Baza je ažurirana 12.11.2018. zaključno sa NN 98/18

Vijesti o Zakonu o elektroničkom novcu

 

Zakon o elektroničkom novcu (NN 64/18) – na snazi od 26.07.2018.

Zakon o elektroničkom novcu (NN 139/10)

Podzakonski propisi

 

Novosti u zakonu iz NN 64/18

Objavljeno u 19.07.2018.

U Republici Hrvatskoj se pojam elektroničkog novca prvi puta definirao donošenjem Zakona o institucijama za elektronički novac (Narodne novine, broj 117/08 i 74/09). Navedeni Zakon stupio je na snagu 1. siječnja 2009. godine kao rezultat usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, odnosno s Direktivom 2000/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac, a prestao je važiti 2010. godine donošenjem Zakona o elektroničkom novcu (NN 139/10).

Zakon o elektroničkom novcu (NN 139/10) na snazi je u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2011. godine. Tim Zakonom izvršeno je usklađivanje propisa Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije prenošenjem u nacionalno zakonodavstvo Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktive 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2009/110/EZ).

Tim zakonom definiran je elektronički novac, izdavatelji elektroničkog novca, izdavanje i iskup elektroničkog novca, uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, te nadzor nad njihovim poslovanjem i uvjeti pod kojima institucije za elektronički novac sa sjedištem izvan Republike Hrvatske mogu poslovati u Republici Hrvatskoj

U svrhu izrade novog pravnog okvira Europske unije kojim se unaprjeđuje pravni okvir za platne usluge u Europskoj uniji, Europski parlament i Vijeće donijeli su 25. studenoga 2015. godine Direktivu (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktive 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2015/2366).

Direktivom (EU) 2015/2366 izmijenjena je Direktiva 2009/110/EZ na način da su dodatno uređeni uvjeti za obavljanje djelatnosti izdavanja elektroničkog novca.

Člankom 111. Direktive (EU) 2015/2366, izmijenjeni su članci 3. i 18. Direktive 2009/110/EZ. Na takav način je određeno da se članak 5., članci od 11. do 17., članak 19. stavci 5. i 6. te članci od 20. do 31. Direktive (EU) 2015/2366 primjenjuju mutatis mutandis na institucije za elektronički novac, te je stoga predloženo donošenje ovoga Zakona čime je izvršeno navedeno usklađivanje.

Obveza država članica je prenijeti odredbe Direktive (EU) 2015/2366 u svoja nacionalna zakonodavstva do 13. siječnja 2018. godine.

 

Novim Zakonom iz NN 64/18 vrši se daljnje usklađivanje domaćeg zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije.

Ciljevi Direktive (EU) 2015/2366 vezano uz izdavatelje elektroničkog novca te izdavanje i iskup elektroničkog novca su sljedeći:

- uvođenje novih platnih usluga koje izdavatelji elektroničkog novca mogu, uz izdavanje elektroničkog novca, obavljati kao svoju djelatnost

- proširenje područja primjene

- veća sigurnost za sva elektronička plaćanja i za sve izdavatelje elektroničkog novca i

- naprjeđenje pravila o zaštiti prava potrošača kada se isti pojavljuju u ulozi imatelja elektroničkog novca.

Elektronički novac, kao i u Zakonu o elektroničkom novcu (NN 139/10), jest elektronički, uključujući i magnetski, pohranjena novčana vrijednost koja je izdana nakon primitka novčanih sredstava u svrhu izvršavanja platnih transakcija u smislu zakona kojim se uređuje platni promet i koju prihvaća fizička ili pravna osoba koja nije izdavatelj tog elektroničkog novca, a koja čini novčano potraživanje prema izdavatelju.

Elektronički novac (elektronička gotovina, e-novac ili digitalna gotovina) jest digitalna zamjena za gotovinu u elektroničkim plaćanjima (primjerice na internetu), iako se često, za razliku od gotovine, ne mora raditi o anonimnom platitelju. U novije vrijeme novac sve više postaje informacija spremljena na mikroprocesoru (hardverski) ili u bazi podataka (softverski) koja sadržava informacije o stanju računa, osobne informacije, informacije o provedenim transakcijama i slično. Razvoj elektroničkog novac potaknut je globalnim širenjem interneta i željom za što efikasnijim i jeftinijim provođenjem transakcija u elektroničkim plaćanjima, te potrebom stvaranja elektroničke alternative gotovom novcu.

S tim u vezi važno je napomenuti da svaki oblik novčanih sredstava u elektroničkom obliku nije elektronički novac, pa tako, primjerice, novčana sredstva klijenata na računima za plaćanje i štednim računima ne predstavljaju elektronički novac. Elektronički novac jest samo jedan specifičan oblik, prije uplaćenih, novčanih sredstava u elektroničkom obliku koji se koristi kao zamjena za gotov novac.

