Poslovni broj: 10 Gž-375/2022-3.

 

                                                                                                                

 

 

                                                

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

                                                                                  Poslovni broj: 10 Gž-375/2022-3.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Ć., OIB: …, Z., zastupan po punomoćniku M. M., odvjetnik u S., i po punomoćniku Z. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. o. d.d., Z., A. zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog ruštva M. i L. d.o.o., odvjetnicima u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1505/2021., od 14. ožujka 2022., ispravljenu rješenjem istog suda, poslovni broj: P-1505/2021., od 17. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja F. Ć. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-1505/2021., od 14. ožujka 2022., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj: P-1505/2021., od 17. ožujka 2022.

 

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenoj rješenjem istog suda, poslovni broj: P-1505/2021., od 17. ožujka 2022., odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 9.954,21 EUR (75.000,00 kn) i naknadi parnični trošak, sve sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.395,65 EUR (18.050,00 kn); u preostalom dijelu, zahtjev za nadoknadu parničnog troška, je odbijen (točka II. izreke).

 

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Tuženik  u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana

 

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni, pa  nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se sadržajno ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguranika, da mu tuženik, kao osiguravatelj, a temeljem zaključenog Ugovora o osiguranju (po osnovi police osiguranja), predmeta kućanstva od provalne krađe i razbojstva isplati iznos od 9.290,60 EUR (70.000,00 kn), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrdio

 

- da su tužitelj, kao osiguranik i tuženik, kao osiguratelj, zaključili policu osiguranja imovine broj: …, za razdoblje od 16. siječnja 2016. do 16. siječnja 2017. za osiguranje pokretnina u stambenim i drugim zgradama od provalne krađe i razbojstva na adresi O. G.;

 

- da je M. Ć. fiducijarni vlasnik nekretnine u kojoj se nalaze pokretnine za koje je zaključena navedena polica osiguranja;

 

- da je tužitelj 31. ožujka 2016., podnio prijavu Policijskoj postaji T. protiv NN počinitelja da mu je u vremenskom razdoblju od 27. prosinca 2015., do 31. ožujka 2016., izvršio provalu u 2 apartmana na navedenoj adresi tako što je polomio cilindar bravu i otuđio pokretnine i to iz jednog apartmana kuhinju u cijelosti, dimenzija 270x240 cm, bračni krevet 200x200 cm, perilicu rublja (NN marke) i klimu, a iz drugog apartmana kuhinju u cijelosti dimenzija 240x270 cm, jedan dvosjed, stol sa stolicama, dva dječja kreveta, televizor (NN marke), perilicu za rublje, tuš kabinu i bojler, kao i da je sa vanjske strane kuće skinuta jedinica klime i otuđeni su bakreni oluci.

 

- da tužitelj ne živi na navedenoj adresi, te da je u O. G. došao 30. ožujka 2016., kada je vidio da je izvršena krađa iz oba apartmana;

 

- da je ključeve apartmana imala I. Č., kojoj je tužitelj bivši svekar, da je I. Č., uz pristanak svog bivšeg supruga M. Ć., sina tužitelja, ključeve nakon završetka sezone 2015., predala njegovom prijatelju S. L., koji ih je vratio početkom listopada 2015.,

 

- da je S. L. u obavijesnom razgovoru u policiji, povodom kaznene prijave koju je Policijska postaja T. podnijela 23. rujna 2016., Općinskom državnom odvjetništvu u S. protiv njega, zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ-a na štetu F. Ć., priznao da je iz apartmana tužitelja uzeo pokretne stvari i to: LCD televizor marke "Panasonic" model FX-261F7P, jedna drvena balkonska vrata s griljama, dva dječja krevetića i jedan dvosjed smeđe boje, da su mu te stvari oduzete, a kaznena prijava je odbačena rješenjem ODO u S. od 22. svibnja 2017., zbog nepostojanja dokaza o počinjenju kaznenog djela;

 

- da je tuženik odbio isplatiti tužitelju iznos naknade štete prema Ugovoru o osiguranju  i uvjetima osiguranja.

 

9. Prvostupanjski sud je, na temelju navedenih utvrđenja, tužbeni zahtjev odbio jer zaključuje da tužitelj nije aktivno legitimiran, a nije niti dokazao da je osigurani slučaj - provalna krađa nastao za vrijeme važenja police osiguranja.

 

9.1. Prvostupanjski sud izražava pravno shvaćanje da je za ocjenu aktivne legitimacije tužitelja u ovom sporu odlučno to što je M. Ć. u zemljišnoj knjizi upisan kao fiducijarni vlasnik nekretnine, u kojoj se nalaze pokretnine, koje je tužitelj osigurao, odnosno da pokretnine nisu vlasništvo tužitelja, pa tužitelj nije mogao trpjeti štetu, niti ima imovinski interes za osiguranje.

