1

Poslovni broj 78 Gž-499/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 78 Gž-499/2023-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljen, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. M. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. & V. u Z.1, protiv tuženika L. d.o.o., P., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnik K. N., odvjetnik u Z.2, i punomoćnik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i partneri u Z.1, radi naknade štete, odlučujući o dvjema žalbama tuženika od 16. prosinca 2022., protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-656/22-148 od 1. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2022.

 

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika L. d.o.o., P., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-656/22-148 od 1. prosinca 2022. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici 10.000,00 kn (1.327,23 eur)[1] sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2014. do isplate.

 

              II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-656/22-148 od 1. prosinca 2022. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen preko iznosa od 10.000,00 kn (1.327,23 eur) s pripadajućim zateznim kamatama i u odluci o troškovima postupka u dijelu kojim je zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen i sudi:

             

II.a  Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice G. M. iz P., za isplatu iznosa od 7.462,34 eur (56.225,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. veljače 2014. do isplate kao neosnovan.

 

              II.b  Svaka strana snosi svoj trošak parničnog postupka.

 

              III. Nalaže se tužiteljici G. M. iz P., da tuženiku L. d.o.o., P., naknadi trošak žalbe u iznosu od 248,86 eur/1.875,00 kn u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 66.225,00 kn (8.789,57 eur) sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2014. do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice koja teče od 9. kolovoza 2013. do 7. veljače 2014. (točka II. izreke) i naloženo je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 65.955,00 kn (8.753,73 eur), dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka tužiteljice odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

 

2. Protiv te presude pod točkom I. izreke i točkom III. izreke u dijelu kojim je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen dvije žalbe podnosi tuženik, u obje ističući sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, odbije tužbeni zahtjev i da tuženiku dosudi naknadu troškova parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem jedne žalbe.

 

3. Žalbe su djelomično osnovana.

 

4. Sud prvoga stupnja pod točkom I. izreke dosudio je tužiteljici naknadu neimovinske štete pozivom na čl. 167. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) u vezi čl. 1048., 1089. st. 1. i čl. 1000. st. 1.  Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) u bitnome obrazlažući da je tužiteljica dokazala sve pretpostavke o kojima je ovisila osnovanost zahtjeva za naknadu štete kakvu traži, pri čemu je visinu do koje je tužbeni zahtjev osnovan sud utvrdio vodeći se nalazom i mišljenjem vještaka psihijatrijske struke dr. A. S. te uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđenje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ovaj je sud ocijenio da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, a nisu počinjene ni druge postupovne povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

 

5.a U vezi s tim na navode žalbe valja reći da je sud prvoga stupnja obrazložio neosnovanost prigovora nedostatka uzročno posljedične veze i prigovora zastare, u kojem dijelu ovaj sud odluku suda prvoga stupnja ocjenjuje pravilnom.

 

6. Naime, sukladno čl. 230. st. 1. ZOO tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Kako je u konkretnom slučaju tuženik uređaje, rad kojih je doveo do uznemiravanja tužiteljice, postavio tijekom 2013. (Odluka o davanju odobrenja za korištenje javne površine, Z. ž., Grada P. od 21. studenoga 2013. na listu 35 spisa, dopisi tužiteljice upućeni povodom toga raznim institucijama u spisu), a  nakon postavljanja uređaja  kod tužiteljice se pojavljuje poremećaj prilagodbe (o čemu će kasnije biti riječi) te je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete tužiteljica postavila 7. veljače 2014. (list 15 spisa), dakle prije proteka roka zastare iz navedene zakonske odredbe, to neosnovano tuženik ustraje na prigovoru zastare predmetnog tužbenog zahtjeva.

 

7. Nadalje, kada je, kao u ovom je postupku, pravomoćno utvrđeno da je tuženik uznemiravao tužiteljicu postavljanjem uređaja koji u odnosu na njezin stan, proizvode cjelodnevnu buku koja prelazi razine dopuštene buke, posebno u noćnim satima, koji dovode do povećanja temperature u stanu tužiteljice, kao i vibracija, što sve traje od postavljanja istih tijekom 2013., tada je uvjerljivo da je takvo postupanje tuženika bilo ona najbliža radnja koja je je u uzročno posljedična vezi s duševnim stanjem tužiteljice, jer se upravo tada kod tužiteljice pojavljuju simptomi  poremećaja prilagodbe u vidu tjeskobe, anksioznosti, depresije, nesanice, nemira i dr…, kako to i sud obrazlaže pozivom na nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke dr. A. S., što navodima žalbe subjektivne naravi nije dovedeno ni u sumnju.

