REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
SPLIT

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja V. E. iz S., O.: …,
zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. društva M. &
partneri j.t.d. u S., protiv tuženice S. J. iz P., O.: …, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Z.
odvjetničkog ureda I. S. & M. S. u S., radi iseljenja, predaje u posjed
i isplate, i u pravnoj stvari tuženice-protutužiteljice S. J. iz P.,
O.: …, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima
iz Z. odvjetničkog ureda I. S. & M. S. u S., protiv tužitelja-
protutuženika V. E. iz S., O.: …,
zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. društva M. &
partneri j.t.d. u S., radi predaje, nakon javne glavne rasprave, održane i
zaključene 20. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, M.
P., odvjetnika i punomoćnice tuženice, M. S., odvjetnice, 24. studenog

2021.

p r e s u d i o j e

I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazniti od svojih
stvari, poslovni prostor površine 35,36 m2 koji se nalazi u suterenu s južne strane
čest.zgr. 647, u naravi kuća, Z.U. 2948 K.O. J., na adresi …,B.,

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu traženja kojim je tužena dužna u roku od 15
dana i pod prijetnjom ovrhe isprazniti od osoba te tužitelju predati u isključivi posjed i
na daljnje nesmetano korištenje poslovni prostor površine 35,36 m2 koji se nalazi u
suterenu s južne strane čest.zgr. 647, u naravi kuća, Z.U. 2948 K.O. J., na
adresi …, B..

III. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
iznos od 27.000,00 kuna zajedno s zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 05. 2017. pa do isplate,
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 06. 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 07. 2017. pa do isplate

2

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 08. 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 09. 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 10. 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 11. 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 12. 2017. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 01. 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 02. 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 03. 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 04. 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 05. 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 06. 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 07. 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 08. 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 09. 2018. pa do isplate
- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 10. 2018. pa do isplate
po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženice-protutužiteljice prema tužitelju-
protutuženiku u iznosu od 24.000,00 kn te se prigovor radi prebijanja odbija kao
neosnovan.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tužitelju-protutuženiku u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe predati
u posjed tuženici-protutužiteljici stvari koje se nalaze u poslovnom prostoru tužitelja-
protutuženika pov. 35,36 m2, a koji se nalazi u suterenu sa južne strane
čest.zgr.647, u naravi kuća upisana u zk.ul. 2948 K.O. J., na adresi P.
, B. i to klima uređaj, rashladnu vitrinu, aluminijske police, kompjutor,
skener, blagajnu i blagajnički pult, vagu salamoreznicu, dvokrilni ormar, zaštitnu
željeznu ogradu na ulaznim vratima i katanac, a tužitelj-protutuženik se ove obveze
oslobađa ukoliko tuženoj-protutužiteljici isplati novčani iznos od 20.000,00 kn u roku
od osam dana.”

VI. Dužna je tuženica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju
nastali parnični trošak u iznosu od 13.500,00 kn, zajedno s zateznim kamatama koje
na navedeni iznos teku od dana 24. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se za
svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. dok se u preostalom dijelu
zahtjeva u iznosu od 1.875,00 kuna više od dosuđenog zahtjev odbija kao
neosnovan.

VII. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj V. E. je 4. siječnja 2018. podnio sudu tužbu protiv
tuženice S. J., radi iseljenja i predaje u posjed i isplate.

3

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

1.1. Tužitelj navodi u tužbi da su, on kao zakupodavac, a tužena kao zakupnik 3.
ožujka 2017. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji se nalazi u kući na
adresi B., a istočno od garaže u vlasništvu E. I..
Stranke da su ugovorile zakupninu u visini od 1.500,00 kn koju se tužena kao
zakupnik obvezala plaćati tužitelju kao zakupodavcu najkasnije do 10-og u mjesecu
za tekući mjesec. Člankom XIV ugovora, stranke su ugovorile da obveza tužena za
plaćanjem zakupnine počinje s početkom rada 1. svibnja 2017. Tužena da svoju
obvezu plaćanja dužne zakupnine nije izvršila niti za jedan mjesec, zbog čega je
tužitelj 11. listopada 2017. putem punomoćnika uputio tuženoj Opomenu pred otkaz
Ugovora o zakupu, a kojim je tužena pozvana da tužitelju plati dužnu zakupninu u
roku od sedam dana, jer će u protivnom ugovor biti raskinut. Kako tužena nije niti u
ostavljenom roku izvršila plaćanje dužne zakupnine, tužitelj da je 10. studenog 2017.
raskinuo predmetni ugovor o zakupu i pozvao tuženu da u roku od tri dana isprazni
predmetni poslovni prostor od osoba i stvari, preda ključeve istog te podmiri dužne
iznose zakupnine.

2. U odgovoru na tužbu, od 22. veljače 2018. tuženica S. J.
navodi da ona nije dužna tužitelju, nego on njoj. Navodi da je u njegov derutni,
oronuli poslovni prostor (garažu) uložila vlastitih 1.300,00 eura, po 18 sati svog rada,
goriva, amortizacije itd. Tužitelj i ona da su imali usmeni dogovor pred svjedocima
kako će ona uložiti svoj novac te će isto kompenzirati kroz mjesečni najam, a tužitelj
da se nije pridržavao dogovora, kontinuirano da potražuje najamninu, prijeti kako će
poslati zaštitare da je izbace iz prostora i kako neće smjeti prići i to da je pred
svjedocima izjavio. U prijeboj da stavlja sav uloženi novac u poslovnom prostoru
V. E..

3. Sud je u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P.-2/2018. donio
presudu od 19. travnja 2019. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan te
tuženicu obvezao na naknadu parničnog troška.

