnik, među ostalim pregledom kaznene evidencije tih imenovanih zastupnika i osoba koje su određene u redovitim vremenskim razmacima kako bi se utvrdile moguće neusklađenosti s njihovom ulogom. Ta upravna ili sudska tijela ili drugi subjekti preispituju pritužbe koje su podnijeli maloljetnici bez pratnje protiv svojih imenovanih zastupnika ili osoba koje su im određene.
9. Maloljetnike bez pratnje koji izraze namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, od trenutka kada im je dopušten ulazak na državno područje države članice u kojoj je izražena namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili u kojoj se taj zahtjev razmatra do trenutka kada moraju napustiti tu državu članicu, smješta se:
(a) |
s odraslim srodnicima; |
(b) |
u udomiteljsku obitelj; |
(c) |
u centar za smještaj s posebnim mogućnostima zbrinjavanja maloljetnika; |
(d) |
u druge smještajne objekte prikladne za maloljetnike. |
Države članice mogu maloljetnike bez pratnje koji imaju 16 godina ili više smjestiti u centar za smještaj za odrasle tražitelje, ako je to u njihovu najboljem interesu, kako je predviđeno u članku 26. stavku 2.
Koliko je to moguće, braća i sestre drže se zajedno, pri čemu se uzima u obzir najbolji interes dotičnog maloljetnika, a posebno njegova dob i stupanj zrelosti. Promjene boravišta maloljetnika bez pratnje ograničavaju se na najmanju moguću mjeru.
10. Države članice započinju tražiti članove obitelji maloljetnika bez pratnje, prema potrebi uz pomoć međunarodnih ili drugih relevantnih organizacija, što je prije moguće nakon izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i pritom štite najbolji interes tog maloljetnika bez pratnje. U slučaju moguće prijetnje životu ili integritetu maloljetnika ili njegovih bliskih srodnika, posebno ako su ti srodnici ostali u zemlji podrijetla, mora se osigurati povjerljivo prikupljanje, obrada i širenje informacija koje se odnose na te osobe, kako se ne bi ugrozila njihova sigurnost.
Članak 28.
Žrtve mučenja i nasilja
1. Države članice osiguravaju da osobe koje su bile podvrgnute trgovini ljudima, mučenju, silovanju ili drugim teškim djelima psihološkog, fizičkog ili seksualnog nasilja, uključujući nasilje motivirano spolom, rodom, bojom kože ili vjerom, dobiju potrebno medicinsko i psihološko liječenje i skrb, uključujući prema potrebi usluge rehabilitacije i savjetovanje, s obzirom na štetu prouzročenu takvim djelima. Tim se osobama prema potrebi osigurava usmeno prevođenje u skladu s člankom 25. stavkom 2. točkom (c).
Pristup takvom liječenju i skrbi osigurava se što je prije moguće nakon utvrđivanja potreba tih osoba.
2. Osobe koje rade s osobama iz stavka 1., uključujući zdravstvene djelatnike, odgovarajuće su osposobljene te se nastavljaju i dalje odgovarajuće osposobljavati u vezi s potrebama tih osoba i odgovarajućim liječenjem, uključujući potrebne usluge rehabilitacije. Također ih obvezuju pravila o povjerljivosti predviđena nacionalnim pravom i mjerodavnim profesionalnim etičkim kodeksima u vezi sa svim informacijama koje dobiju tijekom svojeg rada.
POGLAVLJE V.
PRAVNI LIJEKOVI
Članak 29.
Žalbe
1. Države članice osiguravaju da se na odluke koje se odnose na odobravanje, ukidanje ili smanjenje prava na temelju ove Direktive, odluke kojima se odbija dati dopuštenje iz članka 8. stavka 5. prvog podstavka ili na odluke donesene na temelju članka 9. koje utječu na tražitelje pojedinačno, može podnijeti žalba u okviru postupaka utvrđenih u nacionalnom pravu. Barem u zadnjem stupnju osigurava se žalba ili preispitivanje činjeničnih i pravnih pitanja pred sudskim tijelom.
