Baza je ažurirana 12.07.2024. 

zaključno sa NN 81/24

EU 2024/1874

NN 18/2024 (14.2.2024.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije

Hrvatski sabor

297

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM STVARIMA S DRŽAVAMA ČLANICAMA EUROPSKE UNIJE

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 7. veljače 2024.

Klasa: 011-02/24-02/08 Urbroj: 71-10-01/1-24-2 Zagreb, 8. veljače 2024.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM STVARIMA S DRŽAVAMA ČLANICAMA EUROPSKE UNIJE

Članak 1.

U Zakonu o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (»Narodne novine«, br. 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20.) u članku 1. stavku 2. podstavku 18. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez, a iza podstavka 18. dodaju se podstavci 19. i 20 koji glase:

» – Direktiva (EU) 2022/211 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2022. o izmjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/465/PUP u pogledu njezina usklađivanja s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka (SL L 37, 18. 2. 2022.),

– Direktiva (EU) 2022/228 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2022. o izmjeni Direktive 2014/41/EU u pogledu njezina usklađivanja s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka (SL L 39, 21. 2. 2022.).«.

Članak 2.

U članku 2. dodaje se točka 35. koja glasi:

» 35. pravna pomoć i suradnja – je svaki oblik pravne pomoći i suradnje koji nije obuhvaćen oblicima pravosudne suradnje iz članka 1. stavka 1. ovog Zakona, a obuhvaća oblike suradnje poput dogovaranja, osnivanja zajedničkog istražnog tima, posredovanje Eurojusta i Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima te pravne pomoći u okviru prekograničnih dokaznih radnji.«.

Članak 3.

Naslov iznad članka 10. mijenja se i glasi: »Obostrana kažnjivost«.

Članak 10. mijenja se i glasi:

»(1) Kada nadležno domaće pravosudno tijelo odlučuje o priznanju i izvršenju odluke stranog pravosudnog tijela iz članka 1. ovoga Zakona, provjerit će obostranu kažnjivost ovisno o načinu kako je to propisano ovim Zakonom.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nadležno domaće pravosudno tijelo izvršit će odluku stranog pravosudnog tijela iz članka 1. stavka 1. točaka 1. do 5. i 8. ovoga Zakona bez provjere obostrane kažnjivosti, a država izdavanja označila ih je kao sljedeća djela:

– pripadanje zločinačkoj organizaciji,

– terorizam,

– trgovanje ljudima,

– spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

– nedopuštena trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

– nedopuštena trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima,

– korupcija,

– prijevara, uključujući i one koje utječu na financijske interese Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica,

– pranje novca,

– krivotvorenje valute, uključujući i euro,

– računalni kriminalitet,

– djela protiv okoliša, uključujući i nedopuštenu trgovinu ugroženim životinjskim vrstama i vrstama i sortama ugroženih biljaka,

– omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka,

– ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

– nedopuštena trgovina ljudskim organima i tkivom,

– otmica, protupravno oduzimanje slobode i držanje talaca,

– rasizam i ksenofobija,

– organizirana ili oružana pljačka,

– nedopuštena trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela,

– varanje,

– reketarenje i iznuda,

– krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

– krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama,

– krivotvorenje sredstava plaćanja,

– nedopuštena trgovina hormonskim supstancijama i drugim tvarima za poticanje rasta,

– nedopuštena trgovina nuklearnim i radioaktivnim materijalima,

– trgovina ukradenim vozilima,

– silovanje,

– podmetanje požara,

– kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

– protupravno oduzimanje letjelica/plovnih objekata,

– sabotaža.«

(3) Kad nadležno domaće pravosudno tijelo izdaje odluke iz članka 1. stavka 1. točaka 1. do 5. i 8. ovoga Zakona, koje se odnose na djelo za koje se može izreći kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od tri godine ili više, a u slučaju priznanja novčane kazne bez obzira na visinu propisane kazne, označit će u standardnom obrascu da se radi o djelu iz stavka 2. ovoga članka.«.

Članak 4.

