OPĆINSKI SUD U SPLITU
Posl. broj P- 4827/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Maji Vukmir, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja N. M. iz S., OIB: …
zastupanog po pun. V. i L., OD u S., protiv tuženika Z. M. iz
S., OIB: …, zastupanog po pun. L. & V.,
OD u S., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 18.
svibnja 2023.godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 21. lipnja 2023. god.
na ročištu za objavu odluke,
presudio je
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Dužan je tuženik Z. M., OIB: … u roku Od 8 dana i
pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju N. M., OIB: … iznos Od
134.858,52 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos
teku Od 18.04.2019. pa nadalje do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za
razdoblje dulje Od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženoj naknadi parnični trošak u
iznosu od 3.110,70 € /23.437,50 kuna 1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku
od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za
svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg
polugodišta , uvećanjem te stope za 3 % poena.
obrazloženje
1. U tužbi se navodi da su stranke braća, tuženik da je sa sada pok. roditeljima
V. i N. M. sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 21.04.2010.
god., te da su roditelji za života pokrenuli postupak radi raskida ugovora pod R1-
342713, no da je tuženik po smrti roditelja u zemljišnoj knjizi za k.o. V., na
nekretninama upisanim u Z.U. 5646 proveo Ugovor o doživotnom uzdržavanju i upisao
ih na svoje ime za cijelo, te tako sklopio nagodbu kojom je pristao da se čest. zem.
5920/7 k.o. V. izvlasti u korist Županijske uprave za ceste S., a njemu kao jedinom
vlasniku isplati iznos od 269.717,04 kuna. U postupku koji se vodi za raskid Ugovora
o doživotnom uzdržavanju da je isti raskinut pravomoćnom presudom, naloženo
brisanje upisa prava vlasništva sa imena tuženika i vraćanje na ranije zemljišnoknjižno
stanje. Stranke da su jedini nasljednici roditelja, pa daje tužitelj već time presuimirani
nasljednik za ½ dijela i navedene nekretnine, pa mu pripada i razmjerni dio iznosa
isplaćenog tuženiku.
2. Tuženik se protivi tužbi navodeći da je predmetna nekretnina bila isključivo
vlasništvo majke stranaka N. M. sa kojom da ugovor o doživotnom
uzdržavanju nije raskinut, već je raskinut jedino u odnosu na oca V. M..
3. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu, saslušane stranke, te pregledani spisi O-5338/20 i P-1754/16.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Nije sporno da su stranke braća, ni da je tuženik sa roditeljima V. i
N. M. zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 19.03.2010. god.,
ovjeren pored sudom dana 21. 04.2010. god. i Aneks Ugovora o doživotnom
uzdržavanju dana zaključen u lipnju 2013. i ovjeren od suda dana 04. srpnja 2013.
god.
6. Upravo Aneksom ugovora o doživotnom uzdržavanju roditelji – primatelji
uzdržavanja sinu Z., tuženiku, nakon svoje smrti u vlasništvo daju među ostalim i
nekretninu označenu kao čest. zem. 5920/7 k.o. V., kako stoji u čl. 3. ovog Aneksa.
1 konverzijski tečaj 1 euro= 7.5345 kn
7. Nije sporno da se u pogledu predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju
i njegova Aneksa vodio pred ovim sudom parnični postupak pod posl. brojem P-
1754/16 koji je pravomoćno okončan.
8. Nije sporno ni da je tuženik primio novac za izvlaštenu čest. zem. 5920/7 k.o. Vis, što i sam u svom iskazu potvrđuje i to kako kaže oko 260.000,00 kuna.
9. Sporno je međutim, da li je presudom donesenom u predmetu P-1754/16
Ugovor o doživotnom uzdržavanju 19.03.2010. god., ovjeren pored sudom dana 21.
04.2010. god. i Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju dana zaključen u lipnju
2013. i ovjeren od suda dana 04. srpnja 2013. god. raskinut u odnosu na oba roditelja,
oca i majku, kao primatelje uzdržavanja, kako tvrdi tužitelj ili samo u odnosu na oca,
kako tvrdi tuženik, te tko je bio vlasnik čest. zem. 5920/7 k.o. V., prije nego je ista
upisana na tuženika kao vlasnika.
