NN 69/2026 (29.6.2026.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima

HRVATSKI SABOR

833

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 19. lipnja 2026.

Klasa: 011-02/26-02/58

Urbroj: 71-10-01/1-26-2

Zagreb, 24. lipnja 2026.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Zoran Milanović, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA

Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) u članku 1.a podstavak 1. mijenja se i glasi:

» – Direktiva (EU) 2024/2853 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2024. o odgovornosti za neispravne proizvode i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/374/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 2024/2853, 18. 11. 2024.),«.

U podstavku 5. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez i dodaje se podstavak 6. koji glasi:

» – Direktiva (EU) 2024/1799 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o zajedničkim pravilima za promicanje popravka robe i izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 te direktiva (EU) 2019/771 i (EU) 2020/1828 (Tekst značajan za EGP) (SL L 2024/1799, 10. 7. 2024.).«.

Članak 2.

Članak 294. mijenja se i glasi:

»Ugovor za čiju je valjanost propisan ili ugovoren određeni oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz posebnog zakona ili cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.«.

Članak 3.

U članku 314. ispred riječi: »Oblik« dodaje se oznaka stavka: »(1)«.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Punomoć može biti izdana i u elektroničkom obliku.«.

Članak 4.

U članku 399.a iza točke 11. umjesto točke stavlja se zarez i dodaje se točka 12. koja glasi:

»12. obnova ima značenje kako je definirana u članku 2. točki 18. Uredbe (EU) 2024/1781 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn održivih proizvoda, izmjeni Direktive (EU) 2020/1828 i Uredbe (EU) 2023/1542 te stavljanju izvan snage Direktive 2009/125/EZ.«.

Članak 5.

U članku 401. stavku 2. točki 4. iza riječi: »trajnost,« dodaju se riječi: »mogućnost popravka,«.

Članak 6.

U članku 405. ispred riječi: »Kad« dodaje se oznaka stavka: »(1)«.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) U slučaju uklanjanja nedostatka popravkom stvari rokovi odgovornosti za materijalne nedostatke iz članka 403. stavka 4. i članka 404. stavka 2. ovoga Zakona produljuju se jednom za dvanaest mjeseci, a kod trgovačkog ugovora jednom za šest mjeseci.«.

Članak 7.

U članku 410. iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»(4) Prilikom ostvarivanja prava na uklanjanje nedostatka prodavatelj će obavijestiti kupca o pravu na izbor između popravka i zamjene stvari, kao i o produljenju roka iz članka 405. stavka 2. ovoga Zakona, osim kod trgovačkog ugovora.«.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Dosadašnji stavak 5., koji postaje stavak 6., mijenja se i glasi:

»(6) Kupac ima pravo na sniženje cijene ili na raskid ugovora tek ako prodavatelj nije uklonio nedostatak ili je to odbio učiniti ili nije uklonio nedostatak u skladu s člankom 410.a stavcima 4. i 5. ovoga Zakona, ako nedostatak postoji unatoč pokušaju prodavatelja da ga ukloni odnosno ako je prodavatelj izjavio da neće ukloniti nedostatak ili iz okolnosti očito proizlazi da neće ukloniti nedostatak u razumnom roku ili bez znatnih neugodnosti za kupca te ako je nedostatak tako ozbiljan da opravdava trenutačno sniženje cijene ili raskid ugovora.«.

Dosadašnji stavci 6. do 9. postaju stavci 7. do 10.

Članak 8.

U članku 410.a iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:

»(2) Prilikom popravka prodavatelj može, ovisno o prirodi stvari, a osobito o potrebi kupca da mu takva stvar bude trajno dostupna, posuditi kupcu zamjensku stvar, uključujući obnovljenu stvar.

(3) Prodavatelj može, na izričiti zahtjev kupca, a kako bi ispunio svoju obvezu zamjene stvari, dati obnovljenu stvar.«.

Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 4., 5. i 6.

Članak 9.

U članku 1039. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Bankarska garancija na poziv iz stavka 1. ovoga članka može biti izdana i u elektroničkom obliku.«.