2. U slučaju žalbe ili preispitivanja pred sudskim tijelom iz stavka 1. ovog članka te u slučaju sudskog preispitivanja iz članka 11. stavaka 3. i 5. države članice osiguravaju da je dostupna besplatna pravna pomoć i zastupanje u mjeri u kojoj je to potrebno da se osigura djelotvoran pristup pravosuđu. Takva pravna pomoć i zastupanje sastoje se od pripreme žalbe ili zahtjeva za preispitivanje, uključujući barem pripremu potrebnih postupovnih dokumenata i sudjelovanje na raspravi pred sudskim tijelima u ime tražitelja.
Besplatnu pravnu pomoć i zastupanje osiguravaju pravni savjetnici ili druge odgovarajuće kvalificirane osobe koje to mogu obavljati ili im je to dopušteno u skladu s nacionalnim pravom, a čiji interesi nisu, ili ne bi mogli biti, u suprotnosti s interesima tražitelja.
3. Države članice mogu odlučiti ne odobriti besplatnu pravnu pomoć i zastupanje ako:
(a) |
tražitelj ima dostatna sredstva; ili |
(b) |
se smatra da žalba ili preispitivanje nemaju realnih izgleda za uspjeh, posebno ako su žalba ili preispitivanje u drugom ili višem stupnju. |
Ako odluku da se ne odobri besplatna pravna pomoć i zastupanje donese tijelo koje nije sud zato što smatra da žalba ili preispitivanje nemaju realnih izgleda za uspjeh, tražitelj ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom protiv te odluke te u tu svrhu ima pravo zatražiti besplatnu pravnu pomoć i zastupanje.
Države članice također mogu predvidjeti da besplatnu pravnu pomoć i zastupanje pružaju samo pravni ili drugi savjetnici koji su u skladu s nacionalnim pravom posebno određeni za pomaganje i zastupanje tražitelja ili nevladine organizacije akreditirane na temelju nacionalnog prava za pružanje besplatne pravne pomoći i zastupanja.
4. Države članice također mogu:
(a) |
odrediti novčana ili vremenska ograničenja na pružanje besplatne pravne pomoći i zastupanje, pod uvjetom da se njima arbitrarno ne ograničava pristup besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju; |
(b) |
predvidjeti da postupanje prema tražiteljima, u vezi s naknadama i drugim troškovima te povratom, mora biti jednako, ali ne povoljnije od načina na koji se općenito postupa prema njihovim državljanima u stvarima koje se odnose na pravnu pomoć. |
5. Ne dovodeći u pitanje članak 19. stavak 2. ove Direktive, države članice mogu zatražiti potpun ili djelomičan povrat svih nastalih troškova ako se financijska situacija tražitelja znatno poboljša tijekom postupka za međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348 ili ako je odluka o pružanju besplatne pravne pomoći i zastupanja donesena na temelju neistinitih informacija koje je dao tražitelj.
6. Države članice utvrđuju posebna postupovna pravila kojima se uređuje način podnošenja i obrade zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć i zastupanje ili primjenjuju postojeća pravila za domaće zahtjeve slične naravi, pod uvjetom da se tim pravilima ne onemogućuje ni prekomjerno otežava pristup besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju.
POGLAVLJE VI.
MJERE ZA POBOLJŠANJE UČINKOVITOSTI SUSTAVA ZA PRIHVAT
Članak 30.
Nadležna tijela
Svaka država članica obavješćuje Komisiju o tijelima koja su odgovorna za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ove Direktive. Države članice Komisiju obavješćuju o svim promjenama u vezi s takvim tijelima.
Članak 31.
Sustav za usmjeravanje, praćenje i nadzor
1. Države članice uz odgovarajuće poštovanje svojeg ustavnog uređenja, uspostavljaju relevantne mehanizme kako bi osigurale uspostavu primjerenog usmjeravanja, praćenja i nadzora razine uvjeta prihvata. Države članice uzimaju u obzir dostupne, neobvezujuće operativne standarde, pokazatelje, smjernice ili najbolje prakse o uvjetima prihvata koje je izradila Agencija za azil u skladu s člankom 13. Uredbe (EU) 2021/2303, ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica za organizaciju vlastitih sustava prihvata u skladu s ovom Direktivom.
