REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Po-146/2015

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja R. G., pok. D., iz P., P. p. …, M.,
OIB: …, zastupan po punomoćniku D. K., odvjetniku u S., protiv
tuženike R. H., OIB: …, zastupana po O.
u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika
Z. B., iz S., K. S. …, OIB: …., zastupanog
po pun. I. i P. B., odvjetnicima u S., radi sklapanja ugovora o kupoprodaji
poslovnog prostora u vlasništvu R. H., nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene dana 08. rujna 2022.g., a na ročištu od 19. listopada 2022.g.,
zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»1. Utvrđuje se da tužitelj R. G. pok. D., iz P., P. p. 134, OIB:
…, ima pravo prvootkupa poslovnog prostora u S., u prizemlju zgrade
anagrafske oznake I. L. 5, sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408, K.O. S.,
poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova
iste zgrade, ukupne površine 48 m2, za 1792/6048 dijela, koji se nalaze u vlasništvu
tuženika R.H., a sve temeljem čl.33. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog
prostora u vlasništvu R.H.

2. Dužni su tuženi u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, sklopiti s tužiteljem slijedeći:

UGOVOR O KUPOPRODAJI POSLOVNOG PROSTORA

Članak 1. Ugovorne strane suglasno utvrđuju:

- da je Republika Hrvatska suvlasnik za 1792/6048 dijela nekretnine i to baš poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. 2248, Z.U. 1408, K.O.

- 2 -

Po-146/2015

S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih
dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, anagrafske oznake I. L. 5, u S.;
- da je R. G. dugogodišnji zakupnik i posjednik nekretnine pobliže opisane u
točki 1., te da je temeljem članka 33., Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog
prostora u vlasništvu R.H., NN 125/11, od dana 26. listopada 2011.g., ovlaštenik
prava prvootkupa.

Članak 2.

R. H., prodaje, a R. G. izjavljuje da kupuje 1792/6048 dijela
nekretnine i to baš poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr.
2248, ZU 1408, K.O. S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim
dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, anagrafske
oznake I. L. 5 u S..

Članak 3.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da tržišna kupoprodajna cijena nekretnine po 1
m2 iznosi 20.000,00 kn, što ukupno iznosi 284.400,00 kn, time da se ista umanjuje
temeljem odredbe članka 35., Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u
vlasništvu R.H., za iznos od 30%, na ime učinjenih trajnih ulaganja od strane kupca,
u slučaju jednokratnog plaćanja iste, pa tako umanjena iznosi 199.080,00 kn, a sve
prema obračunu ovlaštenog sudskog vještaka.

Članak 4.

Prodavatelj jamči kupcu da je suvlasnik za 1792/6048 dijela nekretnine, te da je ista
prosta od svakog tereta ili prava trećih osoba. Kupac se već nalazi u zakonitom i
materijalnom posjedu nekretnine.

Članak 5.

Prodavatelj ovlašćuje kupca, da bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja, temeljem
ovog Ugovora, zatraži i postignu uknjižbu prava vlasništva prodane nekretnine u
zemljišnim knjigama za K.O. S., uz istodobno brisanje tog prava s imena
prodavatelja.

Članak 6.

Ovaj Ugovor je sačinjen u šest (6) istovjetnih primjeraka koji služe za potrebe stranaka, ovjere i poreza.

Članak 7.

U znak da odredbe ovog Ugovora predstavljaju njihovu pravu volju, stranke ga vlastoručno potpisuju.

KUPAC: PRODAVATELJ:

- 3 -

Po-146/2015

U protivnom će ova presuda zamijeniti isti.

