Poslovni broj: 10 Gž-652/2021-5.

 

                                                                                                                

 

 

                                                

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

                                                                

                                                                            Poslovni broj: 10 Gž-652/2021-5.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz G., OIB …,  zastupan po odvjetnicima u  Odvjetničkom društvu H. i partneri d.o.o. u S. B., protiv tuženice S. d.d., Z., OIB …, zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ž. i partneri d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i stjecanja bez osnove, rješavajući žalbu tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Požegi, od 11. ožujka 2021., poslovni broj: P-122/2019-33., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Žalba tuženice S. d.d. se odbija kao neosnovana,  a žalba tužitelja M. P. prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Požegi, od 11. ožujka 2021., poslovni broj: P-122/2019-33.;

 

                            - potvrđuje u odnosu na glavni zahtjev (točka I. i II. izreke)

 

                            - preinačuje u odluci o troškovima postupka - rješenje o troškovima postupka (točka III. izreke) i sudi:

Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.630,77 EUR/12.287,00 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 11. ožujka 2021. pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, poslovni broj: 213618, od 14. siječnja 2008., sklopljenim između tužitelja i prednika tuženice u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 15.347,70 po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća (članak 1. i članak 4. Ugovora o kreditu) te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (članak 2. ugovora o kreditu), (točka I. izreke); tuženici je naloženo da tužitelju isplati na ime stečenog bez osnove iznos od 2.952,96 EUR/22.249,06 kn1, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II. izreke), i naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.298,96 EUR/9.787,00 kn1, sa zakonskom zateznom kamatom, pobliže naznačenoj u izreci presude (točka III. izreke).

 

2. Protiv presude žalbu su pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženica.

 

3. Tužitelj žalbom pobija oduku o troškovima postupka – rješenje o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da se rješenje o troškovima postupka preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženica pobija presudu u cijelosti zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije. Traži trošak sastava žalbe.

 

5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.

 

6. Žalba tužitelja je osnovana.

 

7. Žalba tuženice nije osnovana.

 

O žalbi tuženice

 

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

9. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove na temelju plaćenog po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu i to onih kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci kreditora (tuženice), te po osnovi ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak (CHF).

 

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica pravni slijednik V. d.d., da su tužitelj, kao korisnik kredita, i prednik tuženice V. d.d. sklopili Ugovor o kreditu broj 213618 dana 14. siječnja 2008., kojim je prednik tuženice, odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 15.347,70 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan isplate, za kupnju vozila, s rokom otplate 84 mjeseca, da je člankom 2. točka 1. ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sukladno odluci banke, koja je u vrijeme zaključenja ugovora iznosila 5,50 % godišnje, kao i da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezane za CHF ništetne, a to utvrđenje temelji na odlukama domaćih sudova u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa i to Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/2013., i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/2014.

 

12. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je tuženica u razdoblju, kada je zaključen predmetni ugovor, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača  jer je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nije kao trgovac, potrošače u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/13 – dalje ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora.

 

13. Prvostupanjski sud pozivanje na utvrđenja iz navedenih presuda temelji na odredbi članka 502. c ZPP-a, kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

 

14. Financijskim vještačenjem po vještaku B. B., utvrđeno je da razlika između više plaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF na dan otplate kredita iznosi 2.952,96 EUR/22.249,06 kn1.

 

15. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz vještaka kao stručan i objektivan, te je u skladu s vještačenjem obvezao tuženicu da tužitelju, temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), plati iznos od 2.952,96 EUR/22.249,06 kn1.

 

16. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare zaključujući da je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda  u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012., od 4. travnja 2012., prekinut tijek zastare i zastara je počela ponovo teći od trenutka donošenja sudske odluke poslovni broj: Pž-7129/2013., 13. lipnja 2014., u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, a danom donošenja sudske odluke poslovni broj: Pž-6632/2017., 14. lipnja 2018., u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, koji rok nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 17. travnja 2019., dakle, unutar zastarnog roka od 5 godina iz članka 225. ZOO.

