NN 60/2007 (12.6.2007.)

 

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA

Na temelju članka 3. stavka 2., članka 4. stavka 4., članka 5. stavka 3. i 7., članka 7. stavka 2., članka 14. stavka 5. i članka 23. stavka 6. Zakona o gnojivima i poboljšivačima tla (»Narodne novine«, broj 163/03, 40/07), ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva donosi

 

PRAVILNIK O MINERALNIM GNOJIVIMA

I. UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuje se razvrstavanje mineralnih (anorganskih) gnojiva (u daljnjem tekstu: gnojiva) na tipove, zahtjevi kakvoće za gnojiva, podaci koje sadrži deklaracija gnojiva, dozvoljena odstupanja od deklariranog sadržaja hranjiva, način označavanja, pakiranja, skladištenja i rukovanja gnojivima te način uzimanja uzoraka i metode utvrđivanja kakvoće i kontrole kakvoće gnojiva.

Članak 2.

U smislu ovoga Pravilnika pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:
1. »Hranjivo« je biljno hranjivo kao kemijski element bitan za rast biljke.
2. »Makrohranjiva« jesu kemijski elementi dušik, fosfor i kalij.
3. »Sekundarna hranjiva« jesu kemijski elementi kalcij, magnezij, natrij i sumpor.
4. »Mikrohranjiva« jesu kemijski elementi bor, kobalt, bakar, željezo, mangan, molibden i cink.
5. »Jednostavno gnojivo« je gnojivo koje ima prijavljiv sadržaj samo jednog makrohranjiva, tj. dušika ili fosfora ili kalija.
6. »Složeno gnojivo« je gnojivo koje ima prijavljiv sadržaj najmanje dva makrohranjiva, a dobiveno je kemijskim putem, miješanjem ili kombinacijom ova dva načina.
7. »Miješano gnojivo« je složeno gnojivo dobiveno postupkom suhog miješanja najmanje dva makrohranjiva bez kemijske reakcije.
8. »Kompleksno gnojivo« je složeno gnojivo dobiveno kemijskom reakcijom i ima prijavljiv sadržaj najmanje dva makrohranjiva. U krutom stanju svaka granula sadržava sva hranjiva u deklariranom sastavu.
9. »Helatizirano mikrohranjivo« je mikrohranjivo koje je vezano s organskim molekulama prema popisu u Tablici E.3. Dodatka I. koji se nalazi u prilogu i sastavni je dio ovoga Pravilnika.
10. »Kompleksirano mikrohranjivo« je mikrohranjivo koje je vezano s kompleksirajućim molekulama.
11. »Tip gnojiva« je skupina gnojiva koja udovoljava uvjetima u pogledu načina proizvodnje i osnovnim sastojcima, minimalnom sadržaju hranjiva i drugim zahtjevima navedenim u Tablicama A. do E.2. Dodatka I. koji se nalazi u prilogu i sastavni je dio ovoga Pravilnika.
12. »Tekuće gnojivo« je gnojivo u suspenziji ili otopini.
13. »Suspenzija gnojiva« je gnojivo u kojem su krute čestice kao jedna faza suspendirane u tekućoj fazi.
14. »Otopina gnojiva« je tekuće gnojivo bez krutih čestica.
15. »Folijarno gnojivo« je gnojivo namijenjeno za primjenu i upijanje hranjiva preko lisne mase biljke.
16. »Granulirano gnojivo« je gnojivo kod kojeg je kruta tvar u obliku zrnaca s unaprijed određenom prosječnom veličinom.
17. »Prilirano gnojivo« je gnojivo dobiveno stvrdnjavanjem kapljica rastaljenog gnojiva ili kristalizacijom pod posebnim okolnostima.
18. »Topivost hranjiva« je količina određenog hranjiva koje će se ekstrahirati pomoću određenog medija pri određenim uvjetima, iskazana kao maseni postotak.
19. »Maseni postotak« je omjer mase pojedinog hranjiva i ukupne mase gnojiva izražen u postotku. Sadržaj hranjiva u gnojivu iskazuje se u masenom postotku.
20. »Prijavljiv sadržaj« je sadržaj pojedinog hranjiva kao elementa ili oksida u gnojivu koji se u skladu s ovim Pravilnikom može deklarirati.
21. »Deklaracija« je izjava o sadržaju hranjiva u gnojivu, uključivo oblik i topivost hranjiva te jamstvo za takvu tvrdnju u okviru dozvoljenih odstupanja.
22. »Deklarirani sadržaj« je sadržaj elementa ili njegovog oksida koji je u skladu s ovim Pravilnikom i istaknut je u deklaraciji gnojiva, na ambalaži ili pratećoj dokumentaciji.
23. »Dozvoljeno odstupanje« je odstupanje izmjerene vrijednosti hranjiva od deklariranog sadržaja hranjiva.
24. »Pakovina« je zapečaćena ili zatvorena ambalaža, odnosno spremnik namijenjen za držanje, čuvanje, rukovanje i distribuciju gnojiva, a ne sadrži više od 1000 kilograma ili 1000 litara.
25. »Pakiranje« je postupak stavljanja proizvoda, odnosno gnojiva u ambalažu odgovarajuće kakvoće, oblika i načina zatvaranja.
26. »Rasuto stanje (rinfuza)« je izraz koji podrazumijeva da gnojivo nije pakirano kao pakovina.
27. »Ambalaža« je vreća, boca, bačva odnosno spremnik u koji se gnojivo pakira.
28. »Stavljanje u promet« podrazumijeva dobavu – ponudu gnojiva uz naknadu ili bez naknade, ili skladištenje za potrebe dobave – ponude. Uvoz gnojiva smatra se stavljanjem u promet.
29. »Sudionik u prometu« je svaka pravna ili fizička osoba odgovorna za stavljanje gnojiva u promet, posebno proizvođač, uvoznik, paker gnojiva koji radi za svoj račun ili bilo koja druga osoba koja mijenja karakteristike gnojiva.