Članak 10.

U članku 1041. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Kontragarancija iz stavka 1. ovoga članka može biti izdana i u elektroničkom obliku.«.

Članak 11.

Iza članka 1072. ispod naziva: »Odsjek 5. ODGOVORNOST ZA NEISPRAVAN PROIZVOD« dodaje se naslov iznad članka i članak 1072.a koji glase:

Članak 1072.a

»Pojmovi

U smislu primjene odredbi o odgovornosti za neispravan proizvod pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. proizvod je bilo koja pokretnina, čak i ako je ugrađena u neku drugu pokretninu ili nekretninu ili je s njima povezana, uključujući električnu energiju i druge oblike energije, datoteke za digitalnu proizvodnju, sirovine i softver,

2. datoteka za digitalnu proizvodnju je digitalni predložak za pokretninu koji sadržava funkcionalne informacije potrebne za proizvodnju materijalnog predmeta omogućavanjem automatiziranog upravljanja strojevima ili alatima,

3. povezana usluga je digitalna usluga koja je ugrađena u proizvod ili je povezana s njime tako da bi njezina odsutnost onemogućila izvršavanje jedne ili više njegovih funkcija,

4. sastavni dio je svaki materijalni ili nematerijalni predmet, sirovina ili povezana usluga koji su ugrađeni u proizvod ili su s njime povezani,

5. kontrola proizvođača znači:

(a) da proizvođač proizvoda provodi ili, kad je riječ o radnjama treće osobe, odobrava ili pristaje na ugradnju, povezivanje ili isporučivanje sastavnog dijela, uključujući ažuriranja ili nadogradnje softvera ili izmjenu proizvoda, uključujući znatne izmjene,

(b) da proizvođač proizvoda može sam isporučiti ažuriranja ili nadogradnje softvera ili to čini preko treće osobe,

6. podaci imaju značenje kako su definirani u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2022/868 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2022. o europskom upravljanju podacima i izmjeni Uredbe (EU) 2018/1724 (Akt o upravljanju podacima),

7. učiniti dostupnim na tržištu znači svaka besplatna ili naplatna isporuka proizvoda za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu Europske unije u okviru poslovne djelatnosti,

8. stavljanje na tržište znači prvi puta učiniti proizvod dostupnim na tržištu Europske unije,

9. stavljanje u uporabu znači prva naplatna ili besplatna uporaba proizvoda u Europskoj uniji u okviru poslovne djelatnosti u okolnostima u kojima taj proizvod nije bio stavljen na tržište prije prve uporabe,

10. oštećenik je svaka fizička osoba koja pretrpi štetu prouzročenu neispravnim proizvodom,

11. proizvođač je svaka fizička ili pravna osoba:

(a) koja razvija ili proizvodi proizvod,

(b) za koju se proizvod dizajnira ili proizvodi ili koja se, stavljanjem svojeg imena, žiga ili drugih razlikovnih obilježja na taj proizvod, predstavlja kao njegov proizvođač ili

(c) koja razvija ili proizvodi proizvod za vlastitu uporabu,

12. ovlašteni predstavnik je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Europskoj uniji koju je proizvođač pisanim putem ovlastio da u njegovo ime obavlja određene zadaće,

13. uvoznik je svaka fizička ili pravna osoba koja na tržište Europske unije stavlja proizvod iz treće zemlje,

14. pružatelj usluge provođenja narudžbi je svaka fizička ili pravna osoba koja u okviru poslovne djelatnosti nudi najmanje dvije od sljedećih usluga: skladištenje, pakiranje, adresiranje i slanje proizvoda, kojeg nema u svojem vlasništvu, što ne uključuje poštanske usluge kako su definirane u zakonu kojim se uređuju poštanske usluge, usluge dostave paketa kako su definirane u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2018/644 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. o uslugama prekogranične dostave paketa te sve druge poštanske usluge ili usluge teretnog prijevoza,

15. distributer je svaka fizička ili pravna osoba u lancu opskrbe koja proizvod čini dostupnim na tržištu, a koja nije proizvođač ni uvoznik tog proizvoda,