             

17. Suprotno žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključe prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

18. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su sporne odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, i to na temelju odluka sudova donesenih u postupku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.

 

19. Žalbeni navodi, da nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na prosječnog potrošača, nisu osnovani.

 

20. U kolektivnom sporu ispitivala se valjanost pojedinih ugovornih odredbi s gledišta prosječnog potrošača, a polazeći od informacija koje su banke dale potrošačima, znači predmet ispitivanja nisu bile odredbe pojedinačnih ugovora.

 

21. Tuženica je, stoga, mogla dokazivati da je informirala tužitelja – potrošača prije sklapanja Ugovora o kreditu o rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, međutim, tijekom prvostupanjskog postupka nije predložila dokaze na tu okolnost, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključak o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, utemeljio na presudama donesenim u kolektivnim sporovima.

 

22. Neosnovani su i žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odbio prigovor zastare kao neosnovan.

 

23. Zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača, počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost.

 

24. U ovom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope počela je teći 13. lipnja 2014., a s osnova preplaćenih iznosa zbog valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe (17. travnja 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

25. Kod vraćanja stečenog bez osnove, zatezne kamate teku od dana stjecanja tuženice (članak 1115. ZOO), jer je tuženica tada postala nepošten stjecatelj, a njezino nepoštenje proizlazi iz činjenice da je sastavila ugovor koji sadržava nepoštene, i zbog toga, ništetne odredbe.

 

26. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno tijek zakonske zatezne kamate odredio od svakog pojedinog preplaćenog iznosa.

 

27. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo donošenjem pobijane presude.

 

28. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na glavni zahtjev (točka I. i II. izreke), sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

 

29. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspjela, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

 

O žalbi tužitelja

 

30. Osnovano se iznosi u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno obvezao tuženicu da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.298,96 EUR/9.787,00 kn1.

 

31. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 132,72/EUR1.000,00 kn1, za pristup na pripremno ročište održano 11. rujna 2019. u iznosu od 66,36 EUR/500,00 kuna1, za pristup na pripremno ročište održano 4. prosinca 2019. u iznosu od 66,36 EUR/500,00 kuna1, za pristup na pripremno ročište održano 13. srpnja 2020. u iznosu od 66,36 EUR/500,00 kuna1, za pristup na ročište glavne rasprave održane 6. listopada 2020. u iznosu od 132,72/EUR1.000,00 kuna1 i za pristup na ročište glavne rasprave održane 19. veljače 2021. u iznosu od 132,72/EUR1.000,00 kuna1, te trošak sastava obrazloženih podnesaka od 24. svibnja 2019. i 25. studenog 2020., za svaki iznos od 132,72/EUR1.000,00 kuna1, što iznosi 862,70 EUR/6.500,00 kn1, a ne 597,25 EUR/4.500,00 kn1, kako je pogrešno naveo u obrazloženju presude prvostupanjski sud, a na što se osnovano ukazuje žalbom. Pripadajući PDV na 862,70 EUR/6.500,00 kn1 iznosi 215,67 EUR/1.625,00 kn1, pa kako je tužitelju priznat i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR/3.000,00 kn1, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 78,31 EUR/590,00 kuna1 i na presudu u iznosu od 75,92 EUR/572,00 kuna1, to ukupni troškovi koji pripadaju tužitelju iznose 1.630,77 EUR/12.287,00 kn1, a ne 1.298,96 EUR/9.787,00 kn1, kako je pogrešno utvrdio prvostupanjski sud.

 

32. Stoga je žalba tužitelja prihvaćena i rješenje o troškovima postupka preinačeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a, te je odlučeno kao u izreci.

 

 

Slavonski Brod, 25. svibnja 2023.

 

Predsjednica

 

Irena Dikanović Terzić v. r.