Poslovni broj: 10 Gž-4/2023-3.

                                                                                                                

 

 

                                                

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

                                                                

                                                                            Poslovni broj: 10 Gž-4/2023-3.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V., OIB: …, P., K., protiv tuženice J. P., OIB: …, Š., zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 67 P-868/2020., od 3. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja M. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 67 P-868/2020., od 3. studenog 2022.

 

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženica isplati iznos od 10.617,82 EUR/80.000,00 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom i naknadi parnični trošak (točka I. izreke); tužitelju je naloženo da tuženici isplati parnični trošak u iznosu od 331,81 EUR/2.500,00 kn1 (točka II. izreke).

 

 

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugom stvarno nadležnom sudu. Traži trošak žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa nema nedostataka zbog koji se ne može ispitati.

 

6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica, koja ga je kao punomoćnica zastupala u predmetima prvostupanjskog suda, poslovni broj: P 2904/1999., i poslovni broj: Ovr-111/2009., isplati iznos od 10.617,82 EUR/80.000,00 kn1, sa zakonskom zateznom kamatom od 11. rujna 2013.

 

8. Tvrdnja tužitelja je da je tuženik, odnosno ovršenik, u navedenim prvostupanjskim predmetima, R. J.-M.-P., kao njegov dužnik, uplatio na račun tuženice presuđeni iznos iz prvostupanjskog postupka, poslovni broj: P 2904/1999. od 110.126,75 EUR/829.750,00 kn1, od kojeg mu je tuženica uplatila iznos od 99.508,93 EUR/749.750,00 kn1, dok je iznos od 10.617,82 EUR/80.000,00 kn1 neosnovano zadržala za sebe.

 

9. Pobijanom presudom tužbeni zahtjev je odbijen zbog zastare, temeljem slijedećih utvrđenja;

 

- da je tuženica zastupala tužitelja u predmetima prvostupanjskog suda poslovni broj: P-2904/1999., i Ovr-1111/2009.,

 

- da je prema pravomoćnoj presudi prvostupanjskog suda, poslovni broj: P-2904/1999., od 11. svibnja 2005. tuženik R. J.-M.-P., obvezan isplatiti tužitelju iznos 50.751,10 EUR/382.384,14 kn1 sa  zakonskom zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.228,66 EUR/61.998,85 kn1.

 

- da je radi naplate te tražbine, po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja, u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-1111/2009., doneseno rješenje o ovrsi 10. srpnja 2009., kojim je određena ovrha na nekretninama tuženika, kao ovršenika,

 

- da je u navedenom ovršnom postupku postignut dogovor o isplati ovršne tražbine, temeljem kojeg je dužnik R. J.-M.-P., uplatio na račun tuženice u cijelosti ovršnu tražbinu, u razdoblju od studenog 2009. do rujna 2013. i to: 12. studenog 2009. 26.544,56 EUR/200.000,00 kn1, 16. srpnja 2007. 100.000,00 kn, 31. siječnja 2011. 9.954,21 EUR/75.000,00 kn1, 4. veljače 2011. 3.318,07 EUR/25.000,00 kn1, 13. lipnja 2011. 13.272,28 EUR/100.000,00 kn1, 18. kolovoza 2011. 13.272,28 EUR/100.000,00 kn1, 22. kolovoza 2011. 13.272,28 EUR/100.000,00 kn1, 23. kolovoza 2011. 13.272,28 EUR/100.000,00 kn1 i 11. rujna 2013. 3.948,50 EUR/29.750,00 kn1.

 

- da je ovršni postupak obustavljen 3. svibnja 2013. jer je ovršenik uplatio u cijelosti ovršnu tražbinu,

 

- da je 12. studenog 2009. tužitelj dostavio tuženici broj njegovog tekućeg računa,

 

- da je tuženica 12. studenog 2009. uplatila tužitelju na taj račun iznos od 15.926,74 EUR/120.000,00 kn1, a ostatak od 10.617,82 EUR/80.000,00 kn1 zadržala je za sebe, te da je sve kasnije uplate od dužnika R. J.-M.-P., uplaćivala tužitelju na taj račun,

 

- da je tužitelj saznao da mu je uplaćen iznos od 15.926,74 EUR/120.000,00 kn1, 14. studenog 2009., kada je otišao u banku,

 

-  da je tužba podnesena 5. srpnja 2017.