16. gospodarski subjekt je proizvođač proizvoda ili sastavnog dijela, pružatelj povezane usluge, ovlašteni predstavnik, uvoznik, pružatelj usluga provođenja narudžbi i distributer,

17. internetska platforma ima značenje kako je definirana u članku 3. točki i) Uredbe (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2022/2065),

18. poslovna tajna ima značenje kako je definirana u zakonu kojim se uređuju pretpostavke zaštite i pravila postupka za zaštitu od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja poslovnih tajni koje se odnose na neobjavljene informacije koje imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost,

19. znatna izmjena je izmjena proizvoda nakon što je stavljen na tržište ili stavljen u uporabu:

(a) koja se smatra znatnom na temelju relevantnih pravila Europske unije ili nacionalnih pravila o sigurnosti proizvoda ili

(b) ako u relevantnim pravilima Europske unije ili nacionalnim pravilima o sigurnosti proizvoda nije utvrđen prag prema kojem se može utvrditi što se smatra znatnom izmjenom, ona kojom se mijenjaju izvorna svojstva, svrha ili vrsta proizvoda, a da ta izmjena nije predviđena početnom procjenom rizika koju je proveo proizvođač te kojom se mijenja priroda opasnosti, stvara nova opasnost ili povećava razina rizika.«.

Članak 12.

U članku 1073. stavci 1., 2. i 3. mijenjaju se i glase:

»(1) Gospodarski subjekt odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda bez obzira na krivnju.

(2) Odredbe ovoga odsjeka odnose se na imovinsku štetu prouzročenu smrću, tjelesnom ozljedom ili oštećenjem zdravlja, uključujući imovinsku štetu prouzročenu medicinski priznatom povredom psihičkoga zdravlja te na imovinsku štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem podataka koji se ne upotrebljavaju u poslovne svrhe, kao i na imovinsku štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem bilo koje druge oštećenikove stvari, osim:

1. samog neispravnog proizvoda,

2. proizvoda oštećenog zbog neispravnog sastavnog dijela koji je proizvođač tog proizvoda ugradio u taj proizvod ili povezao s njime ili je to provedeno pod kontrolom tog proizvođača,

3. imovine koja se upotrebljava isključivo u poslovne svrhe.

(3) Oštećenik ima, po odredbama ovoga odsjeka, pravo na naknadu neimovinske štete koja je nastala kao posljedica štete iz stavka 2. ovoga članka.«.

Stavak 4. briše se.

Iza dosadašnjeg stavka 5., koji postaje stavak 4., dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

»(5) Odredbe ovoga odsjeka ne primjenjuju se na besplatan softver otvorenog koda koji se razvija ili se isporučuje izvan okvira poslovne djelatnosti.«.

Stavak 8. briše se.

Članak 13.

Naslov iznad članka 1074. mijenja se i glasi: »Teret dokazivanja«.

Članak 1074. mijenja se i glasi:

»(1) Oštećenik je dužan dokazati neispravnost proizvoda, štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i štete.

(2) Proizvod se smatra neispravnim:

1. ako gospodarski subjekt (tuženik) nije otkrio relevantne dokaze u skladu s člankom 1074.a stavkom 1. ovoga Zakona,

2. oštećenik (tužitelj) je dokazao kako proizvod nije u skladu s obveznim zahtjevima za sigurnost proizvoda utvrđenima u pravu Europske unije ili nacionalnom pravu čija je svrha zaštita od rizika od štete koju je pretrpio oštećenik ili

3. oštećenik (tužitelj) je dokazao da je šteta prouzročena očitim kvarom proizvoda pri razumno predvidljivoj uporabi ili u uobičajenim okolnostima.

(3) Uzročna veza između neispravnosti proizvoda i štete predmnijeva se ako je utvrđeno da je proizvod neispravan i da je prouzročena šteta tipična posljedica te neispravnosti.

