Poslovni broj: 14 Pn-23/2018-9

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ljubice Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja S.P., OIB: …, D., zastupanog po punomoćniku K.L., odvjetniku iz V., protiv tuženog M.D., OIB: …, O., zastupanog po punomoćniku O.K., odvjetniku iz B., radi nakade štete u iznosu od 38.000,00 kuna, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 24. studenog 2020., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 17. prosinca 2020. objavio je i

 

p r e s u d i o   je

 

1. Nalaže se tuženom M.D., OIB: …, O., da tužitelju S.P., OIB: …, D., naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 2.500,00 kuna (slovima: dvije tisuće pet stotina kuna), zajedno sa zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od 22. srpnja 2020. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja S.P., OIB: …, D., da mu tuženik M.D., OIB: …, O., isplati iznos od 35.500,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. veljače 2018. pa do isplate, kao i zahtjev tužitelja da na mu tuženik na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 2.500,00 kuna isplati zateznu kamatu u periodu od 8. veljače 2018. do 21. srpnja 2020.

 

3. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od  425,07 kuna, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od 17. prosinca 2020. do isplate.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je 21. srpnja 2020. podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-… od 7. studenog 2018. tuženik proglašen krivim i osuđen na novčanu kaznu što je 8. veljače 2018.  u P. ispred trgovačkog centra K. d.d.  tužitelju rekao da mu "j… majku cigansku, da je đubre i smrad", dakle, što ga je uvrijedio.

 

U tužbi se navodi da je na opisani način povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled tužitelja, što je tužitelj teško doživio i preživljavao, pa posljedice toga osjeća i danas. Svaki put kada sretne tuženika i kad razgovara sa svojom majkom, sjeti se tih riječi i iznova proživljava duševne boli, što znači da je došlo do narušavanja njegove psihičke neravnoteže.

 

Tužitelj u tužbi navodi i da pravomoćna presuda nije utjecala na tuženika, koji mu se nije ispričao, već je nastavio neprimjereno ponašanje prema njemu. Tužitelj navodi da je tuženik pokazao posebnu ustrajnost tako je prije započinjanja kaznenog postupka pred policijskim službenikom izjavio da će vrijeđati tužitelja svaki puta kada se sretne s njim.

 

U tužbi se nadalje navodi da su se stranke nakon osuđujuće presude donesene u kaznenom postupku više puta srele te se tuženik uvijek obraćao tužitelju s riječima koje su kod njega izazvale novo i jače uznemirenje, čak i jednu vrstu straha, pa se radi o znatnoj povredi prava osobnosti.

 

Tužitelj tvrdi da trpi duševnu bol u vidu nelagode, uznemirenosti i oživljavanja riječi koje su mu upućene te strah od susreta s tuženikom, pa drži da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Tužitelj drži i da tuženik može bez problema platiti zatraženi iznos pravične novčane naknade jer je poduzetnik te uz mjesečnu plaću ostvaruje i dobit koja je u 2019. godini iznosila 66.797,00 kuna.

 

Tužitelj zaključno u tužbi predlaže da sud presudom naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od ukupno 38.000,00 kuna.

 

U odgovoru na tužbu, tuženik je potvrdio da je pravomoćno osuđen presudom ovog suda, no poriče da bi tužitelju izrekao te riječi, navodeći da što god da je tužitelju tom prilikom rekao nije moglo prouzrokovati bilo kakve štetne posljedice jer ništa što je rečeno nije bilo rečeno u namjeri vrijeđanja niti namjeri da tužitelju povrijedi čast i ugled. Ako je što i rečeno, izrečeno je u afektu, jer su stranke bile u poslovnoj suradnji koja nije dobro završila, eventualno izrečene riječi nisu mogle izazvati kod tužitelja duševne bolove, a pogotovo nisu narušile tužiteljevu psihičku ravnotežu, kako on to sad nastoji prikazati. Stranke su bile u poslovnom odnosu tijekom 2016. i 2017. godine, radi proizvodnje kamilice iz kojeg je odnosa proizašao spor pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru poslovni broj P-….