2. Sustavi za prihvat država članica podliježu mehanizmu za praćenje utvrđenom u poglavlju 5. Uredbe (EU) 2021/2303.
Članak 32.
Planiranje djelovanja u nepredvidivim situacijama
1. Svaka država članica sastavlja plan za nepredvidive situacije uz savjetovanje s lokalnim i regionalnim vlastima, organizacijama civilnog društva i međunarodnim organizacijama, prema potrebi. U planu za nepredvidive situacije utvrđuju se mjere koje treba poduzeti kako bi se osigurao primjeren prihvat tražitelja u skladu s ovom Direktivom kad je država članica suočena s nerazmjerno velikim brojem tražitelja međunarodne zaštite, uključujući maloljetnike bez pratnje. Plan za nepredvidive situacije uključuje i mjere za odgovaranje na situacije iz članka 20. stavka 10. točke (b) što je prije moguće.
2. U planu za nepredvidive situacije iz stavka 1. uzimaju se u obzir posebne nacionalne okolnosti, upotrebom predloška koji treba izraditi Agencija za azil, te se o njemu obavješćuje Agencija za azil do 12. travnja 2025. Taj se plan preispituje prema potrebi zbog promijenjenih okolnosti, a najmanje svake tri godine, te se o ažuriranju obavješćuje Agenciji za azil. Države članice obavješćuju Komisiju i Agenciju za azil o svakoj aktivaciji plana za nepredvidive situacije.
3. Države članice Agenciji za azil na njezin zahtjev dostavljaju informacije o svojim planovima za nepredvidive situacije iz stavka 1., a Agencija za azil uz njihovu suglasnost pomaže državama članicama u izradi i preispitivanju njihovih planova za nepredvidive situacije.
Članak 33.
Osoblje i resursi
1. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da osoblje tijela i drugih organizacija izravno odgovornih za provedbu ove Direktive dobije potrebno osposobljavanje u pogledu potreba tražitelja, uključujući maloljetnike. U tom cilju države članice u osposobljavanje svojeg osoblja uključuju relevantne ključne dijelove europskog programa obuke o azilu povezane s uvjetima prihvata, kao i alat za identifikaciju tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom, koje je razvila Agencija za azil.
2. Države članice dodjeljuju potrebna sredstva, uključujući potrebno osoblje te pismene i usmene prevoditelje, za provedbu ove Direktive, uzimajući u obzir sezonske fluktuacije broja tražitelja. Ako u provedbi ove Direktive sudjeluju lokalna i regionalna tijela, organizacije civilnog društva ili međunarodne organizacije, dodjeljuju im se potrebna sredstva.
Članak 34.
Praćenje i evaluacija
Komisija do 12. lipnja 2028. i najmanje svakih pet godina nakon toga podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ove Direktive i predlaže potrebne izmjene.
Države članice na zahtjev Komisije dostavljaju potrebne informacije za izradu tog izvješća do 12. lipnja 2027. i svake tri godine nakon toga.
Članak 35.
Prenošenje
1. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člancima od 1. do 10., 12., 13., od 17. do 29. i od 31. do 34. do 12. lipnja 2026. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.
Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. One sadržavaju i izjavu da se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktivu stavljenu izvan snage ovom Direktivom smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i način oblikovanja te izjave.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 36.
Stavljanje izvan snage
Direktiva 2013/33/EU stavlja se izvan snage za države članice koje obvezuje ova Direktiva s učinkom od 12. lipnja 2026., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu roka za prenošenje u nacionalno pravo Direktive 2013/33/EU, koji je naveden u Prilogu I.
Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II.
Članak 37.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 38.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.
Sastavljeno u Bruxellesu 14. svibnja 2024.
Za Europski parlament
Predsjednica
R. METSOLA
Za Vijeće
Predsjednica
H. LAHBIB
(1) SL C 75, 10.3.2017., str. 97.
(2) SL C 207, 30.6.2017., str. 67.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 10. travnja 2024. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. svibnja 2024.