3. Dužni su tuženi u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju
parnični trošak.«

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku
R. H. parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn / 1.244,28 € /1 zajedno
sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. listopada 2022.g. pa
do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi umješaču
Z. B. parnični trošak u iznosu od 16.250,00 kn / 2.156,75 € /2zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. listopada 2022.g. pa do
konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 23. ožujka 2015.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja R. G.
protiv tuženika ad1/ R. H., ad2/ DUUDI i ad3/ D. N. d.o.o. u kojoj se navodi da je
R. H. rješenjem Ureda državne uprave Splitsko - dalmatinske županije,
službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP I-942-04/11-01/09, Ur. Broj: 2181-05-
01/ 021-13-10, od dana 10. siječnja 2013.g., pravomoćno od dana 14. veljače

2013.g., proglašena vlasnikom dijela poslovnog prostora, ukupne površine 48 m2,
položen u prizemlju stambeno poslovne zgrade anagrafske oznake I. L. 5, u
S., sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408, K.O. S., poduložak 9, zajedno sa
odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, za
1792/6048 dijela (površine 14,22 m2). Tužitelj da je vlasnik ugostiteljskog obrta caffe
bar ''G.'', 'te da je suvlasnik i jedini posjednik iz osnova zakupa neprekinuti niz
godina (47 godina), zajedno s pravnim prednikom, ocem pok. D. G.,
poslovnog prostora u S., na adresi I. L. br. 5. Od početka zakupa poslovnog
prostora 1968.g. do danas, u prostoru se obavlja ugostiteljski obrt caffe bar, te su u
preuređenje predmetnog poslovnog prostora uložena velika financijska sredstva.
Poslovni prostor je bio nacionaliziran 1961.g., a u trenutku uzimanja u zakup od
G. S.., bio je u izrazito lošem, derutnom i zapuštenom stanju. Prilikom

1 Fiksni tečaj konverzije 1€=7,53450
2 Fiksni tečaj konverzije 1€=7,53450

- 4 -

Po-146/2015

denacionalizacije, 1997.g., dio nasljednika bivših vlasnika, podnio je zahtjev za
povrat nacionaliziranog prostora. Dio prostora, za 2464/6048 dijela, ili površine od
19,56 m2, vraćen je dijelu nasljednika Djelomičnim rješenjem o povratu
nacionalizirane imovine od strane državnog ureda za imovinsko-pravne poslove
S.-d. županije, Klasa: UP-I-942-04/97-01-221, Urbroj: 2181-08-01-
3/BS/SB, od 16. ožujka 2001.g. Drugi dio prostora, za 1792/6048 dijela, (površine od
14,22 m2), vraćen je ostalim nasljednicima Djelomičnim rješenjem o povratu, Klasa:
UP-I-942-04/97-01/277, Ur.broj: 2181-05-03-11-33, od 1. lipnja 2011.g. koje je
postalo pravomoćno dana 19. rujna 2011.g. Preostali dio od 1792/6048 dijela,
(površine od 14,22 m2), proglašeno je vlasništvo Republike Hrvatske, rješenjem
Ureda državne uprave S.D.Ž., službe za imovinsko-pravne
poslove, Klasa: UP-I-942-04/11-01/09, Ur.Broj: 2181-05-01/ 021-13 10, od dana 10.
siječnja 2013.g., pravomoćno od dana 14. veljače 2013.g., jer za taj idealni dio
poslovnog prostora preostali bivši Vlasnici ili njihovi nasljednici nisu podnijeli zahtjev
za povrat u zakonskom roku ili bivši vlasnici nisu imali nasljednike prvog nasljednog
reda. Dio predmetnog poslovnog prostora, za 112/6048 dijela (površine od 0,89 m2),
tužitelj je otkupio od jednog od nasljednika, dr. B. B., čime je postao i jedan
od suvlasnika na predmetnom poslovnom prostoru. Prodavatelj je, prema Zakonu o
naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, čl.

