Baza je ažurirana 01.12.2024. 

zaključno sa NN 120/24

EU 2024/2679

NN 09/11 od 21.01.2011. Uredba o načinu i kriterijima utvrđivanja mjerodavnog tržište

 

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 7. stavka 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj 79/2009), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 7. siječnja 2011. godine donijela

 

UREDBU O NAČINU I KRITERIJIMA UTVRĐIVANJA MJERODAVNOG TRŽIŠTA

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Uredbe

Članak 1.

(1) Ovom se Uredbom uređuju način i kriteriji utvrđivanja mjerodavnog tržišta kao temelja za izračunavanje tržišnih udjela u postupcima koje vodi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: Agencija) prema odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: Zakon).

(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, Uredba se primjenjuje tijekom vođenja prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu radi utvrđivanja postojanja dostatnih indicija za pokretanje postupka, te na postupke utvrđivanja zabranjenih sporazuma poduzetnika, utvrđivanja zlouporaba vladajućeg položaja poduzetnika i ocjene dopuštenosti koncentracija poduzetnika.

Značenje pojmova

Članak 2.

Pojedini pojmovi i izrazi, u smislu ove Uredbe, imaju sljedeće značenje:

a) poduzetnik je osoba iz članka 3. Zakona;

b) dobavljač je proizvođač ili koji drugi poduzetnik kod kojeg se nabavljaju robe i/ili usluge za daljnju reprodukciju i/ili prodaju, odnosno za krajnju uporabu;

c) proizvod je pravnotehnički izraz za robe i/ili usluge;

d) komplementarni proizvod je proizvod sastavljen od dva ili više proizvoda koji se uobičajeno koriste kao jedinstveni proizvod, te se vrijednost svakog od proizvoda koji ga čine povećava kad ih potrošači koriste kao cjelinu;

e) mjerodavni proizvod je proizvod najuže povezan s mjerodavnim tržištem u proizvodnom smislu;

f) zamjenski proizvod (supstitut) je proizvod koji s obzirom na svoje bitne značajke, cijenu ili način uporabe ili navike potrošača može zamijeniti drugi (mjerodavni) proizvod i na taj način zadovoljiti istorodnu potrebu kupca i/ili potrošača;

g) konkurenti su poduzetnici koji djeluju na istom mjerodavnom tržištu natječući se u nuđenju i prodaji robe i/ili usluga;

h) potencijalni konkurenti su poduzetnici koji žele i mogu dodatno uložiti i/ili snositi dodatne troškove nužne za pristup mjerodavnom tržištu, kao odgovor na mali, ali stalni porast cijena;

i) kupac je poduzetnik koji od dobavljača kupuje proizvod radi njegove ugradnje u novi proizvod koji taj kupac proizvodi i/ili kupuje proizvod od dobavljača u svrhu njegove daljnje preprodaje ili prodaje krajnjem korisniku, odnosno potrošaču;

j) potrošač je fizička osoba koja kupuje, odnosno koristi ili bi u nekoj određenoj situaciji mogao koristiti neke robe i/ili usluge;

k) tržišni udjel je mjerilo relativne veličine nekog poduzetnika na mjerodavnom tržištu, izračunato na način da se utvrdi postotak u kojem taj poduzetnik sudjeluje u ukupnoj proizvodnji i/ili prodaji neke robe i/ili usluge, na mjerodavnom tržištu u određenom razdoblju;

l) zapreke pristupa tržištu su svi oni čimbenici koji novim konkurentima otežavaju ili sprječavaju da pristupe nekom tržištu.

II. NAČIN UTVRĐIVANJA MJERODAVNOG TRŽIŠTA

Svrha utvrđivanja mjerodavnog tržišta

Članak 3.

(1) Mjerodavno tržište određuje se kao tržište određene robe i/ili usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području.

(2) Svrha utvrđivanja mjerodavnog tržišta je određivanje robe i/ili usluga (u daljnjem tekstu: proizvoda) s kojima se poduzetnici tržišno natječu, te zemljopisnog područja na kojem se natječu.

Osnovne dimenzije mjerodavnog tržišta

Članak 4.

(1) Mjerodavno tržište utvrđuje se na taj način da se utvrdi njegova proizvodna dimenzija (mjerodavno tržište u proizvodnom smislu) i zemljopisna dimenzija (mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu).

(2) Mjerodavno tržište utvrđuje se posebno za svaki konkretni slučaj.

Mjerodavno tržište u proizvodnom smislu

Članak 5.

Mjerodavno tržište u proizvodnom smislu obuhvaća sve proizvode za koje potrošači smatraju da su međusobno zamjenjivi s obzirom na njihove bitne značajke, cijenu ili način uporabe, odnosno navike potrošača.

Mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu

Članak 6.

(1) Mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu obuhvaća zemljopisno područje na kojem poduzetnici sudjeluju u ponudi ili nabavi proizvoda.