U članku 12.r stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Podaci i dokazi koji su zakonito prikupljeni u okviru zajedničke istrage mogu se koristiti u sljedeće svrhe:

a) u svrhu za koju je osnovan zajednički istražni tim,

b) uz suglasnost druge države članice koja sudjeluje u zajedničkom istražnom timu za otkrivanje, istraživanje i progon drugih kaznenih djela,

c) za sprječavanje neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti,

d) u druge svrhe sukladno dogovoru država članica koje čine zajednički istražni tim.«.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Ako informacije koje se upotrebljavaju u svrhe iz stavka 1. ovoga članka točaka (b), (c) i (d) uključuju osobne podatke, one se obrađuju samo u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija.«.

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.

Članak 5.

Iza članka 12.v dodaju se naslovi iznad članaka i članci 12.z i 12.aa koji glase:

»Odobrenje za prekogranično provođenje posebnih dokaznih radnji

Članak 12.z

(1) Ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno, država članica Europske unije ili država stranka Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma koja u okviru pretkaznenog ili kaznenog postupka u svojoj državi provodi dokaznu radnju koja bi odgovarala posebnim dokaznim radnjama nadziranog prijevoza i isporuke predmeta kaznenog djela ili tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta, ovlaštena je nastaviti provoditi tu dokaznu radnju i na državnom području Republike Hrvatske, ako je Republika Hrvatska dala odobrenje.

(2) Nadzirani prijevoz i isporuka predmeta kaznenog djela ili tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta na državnom području Republike Hrvatske odobrit će Županijski sud u Zagrebu na temelju obrazloženog pisanog zahtjeva države članice ili države stranke Konvencije za provedbu Schengenskog sporazuma koja je naložila provođenje te dokazne radnje u okviru svog postupka.

(3) Odobrenje će se dati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

– ako bi se nadzirani prijevoz ili isporuka predmeta kaznenog djela ili tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta mogli odrediti u usporedivom domaćem predmetu i

– ako provođenje tih dokaznih radnji ne bi izazvalo ozbiljnu opasnost za život, zdravlje, tjelesni integritet ili slobodu osobe, zbog posebnih svojstava robe ili skupine počinitelja.

(4) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka nadležno tijelo države članice Europske unije ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma mora podnijeti Županijskom sudu u Zagrebu prije provođenja dokazne radnje na državnom području Republike Hrvatske.

(5) Ako zbog posebno žurnih razloga nadležno tijelo države članice ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma nije moglo podnijeti zahtjev Županijskom sudu u Zagrebu prije ulaska nadziranog objekta na državnom području Republike Hrvatske, odmah će obavijestiti Županijski sud u Zagrebu kako je tijekom provođenja posebne dokazne radnje prijeđena državna granica Republike Hrvatske. Uz obavijest u kojoj su navedeni razlozi za prelazak državne granice bez prethodnog odobrenja dostavlja se i zahtjev iz stavka 2. ovoga članka. Uz zahtjev će se dostaviti i odluka pravosudnog tijela kojom je naloženo provođenje posebne dokazne radnje na državnom području države moliteljice.

Prekogranično provođenje posebnih dokaznih radnji

Članak 12.aa

(1) Kada se u okviru domaćeg postupka provode posebne dokazne radnje nadziranog prijevoza i isporuke predmeta kaznenog djela ili tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta koje bi se trebale nastaviti provoditi izvan područja Republike Hrvatske, a na području druge države članice Europske unije ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma, državno odvjetništvo koje postupa u predmetu zatražit će odobrenje od te države prije negoli je prijeđena njezina državna granica.

(2) Obrazloženi pisani zahtjev zajedno s nalogom suca istrage za provođenje posebne dokazne radnje dostavit će se nadležnom tijelu druge države članice Europske unije ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma. Zahtjev se dostavlja i u prijevodu na službeni jezik zamoljene države.

(3) Kad zbog posebno žurnih razloga nije bilo moguće obavijestiti nadležno tijelo iz stavka 2. ovoga članka prije ulaska na državno područje država članica Europske unije ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma, nadležno državno odvjetništvo žurno će obavijestiti nadležno tijelo iz stavka 2. ovoga članka o prelasku državne granice bez prethodnog odobrenja, kao i o razlozima. Uz obavijest će se dostaviti zahtjev iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Kad nije moguće utvrditi koje je tijelo nadležno za davanje odobrenja, nadležno državno odvjetništvo obratit će se za pomoć Europskoj pravosudnoj mreži u kaznenim stvarima ili nacionalnom članu Republike Hrvatske u Eurojustu.«.

Članak 6.