U praksi Europske unije, pa i Republike Hrvatske, elektronički novac ipak nije jako raširen i predstavlja mali udio u ukupnim plaćanjima. Na primjeru Republike Hrvatske, elektronički novac u praksi su prije uplaćene platne kartice koje izdaju banke i kartične kuće (primjerice poklon kartice banaka), te plaćanja roba i usluga putem mobilnih telefona kada imatelj telefona svoju uslugu mobilnom operateru plaća putem unaprijed kupljenog bona (primjerice SMS poruka kojom se podmiruju troškovi parkiranja ili prijevozne karte, iznajmljivanje bicikla, kupnja bezalkoholnog napitka itd.).

Budući da definicija elektroničkog novca podrazumijeva da je to novčana vrijednost koju kao sredstvo plaćanja prihvaća pravna ili fizička osoba (trgovac) koja nije izdavatelj, elektronički novac nije, primjerice, poklon kartica koju izdaje pojedina trgovina ili trgovinski lanac (poklon kartica za tu trgovinu), jer je mogućnost plaćanja tom karticom ograničena na trgovinu koja ju je izdala. Takva trgovina stoga nije izdavatelj elektroničkog novca i njezino poslovanje s navedenom karticom nije propisano odredbama ovoga Zakona.

Iako elektronički novac ne zastupa značajan volumen u ukupnim platnim transakcijama, potreba njegovog uređenja jedinstvenim propisom u Europskoj uniji posljedica je potrebe ujednačenja prakse u svim državama članicama, kao i potrebe uređenja oblika novčanog sredstva čija bi se upotreba mogla širiti i čije korištenje ima trend rasta.

Glavni izdavatelji elektroničkog novca u Republici Hrvatskoj, a i u ostalim državama članicama Europske unije, su kreditne institucije i institucije za elektronički novac.

Mogućnost izdavanja elektroničkog novca za kreditne institucije uređena je Zakonom o kreditnim institucijama (Narodne novine, br. 159/13, 19/15 i 102/15), ali samo izdavanje i iskup elektroničkog novca za kreditne institucije definirano je važećim Zakonom, odnosno ovim Zakonom.

U svrhu povećanja konkurentnosti na tržištu financijskih usluga, još je Direktiva 2000/46/EZ uvela nove izdavatelje elektroničkog novca na tržište Europske unije, koji mogu, pod propisanim uvjetima, izdavati elektronički novac, a nisu kreditne institucije. To su institucije za elektronički novac.

Institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj jest pravna osoba koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za izdavanje elektroničkog novca. Odobrenje za izdavanje elektroničkog novca sadrži odobrenje za pružanje platnih usluga povezanih s izdavanjem elektroničkog novca, a sukladno zahtjevu može sadržavati i odobrenje za pružanje jedne ili više platnih usluga koje nisu povezane s izdavanjem elektroničkog novca (primjerice izdavanje platnih instrumenata (kartica) i prihvaćanje platnih transakcija, izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva, ili bilo koja druga platna usluga). Osim navedenih aktivnosti, institucija za elektronički novac smije također obavljati, primjerice, operativne i pomoćne usluge povezane s izdavanje elektroničkog novca ili pružanjem platnih usluga, upravljati platnim sustavom, te obavljati druge djelatnosti.

Trenutačno sjedište u Republici Hrvatskoj ima pet institucija za elektronički novac (dvije kartične kuće i tri mobilna operatera), koje su odobrenje za izdavanje elektroničkog novca dobile od Hrvatske narodne banke sukladno odredbama Zakona o elektroničkom novcu (NN 139/10). Hrvatska narodna banka vodi registar institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i javno ga objavljuje na svojim internetskim stranicama, na sljedećoj poveznici: http://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/platni-promet/registri-i-evidencije/registri

Osnovni razlog donošenja novog Zakona jest usklađivanje odredaba važećeg Zakona s odredbama nove Direktive (EU) 2015/2366.

Odredbe kojima se uređuju platne usluge i institucije za platni promet uređuju se novim Zakonom o platnom prometu, dok će se odredbe o uvjetima za osnivanje, poslovanje i prestanak rada institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, te nadzor nad njihovim poslovanjem i uvjeti pod kojima institucije za elektronički novac sa sjedištem izvan Republike Hrvatske mogu poslovati u Republici Hrvatsko, uskladiti s odredbama Direktive (EU) 2015/2366, u ovom Zakonu.

Ostale odredbe novog Zakona – odredbe kojima se uređuje elektronički novac, izdavatelji elektroničkog novca, izdavanje i iskup elektroničkog novca, uređene su gotovo na istovjetan način kao u Zakonu o elektroničkom novcu (NN 139/10), a čime se u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenose odredbe Direktive 2009/110/EZ.