(2) U pristupu ocjene stanja na tržištu u zemljopisnom smislu polazno se izrađuje analiza svih dimenzija tog tržišta temeljem općih pokazatelja o tržišnim udjelima među konkurentima na tržištu, domaćim i inozemnim, kao i pokazatelja o cijenama i razlikama u cijenama na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

(3) U analizi svih dimenzija tržišta iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, posebna pozornost se posvećuje uvjetima pristupa tržištu, a osobito troškovima prijevoza, mogućnosti pristupa kanalima distribucije i s tim povezanim troškovima, prisutnosti i utjecaju zakonskih prepreka pristupa tržištu, navikama i običajima potrošača, kao i o ostalim činjenicama od značaja za utvrđivanja stupnja tržišne integracije na međunarodnoj razini.

(4) Pod zakonskim preprekama pristupa tržištu, u smislu stavka 3. ovoga članka, smatraju se naročito: carine, dozvole, sustav javnih nabava, tehnički propisi i norme.

Mjerodavno tržište u posebnim slučajevima

Članak 7.

(1) Mjerodavno tržište u proizvodnom smislu u posebnim slučajevima može se utvrditi za jedan proizvod ili za skupinu proizvoda, ovisno o strukturi tržišta i navikama potrošača.

(2) Pri utvrđivanju mjerodavnog tržišta, u smislu stavka 1. ovoga članka, treba voditi računa i o drugim posebnim okolnostima i uvjetima na nekom tržištu. To se, u pravilu, odnosi na komplementarne proizvode, naročito ako se povećanje cijene bilo kojeg proizvoda (sekundarni proizvod, odnosno sekundarno tržište) koji je sastavni dio komplementarnog proizvoda izravno odražava na povećanje cijene mjerodavnog proizvoda (primarni proizvod, odnosno primarno tržište).

(3) Iznimno od članka 6. stavka 1. ove Uredbe, mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu može biti utvrđeno na međunarodnoj razini.

(4) Pod određenim uvjetima, uzimajući u obzir sve konkretne okolnosti i činjenice, mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu, može biti, u smislu stavka 3. ovoga članka, utvrđeno na međunarodnoj ili svjetskoj razini, a naročito u slučajevima:

a) ako je riječ o proizvodima koje određene skupine kupaca, odnosno poduzetnika s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj kupuju od fizičkih ili pravnih osoba ili njihovih udruženja, odnosno poduzetnika s prebivalištem ili sjedištem izvan Republike Hrvatske (primjerice kada zbog troškova prijevoza mjerodavni proizvodi na krajnjim točkama tržišta utvrđenima člankom 6. stavkom 1. ove Uredbe nisu međusobno zamjenjivi), i/ili

b) ako je riječ o proizvodima koje hrvatski poduzetnici prodaju kupcima s prebivalištem ili sjedištem izvan Republike Hrvatske (primjerice kada se hrvatski poduzetnici javljaju kao ponuditelji na međunarodnim javnim nadmetanjima).

III. KRITERIJI ZA UTVRĐIVANJE MJERODAVNOG TRŽIŠTA

Osnovni kriteriji za utvrđivanje mjerodavnog tržišta

Članak 8.

(1) Pri utvrđivanju mjerodavnog tržišta polazi se od kriterija zamjenjivosti potražnje za određenim proizvodom, odnosno o zamjenjivosti ponude za određenim proizvodom, a po potrebi i od kriterija postojanja potencijalnih konkurenata, odnosno zapreka pristupa tržištu.

(2) Mjerodavno tržište određuje se, primjenjujući kriterije iz stavka 1. ovoga članka, s ciljem utvrđivanja i razlikovanja segmenata tržišta određenih proizvoda na kojem se poduzetnici međusobno natječu.

Zamjenjivost potražnje

Članak 9.

(1) Pojam zamjenjivosti potražnje za određenim proizvodom razumijeva utvrđivanje vrsta ili asortimana proizvoda koje potrošači smatraju međusobno zamjenjivima ili supstitutima.

(2) Pretpostavlja se da je neki proizvod zamjenjiv, odnosno supstitut, naročito u sljedećim slučajevima:

(a) kad se može razumno predvidjeti da će kupci, odnosno potrošači mjerodavnog proizvoda prihvatiti drugi, na tržištu već raspoloživ i prisutan proizvod kao odgovor ili reakciju na hipotetički malo (5 do 10%), ali trajno povećanje cijena mjerodavnog proizvoda; i/ili

(b) kad se može razumno predvidjeti da će kupci odnosno potrošači mjerodavnog proizvoda prihvatiti istovjetan, odnosno srodan proizvod drugog dobavljača kao odgovor ili reakciju na hipotetički malo (5 do 10%), ali trajno povećanje cijena mjerodavnog proizvoda.