 

7a. Točno se pri tome navodi u žalbama tuženika da se tužiteljica radi problema vezanih uz uređaje koje je postavio tuženik obraćala raznim institucijama pokušavajući bezuspješno riješiti problem izazvan radom istih. Međutim, isto ne može umanjiti, niti otkloniti, činjenicu da je primarni uzrok koji je doveo do štete koja je predmet ovoga spora upravo činjenica da je tuženik postavio uređaje kakve je postavio, a da pri tome nije poduzeo sve mjere kako bi buku, vibracije ili podizanje temperature izvan prostora u kojima se koristi smanjio u toj mjeri koja ne bi bila štetna za tužiteljice. Stoga je i iz ovih razloga, u utvrđenim činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, neosnovan prigovor nedostataka uzročno posljedične istaknut po tuženiku.

 

8. Dalje valja odgovoriti, zapravo ponoviti rečeno u ranijoj odluci ovoga suda, da navode žalbe koji se tiču imenovanja osobe vještaka i zadatka vještaku ovaj sud ne razmatra s obzirom na propisano čl. 262. u vezi s čl. 251. i 252. ZPP.

 

9. Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja nije počinio ni povredu iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP. Naime, u tom dijelu, vezano uz dostavu zdravstvenog kartona tužiteljice tuženiku, ovaj sud ostaje kod obrazloženja koje je o ovome iznio u ranijoj odluci donesenoj u ovom predmetu uz što se dodaje da iz sadržaja podneska tuženika od 3. listopada 2022., list 3., četvrti drugi odlomak odozdo, proizlazi da je tuženik očito jasno upoznat s navedenim u zdravstvenom kartonu tužiteljice zbog čega ovaj sud dodatno neosnovanim ocjenjuje navode žalbe u ovom dijelu. Pri tome ovaj sud nije smatrao potrebnim očitovati se na ovu povredu u vezi dostave Izvještaja o mjerenju buke jer se o tome, također, već očitovao u ranijoj odluci donesenoj u ovom postupku, pri kojem obrazloženju ostaje, uz što se niti ne radi o dokazu koji je odlučan za donošenje odluke o zahtjevu o kojem se odlučuje predmetnom odlukom. Ovaj je dokaz ocijenjen kao odlučan za donošenje odluke od dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na negatornu tužbu u vezi koje je već donesena pravomoćna odluka.

 

10. Djelomično osnovanim, međutim, ovaj sud ocjenjuje navode žalbe vezane uz pravilnost primjene materijalnog prava.

 

11. Naime, sud prvoga stupnja pravilno nalaz i mišljenje vještaka dr. S. ocjenjuje objektivnim, stručnim i jasnim i to u dijelu kojim je ocijenjeno da je kod tužiteljice zbog izloženosti kontinuiranom radu spornih uređaja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5%, kao posljedica pojave poremećaja prilagodbe, koji se manifestira kroz simptome kao što su tjeskoba, anksioznost, depresija, nesanica, nemir i sl. Pri tome, suprotno onome što se navodi u žalbi, ovaj sud smatra da iz nalaza i mišljenja te dopuna vještaka jasno proizlazi da je vještak kod davanja mišljenja imao na umu ranije probleme psihičke naravi kod tužiteljice, koji su bili posljedica drugih, za radnje tuženika nevezanih stresogenih faktora te je u vezi toga jasno i stručno obrazložio zašto isti nisu uključeni u ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Tako proizlazi da raniji problemi psihičke naravi kod tužiteljice nisu za posljedicu imali smanjenje životne aktivnosti već su za posljedicu imali slabiji psihofizički integritet. Navedeno znači da se, za razliku od drugih osoba, tužiteljica teže nosi s posljedicama izloženosti štetnim utjecajima, pa je upravo štetna radnja tuženika, uslijed koje je tužiteljica bila izložena stresogenom djelovanju uređaja koje je postavio tuženik dovela do poremećaja prilagodbe i posljedično do smanjenja životne aktivnosti od 5%.