 

Tuženik nadalje u odgovoru na tužbu navodi da su tvrdnje tužitelja o nastavku neprimjerenog ponašanja nakon donošenja kaznene presude u potpunosti neistinite i iskonstruirane  te da tužitelj ne navodi u čemu se sastoji to "neprimjereno ponašanje", koje mu je to navodno riječi uputio koje ga uznemiruju i izazivaju strah. Tuženik ističe i da se tužitelj nije javio liječniku radi pružanja odgovarajuće pomoći, tako da tvrdnje o navodnom učestalom uznemiravanju i duševnim bolima nisu ničim dokazane i poriče da bi iste bile istinite.

 

Tuženik tvrdi i da je nemoguće da bi riječi za koje tužitelj tvrdi da ih je on izrekao mogle kod ikoga izazvati tolike duševne boli ili strah, jedino što bi iste mogle izazvati su kratkotrajna ljutnja i ništa više.  Naime, tuženik smatra da tužitelj preuveličava nastojeći na takav način postići materijalnu korist, a to se vidi i iz enormno visokog iznosa koji potražuje za ovaj vid naknade štete (što je protivno sudskoj praksi) te financijskog izvještaja za 2019. godinu.

 

Tuženik, zaključno, u odgovoru na tužbu, navodi da sve da je izrekao te riječi tužitelju da iste nisu bile izrečene pred više osoba, tj. čuo ih je samo tužitelj, pa je stoga, naprosto nemoguće da su iste mogle izazvati bilo kakvu štetu da bi bio uznemiren, trpio duševnu boli i strah (poglavito jer nije riječ o prijetnjama), zbog čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

 

Među strankama nije bilo sporno da je tuženik presudom ovog suda posl. br. K-… od 7. studenog 2018. oglašen krivim što je 8. veljače 2018. oko 13:30 h u P. ispred trgovačkog centra K. d.d.  tužitelju rekao da mu j… mater cigansku, da je đubre i smrad, dakle drugog uvrijedio.

 

Sporno je da li je predmetnim kaznenim djelom uvrede povrijeđeno pravo osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled tužitelja te da li stupanj povrede opravdava dosudu pravične novčane naknade zbog pretrpljene neimovinske štete.

 

Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u presudu ovog suda poslovni broj K-130/2018-12 od 7. studenog 2018. (list 4-11), Financijski izvještaj za 2019. godinu (list 12), u Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici poslovni broj K-DO-69/2018-8 od 21. veljače 2018. (list 24-25), spis ovog suda poslovni broj K-…, spis Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici poslovni broj K-DO-69/2018, te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

 

Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe članka 8. („Narodne novine“ br. 91/92., 112/99.,117/03., 84/08.,123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP) sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

 

Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice:

 

-          da je tuženik pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. K-… od 7. studenog 2018. oglašen krivim za kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom počinjeno na štetu tužitelja, tako što je 8. veljače 2018. oko 13:30 h u P. ispred trgovačkog centra K. d.d. tužitelju rekao da mu j… mater cigansku, da je đubre i smrad,

 

-          da je navedenom događaju prethodio poslovni odnos između stranaka,

 

-          da tužitelj nije doprinio štetnom događaju,

 

-          da tužitelj nije tvrdio niti dokazao da zatražio liječničku psihološku niti psihijatrijsku pomoć, niti je uzimao bilo kakvu terapiju zbog ovog štetnog događaja,

 

-          da se tuženik nije ispričao tužitelju,

 

-          da je tužitelj uslijed događaja od 8. veljače 2018. prvotno podnio kaznenu prijavu protiv tuženika zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo prijetnje,

 

-          da je predmetna kaznena prijava odbačena Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici K-DO-69/2018-8 od 21. veljače 2018.,

 

-          da je privatnu tužbu zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo uvrede protiv tuženika tužitelj podnio po svom punomoćniku 7. svibnja 2018..

 

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu pravične novčane naknade zbog pretrpljene neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled u visini od 38.000,00 kuna.

 

Pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva izvire iz Ustava Republike Hrvatske koji u odredbi članka 35. ("Narodne novine" br.56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), svakom građaninu jamči štovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

 

Zaštita prava osobnosti svake fizičke i pravne osobe propisana je odredbom članka 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), a prema odredbi stavka 2. istog članka pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., a pravo na naknadu neimovinske štete uslijed povreda prava osobnosti proizlazi iz odredbi članka 1100. ZOO-a, u svezi sa člankom 1046. ZOO-a.

