REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
SPLIT

Poslovni broj: 87 P-2577/2020

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužiteljice T. Š., O. …, S., koju
zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u S., protiv tuženika J.
G., O. …, S., kojega zastupa punomoćnica M.
P., odvjetnica u S., radi isplate, nakon javne glavne rasprave, održane i
zaključene 5. studenog 2021. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice
tuženika, 13. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženom da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati
tužiteljici iznos od 62.500,00 Euro u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju
HNB na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem
polugodištu, za pet postotnih poena, a koje teku od 8. veljače 2013. godine pa do
isplate.

2. Nalaže se tuženom da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati
tužiteljici trošak postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za
svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet
postotnih poena, a koja teče od presuđenja do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove
parničnog postupka u iznosu od 87.500,00 kn (osamdesetsedam tisuća i petsto
kuna).

Obrazloženje

1. Tužiteljica T. Š. je 15. veljače 2013. podnijela sudu ponijela tužbu
protiv tuženika, radi isplate. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome da su 18.
siječnja 2012. tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji kojim je tužiteljica
kupila nekretninu označenu kao čest. zem. 8076/1 Z.U. 19013 K.O. S. za
kupoprodajnu cijenu od 250.000,00 E., da je prilikom pregovaranja i sklapanja

2

Poslovni broj: 87 P-2577/2020

ugovora tuženik jamčio tužiteljici da se do predmetne nekretnine može pristupiti
putem s južne strane koji je položen na čest. zem. 8079 i 8080 K.O. S. i da na tim
nekretninama postoji pravo služnosti puta u korist predmetne nekretnine, da je nakon
sklapanja ugovora tužiteljica pokušala predmetnoj nekretnini pristupiti južnim putem,
ali da je bila zaustavljena od vlasnika nekretnine na kojoj se nalazi put, da je
tužiteljica o tom događaju odmah obavijestila tuženika i agenciju za prodaju
nekretnina, da su tužiteljica i tuženik angažirali vještaka koji je procijenio umanjenju
vrijednost nekretnine za 25% tržišne vrijednosti ukoliko se istoj ne može pristupiti
putem s južne strane, pa da je tuženik kao prodavatelj, prilikom sklapanja ugovora
doveo tužiteljicu kao kupca u zabludu u pogledu postojanja prava služnosti na
pristupnom putu do nekretnine koja je predmet ugovora o kupoprodaji.

2. Tuženik J. G. se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom
zahtjevu. U bitnom, navodi da je s vlasnicima «poslužne nekretnine» spor pokušao
riješiti mirnim putem, da je s tužiteljicom dogovorio da vodi parnicu (jer se tužiteljica u
međuvremenu uknjižila kao vlasnica «povlasne nekretnina») radi utvrđenja prava
služnosti puta i da će on snositi troškove postupka, da je izdao izjavu kojom se
obvezao da će ukoliko tužiteljica ne uspije u toj parnici isplatiti iznos na ime
smanjenja vrijednosti nekretnine koju će utvrditi vještak, da se obratio G. S.
radi utvrđenja uknjižbe spornog puta nerazvrstanom cestom. Tuženik je istaknuo i
prigovor zastare ukoliko se zahtjev tužiteljice tretira kao umanjenje cijena s naslova
pravnog nedostatka.

3. Postupajući po predmetnoj tužbi, Općinski sud u Splitu je 5. svibnja 2015.
donio presudu poslovnog broja Pi-148/13 kojom je odbio tužbeni zahtjev, a koja
presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gž-
1668/2015 od 3. ožujka 2016.

4. Rješenjem Vrhovnog suda R. H. poslovnog broja Rev
456/2017-2 od 24. lipnja 2020. koji je odlučivao o reviziji tužiteljice, ukinute su
presuda Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-1668/2015 od 3. ožujka 2016.
i presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broj Pi-148/13 od 5. svibnja 2015. te je
predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, radi otklanjanja
proturječnosti u prvostupanjskoj presudi između zaključka da nedostatak nekretnine
odnosno nemogućnost korištenja južnog prilaza kupljenoj nekretnini nije mogao
ostati nepoznat tužiteljici i zaključka u u istoj odluci da nemogućnost korištenja
južnog prilaza nekretnini ne predstavlja materijalni nedostatak stvari.