 

12. Međutim, suprotno onome što bi proizlazilo iz obrazloženja pobijane odluke, u konkretnom se slučaju ne radi o trajnom smanjenju životne aktivnosti, već o smanjenju životne aktivnosti ograničenog trajanja, kako se to pravilno ukazuje navodima žalbe. Ovo jer iz dopune nalaza i mišljenja od 1. kolovoza 2022. proizlazi pojašnjenje da se simptomi poremećaja prilagodbe javljaju unutar 3 mjeseca od početka djelovanja stresora i da taj poremećaj u glavnom mora prestati unutar 6 mjeseci od prestanka djelovanja stresora, ali da može trajati i duže ako se javlja kao odgovor na kronični stresor, odnosno da ako stresor ili njegove posljedice traju da može trajati i poremećaj prilagodbe. Stoga kada je kod tužiteljice utvrđeno da je ovaj poremećaj prilagodbe trajao i dulje od 6 mjeseci, jer je izloženost stresoru bila kontinuirana, ali, sukladno obrazloženju vještaka, isti je morao prestati otklanjanjem izvora stresora, što je prema utvrđenju koje nije sporno u žalbenoj fazi bilo u ožujku 2022. (točka 19.) to se u konkretnom slučaju radi o smanjenju životne aktivnosti ograničenog trajanja . Za drugačiji zaključak tužiteljica nije predložila dokaze niti je prigovarala mišljenju vještaka u ovom dijelu.

 

13. U pravu je žalitelj i kada navodi da nije razumljiv dio nalaza i mišljenja vještaka u dijelu kojim daje egzaktnu ocjenu trajanje i jačine  duševnih boli te kada navodi da nije bilo mjesta promatranju tog dijela mišljenja odvojeno od utvrđenog postotka smanjene životne aktivnosti, kako to čini sud prvoga stupnja.

 

13.a Naime, duševne boli koje tužiteljica tvrdi i dokazuje da trpi trajale su od postavljanje spornih uređaja koji su proizvodili nedopuštenu jačinu buke, vibracija i dizali temperaturu u njezinom stanu sve do njihova uklanjanja. Pri tome je ne samo logično i životno, već je i potvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, da su te duševne boli, s obzirom na vrstu poremećaja koji se kod tužiteljice pojavio, poremećaja prilagodbe, u početku bile jače izražene, a da su se protekom vremena simptomi poremećaja prilagodbe smanjivali, ali nisu prestali sve do otklanjanja izvora stresora (spornih uređaja). No, ovaj sud, suprotno shvaćanju suda prvoga stupnja ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kada egzaktno navodi koliko su jake bile te duševne boli i koliko su točno dana trajale (sud isto navodi u točci 10 obrazloženja) jer smatra da niti iz kazivanje same tužiteljice ne proizlazi provjerljivost tih egzaktnih brojki, a niti je vještak objasnio na uvjerljiv i stručan načina koje su drugi, provjerljivi, testovi doveli do takvog zaključka. Istovremeno ovaj sud ne smatra da je to ujedno i razlog zbog kojeg to vještačenje nije trebalo prihvatiti ili je trebalo provoditi nova vještačenja ili tražiti daljnje dopune očitovanja vještaka dr. S. i da je u tom smislu počinjena povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. st. 3. ZPP na što se ukazuje navodima žalbe. Ovo jer smatra da je za odluku u ovom sporu bilo dostatno, uz razjašnjenje postojanja uzročno posljedične veze, obrazložiti i utvrditi koji je poremećaj nastao, koliko je njegovo uobičajeno trajanje i da se intenzitet istoga mijenjao kroz vrijeme jer ipak dolazi do djelomične prilagodbe. Odnosno, ovaj sud smatra da je unatoč neprovjerljivosti ovog dijela nalaza i mišljenja isti dovoljno jasan i stručan da se i zanemarivanjem tog spornog dijela mišljenja moglo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