(4) Predmnijeva se neispravnost proizvoda ili uzročna veza između njegove neispravnosti i štete, ili oboje, ako, unatoč otkrivanju dokaza u skladu s člankom 1074.a ovoga Zakona i uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti slučaja:

1. oštećenik (tužitelj) se suočava s pretjeranim poteškoćama, posebno zbog tehničke ili znanstvene složenosti, u dokazivanju neispravnosti proizvoda ili uzročne veze između njegove neispravnosti i štete, ili oboje, i

2. oštećenik (tužitelj) je dokazao da je vjerojatno da je proizvod neispravan ili da postoji uzročna veza između neispravnosti proizvoda i štete, ili oboje.

(5) Predmnjeve iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka oborive su.«.

Članak 14.

Iza članka 1074. dodaje se naslov iznad članka i članak 1074.a koji glase:

Članak 1074.a

»Otkrivanje dokaza

(1) Na prijedlog tužitelja koji je iznio činjenice i predložio dokaze kojima je učinio vjerojatnim osnovanost zahtjeva za naknadu štete prouzročene neispravnim proizvodom, sud će naložiti tuženiku da otkrije relevantne dokaze kojima raspolaže.

(2) Na prijedlog tuženika koji je iznio činjenice i predložio dokaze kojima je učinio vjerojatnim potrebu za dokazima u svrhu osporavanja osnovanosti zahtjeva za naknadu štete prouzročene neispravnim proizvodom, sud će naložiti tužitelju da otkrije relevantne dokaze kojima raspolaže.

(3) Prilikom odlučivanja o prijedlogu za otkrivanje dokaza sud će uzeti u obzir i ocijeniti interese stranke koja traži otkrivanje dokaza u odnosu na interese druge stranke i trećih osoba od kojih se otkrivanje dokaza traži, a osobito uzevši u obzir interes tih osoba da:

1. se ne otkrivaju dokazi ako se predmetne činjenice mogu utvrditi i na temelju drugih dostupnih dokaza,

2. dokazi budu određeni koliko je to moguće s obzirom na okolnosti pojedinog slučaja te da budu bitni za postupak,

3. opseg i trošak otkrivanja ne budu toliki da su u očitom nerazmjeru sa značenjem činjenica koje se žele utvrditi ili

4. se zaštite vlastite ili tuđe poslovne tajne te povjerljive informacije.

(4) Sud može, ako to smatra prikladnim, naložiti da se dokazi koji se trebaju otkriti predoče u lako dostupnom i razumljivom obliku ako smatra da je takvo predočenje razmjerno, uzimajući u obzir troškove i terete za dotičnu stranku.«.

Članak 15.

Članak 1075. mijenja se i glasi:

»(1) Proizvod je neispravan ako ne pruža sigurnost koja se od takvog proizvoda opravdano očekuje ili koja se traži pravom Europske unije ili nacionalnim pravom.

(2) Pri procjeni neispravnosti proizvoda u obzir se uzimaju sve okolnosti, uključujući:

1. prezentiranje i značajke proizvoda, uključujući njegovo označivanje, dizajn, tehničke značajke, sastav i pakiranje te upute za njegovo sastavljanje, instalaciju, uporabu i održavanje,

2. razumno predvidljivu uporabu proizvoda,

3. učinak koji na proizvod može imati bilo koja sposobnost da nastavi učiti ili dobiva nove značajke nakon njegova stavljanja na tržište ili stavljanja u uporabu,

4. razumno predvidljiv učinak drugih proizvoda za koje se može očekivati da će se upotrebljavati zajedno s njim, među ostalim putem međusobnog povezivanja,

5. trenutak u kojem je proizvod stavljen na tržište ili stavljen u uporabu ili, ako proizvođač zadržava kontrolu nad proizvodom nakon tog trenutka, trenutak u kojem proizvod prestaje biti pod kontrolom proizvođača,

6. relevantne zahtjeve u pogledu sigurnosti proizvoda, uključujući zahtjeve u području kibernetičke sigurnosti relevantne za sigurnost,

7. bilo koji opoziv proizvoda ili bilo koju drugu relevantnu intervenciju nadležnog tijela ili gospodarskog subjekta iz članka 1076. ovoga Zakona, a koji se odnose na sigurnost proizvoda,

8. specifične potrebe skupine korisnika za čiju je uporabu proizvod namijenjen,

9. svako neispunjavanje svrhe proizvoda, ako je riječ o proizvodu čija je svrha spriječiti štetu.

