REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Amruševa 2/II.

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji I. M., u pravnoj stvari tužitelja
I. M. iz Z., H. ulica 20, OIB:, kojeg zastupa J.
G., odvjetnik u M. G. V. odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb,, protiv tuženika V. list d.o.o., Z.,., OIB:, kojeg zastupa H. L., odvjetnik u Z., , radi
zaštite autorskog prava, nakon javne glavne rasprave zaključene 1. prosinca 2022. u
prisutnosti odvjetničke vježbenice T. O., zamjenice punomoćnika tužitelja i
punomoćnika tuženika, dana 5. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio moralna i imovinska autorska prava
tužitelja objavom tužiteljeve fotografije protivno odredbama Zakona o autorskom pravu
i srodnim pravima (Narodne novine, broj: 167/2003., 79/2007., 125/2011., 80/2011.,
141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018., 111/2021.) i bez navođenja tužitelja kao
autora te fotografije.

II. Zabranjuje se tuženiku povređivati tužiteljeva moralna i imovinska autorska
prava ubuduće te mu se nalaže da uz tužiteljevu fotografiju P. kamena, koja je
objavljena u okviru članka naslova ''J s V. svađu oko vode riješili su prvim
zapisom u kamenu'', objavljenog 2. srpnja 2021. u elektroničkom izdanju V.
lista, na svojim mrežnim stranicama, navede tužitelja kao autora iste, u roku od 15
dana..

III. Odbija se zahtjev tužitelja da se prilikom naznačavanja njega kao autora
fotografije P. kamen, uz njegovo ime i prezime, navede i znanstvena titula ''mr.sc.''
te da je on ''voditelj i urednik web-stranice K.-k.hr''.

2

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.000,00 kn/132,72 EUR1 s
zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do isplate, po osnovi uobičajene naknade za
neovlašteno korištenje autorskog djela, kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu po osnovi penala u iznosu od

1.000,00 kn/132,72 EUR s zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do isplate, po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske
narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu penala u preostalom iznosu od 1.000,00
kn/132,72 EUR s zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do isplate, kao neosnovan.

VII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.000,00 kn, po osnovi
naknade neimovinske štete, s zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do isplate, po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete u
preostalom iznosu od 6.000,00 kn/796,34 EUR s zateznim kamatama od 5. siječnja

2023. do isplate, kao neosnovan.

IX. Nalaže se tuženiku objaviti izreku predmetne presude, o svom trošku, u
tiskanom i elektroničkom izdanju dnevnih novina V. list, s time da objava izreke
presude u elektroničkom izdanju V. lista mora trajati 30 dana, u roku od 15
dana.

X. Odbija se zahtjev tužitelja za objavu izreke predmetne presude u različitim
brojevima tiskanog izdanja dnevnih novina V. list, svakog dana u tjednu, ''u
masno otisnutom okviru, masno otisnutim naslovom i razmaknuto ispisanom oznakom
parničnih stranaka''.

XI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu
od 1.548,93 kn/205,58 EUR, s zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do isplate, po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

XII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u
iznosu od 9.901,07 kn/1.314,10 EUR s zateznim kamatama od 5. siječnja 2023. do
isplate, kao neosnovan.

XIII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

3

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 28. studenog 2020. u 13:59:28 sati izradio fotografiju
P. kamena svojim mobilnim telefonom te je istu fotografiju objavio 2. prosinca

2020. na svojoj mrežnoj stranici https:// kao
ilustraciju svog članka naziva ''K: P. kamen''. Dana 2. srpnja 2021. da je u
tiskano i elektroničkom izdanju V. lista objavljen novinski članak novinarke
B. M. naslova ''J s V svađu oko vode riješili prvim zapisom u
kamenu'' te da je kao ilustracija članka objavljenog u tiskanom izdanju objavljena i
predmetna fotografija tužitelja, bez njegova dopuštenja i bez navođenja tužitelja kao
autora, već je kao izvor navedena T. zajednica P, iako se od 2009. do
dana na mrežnim stranicama navedene turističke zajednice predmetna fotografija ne
nalazi niti jednom. S obzirom da je predmetna fotografija autorsko djelo, a tužitelj je
njen autor, isti da ima na istoj moralna autorska prava, prije svega pravo biti naznačen
kao autor te fotografije te isključiva imovinska autorska prava, između ostalog pravo
reproduciranja (umnožavanja) predmetne fotografije, pravo priopćavanja te fotografije
javnosti, pod čime se podrazumijevani pravo stavljanja fotografije na raspolaganje
javnosti, u smislu odredaba čl. 5., čl. 9., čl. 15., čl. 18.. čl. 19., čl. 21. i čl. 30. Zakona o
autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, broj: 167/2003., 79/2007.,
125/2011., 80/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018., dalje u tekstu:
ZAPSP/03), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 312. st. 1. Zakona o autorskom
pravu i srodnim pravima (Narodne novine, broj: 111/2021., dalje u tekstu: ZAPSP/21).
S obzirom da je tuženik bez tužiteljevog dopuštenja umnožio predmetu fotografiju i istu
objavio kao ilustraciju novinskog članka u tiskanom i elektroničkom izdanju novina
V. list, bez navođenja tužitelja kao autora, to da je isti povrijedio navedena
moralna i imovinska autorska prava tužitelja. Tužitelj napominje da je i na njegovoj
stranici navedeno da članci koji su na njoj objavljeni predstavljaju autorska djela te da
se isti ne smiju kopirati, izuzev za nekomercijalnu i osobnu upotrebu, uz navođenje
autora i izvora fotografije. Za opisano neovlašteno korištenje predmetne fotografije, pri
čemu ističe da je samo elektroničko izdanje broja V. lista u kojem je objavljena
tužiteljeva fotografija, posjećeno 21633 puta do dana sastavljanja predmetne tužbe,
tužitelj potražuje primjerenu naknadu, koju smatra da bi ostvario da je s tuženikom
sklopio ugovor o prijenosu prava iskorištavanja predmetne fotografije, u iznosu od