Iako se brojne odredbe Direktive (EU) 2015/2366 na odgovarajući način odnose i na institucije za elektronički novac, ovim se Zakonom, kao izdvojenim pravnim propisom u odnosu na Zakon o platnom prometu, uređuje elektronički novac i institucije za elektronički novac budući da je osnova važećeg Zakona i ovoga Zakona specifična Direktiva 2009/110/EZ.

 

Novi Zakon, kao i Zakon o elektroničkom novcu (NN 139/10), odnosi se na izdavatelje i imatelje elektroničkog novca.

Donošenjem novoga Zakona, izdavanje elektroničkog novca i izdavatelji elektroničkog novca bit će uređeni istovjetno kao u državama članicama Europskoga gospodarskog prostora, poglavito odredbama koje se odnose na bonitetne zahtjeve (visina kapitala i stjecanje kvalificiranog udjela) uvjete poslovanja i obavljanje djelatnosti institucije za elektronički novac, gdje se institucijama za elektronički novac, osim izdavanja elektroničkog novca, omogućuje i pružanje platnih usluga navedenih u Direktivi (EU) 2015/2366, te na zaštitu novčanih sredstava imatelja elektroničkog novca kao i na reguliranje izdavanja i iskupivosti elektroničkog novca.

Građani Republike Hrvatske – imatelji elektroničkog novca, koristit će se elektroničkim novcem i platnim uslugama koje pružaju institucije za elektronički novac u skladu s novim europskim standardima i uvjetima sigurnosti.

Ovim Zakonom i dalje su uređeni elektronički novac i izdavatelji elektroničkog novca, izdavanje i iskup elektroničkog novca, uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj uključujući male institucije za elektronički novac te nadzor nad njihovim poslovanjem, kao i uvjeti pod kojima institucije za elektronički novac osnovane izvan Republike Hrvatske mogu poslovati u Republici Hrvatskoj. Međutim, promijenjeno je isključenje od primjene odredbi ovoga Zakona u odnosu na novčanu vrijednost koja se koristi za izvršenje platnih transakcija putem telekomunikacijskih, digitalnih ili informacijsko – tehnoloških uređaja, odnosno promijenjena je odredba kojom se propisuje da se novčana vrijednost koja se koristi za platne transakcije koje provode telekom operatori ne smatra elektroničkim novcem ako telekom operator nije samo posrednik. Prema novoj odredbi, isključenje od primjene ovoga Zakona bit će moguće samo u slučaju novčane vrijednosti koja se koristi za određene kategorije plaćanja (digitalni sadržaj, glasovne usluge, elektroničke karte i donacije). Kako bi se korisnici dodatno zaštitili od značajnijih financijskih rizika, propisani su pragovi za korištenje navedenog isključenja koji iznose 375 kuna po transakciji odnosno 2.250 kuna mjesečno po korisniku.

Novim Zakonom se djelomično mijenjaju zahtjevi za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca pri čemu se izmjene uglavnom odnose na nove zahtjeve kojima se osigurava povećana razina sigurnosti.

Ovim Zakonom „institucije za elektronički novac pod izuzećem“ su preimenovane u „male institucije za elektronički novac“. Međutim, statusno se radi o istim institucijama za elektronički novac čije je poslovanje i dalje ograničeno na Republiku Hrvatsku, jedino što su djelomično izmijenjeni zahtjevi za njihovo osnivanje i poslovanje.

Zakonom je propisan minimalni iznos inicijalnog kapitala institucije za elektronički novac i on iznosi 2.600.000,00 kuna. Za društva u osnivanju za koja je podnesen zahtjev za izdavanje odobrenja za izdavanje elektroničkog novca inicijalni kapital mora biti uplaćen u novcu. Za malu instituciju za elektronički novac propisani minimalni inicijalni kapital iznosi 900.000,00 kuna te ista ne smije izdavati elektronički novac izvan Republike Hrvatske.

Vezano uz prekogranično izdavanje elektroničkog novca, novim Zakonom dane su veće ovlasti nadležnom tijelu države članice domaćina, pa je tako omogućeno da nadležno tijelo iz Republike Hrvatske kao države članice domaćina može od institucija za elektronički novac iz druge države članice koje posluju u Republici Hrvatskoj preko podružnice ili distributera tražiti dostavljanje izvješća. Osim toga, u iznimnim situacijama koje zahtijevaju hitno djelovanje omogućeno da je nadležno tijelo iz Republike Hrvatske kao države članice domaćina može poduzeti preventivne mjere ako je to potrebno radi hitne zaštite imatelja elektroničkog novca ili korisnika platnih usluga u Republici Hrvatskoj od ozbiljne prijetnje njihovim zajedničkim interesima.

Institucija za elektronički novac koja posluje na temelju odobrenja za izdavanje elektroničkog novca izdanog prema Zakonu o elektroničkom novcu (NN 139/10)  dužna je u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu novoga Zakona provesti usklađivanje svog poslovanja s odredbama ovoga Zakona.

 

 

Copyright © Ante Borić