10. Naime, u slučaju da je ugovor raskinut u odnosu na oba roditelja od kojih je
jedno ili oba ranije bio uknjižen kao vlasnik čest. zem. 5920/7 k.o. V., te da bi sinovi
bili njihovi nasljednici ( a nasljednikom se postaje u času smrti ostavitelja) tada je
naknada za oduzetu imovinu trebala biti isplaćena obojici u jednakim dijelovima ( jer bi
bili suvlasnici/sunasljednici po pola, po zakonu), te bi se u odnosu na polovinu
primljenog iznosa radilo o stjecanju bez osnove na strni tuženika, u smislu odredbe čl.
1111 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje ZOO).
11. Tužitelj smatra, kako ističe u podnesku od 26.05.2020. da je predmetni
Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut u cijelosti jer je predmet istog bila obaveza
uzdržavanja i pok. V. M. i pok. N. M., a koja je nedjeljiva. Stoga
je pok. V. M. bio ovlašten pokrenuti (a tužitelj kao njegov pravni slijednik
nastaviti) postupak radi raskida cjelokupnog predmetnog ugovora – bez obzira čija je
imovina koje je predmet tog ugovora. Navodi da je i Ž. sud u Z. u odluci
Gž-811/18 kojom je odlučeno o žalbi na prvostupanjsku presudu u predmetu P-
1754/16 na str. 8. u obrazloženju naveo: „Suviše toga, valja navesti da je ugovor o
doživotnom uzdržavanju jedinstven ugovor kojim davatelj uzdržavanja preuzima
nedjeljivu obvezu doživotno uzdržavati roditelje, pa neispunjenje obveze u odnosu na
jednog primatelja dovodi do raskida ugovora u odnosu na oba bračna druga.„
12. Presudom P-1754/16 od 14. svibnja 2018. g., odbijen je tužbeni zahtjev na
raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između pravnog prednika
tužitelja V. M., kao primatelja uzdržavanja, i tuženika, kao davatelja
uzdržavanja, dana 19. ožujka 2010. g. i ovjeren pred ovim sudom dana 21. travnja
2010. g. pod brojem R1 166/10 te Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju
zaključen između pravnog prednika tužitelja pok. V. M., kao primatelja
uzdržavanja, i tuženika, kao davatelja uzdržavanja, u lipnju 2013. g. i ovjeren pred ovim
sudom pod brojem R 1 342/13 dana 4. srpnja 2013. g., a time i na uspostavu ranijeg
zk stanja u zemljišnoj knjizi kakvo je bilo prije provedbe tih ugovora, a tako i u odnosu
na i čest. zem. 5920/7 k.o. V..
13. Ova odluka je preinačena Presudom Ž. suda u Z. G.-811/18
od 12 . ožujka 2019. god, te je usvojen tužbeni zahtjev kojim je (u točki I) raskinut
"Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između pravnog prednika tužitelja V.
M., kao primatelja uzdržavanja i tuženika Z. M., kao davatelja
uzdržavanja, 19. ožujka 2010., ovjerenog 21. travnja 2010. pod brojem R1 166/10 te
Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen između pravnog prednika tužitelja
pok. V. M., kao primatelja uzdržavanja i tuženika, kao davatelja uzdržavanja,
u lipnju 2013., ovjerenog pod brojem R1-342/13 dana 4. srpnja 2013, dakle, kako
proizlazi samo u odnosu na oca stranaka pok. V. M..
14. Zatim je u točki II. iste odluke naloženo brisanje zabilježbe postojanja
Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 19. ožujka 2010. između V.
M., kao primatelja uzdržavanja te tuženika Z. M., kao davatelja
uzdržavanja, a glede stana u S., a u točki III. je naloženo "Zemljišnoknjižnom odjelu
uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom
uzdržavanju sklopljenog dana 19. ožujka 2010., ovjerenog pod brojem R1-166/10 i
Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 4. srpnja 2013., ovjerenog pod
brojem R1-342/13, sklopljenih između pok. V. M. i N. M., kao
primatelja uzdržavanja te tuženika Z. M., kao davatelja uzdržavanja,
izbriše pravo vlasništva upisano temeljem rješenja broj Z-957/15 od 3. ožujka 2017. u
korist tuženika Z. M. na nekretninama označenim kao čest. zem. 5920/3,
pašnjak površine 522 m2 i čest. zem. 5920/7, pašnjak površine 382 m2, zk. ul. 5646
k.o. V. te uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe
označenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa tog Ugovora", dakle, i u
odnosu na majku stranaka N. M., za koju točkom 1. nije raskinut Ugovor
ni Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju.