41., priznao tužitelju-kupcu sva ulaganja na osnovu procjene iz vještva stalnog
sudskog vještaka za graditeljstvo, a koja iznose cca 2/3 od današnje tržišne cijene
uređenog poslovnog prostora. Temeljem Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog
prostora u vlasništvu R.H., NN 125/11, od dana 26. listopada 2011.g., članak 33.,
kao dugogodišnji i uredni zakupnik, tužitelj ima prvenstveno pravo otkupa poslovnog
prostora neposrednom pogodbom, s tim da mu se priznaje maksimalno 30% od
njegovih mnogo većih ulaganja u uređenje poslovnog prostora, ako se kupoprodajna
cijena isplaćuje jednokratno. Tijekom višekratne rekonstrukcije prostora u periodu od
47 godina, učinjena su znatna i trajna ulaganja u građevinskom i estetskom smislu, a
čija procijenjena vrijednost iznosi cca. 60% ili cca 2/3 dijela od današnje tržišne
vrijednosti poslovnog prostora u toj zoni grada, a što je razvidno iz priležećeg vještva
sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo, ing. J. Č., od 27.
ožujka 2011.g. Tuženik R.H. je stekao suvlasništvo predmetnog dijela poslovnog
prostora prije samo dvije godine. Građevinska i tržišna vrijednost poslovnog prostora
u vrijeme stjecanja suvlasništva je znatno veća od krajnje derutnog prostora stare
pekare, kakav je bio u vrijeme nacionalizacije. Sada je nekretnina odlično uređen
poslovni prostor S uhodanim poslom. Tužitelj je tijekom 47 godina u zakonitom i
materijalnom posjedu poslovnog prostora, kojeg je uređivao u dogovoru sa Gradom
S., te u skladu sa svim pozitivnim pravnim popisima, uključujući i ishođenje
suglasnosti za preuređenje prostora od Ministarstva kulture - Konzervatorskog odjela
u S.. Zbog povećane tržišne i građevinske vrijednosti na osnovi dugogodišnjih
ulaganja u poslovni prostor, koja su očigledna i trajna, te dokazana na osnovu
vještačenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, a zbog zakonske mogućnosti
prvootkupa od R.H., tužitelj je imao pravni interes što prije srediti stanje suvlasničkih
udjela sa ostalim suvlasnicima, te je tim povodom poslao nekoliko zahtjeva DUUDI,

- 5 -

Po-146/2015

(ranije AUDIO), za otkup dijela poslovnog prostora u vlasništvu R.H., te i osobno bio
u DUUDI, u Z., na razgovor o otkupu. Jedan od suvlasnika poslovnog prostora,
Z. B. pok. F., iz S., podnio je Općinskom sudu u Splitu, Prijedlog radi
razvrgnuća suvlasničke zajednice, poslovni br: R1-737/13, od 11. studenog 2013.g.
(stari broj: R1-431/07, koji je sada službeni broj). Tužitelj se protivio prijedlogu za
razvrgnuće iz razloga, jer je već temeljem citirane odredbe Zakona, podnio zahtjev za
otkup dijela predmetnog prostora, te je smatrao da rješenje u tom postupku
predstavlja prethodno pitanje za postupak razvrgnuća. Nesporno je da će točne
suvlasničke udjele biti moguće utvrditi tek po okončanju postupka otkupa. Ukoliko
Izvanparnični sud ustraje u provođenju postupka razvrgnuća bez točnog utvrđenja
suvlasnika i njihovih udjela, za tužitelja će nastati nenadoknadiva pravna i materijalna
šteta. Ukazuje se stoga potrebitim što hitnije provesti ovaj postupak. Tužitelj je dugi
niz godina uredno plaćao zakupninu G. S., a potom i suvlasnicima nakon
provedenog postupka povrata nacionalizirane imovine. Pravodobno je uputio ponudu
Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) radi dostave uplatnica
za plaćanje zakupnine do okončanja postupka po zahtjevu za prvootkup. Postupak
dostave istih se odužio, te je tužitelj, nakon niza molbi tek nakon 17 mjeseci od
stjecanja suvlasništva R.H., zaprimio iste. Naime, uredno plaćanje dospjelih
zakupnina, jedan je od bitnih uvjeta za ostvarenje prava prvootkupa. Tužitelj je
odmah po primitku uplatnica za zakupninu za prethodno razdoblje podmirio sva
dugovanja, te je time ispunio sve uvjete iz Uredbe Vlade R.H. O kupoprodaji
poslovnog prostora u vlasništvu R.H., od dana 6.

