Sažetak Direktive (EU) 2024/2853 o odgovornosti za neispravne proizvode
Direktiva donosi potpuno obnovljen sustav objektivne odgovornosti za neispravne proizvode, prilagođen softveru, umjetnoj inteligenciji, povezanim uređajima, kibernetičkim rizicima i kružnom gospodarstvu. Njome se zamjenjuje sustav uspostavljen još 1985. godine.
Prošireni pojam proizvoda
Proizvod više nije samo materijalna pokretna stvar. Pojam proizvoda obuhvaća:
- svaku pokretninu, uključujući onu ugrađenu u drugu pokretninu ili nekretninu
- električnu energiju i druge oblike energije
- sirovine
- softver, uključujući sustave umjetne inteligencije
- datoteke za digitalnu proizvodnju, primjerice digitalni predložak za 3D ispis
- materijalne i nematerijalne sastavne dijelove proizvoda
Povezana digitalna usluga nije samostalno proizvod, ali se smatra sastavnim dijelom proizvoda ako bez nje proizvod ne bi mogao izvršavati jednu ili više svojih funkcija. Primjer može biti digitalna usluga potrebna za upravljanje pametnim kućanskim uređajem.
Direktiva se ne primjenjuje na besplatan softver otvorenog koda koji se razvija ili isporučuje izvan okvira poslovne djelatnosti.
Kada se proizvod smatra neispravnim
Proizvod je neispravan ako ne pruža sigurnost koju osoba ima pravo očekivati ili sigurnost koja se zahtijeva pravom Europske unije ili nacionalnim pravom.
Pri ocjeni neispravnosti osobito se uzimaju u obzir:
- dizajn, tehničke značajke, sastav i pakiranje proizvoda
- označivanje, predstavljanje proizvoda i dane upute
- razumno predvidljiva uporaba proizvoda
- sposobnost proizvoda da nakon stavljanja na tržište nastavi učiti ili stjecati nove funkcije
- međusobno povezivanje proizvoda s drugim proizvodima
- sigurnosni zahtjevi, uključujući zahtjeve kibernetičke sigurnosti
- ažuriranja i nadogradnje softvera
- izostanak sigurnosnog ažuriranja
- opoziv proizvoda ili druga intervencija nadležnog tijela
- posebne potrebe ranjivih skupina korisnika kojima je proizvod namijenjen
Proizvođač zato može odgovarati i kada je proizvod bio siguran u trenutku prodaje, ali je poslije postao nesiguran zbog neispravnog ažuriranja, izostanka potrebnog sigurnosnog ažuriranja ili povezane digitalne usluge koja je pod njegovom kontrolom.
Koja se šteta nadoknađuje
Pravo na naknadu obuhvaća:
- štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede
- medicinski priznatu štetu nanesenu psihičkom zdravlju
- oštećenje ili uništenje druge imovine koja se ne upotrebljava isključivo u poslovne svrhe
- uništenje ili oštećenje podataka koji se ne upotrebljavaju u poslovne svrhe
- materijalne i, kada to nacionalno pravo dopušta, neimovinske posljedice takve štete
Ne nadoknađuje se vrijednost samog neispravnog proizvoda niti šteta na imovini koja se upotrebljava isključivo u poslovne svrhe. Takva se šteta može potraživati prema drugim pravilima ugovorne ili izvanugovorne odgovornosti. Vrste obuhvaćene štete uređene su člankom 6. Direktive.
Tko može odgovarati
Primarno odgovara proizvođač neispravnog proizvoda. Međutim, krug mogućih odgovornih osoba znatno je proširen i može obuhvatiti:
- proizvođača neispravnog sastavnog dijela
- uvoznika proizvoda iz treće države
- ovlaštenog predstavnika proizvođača
- pružatelja usluga provođenja narudžbi ako nema uvoznika ni ovlaštenog predstavnika u Europskoj uniji
- osobu koja je izvan kontrole izvornog proizvođača znatno izmijenila proizvod i ponovno ga stavila na tržište ili u uporabu
- distributera koji u roku od mjesec dana ne identificira odgovornoga gospodarskog subjekta ili svojeg dobavljača
- pružatelja internetske platforme pod pretpostavkama iz članka 6. stavka 3. Akta o digitalnim uslugama
Ako je više gospodarskih subjekata odgovorno za istu štetu, njihova je odgovornost solidarna. Odgovornost prema oštećeniku ne može se unaprijed isključiti niti ograničiti ugovorom.