5. U ponovljenom postupku, se tužiteljica pozvala na stajalište u odluci Vrhovnog
suda R. H., a da je tužiteljica dovedena u zabludu od strane tuženoga
u pogledu prava na korištenje južnog prilaza predmetnoj nekretnini te da navedeno
predstavlja nedostatak predmetne nekretnine. Dalje se tijekom postupka pozvala na
odredbu čl. 401. st. 1. t. 3. ZOO-a koja propisuje da materijalni nedostatak na stvari
postoji ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene,
odnosno propisane.

6. Tuženik ustraje u navodima da nekretnina koja je bila predmet kupoprodaje
nema materijalne nedostatke. Navodi da je nekretnina katastarske oznake 9017/3
k.o. S., u naravi pristupni put s južne strane nerazvrstana cesta. U trenutku
sklapanja ugovora o kupoprodaji da je na snazi bio Zakon o cestama, temeljem kojeg

3

Poslovni broj: 87 P-2577/2020

se ceste koje se na dan stupanja na snagu zakona koriste za promet vozila po bilo
kojoj osnovi, i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao
javne ceste u smislu zakona postaju nerazvrstane. Ex lege da ta cesta postaje javno
dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, u konkretnom
slučaju grada S.. Prilaže izvadak iz zaključka o utvrđenju popisa nerazvrstanih
cesta na području G. S. iz kojeg da je razvidno da je ulica P. K., a koja
počinje kat. čest. 8895/1, a završava kat. čest. 9018 nerazvrstana cesta, koji popis je
deklarativne naravi. Čestica o kojoj se raspravlja da je kao prilazni put s južne strane
već u trenutku sklapanja kupoprodaje bila javno dobro, a što nije moglo ostati
nepoznato tužiteljici, a nije smjelo ostati nepoznato ni vještacima koji su radili
vještačenje.

7. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pročitao ugovor o kupoprodaji S. g.", pregledao preris katastarskog plana S. 31.5.2006. g.", pročitao
I. tuženika S. 17.3.2012. g.", E. utvrđenja činjeničnog stanja s
davanjem stručnog mišljenja S. 15.10.2012. g.", izvadak iz zemljišne knjige Z.U.
12016 K.O. S., prijepis posjedovnog lista broj 16376 od 14. 9. 2012. g, pregledao
preris katastarskog plana S. 17. 9. 2012.", pročitao rješenje S. O.
S. o. 9. 1. 1. g., ugovor o ustupu prava služnosti od 7. 4. 1961. g, dopis
G. S. od 6. 9. 2012. g, dopis G. S. od 18.4 . 2008. g, urbana pravila,
E. – nalaz i mišljenje glede činjeničnog stanja prava služnosti puta te
možebitnog umanjenja vrijednosti nekretnine od 12. 9. 2012. g, izvadak iz zemljišne
knjige Z.U. 19013 k.o. S., dopise tužiteljice tuženiku i A. B., D.
B., N. B. i M. Đ. s povratnicama, dopis punomoćnika
tuženika D. K., odvjetnika u S., zahtjev da se dio puta P.K.
utvrdi kao nerazvrstana cesta, pročitao iskaze tužiteljice i tuženika, svjedoka
N. Š., M. B., N. K., N. Š., F. P.,
pročitao preslik internetske stranice agencije G. spis Općinskog suda u Splitu
poslovnog broja Pst-557/12, dopis O. za komunalno održavanje G. S.
od 15. ožujka 2021., Zaključak o utvrđenju Popisa nerazvrstanih cesta na području
G. S. (S. G. grada S. broj 8 od 12. veljače 2013.), izveo dokaz
uviđajem na pristupnom putu nekretnini koja je predmet spora, saslušao svjedoka
D. B..

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza, cijeneći ih zasebno te dovodeći ih u
međusobnu svezu, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“
broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud je stajališta da tužbeni zahtjev
tužiteljice nije osnovan.