 

Sukladno odredbama prednje navedenog članka 1100. ZOO-a, stavak 1. i 2., sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, i to nezavisno od naknadne imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade potrebno je voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

Neimovinska šteta zbog pretrpljenih duševnih bolova, zbog povrede ugleda i/ili časti predstavlja štetu koju oštećenik trpi zbog napada na njegovu osobnu sferu, koja za njega predstavlja područje njegove subjektivne vrijednosti, priznate mu od strane određene društvene sredine u kojoj živi i čiji je član. Objektom povrede ima se smatrati ono osobno nematerijalno dobro koje se sastoji u ukupnosti moralnih vrijednosti čovjeka koje on uživa kao član određene društvene sredine u odnosu na njegovo poštenje, njegovu prošlost, znanje i sposobnost, kao i u odnosu na druge njegove moralne vrijednosti.

 

Pri ocjeni postojanja povrede prava osobnosti sud je uzeo u obzir više čimbenika. Prvenstveno sud je uzeo u obzir činjenicu da je tuženik presudom ovog suda pravomoćno osuđen za kazneno djelo uvrede, koje je počinio time što je 8. veljače 2018. oko 13:30 h u P. ispred trgovačkog centra K. d.d. tužitelju rekao da mu j… mater cigansku, da je đubre i smrad, a kojom činjenicom je sukladno odredbi članka 12. ZPP-a, sud vezan.

 

Naime, ovaj sud je sukladno odredbi članka 12. stavka 3. ZPP-a, vezan u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinitelja za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Stoga nisu osnovani navodi tuženika kojima on uporno poriče da je uvrijedio tužitelja budući da je pravomoćnom presudom kaznenog suda utvrđeno i postojanje ovog kaznenog djela te krivnja tuženika za isto. Predmetne okolnosti koje ulaze u okvir opisa utvrđenog kaznenog djela i kaznene odgovornosti tuženika ovaj sud ne može utvrđivati na drugi način.

 

Ovaj sud može samo one okolnosti koje su utvrđene u kaznenom postupku, a koje ne ulaze u okvir opisa utvrđenog kaznenog djela i kaznene odgovornosti, utvrđivati slobodno u skladu s odredbama članka 7. i 8. ZPP-a, te nije vezan za eventualna utvrđenja takvih okolnosti po kaznenom sudu. Stoga, ne mogu se ponovno utvrđivati okolnosti postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti tuženika, već samo pitanje eventualne podijeljene odgovornosti za štetu odnosno pitanje doprinosa šteti od strane oštećenika i eventualno u tom pogledu donijeti ocjenu o ponašanju oštećenika koja se može, ali i ne mora razlikovati od utvrđenja kaznenog suda.

 

Pri ocjeni postojanja doprinosa tužitelja šteti, sud je uzeo u obzirom da je tuženik i tijekom ovog postupka osporavao da je uvrijedio tužitelja, te pravdao svoje postupanje njihovom neuspjelom poslovnom suradnjom. Iako iz rezultata postupka slijedi da je spornom događaja prethodio poslovni odnos između stranaka u vezi proizvodnje kamilice, sama činjenica da je iz istog proizašao spor koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru, čak i ukoliko tuženik uspije dokazati da ga je tužitelj oštetio u toj poslovnoj suradnji, ne daje tuženiku za pravo da se ponaša kao kritičnog događaja odnosno da vrijeđa tužitelja. Dakle, neuspjeli poslovni odnos između tužitelja i tuženika, ne može biti opravdanje za postupanje tuženika, niti se isti može označiti kao doprinos tužitelja šteti. Upravo zbog navedenih razloga, sud nije našao potrebnim pribavljati spis poslovni broj P-… koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru, koji je dokazni prijedlog iznesen od stane tuženika.

