1

Poslovni broj: 15 Psp-3/2020-15

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužitelja J. V., B. V., OIB:, koga zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik iz S., protiv tuženika I. K., Č., B. R., OIB:, koga zastupa punomoćnik A. O. B., odvjetnik iz O., radi smetanja posjeda, nakon ročišta održanog 23. prosinca 2020., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 11. siječnja 2021.

 

r i j e š i o j e:

 

              Tuženik I. K., Č., B. R., OIB:, smetao je tužitelja J. V., B. V. 53, OIB:, u posljednjem mirnom posjedu nekretnine i to kč.br. 2912 - oranica sa 6561 m2, koja je upisana u PL 1240 k.o. Čačinci, tako što je samovlasno preorao predmetnu nekretninu u dužini od oko 320 metara i širini od 1,65 metara na stranu susjedne nekretnine J. K., Č., B. R. 13, označen točkama A-B-D-C-A prema skici izmjere mjerničkog vještaka P. O. iz N. od 22. rujna 2020., u površini od 528 m2, pa se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, te nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, tako što će tuženik vratiti odorani dio nekretnine tužitelja, u roku od 8 dana.

 

              Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 5.900,00 kn, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj navodi da je posljednjih 10-15 godina mirni posjednik kč.br. 2912 k.o. Čačinci, da je 25. rujna 2018., uočio da je od te nekretnine, otprilike tri dana ranije, na susjednu nekretninu odorano šest brazdi, odnosno oko 200 metara po cijeloj dužini i u širini oko 2,5 metra čestice, da ga je na opisani način tuženik smetao u mirnom posjedu predmetne nekretnine, pa predlaže da sud donese odluku da ga je tuženik smetao u posjedu kč.br. 2912 k.o. Čačinci i to u dijelu, pravcem i površini prikazanim u skici izmjere vještaka mjernika, da se tuženiku zabrani svako takvo ili slično smetanje i naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja. Potražuje trošak postupka.

 

              Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da je stvarna granica posjeda nekretnine tužitelja i nekretnine oca tuženika bila i jest ulegnuće između tih oranica, da otac tuženika od same kupnje kč.br. 2913, ima mirni posjed do tog ulegnuća, potom, ističe prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije, osporava da je bilo koje radnje poduzimao na kč.br. 2912 k.o. Čačinci, koja je u vlasništvu njegovog oca bilo samoinicijativno, bilo po nalogu svoga oca, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja da plati trošak parničnog troška.

 

              U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka, saslušao je svjedoke V. M., J. K., I. K., I. V. i J. K., izvršio je uvid u izvadak iz BZP za zk.ul.br. 1240 k.o. Čačinci, list 4 i 19, zk.ul.br. 925 k.o. Čačinci, list 11, u fotografiju, list 5, izvršio je očevid na licu mjesta i proveo mjerničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku P. O., na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

 

U rujnu 2018., posljednji mirni posjed zemljišta koje je u skici izmjere vještaka mjernika označeno točkama A, B, D, C, A, imao je tužitelj. Odoravanjem toga zemljišta u širini 1,65 metara i dužini 320 metara, što čini površinu od 528 m2, tužitelj je smetan u posjedu, koje smetanje su izvršili tuženik, koji je faktički izvršio radnju smetanja, te J. K., tuženikov otac, u čiju korist je taj čin poduzet.

