Izmjene Zakona o obveznim odnosima: dulji rokovi nakon popravka, elektroničke punomoći i nova odgovornost za softver i umjetnu inteligenciju

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima objavljen je u „Narodnim novinama“ broj 69/2026.

Veći dio izmjena stupio je na snagu 7. srpnja 2026., dok je za pravila o promicanju popravka robe i odgovornosti za neispravne proizvode propisana odgođena primjena.

Izmjene se primjenjuju u tri različita vremenska razdoblja:

- od 7. srpnja 2026. primjenjuju se nova pravila o obliku ugovora, elektroničkoj punomoći te elektroničkim bankarskim garancijama i kontragarancijama

- od 31. srpnja 2026. primjenjuju se nova pravila o popravku robe i materijalnim nedostacima

- od 9. prosinca 2026. primjenjuju se nova pravila o odgovornosti za neispravne proizvode, uključujući softver, povezane digitalne usluge i sustave umjetne inteligencije.

Izmjenama se hrvatsko pravo usklađuje s Direktivom (EU) 2024/1799 o promicanju popravka robe i Direktivom (EU) 2024/2853 o odgovornosti za neispravne proizvode. Istodobno se uvode nacionalna rješenja kojima se omogućuje šira uporaba elektroničkih isprava u obveznim odnosima.

Pročišćeni tekst dostupan je ovdje: Zakonu o obveznim odnosima.

Osnaženje ugovora kojem nedostaje propisani oblik

Dosadašnji članak 294. Zakona o obveznim odnosima izrijekom se odnosio na ugovore za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik. Takav ugovor mogao se smatrati valjanim iako nije sklopljen u pisanom obliku ako su ugovorne strane u cijelosti ili pretežitom dijelu ispunile obveze koje iz njega proizlaze.

Novo pravilo više nije ograničeno samo na pisani oblik. Odnosi se na ugovor za čiju je valjanost propisan ili ugovoren bilo koji određeni oblik.

To može obuhvatiti:

- pisani oblik

- elektronički oblik

- oblik javnobilježničkog akta

- oblik solemnizirane privatne isprave

- drugi oblik određen posebnim propisom ili ugovorom.

Ugovor kojem nedostaje potreban oblik može se smatrati valjanim ako su ugovorne strane u cijelosti ili u pretežitom dijelu ispunile svoje obveze.

Takvo osnaženje ipak nije automatsko. Neće se primijeniti ako iz posebnog zakona ili svrhe zbog koje je određeni oblik propisan očito proizlazi drukčije. Zato će u svakom pojedinom slučaju trebati provjeriti je li propisani oblik samo sredstvo pravne sigurnosti ili je nužna pretpostavka valjanosti koju naknadno ispunjenje ne može nadomjestiti.

Punomoć se može izdati elektronički

Zakonom je izrijekom propisano da se punomoć može izdati i u elektroničkom obliku.

Ako je za ugovor propisan određeni oblik, punomoć i dalje mora biti dana u obliku koji odgovara obliku tog ugovora. Elektronička punomoć mora biti izrađena kao elektronička isprava i potpisana elektroničkim potpisom koji udovoljava primjenjivim zahtjevima Uredbe eIDAS.

Nova mogućnost posebno je važna za:

- elektroničko sklapanje ugovora

- online postupke osnivanja i promjena trgovačkih društava

- prekogranično poslovanje

- digitalne javnobilježničke i sudske postupke

- poslovne procese u kojima se ovlaštenje mora dokazati bez uporabe papirnate isprave.

Sama činjenica da se punomoć nalazi u elektroničkom dokumentu ne znači da je ispunjen svaki propisani oblik. Potrebno je provjeriti koju razinu elektroničkog potpisa i druge formalne pretpostavke zahtijeva konkretni pravni posao.

Elektroničke bankarske garancije i kontragarancije

Zakon sada izrijekom dopušta da se u elektroničkom obliku izdaju:

- bankarska garancija na poziv

- kontragarancija.