1.000,00 kn. Pored toga, kako je tuženik povrijedio njegova autorska prava barem iz
krajnje nepažnje, ako ne i namjerno, to da mu pripada i penal, naknada u dvostrukom
iznosu od uobičajene pa po toj osnovi potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.000,00
kn. Nadalje, na opisani način da je tuženik povrijedio tužiteljeva prava osobnosti i to
pravo na ugled, čast, dostojanstvo i ime te ostala prava koja proizlaze iz njegove veze
naspram predmetnog autorskog djela pa po osnovo naknade neimovinske štete
potražuje od tuženika isplatu iznosa od 7.000,00 kn. Tužitelj tvrdi da se je obraćao
tuženiku radi zaštite svojih autorskih prava dopisom od 24. kolovoza 2021. te brojnim
telefonskim pozivima, ali da se je tuženik na sve te pokušaje mirnog rješenja spora
oglušio. Stoga u ovom postupku zahtijeva da se utvrdi da je tuženik povrijedio moralna
i imovinska autorska prava tužitelja time što je protivno odredbama ZAPSP-a/03
objavio tužiteljevu fotografiju bez navođena tužitelja kao autora (stavak I.), da se
tuženiku zabrani povređivati tužiteljeva moralna i imovinska autorska prava u
budućnosti te da mu se naloži da uz novinski članak ''J s V spor oko vode
riješili su prvim zapisom u kamenu'', koji je objavljen 2. srpnja 2021., a i dalje je
dostupan u elektroničkom izdanju, s kojim je kao ilustracija objavljena tužiteljeva
fotografija P. kamena, navede da je autor predmetne fotografije ''mr. sc. I.

4

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

M., voditelj i urednik web-stranice ..hr'' (stavak II.), da se tuženiku
naloži isplatiti tužitelju primjerenu naknadu u iznosu od 1.000,00 kn s zateznim
kamatama od donošenja predmetne presude do isplate (stavak III.), da se tuženiku
naloži isplatiti tužitelju penal u iznosu od 2.000,00 kn s zateznim kamatama od
donošenja predmetne presude do isplate (stavak IV.), da se naloži tuženiku isplatiti
tužitelju pravičnu novčanu naknadu po osnovi naknade neimovinske štete u iznosu od

7.000,00 kn s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate
(stavak V.) te da se naloži tuženiku da izreku predmetne presude objavi o svom trošku
svakog radnog dana u dnevnom broju V. lista te jednom u subotnjem i jednom
u nedjeljnom broju V. lista, u masno otisnutom okviru, masno otisnutim
naslovom i razmaknuto ispisanom oznakom parničnih stranaka, kao i na svojim
mrežnim stranicama u trajanju od jednog mjeseca (stavak VI.).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog
zahtjeva te predlaže saslušati svjedokinju B. M. ''na okolnost osporavanja
tužbenog zahtjeva te objave sporne fotografije''.

3. U daljnjem tijeku postupka tuženik je osporio da je tužitelj autor predmetne
fotografije. Istaknuo je da tužitelj ne može zahtijevati da ga se označi kao autora
predmetne fotografije na način na koji to zahtijeva, dakle, da se navede njegova
znanstvena titula te činjenica da je on autor mrežne stranice www.k-k.hr.
U odnosu na zahtjev za isplatu naknade za neovlašteno korištenje predmetne
fotografije, predložio je da sud u svrhu određivanja visine iste pribavi podatke od P.
M. d.o.o. i H. M. d.o.o. o tome koja je prosječna tržišna cijena po kojoj
navedena društva daju na korištenje fotografiju kao što je predmetna te u svrhu u koju
je korištena predmetna fotografija. Smatra da je potraživani iznos naknade
neimovinske štete previsok s obzirom na opseg eventualne povrede prava osobnosti
te da je način na koji se zahtijeva objava izreke predmetne presude nejasna i
neprimjeren opsegu navodne povrede, jer smatra da bi se tuženiku eventualno moglo
naložiti da objavi izreku predmetne presude jednom u tiskanom izdanju i jednom u
elektroničkom izdanju, na isti način i u jednako vrijednom prostoru u kojem je objavljen
članak koji je ilustrirala predmetna fotografija. S obzirom da je predmetna fotografija
objavljena kao ilustracija članka kojim se je javnost obavještavala o tekućim
događajima, zanimljivostima i sličnom, to da, u smislu odredbe čl. 201. ZAPSP-a za
korištenje te fotografije tuženiku nije bilo potrebno odobrenje njenog autora, iako je
autor iste trebao biti naveden.

4. Tijekom dokaznog postupka pregledana je fotografija P. kamena (list 10.
i 14. spisa), pročitan je ispis meta podataka za predmetnu fotografiju (list 11. – 12.
spisa), preslika novinskog članka ''J s V. svađu oko vode riješili su prvim
zapisom u kamenu'' objavljenog 2. srpnja 2021. u V. listu (list 13. spisa), ispis
dijela predmetnog novinskog članka s predmetnom fotografijom s mrežne stranice
V. lista (list 15. – 16. spisa), dopis tužitelja od 24. kolovoza 2021. upućen
tuženiku (list 27. – 30. spisa), dopis društva P. M. d.o.o. od 28. rujna 2022. (list

63. spisa), dopis društva H. M. d.o.o. od 20. listopada 2022. (list 73. spisa) te
je saslušan tužitelj (list 77. – 79. spisa).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003.,
88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008.,

5

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,
70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni
zahtjev pod I. osnovan, tužbeni zahtjev pod II. osnovan, tužbeni zahtjev pod III.
neosnovan, tužbeni zahtjev pod IV. djelomično osnovan, tužbeni zahtjev pod V.
djelomično osnovan i tužbeni zahtjev pod VI. osnovan.

6. Predmet spora jest utvrđenje povrede tužiteljevog autorskog prava na jednoj
fotografiji, koja prikazuje prirodni spomenik iz 1. stoljeća – P. kamen, koji se nalazi
na V., koju fotografiju je tuženik objavio u tiskanom izdanju V. lista i na
svojim internetskim stranicama kao ilustraciju novinskog članka bez odobrenja tužitelja
i bez plaćanja za to odgovarajuće naknade, zabrana daljnje povrede tužiteljevog
autorskog prava, bez uklanjanja predmetne fotografije s internetskog portala, uz
navođenje tužitelja kao autora iste, isplata primjerene naknade za korištenje
tužiteljevog autorskog djela – fotografije i penala, naknada neimovinske štete nastale
povredom prava osobnosti tužitelja uslijed neovlaštenog korištenja predmetne
fotografije na opisani način te objava izreke predmetne presude u tiskanom i
elektroničkom izdanju V. lista.

7. Među strankama je nesporno da je tuženik objavio predmetnu fotografiju (koja
prikazuje kamen u šumi na V. u kojem je uklesan zapis na latinskom jeziku, koji
datira iz 1. stoljeća i danas se smatra epigrafskim spomenikom naziva P. kamen)
u tiskanom izdanju V. lista 2. srpnja 2021. kao ilustraciju novinskog članka
naslova ''J s V. svađu oko vode riješili su prvim zapisom u kamenu'' te da
je istog dana predmetnu fotografiju objavio kao ilustraciju istog članka na internetskom
portalu V. lista, sve bez odobrenja tužitelja i navođenja tužitelja kao autora, s
time da je u elektroničkoj verziji članka kao izvor fotografije navedena T.
zajednica P., kao i da je predmetna fotografija i dalje objavljena kao ilustracija
predmetnog članka na internetskim stranicama tuženika.