 

10. Tužitelj žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe, u odnosu na zaključak da nije aktivno legitimiran, da je kao osiguranik zaključio s tuženikom Ugovor o osiguranju, pa je temeljem tog ugovora ovlašten potraživati štetu kad nastupi osigurani slučaj, a u odnosu na zaključak da nije dokazao da je nastupio osigurani slučaj za vrijeme važenja police osiguranja, da je taj zaključak suprotan iskazu svjedoka Ž. B., djelatnika tuženika, koji je neposredno prije zaključenja police osiguranja bio na licu mjesta, u apartmanima i vidio je da su apartmani bili opremljeni namještajem i kućanskim aparatima, te da nije bilo provaljeno.

 

11. Osnovani su žalbeni navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda, o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja.

 

12. Pitanje osiguranja imovine, a što je ovdje slučaj, uređeno je odredbama članka 948. i dr. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO).

 

13. Prema odredbi članka 948. stavak 1. ZOO, ugovor o osiguranju imovine može sklopiti svaka osoba koja ima opravdan interes na predmetu osiguranja, prema odredbi stavka 2. tog članka, osiguranik može biti samo osoba koja ima ili očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj, jer bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak, a prema odredbi stavka 3. istog članka, osiguranik može zahtijevati naknadu nastale štete pokrivene osiguranjem samo ako je imao pravno dopušten materijalni interes na osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog slučaja.

 

14. Nesporno je među strankama da je tužitelj, u vrijeme sklapanja Ugovora o osiguranju, bio u posjedu apartmana, koje je iznajmljivao, pa ima materijalni interes da se osigurani slučaj (provalna krađa pokretnina u apartmanu), ne dogodi, zbog čega je sklopio policu osiguranja i stekao položaj osiguranika, a time i prava koja mu nastupom osiguranog slučaja pripadaju. Ovo unatoč činjenici što je u trenutku nastanka osiguranog slučaja, kao fiducijarni vlasnik nekretnine – apartmana u kojem su se nalazile pokretnine, bio upisan M. Ć., jer se u navedenoj situaciji ne može  smatrati da tužitelj nije osoba koja ne bi trpjela neki materijalni gubitak, i ne bi imala materijalni interes, na osiguranim pokretninama, već naprotiv, tužitelj je osoba koja se može izjednačiti sa vlasnikom, odnosno osoba sa svim pravima osiguranika iz sklopljenog Ugovora o osiguranju.

 

15. Međutim, unatoč navedenom, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen iz razloga jer tužitelj nije doznao da je osigurani slučaj nastao za vrijeme važenja police osiguranja, odnosno u razdoblju od 16. siječnja 2016., kada je zaključena polica  (s rokom trajanja do 16. siječnja 2017.), do 30. ožujka 2016., kada je tužitelj, po njegovim tvrdnjama vidio da je provaljeno u apartmane i da su pokretnine otuđene.

 

16. Suprotno žalbenim navodima, te tvrdnje tužitelja nisu potvrđene iskazom svjedoka Ž. B., djelatnika tuženika u vrijeme zaključenja Ugovora o osiguranju.

 

17. Prvostupanjski sud je pravilno iskaz svjedoka Ž. B., iz kojeg proizlazi da je dan-dva prije zaključenja police osiguranja bio na licu mjesta, u apartmanima i to zajedno s tužiteljem, da je tada fotografirao apartmane i da je u njima bio namještaj, ocijenio neuvjerljivim. Naime, suprotno proizlazi iz iskaza samog tužitelja, kao i svjedoka M. J., koji su suglasno iskazali da je tužitelj ključeve od apartmana dao M. J., i da je M. J. bio sa svjedokom u apartmanima, a ne tužitelj, a na fotografijama, za koje svjedok tvrdi da ih je uslikao tom prilikom vidljiva je bujna vegetacija, stabla pod lišćem, lavanda u cvatu i druge biljke kojih u zimsko doba nema, što također ukazuje, da je iskaz svjedoka Ž. B., neuvjerljiv, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

18. Također niti iz drugih provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost tvrdnji tužitelja da su pokretnine iz apartmana otuđene za vrijeme važenja police osiguranja.

 

19.  Svjedoci Ž. B. i M. J., iskazali su da se kuhinjski namještaj sastojao od gornjih i donjih elemenata, što proturječi fotografijama koje su sačinjene od strane djelatnika policije prilikom pretrage mjesta događaja, 31. ožujka 2016., iz kojih proizlazi da kuhinje u apartmanima nisu imale viseće elemente, a utvrđeno je i da je dio pokretnina, za koje tužitelj tvrdi da su mu ukradene u provali, pronađen kod S. L., kojem je tužitelj dao ključ od apartmana, pa se ne može raditi o provalnoj krađi.

 

20. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao nastup osiguranog slučaja za vrijeme važenja police, obzirom da su iskazi svjedoka, da je u apartmanima bio namještaj neposredno prije zaključenja police, suprotni materijalnim dokazima i međusobno proturječni

 

21. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

 

22. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23).

 

23. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

 

24. Tuženik se odbija sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio, sukladno članku sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

 

25. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 8. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća             

 

mr. sc. Zlatko Pirc