Slijedom iznesenog, tužitelj ima pravni interes da se postupak otkupa okonča što
hitnije, te da ostvari svoja na Zakonu osnovana prava, osobito iz razloga što je
dostavio DUUDI-ju svu dokumentaciju i podmirio sva dospjela potraživanja prema
tuženiku, te time kumulativno ispunio sve zakonske uvjete za sklapanje
Kupoprodajnog ugovora. Tužitelj je temeljem čl.33., Zakona o zakupu i kupoprodaji
poslovnog prostora u vlasništvu R.H., te temeljem čl.186a ZPP-a, podnio Općinskom
državnom odvjetništvu u Splitu Zahtjev za mirno rješenje spora, a radi sklapanja
Ugovora o kupoprodaji predmetnog dijela poslovnog prostora u vlasništvu R.H., dana

29.05.2014.g., te je zaprimio pisani odgovor ODO u S., broj: N-DO-241/14, od
dana 10.lipnja 2014.g., u kojem ga izvješćuju da nisu ovlašteni prodavati suvlasničke
dijelove, te ga uputili na tuženika ad 2/ DUUDI, uz prethodno utvrđenje visine
zakupnine, koje provodi tvrtka Državne nekretnine d.o.o. Iz iznesenog da je razvidno
da je tužitelj, poštujući zakonski slijed u procesu otkupa udjela u suvlasništvu RH,
iscrpio sve predviđene mogućnosti.

Glede navedenog, predlaže se 'Naslovljenom provedenom postupku, donese
slijedeću

P R E S U D U

„1. Utvrđuje se da tužitelj R. G. pok. D., iz P., P. p. …, OIB:
…., ima pravo prvootkupa poslovnog prostora u S., u prizemlju zgrade
anagrafske oznake I. L. 5, sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408, K.O. S.,
poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova
iste zgrade, ukupne površine 48 m2, za 1792/6048 dijela, koji se nalaze u vlasništvu

- 6 -

Po-146/2015

tuženika R.H., a sve temeljem čl.33. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R.H.

2. Dužni su tuženi u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, sklopiti s tužiteljem slijedeći:

UGOVOR O KUPOPRODAJI POSLOVNOG PROSTORA

Članak 1. Ugovorne strane suglasno utvrđuju:

- da je R. H. suvlasnik za 1792/6048 dijela nekretnine i to baš
poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. 2248, Z.U. 1408, K.O.
S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih
dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, anagrafske oznake I. L. 5, u S.;
- da je R. G. dugogodišnji zakupnik i posjednik nekretnine pobliže opisane u
točki 1., te da je temeljem članka 33., Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog
prostora u vlasništvu R.H., NN 125/11, od dana 26. listopada 2011.g., ovlaštenik
prava prvootkupa.

Članak 2.

R. H., prodaje, a R. G. izjavljuje da kupuje 1792/6048 dijela
nekretnine i to baš poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr.
2248, ZU 1408, K.O. S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim
dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, anagrafske
oznake I. L. 5 u S..

Članak 3.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da tržišna kupoprodajna cijena nekretnine po 1
m2 iznosi 20.000,00 kn, što ukupno iznosi 284.400,00 kn, time da se ista umanjuje
temeljem odredbe članka 35., Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u
vlasništvu R.H., za iznos od 30%, na ime učinjenih trajnih ulaganja od strane kupca,
u slučaju jednokratnog plaćanja iste, pa tako umanjena iznosi 199.080,00 kn, a sve
prema obračunu ovlaštenog sudskog vještaka.

Članak 4.

Prodavatelj jamči kupcu da je suvlasnik za 1792/6048 dijela nekretnine, te da je ista
prosta od svakog tereta ili prava trećih osoba. Kupac se već nalazi u zakonitom i
materijalnom posjedu nekretnine.

Članak 5.

Prodavatelj ovlašćuje kupca, da bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja, temeljem
ovog Ugovora, zatraži i postignu uknjižbu prava vlasništva prodane nekretnine u
zemljišnim knjigama za K.O. S., uz istodobno brisanje tog prava s imena
prodavatelja.

- 7 -

Po-146/2015

Članak 6.