 

Kada je riječ o naknadi neimovinske štete koju se zahtijeva uslijed povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, a koja se ogleda u pretrpljenim duševnim bolovima zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva, po ocjeni ovoga suda, do povrede toga prava dolazi u slučaju kada netko u javnosti drugoj osobi izrekne riječi koje se općenito smatraju uvredljivima, a koje riječi, uzevši u obzir sve okolnosti njihova izricanja (način izricanja, jesu li uključene psovke …), kod svakoga prosječnoga građanina mogu izazivati intenzivne duševne boli.

 

U situaciji kao što je predmetna sud nalazi, da je, sadržaj i način komunikacije tuženika s tužiteljem gdje je tuženik tužitelju uputio niz uvredljivih riječi – govoreći mu da je đubre, smrad, vrijeđajući ga na način u koji su uključene i psovke po nacionalnoj osnovi (psujući mu mater cigansku), a što sasvim sigurno izaziva intenzivne duševne boli kod svakog prosječnog čovjeka, pri čemu je tuženik svjesno iznosio izjave koje mogu omalovažiti tužitelja i naškoditi njegovoj  časti i ugledu, objektivno diskvalificirao tužitelja kao osobu i povrijedio njegovu čast i ugled, te mu prouzročio trpljenje duševnih bolova takvog intenziteta koji opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade s osnove pretrpljenih duševnih bolova.

 

Tuženik je uputio uvredljive riječi tužitelju čineći to upravo s namjerom da ga teško povrijedi, a kraj činjenice da su uvrede uključivale i psovke po nacionalnoj osnovi, sud nalazi da je tužitelj trpio intenzivne duševne boli iako nije tražio posebnu liječničku pomoć. Sud, naime, nalazi da je tužitelj pretrpio intenzivne duševne boli obzirom da riječi koje mu je tuženik uputio, po ocjeni suda, izazivaju takve boli kod svakog prosječnog čovjeka. Pri tomu, sud nalazi i da činjenica što se tužitelj nije obraćao i tražio stručnu liječničku pomoć upućuje na to da intenzitet tegoba nije bio takav da bi tužitelj zatražio stručnu pomoć, ona nikako ne negira postojanje duševnih boli zbog povrede prva osobnosti. Zbog iznesenih razloga, a obzirom da tužitelj nije ni tvrdio da je tražio posebnu liječničku pomoć, sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za pribavljanje zdravstvenog kartona tužitelja odnosno podatka o liječniku opće prakse kako bi se utvrdilo da li se tužitelj  u povodu štetnog događaja obraćao psihologu ili psihijatru.

 

Cijeneći sve okolnosti slučaja, sud je, polazeći od činjenice da je tužitelj uvrijeđen nizom uvredljivih riječi, koje su uključivale i psovke, da pri tome nisu bile prisutne druge osobe, da tužitelj nije zatražio stručnu liječničku pomoć, zbog čega sud cijeni da intenziet tegoba nije odstupao od tegoba koje bi osjetio svaki prosječan čovjek u takvoj situaciji, da se tuženik nije ispričao tužitelju, utvrdio za ovaj vid nematerijalne štete naknadu u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

Naime, sud nalazi da uvrede koje je tuženik nanio tužitelju po svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredina, kao i subjektivnom doživljaju tužitelja, opravdaju traženje naknade za duševne boli zbog povrede ugleda i časti, pri čemu je tužbeni zahtjev osnovan u visini od 2.500,00 kuna, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva do zatraženih 38.000,00 kuna neosnovan, uslijed čega ga je valjalo odbiti.

 

Pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir i činjenicu da je tužitelj određenu satisfakciju dobio i u kaznenom postupku, u kojem je tuženik oglašen krivim, i u kojem je sankcionirano njegovo ponašanje. S druge strane, i sama presuda u ovom postupku, obzirom da je nesporno da se tuženik do sada nije ispričao tužitelju, te da uporno, unatoč osuđujućoj presudi donesenoj u kaznenom postupku, osporava počinjenje djela, trebala bi pružiti određenu satisfakciju tužitelju. Pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade, sud, naime, mora voditi računa, da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom svrhom, tako da samom naknadom oštećenikova materijalna situacija ne bi trebala biti povoljna od one kakva je bila prije štetnog događaja, već bi ona trebala dovesti oštećenika u prvobitno stanje. U predmetnoj situaciji, gdje štetnom radnjom oštećenikova materijalna situacija nije pogoršana, već on traži određenu satisfakciju, sud nalazi da će upravo odmjerenim iznosom pravične novčane naknade postići cilj kojem ona teži, tj. tuženik dobiti upozorenje o štetnosti navedenog ponašanja, a tužitelj odgovarajuću zadovoljštinu. Uslijed predmetnog, sud cijeni da je iznos od 2.500,00 kuna, primjeren pretrpljenim duševnim bolima tužitelja zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled u ovom slučaju. (točka. I. i II. izreke)