13.b Nadalje, duševne boli koje je tužiteljica trpjela zbog poremećaja prilagodbe izazvanog štetnom radnjom tuženika izražene su kroz privremeno smanjenje životne aktivnosti pri čemu je upravo trajanje tih bolova i njihov intenzitet koji se protekom vremena mijenjao doveo do konačne ocjene smanjenja životne aktivnosti od 5%. Dakle, u konkretnom slučaju duševne boli koje je tužiteljica trpjela sastavni su dio i srž koja je dovela do smanjenja životne aktivnosti te trajanje i intenzitet istih nije činjenica sama za sebe o kojoj ovisi visina pravične novčane naknade niti se ista može promatrati i cijeniti zasebno od smanjenja životne aktivnosti, neovisno od navedenog u nalazu i mišljenju. Sud je taj koji ocjenjuje nalaz i mišljenje jednako kao i druge dokaze te je sud taj koji poznaje i tumači pravo i ne vodi se automatizmom navedenim u nalazu i mišljenju. Osim toga ni orijentacijski kriteriji ne odnose se na duljinu i jačinu pretrpljenih duševnih boli već ili fizičkih bolova ili straha, a to nisu posljedice konkretnog štetnog djelovanja tuženika.

 

14. Stoga je ovaj sud shvaćanja da činjenične okolnosti konkretnog slučaja (privremeno smanjenje životne aktivnosti od 5% uz koje smanjenje životne aktivnosti je tužiteljica uz pojačane napore u toj visini mogla normalno funkcionirati), imajući na umu da je to stanje trajalo nekoliko godina, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.327,22 eur (10.000,00 kn), ali ne i preko toga zbog čega je suđeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 1. ZPP.

 

15. Zatezna kamata na ovaj iznos od 10.000,00 kn tužiteljici je pravilno priznata od podnošenja tužbe (točka 17. obrazloženja) sukladno čl. 1103. u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO, dok je u preostalom dijelu zahtjev za isplatu zatezne kamate odbijen kao neosnovan jer se odnosi na glavni zahtjev u dijelu koji također nje osnovan (čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. ZPP).

 

16. Glede zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka valja reći da je tužiteljica u ovom predmetu postavila tri zahtjeva: zahtjev za zaštitu vlasničkih prava, za koji je kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 10.001,00 kn (1.327,36 eur), s kojim je uspjela 100% (i po osnovi i po visni), zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 4.000,00 eur (30.138,00 kn) s kojim je u cijelosti odbijena pa je u tom dijelu tuženik uspio 100% i zahtjev za naknadu neimovinske štete koji je iznosio 100.000,00 kn (13.272,28 eur) i s kojim je u konačnici uspjela s iznosom od 10.000,00 kn (1.327,23 eur) jer je dijelom taj tužbeni zahtjev odbijen ranije donesenom pravomoćnom odlukom u ovom predmetu, a dijelom predmetnom odluko, čime u odnosu na ovaj zahtjev uspjeh tužiteljice iznosi 15% po visini i 100% po osnovi ili ukupno 115%, što kada s podnijeli s brojem dva daje uspjeh tužiteljice s ovim zahtjevom od 57,5 %, a tuženika 42,5 %.

 

16.a Kada se zbroji konačni uspjeh tužiteljice sa svakim od zahtjeva, dobiva se uspjeh od 157,5%, a kada se podijeli s brojem tri (brojem zahtjeva s kojima je uspjela) dobiva se konačni uspjeh tužiteljice u ovom postupku od 52,50%, dok uspjeh tuženika od 142,50% kada se podijeli s brojem zahtjeva iznosi 47,50%.

 

16.b Kako je time uspjeh stranaka približno jednak, to je ovaj sud stava da je odluku o troškovima parničnog postupka valjalo preinačiti na način da svaka stranaka snosi svoj trošak postupka (čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 4. i čl. 380. točka 3. ZPP).

 

17. Uspjeh tuženika sa žalbom iznosi 15% (vrijednost žalbom pobijanog dijela ukupno iznosi 66.225,00 kn ili 8.789,75 eur) pa mu je shodno tom uspjehu priznat i trošak žalbe sukladno čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s Tbr. 10/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj  142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., 37/22., 126/22.) u iznosu od 199,08 eur (1.500,00 kn) što uvećano za PDV iznosi 267,67 eur (1.875,00 kn).

 

18. Trošak sudske pristojbe u zatraženom iznosu od 10.000,00 kn nije nastao jer pristojba nije plaćena te stoga tuženiku taj trošak nije niti priznat.

 

U Zagrebu 6. lipnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.