(3) Proizvod nije neispravan samo zbog toga što je bolji proizvod, uključujući ažuriranja ili nadogradnje proizvoda, prethodno ili naknadno stavljen na tržište ili u uporabu.«.

Članak 16.

Naslov iznad članka 1076. mijenja se i glasi: »Odgovorni gospodarski subjekti«.

Članak 1076. mijenja se i glasi:

»(1) Gospodarski subjekti odgovorni za štetu u skladu s odredbama ovoga odsjeka su:

1. proizvođač neispravnog proizvoda,

2. proizvođač neispravnog sastavnog dijela, ako je taj sastavni dio ugrađen u proizvod pod kontrolom proizvođača ili je s njim povezan i prouzročio je neispravnost tog proizvoda, ne dovodeći u pitanje odgovornost proizvođača iz točke 1. ovoga stavka i

3. kad je riječ o proizvođaču proizvoda ili sastavnog dijela s poslovnim nastanom izvan Europske unije i ne dovodeći u pitanje odgovornost tog proizvođača:

a) uvoznik neispravnog proizvoda ili sastavnog dijela,

b) ovlašteni predstavnik proizvođača i

c) ako nema uvoznika s poslovnim nastanom u Europskoj uniji ni ovlaštenog predstavnika, pružatelj usluga provođenja narudžbi.

(2) Odgovornost proizvođača neispravnog proizvoda obuhvaća i svu štetu koju je prouzročio neispravni sastavni dio ako je ugrađen u proizvod pod kontrolom tog proizvođača ili je s njim povezan.

(3) Za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda odgovara i svaka fizička ili pravna osoba koja znatno izmijeni proizvod izvan kontrole proizvođača te ga potom učini dostupnim na tržištu ili ga stavi u uporabu.

(4) Ako nije moguće identificirati niti jednog od gospodarskih subjekata navedenih u stavku 1. ovoga članka, za štetu prouzročenu neispravnošću proizvoda odgovara distributer neispravnog proizvoda ako oštećenik zatraži od njega da identificira nekog od gospodarskih subjekata iz stavka 1. ovoga članka s poslovnim nastanom u Europskoj uniji ili distributera koji je njemu isporučio proizvod, a distributer to ne učini u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva oštećenika.

(5) Ako su ispunjene pretpostavke propisane člankom 6. stavkom 3. Uredbe (EU) 2022/2065, stavak 4. ovoga članka primjenjuje se i na svakog pružatelja internetske platforme koji se ne smatra gospodarskim subjektom u smislu ovoga članka, a koji potrošačima omogućava sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima.«.

Članak 17.

Iza članka 1077. dodaje se naslov iznad članka i članak 1077.a koji glase:

Članak 1077.a

»Pravo na regres od proizvođača neispravnog softverskog sastavnog dijela

Proizvođač koji u proizvod ugradi softver kao sastavni dio nema pravo na regres od proizvođača neispravnog softverskog sastavnog dijela koji je prouzročio štetu u slučajevima:

1. ako je proizvođač neispravnog softverskog sastavnog dijela u trenutku stavljanja na tržište tog softverskog sastavnog dijela bio mikropoduzeće ili malo poduzeće, što znači poduzeće koje je, kada ga se procjenjuje zajedno sa svim njegovim partnerskim poduzećima kako su definirana u članku 3. stavku 2. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ (21) i povezanim poduzećima kako su definirana u članku 3. stavku 3. toga Priloga, ako postoje, mikropoduzeće kako je definirano u članku 2. stavku 3. toga Priloga ili malo poduzeće kako je definirano u članku 2. stavku 2. toga Priloga,

2. ako se proizvođač koji je ugradio neispravni softverski sastavni dio u proizvod ugovorom odrekao toga prava.«.

Članak 18.