4. Rješenjem Ž. suda u R., poslovnog broja G.-1519/2019 od 7.
studenoga 2019. ukinuta je presuda O. suda u S. poslovnog broja P.-
2/2018 od 19. travnja 2019. te je predmet vraćen sudu na ponovno suđenje, uz
uputu da je utvrditi relevantne činjenice za donošenje odluke i to, da li su ispunjene
pretpostavke za otkaz ugovora, da li je između stranaka osim pisanog ugovora o
zakupu sklopljen i usmeni ugovor, a ako jeste koji je sadržaj takvog ugovora, te da li
su stoga ispunjene zakonske pretpostavke da se udovolji tužbenom zahtjevu
tužitelja, vodeći računa da prigovor prijeboja treba biti označen u novčanom iznosu i
da stranka treba predložiti dokaze radi utvrđivanja osnovanosti istaknutog prigovora
prijeboja.

5. U ponovljenom postupku, koji se vodi pod gornjim poslovnim brojem, tuženica
je u podnesku od 7. rujna 2020. (list 57-58 spisa) navela da su stranke imale usmeni
dogovor prije ulaska u sporni prostor na način da tužena izvrši ulaganja u poslovni
prostor koji je bio neuvjetan za rad, da je ona izvršila ulaganja u visini od 5.000,00
eura u kunskoj protuvrijednosti, kojim iznosom je platila radnike, materijal, prijevoze
robe te nabavu stvari potrebnih za rad u trgovini.

6. Tužitelj da je tuženicu uveo u posjed prostora u ožujku 2017. kako bi mogla započeti s radovima, a svi radovi da su obavljeni u dva mjeseca. Stranke da su imale

4

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

dogovor da tužena ne plaća ugovorenu z akupninu tužitelju dok se ona u cijelosti ne
namiri za iznos ulaganja u prostor tužitelja te je nesporno da su stanke potpisale
tipski ugovor o zakupu i ugovorile iznos mjesečne zakupnine od 1.500,00 kn, ali je
usmeni dogovor bio da se mjesečni iznosi zakupnine prebiju s ulaganjima i tek kad
se cjelokupni iznos kompenzira da je tužena trebala započeti s plaćanjem. Tužena
ne osporava da bi joj tužitelj na ruke predao iznos od 13.500,00 kn kako je navedeno
u Potvrdi, ali se od ukupno uloženog iznosa umanjuje taj iznos pa je tužitelj i dalje bio
dužan tuženoj za izvršena ulaganja u visini od 24.000,00 kn. U odnosu na tužbeni
zahtjev za iseljenjem iz prostora, da je u trenutku donošenja prvostupanjske presude

19. travnja 2019. tužena izbačena iz prostora pa da je o tom zahtjevu bespredmetno
raspravljati.

6.1. Tužitelj da je nezakonito iselio tuženu iz prostora na način da je dao nalog da
se isključi električna energija, čime je ova onemogućena u obavljanju djelatnosti
trgovine, bila je primorana izaći iz prostora, a tužitelj da tuženoj nije vratio stvari koje
su njeno vlasništvo i to klima uređaj, rashladnu vitrinu, aluminijske police, kompjutor,
skener, blagajnu i blagajnički pult, vagu, salamoreznicu, dvokrilni ormar, zaštitnu
željeznu ogradu na vratima i katanac, čime nezakonito zadržava stvari tužene, odbija
ih vratiti, a tuženu na takav način onemogućava d svoje stvari koristi.

7. Tuženica postavlja protutužbeni zahtjev za predaju u posjed stvari koje se
nalaze u poslovnom prostoru, koje obveze se tužitelj-protutuženik može osloboditi
ukoliko tuženoj-protutužiteljici isplati iznos od 20.000,00 kn.

8. Tužitelj u podnesku od 26. listopada 2020. (list 96-97) u bitnom ističe da je
tužena u podnesku od 7. rujna 2020. istakla da je izvršila ulaganja u predmetni poslovni
prostor u visini od 5.000,00 eura, dok je u svom odgovoru na tužbu od 22. veljače 2018.
navela da je u predmetni poslovni prostor uložila 4.300,00 eura te istakla prigovor
prijeboja. Iz navedenog da nije jasno koji bi se iznos prebijao. Dalje ističe da tražbine
tužitelja prema tuženoj i tražbina tužene prema tužitelju nisu istorodne i ne mogu se
prebiti jer su izražene u različitim valutama. Napominje da je tužena istakla građansko
pravni prijeboj, a ne procesno pravni prijeboj (prigovor radi prebijanja), da do pokretanja
postupka tužena nije dala tužitelju izjavu o prijeboju što bi zahtijevao građansko pravni
prijeboj. Tužena da nije dokazala da je njena tražbina prema tužitelju nastala, da su bile
ostvarene zakonom propisane pretpostavke za prijeboj i da je tužitelju dala izjavu o
prijeboju. Ističe da niti jedan prilog koji je tužena priložila ne predstavlja dokaz ulaganja
u prostor. Osporava se i visina ulaganja, a ako je tužena i vršila kakva dodatna ulaganja
u prostor da to nisu ulaganja koja bi bio dužan snositi tužitelj, niti je na to tužena nikada
pozvala tužitelja i dala mu primjereni rok da to učini. Tužitelj da nije iselio tuženu, ni
nezakonito, niti je dao nalog da se u prostoru isključi električna energija koju je isključio
je distributer zbog neplaćanja iste od strane tužene. Tužitelj da je morao platiti dug za
električnu energiju koji je učinila tužena, morao platiti i ponovno uključivanje električne
energije za predmetni poslovni prostor, na što ukazuje i pravomoćna presuda Općinskog
suda u Splitu poslovnog broja P-3626/19. Da tužitelj nije iselio tuženu iz predmetnog
poslovnog prostora potvrđuje i sama tužiteljica u svojim navodima koje je iznijela na
ročištu dana 28.1.2019. g., kada je navela da ona još uvijek ima ključ od prostora.

