1              Poslovni broj Gž-1398/2022-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1398/2022-3

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. iz V., osobni identifikacijski broj …, kojega zastupa punomoćnik S. C., odvjetnik u M., protiv tuženice I. R. iz V., osobni identifikacijski broj …, koju zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu pod brojem Pn-579/2019 od 26. srpnja 2022., u sjednici vijeća dana 19. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Prihvaća se žalba tužene te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu pod brojem Pn-579/2019 od 26. srpnja 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu i sudi:

a)     Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Nalaže se tuženici I. R., osobni identifikacijski broj …, isplatiti tužitelju Ž. L., osobni identifikacijski broj …, na ime novčane naknade neimovinske štete, iznos od 30.000,00 (tridesettisuća) kuna[1]/3.981,69 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. listopada 2019. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka ove presude.

II Nalaže se tuženici I. R., osobni identifikacijski broj …, isplatiti tužitelju Ž. L., osobni identifikacijski broj …, na ime troškova parničnog postupka, iznos od 2.625,00 (dvijetisućešestodvadesetpet) kuna,/ 348,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2022. kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, sve prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana, računajući od primitka ove presude“

b. Nalaže se tužitelju Ž. L., osobni identifikacijski broj …, isplatiti tuženoj I. R., osobni identifikacijski broj …, na ime troškova parničnog postupka iznos od 539,19 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

c. Nalaže se tužitelju Ž. L., osobni identifikacijski broj …, isplatiti tuženoj I. R., osobni identifikacijski broj …, naknaditi trošak žalbe u iznosu od 207,38 EUR.

II Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom presudom tuženica je obvezana iz osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatiti tužitelju 30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2019. do isplate i troškovima postupka od 2.625,00 kuna, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.000,00 kuna s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev odbijen.

 

2.Žali se tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu te u odluci o troškovima postupka iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

2.1.U odgovoru na žalbu tužitelj je predložio njezino odbijanje.

 

3.Žalba je osnovana.

 

4.Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju žaliteljica neutemeljeno, ukazuje jer izreka presude ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, sadrži dostatne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji su u suglasju, radi čega ne postoje nedostaci zbog kojih se ne može ispitati. Također nije utvrđeno ni postojanje bilo koje druge povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13., i 14.  ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

5.Predmet spora jezahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koju trpi kao posljedicu objave negativnih i uvredljivih tekstova na internetskim portalima, društvenim mrežama i na Facebook stranici konobe L. u V. na H. čiji je vlasnik njegov sin M. L.

 

6.U provedenom postupku prvostupanjski je sud na temelju nespornih i utvrđenih činjenica ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- kako je tužena u razdoblju od par mjeseci tijekom 2017. bila zaposlena kao sezonska radnica u konobi L., obrt naziva „B. F.“, u mjestu V. na otoku H., čiji je vlasnik tužiteljev sin M. L.,

- kako je tuženica nakon završetka radnog odnosa (2017.) počela s objavljivanjem tekstova na internetskim portalima, pa tako, između ostalog, da je na poslužitelju F.hr dana 24. rujna 2017. otvorila temu objavom članka pod nazivom K. L. V. sadržajem u cijelosti odgovarajućem tekstovima priloženim spisu a objavljenim na drugim portalima, koji je objavljen u nekoliko dijelova, a u tekstu navodi niz tvrdnji o tužitelju Ž. L., njegovom sinu M., te konobi L., pa tako kako je uskraćena za plaću za svoj višemjesečni rad, kako su uvjeti u kojim je živjela bili "užasni", kako se svakodnevno radnicima (pa tako i njoj) govorilo da su "psihički bolesnici", kako se psovalo i vikalo ("deralo") na njih, kako bi dobivali po jedan obrok dnevno, kako je tuženica "loše prošla, za razliku od Ž. L., koji je za sitne pare imao više od dobrog radnika za dogovoreni posao", sve uz potpis I. R., koji sadržaj je u cijelosti prenesen na portalima R. F. hr i R. P. hr,

- kako je tuženica tužitelja u tekstovima na F. hr uz oznaku imena i prezimena, nazvala čovjekom koji je "nepošten i pokvaren do srži", te "osuđen zbog otuđivanja imovine tvrtke i zakidanja radničkih plaća u tvrtki u kojoj je svojevremeno bio na višoj poziciji", uz koje navode je stavljena i poveznica na drugi članak objavljen na drugom portalu,