II. RAZVRSTAVANJE GNOJIVA

Članak 3.

Gnojiva se razvrstavaju na:
1. jednostavna mineralna gnojiva s makrohranjivima,
2. složena mineralna gnojiva s makrohranjivima,
3. tekuća mineralna gnojiva,
4. mineralna gnojiva sa sekundarnim hranjivima,
5. mineralna gnojiva s mikrohranjivima.

Članak 4.

(1) Jednostavna mineralna gnojiva s makrohranjivima razvrstavaju se na sljedeće tipove:
1. jednostavna mineralna dušična gnojiva,
2. jednostavna mineralna fosforna gnojiva,
3. jednostavna mineralna kalijeva gnojiva.
(2) Gnojiva koja pripadaju pojedinom tipu iz stavka 1. ovoga članka navedena su u Dodatku I., Tablicama A.1., A.2. i A.3. ovoga Pravilnika.

Članak 5.

(1) Složena mineralna gnojiva s makrohranjivima razvrstavaju se na sljedeće tipove:
1. složena mineralna dušično-fosforno-kalijeva gnojiva ili složena NPK gnojiva,
2. složena mineralna dušično-fosforna gnojiva ili složena NP gnojiva,
3. složena mineralna dušično-kalijeva gnojiva ili složena NK gnojiva,
4. složena mineralna fosforno-kalijeva gnojiva ili složena PK gnojiva.
(2) Gnojiva koja pripadaju pojedinom tipu iz stavka 1. ovoga članka navedena su u Dodatku I., Tablicama B.1., B.2., B.3. i B.4. ovoga Pravilnika.

Članak 6.

(1) Tekuća mineralna gnojiva razvrstavaju se na sljedeće tipove:
1. jednostavna tekuća mineralna gnojiva,
2. složena tekuća mineralna gnojiva.
(2) Gnojiva koja pripadaju pojedinom tipu iz stavka 1. ovoga članka navedena su u Dodatku I., Tablicama C.1. i C.2. ovoga Pravilnika.

Članak 7.

Gnojiva koja pripadaju tipu mineralnih gnojiva sa sekundarnim hranjivima navedena su u Dodatku I., Tablici D. ovoga Pravilnika.

Članak 8.

(1) Mineralna gnojiva s mikrohranjivima razvrstavaju se na sljedeće tipove:
1. mineralna gnojiva s jednim mikrohranjivom,
2. mineralna gnojiva s više mikrohranjiva.
(2) Gnojiva koja pripadaju tipu gnojiva s jednim mikrohranjivom iz stavka 1. točke 1. ovoga članka navedena su u Dodatku I., Tablicama E.1.1., E.1.2., E.1.3., E.1.4., E.1.5., E.1.6. i E.1.7. ovoga Pravilnika.
(3) Minimalni sadržaj pojedinih mikrohranjiva u krutim ili tekućim mješavinama, za gnojiva koja pripadaju tipu gnojiva s više mikrohranjiva iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, utvrđen je u Dodatku I., Tablici E.2.1. ovoga Pravilnika.
(4) U deklaraciji se pod nazivom gnojiva, za gnojiva iz stavka 3. ovoga članka naznačuje izraz »mješavina mikrohranjiva« iza kojeg slijede nazivi prisutnih mikrohranjiva i njihovi kemijski simboli.

Članak 9.

(1) Jednostavna i složena gnojiva navedena u člancima 4., 5. i 6. ovoga Pravilnika mogu sadržavati sekundarna hranjiva i/ili mikrohranjiva.
(2) Gnojiva iz članka 7. ovoga Pravilnika mogu sadržavati i mikrohranjiva.
(3) Gnojiva iz stavaka 1. i 2. ovoga članka smatraju se posebnim tipovima gnojiva i kao takva se označavaju.
(4) Tipovi gnojiva iz stavka 3. ovoga članka navedeni su u Tablici F. Dodatka I. koja se nalazi u prilogu i sastavni je dio ovoga Pravilnika.

III. KAKVOĆA GNOJIVA

Članak 10.

Gnojiva s makrohranjivima, bilo jednostavna ili složena, tekuća ili kruta, uključivo i ona koja dodatno sadrže sekundarna hranjiva i/ili mikrohranjiva, za deklariranje sadržaja pojedinog hranjiva moraju ispunjavati uvjet najmanjeg sadržaja hranjiva koji je utvrđen u Dodatku I., Tablicama A.1., A.2., A.3., B.1., B.2., B.3., B.4., C.1., C.2. i E.2.2. ovoga Pravilnika, a u odnosu na najmanji sadržaj sekundarnih hranjiva moraju ispunjavati uvjete iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika.

Članak 11.

(1) Sadržaj kalcija, magnezija, natrija i sumpora može se deklarirati kao sadržaj sekundarnog hranjiva u gnojivima iz Dodatka I., Tablica A.1., A.2., A.3., B.1., B.2., B.3., B.4., C.1. i C.2. ovoga Pravilnika, pod uvjetom da su navedena hranjiva prisutna najmanje u sljedećem sadržaju:
a) 2% kalcijevog oksida (CaO), odnosno 1,4% Ca;
b) 2% magnezijevog oksida (MgO), odnosno 1,2% Mg;
c) 3% natrijevog oksida (Na2O), odnosno 2,2% Na;
d) 5% sumporovog (VI) oksida (SO3), odnosno 2% S.
(2) Deklarirani sadržaj magnezija, natrija i sumpora u gnojivima iz Dodatka I., Tablica A.1., A.2., A.3., B.1., B.2., B.3., B.4., C.1. i C.2. ovoga Pravilnika iskazuje se na jedan od sljedećih načina:
a) kao ukupni sadržaj pojedinog sekundarnog hranjiva;
b) kao ukupni sadržaj pojedinog sekundarnog hranjiva i vodotopivi sadržaj pojedinog sekundarnog hranjiva, kada vodotopivi dio predstavlja najmanje jednu četvrtinu ukupnog sadržaja;
c) kao vodotopivi sadržaj pojedinog sekundarnog hranjiva kada je sekundarno hranjivo potpuno topivo u vodi.
(3) Sadržaj kalcija se deklarira samo ako je topiv u vodi, osim ako u Dodatku I. ovoga Pravilnika nije drugačije navedeno.