9. Tijekom postupka sud je kao nespornim utvrdio:

- da se predmetna nekretnina, koja je predmet ugovora o kupoprodaji S. g." u naravi kuća izgrađena na čest. zem. 8076/1 zgrada, dvor, neplodno
ukupne površine 495m2 od čega zgrada 73m2, dvor 279m2 i neplodno 143m2, Z.U.
19013 k.o. S. u naravi samostojeća kuća anagrafske oznake S.,
prodavala posredstvom agencije G. da se tužiteljica javila na oglas agencije G. kao zainteresirana strana za kupnju predmetne nekretnine,

4

Poslovni broj: 87 P-2577/2020

- da su tužiteljica i njezin suprug posredstvom agencije G. stupili u kontakt s vlasnikom predmetne nekretnine i istu pregledali,

- da do predmetne nekretnini postoji sjeverni put (makadamski) širine prosječno 2,5m, a na najužem dijelu 2,3m,

-da s južne strane predmetne nekretnine postoji prilazni put širine 4,5m,

- da su 7. travnja 1961., s jedne strane B. D. ud. N., B. M. i
B. T., oboje pok. N. i oboje zastupani po majci D. B. i M.
G. pok. P., zaključili ugovor o ustupu prava služnosti puta kojim D.
B. za sebe i maloljetnu djecu kao trajni korisnik čest. zem. 8079, 8980 i 8081
k.o. S. ustanovljava u korist čest. zem. 8076/1 k.o. S. i kuće koja je na istoj
sagrađena, vlasništvo odnosno pravo trajnog korištenja M. G. pok. P., pravo
služnosti puta na teret čest. zem. 8079, 8980 k.o.S. u širini 2 m, uz sjeverni rub
čestice i baš od javnog puta do čestice vlasništva M. G., za što M. G.
isplaćuje D. B. iznos od 7.000.- dinara kao naknadu za ustanovljenje
prava služnosti te mu D. B. izdaje priznanicu za ovaj iznos, s tim da
stranke dogovaraju da sva njihova prava odnosno ustanovljenje prava služnosti puta
preko istih prelazi na njihove pravne prednike i da D. B. ovlašćuje M.
G. da na temelju ovog ugovora bez njenog daljnjeg znanja i sudjelovanja može
pravo služnosti upisati u zemljišnu knjigu,

- da je s tog pristupnog puta postavljena kapija i ulaz za nekretninu koja je bila predmet prodaje, označenu kao čest. zem. 8076/1, anagrafske oznake,

- da su tužiteljica i tuženik, 18. siječnja 2012. sklopili ugovor o prodaji nekretnine u
naravi kuća izgrađena na čest. zem. 8076/1 zgrada, dvor, neplodno ukupne površine
495m2 od čega zgrada 73m2, dvor 279m2 i neplodno 143 m2, Z.U. 19013 k.o. S. u
naravi samostojeća kuća anagrafske oznake S.,

- da je tužiteljica nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora sa suprugom pokušala
južnim putem pristupiti na predmetnu nekretninu i da su vlasnici nekretnine na kojoj
se nalazi put onemogućili prolaz i zabranili joj da koristi taj put uz tvrdnju da na tom
putu u korist tužiteljičine nekretnine nikada nije postojalo pravo služnosti, - da je tužiteljica o tome odmah obavijestila agenciju G. i tuženika,

- da je tužiteljica dana 8. svibnja. 2012. podnijela tužbu Općinskom sudu u Splitu
protiv vlasnika nekretnine na kojoj se nalazi južni pristupni put radi utvrđenja prava
stvarne služnosti puta i da je ista tužbu povukla prije nego što su tuženi podnijeli
odgovor na tužbu (predmet ovog suda posl. broj Pst-557/12),

- da je tuženik 17. ožujka 2012. dao izjavu kojom se obvezao da u slučaju da
tužiteljica ne uspije u parnici posl. broj Pst-557/12 na ime smanjenja vrijednosti
objekta zbog te činjenice – nemogućnosti korištenja južnog pristupa, isplatiti iznos
na ime smanjenje vrijednosti objekta koji iznos će utvrditi vještak procjenitelj
građevinske struke,

- da su se vještaci R. M. i T. K. izjasnili da je umanjena vrijednost
predmetne nekretnine zbog nemogućnosti korištenja pristupa s južne strane 25%
tržne vrijednosti nekretnine.