8. Sporno je da li je tužitelj autor predmetne fotografije te, ako jest, da li je tuženik
trebao njegovo odobrenje za korištenje predmetne fotografije, s obzirom da tuženik
tvrdi da je ista objavljena u okviru obavještavanja javnosti o tekućem događaju, zatim,
visina naknade koja bi tužitelju pripadala zbog neovlaštenog korištenja predmetne
fotografije, kao i visina pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti,
način na koji tužitelj može zahtijevati da ga se označi kao autora predmetne fotografije
te način na koji tužitelj može zahtijevati objavu izreke prihvaćajuće presude u medijima.

9. Prije svega, odredbom čl. 312. st. 1. ZAPSP-a/21 određeno je da se povrede
autorskog i srodnih prava koje su učinjene prije stupanja na snagu tog zakona
rješavaju prema odredbama ZAPSP-a/03,. dok je stavkom 2. istog članka određeno
da će se postupci zaštite autorskog i srodnih prava, koji su pokrenuti do stupanja na
snagu tog zakona, dovršit prema odredbama ZAPSP-a/03.

10. S obzirom da je navodna povreda tužiteljevog autorskog prava počinjena za
vrijeme važenja ZAPSP-a/03, jer je tada objavljena predmetna fotografija bez
tužiteljevog dopuštenja i navođenja njega kao autora iste, ali da ta povreda traje još i
danas, jer je fotografija i dalje objavljena u elektroničkom izdanju V. lista, to je
u konkretnom slučaju potrebno primijeniti odredbe i ZAPSP-a/03 i ZAPSP-a/21.

6

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

11. Predmetna fotografija jest autorsko djelo, čiji autor može biti isključivo fizička
osoba (čl. 4. st. 1. i čl. 19. st. 1. t čl. 14. st. 2. al. 8. ZAPSP-a/03), stoga je bilo kakvo
pozivanje tuženika da bi autor predmetne fotografije mogla biti T. zajednica
P. bez pravnog uporišta.

12. Nadalje, ako tuženik tvrdi da tužitelj nije autor predmetne fotografije, tada bi isti,
s obzirom da je istu koristio, dakle, istu je od nekoga pribavio, morao moći naznačiti
tko jest njen autor ako već tvrdi da to nije tužitelj, ali tuženik u tom pogledu nije ništa
naveo.

13. Saslušavati novinarku koja je koristila predmetnu fotografiju kao ilustraciju
njenog članka objavljenog u tiskanom i elektroničkom izdanju V. lista, B.
M., radi utvrđenja tko jest autor predmetne fotografije jest u okolnostima
konkretnog slučaja potpuno nesvrhovito, prije svega iz razloga što bi tuženik, kao njen
poslodavac, ta saznanja već morao imati, a on u tom pogledu nije iznio nikakve
činjenične navode, a osim toga i iz razloga što je navedena novinarka odlučila objaviti
predmetnu fotografiju bez naznake autora iste, navodeći isključivo T. zajednicu
P. kao izvor fotografije, a kojoj se, kao što je već navedeno, ne može pripisati
autorstvo predmetne fotografije.

14. U svakom slučaju, s obzirom da je tužitelj dostavio sudu ispis meta podataka za
predmetnu fotografiju, koji podaci, između ostalog, prikazuju datum i vrijeme kada je
predmetna fotografija nastala te lokaciju i način njenog nastanka, iz kojih proizlazi da
je ista nastala korištenjem mobilnog telefona upravo na lokaciji gdje se nalazi spomenik
P. kamen (neimenovana cesta, L. polje, poštanski broj, što je poštanski
broj mjesta K. u kojem se nalazi predmetni spomenik) i to 28. studenog 2020.,
dakle, sedam mjeseci prije nego li je predmetna fotografija objavljena od strane
tuženika, kojim podacima je malo vjerojatno da bi raspolagao bilo tko osim osobe koja
je stvorila slikovnu (.jpg) datoteku koja sadrži zapis te fotografije, to je sud utvrdio da
je tužitelj stvorio predmetnu fotografiju, dakle, da je on autor iste.

15. Tužitelj kao autor predmetne fotografije ima u odnosu na tu fotografiju moralna
i imovinska autorska prava (čl. 13. st. 1. ZAPSP-a/03 i čl. 26. st. 1. ZSPSP-a/21).

16. Jedno od moralnih autorskih prava jest pravo biti priznat i označen kao autor
djela, zbog čega je svatko tko javno koristi to autorsko djelo dužan pri svakom
korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti
naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava
navođenje autora (čl. 15. ZAPSP-a/03 i čl. 28. ZAPSP-a/21).

17. Niti se je tužitelj u pisanom obliku odrekao prava na priznanje autorstva, niti
objava njegove fotografije iznad novinskog članka ''J s V. svađu oko vode
riješili su prvim zapisom u kamenu'' onemogućava da se ispod te fotografije naznači
tužitelj kao autor iste, stoga je tuženik nenavođenjem tužitelja kao autora predmetne
fotografije prilikom njenog korištenja kao ilustracije novinskog članka objavljenog u
tiskanom i elektroničkom izdanju dnevnih novina V. list povrijedio tužiteljevo
pravo na priznanje autorstva.

18. Tužitelj kao nositelj imovinskih autorskih prava ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što god ga je volja te svakoga drugog iz

7

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

toga isključiti, dakle, ima isključivo pravo umnožavanja autorskog djela, pravo
distribuiranja (pravo stavljanja u promet), pravo priopćavanja autorskog djela javnosti
i pravo prerade (čl. 18. ZAPSP-a/03 i čl. 32. ZAPSP-a/03).

19. Za svako priopćavanje autorskog djela javnosti (žicom ili bežično) potrebno je
pribaviti odobrenje ugovorom ili na drugi način, ako zakonom nije drukčije određeno
(čl. 21. ZAPSP-a/03 i čl. 36. st. 1. ZAPSP-a/21).