Lakše dokazivanje za oštećenika
Oštećenik načelno mora dokazati:
- neispravnost proizvoda
- nastanak štete
- uzročnu vezu između neispravnosti i štete
Međutim, Direktiva uvodi otkrivanje dokaza i nekoliko važnih predmnjeva kako tehnička složenost proizvoda ne bi onemogućila ostvarivanje prava.
Sud može proizvođaču ili drugom tuženiku naložiti da otkrije relevantne dokaze kojima raspolaže. Pri tome se moraju zaštititi poslovne tajne i ograničiti otkrivanje na ono što je nužno i razmjerno.
Neispravnost se može predmnijevati ako tuženik ne otkrije naložene dokaze, ako proizvod nije u skladu s obveznim sigurnosnim zahtjevima ili ako je šteta nastala zbog očitog kvara pri razumno predvidljivoj uporabi.
Uzročna veza predmnijeva se ako je utvrđena neispravnost, a nastala šteta predstavlja tipičnu posljedicu takve neispravnosti. Dodatne predmnjeve mogu se primijeniti kada se oštećenik zbog tehničke ili znanstvene složenosti suočava s pretjeranim teškoćama u dokazivanju, pod uvjetom da učini vjerojatnim neispravnost ili uzročnu vezu.
Rokovi
Subjektivni zastarni rok iznosi tri godine od dana kada je oštećenik saznao ili razumno morao saznati za štetu, neispravnost proizvoda i identitet odgovornoga gospodarskog subjekta.
Pravo se u pravilu gasi istekom deset godina od stavljanja proizvoda na tržište ili u uporabu. Kod latentnih tjelesnih ozljeda predviđen je produljeni krajnji rok od 25 godina.
Novosti povezane s Direktivom
Ispravak iz svibnja 2026.
U Službenom listu Europske unije 7. svibnja 2026. objavljen je ispravak Direktive. Ispravljen je članak 2. stavak 1.:
- izvorno je bilo navedeno da se Direktiva primjenjuje na proizvode stavljene na tržište ili u uporabu „nakon 9. prosinca 2026.“
- ispravno je da se primjenjuje na proizvode stavljene na tržište ili u uporabu „nakon 8. prosinca 2026.“
To znači da se novi sustav primjenjuje na proizvode stavljene na tržište ili u uporabu od 9. prosinca 2026.
Prenošenje u hrvatsko pravo
Republika Hrvatska prenijela je Direktivu u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, objavljenim u NN 69/26.
U ZOO su, među ostalim, uneseni:
- novi i prošireni pojmovi proizvoda, softvera, povezane usluge i kontrole proizvođača
- naknada štete zbog oštećenja ili uništenja privatnih podataka
- odgovornost za softver, ažuriranja i povezane digitalne usluge
- prošireni krug odgovornih gospodarskih subjekata
- mogućnost odgovornosti distributera i pružatelja internetske platforme
- sudsko otkrivanje dokaza
- predmnjeve neispravnosti i uzročne veze
- odgovornost osobe koja znatno izmijeni proizvod
- produljeni krajnji rok od 25 godina za latentne tjelesne ozljede
Nove odredbe ZOO-a o odgovornosti za neispravne proizvode stupaju na snagu 9. prosinca 2026. i ne primjenjuju se na proizvode stavljene na tržište ili u uporabu prije toga. Na ranije proizvode nastavlja se primjenjivati dosadašnji sustav odgovornosti. Više o tome vidi ovdje.
EUR-Lex već evidentira hrvatski Zakon iz NN 69/26 kao prijavljenu nacionalnu mjeru za prenošenje Direktive. Nacionalne mjere za prenošenje Direktive
Praktično značenje
Najveća je novost to što odgovornost za proizvod više ne završava njegovom fizičkom proizvodnjom i prodajom. Kod pametnih uređaja, vozila, medicinskih uređaja, aplikacija i sustava umjetne inteligencije odgovornost može trajati dok proizvođač zadržava kontrolu nad softverom, povezanim uslugama, sigurnosnim ažuriranjima ili naknadnim funkcijama proizvoda.
Istodobno, oštećeniku se olakšava dokazivanje u sporovima u kojima se uzrok kvara nalazi u zatvorenom softveru, algoritmu, tehničkoj dokumentaciji ili podacima kojima raspolaže samo proizvođač. To predstavlja jednu od najvažnijih promjena europskog sustava odgovornosti za proizvode u posljednjih četrdeset godina.
05.08.2026., Ante Borić, Zakon.hr