15. U obrazloženju (dok je izreka onaj dio odluke koji postaje pravomoćan)
zaista na stranici 8. Ž. sud u Z. se poziva na odluku V. suda RH
Rev-689/11 od 15. rujna 2011. god. te navodi: " Suviše toga, valja navesti da je ugovor
o doživotnom uzdržavanju jedinstveni ugovor kojim davatelj uzdržavanja preuzima
nedjeljivu obvezu doživotno uzdržavati roditelje, pa neispunjenje obveze u odnosu na
jednog od primatelja dovodi do raskida ugovora u odnosu na oba bračna druga
(presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-689/11 od 15. rujna 2011.)."
16. Svakako, prema odredbi članka 579. stavak 1. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15,
29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o
doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu
stranu ili trećeg (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana
izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava
odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
17. Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako drug strana ne ispunjava
svoje obveze (članak 583. stavak 3. ZOO-a).
18. Brojna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaista zauzima
stajalište da se radi o jedinstvenoj i nedjeljivoj obvezi koja se ugovara u odnosu na
oba bračna druga /roditelja odnosno primatelja uzdržavanja, koja mora biti izvršena
prema oba primatelja uzdržavanja do smrti svakog od njih, pa da bi tek nakon smrti
oboje davatelju uzdržavanja bilo moguće ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnim
knjigama.
19. Isto tako i citirana rečenica iz odluke Vrhovnog suda RH Rev-689/11 od 15.
rujna 2011. god. kako ju citira Županijski sud u Zadru, po mišljenju ovog suda izvađena
je iz konteksta cijele odluke VSRH.
20. Naime, pregledom odluke Vrhovnog suda RH Rev-689/11 od 15. rujna 2011.
god. koja se nalazi na web stranici VSRH proizlazi da je primateljica uzdržavanja
preminula, dok je njen suprug, drugi primatelj uzdržavanja nakon njene smrti zatražio
raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sa tuženikom – davateljem uzdržavanja
tvrdeći da nakon njene smrti isti prema njemu ne izvršava preuzetu obvezu.
21. Tom odlukom VSRH je u obrazloženju naveo: "Ugovor o doživotnom
uzdržavanju je jedinstveni ugovor kojim davatelj uzdržavanja preuzima nedjeljivu
obvezu doživotno uzdržavati obje ugovorne stranke pa je pravilno stajalište
drugostupanjskog suda da neispunjenje obveze u odnosu na jednog od primatelja
uzdržavanja dovodi do raskida ugovora u odnosu na oba bračna druga. Zato je u
slučaju kada su bračni drugovi sklopili ugovor o doživotmom uzdržavanju pa tijekom
davanja uzdržavanja umre jedan od bračnih drugova, preživjeli bračni drug ovlašten
tražiti raskid tog ugovora u cijelosti ako su za to ispunjeni uvjeti."
22. Gotovo identično VSRH navodi i u odluci Rev 666/11 od 27. lipnja 2012.
god., gdje navodi: " U slučaju kada su bračni drugovi kao primatelji uzdržavanja sklopili
ugovor o doživotnom uzdržavanju, pa tijekom trajanja ugovora jedan od bračnih
drugova umre, nadživjeli bračni drug je ovlašten zahtijevati raskid ugovora u
cijelosti, upravo zbog toga jer se radi o jedinstvenom pravnom poslu u kojem je obveza
uzdržavanja ugovorena kao jedinstvena i nedjeljiva u odnosu na oboje primatelja
uzdržavanja."
23, Radi se dakle o tome da nadživjeli bračni drug traži raskid Ugovora o
doživotnom uzdržavanju koji se tada raskida i u odnosu na ranije umrlog, obzirom se
radi o jedinstvenoj i nedjeljivoj obvezi, s time da se tada i u izreci presude ugovor
raskine u cijelosti u odnosu na oba bračna druga, barem kako se može primijetiti u
odlukama koje se nalaze na stranicama "Supra – VSRH"
24. Međutim. ovdje je slučaj potpuno drugačiji.
25. Kako je utvrđeno roditelji stranaka su zajedno podnijeli tužbu za raskid
ugovora i to 09 veljače 2015. god., otac stranaka V. M. preminuo je 30. svibnja
2015. god., a majka N. M. nakon njega, 31.07.2015. god.