Time se uklanja dvojba o pravovaljanosti garancija koje nisu izdane kao fizičke isprave. Promjena je osobito važna u javnoj nabavi, građevinarstvu, međunarodnoj trgovini i drugim poslovnim odnosima u kojima se bankarske garancije koriste kao sredstvo osiguranja.

Elektronička garancija mora sadržavati sve podatke i uvjete potrebne za utvrđivanje obveze garanta. Garant je i dalje obvezan samo u granicama onoga što je navedeno u garanciji.

Mogućnost popravka postaje svojstvo robe

Od 31. srpnja 2026. pri ocjeni ima li stvar materijalni nedostatak uzimat će se u obzir i mogućnost njezina popravka.

Stvar može imati materijalni nedostatak ako, uzimajući u obzir njezinu prirodu i druge okolnosti, nema mogućnost popravka koja se uobičajeno očekuje od stvari iste vrste ili koja proizlazi iz ugovora, oglasa, tehničkih zahtjeva ili drugih mjerodavnih okolnosti. Promjena ne znači da svaka stvar mora biti popravljiva bez ograničenja. Očekivana mogućnost popravka procjenjivat će se prema:

- vrsti i namjeni proizvoda

- ugovorenim svojstvima

- izjavama prodavatelja ili proizvođača

- objektivnim očekivanjima kupca

- primjenjivim pravilima o ekološkom dizajnu proizvoda.

Produljenje rokova ako kupac odabere popravak

Najvažnija promjena za potrošače odnosi se na produljenje rokova odgovornosti za materijalne nedostatke kada se nedostatak uklanja popravkom.

Ako se stvar popravi, rokovi koji prema Zakonu ponovno počinju teći od predaje popravljene stvari produljuju se jednom:

- za 12 mjeseci kod potrošačkih i drugih ugovora koji nisu trgovački ugovori

- za šest mjeseci kod trgovačkih ugovora.

Produljenje se primjenjuje samo jednom, neovisno o broju kasnijih popravaka.

Nova pravila ne primjenjuju se na ugovore sklopljene prije 31. srpnja 2026. Za takve ugovore vrijedi ranije uređenje.

Obveza obavještavanja kupca

Kada kupac zahtijeva uklanjanje materijalnog nedostatka, prodavatelj ga mora obavijestiti:

- da ima pravo izabrati između popravka i zamjene stvari, pod pretpostavkama propisanim Zakonom

- da se u slučaju izbora popravka rokovi odgovornosti produljuju za 12 mjeseci.

Obveza obavještavanja o izboru i produljenju roka ne primjenjuje se kod trgovačkih ugovora.

Za trgovce to znači potrebu prilagodbe:

- obrazaca za reklamacije

- potvrda o zaprimanju robe na popravak

- internih uputa zaposlenicima

- informacija koje se potrošaču daju u prodajnom prostoru ili elektroničkim putem

- evidencija o predaji popravljene robe i početku novog roka.

Zamjenska i obnovljena stvar

Dok traje popravak, prodavatelj može kupcu privremeno posuditi zamjensku stvar. Zamjenska stvar može biti i obnovljena.

Pri odlučivanju o posudbi uzimaju se u obzir:

- priroda stvari

- očekivano trajanje popravka

- potreba kupca da mu takva stvar bude stalno dostupna

- mogućnost da bi kupac bez zamjenske stvari pretrpio znatne neugodnosti.

Posudba zamjenske stvari nije opća i bezuvjetna zakonska obveza prodavatelja, nego zakonom dopuštena mogućnost koja ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Popravak se i dalje mora provesti besplatno, u razumnom roku i bez znatnih neugodnosti za kupca.

Ako se nedostatak uklanja zamjenom stvari, prodavatelj kupcu može dati obnovljenu stvar samo na izričiti zahtjev kupca. Prodavatelj zato ne može jednostrano zamijeniti novu stvar obnovljenom stvari.