Članak 12.

(1) Sadržaj jednog ili više mikrohranjiva u gnojivima utvrđenim u Dodatku I., Tablicama A.1., A.2., A.3., B.1., B.2., B.3., B.4., C.1., C.2. i D. ovoga Pravilnika može se deklarirati kada su ispunjeni uvjeti najmanje količine mikrohranjiva utvrđenih u Dodatku I., Tablici E.2.2. ovoga Pravilnika.
(2) Sadržaj jednog ili više mikrohranjiva može se deklarirati i u slučaju kada su mikrohranjiva sastavni dio sirovina kojima se u gnojivu osiguravaju makrohranjiva ili sekundarna hranjiva, uz uvjet da je sadržaj mikrohranjiva u gnojivu sukladan Dodatku I., Tablici E.2.2. ovoga Pravilnika.
(3) Sadržaj mikrohranjiva iskazuje se na sljedeći način:
a) za gnojiva koja odgovaraju gnojivima utvrđenim u Dodatku I., Tablicama E.1.1., E.1.2., E.1.3., E.1.4., E.1.5., E.1.6. i E.1.7. ovoga Pravilnika, u skladu sa zahtjevima postavljenim u stupcu 6. prethodno navedenih tablica;
b) za gnojiva iz članaka 8. stavka 3. ovoga Pravilnika i za gnojiva koja pripadaju gnojivima utvrđenim u Dodatku I., Tablicama A.1., A.2., A.3., B.1., B.2., B.3., B.4., C.1., C.2. i D. ovoga Pravilnika naznačuje se:
b.1.) ukupni sadržaj svakog pojedinog mikrohranjiva;
b.2.) ukupni i vodotopivi sadržaj svakog pojedinog mikrohranjiva, ukoliko je vodotopivi sadržaj najmanje polovica ukupnog sadržaja;
b.3.) vodotopivi sadržaj svakog pojedinog mikrohranjiva, kada su mikrohranjiva potpuno topiva u vodi.
(4) Kada su mikrohranjiva kemijski vezana s određenim organskim ili kompleksirajućim molekulama, sadržaj takvog mikrohranjiva deklarira se odmah nakon vodotopivog sadržaja iza kojeg se navode izrazi:
1. »helatizirano s« i dodaje se naziv organske molekule ili njene kratice kako je utvrđeno u Dodatku I., Tablici E.3. ovoga Pravilnika;
2. »kompleksirano s« i dodaje se naziv kompleksirajuće molekule.

IV. DOZVOLJENA ODSTUPANJA

Članak 13.

(1) Odstupanja od deklariranog sadržaja hranjiva u gnojivu mogu nastati i/ili biti uzrokovana procesom proizvodnje, uzorkovanja i analizom gnojiva.
(2) Odstupanja iz stavka 1. ovoga članka smatraju se dozvoljenim odstupanjima i utvrđena su u Dodatku II. koji se nalazi u prilogu i sastavni je dio ovoga Pravilnika.
(3) Dozvoljena odstupanja iz stavka 2. ovoga članka ne smiju se sustavno koristiti od strane proizvođača.
(4) Dozvoljena odstupanja iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se kada se radi o razinama najmanjeg i najvećeg sadržaja hranjiva koja su utvrđena u Dodatku I., Tablicama A.1., A.2., A.3., B.1., B.2., B.3., B.4., C.1., C.2., D., E.1.1., E.1.2., E.1.3., E.1.4., E.1.5., E.1.6., E.1.7., E.2.1. i E.2.2. ovoga Pravilnika.

V. OZNAČAVANJE I DEKLARIRANJE

Označavanje hranjiva

Članak 14.

Naziv hranjiva označuje se riječima i odgovarajućim kemijskim simbolima na sljedeći način: dušik (N), fosfor (P), fosforov (V) oksid (P2O5), kalij (K), kalijev oksid (K2O), kalcij (Ca), kalcijev oksid (CaO), magnezij (Mg), magnezijev oksid (MgO), natrij (Na), natrijev oksid (Na2O), sumpor (S), sumpov (VI) oksid (SO3), bor (B), bakar (Cu), kobalt (Co), željezo (Fe), mangan (Mn), molibden (Mo), cink (Zn).

Članak 15.

(1) Makrohranjiva dušik, fosfor i kalij u gnojivima se označuju redoslijedom: dušik, fosfor, kalij, a na sljedeći način:
a) dušik isključivo u elementarnom obliku (N);
b) fosfor i kalij isključivo u elementarnom obliku (P, K);
c) fosfor i kalij isključivo u oksidnom obliku (P2O5, K2O).
(2) Za preračun fosfora i kalija iz oksidnog u elementarni oblik koriste se sljedeći faktori:
a) fosfor (P) = fosforov (V) oksid (P2O5) x 0,436;
b) kalij (K) = kalijev oksid (K2O) x 0,830.
(3) Sekundarna hranjiva u gnojivima označavaju se redoslijedom: kalcij, magnezij, natrij, sumpor, na sljedeći način:
a) u elementarnom obliku (Ca, Mg, Na, S);
b) u oksidnom obliku (CaO, MgO, Na2O, SO3).
(4) Za preračun kalcija, magnezija, natrija i sumpora iz oksidnog u elementarni oblik koriste se sljedeći faktori:
a) kalcij (Ca) = kalcijev oksid (CaO) x 0,715;
b) magnezij (Mg) = magnezijev oksid (MgO) x 0,603;
c) natrij (Na) = natrijev oksid (Na2O) x 0,742;
d) sumpor (S) = sumporov (VI) oksid (SO3) x 0,400.
(5) Kod preračuna iz stavaka 2. i 4. ovoga članka broj dobiven preračunom zaokružuje se na jedno decimalno mjesto.
(6) Makrohranjiva i sekundarna hranjiva prilikom stavljanja gnojiva u promet mogu se označiti kombinacijom oblika koji su navedeni u stavcima 1. i 3. ovoga članka.
(7) Sadržaj mikrohranjiva koja se nalaze u gnojivu navodi se abecednim redom njihovih kemijskih simbola i to redoslijedom: bor (B), kobalt (Co), bakar (Cu), željezo (Fe), mangan (Mn), molibden (Mo), cink (Zn).

Sadržaj deklaracije

Članak 16.

Deklaracija obvezno sadrži sljedeće podatke:
1. naziv i sjedište proizvođača gnojiva i uvoznika gnojiva.
2. trgovačko ime gnojiva.
3. broj rješenja (klasa i urudžbeni broj) o upisu u Upisnik gnojiva.
4. tip gnojiva, prema razvrstavanju navedenom u člancima 4., 5., 6., 7., 8. i 9. ovoga Pravilnika.
5. za kompleksna gnojiva stavlja se oznaka »kompleksno« pri označavanju tipa gnojiva.
6. naziv gnojiva unutar tipa prema Dodatku I., Tablicama A.1., A.2., A.3., B.1., B.2., B.3., B.4., C.1., C.2., D., E.1.1., E.1.2., E.1.3., E.1.4., E.1.5., E.1.6., E.1.7. i F. ovoga Pravilnika, a za tip gnojiva s više mikrohranjiva naziv gnojiva unutar tipa izvodi se sukladno članku 8. stavku 4. ovoga Pravilnika.
Gnojiva koja sadrže više vrsta hranjiva (makrohranjiva, sekundarna hranjiva, mikrohranjiva) navedena u članku 9. ovoga Pravilnika, uz naziv gnojiva dodatno se označavaju sukladno odredbama članka 19. stavka 2., članka 20. stavka 2. i članka 21. stavka 2. ovoga Pravilnika.
7. naziv i sadržaj hranjiva, time da se:
– naziv hranjiva označava redoslijedom deklariranih makrohranjiva, sekundarnih hranjiva te mikrohranjiva, a prema redoslijedu propisanom u članku 15. stavcima 1., 3. i 7. ovoga Pravilnika i to riječima i odgovarajućim kemijskim simbolom pojedinog hranjiva, sukladno članku 14. ovoga Pravilnika;
– sadržaj hranjiva navodi u masenom postotku ovisno o njegovom obliku i topivosti utvrđenom u Tablicama A.1., A.2., A.3., B.1., B.2., B.3., B.4., C.1., C.2., D., E.1.1., E.1.2., E.1.3., E.1.4., E.1.5., E.1.6. i E.1.7. Dodatka I. ovoga Pravilnika.
Naziv i sadržaj hranjiva (oblik i topivost) označava se za gnojiva s makrohranjivima sukladno odredbama članka 19. stavka 4., za gnojiva sa sekundarnim hranjivima sukladno odredbama članka 20. stavka 3. i za gnojiva sa mikrohranjivima sukladno odredbama članka 21. stavka 4. ovoga Pravilnika;
8. ako gnojivo sadrži mikrohranjiva koja su u cijelosti ili dijelom povezana s organskom ili kompleksirajućom molekulom, nakon naziva mikrohranjiva slijedi jedan od sljedećih izraza:
8.1.) »helatizirano s« i zatim slijedi naziv ili kratica organske molekule iz Dodatka I., Tablice E.3. ovoga Pravilnika;
8.2.) »kompleksirano s« i zatim slijedi naziv kompleksirajuće molekule.
9. sadržaj vlage i granulometrijski sastav.
10. posebne upute za korištenje gnojiva s mikrohranjivima, navedenih u Dodatku I., Tablicama E.1. i E.2. ovoga Pravilnika.
11. neto masu gnojiva, a za tekuća gnojiva neto masu i/ili volumen.
12. upute o načinu rukovanja i skladištenja gnojiva što može biti označeno i slikovno prema važećoj hrvatskoj normi HRN EN ISO 780 kojom se uređuje slikovno označavanje ambalaže za rukovanje robom.
13. za složena gnojiva u kojima je sadržaj klorida manji od 2,0%, a sadrže kalijev sulfat, uz trgovačko ime dodaje se naziv »sulfatna«.

Članak 17.

(1) Neobvezni podaci na deklaraciji su:
1. upute o preporučenoj dozi gnojiva i uvjetima uporabe,
2. znak proizvođača.
(2) Neobvezni podaci iz ovoga članka moraju se jasno razdvojiti od obveznih podatka iz članka 16. ovoga Pravilnika.

Članak 18.

(1) Podaci iz članaka 16. i 17. ovoga Pravilnika moraju biti vidljivo izdvojeni od bilo kojeg drugog podatka koji se nalazi na ambalaži, naljepnici i popratnoj dokumentaciji.
(2) Naljepnice ili oznake s podacima iz članka 16. i 17. ovoga Pravilnika moraju se istaknuti na ambalaži na vidljivom mjestu.
(3) Veličina naljepnice i veličina slova na naljepnici mora biti u skladu s hrvatskom normom HRN ISO 7409 kojom se uređuje označavanje – predstavljanje i deklariranje. Naljepnica se mora nalijepiti na ambalažu ili učvrstiti na mjesto gdje se zatvara.
(4) Ako je ambalaža zapečaćena, na pečatu se mora nalaziti ime i/ili znak onoga tko je ambalažu pečatio.

Označavanje gnojiva s makrohranjivima

Članak 19.

(1) Gnojiva s makrohranjivima, bilo da su jednostavna ili složena, tekuća ili kruta, uključivo i ona gnojiva koja sadrže sekundarna hranjiva i/ili mikrohranjiva i koja ispunjavaju uvjete najmanjeg sadržaja hranjiva utvrđene u Dodatku I., Tablicama A.1., A.2., A.3., B.1., B.2., B.3., B.4., C.1., C.2. i E.2.2. ovoga Pravilnika te koja ispunjavaju uvjet za deklariranje sadržaja sekundarnih hranjiva prema članku 11. stavku 1. ovoga Pravilnika, dodatno se označavaju sukladno ovom članku.
(2) Iza oznake naziva gnojiva iz stavka 1. ovoga članka navode se redom:
1. kemijski simboli makrohranjiva,
2. kemijski simboli deklariranih sekundarnih hranjiva u zagradama,
3. brojevi koji označavaju deklarirani sadržaj makrohranjiva,
4. brojevi koji označavaju deklarirani sadržaj sekundarnih hranjiva i nalaze se unutar zagrade.
(3) Kada gnojiva sadrže i mikrohranjiva, iza oznake makrohranjiva, odnosno sekundarnih hranjiva, dodaje se izraz »s mikrohranjivima« ili »sa mikrohranjivima« nakon kojega slijede nazivi ili nazivi i kemijski simboli prisutnih mikrohranjiva.
(4) Svako pojedino hranjivo označava se redoslijedom makrohranjiva, sekundarnih hranjiva i mikrohranjiva na način:
1. naziv hranjiva kao što je navedeno u članku 15., stavcima 1., 3. i 7. ovoga Pravilnika,
2. oblik i/ili topivost hranjiva, sukladno Tablicama A.1. do E.1.7. Dodatka I. ovoga Pravilnika i člancima 11. i 12. ovoga Pravilnika,
3. sadržaj hranjiva:
3.1.) makrohranjiva i sekundarna hranjiva (njihovi oblici i/ili topivosti) navode se u masenom postotku kao cijeli broj ili s jednim decimalnim mjestom kada za to postoje odgovarajuće analitičke metode,
3.2) mikrohranjiva navode se u masenom postotku, a broj decimalnih mjesta određen je u Tablici E.2.2. Dodatka I. ovoga Pravilnika.

Označavanje gnojiva sa sekundarnim hranjivima

Članak 20.

(1) Gnojiva sa sekundarnim hranjivima, bilo da su tekuća ili kruta, uključivo i ona gnojiva koja sadrže mikrohranjiva i koja ispunjavaju uvjete najmanjeg sadržaja hranjiva utvrđenog u Dodatku I., Tablicama D. i E.2.2. ovoga Pravilnika, dodatno se označavaju sukladno ovom članku.
(2) Iza oznake naziva gnojiva dodaje se izraz »s mikrohranjivima« ili »sa mikrohranjivima« nakon kojeg slijede nazivi ili nazivi i kemijski simboli prisutnih mikrohranjiva.
(3) Svako pojedino hranjivo označava se redoslijedom sekundarnih hranjiva i mikrohranjiva kako slijedi:
1. naziv hranjiva kao što je navedeno u članku 15., stavcima 3. i 7. ovoga Pravilnika,
2. oblik i/ili topivost hranjiva, za svako pojedino gnojivo navedeno u Dodatku I., Tablicama D. i E.2.2. ovoga Pravilnika,
3. sadržaj hranjiva:
3.1.) sekundarna hranjiva (njihovi oblici i/ili topivosti) navode se u masenom postotku kao cijeli broj ili s jednim decimalnim mjestom kada za to postoje odgovarajuće analitičke metode;
3.2) mikrohranjiva navode se u masenom postotku, a broj decimalnih mjesta određen je u Dodatku I., Tablici E.2.2. ovoga Pravilnika.
(4) Oblici i topivost hranjiva izražavaju se u masenom postotku ukoliko u Dodatku I. ovoga Pravilnika nije drugačije navedeno.
(5) Deklarirani sadržaj kalcija, magnezija, natrija i sumpora u gnojivima iskazuje se sukladno članku 11. ovoga Pravilnika.
(6) Deklarirani sadržaj mikrohranjiva iskazuje se sukladno članku 12. ovoga Pravilnika.

Označavanje gnojiva s mikrohranjivima

Članak 21.

(1) Gnojiva s mikrohranjivima, bilo da su tekuća ili kruta i koja ispunjavaju uvjete najmanjeg sadržaja hranjiva utvrđenog u Dodatku I., Tablicama E.1.1., E.1.2., E.1.3., E.1.4., E.1.5., E.1.6., E.1.7 i E.2.1. ovoga Pravilnika, dodatno se označavaju sukladno ovom članku.
(2) U označavanju naziva gnojiva koja sadrže više od jednog mikrohranjiva, nakon oznake naziva gnojiva dodaje se izraz »mješavina mikrohranjiva« iza kojeg slijede nazivi prisutnih mikrohranjiva i njihovi kemijski simboli.
(3) Za gnojiva koja sadrže samo jedno mikrohranjivo, odnosno gnojiva iz Dodatka I., Tablica E1.1. do E1.7. ovoga Pravilnika, deklarirani sadržaj mikrohranjiva iskazuje se kao maseni postotak, cijelim brojem ili, prema potrebi, s jednim decimalnim mjestom, a za gnojiva koja sadrže više mikrohranjiva deklarirani sadržaj mikrohranjiva iskazuje se kao maseni postotak, dok je broj decimalnih mjesta utvrđen u Dodatku I., Tablici E.2.1. ovoga Pravilnika.
(4) U označavanju mikrohranjiva, za svako pojedino mikrohranjivo redoslijedom od deklariranih navodi se:
1. naziv mikrohranjiva za svako pojedino deklarirano mikrohranjivo sukladno članku 15. stavku 7. ovoga Pravilnika;
2. oblik i/ili topivost mikrohranjiva sukladno Dodatku I., Tablicama E 1.1. do E 1.7. ovoga Pravilnika;
3. sadržaj mikrohranjiva (njegovi oblici i/ili topivosti) izražava se kao maseni postotak, osim ako u Dodatku I. ovoga Pravilnika nije drugačije predviđeno.
(5) Kod gnojiva s jednim mikrohranjivom iz Dodatka I., Tablica E.1.1. do E.1.7. i kod gnojiva s više mikrohranjiva iz Dodatka I., Tablica E.2.1. ovoga Pravilnika, ispod obveznih i neobveznih podataka na deklaraciji, naljepnici ili popratnoj dokumentaciji mora se navesti sljedeći izraz: »Koristi se samo u slučaju dokazane potrebe. Ne dodavati više od preporučene doze«.

VI. PAKIRANJE

Članak 22.

(1) Gnojiva se u prometu mogu nalaziti kao pakovine ili u rasutom stanju.
(2) Amonijsko nitratna gnojiva s visokim sadržajem dušika mogu se staviti u promet isključivo kao pakovine.
(3) Kod gnojiva koja se stavljaju u promet kao pakovine ambalaža mora biti zatvorena na takav način ili uz pomoć takvog sredstva kojim, kada se otvori zatvarač, zatvarajući pečat ili sama ambalaža ostaju nepopravljivo oštećeni.
(4) U slučaju pečaćenja pakovine gnojiva pečat mora sadržavati naziv pravne ili fizičke osobe koja je izvršila pakiranje gnojiva.

VII. AMONIJSKO NITRATNA GNOJIVA S VISOKIM SADRŽAJEM DUŠIKA

Članak 23.

(1) Amonijsko nitratna gnojiva s visokim sadržajem dušika su jednostavna ili složena gnojiva na bazi amonijevog nitrata koja sadrže više od 28% dušika u obliku amonijevog nitrata i namijenjena su za uporabu kao gnojiva.
(2) Gnojiva iz stavka 1. ovoga članka razvrstavaju se u poseban tip amonijsko nitratnih gnojiva s visokim sadržajem dušika.
(3) U označavanju gnojiva iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe članaka 16., 17., 18. i 19. ovoga Pravilnika.

Članak 24.

(1) Amonijsko nitratna gnojiva s visokim sadržajem dušika mogu sadržavati anorganske inertne tvari.
(2) Anorganske inertne tvari koje se koriste u proizvodnji ovog tipa gnojiva ne smiju povećavati njegovu osjetljivost na toplinu i detonaciju.

Članak 25.

Zahtjevi kakvoće za amonijsko nitratna gnojiva s visokim sadržajem dušika utvrđeni su u Dodatku III., Poglavlju 1. koji se nalazi u prilogu i čini sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 26.

Provjere, analize i ispitivanja amonijsko nitratnih gnojiva s visokim sadržajem dušika u svrhu nadzora ispunjavanja uvjeta iz članka 25. ovoga Pravilnika provode se u skladu s metodama koje su opisane u Dodatku III., Poglavlju 3. koji se nalazi u prilogu i čini sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 27.

(1) Prilikom stavljanja u promet amonijsko nitratnih gnojiva s visokim sadržajem dušika proizvođač je dužan dati jamstvo da će ta gnojiva zadovoljiti ispitivanje otpornosti na detonaciju kako je utvrđeno u Dodatku III., Poglavljima 2. i 4. te Poglavlju 3. Metoda 1. točka 3., koji se nalaze u prilogu i čine sastavni dio ovoga Pravilnika.
(2) Ispitivanje otpornosti na detonaciju iz ovoga članka provode domaći ili inozemni ovlašteni laboratoriji.
(3) Proizvođač i/ili uvoznik dostavlja rezultate ispitivanja otpornosti na detonaciju za svaku isporuku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva najmanje 5 dana prije stavljanja gnojiva u promet, a u slučaju uvoza gnojiva najmanje 5 dana prije dopreme gnojiva na državnu granicu.

VIII. SKLADIŠTENJE I RUKOVANJE GNOJIVIMA

Članak 28.

(1) Gnojiva kao pakovine u originalnoj ambalaži ili u rasutom stanju skladište se samo u natkrivenom skladištu i moraju biti zaštićena od direktnog utjecaja vlage s poda, atmosferilija (kiše, snijega), utjecaja sunčevih zraka i izvora topline.
(2) Na mjestu skladištenja gnojiva u oštećenoj ambalaži moraju se prepakirati i ambalaža zamijeniti, a rasuto gnojivo mora se ukloniti.
(3) Na skladištu gnojivo se može skladištiti formirajući slogove vreća. Visina sloga vreća ograničena je svojstvima gnojiva i ovisi o vrsti pakiranja. Najviša dopuštena visina sloga je:
a) za vreće do 50 kg, do visine 2 metra;
b) za gnojiva na paletama, 2 palete u vertikalnom slogu;
c) za gnojiva u velikom pakiranju do 500 kg, 3 reda vreća u vertikalnom slogu;
d) za gnojiva u velikom pakiranju do 1000 kg, 2 reda vreća u vertikalnom slogu.
(4) Gnojiva u rasutom stanju mogu se skladištiti formirajući hrpe.
(5) Vrh pakovine gnojiva složene u slogu ili vrh hrpe rasutog gnojiva moraju u skladištu biti udaljeni najmanje jedan metar od stropa krovne konstrukcije, svjetlosnih izvora ili ugrađenih uređaja.
(6) Pod skladišta i samo gnojivo u rasutom stanju mogu biti pokriveni plastičnom folijom, odnosno moraju se skladištiti na takav način da ne dolazi do promjene fizikalno-kemijskih svojstava gnojiva.

Članak 29.

(1) Tekuća gnojiva skladište se u spremnicima različitih veličina, izrađenim od materijala kemijski otpornih na tekuća gnojiva (nehrđajući čelik, aluminij, plastični materijali i dr.).
(2) Kod skladištenja bezvodnog amonijaka i amonijačnih otopina pod tlakom potrebno je pridržavati se propisa o posudama pod tlakom te sigurnosti i zaštite na radu.
(3) Radi sprječavanja nesreća pri rukovanju i skladištenju tekućih gnojiva, uz spremnike moraju biti istaknute temperature skladištenja prema vrstama gnojiva i upute za siguran rad.
(4) Tekuća gnojiva moraju se skladištiti u zaštićenom prostoru iznad temperature kristalizacije.

Članak 30.

Sudionik u prometu mora osigurati uvjete skladištenja u skladu sa člancima 28., 29. i 31. ovoga Pravilnika.

Članak 31.

(1) Zahtjevi sigurnosti za skladištenje i postupanje s gnojivima iz članka 23. stavka 1. ovoga Pravilnika propisani su posebnim pravilnikom kojim se uređuju tehnički normativi za rukovanje i skladištenje gnojiva u krutom stanju koja sadrže amonijev nitrat.
(2) Skladište za gnojiva iz stavka 1. ovoga članka mora biti natkriveno i zaštićeno od izvora topline i zagrijavanja većeg od 50 °C.
(3) Amonijsko nitratna gnojiva s više od 28% dušika iz amonijevog nitrata na skladištu se drže odvojeno od drugih tvari i gnojiva. Zabranjeno je na istom skladištu s ovim gnojivima držati zapaljive, reaktivne i tvari koje mogu izazvati eksploziju.
(4) Rukovanje gnojivima koja sadrže amonijev nitrat s više od 28% dušika iz amonijevog nitrata mora biti pažljivo. Na mjestima skladištenja zabranjeno je pušenje ili unošenje bilo kojeg drugog izvora plamena.
(5) Amonijsko nitratna gnojiva koja sadrže više od 28% dušika iz amonijevog nitrata moraju se uskladištiti pakirana i odvojena od drugih tvari.

Članak 32.

(1) Osobe odgovorne za stavljanje amonijsko nitratnih gnojiva s više od 28% dušika u promet vode evidenciju o porijeklu gnojiva kako bi se zajamčila slijedivost gnojiva od proizvođača do krajnjeg korisnika.
(2) Evidencija mora biti dostupna inspekciji za vrijeme dok je gnojivo u prometu i dvije godine nakon toga.

IX. KONTROLA KAKVOĆE

Članak 33.

(1) Utvrđivanje sukladnosti gnojiva u pogledu razvrstavanja i pripadnosti određenom tipu, odnosno pripadnosti pojedinom gnojivu unutar tipa te udovoljavanju uvjetima kakvoće gnojiva utvrđenim ovim Pravilnikom provodi se laboratorijskom analizom na reprezentativnom uzorku u ovlaštenom laboratoriju, a prije stavljanja u promet.
(2) Pored uvjeta iz stavka 1. ovoga članka za svaku partiju uvezenog gnojiva prije stavljanja u promet mora biti utvrđena kakvoća od strane ovlaštenog laboratorija.
(3) Gnojiva u proizvodnji, prijevozu, trgovini i korištenju podliježu kontroli kakvoće u inspekcijske svrhe.
(4) Kontrola kakvoće gnojiva u inspekcijske svrhe provodi se na temelju uzoraka uzetih prema jedinstvenim metodama opisanim u Dodatku IV. A. koji se nalazi u prilogu i čini sastavni dio ovoga Pravilnika. Tako dobiveni uzorci iz jedinice uzorkovanja smatraju se reprezentativnima.
(5) Uzorci iz stavka 1. i 2. ovoga članka uzimaju se po jedinstvenim metodama opisanim u Dodatku IV. A. ovoga Pravilnika.
(6) Kontrola kakvoće uzoraka gnojiva iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka provodi se prema jedinstvenim analitičkim metodama opisanim u Dodatku IV. B. koji se nalazi u prilogu i čini sastavni dio ovoga Pravilnika.

X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 34.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o minimalnim i maksimalnim sastojcima i o drugim osobinama pojedinih vrsta umjetnog gnojiva i o načinu ispitivanja umjetnog gnojiva (»Narodne novine«, broj 53/91) i Pravilnik o registru umjetnih gnojiva i o deklariranju umjetnih gnojiva (»Narodne novine«, broj 53/91) u dijelu koji se odnosi na deklariranje.
(2) Gnojiva se mogu proizvoditi i stavljati u promet sukladno odredbama propisa iz stavka 1. ovoga članka do 31. prosinca 2007. godine i ostati u prometu do isteka roka njihove uporabe.

Članak 35.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osam dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/07-01/42
Urbroj: 525-01-07-01
Zagreb, 25. svibnja 2007.

Ministar
Petar Čobanković, v. r.

DODATAK I.

