1

Poslovni broj 78 Gž-4118/2022-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-4118/2022-2

 

 

 

 

U  I M   E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz N., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika W. O. V. I. G. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po D. R., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-109/21-21 od 26. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužiteljice S. B. iz N., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-109/21-21 od 26. kolovoza 2022. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika W. O. V. I. G. d.d. Z., za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica od tuženika zahtjev isplatu iznosa od 112.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2021. do isplate i isplatu 6.000,00 kn sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude
do isplate te kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke), a naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev i da tužiteljici prizna naknadu troškova parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

 

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe koju je podnijela tužiteljica i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu, a traži i naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ovoga spora zahtjev je tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog smrti bliske osobe, sestre.

 

6. Pozivom na čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), sud prvoga stupnja odbio je dio tužbenog zahtjeva kojim se traži naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala da je u trenutku sestrine smrti između njih postojala takva emotivna i ekonomska veza koje bi upućivale da se radilo o trajnijoj zajednici života u smislu te odredbe. Pozivom na čl. 1093. st. 1. toga Zakona odbijen je i tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete, uz obrazloženje da u tužbi nije obrazloženo kada je i kakve troškove tužiteljica imala, niti je uz tužbu priložila bilo kakav račun da je kupila vijenac, cvijeće i crninu, već je te troškove zatražila samo u paušalnom iznosu, bez dodatnih obrazloženja i to u iznosu koji je previsok s obzirom na uobičajene prilike i običaje.

 

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud ocijenio da u postupku donošenja iste nije počinjena povreda iz 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju se ukazuje navodima žalbe. Suprotno tim navodima pobijan presuda sadrži valjano i jasno obrazloženje i razloge o svim odlučnim činjenicama te nema nikakvih proturječnosti ili drugih nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu te odredba.

 

8. U postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

 

9. Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja ocjenu dokaza proveo je u skladu s čl. 8. ZPP te je na temelju tako provedene ocjene dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice. Time nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju se ukazuje navodima žalbe. Odnosno, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u sumnju subjektivnom i parcijalnom analizom provedenih dokaza, pri čemu je sud u obzir uzeo sve iskaze pa i iskaz same tužiteljice, kako to jasno proizlazi iz sadržaja obrazloženja pobijane presude.

 

10. Ovaj sud je stava da je sud prvoga stupnja pravilno primijenio i materijalno pravo te da stoga nije osnovano niti isticanje žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 3. ZPP.

 

11. Ovaj sud, kao i sud prvoga stupnja, stava je da iz rezultata dokazivanja proizlazi da su tužiteljica i pokojna sestra, kao sestre, bile u dobrim odnosima, ali ne takvim koji bi upućivali na postojanje trajnije zajednica života, kao pretpostavke o kojoj ovisi pravo na naknadu neimovinske štete u smislu 1101. st. 2. ZOO.

11.a Iz utvrđenih činjenica, što navodima žalbe nije dovedeno u sumnju, proizlazi da su i tužiteljica i pokojna sestra D. svaka imale velike obitelji (veći broj djece i unuka), uz što su u vrijeme smrti pokojne D. sva djeca bila o punoljetna. Iz ove činjenice proizlazi logičan i životni zaključak da zbog brige i količine posla oko velike obitelji, iste nisu mogle biti upućene jedna na drugu u mjeri koja se zahtjeva u smislu čl. 1101. st. 2. ZOO. Naprotiv, brojna familija zahtjeva prije svega orijentiranost na tu, užu obitelj, kako emocionalno, tako i ekonomski te isto ostavlja malo vremena za ostvarivanje jako bliskih odnosa bilo s braćom i sestrama, bilo s trećima. Uz to je životno logično da upravo djeca, kako odrastaju, pomažu u radovima kod kuće, u nabavci hrane, oko odlazaka po namirnice i lijekove. U takvoj situaciji iz činjenica da su se tužiteljica i pokojna sestra međusobno ponekad posjećivale (pri čemu na temelju različitih iskaza nije zapravo bilo moguće ocijeniti koliko je to stvarno bilo čisto, a svakako nije dokazano da je bilo svakodnevno kako to tvrdi tužiteljica), da iz provedenih dokaza ne proizlazi istinitost tvrdnje tužiteljice da su od sve braće i sestara upravo tužiteljica i pokojna D. bile najbliže i da nije dokazano koliko su stvarno tužiteljica i njena sestra jedna drugoj pomagale oko čuvanje djece, nije bilo moguće izvesti zaključak o emotivnoj upućenosti i privrženosti sestara jedne drugoj u mjeri koja bi upućivala na trajniju zajednicu života i koja bi time tužbeni zahtjev u ovom dijelu činila osnovani.

 

11.b Također valja reći da sud nije pogriješio kada je postojanje trajne zajednice života između sestara cijenio i kroz odnos ekonomske ovisnosti ili pak takve pomoći. Odredba čl. 1101. st. 2. ZOO ne govori izrijekom ni o emotivnoj ni o ekonomskoj komponenti pojma „trajnije zajednice života“. Međutim, obije te komponente smislom i načinom na koji se očituju u svakodnevnom životu i odnosu između pojedinih osoba, svakako jesu pokazatelj može li se neki odnos gledati kao trajna zajednica života. Stoga kada, kao u konkretnom slučaju, nije dokazano niti da je postojala ekonomska povezanost između sestara u smislu da su jedna drugu novčano pomagale, da su zajedno obavljale neke poslove ili sl., što je sud sve detaljno i obrazložio, tada i ta činjenica dodatno govori u prilog da između tužiteljice i pokojne sestre nije postojala trajna zajednica života u smislu navedene zakonske odredbe.

 

12. Na navoda žalbe koji se odnose na pripadnost romskoj zajednici valja reći da nije sporno da su i tužiteljica i njezina pokojna sestra pripadnice te zajednice i da su živjele u istom naselju. Međutim, ta činjenica nije u ovom slučaju od odlučnog utjecaja na valjanost pobijane odluke. Ovo jer nitko od saslušanih svjedoka, koji su svi obitelj tužiteljice i pokojne, nije iskazivao zbog čega bi pripadnost romskoj zajednici, s obzirom na uobičajene uvjete života u takvoj zajednici, bila okolnost koja bi upućivala da u takvim zajednicama postoji veća upućenost članova obitelju jednih na druge, pa tako i tužiteljice i njezine pokojne sestre jedne na drugu, a zbog čega bi to bio dokaz da je ispunjena pretpostavka trajnije zajednice života iz spomenute odredbe.

 

13. S obzirom na navedeno sud prvoga stupnja zakonito je odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, sestre tužiteljice.

 

14. Glede pak odluke o zahtjevu za naknadu imovinske štete tužiteljica žalbom ne obrazlaže da bi činjenice i razlozi zbog kojih je sud taj dio zahtjeva odbio kao neosnovan bili pogrešni i da iz sadržaja spisa proizlazi drugačije. Stoga u tom dijelu ovaj sud prihvaća zaključak suda prvoga stupnja da u situaciji kada ovaj dio tužbenog zahtjeva činjenično nije obrazložen niti su odlučne činjenice u tom dijelu dokazivane, nije bilo pretpostavki za prihvaćanje istog.

 

17. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom i zakonitom kako glede osnove tako i glede visine (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Nar. nov. broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.).

 

18 Zbog rečenog je presuda suda prvoga stupnja potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP.

 

19. Odluka o zahtjevu tužiteljica za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, a  o zahtjevu tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. toga Zakona.

 

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.