Ovaj Ugovor je sačinjen u šest (6) istovjetnih primjeraka koji služe za potrebe stranaka, ovjere i poreza.

Članak 7.

U znak da odredbe ovog Ugovora predstavljaju njihovu pravu volju, stranke ga vlastoručno potpisuju.

KUPAC: PRODAVATELJ: U protivnom će ova presuda zamijeniti isti.

3. Dužni su tuženi u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju parnični trošak.“

2. Dana 20 .svibnja 2015.g. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika R. H. u kojem se u bitnome navodi:

- da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu,

- da je tužitelj pogrešno naznačio DUUDI i D. n. d.o.o. kao tuženike pod 2. i 3. jer je jedino nadležno
državno odvjetništvo ovlašteno i dužno zastupati R. H. u svim
postupcima koji se vode pred sudovima i upravnim tijelima, a da je DUUDI tijelo
državne uprave koje ima ovlast za upravljanje i raspolaganje imovinom u vlasništvu
R. Hrvatske sukladno Zakonu o upravljanju i raspolaganju državnom
imovinom (NN br. 94/13), ali nema ovlast zastupati R. H. pred
sudovima,

- da isto tako ni D. n. d.o.o. ne mogu zastupati R. H.
pred sudom jer se radi o trgovačkom društvu osnovanom od strane DUUDI-ja s
namjerom upravljanja i raspolaganja fondom stanova i poslovnih prostora od
komercijalne vrijednosti te održavanje rezidencijalnih objekata a čija funkcija je
naplata najamnine za stanove odnosno zakupnine za poslovne prostore.
- da se stoga predlaže odbaciti tužbu u odnosu na tuženike pod 2. i 3. jer jedino
R. H., zastupana po nadležnom državnom odvjetništvu može biti
tužena u ovakvoj parnici.

- da u odnosu na tužbeni zahtjev tužena ističe da niti jednim propisom nije propisana
obveza R. H. za prodaju svog suvlasničkog dijela tužitelju, kako općeg
propisa, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji regulira suvlasništvo i
posebnim propisima,

- da se tužitelj može obratiti DUUDI-ju za razvrgnuće suvlasničke zajednice, što je i učinio, a postupak pred tim nadležnim tijelom nije još okončan,

- da je u tijeku izvanparnični postupak pred Općinskim sudom radi razvrgnuća
suvlasničke zajednice, što tužena ne spori, u kojem postupku se tužitelj protivio
prijedlogu za razvrgnuće, navodeći kako ishod ovisi o prethodnoj odluci o otkupu
suvlasničkog dijela, očigledno smatrajući da će ishoditi veću cijenu u razvrgnuću
isplatom što veće površine,

- 8 -

Po-146/2015

- da to nije i ne može biti predmet ovog parničnog postupka,

- da se ne može tužitelj u ovoj tužbi protiviti razvrgnuću suvlasničke zajednice u izvanparničnom postupku koji je već u tijeku.

- da tužitelj u tužbi navodi kako ima prvenstveno pravo prvokupa poslovnog prostora
neposrednom pogodbom, što nije točno. Naime, čl. 33. Zakona o zakupu i
kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu RH (NN br. 125/11) ne propisuje obvezu
prvokupa niti neposrednu pogodbu nego propisuje da se poslovni prostor u
vlasništvu Republike Hrvatske može prodati sadašnjem zakupniku pod uvjetima
propisanim zakonom i podzakonskim aktima, dakle, da nema obveze na strani
Republike Hrvatske za prodaju poslovnog prostora nego DUUDI samostalno donosi
odluku o prodaji poslovnih prostora i stanova u vlasništvu Republike Hrvatske.
- da tužitelj ne može tužbom prisiliti DUUDI da mu proda svoj suvlasnički dio na
poslovnom prostoru,

- da je iz svega naprijed navedenog razvidno da je tužba potpuno neosnovana i
neutemeljena, te da se stoga predlaže odbaciti je, podredno odbiti tužbeni zahtjev
kao neosnovan u cijelosti uz osudu tužitelja na podmirenje parničnog troška
tuženiku.