 

              Tužitelj J. V. je iskazao da je godinama posjednik oranice Bočine - kč.br. 2912 k.o. Čačinci, najprije kao zakupac, a zatim kao vlasnik, da u rujnu 2018., nije znao tko je od K. posjednik susjedne kč.br. 2913, da je 25. rujna 2018., uočio da je od njegove čestice, cijelom dužinom, odorano šest brazdi i naorano na susjednu kč.br. 2913, da je tih šest brazdi prethodno nesmetano uživao 15-tak godina, da se nakon smetanja posjeda do danas stanje na terenu nije promijenilo, da je u vrijeme očevida suda na licu mjesta istih šest brazdi zasijano kukuruzom, da uz kukuruz postoji kanalić, koji nikada nije bio međa dvaju čestica, da nekoliko dana nakon smetanja posjeda sreo tuženika i kazao mu za opisano odoravanje, što je tuženik prokomentirao riječima „to ćemo vratiti nazad“, da je zbog toga I. K. označio kao tuženika u ovom postupku, te da fotografija (list 5) predstavlja prikaz predmetnih oranica i snimio ju je njegov sin.

 

              Iskaz tužitelja sud cijeni istinitim i logičnim.

 

              Iz iskaza tuženika I. K., saslušanog kao stranke, proizlazi da je njegov otac J. kupio 2017., kč.br. 2913 k.o. Čačinci i stupio u posjed iste, da je prije smetanja posjeda nekoliko puta bio na očevoj čestici, ali se ne može očitovati gdje je bila međa, da ne može kazati je li to kod ruba kukuruza vidljivog na očevidu Suda na licu mjesta ili na nekom djelu koji je sada potanjuran (tužiteljeva čestica), niti se može očitovati je li njegovom ocu vraćeno prethodno odorano zemljište na tome dijelu, te da mu je tužitelj 2017., rekao da ga „ne diramo dok ne ovrši žito“. Tuženik poriče da je tijekom 2018., obavljao bilo koje poslove na očevoj i na tužiteljevoj oranici Bočine, navodi da ne zna je li i tko odorao tužitelju zemljište s kč.br. 2912, da su njegova supruga, otac J. i brat J. nositelji zasebnih OPG-a, te da ocu u obradi zemljišta pomažu jedan zaposlenik i bratić.

 

              Sud nalazi da je iskaz tuženika subjektivan, neistinit i usmjeren na izbjegavanje građanskopravne odgovornosti za smetanje posjeda.

 

Iz iskaza svjedoka J. K., oca tuženika, proizlazi da je 2017., kupio oranicu Bočine, da mu prodavatelj nije pokazao granice posjeda kupljene čestice, da je u vrijeme kupnje između njegove i susjedne tužiteljeve čestice bio mali jarak i taj jarak je smatrao međom, da je, potom, preko istog jarka tužitelj posijao pšenicu, da je na njegovo upozorenje da mu je neosnovano odorao 3-4 metra, tužitelj odgovorio da će se "ako pipne to" vidjeti na sudu, da nije pokrenuo sudski spor radi smetanja posjeda protiv tužitelja, da mu je to odorano naoravanjem vraćeno naredne 2018., da je i nadalje nastavio u tim granicama uživati nekretninu, te da se radilo o odoranih šest brazdi cijelom dužinom oranice za koje tužitelj smatra da je smetan u posjedu, odnosno, do granice zasijanog kukuruza na očevidu Suda. Svjedok poriče da su on i/ili sin mu I. smetali tužitelja u posjedu, te navodi da je u rujnu 2018., tuženik vršio soju na nekretninama svjedoka u Bukviku i nedaleko Mikleuša, u čemu su mu pomagali on i I. K..

 

Iskaz svjedoka J. K. starijeg je dijelom upravljen na zaštitu tužitelja, koji mu je sin, te sadrži i proturječnosti od poricanja smetanja posjeda, do potvrde da mu je 2018., naoravanjem vraćen dio koji je tužitelj 2017., odorao od njegove oranice, i da se radi dijelu za koje tužitelj sada drži da je smetan u posjedu.

 

Da je sin tužitelja, da ocu pomaže u obradi Bočine, da su u rujnu 2018., obojica uočili da je s očevog oranice odorano šest brazdi, te da je otac izrazio sumnju da je to učinio tuženik, i to zato što mu je tuženik ranije kazivao da međa nije dobro označena i da to treba ispraviti, utvrđeno je iz iskaza svjedoka I. V.. Na očevidu Suda je svjedok bio izričit da je prije smetanja posjeda, 15-tak godina otac nesmetano uživao površinu prvih šest brazdi zasijanog kukuruza.