10. Svjedok D. B., saslušan u svojstvu voditelja O. za
komunalno održavanje G. S. očitovati se u svezi statusa nekretnine označene
kao kat.čest. 9017/3 K.O. S., navodi da je dostavio sudu dopis od 11. ožujka 2021.
gdje je obrazložen status. Dalje navodi da informacije koje je dobio upućuju da je
stvar malo podijeljena. Odredbom čl.100. Zakona o cestama, definira se pojma

5

Poslovni broj: 87 P-2577/2020

nerazvrstane ceste te se navodi da je cesta građevina sa bitnim elementima
građevine kao što je npr. donji i gornji stroj ceste, odvodnja i sl. S druge strane čl.32
G.-a grada S. određuje minimalnu širinu ceste kao kolno-pješačkog pristupa
građ. čestici zemlje. Kako se radi o neasfaltiranom putu prosječne širine 2 do 2.5m u
tom smislu se navedeno ne može smatrati nerazvrstanom cestom. Međutim, odluka
o nerazvrstanim cestama na području grada S. u svom dijelu popis nerazvrstanih
cesta na području grada S. navodi ulicu sa trima česticama zemlje
koje podređuju njen početni središnji i završni kraj te duljinom od cca 850m. Svjedok
smatra da se ne radi o cestovnoj građevini niti da se radi o G.-om minimalno
definiranom kolno pješačkom pristupu, ali je ulica u tom dijelu kroz
odluku od nerazvrstanim cestama obuhvaćena. G. S., odnosno odsjek provodi
po njegovim saznanjima, nije održavao predmetnu česticu zemlje dosada kao
nerazvrstanu cestu.

Na upit suda, što je u stvarnosti na tome dijelu, svjedok navodi da je bio na
predmetnom mjestu, da se radi o jednom utabanom, zemljanom, travnatom putu,
širine kako je naveo, a da ne može reći da tu ne prolaze auta.

Na upit punomoćnika tužiteljice svjedoku koja bi G.-om bila utvrđena minimalna širina puta, svjedok odgovara 3 m. Na daljnji upit koji bi bili minimalni
uvjeti cestovne građevine sukladno zakonu o cestama svjedok odgovara gornji i donji
stroj ceste bi bio za gradsku urbanu sredinu minimalni uvjeti koji definiraju cestovnu
građevinu, a taj put ne udovoljava tome i nije građevina u smislu zakona o cestama.
Na pitanje da li put služi prometovanju većeg broja ljudi, svjedok odgovara da
predmetna čestica zemlje u funkciji puta nije posebno prometno uređena, a u smislu
ograničenja prometovanja bilo koje skupine sudionika u prometu, dakle i vozila i
pješaci.

Na upit punomoćnice tuženika, tko donosi odluku o nerazvrstanim cestama na
području grada Splita, svjedok odgovora G. vjeće grada S.. G. vjeće
također donosi i zaključak o utvrđivanju popisa nerazvrstanih cesta na području
grada S.. G. vijeće je ovlašteno donositi izmjene i dopune navedenih
odluka. Na upit svjedoku je li njegov odsjek ovlašten na bilo koji način derogirati
navedene odluke, svjedok odgovara da to nije moguće.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za umanjenje kupoprodajne cijene
od 25% od tržišne vrijednosti nekretnine, odnosno zahtjev za isplatu 62.500,00 eura
protuvrijednost u kunama zbog nemogućnosti korištenja južnog puta na kupljenoj
nekretnini, zbog mana volje, zablude u postojanju prava služnosti na pristupnom putu
do nekretnine koja je predmet kupoprodaje.

12. Sud upućuje da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo primjenjuju slijedeće zakonske odredbe;

Odredbom čl. 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN” broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , dalje: ZOO) je propisano da je zabluda bitna ako
se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se
sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po
običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u
zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.