 

10. Prvostupanjski sud smatra da zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) od 5 godina, teče od 14. studenog 2009., kada je tužitelj saznao da mu je tuženica na račun uplatila iznos od 15.926,74 EUR/120.000,00 kn1, umjesto 26.544,56 EUR/200.000,00 kn1, odnosno da je iznos od 10.617,82 EUR/80.000,00 kn1 zadržala za sebe, pa je tužba podnesena nakon proteka zastarnog roka, koji je u ovom slučaju istekao 14. studenog 2014.

 

11. Tužitelj u žalbi ističe da ga je tuženica, kao punomoćnica, zastupala u razdoblju od 1999. do 2013. i da je za njega primala sukcesivne uplate od tuženika R. J.-M.-P.,, sve do rujna 2013., kada je R. J.-M.-P., uplatio na račun tuženice iznos od 3.948,50 EUR/29.750,00 kn1, kojim je u cijelosti isplaćena ovršna tražbina, pa petogodišnji zastarni rok teče od rujna 2013., jer je tek tada bilo očigledno da je tuženica bez njegovog znanja i odobrenja zadržala za sebe iznos od 10.617,82 EUR/80.000,00 kn1, zbog čega je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da zastarni rok teče od prve uplaćene sukcesivne obročne uplate, 12. studenog 2009.

 

12. Suprotno žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare, prihvaća i ovaj sud.

 

13. Iz iskaza supruge tužitelja, svjedokinje M. V., proizlazi da ih je tuženica 12. studenog 2009. nazvala i rekla da će  uplatiti tužitelju na račun 26.544,56 EUR/200.000,00 kn1, zbog čega joj je tužitelj isti dan dostavio broj tekućeg računa, da je tužitelj dva dana nakon toga razgovora, 14. studenog 2009., otišao u banku i vidio da mu je uplaćen iznos od 15.926,74 EUR/120.000,00 kn1, nakon čega su kontaktirali tuženicu s upitom zašto im nije uplatila cijeli iznos od 26.544,56 EUR/200.000,00 kn1, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao neuvjerljiv i neistinit iskaz tužitelja, da je saznao za uplatu kada je otišao u banku, ali da nije znao odakle novac na njegovom računu.

 

14. Obzirom da je nesporno da je R. J.-M.-P., 12. studenog 2009., na račun tuženice uplatio iznos od 26.544,56 EUR/200.000,00 kn1, da je tuženica isti dan na račun tužitelja uplatila iznos od 15.926,74 EUR/120.000,00 kn1, da je tužitelj dva dana kasnije, 14. studenog 2009., saznao da mu je tuženica uplatila iznos od 15.926,74 EUR/120.000,00 kn1, te da je sama supruga tužitelja iskazala, da su ona i tužitelj nakon toga kontaktirali tuženicu s upitom zašto nije uplatila cijeli iznos od 26.544,56 EUR/200.000,00 kn1, ne mogu se  prihvatiti žalbeni navodi tužitelja, da je tek nakon posljednje uplate, 11. rujna 2013., shvatio da mu nije isplaćen iznos od 10.617,82 EUR/80.000,00 kn1.

 

15. Kako i iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tuženica od uplate dužnika R. J.-M.-P., 12. studenog 2009., u iznosu od 26.544,56 EUR/200.000,00 kn1, zadržala za sebe iznos od 10.617,82 EUR/80.000,00 kn1, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zastarni rok za povrat iznosa od 10.617,82 EUR/80.000,00 kn1 teče od 14. studenog 2009., kada je tužitelj saznao da je tuženica zadržala za sebe iznos od 10.617,82 EUR/80.000,00 kn1, a ne od 2013., kako pogrešno smatra tužitelj.

 

16. Kako je tužba podnesena 5. srpnja 2017., nakon proteka zastarnog roka od 5 godina, iz članka 225. ZOO, koji je u ovom slučaju istekao 14. studenog 2014., tužbeni zahtjev je pravilno odbijen zbog zastare.

 

17. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

18. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

 

19. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Slavonski Brod, 14. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća                                                   

       mr. sc. Zlatko Pirc