Kada kupac može tražiti sniženje cijene ili raskid

Izmijenjeno je i pravilo o prelasku na sniženje cijene ili raskid ugovora. Kupac ta prava može ostvariti ako:

- prodavatelj nije uklonio nedostatak ili je to odbio učiniti

- nedostatak postoji i nakon pokušaja njegova uklanjanja

- prodavatelj je izjavio da neće ukloniti nedostatak

- iz okolnosti očito proizlazi da nedostatak neće biti uklonjen u razumnom roku ili bez znatnih neugodnosti za kupca

- nedostatak je toliko ozbiljan da opravdava trenutačno sniženje cijene ili raskid ugovora.

Time se jasnije uređuju slučajevi u kojima kupac ne mora pristajati na ponavljanje bezuspješnih pokušaja popravka.

Novo uređenje odgovornosti za neispravne proizvode

Od 9. prosinca 2026. počinje se primjenjivati bitno prošireno uređenje odgovornosti za štetu prouzročenu neispravnim proizvodom.

Dosadašnja pravila temeljila su se na europskoj Direktivi iz 1985. godine i bila su prilagođena prvenstveno klasičnim materijalnim proizvodima. Nova pravila obuhvaćaju i digitalne proizvode, povezane usluge, globalne lance opskrbe i proizvode koje proizvođač nastavlja kontrolirati nakon njihova stavljanja na tržište.

Proizvodom se sada smatra:

- svaka pokretnina, uključujući onu ugrađenu u drugu pokretninu ili nekretninu

- električna energija i drugi oblici energije

- sirovine

- softver

- datoteke za digitalnu proizvodnju.

Softver se smatra proizvodom neovisno o tome nalazi li se na fizičkom nosaču, je li ugrađen u uređaj ili se korisniku pruža putem mreže ili oblaka. Nova pravila zato mogu obuhvatiti i sustave umjetne inteligencije.

Besplatan softver otvorenog koda izuzet je ako se razvija ili isporučuje izvan poslovne djelatnosti.

Sigurnosna ažuriranja i povezane digitalne usluge

Pri procjeni je li proizvod neispravan više se neće promatrati samo njegovo stanje u trenutku proizvodnje ili prodaje.

U obzir će se uzimati i:

- softverska ažuriranja i nadogradnje

- izostanak sigurnosnog ažuriranja

- povezane digitalne usluge

- sposobnost proizvoda da nakon stavljanja na tržište nastavi učiti ili stjecati nove značajke

- kibernetička sigurnost

- međusobno povezivanje s drugim proizvodima

- opozivi proizvoda i druge intervencije nadležnih tijela.

Proizvođač se neće moći osloboditi odgovornosti samo tvrdnjom da neispravnost nije postojala u trenutku stavljanja proizvoda na tržište ako je proizvod nakon toga ostao pod njegovom kontrolom, a neispravnost je prouzročena:

- povezanom uslugom

- softverom ili njegovim ažuriranjem

- izostankom sigurnosnog ažuriranja

- znatnom izmjenom proizvoda.

Koja se šteta može naknaditi

Novo uređenje obuhvaća imovinsku štetu nastalu zbog:

- smrti

- tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja

- medicinski priznate povrede psihičkog zdravlja

- uništenja ili oštećenja stvari koja se ne koristi isključivo poslovno

- uništenja ili oštećenja podataka koji se ne koriste u poslovne svrhe.

Oštećenik ima i pravo na naknadu neimovinske štete koja je nastala kao posljedica obuhvaćene štete.

Ukida se dosadašnji prag prema kojem se šteta zbog uništenja ili oštećenja druge stvari nadoknađivala samo u dijelu koji prelazi 500 eura.

Naknada se ne može zahtijevati za štetu na samom neispravnom proizvodu niti za imovinu koja se koristi isključivo u poslovne svrhe prema posebnim pravilima o odgovornosti za neispravan proizvod. U takvim slučajevima mogu se primjenjivati druga pravila ugovorne ili izvanugovorne odgovornosti.