6

Poslovni broj: 87 P-2577/2020

Odredbom čl. 280. st. 2. ZOO-a je propisano da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

Odredbom čl. 280. st. 3. ZOO-a je propisano da, u slučaju poništaja ugovora
zbog zablude druga savjesna strana ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete
bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.

Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO-a je propisano da se ugovorom o kupoprodaji
prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu
cijenu.

Odredbom čl. 400. st. 1. ZOO-a je propisano da prodavatelj odgovara za
materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca,
bez obzira je li mu to bilo poznato.

Odredbom čl. 402. st. 1. ZOO-a je propisano da prodavatelj ne odgovara za
nedostatke ako su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli
ostati nepoznati, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se smatra da nisu
mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim
znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri
uobičajenom pregledu stvari.

Odredbom čl. 401. st. 1. ZOO-a je između ostalog propisano da nedostatak
postoji: 1) ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet,
2) ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja,
a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata, 3) ako stvar nema
svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane.
Odredbom čl. 430. st. 1. ZOO-a je propisano da prodavatelj odgovara ako na
prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje
kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar
opterećenu tim pravom.

13. U pogledu identificiranja nekretnine označene kao kat.čest. 9017/3 k.o.
Split, u naravi pristupnim putem s južne strane predmetne nekretnine nerazvrstanom
cestom po Zaključku o utvrđivanju P. nerazvrstanih cesta na području G.
S. (S. G. grada S. broj 8 od 12. veljače 2013.), čitanjem istog
proizlazi da je pod „N. ceste i pristupne ceste do stambenih, poslovnih,
gospodarskih i drugih građevina” označeno „P. K. i kat.čest. Duljine
863,86m K.O. S., kat.čest. 8915/5, 8895/1, 9018.

14. Odredbom čl. 98. st. 1. Zakona o cestama („NN” broj
84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 , dalje: ZC) je propisano: „N.
ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno
koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje
nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona”

15. Odredbom čl. 100. ZC-a detaljno su određeni dijelovi nerazvrstane
ceste i propisano da nerazvrstanu cestu čine: – cestovna građevina (donji stroj,
kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste,
drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i
obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve
prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta,
parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično), – građevna čestica,
odnosno cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema

7

Poslovni broj: 87 P-2577/2020

projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog
pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se
trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i
putnicima (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, benzinske
postaje, servisi i drugo), – zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za
nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, – prometna signalizacija
(okomita, vodoravna i svjetlosna) i oprema za upravljanje i nadzor prometa, – javna
rasvjeta i oprema ceste (odbojnici i zaštitne ograde, uređaji za zaštitu od buke,
uređaji za naplatu parkiranja i slično).

Odredbom čl. 101. st. 1. ZC-a je propisano da je nerazvrstana javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

Odredbom čl. 102. st. 1. ZC-a je propisano da nerazvrstana cesta postaje
javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem
drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom
propisu, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se nerazvrstana cesta upisuje u
zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice
lokalne samouprave.

Odredbom čl. 107. st. 1. ZC-a je propisano da se upravljanje, građenje i
održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje
komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno
gospodarstvo, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

16. Uviđajem na nekretnini označenoj kao kat.čest. 9017/3 K.O. S., u
naravi pristupnog puta sa južnog dijela do nekretnine tužiteljice na adresi Pod kosom
38 do koje je pristupljeno dolaskom zemljano – šljunčanim putem iz smjera istoka do
predmetne nekretnine u duljini od cca 80m koji se dalje nastavlja u smjeru zapada te
put završava nailaskom do garaže na kraju puta, utvrđeno je da na neznatnom dijelu
pristupnog puta postoje ostaci nalivenog betona, a po sredini puta se nalazi cijelom
duljinom puta samoniklo bilje kao i sa lijeve i desne strane uzduž cijelog puta. Put je
širine cca 3.5m računajući od zidova omeđenih sa sjeverne strane i sa južne strane,
dok sama širina puta koja se može koristiti za prolaz vozilom je širine cca 2.5m, s tim
da je vidljivo da se u dijelu kojem prolaze kotači vozila, taj dio je očišćen od trave i
ostalog bilja, a po sredini se nalazi samoniklo bilje.

