1

Poslovni broj 78 Gž-4068/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-4068/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. iz K., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnik N. K. i drugi odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. K. i mr.sc. A. K. u R., protiv tuženice A. S., rođene D. iz S. A. D., nepoznatog prebivališta, koju zastupa poseban skrbnik P. R., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-724/20 od 6. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se žalba tuženice A. S., rođene D. iz S. A. D., nepoznatog prebivališta kao neosnovana i potvrđuje se presuda P-724/20 od 6. svibnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Utvrđuje se da je tužitelj A. V. iz K., OIB …, stekao vlasništvo k.č. br. 2107, N. – N. u ukupnoj površini od 5109 m2, upisana kao šuma N. – N. u površini od 2554 m2 i pašnjak N. – N. u površini od 2555 m2, sve u zk. ul. br. 925 k.o. K. L., s imena tuženice A. S. rođ. D. iz S. A. D., a koje utvrđenje će omogućiti tužitelju A. V. da po pravomoćnosti presude kao tabularne isprave, ishodi zemljišnoknjižni upis prava vlasništva utužene nekretnine, s imena tuženice A. S. rođ. D. iz S. A. D., na njegovo ime i vlasništvo, zemljišnoknjižnom provedbom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci“.

 

2. Protiv te presude žali se tuženica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže da sud drugoga stupnja prihvati žalbu i u skladu s njom donese odluku

 

3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže da sud drugoga stupnja potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Sud prvoga stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev (točka 26. obrazloženja) pozivom na čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80 i 36/90, Nar. nov. br. 53/91., 9/92. i 74/92., u daljnjem tekstu: ZOVO) u vezi s čl. 388. st. 4.  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje ZVDSP), ali i u smislu čl. 159. ZVDSP te pozivom na shvaćanja Europskog suda za ljudska prava izražena u odlukama Trgo (Zahtjev broj: 35298/04), Jakeljić (Zahtjev broj:22768/12) i Radomilja i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) svi protiv Republike Hrvatske, u bitnome obrazlažući da iz dokaza u spisu proizlazi:

 

- pravni slijed prelaska nekretnine s prednika tuženice na tuženicu (točke 7. do 13. obrazloženja),

 

- da je tuženica djedu tuženika prodala upravo nekretninu koja je predmet ovoga spora  i da joj je za to plaćena naknada (točke 14. do 16. obrazloženja), čime je pravni posao kupoprodaje nekretnine u cijelosti izvršen, dok da je sama činjenica nedostatka valjane pisane forme ugovora između tuženice i djeda tužitelja otklonjena stupanjem na snagu čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Nar. nov. 92/96., 92/99., 39799., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., točke 16. i 19. obrazloženja),

 

- da činjenica samostalnog i neometanog djedova posjeda predmetne nekretnine od izvršene kupnje na dalje proizlazi iz iskaza svjedoka navedenih u točci 17 obrazloženja, a posredno i iz razglednice tuženice kojom potvrđuje da je novac za kupnju predmetne nekretnine od djeda tuženika primila i da je sada to njegova nekretnina,

 

- dok da činjenica tužiteljeva faktičnog posjeda proizlazi iz činjenice da je po darovanju izvršenom od strane djeda M. D. 1987. godine (isprava o darovanju na listu 95 spisa) stupio u posjed nekretnine, prvo koristeći nekretninu zajedno s djedom za sječu drva i branje šparoga s obzirom da je tada bio dijete (tužitelj je u vrijeme darovanja imao svega 11 godina), da bi kasnije nekretninu koristio također za prikupljanje drva za ogrjev i održavao je da u potpunosti ne zaraste, o čemu su govorili prvi susjed tužitelja svjedok Z. P. i svjedoci P. M. te N. N. (no posljednji svjedok samo u razdoblju od 2007. godine pa nadalje kada je kupio nekretninu u susjedstvu), kao i za organiziranje povremenih roštilja dok je bio u srednjoj školi, o čemu je govorila svjedokinja M. Š.-K., dok da se na drugi način nekretnina, i prema kazivanju samog tužitelja, nije koristila, što da je utvrđeno i na očevidu jer da je riječ o parceli u padu, koja niti nije pogodna za drugačiji način korištenja osim iskorištavanja drva koja rastu na njoj, odnosno za ispašu stoke što da sve govori u prilog zaključku da se radilo o poštenom i zakonitom posjedu koji je trajao dulje vrijeme od minimalno propisanog zakonom i to jer:

 

- da je djed tužitelja M. D. u posjed utužene nekretnine stupio najkasnije 26. studenog 1978., kada je tuženica A. S. razglednicom potvrdila djedu tužitelja da je primila novac za prodaju utužene nekretnine te mu napisala da su nekretnine njegove, nakon čega je on nastavio posjedovati predmetnu nekretninu savjesno i samostalno, sve do darovanja izvršenog tužitelju 1987., čime da je tužitelj najkasnije 27. studenog 1998. stekao pravo vlasništva utuženog zemljišta,

 

- a sve i da tome nije tako i kada bi se zauzeo stav da se rok za
stjecanje prava vlasništva dosjelošću tužitelju može početi računati tek od 8. listopada 1991., da je tužitelj savjesnim i poštenim posjedovanjem nekretnine u vremenu od tada do podnošenja tužbe 11. srpnja 2014., dakle u vremenu duljem od
22 godine, stekao pravo vlasništva dosjelošću jer da je i u toj varijanti tužitelj u dovoljnoj mjeri manifestirao svoj samostalni i pošteni posjed kroz vrijeme dulje od 20 godina.