20. Prema odredbi čl. 89. st. 1. ZAPSP-a/03, koji suštinski odgovara čl. 201. st. 1.
ZAPSP-a/21, dopušteno je, bez odobrenja nositelja prava i bez plaćanja naknade, u
opsegu potrebnom za izvješćivanje javnosti o tekućim događajima, putem tiska, radija,
televizije ili na druge načine, umnožavanje, distribuiranje te priopćavanje javnosti,
uključujući činjenje dostupnim javnosti:

- autorskih djela i predmeta srodnih prava koji se pojavljuju kao sastavni dio
tekućeg događaja o kojem se javnost izvješćuje, pod uvjetom da se koriste u opsegu
koji odgovara svrsi i načinu izvješćivanja o tekućem događaju,

- objavljenih novinskih članaka i fotografija, radijskih i televizijskih priloga te
drugih audiovizualnih snimki o tekućim političkim, gospodarskim ili vjerskim pitanjima,
koji su objavljeni u drugim sredstvima javnog priopćavanja, pod uvjetom da prava za
takva korištenja nisu izričito pridržana u odnosu na ovo sadržajno ograničenje i da se
autorsko djelo ili predmet srodnog prava koristi u opsegu koji odgovara svrsi i načinu
izvješćivanja,

- javnih političkih, vjerskih i drugih govora održanih u tijelima državne ili lokalne
vlasti, vjerskim ustanovama ili prilikom državnih ili vjerskih svečanosti te izvadaka iz
javnih predavanja.

21. U svim tim slučajevima potrebno je, u svakom slučaju, navesti izvor i autorstvo
djela, ako je to moguće s obzirom na način korištenja (čl. 89. st. 2. ZAPSP-a/03 i čl.

201. st. 2. ZAPSP-a/21).

22. Tužitelj je predmetnu fotografiju objavio na vlastitoj internetskoj stranici
www.k -kg.hr, u okviru vlastitog članka naslova ''Kosinj: P. kamen'', 2.
prosinca 2020., dok tuženik predmetnu fotografiju objavljuje u okviru novinskog članka
''J s V. svađu oko vode riješili su prvim zapisom u kamenu'' čija je svrha
obavijestiti javnost da se sljedećeg dana, na V., iznad K. B., u
šumi kod vrela B., održava kulturno-povijesna i ekološka manifestacija M.
o V.”, posvećena predmetnom spomeniku - P. kamenu te informirati
javnost o povijesnom značaju tog spomenika, za kojeg se smatra da je najstariji poznati
vodnogospodarski zapis na hrvatskom tlu koji datira iz 1. stoljeća poslije K..

23. Dakle, tužiteljeva fotografija s prikazom spomenika P. kamen, koja je
nastala sedam mjeseci prije nego li je tuženik istu koristio u svrhu informiranja javnosti
o nadolazećoj kulturno – povijesnoj manifestaciji o tom spomeniku, ne može biti i nije
sastavni dio tekućeg događaja o kojem se javnost izvješćuje, u smislu odredbe čl. 89.
st. 1. t. 1. ZAPSP-a/03 i čl. 201. st. 1. al. 1. ZAPSP-a/21, a niti se radi o fotografiji koja
se tiče nekog političkog, gospodarskog ili vjerskog pitanja, objavljenoj od strane drugog
sredstva javnog priopćavanja, u smislu odredbe čl. 89. st. 1. t. 2. ZAPSP-a/03 i čl. 201.
st. 1. al. 2. ZAPSP-a/21 pa da tuženiku za njeno korištenje ne bi bio potreban pristanak
tužitelja te da bi tuženik bio oslobođen plaćanja naknade za njeno korištenje.

8

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

24. Dakle, očito je da je tuženik korištenjem predmetne fotografije u sredstvu javnog
priopćavanja bez dopuštenja tužitelja povrijedio i njegova isključiva imovinska prava –
pravo umnožavanja i pravo priopćavanja djela javnosti.

25. Nositelj autorskog prava, čije je pravo povrijeđeno, ovlašten je od osobe koja je
njegovo pravo povrijedila, ili njezina sveopćeg sljednika, zahtijevati prestanak radnje
koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak
uznemiravanja), popravljanje nanesene štete, plaćanje naknade za neovlašteno
korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi
koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (povrat stečenog bez osnove),
utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i
djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava (čl. 1725. st. 2. ZAPSP-
a/03 i čl. 273. st. 2. ZAPSP-a/21).

26. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev pod I. i utvrditi da je tuženik povrijedio
tužiteljeva moralna i imovinska autorska prava time što je protivno odredbama ZAPSP-
a objavio fotografiju tužitelja i to bez navođenja tužitelja kao autora iste.

27. Osim toga, valjalo je prihvatiti i tužbeni zahtjev pod II. te zabraniti tuženiku da
ubuduće vrijeđa tužiteljeva autorska prava i naložiti mu da u elektroničkom izdanju
V. lista, u okviru novinskog članka naslova ''J s V. svađu oko vode
riješili su prvim zapisom u kamenu'', objavljenom 2. srpnja 2021., gdje se kao ilustracija
koristi predmetna tužiteljeva fotografija, naznači tužitelja kao autora te fotografije,
navođenjem njegova imena i prezimena.

28. Time tužitelj, u suštini, daje tuženiku dopuštenje za buduće korištenje njegove
fotografije kao ilustracije navedenog novinskog članka u elektroničkom izdanju, ali uz
naznaku njega kao autora, kao što je to i tužitelj naveo na ročištu od 14. rujna 2022.

29. Međutim, pravo na priznanje autorstva znači pravo biti označen imenom i
prezimenom (ili umjetničkim imenom/pseudonimom ako je autor u javnosti poznat
isključivo pod tim imenom/pseudonimom) kao autor nekog djela, ali to ne uključuje i
pravo na naznačavanje znanstvenih titula, osobito kada je posjedovanje iste sporno,
kao što je to u ovom slučaju, a stjecanje iste se ne dokazuje preslikom odgovarajuće
diplome, niti pravo na priznanje autorstva uključuje pravo na naznaku drugih poslova
koje taj autor obavlja.

30. Tako u konkretnom slučaju nije bilo osnove da se uz naznaku imena i prezimena
tužitelja pored predmetne fotografije navodi da je isti stekao znanstveni stupanj
magistra znanosti te da je isti ujedno ''voditelj i urednik stranice K.-K.hr''
pa je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev usmjeren na zabranu daljnje povrede
tužiteljevog autorskog prava.

31. Prema odredbi čl. 179. st. 1. ZAPSP-a/03 i čl. 281. st. 1. ZAPSP-a/21 ako mu
je neovlaštenim korištenjem autorskog djela ili predmeta srodnog prava povrijeđeno
pravo iz ZAPSP-a, nositelj prava odnosno organizacija za kolektivno ostvarivanje
odnosnih prava može zahtijevati cijenu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili
cijenu koja je propisana cjenikom iz čl. 162. st. 2. ZAPSP-a/03 odnosno iz čl. 235. st.