9. Tijekom dokaznog postupku je sud pročitao Ugovor o zakupu poslovnog
prostora ovjeren po javnom bilježniku J. M. iz S. pod brojem O.-
1530/2017 od 3. ožujka 2017. (list 4-7), opomenu pred otkaz ugovora o zakupu
dostavljenu S. J. 17. listopada 2017. sa povratnicom (list 8), pisani
raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10. studenog 2017. sa potvrdom o

5

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

predaji pošiljke (list 9), preslik potvrde izdavatelja V. E. i primateljice
S. J. od 31. ožujka 2017.(list 21), preslik P. plaćanja (list 59-60),
preslike računa o kupovini različitih proizvoda tijekom ožujka i travnja 2017. (list 60-
88), pravomoćnu presudu O. suda u S. poslovnog broja P-3626/2019 od

12. lipnja 2012. u pravnoj stvari tužitelja V. E. protiv tuženice S.
J., radi isplate (list 52-55), saslušao V. E.., S.
J., svjedoke J. T., D. P.,

10. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem I. E. u svojstvu
svjedoka, jer tuženica nije na ime dostave poziva po sudskom dostavljaču uplatila
određeni iznos te je odustano i od izvođenja dokaza saslušanjem A. R. u
svojstvu svjedoka, jer je tuženica povukla prijedlog za izvođenje tog dokaza.

11. U ponovljenom postupku pročitan je iskaz tužitelja V. E. dat u
prethodno vođenom postupku pod brojem P.-2/18 u kojem navodi da je vlasnik
poslovnog prostora u B., P. 28 i predmetni prostor da je dao u
zakup tuženici S. J. u ožujku 2017. te su sačinili pisani ugovor o zakupu
poslovnog prostora ovjeren po javnom bilježniku J. M. 3. ožujka 2017. G.
J. da je u prostoru trebala obavljati trgovinu na malo. Ugovoreno je dau da
njene obveze plaćanja najma počinju s početkom rada njenog obrta od 1.5.2017., a
pored toga da joj je dao 13.500,00 kn u gotovini i još 1.500,00 kn kada je platio
majstora za uređenje sjevernog zida. Dalje navodi da ista nikada nije platila niti jedan
iznos mjesečne zakupnine od 1.500,00 kn, dakle ugovoreni iznos. On da ju je dosta
puta i pozivao da plati, ali i pored toga da nije izvršavala svoju obvezu, a obrt da je
radio. U mjesecu listopadu 2017. putem odvjetnika je gđi J. upućena pisana
opomena pred otkaz ugovora o zakupu i to preporučenom pšiljkom koju je ona
zaprimila, na što nije reagirala te na koncu preporučenom pošiljkom od 10.11.2017.
gospođi J. da je upućen pisani raskid ugovora o zakupu poslovnog prostoje
u kojem ju je još pozvao da u roku od tri dana iseli svoje stvari, sprazni poslovni
prostor, ispuni dužne obveze i upozorio da će u protivnom pokrenuti odgovarajući
sudski postupak. Tužbu da je podnio u siječnju 2018., a gospođa J. da je
napustila poslovni prostor i njemu vratila ključ u listopadu 2018., ali i dalje nije ništa
platila, s tim da su u prostoru ostale neke njene stvari. Navodi da nikakvog drugog
dogovora s tuženicom u smislu da bi tužitelj trebao obaviti neke radnje ili ona obaviti
neke radnje u korist tog poslovnog prostora te zbog toga umanjiti iznos zakupnine,
nije bilo.

12. Tuženica S. J. iskazuje da je 2017. dogovor sa V.
E. bio da će ona uzeti u zakup predmetni prostor u kojemu je prije bio
dućan 10-15 godina, s tim da je gospođa koja je tu prije držala dućan odustala od
daljnjeg zakupa jer je zahtijevalo velika ulaganja u prostor. Sa E. se
dogovarala na način da će ona uložiti svoje novce za uređenje prostora. V. da
joj je rekao da on nema novca da joj plati to ulaganje da investira u prostor, a ona
rekla da će ona investirati, a onda će prebiti dug preko zakupnine tako da dok ne
namiri svoja ulaganja, toliko dugo neće biti u obvezi plaćanja mjesečne zakupnine.
Dogovorili su se da zakupnina bude 1.400,00 kn. Ugovor su sklopili u pisanom
obliku, međutim taj ugovor je bio samo pro forme u praznom prostoru od kada je
prijašnji zakupnik napustio prostor dok ne započne u tom prostoru sa obavljanjem
svoje djelatnosti, kada su trebali zaključiti pravi ugovor koji međutim, V. više
nikada nije spominjao. Uložila je negdje 4.300-4.600 eura u prostor i kompletno

6

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

adaptirala prostor, da je bio problematičan sjeverni zid koji je propuštao vlagu te je
V. našao nekog svog čovjeka za saniranje tog zida, koji je po njoj bio dosta
skup i V. joj je dao 13.000,00 kn da iz tog iznosa platim tog čovjeka. Ona da je
izvršila isplatu istoga, ne zna sada koliki je bio iznos, a V. je zaključio da je tih