 

6. U žalbi tuženik ne spori utvrđenja i zaključke suda prvoga stupnja o tome kako je nekretnina došla u vlasništvo tuženice, ali spori da je tužitelj vršio posjed na način kako je to sud utvrdio i zaključak da je tužitelj u dovoljnoj mjeri manifestirao svoj samostalni posjed, kao i zaključak da nisu sporni navodi razglednice koju je tuženica napisala predniku tužitelja, smatrajući da sadržaj navedenog u razglednici ničime nije potvrđen, niti je tužitelj predložio provođenje grafološkog vještačenjem, a problematizira i ocjenu iskaza bračnog para Ž.,

 

7. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude ovaj je sud ocijenio da presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, na što se sadržajno ukazuje navodima žalbe, a ocijenjeno je i da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni duge povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP.

 

8. Činjenično stanje utvrđeno po sudu prvoga stupnja rezultat je ocjene dokaza provedene upravo na način kako to propisuje čl. 8. ZPP, a po ocjeni ovoga suda na temelju tako provedene ocjene dokaza sud prvoga stupnja pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice.

 

9. U vezi s tim činjenično stanje nije ostalo nepotpuno ili nepravilno utvrđeno time što tužitelj nije predložio provođenje grafološkog vještačenja. Ovo jer, u koliko je tuženici bilo sporno je li razglednica, s poštanskim žigom grada N. Y. u S. A. D., kraj nesporne činjenice da je tuženica u vrijeme slanja iste (26. studenoga 1978.) tamo i živjela, bila pisana njezinom rukom tada je na tuženici bio teret predložiti dokaze kojima se dokazuje istinitost tih tvrdnji (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP). Kako tuženica ni ne tvrdi da bi provođenje takvog dokaza predložila to ovim navodima činjenice koje je sud utvrdio iz teksta predmetna razglednice, da je nekretnina prodana djedu tužitelja i da je on platio cijenu, istinitost čega posredno potvrđuje i iskaz svjedoka P. M. (točka 15 obrazloženja) i da je tada najkasnije djed tužitelja stupio u posjed, nisu dovedene u sumnju.

 

10. Subjektivna i parcijalna ocjena iskaza svjedoka, bračnog para Ž. također ne dovodi u sumnju činjenična utvrđenja do kojih je došao sud prvoga stupnja. Ovo jer je sud iskaze tih svjedoka ocijenio kako zasebno, tako i u odnosu na druge dokaze te je tako sveobuhvatnom ocjenom dokaza pravilno utvrdio da njihovim iskazima činjenica posjedovanja tužitelja predmetne nekretnine kroz zakonom propisno vrijeme nije dovedena u sumnju. Pri tome okolnost da svjedoci Ž. nisu dokazali istinitost svojih tvrdnji o polaganju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini, u postupku koji su vodili pred sudom glede iste nekretnine, samo dodatno govori u prilog tome da je postojanje takvih prava imao pravo dokazivati i da ih je dokazao tužitelj.

 

11. Konačno, iz zapisnika o očevidu ne proizlazi istinitost navoda koji se o stanju nekretnine navode u žalbi pa stoga ni tim navodima pravilnost i potpunost utvrđenih činjenica nije dovedena u sumnju. Ovo posebno jer suprotno tvrdnjama tuženice iz žalbe način korištenja nekretnine na način kako je utvrđeno i upotrebljivost nekretnine upravo na način kako to tužitelj tvrdio da se njome koristi, potvrđuju iskazi svjedoka (navedeno i u točka 5. obrazloženja ove drugostupanjske odluke), uz što je utvrđeno i da je tužitelj čak i parnicom radi smetanja posjeda svoj posjed štitio od susjeda (postupak P-690/14) u čemu je i uspio.

 

12. Shodno tome kada je utvrđeno da je tužiteljev djed predmetnu nekretninu zakonito stekao, kupnjom još 1978., nakon čega ju je posjedovao kao pošteni posjednik i svoj je posjed prenio na tužitelja darovanjem, nakon čega je tužitelj nastavio faktično posjedovati predmetnu nekretninu na način kako je utvrđeno, a vlasničko posjedovanje nekretnine traje i duže od vremena koje zakon predviđa za stjecanje vlasništva dosjelošću to je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava, uz zaista vrlo detaljnu ocjenu dokaza i iznimno jasne i uvjerljive razloge, zakonito odlučio kao u izreci pobijane presude.

 

13. Zbog toga je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Zagrebu 24. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.