3. Na ročištu od 23. svibnja 2017.g. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na tuženike
ad2/ DUUDI i ad3/ D.n. d.o.o. Pravomoćnim rješenjem ovog suda od 25. svibnja 2017.g.
utvrđeno je povlačenje naspram tuženika ad 2/ i ad3/.

4. Procesnim rješenjem od 08. rujna 2022.g. dopušteno je Z. B. stupanje
u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika Naime, prema odredbi čl. 206.
st 1 ZPP-a, osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim
osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. U konkretnom
slučaju stranke ovog postupka i Z. B. su suvlasnici predmetnog prostora, a
među istima teče postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, slijedom čega Z.
Buzolić, po ocjeni ovog suda ima pravni interes miješanja u ovu parnicu.

5. U odnosu na prigovore tužitelja u pogledu zastupanja tuženika, za navesti je da je
odredbom čl. 30. st. 4 Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne Novine broj 67/18,
21/22) propisano da nadležno državno odvjetništvo zastupa RH u svim postupcima
koji se vode pred sudovima i drugim upravnim tijelima, radi zaštite njezinih imovinskih
interesa. Slijedom navedenog prigovor tužitelja u pogledu zastupanja tuženika nije
osnovan.

6. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem te su
izvedeni dokazi pregledom priloženog izvatka iz zemljišne knjige, pregledom rješenja
donesenog od ureda državne uprave u splitsko dalmatinskoj županiji, Služba za
imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I-942-04/11-01/09, Ur. Broj: 2181-05-01/021-
13-10 S., 10. siječnja 2013.godine, pregledom dopisa Službe pravne zaštite
stanova, poslovnih prostora i geodezije KLASA: 372-01/09-01/130

- 9 -

Po-146/2015

URBROJ:2181/01-12-01/03-14-10 od 07.04.2014.g., te KLASA: 372-01/09-01/130
URBROJ: 2181/01-12-02/33-13-8, S., 13.03.2013., pregledom potvrde Službe za
gospodarenje resursima G. S. K.: 372-01/98-01/10SH URBROJ:
2181/01-02/04-98-1 od 19. veljače 1998.g., Ugovora o kupoprodaji nekretnine
zaključenog između B. B. i R. G. od 28. travnja 2011.g., pregledom
vještva vještaka J. Č. od 17. veljače 2022.g. i 27. kolovoza 2010.g.,
pregledom molbe za otkup dijela poslovnog prostora u suvlasništvu RH upućene od
strane tužitelja Agenciji za upravljanje državnom imovinom „U S., 12. ožujka

2013.g., pregledom dopisa RH DUUDI Z., 16. rujna 2013.g., pregledom dopisa tužitelja upućenog DUUDI U S., 25. rujna 2013.g. i 09. svibnja 2014.g.,
prijedloga radi razvrgnuća suvlasničke zajednice zaprimljenog kod ovog suda dana

13.11.2013.g., Potvrde G. S.. od 28.02.2014.g, Potvrde Porezne uprave od

06.05.2014.g., pregledom Zahtjeva za mirno rješenje spora zaprimljenog kod ODO-a
S. dana 29.05.2014.g., pregledom odgovora ODO-a S. na zahtjev tužitelja za
mirno rješenje spora, S., 10.lipnja 2014.g., pregledom Ugovora o kupoprodaji
nekretnine zaključenog između tužitelja i S. B., U S., 08. srpnja

2021.g..

7. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o
parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 –
odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i
25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Pun. stranaka i umješača popisali su parnični trošak.

10. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za otkupom 1792/6048 dijela nekretnine i to
baš poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408,
K.O. S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima
zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, anagrafske oznake I.
L. 5 u S..

11. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da temeljem čl. 33 Zakona o zakupu i
kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R.H., NN 125/11, od dana 26. listopada

2011.g., kao dugogodišnji i uredni zakupnik, ima prvenstveno pravo otkupa
poslovnog prostora neposrednom pogodbom, s tim da mu se priznaje maksimalno
30% od njegovih mnogo većih ulaganja u uređenje poslovnog prostora, ako se
kupoprodajna cijena isplaćuje jednokratno.