Članak 17. mijenja se i glasi:

»(1) Europski uhidbeni nalog radi kaznenog progona, odnosno vođenja kaznenog postupka izdaje se u postupcima zbog kaznenih djela koja su prema domaćem pravu kažnjiva kaznom zatvora ili mjerom oduzimanja slobode u trajanju od barem jedne godine ili više kada je protiv tražene osobe rješenjem određen istražni zatvor.

(2) Europski uhidbeni nalog radi izvršenja kazne zatvora ili druge mjere oduzimanja slobode izdaje se kada je donesena pravomoćna presuda kojom je izrečena kazna zatvora ili druga mjera oduzimanja slobode u trajanju od barem četiri mjeseca ili je osuđeniku preostalo za izdržati barem četiri mjeseca kazne zatvora ili druge mjere oduzimanja slobode.

(3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, kad je europskim uhidbenim nalogom obuhvaćeno nekoliko zasebnih kaznenih djela od kojih pojedina ne udovoljavaju uvjetima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u odnosu na duljinu kazne ili mjere koja se može izreći ili je izrečena, europski uhidbeni nalog može se izdati i za ta kaznena djela.

(4) Tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog dužno ga je odmah staviti izvan snage kad tražena osoba bude predana, kad nastupi zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne te drugi razlozi zbog kojih europski uhidbeni nalog više nije potreban.«.

Članak 7.

Iza članka 17.a dodaje se članak 17.b koji glasi:

»Članak 17.b

Odredbe ove glave na odgovarajući se način primjenjuju na postupke predaje prema Sporazumu od 28. lipnja 2006. između Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o postupku predaje između država članica Europske unije i Islanda i Norveške (SL L 292, 21. 10. 2006.) te Sporazumu o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane (SL L 444, 31. 12. 2020.).«.

Članak 8.

U članku 18. točki 4. iza riječi: »smislu članka 10.« dodaju se riječi: »stavka 2.« te se ispred broja: »17.« dodaje riječ: »članka«.

Članak 9.

Članak 20. mijenja se i glasi:

»Sud će odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga:

1. ako je europski uhidbeni nalog izdan za djelo koje je u Republici Hrvatskoj obuhvaćeno amnestijom, a na temelju zakona postoji nadležnost domaćeg suda,

2. ako je sud obaviješten da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u nekoj od država članica za isto djelo pod uvjetom da je kaznena sankcija izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda,

3. ako tražena osoba u trenutku počinjenja kaznenog djela nije navršila 14 godina života.«.

Članak 10.

Članak 21. mijenja se i glasi:

»(1) Sud može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, vodeći računa o sprječavanju nekažnjavanja, suzbijanju kriminaliteta i jamstvu pravne sigurnosti tražene osobe, odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga:

1. ako djelo iz članka 17. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona na koje se odnosi europski uhidbeni nalog ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem zakonu. Za fiskalna djela izvršenje europskog uhidbenog naloga ne može se odbiti samo zbog razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama ili mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja,

2. ako se u Republici Hrvatskoj protiv osobe za kojom je izdan europski uhidbeni nalog vodi kazneni postupak zbog istog djela zbog kojeg je nalog izdan, osim ako su se državni odvjetnik i nadležno tijelo države izdavanja sporazumjeli da postupak vodi pravosudno tijelo države izdavanja,

3. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog jer je osumnjičenik ispunio obveze koje su mu naložene kao uvjet za nepokretanje postupka,

4. ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kaznenopravne sankcije, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava,

5. ako je sud zaprimio obavijest da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u trećoj državi zbog istog djela, a sankcija je izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda,

6. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog ili je kazneni postupak obustavljen ili je donesena pravomoćna presuda protiv tražene osobe u nekoj od država članica za isto djelo,

7. kada se europski uhidbeni nalog odnosi na djela:

a) koja su u cijelosti ili djelomično počinjena na području Republike Hrvatske,

b) koja su počinjena izvan teritorija države izdavanja, a domaće pravo ne dopušta kazneni progon za ta djela kada su počinjena izvan teritorija Republike Hrvatske.