13.000,00 kn dostatno za cjelokupno njeno ulaganje u prostor, tako da više nije
dobila nikakav drugi iznos od V.. Dalje po dogovoru nije plaćala zakupninu. U
prostoru da je bila od 6. svibnja 2017. do 18. listopada 2018. Tijekom kolovoza 2018.
razgovarala je s V. i te godine nisu bili baš neki prihodi, pa je rekla da bi
mogla zatvoriti, a on je rekao "ajde vidi", da bi u rujnu iste godine otišao u HEP i
zatražio isključenje struje u tom prostoru uslijed čega je imala štetu u vidu zamrznute
robe koja je propala oko 10.000,00 kn. Njen kompjuter i sve ostale stvari da se još
uvijek nalaze u tom prostoru, jer je Vedran promijenio katanac. U prostoru se još
uvijek nalazi salamoreznica, aluminijske police, vaga, frižider, rashladna vitrina za
jogurte, ormar, drvena polica za kruh, blagajnički pult, kompjuter, skener, ladica za
novce, klima, produžni kabel, rešetka na ulaznim vratima u koju je investirala
naknadno nakon što je imala dva puta pokušaj provale. Da je to još uvijek tamo i
možda još nešto. Polica da postoji jedno 4-5 i još jedna koja je posebna rađena.
12.1. Na pitanje punomoćnika tužitelja, da je ikada od V. tražila da se
sklopi "pravi ugovor o zakupu", tuženica odgovara potvrdno, nakon sklapanja
ugovora kojega je opisala i nakon što je bilo sa V. dogovoreno da će se
sklopiti tzv. pravi ugovor, a V. je rekao aneks postojećeg ugovora, takav aneks
nije sklopljen. Na daljnji upit tuženica navodi da je plaćala struju, vodu nije plaćala jer
je to bilo uračunato u iznos zakupnine, da je ostalo oko 3.000,00 kn njenog
dugovanja za struju, porez da je plaćala na obrt, a ne zna da li je Vedran plaćao
porez na zakup.Na upit da li je ona od V. dobivala kroz 2018. poslije ljeta da
plati dužnu zakupninu, a nakon toga dobila poziv da napusti prostor, tuženica navodi
da je preko pošte dobila neke V. dopise, dosta kasnije, jer to nije došlo njoj
na ruke. Na upit je li došla po svoje stvari nakon obavijesti da napusti prostor,
tužiteljica navodi da je dobila obavijest da napusti prostor ali ne da uzme svoje stvari.
V. da je tražio da plaća zakupninu. navodi od 3. svibnja 2017. tri dana prije nego
je počela raditi. Na upit zašto nije platila dugovanje struje, tuženica odgovara da sa
V. dogovarala da će platiti dugovanje struje što nije sporno, a koje tada nije
platila zbog drugih obveza, međutim da je sve ostalo prema V. sporno. Na upit
je li ona V. kontaktirala i tražila povrat stvari i da preda ključ, tuženica
odgovara da nije.

13. Svjedok J. T., iskazuje da poznaje tužitelja i tuženu, poznato mu je da
je u predmetnom prostoru prije bila trgovina, mini market, u kojemu je radila S.,
to je bilo zatvoreno otprilike dva mjeseca, nakon čega je saznao da je S.
preuzela prostor i nastavila raditi isto kao mini market otprilike pola godine, možda i
malo više i to je sve što on zna oko tog prostora, a u razgovoru sa njom, da mu je
rekla da je u prostor ulagala svoja sredstva, misli da je rekla oko 5.000 EUR, ali on
osobno ne zna detalje, vidio je sam samo da je prostor obojan.

13.1.Na upit punomoćnika tužitelja svjedoku, da li je bio prisutan kad su tužitelj i
tužena potpisivali ugovor ili eventualno dogovarali zakup, svjedok navodi da nije i da
ne zna kako su se dogovarali. Na upit zamjenice punomoćnika tužene, ima li kakva
saznanja o usmenim dogovorima tužitelja i tužene, svjedok navodi da nema, nije bio
prisutan nikakvom njihovom dogovoru, a ono što zna je ono što mu je tužena rekla.
Na daljnji upit kako je prostor izgledao prije nego što ga je tužena preuzela i da li je

7

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

vidio tu kakva njena ulaganja, svjedok navodi da se radi o dosta malom prostoru te da je ona vjerojatno premjestila raspored, ali drugo oko opreme ne može reći.

14. Svjedokinja D. P. u iskazu navodi da poznaje stranke, da je radila u
dućanu kod S. J. i to baš u tom prostoru otprilike dva-tri mjeseca, prije
dvije-tri godine. Ono što zna oko dogovora između S. i E., vlasnika
prostora, je ono što joj je S. rekla da jedno vrijeme neće plaćati najamninu jer
su se njih dvoje tako dogovorili, dok se ne isplati ono što je uložila u taj prostor. Nju
da je iznenadilo da je u prostor došao E. i od S. tražio isplatu
najamnine koju ona nije platila njemu kad je došao, a čak je ispred svjedokinje i
prijetio navodeći da će je izbaciti sa nekim zaštitarima, a to sve da nije bilo u istom
danu, da se to ponavljalo, a zbog proteka vremena ne može točno odrediti
vremenske razmake, ali da dućan još nije počeo raditi, a da je došao tražiti
najamninu. Ne zna koliki je bio iznos najma. Nije joj poznato da li je poslije S.
počela plaćati najam, jer više nije radila u tom prostoru. Ona da ne zna znam kakav
je taj prostor bio prije, S. da joj je rekla da su to bili goli zidovi, a kada sam je
ona došla u prostor da su bile police, pult, naknadno je došao frižider za mliječne
namaze, klima je bila kad sam došla.

14.1.Na upit suda oko ostalih svjedoka V. B., A. R., J. T.
i I. E., odgovara da su to ljudi iz mjesta koji su dolazili u dućan, ali nisu
bili zaposlenici, samo je ona radila u dućanu.

14.2. Na upit punomoćnika tužitelja svjedokinji, je li bila prisutna kada su se S. i E. dogovarali oko najma i sačinili ugovor, svjedokinja navodi da ona nije bila
prisutna. Na daljnji upit da li je S. ikada rekla koliko vremenski dugo ne bi
morala plaćati najam, svjedokinja navodi da joj to nije rekla, već samo dok ne isplati
uloženo.Na upit pun. tužitelja da li joj je poznato što su ti ljudi iz mjesta govorili kako
je to prije bilo u ovom prostoru, kako je izgledalo svjedokinja navodi da bi se govorilo
da je tu prije V. majka imala dućan, a ne znam doista koliko je vremena
prošlo između tog prijašnjeg dućana i otvaranja S. dućana to mi nije
poznato.

14.3. Na upit zamjenice punomoćnika tuženice da li joj je poznato koliki bi bio iznos
S. ulaganja svjedokinja navodi da joj je ista rekla da bi to bilo oko 4000-
4500 Eura. Na daljnji upit zamjenice pun. tuženice što je u vrijeme kada je već
počela raditi došlo u dućan svjedokinja navodi da je to već navela a otkad je ona
počela raditi u dućanu s tim da je već i prije dolazila u prostor dućana, da je Slađana
kupila hladnjak za mliječne namaze, potom salamoreznicu, vagu te je kasa došla par
dana prije otvaranja dućana. Na daljnji upit da li joj je poznato kako je prostor
izgledao prije nego je tužena ušla u prostor svjedokinja navodi da su svi iz mjesta
govorili u smislu da je to S. super uredila da je to prije bila šupa.

14.4. Čitanjem Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između V.
E. kao zakupodavca i S. J. kao zakupnika, ovjeren po javnom
bilježniku J. M. iz S. pod brojem O.-1530/2017 od 3. ožujka 2017.
proizlazi da je u članku I. ugovoreno da zakupodavac daje zakupniku u zakup, a
zakupnik prima u zakup poslovni prostor koji se nalazi u B., ul. P. koji se sastoji od poslovnog prostora koji se nalazi u suterenu s južne strane, a
istočno od garaže u vlasništvu E. I.. Prostor se nalazi na čestici zgr. 647 u

8

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

ukupnoj površini od 35,36 m2. Člankom II. je ugovoreno da će zakupnik u poslovnom
prostoru obavljati trgovinu na malo. Člankom IV. je ugovoreno da ugovorne strane
sklapaju ugovor na određeno vrijeme od 1. ožujka 2017., a člankom V. da utvrđuju
visinu zakupnine u iznosu od 1.500,00 kuna te da je zakupnik dužan zakupninu
plaćati mjesečno unaprijed i to najkasnije do 10-og dana u mjesecu za tekući mjesec.
U Ugovoru iza teksta članka XIV. je dopisan tekst „Ja V. E. dajem u
zakup S. J. poslovni prostor s tim da njene obveze najma počinju s
početkom rada 01.05.2017. Sve eventualne promjene po dogovoru“. Ugovor je
vlastoručno potpisan po ugovornim strankama i ovjeren po javnom bilježniku.

15. Čitanjem pisane Opomene pred otkaz Ugovora o zakupu, sačinjene po
odvjetniku M. P. iz O. društva M. & partneri j.t.d.s
naznačenim datumom 11. listopada. 2017. upućen S. J., u istom se u
bitnom upozorava da nije platila g. E. dužnu zakupninu za svibanj, lipanj,
srpanj, kolovoz i rujan 2017., na što se obvezala ugovorom te se poziva u daljnjem
roku od sedam dana to učiniti jer će g. E. u protivnom raskinuti ugovor.

16. Čitanjem pisanog raskida Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10.
studenog 2017., sačinjenog po V. E., upućen tuženici, koji ima
svojstvo otkaza ugovora, u bitnom se ista obavještava da zakupodavac sa
navedenim danom raskida predmetni Ugovor o zakupu poslovnog prostora, poziva
da u roku od tri dana isprazni predmetni prostor od osoba i svojih stvari, preda mu
ključeve istog te podmiri dužne obveze s osnova raskinutog ugovora.

17. Na temelju provedenog postupka, ocjenom iskaza parničnih stranaka te ih
dovodeći u međusobnu svezu, kao i u svezu sa ostalim izvedenim dokazima u smislu
čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja V. E.
osnovan.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženoj iseliti i predati u posjed
predmetni poslovni prostor koji je bio predmet zakupa slobodan od osoba i stvari, te
dalje, isplata novčanog iznosa na ime neplaćene zakupnine te naknade za korištenje
tuđe stvari, kao i zahtjev tuženice–protutužiteljice za predajom stvari.

19. Sud kao nesporno utvrđuje sljedeće:

- da su tužitelj kao zakupodavac i tuženica kao zakupnik 3. ožujka 2017. sklopili
Ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi B.,
- da je tuženica kao zakupnik bila u obvezi plaćanja zakupnine tuženiku u
mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn te da ista nije platila niti i jedan mjesečni iznos
zakupnine,

- da je tužitelj kao zakupodavac 11.listopada 2017. pisanim putem uputio zakupniku
Opomenu pred otkaz Ugovora o zakupu, a kojim je tuženica pozvana tužitelju platiti
zakupninu u roku od sedam dana jer će u protivnom ugovor biti raskinut,

- da je tužitelj 10. studenog 2017. raskinuo predmetni ugovor o zakupu i pozvao
tuženu da u roku od tri dana isprazni predmetni poslovni prostor od osoba i stvari,
preda ključeve istog te podmiri dužne iznose zakupnine iz razloga što tužena kao
zakupnik nije u ostavljenom roku od sedam dana izvršila plaćanje dužne zakupnine.
- da je tuženica bila u posjedu predmetnog poslovnog prostora do 18. listopada 2018.

9

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

19. Spornim se ukazuje osnovanost tužiteljeve tražbine i visina tužiteljeve novčane tražbine.

20. Međusobni ugovorni odnos tužitelja i tuženice u konkretnom slučaju podliježe
primjeni odredaba Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne
novine“ broj 125/11, 64/15, dalje: ZZKPP).

21. Odredbom čl. 2. st. 3 ZZKPP-a je propisano da se poslovnim prostorom u
smislu tvoga Zakona smatraju poslovna zgrada, poslovna prostorija, garaža i
garažno mjesto.

22. Odredbom čl. 4. st. 1. ZZKPP-a je propisano da se zakup poslovnoga prostora zasniva ugovorom o zakupu.

23. Odredbom čl. 4. st. 3. ZZKPP-a je propisano da ugovor o zakupu poslovnoga
prostora mora biti sastavljen u pisanom obliku, a kada ga kao zakupodavac sklapa
R. H., odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i
potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.

24. Odredbom čl. 4. st. 4. ZZKPP-a je propisano da je ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbi stavka 2. i 3. toga članka ništetan.

25. Odredbom čl. 5. st. 1. ZZKPP-a je propisano da se ugovorom o zakupu
poslovnoga prostora obvezuje zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni
prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu,
dok se st. 2. Istog članka propisuje obvezan sadržaj tog ugovora.

26. Odredbom čl. 26. t. 2. ZZKPP-a je propisano da zakupodavac može otkazati
ugovor o zakupu u svako doba, bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o
trajanju zakupa ako zakupnik ne plati dospjelu zakupninu u roku od petnaest dana od
dana priopćenja pisane opomene zakupodavca,

27. Sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev za isplatu na ime zakupnine
odnosno naknade za korištenje poslovnog prostora.

28. Dakle, u postupku je utvrđeno da je između stranaka sklopljen Ugovor o
zakupu poslovnih prostorija prema kojem je tuženica trebala plaćati zakupninu u
iznosu od 1.500,00 kuna, potom da tuženica kao zakupnik nije izvršavala svoju
obvezu plaćanja mjesečnih iznosa zakupnine, u pogledu čega će sud naglasiti da
takvu činjenicu neplaćanja zakupnine tuženica tijekom ovog postupka uopće ne
dovodi u dvojbu, potom tužitelj pisanim putem opomenuo tuženicu da u određenom
roku (sedam dana) plati dospjelu zakupninu po čemu tuženica nije postupila, zbog
čega konačno tužitelj pisano otkazao predmetni ugovor i pozvao tuženicu u roku od
tri dana isprazniti predmetni poslovni prostor od osoba i stvari, predati ključeve istog i
podmiriti dužne iznose zakupnine.

29. Opisane radnje tužitelja kao zakupodavca su u skladu sa odredbom čl. 26. t.

2. ZZKPP-a koja propisuje da zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako
doba, bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa ako:zakupnik

10

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

ne plati dospjelu zakupninu u roku od petnaest dana od dana priopćenja pisane
opomene zakupodavca te čl. 20. ZZKPP-a koja propisuje da je nakon prestanka
zakupa zakupnik je dužan predati zakupodavcu poslovni prostor u stanju u kojemu
ga je primio, ako nije drukčije ugovoreno ili propisano tim Zakonom.

30. Kako iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženica napustila predmetni poslovni
prostor pa i da je u posjedu tužitelja, proizlazi i da se u prostoru i dalje nalaze stvari
vlasništva tuženice, čime proizlazi da ista nije prilikom napuštanja prostora predala
prostor slobodan od svojih stvari tužitelju. Slijedom opisanog tužbeni zahtjev prema
tuženici osloboditi poslovni prostor slobodan od njenih stvari se ukazuje osnovanim,
zbog čega je odlučeno kao u izreci pod I.

31. Uslijed nesporne činjenice da je predmetni prostor vraćen tužitelju u
preostalom dijelu zahtjeva predaje u posjed se odbija kao neosnovan i oslučuje kao u
izreci pod II.

32. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu kao osnovan, sve iz razloga koji slijede.

33. Dalje, nesporno je da tuženica nije platila dospjelu zakupninu u roku od
petnaest dana od priopćenja pisane opomene zakupodavca od 11. listopada. 2017.
pa su bili ispunjeni zakonski uvjeti za tužiteljev otkaz predmetnog ugovora o zakupu.

34. Tužitelj i tuženica su predmetnim Ugovorom o zakupu odredile bitne sastojke
njihova ugovornog odnosa, tako i visinu zakupnine koju je tuženica kao zakupnik
dužna plaćati kao i način plaćanja, što je sukladno odredbi čl. 5. ZZKPP-a, pa
moguće izmjene i promjene njihova ugovornog odnosa na način na koji tuženica
paušalno ukazuje u pogledu obveze plaćanja zakupnine se mogu razmatrati samo
kroz ugovorni odnos kako je to određen, odnosno ugovoren predmetnim ugovorom,
posebno naglašavajući da sukladno obvezi sklapanja ugovora u pisanom obliku to i
sve moguće izmjene, dopune ili promjene ugovora o zakupu kojima bi bili
promijenjeni ugovoreni uvjeti zakupodavnog odnosa moraju biti u pisanom obliku.

35. U svezi mogućeg postojanja usmenog ugovora između parničnih stranaka sa
istim predmetom zakupa, ali drugačijim usmenim dogovorom oko korištenja prostora
i naplate zakupnine, sud iz izvedenih dokaza nije utvrdio postojanje takvog ugovora.

36. Naime, postojanje usmenog ugovora između parničnih stranaka, dakle
tužitelja u svojstvu zakupodavca i tužene u svojstvu zakupoprimca, sa različitim
bitnim sastojcima ugovora o zakupu od pisanog se ne potvrđuje iskazima svjedoka.
Tako, svjedokinja D. P. navodi da ono što zna oko dogovora između
S. i E., je ono što joj je S. rekla da jedno vrijeme neće plaćati
najamninu jer su se njih dvoje tako dogovorili, dok se ne isplati ono što je uložila u taj
prostor. Iz istog iskaza proizlazi da svjedokinja nije bila prisutna kada su se parnične
stranke dogovarali oko najma i sačinili ugovor. Iz iskaza svjedoka J. T.
proizlazi da on nije bio prisutan kad su tužitelj i tužena potpisivali ugovor ili
eventualno dogovarali zakup i da ne zna kako su se dogovarali, a ono što zna je ono
što mu je tužena rekla.

37. Time se u bitnom potvrđuju navodi tužitelja da s tuženicom nije imao još neki
dogovor u smislu da bi tužitelj trebao obaviti neke radnje ili ona obaviti neke radnje u
korist tog poslovnog prostora te zbog toga umanjiti iznos zakupnine.

11

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

38. Dakle, sud nije utvrdio postojanje kakvog usmenog ugovora o različitom
uređenju odnosa od onog kako je to ugovoreno predmetnim pisanim Ugovorom o
zakupu poslovnog prostora od 3. ožujka 2017. Uputiti ponovno je na na odredbe čl.

4. st. 3. i 4. ZZKPP-a koje je propisuju obveznu formu ugovora o zakupu poslovnoga
prostora u pisanom obliku i ništetnost ugovora o zakupu sklopljen protivno odredbi
stavka 2. i 3. toga članka, a dalje i čl. 286. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) koji propisuje
da zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije
izmjene i dopune ugovora.

39. U pogledu dijela tražbine na ime isplate ugovorene zakupnine za vrijeme
trajanja ugovornog odnosa između tužitelja i tuženice, naglasiti je da tuženica ne
spori da nije plaćala zakupninu, ne dovodi u dvojbu niti visinu iznosa mjesečne
zakupnine kako je to ugovoreno, već se poziva na drugačiji usmeni dogovor i
kompenzaciju sa mjesečnim iznosima zakupnine, a koji prigovor i navod tuženice
sud, kako je to naprijed opisano i obrazloženo otklanja kao neosnovan.

40. Odredbom članka 9. ZOO-a, propisano je da je sudionik u obveznom odnosu
dužan ispuniti svoju obvezu te je odgovoran za njezino ispunjenje.
Odredbom čl. 65. ZOO-a je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten
zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.
Odredbom čl. 173. st. 1. ZOO-a je propisano da je dužnik dužan ispuniti obvezu u
roku koji je predviđen ugovorom.

Odredbom čl. 183. st. 1. ZOO-a je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

41. Tuženica neopravdano nije ispunila svoju ugovornu obvezu isplate zakupnine
u ugovorenim rokovima za mjesece svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad

2017. te je stoga i odgovorna za ispunjenje, radi čega je sud u tom dijelu odlučio kao
u točki II. izreke presude. Osim toga, na dosuđene iznose tuženica je temeljem
odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a obvezna tužitelju platiti i zatezne kamate, i to, kako
su iste i zatražene tj. od dospijeća nastanka pojedinih mjesečnih obveza pa do
isplate.

42. Tužitelj svoju preostalu novčanu tražbinu prema tuženici temelji na njenom
bespravnom korištenju poslovnog prostora i nakon podnošenja tužbe, kako navodi u
podnesku od 19. prosinca 2019., pa da su s osnova tog korištenja dospjela
potraživanja do listopada 2018. u visini od po 1.500,00 kuna.

43. Ukazati da je otkazom ugovora o zakupu otpala pravna osnova potraživanja
zakupnine pa tužitelj kao vlasnik nekretnine od tuženice koja je koristila predmetni
poslovni prostor nakon otkaza ugovora o zakupu ima pravo na naknadu za korištenje
tog prostora.

44. Odredbom čl. 1120. ZOO-a je propisano da, kad je netko tuđu stvar uporabio
u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako
nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

45. Odredbom članka 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,

12

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) je propisano da vlasnik
ima pravo posjedovanja, uporabe i korištenja svoje stvari.

46. Svojstvo tužitelja kao vlasnika predmetnog poslovnog prostora koji ima pravo
na posjed i korištenje predmetne nekretnine se u postupku ne ukazuje dvojbenim.
Korištenje predmetnog poslovnog prostora od strane tužiteljice i nakon otkaza
ugovora o zakupu do mjeseca listopada 2018. proizlazi utvrđenim iz provedenog
dokaznog postupka te dalje ukazuje da tuženica nakon otkaza ugovora o zakupu,
dakle, nakon prestanka ugovornog odnosa bespravno koristi poslovni prostor, tako
da tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje poslovnog prostora.

47. Stoga, kako je u tuženica u razdoblju nakon otkaza ugovora o zakupu do
listopada 2018. nedvojbeno bila u posjedu i koristila nekretninu, odnosno poslovni
prostor tužitelja, čime ovoga i onemogućila u korištenju istog, sud smatra da je u
cijelosti osnovana tražbina tužitelja sukladno odredbi čl. 1120. ZOO-a.

48. Visinu mjesečne naknade za korištenje poslovnog prostora sud utvrđuje baš u
zatraženom iznosu od 1.500,00 kuna kako je bio prethodno za vrijeme trajanja
ugovornog odnosa zakupa i ugovorena visina mjesečne zakupnine, uzimajući
posebno u obzir da tuženica nije niti po uređenom tužbenom zahtjevu prigovorila
visini tražbine na ime pojedinih mjesečnih iznosa na ime naknade za korištenje
prostora.

49. Slijedom naprijed utvrđenoga sud je u tom dijelu prihvaćajući tužbeni zahtjev
kao osnovan s osnova naknade za korištenje tuđe stvari u pogledu pojedinih
mjesečnih tražbina za mjesece studeni i prosinac 2017. Te mjesece siječanj, veljaču,
ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2018. odlučio kao u
točki II. izreke presude. Osim toga, na dosuđene iznose tuženica je temeljem
odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a obvezna tužitelju platiti i zatezne kamate, i to, kako
su iste i zatražene tj. od dospijeća nastanka pojedinih mjesečnih obveza pa do
isplate.

50. Radi navedenoga je odlučeno kao pod IV izreke.

51. Tuženica-protutužiteljica je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor radi
prebijanja, međutim nije označila novčani iznos svoje tražbine prema tužitelju, već je
to učinila podneskom od 7. rujna 2020. označavajući novčani iznos od 24.000,00 kn,
kako se to može zaključiti čitanjem podneska.

52. S te osnove tuženica je u spis priložila u preslici niz računa, a radi utvrđivanja

osnovanosti istaknutog prigovora prijeboja.

53. Odredbom čl. 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti
činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i
dokaze protivnika, a odredbom čl. 221a istog Zakona propisano je da će sud o
postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja ako na temelju
izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

54. Kako se dakle, istaknuti prigovor radi prebijanja temelji na ulaganju tuženice u predmetni poslovni prostor u vrijeme dok je ista imala svojstvo zakupnika prostora,

13

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

sud će naglasiti da samo dostava preslika računana, u velikoj mjeri i slabo čitljivih,
kao dokaza o kupovini različitih proizvoda, na kojima uglavnom i nema oznake
naručitelja, nije dostatno da bi se uopće moglo iste dovesti u vezu s navodima
tuženice o izvršenom ulaganju, kao i ručni zapis plaćanja prema radnicima. Da bi se
mogla utvrditi tražbina tužiteljice s osnova ulaganja u prostor tužitelja to je moguće
jedino izvođenjem vještačenja po sudskom vještaku građevinske struke i
procjeniteljem te potom dovodeći u svezu s nalazom, u spis dostavljene preslike
računa. Kako prijedloga izvođenja takvog dokaza nije bilo, to sud samo na temelju
preslika računa, ali i nekog drugog relevantnog izvedenog dokaza u tom smislu ne
može utvrditi osnovanost tražbine tuženice prema tužitelju, slijedom čega je
prigovor radi prebijanja odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci pod III.

55.U pogledu protutužbenog zahtjeva tuženice-protutužiteljice, sud smatra zahtjev neosnovanim.

55. Sud upućuje da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo primjenjuju sljedeće zakonske odredbe;

56. Odredbom čl. 161. st.. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(Narodne novine, broj , 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 91/96, dalje: ZV) je propisano da vlasnik ima
pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed
te stvari.

57. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a je propisano, da bi u postupku pred sudom ili
drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu
stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je
stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

58. Ukazati je da tijekom postupka nije izveden niti jedan relevantni dokaz na
temelju kojeg bi se moglo sa sigurnošću utvrditi da se stvari koje su opisane u
tužbenom zahtjevu tuženice-protutužiteljice njeno vlasništvo.

59. Dalje, kako ispravno primjećuje tužitelj-protutuženik, obveza tuženice-
protutužiteljice je predati predmetni poslovni prostor tužitelju-protutuženiku, po čemu
je postupila, ali i prostor osloboditi ga od svojih stvari po čemu nije postupljeno.
Slijedom opisanog, dok još postoji obveza tuženice-protutužiteljice u opisanom
smislu, pa i uzimajjći u obzir da ista nije pozivala tužitelja protutuženika da joj preda
te stvari, što bi bila radnja koja bi prethodila njenoj protutužbi, to je njen zahtjev
neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u izreci pod V.

60. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st.

2. i čl. 155. ZPP-a odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužitelja uz
primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine,
broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja
pojedinih parničnih radnji.

61. Tužitelju se obzirom na vrijednost predmeta spora i okolnost da nije
uspio u neznatnom dijelu zahtjeva priznaje trošak na ime zastupanja po
punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 100
bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), zastupanje na ročištima na dane 19.12.2018., 28.1.2019.,

14

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

13.3.2019., 7.9.2020., 27.9.2020., 18.1.2021., 19.5.2021., 20.10.2021. u iznosima od
po 100 bodova svako (Tbr.9.t.2.Tarife), zastupanja na ročištima na dane 16.7.2021. i

1.9.2021. u iznosima od po 50 bodova svako (Tbr.9.t.1.Tarife), sastava obrazloženih
podnesaka od 27.9.2020. u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.t.1. Tarife, što ukupno
predstavlja 1000 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja
iznos od 10.000,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a
(2.500,00 kuna) što čini ukupan iznos od 12.500,00 kuna kao trošak zastupanja.
Ovome iznosu pridodan je iznos od 500,00 kuna na ime sudske pristojbe za tužbu i
iznos od 500,00 kuna na ime sudske pristojbe za presudu tako da ukupni trošak
tužitelja iznosi 13.500,00 kuna koji se dosuđuje tužitelju na ime parničnog troška i koji
iznos je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju. Tužitelju na dosuđeni iznos troška
pripada i zatražena zatezna kamata sukladno čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne
novine” broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16 i 73/17) koja teče od dana donošenja
presude

Slijedom opisanoga, odlučeno je kao u izreci pod VI.

Sud je odbio zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na sastav podneska
predanog na ročištu od 19.12.2018.ovo stoga jer je punomoćnik tužitelja pristupio
tom ročištu na kojemu je predao podnesak, a sadržaj istoga je mogao i usmeno
iznijeti na tom ročištu, te u iznosima za ročišta od 16.7.2021. i 1.9.2021. u iznosima
višim od dosuđenog. zbog čega se preostalom dijelu zahtjeva u iznosu od 1.875,00
kuna više od dosuđenog zahtjev odbija kao neosnovan.

Kako tuženica nije uspjela u sporu, to je odbijen zahtjev iste za naknadu
parničnog troška kao neosnovan te je stoga odlučeno kao u izreci pod VII.

U Splitu, 24. studenog 2021.

S U D A C

Daniel Ban v. r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana
od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu,
u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženice
- u spis