Članak 1078. mijenja se i glasi:

»(1) Gospodarski subjekt iz članka 1076. ovoga Zakona oslobađa se odgovornosti ako dokaže:

1. ako je riječ o proizvođaču ili uvozniku, da proizvod nije stavio na tržište ili u uporabu,

2. ako je riječ o distributeru, da proizvod nije učinio dostupnim na tržištu,

3. da je vjerojatno da neispravnost koja je prouzročila štetu nije postojala u trenutku kada je proizvod stavljen na tržište, stavljen u uporabu ili, kad je riječ o distributeru, učinjen dostupnim na tržištu ili da je neispravnost nastala nakon tog trenutka,

4. da je do neispravnosti koja je prouzročila štetu došlo zbog usklađenosti proizvoda s pravnim zahtjevima,

5. da objektivno stanje znanstvenog i tehničkog znanja u trenutku kada je proizvod stavljen na tržište ili stavljen u uporabu ili tijekom razdoblja u kojem je proizvod bio pod kontrolom proizvođača nije omogućilo da se otkrije neispravnost,

6. da se neispravnost proizvoda u koji je taj sastavni dio ugrađen može pripisati konstrukciji tog proizvoda ili uputama koje je proizvođač tog proizvoda dao proizvođaču tog sastavnog dijela, ako je riječ o proizvođaču neispravnog sastavnog dijela iz članka 1076. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona,

7. da je neispravnost koja je prouzročila štetu povezana s dijelom proizvoda na koji izmjena ne utječe, ako je riječ o osobi koja mijenja proizvod kako je navedeno u članku 1076. stavku 3. ovoga Zakona.

(2) Odstupajući od stavka 1. točke 3. ovoga članka, gospodarski subjekt ne oslobađa se odgovornosti ako je neispravnost proizvoda koji je pod kontrolom proizvođača uzrokovana bilo čime od sljedećeg:

1. povezanom uslugom,

2. softverom, uključujući njegova ažuriranja ili nadogradnje,

3. izostankom ažuriranja ili nadogradnji softvera koji su potrebni za održavanje sigurnosti,

4. znatnom izmjenom proizvoda.

(3) Gospodarski subjekt djelomično se oslobađa odgovornosti ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik ili osoba za koju on odgovara.

(4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara solidarno s gospodarskim subjektom.«.

Članak 19.

U članku 1079. stavku 1. riječ: »proizvođača« zamjenjuje se riječima: »gospodarskog subjekta«.

Članak 20.

U članku 1080. stavku 1. riječi: »osobu proizvođača« zamjenjuju se riječima: »identitet gospodarskog subjekta«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Pravo na popravljanje štete prouzročene neispravnim proizvodom gasi se u roku od deset godina od dana kada je neispravni proizvod koji je prouzročio štetu stavljen na tržište ili u uporabu ili u slučaju znatno izmijenjenog proizvoda, od dana kada je taj proizvod učinjen dostupnim na tržištu ili stavljen u uporabu nakon njegove znatne izmjene, osim ako je u tom roku protiv gospodarskog subjekta pokrenut postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarivanja tražbine na popravljanje štete iz ovoga odsjeka.«.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako oštećenik nije mogao pokrenuti postupak u roku iz stavka 2. ovoga članka zbog latentnosti tjelesne ozljede, pravo na popravljanje štete prouzročene neispravnim proizvodom gasi se u roku od 25 godina od dana iz stavka 2. ovoga članka.«.

PRIJELAZNA I ZAVRŠNA ODREDBA

Članak 21.

(1) Odredbe članaka 4. do 8. ovoga Zakona ne primjenjuju se na ugovore sklopljene prije 31. srpnja 2026.

(2) Odredbe članaka 11. do 20. ovoga Zakona ne primjenjuju se na proizvode stavljene na tržište ili u uporabu prije 9. prosinca 2026.

Članak 22.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članaka 4. do 8. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 31. srpnja 2026. te članaka 11. do 20. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 9. prosinca 2026.

Klasa: 022-02/26-01/24

Zagreb, 19. lipnja 2026.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Gordan Jandroković, v. r.