(3) Pri utvrđivanju zamjenjivosti potražnje za određenim proizvodom treba uzeti u obzir i one skupine potrošača koji bez obzira na promjenu cijene mjerodavnog proizvoda ne mogu prihvatiti zamjenski proizvod, odnosno supstitut.

(4) Pri utvrđivanju zamjenjivosti potražnje za određenim proizvodom treba uzeti u obzir vrijeme koje je dobavljačima potrebno za uspostavljanje normalne opskrbe tržišta zamjenskim proizvodom, odnosno supstitutom.

(5) U pravilu, a naročito u slučajevima ocjene koncentracija, u procjeni mjerodavnog tržišta uzima se u obzir prevladavajuća tržišna cijena u Republici Hrvatskoj određenog proizvoda. U slučajevima kad su tržišne cijene formirane u nedostatku drugog konkurentnog proizvoda, utvrđuje se jesu li te cijene već ranije znatno povećane upravo radi nedostatka konkurencije.

Zamjenjivost ponude

Članak 10.

Pod pojmom zamjenjivosti ponude za određenim proizvodom razumijeva se sposobnost proizvođača i/ili dobavljača da, u slučaju povećanja cijene mjerodavnog proizvoda u relativno kratkom vremenu i bez većih troškova, započne s proizvodnjom i/ili distribucijom zamjenskog proizvoda, odnosno supstituta.

Potencijalni konkurenti

Članak 11.

(1) Pri utvrđivanju postoje li potencijalni konkurenti potrebno je utvrditi razinu tržišnog natjecanja i uvjete pod kojima novi konkurenti mogu pristupiti mjerodavnom tržištu.

(2) Postojanje potencijalnih konkurenata utvrđuje se i s obzirom na predvidljive promjene tržišnih uvjeta, naročito u odnosu na zapreke pristupa tržištu.

Zapreke pristupa tržištu

Članak 12.

Pod pojmom zapreka pristupa tržištu razumijevaju se sve okolnosti koje potencijalnim konkurentima stoje na putu ulaska na tržište, a osobito one koje, svojim ponašanjem i djelovanjem, postavljaju već prisutni poduzetnici ograničavajući ili sprječavajući time ulazak drugih poduzetnika na to tržište.

IV. UTVRĐIVANJE TRŽIŠNIH UDJELA

Način utvrđivanja tržišnih udjela

Članak 13.

(1) Tržišni udjel svakog od poduzetnika koji djeluju na nekom mjerodavnom tržištu izračunava se na temelju njihovih tržišnih udjela u proizvodnji i/ili prodaji mjerodavnog proizvoda na mjerodavnom tržištu u određenom razdoblju.

(2) Tržišni udjel iz stavka 1. ovoga članka izračunava se na temelju vrijednosti proizvodnje i/ili prodaje (izražene u kunama) ili na temelju obujma (količina) proizvodnje i/ili prodaje (izražene u broju komada ili drugim mjernim jedinicama).

(3) Razdoblje iz stavka 1. ovoga članka Agencija je obvezna utvrditi posebno za svaki konkretni slučaj.

Podatci za izračunavanje tržišnih udjela

Članak 14.

(1) Pri izračunavanju tržišnih udjela koriste se svi raspoloživi podatci, odnosno dokumentacija, a naročito:

a) podatci dostavljeni od poduzetnika, uključujući i pravne i fizičke osobe koji nisu stranke u konkretnom postupku (npr. konkurenti),

b) podatci strukovnih ili gospodarskih interesnih udruga ili komora poduzetnika,

c) podatci tijela državne uprave,

d) podatci neovisnih institucija koje se bave istraživanjem tržišta,

e) podatci tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,

f) podatci pravnih osoba s javnim ovlastima,

g) podatci Agencije.

(2) Na zahtjev Agencije, temeljem članka 66. stavka 3. Zakona, tijela iz stavka 1. točaka c), e) i f) obvezna su Agenciji bez naknade dostaviti sve zahtijevane podatke i dokumentaciju.

(3) Kad je to potrebno za neki konkretni slučaj, u smislu stavka 1. ovoga članka, uzet će se u obzir i podatci pribavljeni na temelju anketa provedenih među potrošačima i/ili poduzetnicima koji nisu stranke u postupku, odnosno njihovi konkurenti, ali za koje se može razumno pretpostaviti da imaju saznanja o odnosima na nekom mjerodavnom tržištu.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15.

Ova Uredba se na odgovarajući način primjenjuje i na postupke odobravanja, nadzora provedbe i povrata državnih potpora koje vodi Agencija u smislu odredaba Zakona o državnim potporama.

Članak 16.

Na dan stupanja na snagu ove Uredbe prestaje važiti Uredba o načinu utvrđivanja mjerodavnog tržišta (»Narodne novine«, broj 51/2004).

Stupanje na snagu

Članak 17.

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 330-01/10-01/10

Urbroj: 5030120-11-1

Zagreb, 7. siječnja 2011.

Predsjednica Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_01_9_197.html

Copyright © Ante Borić