Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 10 Gž-324/2022-3.
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: 10 Gž-324/2022-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. T. iz Z., OIB: … zastupana po punomoćniku M. K. odvjetniku u Z., protiv tuženice C. o. d.d. iz Z., OIB: …, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 21 Pn-1319/2021-54., od 18. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice C. o. d.d. se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 21 Pn-1319/2021-54., od 18. veljače 2022., u pobijanom dijelu (točka I. izreke).
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe, a tužiteljica L. T.sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženici je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 6.702,50 EUR (50.500,00 kn) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.457,03 EUR (18.512,50 kn), sve sa zakonskom zateznom kamatom, pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I. izreke); u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen (točka II. izreke).
2. Protiv presude u točki I. izreke žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su dovoljno jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske, i neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti, zbog ozljeda zadobivenih 9. travnja 2015., prilikom pada na pločniku na Z. u Z., jer se spotaknula na hrpu granja i šljunka koja se nalazila na pločniku.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tužiteljica spotaknula na pločniku na Z., na hrpu granja i šljunka, nakon izlaska iz trgovine, gdje je otišla s posla kupiti hranu, da je odmah nakon pada kolima hitne pomoći prevezena u bolnicu, da je zadobila prijelom lijeve goljenične kosti, te da je navedena ozljeda, rješenjem zavoda od 30. travnja 2016., tužiteljici priznata ozljedom na radu.
9. Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev nalazeći da je tuženica pasivno legitimna za naknadu štete, kao osiguratelj G. Z., koji obavlja komunalnu djelatnost od javnog interesa, a u konkretnom slučaju javna površina - pločnik nije održavana na način da osigurava nesmetan prolazak i kretanje pješaka, pa je G. Z. odgovoran za štetu, prema odredbi članka 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 – dalje u tekstu: ZOO).
10. Tuženica ističe u žalbi da tužiteljica nije dokazala da je pala zbog granja na nogostupu, jer je te navode tužiteljice potvrdila samo svjedokinja koja je prije radila s tužiteljicom i baš se u vrijeme pada našla na mjestu događaja, a u rješenju zavoda od 30. ožujka 2016., proizlazi da se tužiteljica pri izlasku iz trgovine spotaknula i pala, odnosno da je u žurbi, da se što prije vrati na posao, pala i izvrnula nogu, te dalje ističe da, ako je i došlo do pada tužiteljice zbog hrpe granja na pločniku, za to je isključivo kriva tužiteljica, jer nije primijenila dužnu pažnju prilikom kretanja.
11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno, temeljem iskaza tužiteljice i svjedokinje M. P., te rješenja zavoda od 30. ožujka 2016., utvrdio da se štetni događaj dogodio na pločniku na Z., na način da se tužiteljica, dok se kretala pločnikom normalnim hodom, spotaknula na hrpu granja i šljunka koja se nalazila na pločniku.
12. Tužiteljica je iskazala da se spotaknula, nakon izlaska iz trgovine, i to na hrpu granja i šljunka koja se nalazila na pločniku, da je normalno hodala, bila je gužva i vlažno vrijeme, gledala je ispred sebe i nije uočila tu hrpu, niti bilo kakvih radnika na Z., svjedokinja M. P. iskazala je da se vraćala s tržnice i slučajno je vidjela tužiteljicu kako leži na pločniku, a u neposrednoj blizini tužiteljice, na pločniku je vidjela i hrpu granja, te da joj je tužiteljica rekla da se spotaknula i pala, a iz obrazloženja rješenja zavoda, od 30. ožujka 2016., kojim je tužiteljici ozljeda, zadobivena padom na pločniku, priznata ozljedom na radu proizlazi, da je ozljeda nastala na način, kako navodi osiguranica L. T., da se spotaknula na pješačkoj stazi i pala.
13. Tuženica nije ničim osporila iskaze tužiteljice i svjedokinje o načinu nastanka štetnog događaja, odnosno nije dokazala svoje tvrdnje, da na pločniku nije bilo granja ili da granje nije uzrok pada. Suprotno žalbenim navodima, to ne proizlazi niti iz obrazloženja rješenja zavoda, od 30. ožujka 2016., na koje se tuženica poziva, pa su neosnovani žalbeni navodi da tužiteljica nije dokazala nastanak štetnog događaja.
14. Tužiteljica je iskazala da nije vidjela hrpu granja na pločniku, da je gledala ravno ispred sebe, normalno je hodala i nije se žurila, pa žalbeni navodi tuženice, da tužiteljica nije upotrijebila dužnu pažnju prilikom kretanja, nisu ničim dokazani.
15. Stoga je tuženica, kao osiguravatelj štetnika, G. Z., dužna naknaditi pretrpljenu štetu tužiteljici, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
16. Tuženica žalbom osporava dosuđeni iznos neimovinske štete od 6.105,25 EUR (46.000,00 kn), (za pretrpljene bolove, strah, naruženost i smanjenje životnih aktivnosti), ističe da je previsok, odnosno nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
17. Obzirom na vrstu i kvalifikaciju ozljede koju je tužiteljica zadobila – teška tjelesna ozljeda – prijelom lijeve goljenične kosti, trajanje i intenzitet fizičkih bolova (jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i lakog intenziteta 50 dana) i straha (jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i lakog intenziteta 21 dan), koje je tužiteljica pretrpjela, postotak pojačanih napora koje će morati ulagati u svakodnevnom životu i radu (15%), te stupanj preostale naruženosti (laki stupanj), pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kao primjerenu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 6.105,25 EUR (46.000,00 kn).
18. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 29. studenog 2002., kao i Izmjene tih kriterija, koje su donesene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 15. lipnja 2019., nisu matematička formula koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna i moguća odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), prema kojoj se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Prvostupanjski sud je postupio na naveden način, te je cijeneći sve kvalifikatorne okolnosti (uz navedeno i neugodnosti tijekom liječenja tužiteljice – operativni zahvat, bolničko liječenje, imobiliziranje, fizikalna terapija, kontrolni pregledi), pravilnom primjenom materijalnog prave obvezao tuženicu da tužiteljici isplati pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 6.105,25 EUR (46.000,00 kn), a na ime imovinske štete, za tuđu pomoć i njegu, iznos od 597,25 EUR/4.500,00 kn (što se žalbom ne osporava), odnosno ukupno iznos od 6.702,50 EUR (50.500,00 kn).
19. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku, i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).
20. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu (točka I. izreke), sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
21. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela, a tužiteljica sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu, jer ta radnja nije bila potrebna, sukladno članku 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a.
22. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
23. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 8. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.