Širi krug odgovornih subjekata

Za štetu više neće odgovarati samo proizvođač konačnog proizvoda. Ovisno o okolnostima, odgovornost može obuhvatiti:

- proizvođača proizvoda

- proizvođača neispravnog sastavnog dijela

- uvoznika proizvoda iz treće zemlje

- ovlaštenog predstavnika proizvođača

- pružatelja usluga provođenja narudžbi

- osobu koja je proizvod znatno izmijenila i ponovno ga učinila dostupnim na tržištu

- distributera koji u propisanom roku ne identificira odgovorni gospodarski subjekt ili svojeg dobavljača

- određene pružatelje internetskih platformi, ako su ispunjene pretpostavke iz Akta o digitalnim uslugama.

Distributer će imati mjesec dana od primitka zahtjeva oštećenika da identificira odgovorni gospodarski subjekt s poslovnim nastanom u Europskoj uniji ili distributera koji mu je isporučio proizvod. Ako to ne učini, može sam odgovarati za štetu.

Internetske platforme ne odgovaraju automatski za svaki neispravan proizvod ponuđen preko njihove usluge. Njihova odgovornost dolazi u obzir pod posebnim uvjetima, osobito kada način prikazivanja ponude prosječnom potrošaču stvara dojam da proizvod pruža sama platforma ili trgovac koji djeluje pod njezinom ovlasti ili kontrolom.

Lakše dokazivanje kod tehnički složenih proizvoda

Oštećenik i dalje načelno mora dokazati:

- neispravnost proizvoda

- nastalu štetu

- uzročnu vezu između neispravnosti i štete.

Zakon ipak uvodi oborive predmnjeve koje olakšavaju dokazivanje. Neispravnost proizvoda može se pretpostaviti ako tuženik ne otkrije relevantne dokaze, ako proizvod ne ispunjava obvezne sigurnosne zahtjeve ili ako je šteta nastala zbog očitog kvara pri razumno predvidljivoj uporabi.

Uzročna veza može se pretpostaviti ako je utvrđena neispravnost proizvoda, a nastala šteta predstavlja tipičnu posljedicu te neispravnosti.

Posebna predmnjeva primjenjuje se kada se oštećenik zbog tehničke ili znanstvene složenosti suočava s pretjeranim poteškoćama u dokazivanju, pod uvjetom da je učinio vjerojatnim neispravnost proizvoda ili postojanje uzročne veze.

Sud će na prijedlog stranke moći drugoj stranci naložiti otkrivanje relevantnih dokaza. Pri tome mora voditi računa o:

- važnosti dokaza za postupak

- razmjernosti opsega i troška otkrivanja

- dostupnosti drugih dokaza

- zaštiti poslovnih tajni i povjerljivih informacija.

Rokovi za ostvarivanje naknade

Tražbina naknade štete prouzročene neispravnim proizvodom i dalje zastarijeva u roku od tri godine od dana kada je oštećenik saznao ili morao saznati za:

- štetu

- neispravnost

- identitet odgovornog gospodarskog subjekta.

Pravo se u pravilu konačno gasi deset godina od stavljanja neispravnog proizvoda na tržište ili u uporabu. Kod znatno izmijenjenog proizvoda rok se računa od njegova ponovnog činjenja dostupnim na tržištu ili stavljanja u uporabu nakon izmjene.

Ako oštećenik zbog latentnosti tjelesne ozljede nije mogao pokrenuti postupak u desetogodišnjem roku, pravo se gasi nakon 25 godina.

Nova pravila o odgovornosti ne primjenjuju se na proizvode stavljene na tržište ili u uporabu prije 9. prosinca 2026.

Izmjene Zakona o obveznim odnosima istodobno jačaju popravak kao način rješavanja materijalnog nedostatka, omogućuju širu uporabu elektroničkih isprava i prilagođavaju odgovornost za neispravne proizvode digitalnom gospodarstvu. Za trgovce, proizvođače, uvoznike, distributere, internetske platforme i pružatelje povezanih digitalnih usluga to znači potrebu prilagodbe ugovorne dokumentacije, postupaka reklamacija, sustava sigurnosnih ažuriranja, evidencija o proizvodima i pravila čuvanja tehničkih dokaza.

 

07.07.2026., Ante Borić, Zakon.hr