 

- kako nije prijeporno da je upravo tuženica autor teksta objavljenog na internetu, kao i raznih objava na portalima R. P. hr. R. F. hr, F. hr, Facebook profilu, Twitteru i drugim društvenim mrežama,

- kako se u svezi spomenutih objava pred Općinskim sudom u Splitu vodio kazneni postupak pod br. K-1035/2017 po privatnoj tužbi ovdje tužitelja protiv ovdje tužene kao okrivljene, radi kaznenih djela uvrede iz čl. 147. st. 2. i klevete iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona, u kojemu je tuženica na raspravi od 16. svibnja 2019. izjavila spremnost ispričati se te izbrisati napisano s interneta i raznih portala što se odnosi na konobu L. i tužitelja kao osobu, koju ispriku je tužitelj prihvatio te povukao tužbu, nakon čega je sud donio rješenje o odbacivanju tužbe,

- kako je punomoćnik ovdje tužitelja dopisom od 29. srpnja 2019. uz prilaganje ispisa s web stranice R. P. hr kao dokaza da nije uklonila sporni članak pod nazivom K. L. p.“, upozorio tuženicu kako nije postupila po nagodbi iz predmeta K-1035/17 od 16. svibnja 2019. te kako u dogledno vrijeme može očekivati tužbu njegovih stranaka Ž. L. kao fizičke osobe odnosno M. L. kao vlasnika obrta i to za neimovinsku i imovinsku štetu,

- kako  tužena nije ništa poduzela po zaprimanju upozorenja,

- kako je tužena u stranačkom iskazu izjavila kako je uklonila tekstove nakon rasprave u kaznenom postupku ništa ne poduzimajući po dopisu punomoćnika tužitelja od 29. srpnja 2019. jer to nije ni mogla i kako je za objavu na R. P. hr. saznala tek uručenjem tužbe u ovom predmetu nakon čega se obratila uredništvu tako da je članak izbrisan negdje od prosinca 2021.,

- kako je tužitelj u stranačkom iskazu, iskazujući se čovjekom iz manje sredine u kojoj dugi niz godina ima sa sinom konobu od koje žive, čiji naziv te njegovo i sinovo ime i prezime se u tekstovima spominju, ustvrdio da je trpio i nadalje trpi veliku štetu u pogledu časti i ugleda, a članci da su objavljeni i na nekim portalima u njegovom rodnom mjestu, radi čega je zatražio naknadu štete čiju je visinu odredio s obzirom na materijalno stanje tuženice i njena primanja.

 

7.Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenjujući neosnovanim prigovore nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, te prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjski je sud zaključio kako je tužena objavom tekstova u navedenom sadržaju kod tužitelja prouzročila nastanak neimovinske štete povredom prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo, radi čega je smatrao primjerenom dosuditi mu pravičnu naknadu od 30.000,00 kn, s kamatama od podnošenja tužbe do isplate, sve to pozivom na čl. čl. 1046., 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).

 

8.Pri tome je prvostupanjski sud, ocjenjujući da je objavljeni tekst grubo vrijeđao osobu tužitelja, kako privatno, tako i profesionalno, čime je moralno diskreditiran, jer se prosječnom čitatelju, bez obzira na naslov, podnaslov, tužitelj prezentira kao prijevarna osoba, što predstavlja oblik uvrede pošto tvrdnja da je tužitelj prijevarna, nemoralna osoba, uz to i kradljivac (što se insinuira navodeći kako je osuđen u kaznenom postupku, iako je utvrđeno kako je oslobođen optužbi), osim što bi predstavljalo kazneno djelo, radi čega je tužitelj i pokrenuo postupak K-1035/2017, da predstavlja i jednu od najtežih mogućih povreda moralnih vrijednosti društva, koja kod javnosti izaziva izrazitu osudu i netrpeljivost, slijedom čega je smatrao posve uvjerljivim da je objavljeni tekst kod tužitelja izazvao duševne boli odnosno da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to pravo na čast, ugled i dostojanstvo.