(4) Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL L 180, 29.6.2013., str. 96.).
(5) Uredba (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010 (SL L 468, 30.12.2021., str. 1.).
(6) Uredba (EU) 2021/1147 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2021. o uspostavi Fonda za azil, migracije i integraciju (SL L 251, 15.7.2021., str. 1.).
(7) Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L, 2024/1348, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1348/oj).
(8) Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L, 2024/1351, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1351/oj).
(9) Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, 30.9.2005., str. 22.).
(10) Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, 30.4.2004., str. 1.).
(11) Uredba (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o proširenju primjene Uredbe (EZ) br. 883/2004 i Uredbe (EZ) br. 987/2009 na državljane trećih zemalja koji tim uredbama još nisu obuhvaćeni isključivo na temelju svog državljanstva (SL L 344, 29.12.2010., str. 1.).
(12) Uredba (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L, 2024/1347, 22.5.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1347/oj).
(13) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(14) Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.).
PRILOG I.
Rok za prenošenje u nacionalno pravo
(iz članka 35.)
Direktiva |
Rok za prenošenje |
2013/33/EU |
20. srpnja 2015. |
PRILOG II.
Korelacijska tablica
Direktiva 2013/33/EU |
Ova Direktiva |
Članak 1. |
Članak 1. |
Članak 2. uvodni tekst |
Članak 2. uvodni tekst |
Članak 2. točka (a) |
Članak 2. točka 1. |
Članak 2. točka (b) |
Članak 2. točka 2. |
Članak 2. točka (c) |
Članak 2. točka 3. |
Članak 2. točka (d) |
Članak 2. točka 4. |
Članak 2. točka (e) |
Članak 2. točka 5. |
Članak 2. točka (f) |
Članak 2. točka 6. |
Članak 2. točka (g) |
Članak 2. točka 7. |
— |
Članak 2. točka 8. |
Članak 2. točka (h) |
Članak 2. točka 9. |
Članak 2. točka (i) |
Članak 2. točka 10. |
— |
Članak 2. točka 11. |
— |
Članak 2. točka 12. |
Članak 2. točka (j) |
Članak 2. točka 13. |
Članak 2. točka (k) |
Članak 2. točka 14. |
Članak 3. |
Članak 3. |
Članak 4. |
Članak 4. |
Članak 5. stavak 1. |
Članak 5. stavak 1. prvi i treći podstavak |
— |
Članak 5. stavak 1. drugi podstavak |
Članak 5. stavak 2. |
Članak 5. stavak 2. prvi podstavak |
— |
Članak 5. stavak 2. drugi, treći i četvrti podstavak |
Članak 6. stavci od 1. do 4. |
Članak 6. stavak 1. |
Članak 6. stavak 5. |
Članak 6. stavak 3. |
Članak 6. stavak 6. |
Članak 6. stavak 2. |
Članak 7. stavak 1. |
Članak 7. stavci 1., 2. i 3. te članak 8. stavak 3. |
— |
Članak 7. stavci 5. i 7. |
Članak 7. stavak 2. |
Članak 9. stavak 1. prvi podstavak i članak 8. stavak 2. prvi podstavak |
— |
Članak 8. stavak 1., članak 8. stavak 2. drugi podstavak i članak 8. stavci 4., 6. i 7. |
— |
Članak 9. stavak 1. drugi podstavak |
— |
Članak 9. stavak 2. |
Članak 7. stavak 3. |
Članak 7. stavak 4. |
Članak 7. stavak 4. |
Članak 8. stavak 5. i članak 9. stavak 3. |
Članak 7. stavak 5. |
Članak 7. stavak 6. |
— |
Članak 9. stavci 4. i 5. |