17. Sud je međutim, stajališta da navedena nekretnina, u dijelu kojim
prolazi s južne strane nekretnine koja je predmet ugovora, nema svojstvo
nerazvrstane ceste u naprijed propisanom smislu, budući ne udovoljava uvjetima
propisanim čl. 100. ZC-a, niti iz iskaza svjedoka B. proizlazi da istom upravlja
G. S. u smislu čl. 107. st. 1. ZC-a.

18. S tim u svezi, da bi neki put predstavljao nerazvrstanu cestu, se ne
može zaključivati na temelju G. urbanističkog plana G. S., pa niti
citiranog Zaključka o utvrđivanju Popisa nerazvrstanih cesta na području G.
S., već je potrebno sa sigurnošću utvrditi da li se radi o nerazvrstanoj cesti ili ne.
Takvo utvrđivanje se ukazalo bitnim za odlučivanje o predmetu spora, jer bi u slučaju
da je i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji imalo svojstvo
nerazvrstane ceste utjecalo na osnovanost tužbenog zahtjeva. Kako sud smatra da
isto ne udovoljava zakonskim uvjetima da bi se moglo smatrati nerazvrstanom

8

Poslovni broj: 87 P-2577/2020

cestom, niti predstavlja javno dobro u općoj uporabi, to nije kao osnovan prihvaćen
navod tuženika o takvom svojstvu.

19. Za odlučivanje o predmetu spora, uzeti je u obzir sadržaj ugovornih odredaba i radnje tuženika kao prodavatelja.

20. Dakle, predmet ugovora je kupoprodaja nekretnine, kuće koja je
izgrađena na čest. zem. 8076/1 zgrada, dvor, neplodno ukupne površine 495 m2, od
čega zgrada 73 m2, dvor 279 m2, neplodno 143 m2, sve upisano u Z.U. 19013 K.O.
S., što u naravi predstavlja samostojeću kuću anagrafske oznake,
S..

21. Dalje, u kupoprodajnom ugovoru od 18. siječnja 2012. sklopljenom
između parničnih stranaka kao ugovornih stranaka nije navedeno da u korist
nekretnine koja je predmet kupoprodaje postoji pravo služnosti puta na nekretnini
označenoj kao čest. zem. 8079 i 8080 K.O. S., niti je označeno ili ugovoreno da je
bitan uvjet za sklapanje tog ugovora, pravo služnosti puta u korist nekretnine koja je
predmet ugovora sa južne strane.

22. Predmetnim ugovorom se tuženik nije obvezao nekretninu označenu
kao čest. zem. 8076/1 predati zajedno s pravom služnosti puta s južne strane, zbog
čega ni pravo služnosti nije bilo predmetom ugovora, a tužiteljica je nekretninu
preuzela prilikom sklapanja ugovora u stanju u kojem se nalazila i na ugovor nije
stavila nikakve primjedbe.

23.Sud nije utvrdio postojanje pravnih nedostataka na prodanoj stvari.

24. Ponovit će se da predmet prodaje nisu nekretnine označene kao čest.
zem. 8079 i 8080 k.o. Split, niti pravo služnosti puta na tim nekretninama.

25. Kako je predmet prodaje nekretnina označena kao čest. zem. 8076/1
K.O. S., a na istoj u trenutku prodaje ne postoji kakvo pravo trećega, kako to
propisuje odredba čl. 430 st. 1. ZOO-a u smislu da bi isključivalo, umanjivalo ili
ograničavalo kupčevo pravo, to je neosnovano pozivanje tužiteljice na postojanje
pravnih nedostataka.

26. Sud dalje, nije utvrdio dokazanim niti postojanje materijalnih nedostataka predmeta prodaje određenih u čl. 401. st. 1. ZOO-a.