 

Iskaz svjedoka I. V. sud ocjenjuje logičnim i uvjerljivim.

 

              Da je kč.br. 2912 k.o. Čačinci naslijedila iza oca, da je godina tužitelj bio ugovorni zakupac, da je potom tu nekretninu prodala tužitelju, te da nema nikakvih saznanja o predmetnom sporu, utvrđeno je iz iskaza svjedoka V. M..

 

              Iskazu svjedoka V. M. je sud povjerovao kao istinitom i sukladnom drugim provedenim dokazima.

 

              Svjedok J. K. je iskazao da je brat tuženika i sin J. K., da otac načelno sam obrađuje svoje zemljište, ali mu povremeno u tome pomažu on i brat, da je otac prije 2-3 godine kupio Bočine i međaš mu je V., te da on, svjedok, ne zna tko je 2018., orao očevo zemljište, a da on to nije činio.

             

Iskazu svjedoka J. K. mlađeg je sud povjerovao, kao razložnom.

             

              Da su mu tuženik i J. K. bratići a njihov otac J. stric, da su K. nositelji OPG-a, da ne zna da li svatko od njih zasebno obrađuje svoje zemljište ili to čine zajedno, da mu je tuženik kazivao da je tužen zbog odoravanja nekog zemljišta, da su tuženik i on od 1. do 20. rujna 2018., vršili suncokret, nakon čega su narednih 10-tak dana vršili soju u Bukviku i Lištrovcu, te da u tom razdoblju nisu radili u Čačincima, proizlazi iz iskaza svjedoka I. K..

 

              Svjedok I. K. nema relevantnih saznanja glede posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pa njegov iskaz sud nije posebno ni cijenio.

 

              Provedenim mjerničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku P. O. iz N. je izvršena identifikacija tužiteljeve kč.br. 2912 k.o. Čačinci, južno od koje se nalazi kč.br. 2913 k.o. Čačinci u vlasništvu oca tuženika, izvršeno je mjerenje i snimanje granice posljednjeg mirnog posjeda u rujnu 2018., prema pokazivanju tužitelja i svjedoka J. K., utvrđeno je da se granica posljednjeg mirnog posjeda pruža i to po tužitelju između točaka A i B u skici izmjere, a po ocu tuženika do ruba njegovog zasijanog kukuruza, između točaka C i D u skici izmjere, da su tako pokazane granice paralelni pravci udaljeni 1,65 metara i protežu se od poljskog puta na sjeverozapadnoj strani do kanala na jugoistočnoj strani nekretnina u dužini od 320 metara, da površina između tim pravcima pokazanih granica iznosi 528 m2, da su stranke pokazale kanalić, da je riječ o kanaliću koji je nastao razoravanjem i služi za odvodnju oborinskih voda, da je kanalić prosječne širine 0,5 metara i njegovom se sredinom proteže pravac između točaka C i D, a što je u vrijeme očevida Suda granica posjeda.

 

              Da je vlasnik kč.br. 2912 prije podnošenja tužbe, 4. listopada 2018., bila V. M., te da je aktualni vlasnik tužitelj, utvrđeno je iz izvadaka iz BZP za zk.ul.br. 1240 k.o. Čačinci (list 4 i 19).

 

Da je J. K., OIB:, vlasnik kč.br. 2913, utvrđeno je iz izvatka iz BZP za zk.ul.br. 925 k.o. Čačinci (list 11).

 

Sud nalazi da je vještak mjerničke struke P. O. dao nalaz i mišljenje u skladu s pravilima struke, te da su nalaz i mišljenje jasni, razložni.

 

Ostale pročitane pisane dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne.

