Poslovni broj: 10 Gž-767/2023-3.

 

                                                                                                                

 

 

                                                

 

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

                                                                

                                                                            Poslovni broj: 10 Gž-767/2023-3.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. I. R., OIB: …, iz S. A. D.,  zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika B. L. K., OIB: …, iz S., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 73 P-2479/2022-60., od 1. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Žalba tužitelja C. I. R. se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 73 P-2479/2022-60., od 1. lipnja 2023.

 

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik plati iznos od 14.461,51 EUR (108.960,23 kn), i naknadi parnični trošak, sve sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke); tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 623,44 EUR (4.697,31 kn) (točka I. izreke); zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 663,31 EUR (4.997,71 kn), odbijen je kao neosnovan.

 

 

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, pred drugog suca pojedinca. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a izreka presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi i razlozima presude, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena  bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Također, utvrđene su i sve činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 14.461,51 EUR (108.960,32 kn), temeljem Ugovora o zajmu od 12. veljače 2010.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da su tužitelj, kao zajmodavac, i S. B., kao zajmoprimac, te tuženik kao sudužnik, 12. veljače 2010., zaključili Ugovor o zajmu, prema kojem tužitelj pozajmljuje S. B. iznos od 17.063,18 EUR (128.562,53 kn), kao i da je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku L. D., poslovni broj: Ov-1313/2010.,

 

- da je presudom Općinskog suda u Sisku, od 6. prosinca 2013., poslovni broj: P-1286/2012., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku, od 14. ožujka 2014., poslovni broj: Gž-350/2014., navedeni Ugovor o zajmu raskinut i ne proizvodi nikakve pravne učinke, a iz razloga jer zajmodavac (tamo tuženik), nije ispunio svoju ugovornu obvezu prema zajmoprimcu S. B. (tamo tužiteljici), pa zajmoprimcu pripada pravo na raskid Ugovora o zajmu zbog neispunjenja, temeljem članka 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO).

 

10. Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev zaključujući da tužitelj nije isplatio zajam zajmoprimcu, pa ne može tražiti od tuženika kao sudužnika, temeljem članka 368. stavak 2. ZOO, povrat onoga što nije niti dao.

 

11. Tužitelj u žalbi osporava navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda, navodi da prvostupanjski sud nije proveo dokazni postupak, nego je uzeo u obzir samo navedene presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u Sisku, a koje su u suprotnosti s odlukama Vrhovnog suda, u kojima je zauzet stav da u situaciji, kada bi bili osnovani razlozi za raskid Ugovora, sud nije ovlašten konstitutivnom presudom raskinuti Ugovor, kako je to pogrešno odlučeno u predmetu Općinskog suda u Sisku, na koji se poziva prvostupanjski sud. Dalje ističe da je Ugovor o zajmu potpisan od strane zajmoprimca i tuženika, kao sudužnika, i solemniziran od strane javnog bilježnika, a u istom je navedeno da zajmodavac daje, a zajmoprimac prima zajam u iznosu od 17. 063,18 EUR (128.562,53 kn), što dokazuje da je zajmoprimcu predao iznos iz Ugovora o zajmu.

 

12. Osnovani su žalbeni navodi da odredbama Zakona o obveznim odnosima (članak 360. - 368.), za slučaj neispunjenja ugovora od jedne ugovorne strane, nije propisano pravo zahtijevati raskid ugovora (pred sudom). Ugovor se raskida na načine navedene u tim zakonskim odredbama, po samom zakonu, i prostom izjavom druge strane, a u slučaju da ugovor nije raskinut izjavom prije podnošenja tužbe,  može se smatrati da sama tužba predstavlja izjavu volje kojom se ugovor raskida. U takvom slučaju sud nije ovlašten konstitutivnom presudom raskinuti ugovor, jer se smatra da je ugovor raskinut istekom primjerenog roka nakon podnošenja tužbe, pa je sud jedino ovlašten donijeti deklaratornu presudu s utvrđenjem da je ugovor raskinut, i to samo u slučaju ako bi bio postavljen takav deklaratorni tužbeni zahtjev.

 

13. Međutim, okolnost što je Općinski sud u Sisku, u predmetu poslovni broj: P-1286/2012., donio konstitutivnu presudu kojom je raskinio Ugovor o zajmu, zaključen 12. veljače 2010., između zajmoprimca S. B. i tuženika  - zajmodavca, nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

14. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije isplatio zajam zajmoprimcu.

 

15. Zajmoprimac S. B. je, u navedenom predmetu Općinskog suda u Sisku, tvrdila da nije primila nikakav novac po osnovi predmetnog zajma, a tužitelj, kao zajmodavac, u tom postupku nije dokazao suprotno. Naime, tužitelj je imao solemniziranu javnobilježničku ispravu, Ugovor o zajmu, temeljem koje je mogao pokrenuti postupak prisilne naplate radi povrata zajma, i to ovrhom na založenoj nekretnini zajmoprimca i tuženika, kao sudužnika, a što nije učinio, unatoč tvrdnjama da mu zajmoprimac nije vratio zajam. Također, u Ugovoru o zajmu nije naveden način isplate zajma zajmoprimcu, pa je logično da bi tužitelj izdao potvrdu zajmoprimcu da joj je zajam isplaćen, što tužitelj također nije učinio.

 

15.1. Stoga, ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda, da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora o zajmu, odnosno nije predao zajmoprimcu iznos zajma.

 

16. Prema odredbi članka 368. stavak 2. ZOO, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, pa je prvostupanjski sud, na utvrđeno činjenično stanje, pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev odbio.

 

17. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana, i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

 

18. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe, jer je s istom nije uspio, sukladno članku 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

 

19. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 8. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća                                                   

mr. sc. Zlatko Pirc