12. Tužena pak ističe da niti jednim propisom nije propisana obveza Republike
Hrvatske za prodaju svog suvlasničkog dijela tužitelju, kako općeg propisa, Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji regulira suvlasništvo i posebnim propisima,

- 10 -

Po-146/2015

- da se tužitelj može obratiti DUUDI-ju za razvrgnuće suvlasničke zajednice, što je i
učinio, a postupak pred tim nadležnim tijelom nije još okončan, te da je u tijeku
izvanparnični postupak pred Općinskim sudom radi razvrgnuća suvlasničke
zajednice, što tužena ne spori, u kojem postupku se tužitelj protivio prijedlogu za
razvrgnuće, navodeći kako ishod ovisi o prethodnoj odluci o otkupu suvlasničkog
dijela, očigledno smatrajući da će ishoditi veću cijenu u razvrgnuću isplatom što veće
površine,

- da tužitelj u tužbi navodi kako ima prvenstveno pravo prvokupa poslovnog prostora
neposrednom pogodbom, što nije točno. Naime, čl. 33. Zakona o zakupu i
kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu RH (NN br. 125/11) ne propisuje obvezu
prvokupa niti neposrednu pogodbu nego propisuje da se poslovni prostor u
vlasništvu Republike Hrvatske može prodati sadašnjem zakupniku pod uvjetima
propisanim zakonom i podzakonskim aktima, dakle, da nema obveze na strani
Republike Hrvatske za prodaju poslovnog prostora nego DUUDI samostalno donosi
odluku o prodaji poslovnih prostora i stanova u vlasništvu Republike Hrvatske.
- da tužitelj ne može tužbom prisiliti DUUDI da mu proda svoj suvlasnički dio na
poslovnom prostoru,

13. Umješač na strani tuženika tvrdi da je tužitelj prodao svoj suvlasnički dio te da nema pravnog interesa za vođenje ove parnice.

14. Prigovor umješača nije osnovan. Naime, odredbom čl. 195. ZPP-a propisano je:
„Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se
parnica među istim strankama dovrši.“

15. Dakle, sukladno odredbi čl. 195 ZPP-a činjenica otuđenja tužiteljevog
suvlasničkog udjela u konkretnom slučaju ne sprječava tužitelja da i dalje bude
stranka u ovom postupku.

16. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno da je suvlasnički dio
predmetnog prostora koji je predmet ovog spora u vlasništvu Republike Hrvatske.
Pod kojim okolnostima i uvjetima se mogu prodavati poslovni prostori u vlasništvu
Republike Hrvatske, propisano je čl. 33. st 1-3 Zakona o zakupu i kupoprodaji
poslovnoga prostora (Narodne Novine broj 125/2011)

Tako je čl. 33 st. 1-3 Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora propisano:
„(1) Poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske može se prodati sadašnjem
zakupniku iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona, koji uredno izvršava sve obveze iz
ugovora o zakupu, pod uvjetima i u postupku propisanim ovim Zakonom i u skladu s
uredbom koju će donijeti Vlada Republike Hrvatske, i to na temelju popisa poslovnih
prostora koji su predmet kupoprodaje koji će sastaviti Agencija za upravljanje
državnom imovinom, a koji će se javno objaviti.

(2) Poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske može se prodati sadašnjem
korisniku iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona, pod uvjetima i u postupku propisanim
ovim Zakonom i u skladu s uredbom koju će donijeti Vlada Republike Hrvatske, i to

- 11 -

Po-146/2015

na temelju popisa poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje koji će sastaviti
Agencija za upravljanje državnom imovinom, a koji će se javno objaviti.
(3) Zahtjev za kupnju poslovnoga prostora u vlasništvu Republike Hrvatske osobe iz
stavka 1. i 2. ovoga članka podnose u roku od 90 dana od javne objave popisa
poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje Agenciji za upravljanje državnom
imovinom.“

17. Dakle, citiranim odredbama propisano je da se poslovni prostor u vlasništvu
Republike Hrvatske može prodati, dakle nije propisano da se mora prodati, nego da
se može prodati. Utoliko ne postoji obveza Republike Hrvatske da mora prodati svoje
suvlasničke udjele u predmetnom poslovnom prostoru.