2. ZAPSP-a/21.

9

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

32. Međutim, onaj čije je pravo iz ZAPSP-a povrijeđeno namjerno ili krajnjom
nepažnjom ima pravo zahtijevati od osobe koja je pravo povrijedila naknadu u
dvostrukom iznosu od ugovorene (penal), a ako nije ugovorena, od odgovarajuće
uobičajene naknade (čl. 183. st. 1. ZAPSP-a/03 i čl. 286. st. 1. ZAPSP-a/21).

33. Dakle, nositelj prava ne može istovremeno zahtijevati isplatu obje vrste
naknada, već ili jednu ili drugu, jer penal obuhvaća u sebi i naknadu zbog neovlaštenog
korištenja autorskog djela.

34. S obzirom da je tuženik pravna osoba čiji je osnovni predmet poslovanja
izdavačka i tiskarska djelatnost, ali i fotografska djelatnost, koji objavljivanjem
novinskih članaka, kako u tiskanim, tako i u elektroničkim izdanjima, ostvaruje dobit, to
je tuženik u konkretnom slučaju bio dužan postupati s povećanom pažnjom, prema
pravilima struke i običajima - pažnjom dobrog stručnjaka, u smislu odredbe čl. 10. st.

2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008.,
125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., dalje u tekstu: ZOO) te je morao
znati, a i znao je, da svaka fotografija ima svog autora fizičku osobu te je u konkretnom
slučaju bio dužan utvrditi tko je autor predmetne fotografije (pod uvjetom da to već
prethodno nije znao) i od istog tražiti odobrenje za njenu objavu te ugovoriti uvjete pod
kojima istu može koristiti, a budući da tuženik nije tako postupio, štoviše, nastavlja i
dalje koristiti predmetnu fotografiju u elektroničkom izdanju spomenutog novinskog
članka, to je jasno da tuženik povređuje tužiteljeva autorska prava namjerno.

35. Stoga tužitelju pripada potraživana naknada po osnovi penala (doduše ne u
potraživanom iznosu), a ne i naknada za isplatu uobičajene naknade za neovlašteno
korištenje, slijedom čega je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.000,00 kn s zateznim
kamatama valjalo odbiti kao neosnovan.

36. U svrhu utvrđenja visine naknade koja bi tužitelju pripada po osnovi penala te
osnove i visine naknade neimovinske štete sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja te
čitanjem isprava s podacima o cijenama po kojima društva H. M. d.o.o. i P.
M. d.o.o. daju na korištenje fotografije kao što je predmetna u svrhe kao što je
predmetna (ilustracija novinskog članka).

37. Tužitelj je tijekom svog iskaza pred sudom izjavio da je predmetna fotografija
''P.kamen'' nastala s njegovim mobitelom 28. studenog 2020. kada su on i njegova
supruga, oboje podrijetlom iz K., bili u posjetu K. u L. te je on odlučio
fotografirati predmetnu stijenu za potrebe ilustracije članka kojeg je napisao i objavio
na vlastitoj internetskoj stranici www.k-k.hr. Do te stijene na kojoj se
nalazi predmetni zapis da se dolazi vozilom po makadamskom putu, s time da se je
potrebno voziti oko 40 minuta kada se nailazi sa strane na predmetnu stijenu sa
pisanim zapisom. Kada je izašao iz vozila, da je otišao do stijene i kleknuo te sačinio
predmetnu fotografiju.

38. Napomenuo je da je predmet njegovog znanstvenog istraživanja izdavaštvo
prvih knjiga – inkunabulistika, a u sklopu svog istraživanja da je došao do zaključka
da je vjerojatno prva tiskara na ovim prostorima bila upravo u K. 1483. te je u
sklopu tog znanstvenog istraživanja dokumentirao i različite pisane zapise s
predmetnog područja. Tim znanstvenim istraživanjem da se bavi više od 15 godina te
da je s time poznat u stručnoj javnosti, da je u pripremi izrada doktorske disertacije i

10

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

treće knjige vezano za tu temu. Potvrdio je da ima znanstvenu titulu magistra znanosti
te da sam autor web stranice www.k-k.hr, a što da se može lako provjeriti
na C., s obzirom da isti besplatno dodjeljuje domenu za web stranicu isključivo
prema tvrtci društva odnosno nazivu obrta, a naziv njegovog obrta da je K.
k.

39. Istaknuo je da nije nikada davao svoje fotografije na naplatno korištenje, ali da
dopušta da se iste koriste u nekomercijalne svrhe uz navođenje njega kao autora istih,
kao što je to navedeno i na njegovoj web stranici.

40. Za objavu predmetne fotografije u V. listu da je saznao na dan kada je
objavljen članak kojeg ilustrira njegova fotografija, s obzirom da svako jutro čita
V. list te da je tada ostao u šoku i bio povrijeđen, s obzirom da se bavi tom temom
preko 15 godina, a nigdje u navedenom članku u tiskanom izdanju Večernjeg lista nije
bio naveden kao autor predmetne fotografije niti je njegova web stranica navedena
kao izvor informacija vezanih za P. k., premda su iste korištene u tom
objavljenom članku.

41. Naime, tužitelj je stajališta da novinarka koja je pisala taj novinski članak nije
mogla doći do informacija korištenih u tom članku ni na koji način osim putem njegove
web stranice, s obzirom da u tom članku citira B. V. K. čije je djelo
objavljeno u zborniku radova naslova ''L i i'' obavljenog u 2007., i to na 625.
stranici drugog sveska tog Z., a da bi netko pronašao to djelo, da je stvarno
morao biti upućen u predmetnu temu, a smatrao je predmetna novinarka nije bila toliko
upućena u temu, već da je je link na PDF dokument koji sadržava djelo navedenog
autora pronašla na njegovoj web stranici s koje je i preuzela predmetnu fotografiju.

42. Osim toga, tog istog dana kada je saznao za povedu u tiskanom izdanju
V. lista, da je utvrdio da je i u internetskom izdanju V. lista objavljen
isti članak sa istom fotografijom, da je ta fotografija i dan danas ilustracija predmetnog
članka u internetskom izdanju V. lista te da se i dalje kao izvor za preuzimanje
te fotografije navodi T. zajednica P., što da je potpuno neistinito, iz
razloga što on surađuje s navedenom turističkom zajednicom te zna da isti nisu nikada
preuzeli predmetnu fotografiju pa dakle niti tuženik nije mogao preuzeti istu od strane
te turističke zajednice.