(2) Sud može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga izdanog u svrhu izvršavanja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode izrečene presudom donesenom u odsutnosti, osim ako iz podataka navedenih u obrascu u smislu članka 18. ovoga Zakona proizlazi da, u skladu s pravom države izdavanja:

1. je traženoj osobi bio pravodobno i osobno uručen poziv s naznakom mjesta i vremena održavanja rasprave na kojoj je donesena presuda u odsutnosti, ili da je zaprimila službenu obavijest o mjestu i vremenu održavanja rasprave na način iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da je znala za održavanje rasprave, te da je upozorena da presuda može biti donesena u odsutnosti u slučaju nedolaska na raspravu,

2. je traženu osobu na raspravi zastupao opunomoćeni branitelj ili branitelj kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti,

3. je tražena osoba izričito izjavila da ne osporava presudu donesenu u njezinoj odsutnosti ili nije pravodobno podnijela zahtjev za obnovu postupka ili žalbu, iako je nakon osobnog uručenja presude donesene u njezinoj odsutnosti poučena o pravu na podnošenje zahtjeva za obnovu postupka ili žalbe slijedom kojih bi se postupak mogao ponovno provesti u njezinoj prisutnosti, te preispitati utvrđeno činjenično stanje i izvesti novi dokazi, a što bi moglo dovesti do preinačenja prvotne presude,

4. će traženoj osobi, kojoj presuda donesena u odsutnosti nije bila osobno uručena, ista biti osobno uručena odmah nakon predaje osobe državi izdavanja, uz pouku da u zakonom propisanom roku ima pravo podnijeti zahtjev za obnovu postupka ili žalbu slijedom kojih se može provesti postupak opisan u točki 3. ovoga stavka.«.

Članak 11.

U članku 22. stavku 4. dodaje se peta rečenica koja glasi:

»Ako država izdavanja naloga ne dostavi zatraženu dokumentaciju u roku koji je sud odredio, sud će nastaviti s postupkom priznanja i izvršenja europskog uhidbenog naloga.«.

Članak 12.

U članku 23. iza stavka 3. dodaju se novi stavci 4., 5. i 6. koji glase:

»(4) Ako državni odvjetnik na temelju podataka iz europskog uhidbenog naloga i prijevoda u smislu članka 9. ovoga Zakona odnosno upozorenja utvrdi da se ne radi o kaznenom djelu prema domaćem zakonodavstvu, može donijeti rješenje o odbijanju izvršenja europskog uhidbenog naloga.

(5) Rješenje iz stavka 4. ovoga članka državni odvjetnik će bez odgode dostaviti sucu istrage nadležnog županijskog suda koji će u roku od 48 sati od uhićenja potvrditi ili ukinuti rješenje državnog odvjetnika.

(6) Kad sudac županijskog suda potvrdi rješenje iz stavka 4. ovoga članka, odmah će naložiti puštanje uhićenika na slobodu.«.

Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 7. i 8.

U dosadašnjem stavku 6., koji postaje stavak 9., riječi: »Kad državni odvjetnik u slučajevima iz stavaka 4. i 5.« zamjenjuju se riječima: »Kad državni odvjetnik u slučaju iz stavka 5. ovog članka kad je sudac istrage ukinuo rješenje državnog odvjetnika te u slučajevima iz stavaka 7. i 8.«.

U dosadašnjem stavku 7., koji postaje stavak 10., riječi: »iz stavaka 4. i 5.« zamjenjuju se riječima: »iz stavaka 7. i 8.«.

U dosadašnjem stavku 8., koji postaje stavak 11., riječi: »iz stavaka 4. i 5.« zamjenjuju se riječima: »iz stavaka 7. i 8.«.

Dosadašnji stavak 9. postaje stavak 12.

Članak 13.

U članku 24.a stavku 4. riječi: »te se odrekne primjene načela specijalnosti u skladu s člankom 27. ovog Zakona« brišu se.

Članak 14.

U naslovu iznad članka 25. iza riječi: »imunitet« dodaju se riječi: »ili povlastice«.

U članku 25. stavku 1. iza riječi: »imunitet« dodaju se riječi: »ili povlastice«.

U stavku 2. iz riječi: »koja uživa imunitet« dodaju se riječi: »ili povlastice«, a iza riječi: »dokaz o ukidanju imuniteta« dodaju se riječi: »ili povlastica«.

U stavku 3. iza riječi: »imuniteta« dodaju se riječi: »ili povlastica«.

Članak 15.

U članku 32. stavku 2. iza riječi: »od uhićenja ili« dodaju se riječi: »u slučaju kad zbog opravdanih razloga nije došlo do uhićenja tražene osobe, od«.