 

9.Pravilno je sud prvog stupnja otklonio prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja nakon što je utvrdio kako je upravo tužitelj imenom i prezimenom naveden u tekstovima, a koje je tuženica sama napisala i to potvrdila, a za koje tužitelj tvrdi kako mu je objavom nastupila šteta zbog povrede prava osobnosti. Isto tako je pravilno odbijen kao neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženoj koja je smatrala da je trebalo utužiti R. P. hr. koji je vršio objavu i to u vrijeme tužbe, kada je nesporno ona autor članka, čak se obvezala u kaznenom postupku povući odnosno brisati tekstove, što nije učinila u odnosu na sve portale, čak ni po primitku upozorenja od 29. srpnja 2019. uz koje je za to bio priložen dokaz, radi čega je i neprihvatljiv njezin iskaz da za daljnju egzistentnost objave na tom portalu nije znala do primitka tužbe, a isto tako da glede toga nije mogla ništa učiniti kada sama potvrđuje kako je po njezinom zahtjevu upućenom uredništvu tekst uklonjen ali tek oko Božića 2021.

 

10.Iz naprijed izloženih utvrđenja je zaključivati kako nije sporan sadržaj i objava teksta te autorstvo tužene.

 

11.U ovom stadiju postupka ukazuje se spornim je li navedenim objavama došlo do neimovinske štete povredom prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo, čija snaga i intenzitet opravdavaju satisfakciju dosudom novčane naknade neimovinske štete kako je to presuđeno.

 

12.S tim u svezi je navesti kako osobnost čovjeka nije samo psihološka kategorija nego je i pravni pojam koji je zapravo moralna (neimovinska) imovina čovjeka pored one druge (imovinske) imovine kao skupa imovinskih prava na stvarima i pravima, koja je njegov personalitet.

 

12.1.Osobnost čini čovjekov život, zdravlje, izgled, razina kulture, glas, čast i ugled, emocije, talenti koje posjeduje, inteligencija koja mu je urođena i sl., odnosno ukupnost psiho-socijalnog stanja.

 

12.2.Odredbom čl. 19. st.1. ZOO propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a st. 2. navode se kao prava osobnosti: pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

 

12.3.Objekt prava osobnosti je, dakle osobnost čovjeka, a ta je osobnost različita od subjekta do subjekta koju treba utvrđivati analizom psiho-socijalne strukture svakog pojedinog subjekta.

 

12.4.Prava na čast i ugled predstavljaju poštivanje čovjeka. Ugled je viša razina časti. Riječ je o dostojanstvu čovjeka.

12.5.U smislu čl. 1099. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom naknadom.

 

12.5.Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu i pri tome voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada,  ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

12.6.Proizlazi kako povreda prava osobnosti, koju pretrpi oštećenik u smislu duševnih boli nastalih zbog objave uvredljivog teksta, ne znači odmah i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu novčane naknade od štetnika, nego će to pravo oštećeniku pripasti tek ako sud nađe da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja to opravdavaju, odnosno kada se utvrdi da je ta povreda teška i da je kod oštećenog opravdano izazvala intenzivnu duševnu bol zbog povrede ugleda i časti, tj. kada je oštećenik doživio napade koji prema svojem intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda.

 

13.Uslijed objave teksta čiji je nesporni autor tužena u kojemu se ime tužitelja spominje u negativnom kontekstu, bilo da ga je nazvala nepoštenim i pokvarenim do srži, da mu je neosnovano stavljena na teret kaznena osuda čiji opis djela je  naveden u objavi ili da je doveden u vezu s uvjetima rada i odnosa poslodavca prema radnicima u Konobi L., vlasništva njegova sina, koje je tužena u objavama prikazala kao neprihvatljive i nazvala užasnim, osnovano je pretpostaviti da se tužitelj mogao osjećati nelagodno, biti izložen raznim komentarima i doživjeti neugodne situacije.

 

14.Međutim, tužitelj tijekom postupka nije dokazao kako je objavljivanjem spornih članaka doživio iznimno jake napade na zaštićena dobra i duševne boli većeg intenziteta, u kojem slučaju bi se moglo govoriti o povredi prava osobnosti u smislu nastanka neimovinske štete tužitelju.