43. Istaknuo je da je prije predmetnog događaja imao napadaje panike za koje je
smatrao da su stvar prošlosti sve dok nije vidio predmetnu fotografiju u V.
listu, nakon čega da su se napadaji panike vratili, a za što smatra da je jedan od
okidača upravo činjenica da je bez njegovog odobrenja i bez navođenja njega kao
autora tuženik koristio i dalje koristi u internetskom izdanju njegovu fotografiju.

44. Tužitelju je korištenjem njegovog autorskog djela bez njegova odobrenja i bez naznake njega kao autora povrijeđeno pravo osobnosti.

45. Pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno
i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog
života, slobodu i dr. (čl. 19. st. 2. ZOO-a).

11

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

46. U slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak
štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda
učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom
novčanom naknadom (čl. 1099. ZOO-a).

47. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i
okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od
naknade imovinske štete, a i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO-a).

48. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini
i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta
naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom
naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a).

49. Tužitelj je tijekom saslušanja iskazivao, suštinski, da je pretrpio duševne boli,
zato jer se njega nije označilo kao autora predmetne fotografije prilikom korištenja iste
kao ilustracije novinskog članka u tiskanom i elektroničkom izdanju V. lista, a
radi se o fotografiji koja prikazuje spomenik P. kamen, a koja je nastala u okviru
njegovog petnaestogodišnjeg znanstvenog istraživanja izdavaštva prvih knjiga, na
koju temu da je napisao stručne članke i knjige te je u pripremi izrada doktorske
disertacije.

50. Bol, u konkretnom slučaju duševna, je subjektivan doživljaj svakog pojedinca
čiji se opseg i intenzitet utvrđuju korištenjem određenih pravila iskustva i logike,
vrednovanjem prvenstveno podražaja koji je doveo do boli.

51. Svaki čovjek ima pravo na ugled, dakle, pravo da dobije javno priznanje za svoja djela, pravo da ga se po istima javno prepoznaje.

52. Ako se nečije djelo javno objavi bez da se navede tko je njegov autor, time se
tom autoru onemogućava pravo da dobije javno priznanje za to autorsko djelo, dakle,
povređuje se njegovo pravo na ugled.

53. Što je značenje autorskog djela, objavljenog bez navođenja njegova autora, veće, to je i opseg povrede prava na ugled tog autora veći.

54. U konkretnom slučaju predmet znanstvenog istraživanja tužitelja nije fotografija,
već izdavaštvo prvih knjiga, u okviru kojeg znanstvenog istraživanja je dokumentirao
fotografiranjem i predmetni prirodni spomenik P. kamen, a tužitelj nije javnosti
(stručnoj ili nestručnoj) poznat kao fotograf, jer to nije njegovo zanimanje, već
eventualno kao osoba koja se bavi znanstvenim istraživanjem izdavaštva prvih knjiga,
a tuženik nije povrijedio tužiteljeva autorska prava na nekom od njegovih stručnih ili
znanstvenih članaka ili knjiga koje se bave tom tematikom, već je povrijedio tužiteljeva
autorska prava na fotografiji spomenika P. kamen, po kojoj on u javnosti nije
poznat pa je povreda tužiteljevog prava osobnosti, prava na ugled, prava da bude
priznat kao autor te fotografije slabijeg intenziteta.

55. Unatoč tomu što tužitelj tvrdi da je neovlašteno objavljivanje predmetne
fotografije bez navođenja njega kao autora bilo ponovni okidač za pojavu napadaja
panike, sud zaključuje da duševne smetnje tužitelja, a koje se mogu dovesti u vezu s

12

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

predmetnim protupravnim postupanjem tuženika, očito nisu takve kakve tužitelj
opisuje, s obzirom da je iz iskaza tužitelja jasno da je takve napadaje imao i prije
navedene povrede, što znači da je stvarni uzrok tim navodnim napadajima panike u
nečem drugom, a ne u neovlaštenom objavljivanju njegove fotografije bez navođenja
njega kao autora, s time da tužitelj u ovom postupku niti ne traži od tuženika da
predmetnu fotografiju ukloni s internetskog izdanja V. lista, a što bi bilo logično
za očekivati od osobe kojoj takva objava uzrokuje takve duševne smetnje.

56. Pri tomu valja naglasiti da tužitelj svoje navodno medicinsko stanje nije
dokumentirao nikakvim medicinskim nalazima, niti je tvrdio da takvi nalazi postoje,
slijedom čega niti provođenjem psihološkog vještačenja sud ne bi mogao doći do
drugačijeg zaključka (tužitelj bi vještaku psihološke struke mogao ispričati isto ono što
je ispričao i sudu), s time da tužitelj niti nije predložio izvođenje dokaza psihološkim
vještačenjem radi utvrđenja opsega pretrpljenih duševnih boli, već radi utvrđenja
''tužiteljeve duhovne veze'' s predmetnom fotografijom, a za utvrđenje koje činjenice
sudu nije potrebno stručno znanje vještaka.

57. Kako će predmetna presuda biti objavljena u sredstvima javnog priopćavanja
upravo radi ostvarenja (nenovčane) satisfakcije zbog povrede tužiteljevog prava na
ugled (prava na priznanje autorstva), sud smatra da težina predmetne povrede i
okolnosti konkretnog slučaja (tužitelju će biti dosuđena i novčana naknada zbog
neovlaštenog korištenja njegovih autorskih djela u dvostrukom iznosu, dakle, penal)
opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 EUR
s zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kako to tužitelj zahtijeva, iako bi imao
pravo na zatezne kamate od podnošenja tužbe, s obzirom da tada dospijeva obveza
pravične novčane naknade, u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a, sve po stopi koja se
određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz
izvanugovornih odnosa.

58. Preko iznosa od 1.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 7.000,00 kn, za iznos
od 6.000,00 kn/796,34 EUR, s zateznim kamatama, po osnovi naknade neimovinske
štete, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan.

59. Radi utvrđenja visine penala (naknade u dvostrukom iznosu od uobičajene
naknade za tu vrstu autorskog djela i taj način korištenja istog, uslijed namjerne
povrede autorskog prava), sud je najprije morao utvrditi koliko bi iznosila uobičajena
naknada za korištenje fotografije kao što je predmetna u svrhu ilustracije novinskog
članka koji govori o nadolazećoj kulturno – povijesnoj manifestaciji te o spomeniku
kojeg ta fotografija prikazuje, u tiskanom izdanju V. lista jednokratno, a u
elektroničkom izdanju kroz dulje razdoblje (od objave 2. srpnja 2021. sve do dana
pisanja predmetne presude).