Članak 16.

Članak 33. mijenja se i glasi:

»(1) Kada se protiv tražene osobe vodi postupak u Republici Hrvatskoj zbog drugog kaznenog djela ili se tražena osoba nalazi na izdržavanju kazne zatvora, postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga prekida se rješenjem. Postupak će se nastaviti kada se postupak zbog drugog kaznenog djela pravomoćno okonča i osoba izdrži kaznu zatvora koja će joj biti eventualno izrečena, kada istekne kazna zatvora koju je izdržavala odnosno joj se odobri uvjetni otpust.

(2) Kada sud utvrdi postojanje razloga za prekid izvršenja europskog uhidbenog naloga, o tome će obavijestiti državu izdavanja europskog uhidbenog naloga koja može zatražiti privremenu predaju tražene osobe.

(3) Na postupak privremene predaje na odgovarajući način primjenjuju se odredbe kojima je propisan postupak suda radi izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje. Pri donošenju odluke o privremenoj predaji sud će voditi računa o tome da privremena predaja neće ometati vođenje kaznenog postupka pred domaćim sudom te će u rješenju kojim se odobrava privremena predaja naznačiti datum do kojeg tražena osoba mora biti vraćena u Republiku Hrvatsku.

(4) Uvjete privremene predaje tražene osobe pisanim sporazumom dogovaraju nadležni domaći sud i pravosudno tijelo koje je izdalo nalog.

(5) Vrijeme oduzimanja slobode u državi izdavanja uračunat će se u kaznu koja će traženoj osobi biti izrečena u domaćem postupku odnosno u kaznu zatvora koju je izdržavala u Republici Hrvatskoj prije njezine predaje državi izdavanja. Ako je to vrijeme uračunano u kaznu izrečenu u državi izdavanja naloga, ono neće biti uračunano u izrečenu kaznu u Republici Hrvatskoj odnosno u vrijeme izdržavanja kazne u Republici Hrvatskoj za čijeg je trajanja privremena predaja odobrena.«.

Članak 17.

U članku 34. iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

»(4) Na postupak privremenog premještaja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kojima je propisan postupak suda radi izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje. Pri donošenju odluke o privremenom premještaju sud će voditi računa o tome da privremeni premještaj neće ometati vođenje postupka radi predaje tražene osobe pred domaćim sudom te će se u rješenju kojim se odobrava privremeni premještaj naznačiti datum do kojeg tražena osoba mora biti vraćena u Republiku Hrvatsku.

(5) Uvjete privremenog premještaja tražene osobe pisanim sporazumom dogovaraju nadležni domaći sud i pravosudno tijelo koje je izdalo nalog.«.

Članak 18.

U članku 42.c točki 2. umjesto točke na kraju rečenice stavlja se zarez i dodaje se točka 3. koja glasi:

»3. ako je za provođenje radnje potreban nalog suca istrage, državni odvjetnik koji izdaje europski istražni nalog prethodno će isti pribaviti.«.

Članak 19.

U članku 42.j stavku 2. točki e) iza riječi: »u članku 10.« dodaju se riječi: »stavku 2.«.

Članak 20.

U članku 42.ab stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Kada nadležno županijsko državno odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog koji je izdan u svrhu ispitivanja osobe koja se nalazi u Republici Hrvatskoj radi provođenja dokazne radnje ispitivanja okrivljenika ili osumnjičenika te svjedoka ili vještaka putem videokonferencijske veze, zatražit će od suca istrage da odluči o provođenju te radnje u skladu s domaćim pravom u skladu s odredbama zakona kojim se uređuju pravila kaznenog postupka, a koje propisuju pružanje pravne pomoći putem videokonferencijske veze.«.

Članak 21.

U članku 47. stavku 1. točki 3. iza riječi: »članku 10.« dodaju se riječi: »stavku 2.«.

Članak 22.

U članku 63. riječi: »Osim za kaznena djela iz članka 10.« zamjenjuju se riječima: »Uz iznimku iz članka 10. stavka 2.«.

Članak 23.

U članku 77. stavku 1. riječi: »Osim za djela iz članka 10.« zamjenjuju se riječima: »Uz iznimku iz članka 10. stavka 2.«.

Članak 24.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-02/23-01/35 Zagreb, 7. veljače 2024.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, v. r.

 

 

 

Copyright © Ante Borić