18. Potom je propisano da se poslovni prostor u vlasništvu RH može prodati na
temelju popisa poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje koji će sastaviti
Agencija za upravljanje državnom imovinom, a koji će se javno objaviti.

19. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi Agencija za upravljanje
državnom imovinom predmetni poslovni prostor, koji je predmet ovog spora, a radi se
o poslovnom prostoru u S., u prizemlju zgrade anagrafske oznake I. L. 5,
sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408, K.O. S., poduložak 9, zajedno sa
odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne
površine 48 m2, za 1792/6048 dijela, uvrstila na popis poslovnih prostora koji su
predmet kupoprodaje i taj popis javno objavila.

20. Konačno, st. 3 čl. 33 propisano je da se zahtjev za kupnju u roku od 90 dana od dana objave popisa podnosi Agenciji za upravljanje državnom imovinom.

21. Dakle, nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 33 st 1-3 Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora.

22. Pored navedenog, potrebno je napomenuti da se prema odredbi članka 156.
stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96,
68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,
143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem
(adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim
ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne
može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene,
nadograđene, odnosno prigrađene zgrade. U konkretnom slučaju, tužitelj spominje
svoja ulaganja u predmetni prostor, međutim, ni u slučaju kada bi se zahtjev tužitelja
mogao podvesti pod naprijed navedenu normu, tužitelj ne bi stekao vlasništvo
predmetnog poslovnog prostora ulaganjem u predmetni poslovni prostor jer tijekom
postupka tužitelj nije dokazao da bi vlasnik prostora odredio drugačije od navedene
odredbe prema kojoj se vlasništvo ne može stjecati ulaganjem u prostorije ili zgrade.

- 12 -

Po-146/2015

23. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog zaključak je ovog suda da
tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te ga je kao takovog ovaj sud odbio u cijelosti.
Kako je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, to je u cijelosti odbijen zahtjev
tužitelja za naknadom parničnog troška. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. I
izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1 ZPP-a, te Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09,
142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22). Tuženiku zastupanom po pun. priznat je
trošak sastava odgovora na tužbu 2.500,00 kn, za pristupe na roč. od 09.12.16.g. i

08.09.22.g. po 2.500,00 kn, za pristup na roč. od 23.05.17.g. 625,00 kn (25%), te za
pristup na roč. od 25.07.22.g. 1.250,00 kn, što sveukupno iznosi 9.375,00 kn. Na
dosuđeni iznos troška tuženiku su priznate zatezne kamate od 19. listopada 2022.g.,
kao dana donošenja ove presude, pa do konačne isplate. Stopa zateznih kamata
temelji se na Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15,
60/16, 64/17, 64/19, 1/20). Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke
presude.

25. Umješaču zastupanom po pun. priznat je trošak sastava podneska od

07.12.16.g. i 07.07.22.g. po 2.500,00 kn, za pristupe na roč. od 09.12.16.g. i

08.09.22.g. po 2.500,00 kn, za pristup na roč. od 23.05.17.g. 500,00 kn, te za pristup
na roč. od 26.09.17.g. 1.250,00 kn (50%), što sveukupno iznosi 13.000,00 kn. Ovom
iznosu dodan je daljnji iznos od 3.250,00 kn na ime 25% PDV-a, pa sveukupan
trošak tužitelja iznosi 16.250,00 kn. Umješaču nadalje nije priznat trošak ostalih
podnesaka s obzirom da isti u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a nisu bili potrebni za
vođenje ove parnice. Na dosuđeni iznos troška umješaču su priznate zatezne kamate
od 19. listopada 2022.g., kao dana donošenja ove presude, pa do konačne isplate.
Stopa zateznih kamata temelji se na Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
(Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20). Zbog navedenog sud je
odlučio kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 19. listopada 2022.

S U D A C

Miro Maslać, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u roku od
15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude nadležnom Županijskom
sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

- 13 -

Po-146/2015

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tužene
- pun. umješača