27. U ponovljenom postupku se tužitelj pozvao na odredbu čl. 401. st. 1. t.

3. ZOO-a koja propisuje da materijalni nedostatak na stvari postoji ako stvar nema
svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane, a da iz
rezultata provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da je u konkretnom slučaju
prešutno ugovoreno bitno svojstvo kupljene stvari koje je bilo odlučno za realizaciju
kupoprodaje nekretnine, a to je mogućnost pristupanja istoj kolnim putem koji se
nalazi sa južne strane nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zem. 8076/1, K.O. S..
Bez pristupa predmetnoj nekretnini ''južnim putem'' da ne bi ni došlo do zaključenja
kupoprodajnog ugovora. Tuženik da je prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji bio
svjestan da je pravo služnosti puta bitan uvjet za sklapanje ugovora iz kojeg razloga
je tužiteljicu uvjerio da zajedno sa kućom i okućnicom kupuje i pravo da s južne

9

Poslovni broj: 87 P-2577/2020

strane nekretnine nesmetano dolazi i pristupa automobilom te time isto i usmeno
ugovorio.

28. Odredbom čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
NN” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) koja je bila na snazi i u
vrijeme sklapanja predmetnog ugovor o kupoprodaji, propisano je da pravni posao
kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale
pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

Odredbom čl. 377. ZOO-a je propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

29. Propisana pisana forma ugovora o kupoprodaji nekretnine, zahtijeva da
i mogući uvjeti sklapanja i realizacije ugovora moraju biti sadržani u pisanoj formi, a
takav ugovoreni uvjet na koji se tužiteljica poziva, kako je to već naprijed utvrđeno,
nije sadržan u predmetnom ugovoru o kupoprodaji nekretnina, niti je u istome
ugovoreno bitno svojstvo kupljene stvari u vidu mogućnosti pristupanja istoj kolnim
putem koji se nalazi sa južne strane nekretnine koja je predmet kupoprodaje.

30. Tuženik je kao prodavatelj predao tužiteljici nekretninu u skladu s
ugovorom o kupoprodaji, onako kako je to jasno određeno u ugovoru opisom i
identifikacijom, dakle, ugovoreno, a tužiteljica je kao kupac ishodila upis prava svog
vlasništva nekretnine koja je predmet kupoprodaje u zemljišnim knjigama, čime je
obveza tuženika kao kupca izvršena.

31. Relevantnih dokaza da bi što drugo bilo ugovoreno, a slijedom naprijed
citiranih odredaba jasno proizlazi da se zahtijeva da ugovoreno mora biti u pisanom
obliku, nema.

32. Uputiti je i na utvrđenja iz prethodno vođenog postupka, koja sud
prihvaća i koja nisu otklonjena izvedenim dokazima u ovom postupku, u vidu iskaza
tužiteljice u tijeku postupku (str. 73 spisa) "da tuženik nije rekao da je put njegovo
vlasništvo, ali da je rekao da se njime koristi", što upućuje da je tuženik ispunio svoju
ugovorom preuzetu obvezu da je kao uknjiženi vlasnik predao predmet prodaje u
cijelosti, a tužiteljica kao kupac upisala pravo vlasništva na predmetu prodaje, zbog
čega nije došlo "do bitno promijenjenih okolnosti od onih koji su postojali u trenutku
zaključenja ugovora, koje bi se mogle pripisati odgovornosti tuženika". Dalje, da iz
ugovora o kupoprodaji ne proizlazi da je bitan uvjet za zaključenje ugovora pravo
služnosti puta pristupa sa južne strane, pa niti tuženik može biti odgovoran što su
B. i Đ. to onemogućili tužiteljici i njezinoj obitelji. Protivno tvrdnji tužiteljice,
tuženik se ponašao u skladu s načelima poštenja i dobre volje jer je i prije zaključenja
ugovora i tužiteljici i njenom suprugu omogućio da u cijelosti pregledaju predmet
kupoprodaje, naveo im je činjenice u svezi s predmetnim pristupom sa južne strane
za koji je sud utvrdio da ga je nesmetano koristilo (kao i njegova sestra) i na taj način
im omogućio da ulaganjem obične pažnje mogu i ispitati činjenice o kojima je tuženik
kao prodavatelj navodio.