 

14.1.Naime, tužitelj u tužbi samo paušalno navodi kako objava spornog teksta ne samo da škodi poslovanju i egzistenciji njegove obitelji (što bi se moglo odnositi na poslovanje konobe L. čiji vlasnik nije on već sin mu) nego kod njega izaziva i duševne boli zbog povrede prava na dobar glas, dok je u stranačkom iskazu na upit ima li dokaze da je upravo on pretrpio štetu (obzirom da nije bio poslodavac tuženoj već njegov sin) izjavio kako je pretrpio duševnu bol i sram jer se u tekstu spominje njegovo ime i prezime a objavljen je na raznim portalima, uključujući i njegovo radno mjesto te da se tekstovi objavljuju svakodnevno.

 

14.2.Proizlazi kako tužitelj, osim ukazivanja na svoj subjektivni osjećaj, nije naveo niti dokazao da je doživio negativne reakcije, kako od osoba koje poznaje iz privatnog i poslovnog života, tako i od šire javnosti ili doživio bilo koji drugi oblik neugode i da je zbog toga pretrpio psihičku traumu i kako se ona manifestirala, a niti je na to posebno ukazivao u svom stranačkom iskazu.

 

14.3.Kod toga je imati u vidu kako povreda prava osobnosti ne mora uvijek stvarati pravni odnos odgovornosti za neimovinsku štetu u smislu obveze novčane naknade, odnosno novčana naknada neimovinske štete mora biti pravična, a visina novčane naknade mora biti korespondentna stupnju povrede prava osobnosti.

 

14.4.Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, po ocjeni ovog suda tužitelj na kojemu je bio teret dokazivanja u smislu čl. 7.st.1. i čl. 219. st.1. ZPP-a ničim nije dokazao da su inkriminirane objave na bilo kakav način utjecale na njegov svakodnevni život kao i da je imao ikakvih neugodnosti u svojoj okolini, da je zbog toga imao bilo kakvih problema, da je doživio stres, traumu, strah odnosno da se štetni događaj manifestirao na njegovu psihičku sferu života na način da je kod njega došlo do izuzetno jake povrede časti i ugleda koja je prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine kod njega izazvala osobito intenzivne duševne boli koje bi opravdavale dosudu naknade neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti (čl. 19. st.1.u svezi s čl. 1100. st. 2. ZOO).

 

15.Stoga, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, tuženica osnovano ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrđujući kako je tužitelj dokazao sve pretpostavke za obvezivanje tužene na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

 

15.1. Kod toga nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu ali je iz tih činjenica izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda.

 

15.2.Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev je trebalo odbiti u cijelosti jer isti nije osnovan-čl. 1100. ZOO st. 1. i 3., kako to prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje, radi čega je temeljem odredbe iz čl. 373. ZPP-a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinačena kao u izreci.

 

16.Obzirom je prvostupanjska presuda preinačena odbijanjem zahtjeva, valjalo je donijeti odluku o trošku postupka zahtijevanom po tuženoj.

 

16.1.Tuženoj je trošak odmjeren prema odredbi čl. 154. st. 1., 155. ZPP-a i tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora-50.000,00 kn/6.636,14 EUR, priloženi popis troška, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022 dalje OT) za slijedeće radnje: za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kn (Tbr 8. st. 1. OT), za sastav podneska od 20. siječnja 2022. (Tbr. 8. st.3. OT-a) 250,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 25. siječnja 2022. i 30.lipnja 2022. (Tbr.9. st. 1 OT-a) po 1.000,00 kn, što je ukupno 3.250,00 kn, čemu je valjalo dodati s naslova PDV-a (Tbr. 42. OT-a) iznos od 812,50 kn, što je ukupno 4.062,50 kn, odnosno primjenom koeficijenta od 7,53450 za EUR 539,19 EUR.

 

16.2.Budući je tužena uspjela sa žalbom, a popisala je trošak žalbenog postupka, pripada joj temeljem čl. 166. u svezi sa čl. 155. ZPP-a po Tbr. 10. st. 1. s PDV-om iznos kojeg je popisala od 1.562,50 kn, odnosno 207,38 EUR.

 

U Splitu, 19. siječnja 2023.