 

Pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade koja pripada tužitelju sud je uzeo u obzir i da tužitelj nije, u smislu odredbe članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao tužbene navode da mu se tuženik, pri svakom susretu, u periodu nakon kaznenog postupka, obraćao riječima koje su kod njega izazvale novo i jače uznemirenje, pa čak i jednu vrstu straha. Naime, sam je tužitelj, u svom iskazu naveo da se tuženikom ne komunicira izvan sudskih postupaka, te da je jedini vid komunikacije između njih bio prolazak u vozilu kroz O., pri čemu je tuženik stajajući ispred svoje kuće, kažiprstom pokazivao prema njegovom vozilu.

 

Iako ni za prednje navode, tužitelj nije ponudio, osim svog iskaza, nikakve druge dokaze, sud ne nalazi da bi istim ponašanjem, tuženik diskvalificirao tužitelja kao osobu i povrijedio mu časti i ugled, te da bi zbog predmetnog nastalo novo i jače uznemirenje, pa čak i jedna vrsta straha. Ovo posebice stoga što je tužitelj i u svom iskazu naveo da ne zna da li se boji tuženika, ali da osjeća nelagodu.

             

              O intenzitetu i trajanju duševnih boli nije bilo potrebno provoditi  sudsko-medicinsko vještačenje, obzirom da tužitelj nije tvrdio niti dokazao da je zbog pretrpljenih duševnih boli zatražio stručnu pomoć liječnika psihijatra ili psihologa te koristio određene lijekove, zbog čega je sud svoje stajalište formulirao na temelju vlastitih znanja i iskustva, uzimajući u obzir navedene okolnosti koje po životnoj logici upućuju na trpljenje duševnih boli tužitelja.

 

Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od slijedećeg dana od dana kad je tužitelj podnošenjem tužbe tj. 21. srpnja 2020. pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl. 1103. ZOO u vezi s čl. 112. st. 2. ZPP) do isplate. Stopa zateznih kamata određena je temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 78/15) . Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate od dana štetnog događaja do dana podnošenja tužbe na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete nije osnovan, zbog čega je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 155. i 154. stavak 2. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/14. i 118/14., u nastavku Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13).

 

Tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 6,58%, dok je u dokazivanju pravne osnove uspio u cijelosti što ukupno iznosi 106,58%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljev uspjeh u sporu od 53,29%, dok je tuženik uspio u pogledu visine sa 93,42%, a u osporavanju pravne osnove sa 0% što ukupno iznosi 93,42%, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tuženikov uspjeh u sporu od 46,71%,  pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 53,29% oduzeti postotak tuženika tj. 46,71% jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu od 6,58%.

 

Tužitelju je kao potreban, priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife uz PDV od 25%, što ukupno iznosi 1.250,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 23. listopada 2020. i 24. studenog 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife uz PDV od 25%, što ukupno iznosi 1.250,00 kuna za svako ročište, trošak sastava podneska od 6. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna, obzirom da se radi o obrazloženom podnesku, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife što uz PDV od 25% čini ukupno 1.250,00 kuna.

 

Tužitelju je stoga kao potreban priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna (uključen PDV), uz koji trošak mu pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 1.460,00 kuna, što ukupno iznosi 6.460,00 kuna. Obzirom na uspjeh tužitelja u postupku pripada mu 6,58% navedenog troška, odnosno 425,07 kuna.

 

Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

Virovitica, 17. prosinca 2020.

 

Sutkinja:

 

Željka Jurić

 

 

Pouka o pravnom lijeku:     

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje  Županijski sud.

 

 

Dostaviti

1. Za tužitelja: Odvjetnik K.L., V.
2. Za tuženika: O.K., B.