Članak 8. stavci 1. i 2. |
Članak 10. stavci 1. i 2. |
— |
Članak 10. stavak 3. |
Članak 8. stavak 3. točke (a) i (b) |
Članak 10. stavak 4. točke (a) i (b) |
— |
Članak 10. stavak 4. točka (c) |
Članak 8. stavak 3. točka (c) |
Članak 10. stavak 4. točka (d) |
Članak 8. stavak 3. točka (d) |
Članak 10. stavak 4. točka (e) |
Članak 8. stavak 3. točka (e) |
Članak 10. stavak 4. točka (f) |
Članak 8. stavak 3. točka (f) |
članak 10. stavak 4. točka (g) |
Članak 8. stavak 3. drugi podstavak |
Članak 10. stavak 4. drugi podstavak |
Članak 8. stavak 4. |
Članak 10. stavak 5. |
Članak 9. |
Članak 11. |
Članak 10. |
Članak 12. |
Članak 11. |
Članak 13. |
Članak 12. |
Članak 14. |
Članak 13. |
Članak 15. |
Članak 14. |
Članak 16. |
Članak 15. stavak 1. |
Članak 17. stavak 1. prvi podstavak |
— |
Članak 17. stavak 1. drugi podstavak |
Članak 15. stavak 2. |
Članak 17. stavak 2. |
— |
Članak 17. stavci od 4. do 8. |
Članak 15. stavak 3. |
Članak 17. stavak 9. |
— |
Članak 18. |
Članak 16. |
— |
Članak 17. stavci od 1. do 4. |
Članak 19. stavci od 1. do 5. |
— |
Članak 19. stavak 6. |
Članak 17. stavak 5. |
Članak 19. stavak 7. |
Članak 18. stavci od 1. do 8. |
Članak 20. stavci od 1. do 4. te od 6. do 9. |
— |
Članak 20. stavak 5. |
Članak 18. stavak 9. prvi i drugi podstavak |
Članak 20. stavak 10. prvi i drugi podstavak |
— |
Članak 20. stavak 10. treći podstavak |
— |
Članak 21. |
Članak 19. |
Članak 22. stavci 1. i 3. |
— |
Članak 22. stavak 2. |
Članak 20. uvodni tekst |
Članak 23. stavak 1. |
Članak 20. stavak 1. prvi podstavak točke (a), (b) i (c) |
Članak 23. stavak 2. prvi podstavak točke (a), (b) i (c) |
— |
Članak 23. stavak 2. prvi podstavak točke (e) i (f) |
Članak 20. stavak 1. drugi podstavak |
Članak 20. stavak 3. |
Članak 20. stavak 2. |
— |
Članak 20. stavak 3. |
Članak 23. stavak 2. prvi podstavak točka (d) |
Članak 20. stavak 4. |
— |
Članak 20. stavak 5. |
Članak 23. stavak 4. |
Članak 20. stavak 6. |
Članak 23. stavak 5. |
Članak 21. |
Članak 24. |
Članak 22. stavak 1. |
Članak 25. stavak 1. |
— |
Članak 25. stavak 2. |
Članak 22. stavci 2., 3. i 4. |
Članak 25. stavci 3., 4. i 5. |
Članak 23. stavci od 1. do 5. |
Članak 26. stavci od 1. do 5. |
Članak 24. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 27. stavak 1. prvi podstavak i članak 27. stavak 6. |
Članak 24. stavak 1. drugi podstavak |
— |
— |
Članak 27. stavak 1. podstavci od drugog do osmog i članak 27. stavci od 2. do 5. te 7. i 8. |
Članak 24. stavci 2. i 3. |
Članak 27. stavci 9. i 10. |
Članak 24. stavak 4. |
Članak 26. stavak 6. |
Članak 25. |
Članak 28. |
Članak 26. |
Članak 29. |
Članak 27. |
Članak 30. |
Članak 28. |
Članak 31. |
— |
Članak 32. |
Članak 29. |
Članak 33. |
Članak 30. stavci 1. i 2. |
Članak 34. |
Članak 30. stavak 3. |
— |
Članak 31. |
Članak 35. |
Članak 32. |
Članak 36. |
Članak 33. stavak 1. |
Članak 37. |
Članak 33. stavak 2. |
— |
Članak 34. |
Članak 38. |
Prilog I. |
— |
Prilog II. |
Prilog I. |
Prilog III. |
Prilog II. |
ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2024/1346/oj
ISSN 1977-0847 (electronic edition)
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.