33. Okolnost da bi tuženik sačinio Izjavu od 17. ožujka 2012. ovjerenu od strane javnog bilježnika (u svojstvu jednostranog akta) i istom se obvezao tužiteljici

10

Poslovni broj: 87 P-2577/2020

naknaditi na ime smanjene vrijednosti objekta 25% od tržišne vrijednosti nekretnine
ukoliko ista ne uspije u parnici koja se vodi radi utvrđenja postojanja prava služnosti
prolaza spornim putem južne strane kupljene nekretnine, po stajalištu suda ne
predstavlja dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva, posebice u u vidu radnji koje
tuženica opisuje kao pravni osnov zahtjeva. Uzimajući u obzir sadržaj te izjave i
dovodeći je u svezu s ostalim izvedenim dokazima te činjeničnim i pravnim osnovom
tužbe, sud ne nalazi utvrđenim obvezati tuženika na zahtijevanu isplatu tužiteljici.

34. U pogledu postojanja mana volje, odnosno zablude, na postojanje kojih okolnosti se tužiteljica pozvala u tužbi, dalje kako slijedi;

35. Tužiteljica nije podnijela zahtjev za poništaj ugovora, na koji je
ovlaštena po odredbi čl. 280, st. 2. ZOO-a, već zahtjev za isplatu na ime smanjene
tržišne vrijednosti nekretnine koja je bila predmet ugovora o kupoprodaji, na koji nije
ovlaštena na temelju primjenjujućih odredaba ZOO-a

36. Navodi tužiteljice koji bi se odnosili na obilježja bitne zablude, usmjereni
su na opis nedostataka predmetne nekretnine, o čemu je već obrazloženo naprijed u
tekstu obrazloženja.

37. Naglasiti je da je tužiteljica bila u mogućnosti, a kao savjesni kupac i
provjeriti pitanje ustanovljene stvarne služnosti u korist kupljene nekretnine u javnoj
zemljišnoj knjizi, pod pretpostavkom da je uložila i onu dužnu pažnju koju bi uložio
svaki kupac prilikom kupnje nekretnine za iznos označen kao cijena predmetnog
kupoprodajnog govora, ili moguće zatražiti objašnjenje od vlasnika puta u svezi
postojećeg, a to u bitnom ne proizlazi.

38. Zaključno, iz svega naprijed opisanog i obrazloženog, sud smatra da
nedostaci nekretnine koja je predmet prodaje nisu utvrđeni, niti postojanje zablude,
slijedom čega je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u
izreci presude pod 1.

39. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl.

154. st. 1. ZPP-a odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužiteljice i
punomoćnice tuženika uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa)
važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji. Tuženiku se obzirom na
uspjeh u cijelosti u parnici, priznaje i određuje trošak na ime zastupanja po
punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500 bodova (Tbr.

8.t1. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 17.10.2014. i 13.2.2021. u iznosu
od po 500 bodova svaki (Tbr. 8.t.1. Tarife), za sastav odgovora na žalbu od 5.6.2015.
u iznosu od 500 bodova (Tbr. 10.t.4. Tarife), za zastupanja na ročištima od

21.11.2013., 12.9.2014., 10.11.2014., 4.2.2015., 27. 3. 2015., 7.12.2020.,

15.2.2921., 12.7.2021., 6.9.2021. 5.11.2021. u iznosu od po 500 bodova svako (Tbr.

9.t.1. Tarife). Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od
70.000,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (17.500,00
kuna) što čini ukupan iznos od 87.500,00 kuna kao trošak zastupanja te koji iznos
kao parnični trošak je tužiteljica u obvezi naknaditi tuženiku.

11

Poslovni broj: 87 P-2577/2020

40. Kako tužiteljica nije uspjela u parnici, to nije bilo mjesta prihvatiti kao
osnovan njezin zahtjev za naknadu parničnog troška.

41.Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 13. prosinca 2021.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana
od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu,
putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- punomoćniku tužiteljice,
- punomoćnici tuženika,
- u spis.