60. Društvo P. M. d.o.o. i H. M. d.o.o. raspolažu s velikim fundusom
fotografija te iste daju na naplatno korištenje, stoga je sud, na prijedlog tuženika, od
istih zatražio podatke o prosječnoj (uobičajenoj) cijeni korištenja fotografije
specifikacija istih kao što je ova tužiteljeva, a koja im je dostavljena primjera radi, u
svrhu ilustracije novinskog članka, na način kako je to učinjeno u konkretnom slučaju,
te su im ispisi predmetnog novinskog članka, u tiskanom i elektroničkom izdanju,
dostavljeni primjera radi.

13

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

61. Pri tom je sud uzeo u obzir i činjenicu da je društvo P. M. d.o.o. ujedno i
društvo kćer tuženika te da je možebitno zainteresirano da navedene cijene prikaže
nižima nego što u stvarnosti jesu.

62. Tako je P. M. d.o.o. naveo da je iznos uobičajene cijene za takvo
korištenje takve fotografije 150,00 kn za tiskano izdanje te 75,00 kn za elektroničko
izdanje, dakle, ukupno 225,00 kn uvećano za PDV, dok je H. M. d.o.o. naveo
da bi cijena korištenja za objavu u tiskanom izdanju iznosila 250,00 kn uvećano za
PDV, a za objavu u elektroničkom izdanju 150,00 kn uvećano za PDV, dakle, ukupno
400,00 kn uvećano za PDV.

63. Tužitelj je pokušao izrelativizirati navedene podatke tvrdeći da su navedena
društva prilikom izračuna prosječne cijene uzimala u obzir slučajeve u kojima autori
daju svoje fotografije na besplatno korištenje, dakle, slučajeve u kojima je cijena
korištenja 0,00 kn, koja da ruši prosječnu cijenu korištenja.

64. Međutim, niti je tako bio postavljen upit suda (jasno je naznačeno da se pod
prosječnom misli na uobičajenu tržišnu cijenu, a cijena od 0,00 kn, nije cijena, to je
besplatno korištenje), niti su navedena društva upitana o navedenim podacima kao
korisnici tuđih fotografija, već kao pravne osobe koje se bave naplatnim davanjem na
korištenje tuđih fotografija, na kojima su im autori prenijeli pravo iskorištavanja, dakle,
u suštini navedena društva su dala odgovor o cijenama po kojima ona daju na
korištenje fotografije kao što je predmetna.

65. U svakom slučaju, kada se uzme u obzir da je predmet koji se prikazuje na
predmetnoj tužiteljevoj fotografiji jedinstven (prirodni spomenik P. kamen na
Velebitu), koji nije brzo i lako dostupan svima (nalazi se u L., a iz sjedišta tuženika
prethodi mu višesatna cestovna vožnja, nakon koje 40 minuta makadamske vožnje),
tako da je ipak potrebno uložiti određeni trud kako bi se sačinila ta fotografija, mada za
njen nastanak nije korištena nikakva posebna oprema niti tehnika (nastala je mobilnim
telefonom, bez posebne pripreme, iz klečećeg položaja tužitelja) te uzimajući u obzir
cijenu po kojoj H. M. d.o.o. daje na korištenje takve fotografije, sud je zaključio
da bi uobičajena naknada za korištenje predmetne fotografije na način na koji je to
učinio tuženik iznosila 500,00 kn, a kako tužitelju pripada naknada u dvostrukom
iznosu (penal), to mu je po ovoj osnovi dosuđen iznos od 1.000,00 kn/132,72 EUR s
zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je preko iznosa od 1.000,00 kn do
zahtijevanog iznosa od 2.000,00 kn, za iznos od 1.000,00 kn/132,72 EUR s zateznim
kamatama, tužbeni zahtjev po ovoj osnovi valjalo odbiti kao neosnovan.

66. Što se tiče objave predmetne presude u sredstvima javnog priopćavanja,
odredbom čl. 180. ZAPSP-a/03 i čl. 283. ZAPSP-a/21 određeno je da osoba čije je
pravo iz tog zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom
se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude
objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika, s time da će sud na
prijedlog tužitelja odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti
objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio, a odluči li sud da se objavi
samo dio presude, mora se objaviti barem izreka, kao i onaj dio presude iz kojeg je
vidljivo o kakvoj se povredi radi te tko je povrijedio odnosno pravo.

14

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

67. Prilikom donošenja odluke o sredstvu javnog priopćavanja u kojem će presuda
biti objavljena te o dijelu presude koji će biti objavljen na trošak tuženika, sud ne može
neopravdano zadirati u sam način na koji će presuda biti objavljena te bi način objave
izreke presude u sredstvima javnog priopćavanja, u slučaju kada je povreda autorskog
prava počinjena putem sredstava javnog priopćavanja, trebala odgovarati načinu
neovlaštene objave autorskog djela.

68. Tužitelj zahtijeva da se izreka predmetne presude objavi u sedam brojeva
tiskanih izdanja V. lista, po jednom svaki dan u tjednu, od ponedjeljka do
nedjelje i to u ''masno otisnutom okviru, masno otisnutim naslovom i razmaknuto
ispisanom oznakom parničnih stranaka'' te na mrežnim stranicama tuženika, s time da
ista tamo bude objavljena u trajanju od jednog mjeseca.

69. S obzirom da je tužiteljeva fotografija objavljena samo u jednom dnevnom broju
Večernjeg lista opravdano je i prikladno zahtijevati da se i izreka predmetne presude
kojom se utvrđuje povreda autorskih prava tužitelja na toj fotografiji objavi u samo
jednom dnevnom broju V. lista, a ne u sedam dnevnih brojeva, po jednom
svakog dana u tjednu.

70. Također, tužitelj ne može od tuženika zahtijevati određeni izgled objave u tiskanom izdanju V. lista (font slova i slično).

71. S druge strane, s obzirom da su tužiteljeva autorska prava na predmetnoj
fotografiji povrijeđena i njenom neovlaštenom objavom u elektroničkom izdanju
Večernjeg lista te da ta povreda traje i dalje, preko godinu i pol dana, opravdano je i
prikladno zahtijevati da se izreka predmetne presude objavi jednom i u elektroničkom
izdanju V. lista, na mrežnim stranicama tuženika te da u tom izdanju bude
objavljena mjesec dana.

72. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za objavu izreke predmetne presude u
jednom broju dnevnih novina V. list (po izboru tuženika) te za njenu jednokratnu
objavu na mrežnim stranicama tuženika u elektroničkom izdanju V. lista u
trajanju od mjesec dana, dok je zahtjev valjalo odbiti u pogledu objave izreke u
različitim tiskanim dnevnim brojevima svakog dana u tjednu.

73. Predmetna parnica vodi se radi ostvarenja šest tužbenih zahtjeva koji se temelje
na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi pa se vrijednost predmeta spora određuje prema
zbroju vrijednosti svih zahtjeva (čl. 37. st. 1. ZPP-a).

74. Od tih šest tužbenih zahtjeva, tri se ne odnose na novčanu svotu, jedan se
odnosi na isplatu iznosa od 1.000,00 kn, jedan na isplatu iznosa od 2.000,00 kn i jedan
na isplatu iznosa od 7.000,00 kn.

75. Vrijednost zahtjeva za isplatu nekog iznosa određena je visinom tog iznosa.

76. Kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost
predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP-a).

77. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn,
međutim, time je pokrio samo vrijednost tužbenih zahtjeva za isplatu (1.000,00 kn +

15

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

2.000,00 kn + 7.000,00 kn), dok je vrijednost predmeta po tri nenovčana tužbena zahtjeva ostala neodređena.

78. Ako je tužitelj propustio naznačiti vrijednost predmeta spora za nenovčani
tužbeni zahtjev, a niti sud nije odredio vrijednost predmeta spora do zaključenja glavne
rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 100.000,00 kn (čl. 40. st. 5. u
vezi čl. 495.a ZPP-a).

79. Stoga je vrijednost tužbenog zahtjeva za utvrđenje povrede autorskog prava

100.000,00 kn, vrijednost zahtjeva za zabranu činjenja takve ili slične povrede ubuduće

100.000,00 kn, vrijednost zahtjeva za isplatu iznosa od 1.000,00 kn, vrijednost
zahtjeva za isplatu iznosa od 2.000,00 kn i vrijednost zahtjeva za isplatu iznosa od

7.000,00 kn su upravo ti iznosi i vrijednost zahtjeva za objavu izreke predmetne
presude u sredstvima javnog priopćavanja o trošku tuženika jest 100.000,00 kn pa je
vrijednost predmeta spora u ovoj parnici zbroj tih vrijednosti odnosno iznos od

310.000,00 kn.

80. Tužitelj je s zahtjevom za utvrđenje povrede uspio u omjeru od 100%, s
zahtjevom za zabranu daljnje povrede, što uključuje o označavanje njega kao autora
predmetne fotografije u elektroničkom izdanju V. lista, uspio je u omjeru od
100% (odbijanje zahtjeva da se uz ime i prezime tužitelja kao autora navede i njegov
ostvareni znanstveni stupanj te činjenica da je isti urednik određene mrežne stranice
nest sporedno traženje koje ne utječe na glavno traženje za zabranu daljnje povrede i
označavanje tužitelja kao autora, s kojim je tužitelj uspio u cijelosti), s zahtjevom za
isplatu naknade za neovlašteno korištenje autorskog djela tužitelj nije uspio, dakle,
uspjeh je 0%, s zahtjevom za isplatu penala tužitelj je uspio u omjeru od 50% (s

1.000,00 kn do zahtijevanih 2.000,00 kn), s zahtjevom za isplatu naknade neimovinske
štete uspio je u omjeru od 14,28% (dosuđenih 1.000,00 kn/potraživanih 7.000,00 kn =
0,1428) te je s zahtjevom za objavu izreke predmetne presude u sredstvima javnog
priopćavanja uspio u omjeru od 100% (ponovno odbijanje sporednog zahtjeva u
pogledu načina i trajanja objave ne utječe na uspjeh tužitelja u odnosu na glavno
traženje za samom objavom, koji je prihvaćen), dakle, tužiteljev prosječan uspjeh u
predmetnoj parnici iznosi 60,71% (100%+100%+0%+50%+14,28%+100% = 364,28%
: 6 = 60,71%), dok je tuženikov prosječan uspjeh u parnici 39,29%.

81. Nakon što se od tužiteljevog uspjeha oduzme tuženikov uspjeh, sukladno
odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove
parničnog postupka u omjeru od 21,42%, dok je tuženik svoje troškove dužan sam
snositi.

82. Prema sadržaju postavljenog zahtjeva tužitelju pripada naknada troškova
parničnog postupka za tužbu u iznosu od 301,22 kn (21,42% od 1.406,25 kn, sukladno
Tbr. 7/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne
novine, broj: 142/2012., 103/2014,. 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje
u tekstu: OT/), za podnesak od 3. lipnja 2022. u iznosu od 301,22 kn (21,42% od

1.406,25 kn, sukladno Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 14. rujna 2022. u iznosu
od 301,22 kn (21,42% od 1.406,25 kn, sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za podnesak
od 24. listopada 2022. u iznosu od 75,30 kn (21,42% od 351,56 kn, sukladno Tbr. 8/3
i Tbr. 42 OT-a), za podnesak od 28. listopada 2022. u iznosu od 75,30 kn (21,42% od
351,56 kn, sukladno Tbr. 8/3 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 2. studenog 2022. u iznosu

16

Poslovni broj: 21. P-588/22-19

od 301,22 kn (21,42% od 1.406,25 kn, sukladno Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od

1. prosinca 2022. u iznosu od 150,61 kn (21,42% od 703,13 kn, sukladno Tbr. 9/2 i
Tbr. 42 OT-a) i za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 42,84 kn (21,42% od plaćenih
200,00 kn, sukladno Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi / Narodne novine, broj:
53/2019., 92/2021., dalje u tekstu: Uredba/), dakle, ukupno mu pripada 1.548,93
kn/205,58 EUR.

83. Ne pripada mu naknada za podnesak od 21. studenog 2022., jer u istom
ponavlja navode koje je već ranije iznio pa navedeni podnesak, niti trošak koji je
tužitelju njegovim sastavljanjem nastao, nije bio potreban za vođenje predmetne
parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

84. Ne pripada mu niti naknada za sudsku pristojbu za presudu, jer tužitelj nije
određeno naznačio u kojem iznosu potražuje taj trošak, a što je bio dužan naznačiti,
sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

85. Stoga je preko iznosa od 1.548,93 kn do zahtijevanog iznosa od 11.450,00 kn,
za iznos od 9.901,07 kn/1.314,10 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova
parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

86. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. siječnja 2022.

Sutkinja: I. M.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u
roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku
koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u
roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva
primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

_____________________

- tuženiku po punomoćniku

_____________________