26. Majka stranaka N., u predmetu P-1754/16 (tada pod brojem Po-
47/15) povlači tužbu pisanom izjavom koju je ovjerila kod javnog bilježnika iz S.,
B. J. dana 29. svibnja 2015. god. pod OV-3335/15. U toj izjavi navodi da sin
Z. u cijelosti izvršava svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, brine se
o njenim potrebama, ali i o potrebama njenog muža, svog oca, V., pa daje
neprihvatljivo i neosnovano tražiti raskid ugovora, te da povlači tužbu koju je u njeno
ime podnijela odvj. A. L. . Navela je i da je takvu izjavu i ranije potpisala, ali
daje sada ovjerava. I zaista sličnu izjavu je potpisala ranije, na izjavi nema datuma, ali
ju je u predmet Po-47/15 predao tuženik uz podnesak od 25.03.2015. (list 26 spisa P-
1754/16).
27. Rješenjem od 12. lipnja 2015. god, sud utvrđuje povlačenje tužbe u odnosu
na tužiteljicu ad.2 N. M., te utvrđuje da je u odnosu na tužitelja ad. 1. V.
Mratinića uslijed njegove smrti nastupio prekid postupka.
28. Dakle, nadživjeli primatelj uzdržavanja ne samo da nije tražila raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju već je za života povukla takvu tužbu.
29. Stoga sud smatra da nije primjenjiv pravni stav VSRH iz citiranih odluka na
ovaj konkretni slučaj ( odnosno onaj iz predmeta P-1754/16, a što je ovdje prethodno
pitanje), a bio bi da je nadživjeli primatelj uzdržavanja ustrajao u traženju raskida
Ugovora o doživotnom uzdržavanju.
30. Dakle, zaključak suda je da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju i Aneks
tog ugovora kojeg su kao primatelji uzdržavanja zaključili roditelji stranaka sa
tuženikom kao davateljem uzdržavanja raskinut samo i jedino u odnosu na Vida
Mratinića kao primatelja uzdržavanja, kako uostalom navodi i izreka Presude
Županijskog suda u Zadru Gž-811/18 od 12 . ožujka 2019 u točki I.
31. Također, pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem.
5920/7 Z.U. 5646 k.o. V. utvrđeno je da je kao vlasnica iste bila uknjižena majka,
N. M. rođ. P., od 1986. god. kada ju je stekla darovnim ugovorom, a
prije toga upravo njeni prednici iz obitelji P., J. P., te V. P.,
pa se ne može govoriti niti o tome da bi eventualno ova nekretnina bila bračna
stečevina oca i majke stranaka.
32. I sam tužitelj je u svom iskazu naveo da je majka bila uknjižena kao vlasnica
predmetne nekretnine i da bi ta nekretnina predstavljala ostavinsku imovinu iza pok.
majke ( misleći da je ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut i u odnosu na majku).
Inače, nije sporno da se iza pok. roditelja vodi jedinstveni ostavinski postupak i da je
još uvijek u tijeku.
33. Obzirom na sve navedeno sud smatra da je majka N. M. bila
isključiva vlasnica čest. zem. 5920/7 Z.U. 5646 k.o. V., kojom je raspolagala Aneksom
ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim u lipnju 2013. i ovjerenim od suda
dana 04. srpnja 2013. god. u korist tuženika, te da taj Aneks, kao i sam Ugovor o
doživotnom uzdržavanju u odnosu na nju nije raskinut presudom P-1754/16, pa
slijedom toga da je tuženiku kao isključivom vlasniku ove nekretnine nakon smrti majke
kao primateljice uzdržavanja valjano isplaćena potpuna naknada za izvlaštenje te
nekretnine.
34. Sukladno navedenom tužbeni zahtjev nije osnovan, pa je odlučeno kao u izreci presude.
35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i
Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3.
OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja
na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme
donošenja odluke o trošku postupka.
35.1. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i
to: za sastav odgovora na tužbu, te zastupanje na ročištima od 17.11.2020.,
25.01.2021., 04.04.2023. i 18.05.2023. po 250 bodova, ukupno 1 250 bodova, što
pomnoženo sa 15,00 kuna daje 18.750,00 kuna, uvećano za 25% na ime PDV-a
ukupno daje 23.437,50 kuna, odnosno prema konverzijskom tečaju 3.110,70 €, pa je
odlučeno kao u točki II. izreke.
U Splitu, 21. lipnja 2023. godine
SUTKINJA
Maja Vukmir, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem
ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je
pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude
obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci
koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se
da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335.
ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam
dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude
stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
DNA:
