REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
SPLIT

Poslovni broj: 87 Povrv-901/2021

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja H. E. d.o.o. O.:…, Z. punomoćnici J. Š., odvjetnici u S., po generalnoj punomoći,
O.:…, protiv tuženika G. S., O.: …, S., radi isplate, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 6.
srpnja 2021. u nazočnosti punomoćnice tužitelja J. Š., odvjetnice i
punomoćnice tuženika, I. P., dipl.iur., 30. srpnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
A. Š. iz S. pod poslovnim brojem OVRV-3068/2020 od 19. listopada 2020.
kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 743,28 kn
(sedamstočetrdesettri kune i dvadesetosam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom
koja teče

-na iznos od 258,41 kn od 1. veljače 2019., -na iznos od 484,87 kn od 5. ožujka 2019.,

pa do naplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju iznos od 912,50 kn
(devetstodvanaest kuna i pedeset lipa) kuna na ime troškova parničnog postupka sa
zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate i to na
način da se ista određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu traženja u iznosu od
167,50 kn (stošezdesetsedam kuna i pedeset lipa) više od dosuđenog zahtjev odbija
kao neosnovan.

Obrazloženje

2

Poslovni broj: 87 Povrv-901/2021

1. Tužitelj je, u svojstvu ovrhovoditelja 20. kolovoza 2020. podnio prijedlog
za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika (sada tuženika) G.
S., radi naplate novčanog iznosa od 743,28 kn sa pripadajućom zateznom
kamatom na pojedinačna potraživanja po osnovi duga po neplaćenim računima za
potrošnju električne energije.

2. Prihvaćajući prijedlog kao osnovan, javni bilježnik A. Š. iz S.
je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja OVRV-
3068/2020 od 19. listopada 2020. protiv kojeg naloga je tuženik, tada u svojstvu
ovršenika, podnio prigovor pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti.

3. Tuženik u prigovoru od 9. prosinca 2020. (list 8-9 spisa) navodi kako
mu ovrhovoditelj nikada ranije nije dostavio računa za plaćanje utroška električne
energije, ali i da priložena kartice ne bi bila valjan dokaz osnove, niti visine
tužiteljevog potraživanja. Tuženik ističe prigovor zastare tužiteljevog potraživanja.

4. Tužitelj, u podnesku od 6. svibnja 2021. (list 19 spisa), očitujući se na
prigovor tuženika, navodi da eventualna okolnost da tuženik nije primio račune nije
relevantna za postupak obzirom da se računi dostavljaju običnom poštom, a ne
preporučenom te nije moguće dokazivati navedeno. Ukoliko tuženik i nije primio
predmetne račune, da je isti znao da je obveza prema tužitelju mjesečna te ga je
trebao obavijestiti o istom. Tužitelj uz podnesak dostavlja neplaćene račune za koje
tereti tuženika, a koji sadržavaju podatke tuženika kao dužnika. Dospjeli neplaćeni
račun ili izvadak iz poslovnih knjiga da predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu
odredbe čl. 31. Ovršnog zakona, čime tužitelj dokazuje svoje potraživanje.
Predmetna vjerodostojna isprava da sadržava sve što je potrebno u smislu odredbi
članka 31. Ovršnog zakona. Dalje navodi da je, ukoliko je tuženik smatrao da nije u
obvezi plaćanja električne energije za predmetnu nekretninu, tada morao obavijestiti
tužitelja te je imao pravo na pisani prigovor za ispostavljene račune sukladno čl. 10.
st. 4. Zakona o zaštiti potrošača, a na koje pravo je upućen na poleđini svakog
računa. Predlaže održati na snazi platni nalog javnog bilježnika A. Š. O.-
3068/20 u cijelosti.

5. Tijekom postupka, tužitelj u pogledu istaknutog prigovora zastare ističe
kako potraživanje nije u zastari, obzirom da se radi o potraživanju za električnu
energiju prema kupcu iz kategorije gospodarstva, a u kojem slučaju računi
zastarijevaju u roku od tri godine od dana dospijeća svakog pojedinog računa. Nema
daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Pun. tuženika izlaže i predlaže kao u odgovoru na tužbu, te ističe kako je G. S. predmetne račune prvi put zaprimio u podnesku od 6. svibnja.2021.

7. Sud je smatrajući da postoje svi zakonski uvjeti iz odredbe čl. 292. st. 8.
Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,
dalje: ZPP), koja propisuje da, ako ocijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja
moguće, sud može na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom
ročištu održati glavnu raspravu, sud je na ročištu od 6. srpnja 2021. zaključio
prethodni postupak i održao glavnu raspravu.

3

Poslovni broj: 87 Povrv-901/2021

8. Sud je u dokazne svrhe pročitao izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija
računa) H. E. za kupca G. S.-U. odjel za komunalno gospodarstvo,
redarstvo i mjesnu od 13. kolovoza 2020. (list 4 spisa), račun br. 2301024747-
181220-7, izdan od H. E. d.o.o. za kupca G. S. od 31. prosinca 2018. (list
20 spisa), račun br. 2301024747-190120-0, izdan od H. E. d.o.o. za kupca
G. S. od 31. siječnja 2019. (list 22 spisa).

9. Predmet spora je utvrđivanje postojanja tražbine tužitelja prema
tuženiku u konačnom iznosu od 743,28 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama na ime neplaćenih pojedinačnih računa za isplatu potrošene električne
energije i zahtjev za isplatu tog iznosa.

10. Kako se radi o sporu male vrijednosti, to su u postupku primijenjene
odredbe čl. 457. do 467.a ZPP-a, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u
novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.

11. Sud naglašava da se o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju
činjenica koje se utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a, a stranke su
dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te
činjenice potvrđuju.

12. Nakon ocjene izvedenih dokaza, čitanjem isprava koje prileže spisu,
primjenjujući odredbu čl. 8. ZPP-a, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja
osnovan.

13. Sud kao neosnovan otklanja tuženikov prigovor zastare tužiteljevog potraživanja.

14. Odredbom čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) je propisano da
zastarijevaju za jednu godinu: tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku
energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka,
odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva,

15. Odredbom čl. 228. st. 1. ZOO-a je propisano da međusobne tražbine iz
trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i
osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene
u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, dok je stavkom 2. istog članka
propisano da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

16. Čitanjem računa izdanih od H. E. d.o.o. br. 2301024747-
181220-7 i br. 2301024747-190120-0, na istima je oznaka ugovornog računa
2301024747, oznaka kkupca G. S. te oznake „P. nn bijeli”.

17. N. je i da G. S. ima svojstvo pravne osobe po odredbi čl, 9.
Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi NN broj
33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 1
23/17, 98/19, 144/20).

4

Poslovni broj: 87 Povrv-901/2021

18. Slijedom utvrđenoga proizlazi da tužiteljeva tražbina prema tuženiku ne
predstavlja tražbinu naknade za isporučenu električnu energiju, kao usluge za
potrebe kućanstva, već da isti predstavlja uslugu iz kategorije poduzetništva, koji se
temelji na ugovoru trgovačkom zbog čega se u tom slučaju primjenjuje trogodišnji
zastarni rok iz čl. 228. st. 1. ZOO-a.

19. Kako je dospijeće predmetnih računa 31.siječnja 2019. odnosno 4.
ožujka 2019., a tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio 20. kolovoza 2020. dakle, unutar
trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 228. st. 1. ZOO-a, to u trenutku podnošenja
prijedloga za ovrhu nije nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja.

20. Sukladno odredbama Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu
električnom energijom („NN” broj 85/15, dalje: Uvjeti) čl. 34. st. 4. da u
kategoriju poduzetništvo pripadaju krajnji kupci koji kupuju električnu energiju za
potrebe proizvodnje robe i/ili pružanja usluga i ne koriste je u svom kućanstvu.

21. Odredbom čl. 3. st. 2. t. 46. Zakona o tržištu električne energije
(„NN” broj 22/13, 102/15, 68/18, 52/19) propisano je da je poduzetnik –
svaka pravna ili fizička osoba koja kupuje električnu energiju za potrebe proizvodnje
robe i/ili pružanja usluga i ne koristi je u vlastitom kućanstvu,
točkom istog stavka propisano da je krajnji kupac – kupac koji kupuje električnu
energiju za vlastito korištenje, dok je točkom 67. istog stavka propisano da je ugovor
o opskrbi krajnjeg kupca – ugovor kojim se uređuje opskrba krajnjeg kupca
električnom energijom, ali ne uključuje izvedenicu električne energije, a može
uključivati odredbe o otkupu viškova proizvedene električne energije u slučaju
kupaca s vlastitom proizvodnjom.

22. Odredbom čl. 62. st. 1. Zakona o tržištu električne energije propisano je
da se prava i obveze između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju se
ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca., a stavkom 2. istog članka propisano da se
sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije uređuju općim
uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima
opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojima se uređuje
dostave računa (poštom, e-poštom) promjena tarifnog modela, priključne snage i sl.),
najkasnije u roku od 5 (pet) dana od njihova nastanka, zajedno s odgovarajućom
dokumentacijom iz koje je vidljivo da je došlo do predmetne promjene.

23. Sud kao neosnovan otklanja i navod iz tuženikova prigovora (koji se
ima smatrati odgovorom na tužbu) da priložena kartica ne bi bila valjan dokaz
osnove, niti visine tužiteljevog potraživanja.

24. Čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) H. E.
za kupca G. S.-U. odjel za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu od

13. kolovoza 2020. proizlazi da je na istom označen ugovorni konto: 2301024747,
kao kupac označen G. S. i označen osobni identifikacijski broj tuženika.

25. Opisani podaci su označeni i na računima br. 2301024747-181220-7 i br. 2301024747-190120-0,

26. Zaključiti je stoga da tuženi G. S. ima svojstvo ugovorne stranke kao kupca u ugovoru o opskrbi krajnjeg kupca, broja ugovornog konta 2301024747,

5

Poslovni broj: 87 Povrv-901/2021

sklopljenim sa tužiteljem kao opskrbljivačem te je stoga upoznat sa obvezom plaćanja mjesečnih računa za potrošnju električne energije.

27. Bitnim se ukazuje svojstvo tuženika kao kupca električne energije koji je u takvom svojstvu označen u izvodu iz poslovnih knjiga i na pojedinačnim računima.

28. Slijedom naprijed utvrđenog, ne ukazuje se dvojbenim spornim svojstvo
tuženika kao krajnjeg kupca električne energije, niti svojstvo tužitelja kao isporučitelja
i opskrbljivača električne energije tuženici kao kupcu, sukladno citiranim odredbama
Zakona o tržištu električne energije i Općih uvjeta, a koji tužitelj i tuženik su sa
navedene osnove u ugovornom i obveznom odnosu.

29. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisuje se kako je sudionik u obveznom
odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a
odredbom čl. 65. st. 1. ZOO-a propisuje kako je na temelju obveze vjerovnik ovlašten
zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.
Nadalje, odredba čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje kako dužnik koji zakasni s
ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

30. Sud je čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacija računa)
tužitelja, a koji izvod kao vjerodostojna isprava po čl. 31 Ovršnog zakona predstavlja
ispravu koja se može koristiti u dokazne svrhe u ovom postupku jer su u istom
naznačeni vjerovnik odnosno u ovom predmetu tužitelj, dužnik odnosno ovdje
tuženik, predmet obveze, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Dodatno
se postojanje tužiteljeve tražbine potvrđuje i čitanjem pojedinačnih računa tužitelja,
napominjući da tuženik osnovano i obrazloženo ne dovodi u dvojbu utvrđeno
postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku sa osnove neplaćenih pojedinačnih
računa za potrošnju električne energije i to po računu br. 2301024747-181220-7 od

31. prosinca 2018. u iznosu od 258,41 kn, sa dospijećem plaćanja 31. siječnja 2019,
za razdoblje od 30.studenog do21. Prosinca 2018. te po računu br. 2301024747-
190120-0 od 31. siječnja 2019. u iznosu od 484,87 kn sa dospijećem plaćanja 4.
ožujka 2019. za razdoblje od 21. prosinca 2018. do 30. siječnja 2019., dakle u
ukupnom iznosu od 743,28 kn, zbog čega se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim
se zahtijeva isplata tog iznosa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
ukazuje osnovanim.

31. Na dosuđeni iznos tuženik je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a
obvezan tužitelju platiti i zakonsku zateznu kamatu, kako je ista i zatražena od dana
dospijeća pojedinih računa, pa do isplate.

32. Slijedom naprijed utvrđenog i obrazloženog, a sukladno odredbi čl. 451.
st 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz
S., poslovnog broja OVRV-3068/2020. od 19. listopada 2020. .u dijelu kojim se
nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 743,28 kn je održan
na snazi kako je to u izreci presude pod 1.

33. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog
iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi
na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog
postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti

6

Poslovni broj: 87 Povrv-901/2021

prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu
parničnog postupka.

34. Odluka o parničnom trošku, dakle, odluka o troškovima čitavog
postupka temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a
odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužitelja i u granicama istog, uz
primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN,
broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja
pojedinih parničnih radnji.

34.1. Tužitelju se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti u
postupku priznaje i dosuđuje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a
isti se odnosi na trošak zastupanja u cijelom postupku u iznosu od 50 bodova
(Tbr.7.t.8.Tarife) kao jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak. Kako je
vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 500,00 kuna koji se
uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (125,00 kuna) što čini ukupan iznos od
625,00 kuna kao trošak zastupanja. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka
obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 3. ZPP-a, a
odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih
bilježnika u ovršnom postupku („NN“ broj 8/11, 112/12, 114/12). koji se
sastoji od troškova sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 kuna (Tbr.11.t.2.
Tarife), koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (37,50 kn) što čini iznos
od 187,50 kn. Tužitelju se priznaje i iznos od 100,00 kuna na ime sudske pristojbe
presude po Tar. br. 2. u svezi sa Tar.br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („NN“ broj 53/2019). Tužitelju je dakle, priznat ukupan trošak u iznosu od 912,50
kuna koji se dosuđuje tužitelju na ime parničnog troška i koji iznos je tuženik u obvezi
naknaditi tužitelju. Tužitelju na dosuđeni iznos troška pripada i zatražena zatezna
kamata određena po čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a koja teče od dana donošenja presude.

35. Za više traženo, od naprijed priznatog i dosuđenog troška, a u iznosu
od 67,50 kn i to u iznosu od 37,50 kuna na ime odvjetničkih materijalnih troškova,
koji nisu obrazloženi te u iznosu od 30,00 kuna koji se odnosi na trošak otprave u
dijelu javnobilježničkog troška, za nastanak kojeg troška ne postoje dokazi, sve u
dijelu troškova ovršnog postupka, dalje i u preostalom iznosu od 100,00 kn na ime
sudske pristojbe za presudu se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

35.1. Slijedom naprijed opisanog i utvrđenog, odlučeno je kao u izreci pod II.

U Splitu, 30. srpnja 2021.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana
od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu,
u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

7

Poslovni broj: 87 Povrv-901/2021

DNA:

- punomoćniku tužitelja,
- tuženiku,

- u spis.