 

              Cijeneći svaki dokaz zasebno i u svezi s drugim provedenim dokazima, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), sud je izveo zaključak da je osnovan tužbeni zahtjev.

 

              Prije svega, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), propisuje da je posjed faktična vlast glede stvari (čl. 13.), da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed i da je samovlast zabranjena (čl. 20.) da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda (čl. 21.) da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja i zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, te da sud pruža ovu zaštitu posjeda u postupku za smetanje posjeda i to prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (čl. 22.).

 

Sukladno odredbi čl. 441. Zakona o parničnom postupku, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda će se ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

 

U ovom postupku je utvrđeno da je u rujnu 2018., tužitelj imao posljednji mirni posjed spornog zemljišta, koje je u skici izmjere vještaka mjernika označeno točkama A, B, D, C, A, da je odoravanjem toga zemljišta koncem rujna 2018., i to u širini od 1,65 metara i u dužini od 320 metara, tužitelj smetan u posjedu, te da su smetanje izvršili tuženik, koji je faktički izvršio radnju smetanja, kao i J. K. stariji, u čiju korist je taj čin poduzet.

 

Navod tuženika da je stvarna granica posjeda nekretnine tužitelja i oca tuženika bila i jest ulegnuće, nije od značaja za parnicu zbog smetanja posjeda, budući da se u istoj ne odlučuje o pravu na posjed. Nastavno, da otac tuženika nije od kupovine sporne oranice 2017., u posjedu zemljišta do kanalića za odvodnju oborinskih voda, proizlazi iz iskaza J. K. starijeg, tuženikovog oca, koji je tijekom očevida na licu mjesta potvrdio da nije pokrenuo sudski postupak protiv tužitelja koji mu je 2017., odorao dio zemljišta koje čini površinu tog kanalića, da mu je 2018., naoravanjem vraćen dio zemljišta do ulegnuća-kanalića, kao i da naorani dio odgovara širini šest brazdi cijelom dužinom oranice, koje je tužitelj ranije odorao s njegove čestice.

 

Svjedok I. V. je na očevidu Suda na licu mjesta kategorično ustvrdio da prvih šest brazdi zasijanog kukuruza tuženikovog oca, jest površina koju je tužitelj nesmetano uživao 15-tak godina tužitelj prije smetanja posjeda.

 

Tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije utemeljen. Ovo stoga, što je saslušanjem tužitelja i svjedoka V. M., sa sigurnošću utvrđeno da je i u rujnu 2018., tužitelj imao i vršio faktičnu vlast na kč.br. 2912 k.o. Čačinci.

 

Zaključno, ispunjene su pretpostavke iz čl. 441. Zakona o parničnom postupku, pa je riješeno kao u izreci. Tužiteljev posljednji mirni posjed su smetali J. K. stariji, u čiju korist je smetanje izvršeno, kao i tuženik, faktičkim izvršenjem radnje smetanja, koji je ocu pomagao u obradi zemlje, koristio strjeve iz očevog OPG-a i OPG-a svoje supruge.

 

Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku, pa mu sud, na temelju čl. 155. Zakona o parničnom postupku i Tbr. 7. t. 2. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14) i sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13, 110/15), priznaje jednokratnu nagradu za zastupanje u iznosu od 2.500,00 kn, trošak očevida Suda i mjerničkog vještačenja u iznosu od 2.800,00 kn, kao i trošak sudskih pristojbi u iznosu od po 200,00 kn na tužbu, na rješenje i na žalbu, odnosno ukupno 5.900,00 kn. Primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.900,00 kn.

 

              Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Slatini 11. siječnja 2021.

 

Sutkinja             

 

                                                                                                                                            Marica Bićanić

 

 

              POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 8 dana od dana prijama ovjerenog prijepisa istoga. Žalba se predaje putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

 

 

DOSTAVITI:

1. Punomoćnik tužitelja: B. J., odvj. iz S.,

2. Punom. tuženika: A. O. B., odvj. iz O..