POPIS GNOJIVA PREMA TIPOVIMA

A. Jednostavna mineralna gnojiva s makrohranjivima

A.1. Tip: Jednostavna mineralna dušična gnojiva

______
(a) Na svakoj ambalaži ili dokumentaciji koja prati gnojiva u rasutom stanju moraju se pružiti potpune tehničke informacije koje će korisniku omogućiti da odredi dozu i vrijeme primjene u odnosu na uzgajanu kulturu.
 

A.2. Tip: Jednostavna mineralna fosforna gnojiva
Kada je propisana, veličina čestica za osnovne sastojke gnojiva (gnojiva 1, 3, 4, 5, 6 i 7) utvrdit će se odgovarajućom analitičkom metodom.
 

A.3. Tip: Jednostavna mineralna kalijeva gnojiva
 

B. Složena mineralna gnojiva s makrohranjivima
U složenim mineralnim gnojivima koja sadrže fosfornu komponentu u naznaci formulacije PO može se isključivo brojčano izraziti samo kao topivosti 1, 2, 3, 5 i 6 navedene u tablicama B. Dodatka I. ovoga Pravilnika.

B.1. Tip: Složena mineralna dušićno-fosforno-kalijeva ili složena mineralna NPK gnojiva

 

 

 

B.2. Tip: Složena mineralna dušično-fosforna gnojiva ili složena mineralna NP gnojiva
 

 

 

 

 

B.3. Tip: Složena mineralna dušično-kalijeva ili složena mineralna NK gnojiva

 

 

 

 

B.4. Tip: Složena mineralna fosforno-kalijeva gnojiva ili složena mineralna PK gnojiva
 

 

C. Tekuća mineralna gnojiva

C.1. Tip: Jednostavna tekuća mineralna gnojiva

C.2. Tip: Složena tekuća mineralna gnojiva

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

D. Tip: Mineralna gnojiva sa sekundarnim hranjivima
 

E. Tip: Mineralna gnojiva s mikrohranjivima
Objašnjenje: Sljedeće se bilješke primjenjuju na Dodatak I. E. ovoga Pravilnika.
Bilješka 1: Helatni agens može se označiti inicijalima kako je navedeno u E.3.
Bilješka 2: Ako nakon otapanja u vodi proizvod ne ostavi kruti talog može se opisati riječima »za otapanje«.
Bilješka 3: Kada je mikrohranjivo prisutno u helatnom obliku navodi se pH područje koje jamči prihvatljivu stabilnost helatnog udjela.

E.1. Tip: Mineralna gnojiva koja sadrže samo jedno mikrohranjivo

E.1.1. Bor

 

E.1.2. Kobalt

 

E.1.3. Bakar

 

E.1.4. Željezo

E.1.5. Mangan

 

E.1.6. Molibden

E.1.7. Cink

E.2. Tip: Mineralna gnojiva s više mikrohranjiva
E.2.1. Krute ili tekuće smjese mikrohranjiva

Najmanji ukupni sadržaj mikrohranjiva u krutoj smjesi je 5% (m/m).
Najmanji ukupni sadržaj mikrohranjiva u tekućoj smjesi je 2% (m/m).

E.2.2. Gnojiva koja sadrže primarna i/ili sekundarna hranjiva s mikrohranjivima

E.3. Popis odobrenih organskih helatnih agensa za mikrohranjiva

F. Popis posebnih tipova gnojiva

DODATAK II.

DOZVOLJENA ODSTUPANJA

Odstupanja navedena u ovom Dodatku su negativne vrijednosti izražene u masenom postotku.
Dozvoljena odstupanja u odnosu na navedeni sadržaj hranjiva u raznim tipovima gnojiva su sljedeća:

1. Apsolutna vrijednost jednostavnih mineralnih gnojiva s makrohranjivima u masenom postotku izražena kao N, P2O5, K2O, MgO, Cl (Tablice 1.1., 1.2., 1.3.)

Tablica 1.1.: DUŠIČNA GNOJIVA

Tablica 1.2.: FOSFORNA GNOJIVA

 

Tablica 1.3.: KALIJEVA GNOJIVA I OSTALI SASTOJCI

2. Složena mineralna gnojiva s makrohranjivima (Tablica 2.)

Tablica 2.

Dozvoljena odstupanja u odnosu na deklarirani sadržaj raznih oblika dušika ili navedene topivosti fosfor (V) oksida predstavljaju jednu desetinu ukupnog sadržaja određenog hranjiva od najviše 2% (m/m), pod uvjetom da ukupni sadržaj hranjiva ostane u granicama navedenim u Dodatku I. ovoga Pravilnika i ne prelazi gore navedena odstupanja.

3. Sekundarna hranjiva u gnojivima

Dozvoljena odstupanja u odnosu na deklarirane sadržaje kalcija, magnezija, natrija i sumpora predstavljaju jednu četvrtinu deklariranih sadržaja ovih hranjiva i to najviše do 0,9% u apsolutnoj vrijednosti za CaO, MgO, Na2O i SO3, tj. 0,64 za Ca, 0,55 za Mg, 0,67 za Na i 0,36 za S.

4. Mikrohranjiva u gnojivima

Dozvoljena odstupanja u odnosu na deklarirane sadržaje hranjiva su:
– 0,4% u apsolutnoj vrijednosti za sadržaje veće od 2%
– jedna petina deklarirane vrijednosti za sadržaje manje od 2%.
Dozvoljena odstupanja u odnosu na granulometrijski sastav i sadržaj vlage u gnojivima prikazana su u Tablici 3.

Tablica 3. GRANULOMETRIJSKI SASTAV I SADRŽAJ VLAGE

DODATAK III.

TEHNIČKE ODREDBE ZA AMONIJSKO NITRATNA GNOJIVA S VISOKIM SADRŽAJEM DUŠIKA

1. OSOBINE I OGRANIČENJA ZA JEDNOSTAVNA AMONIJSKO NITRATNA GNOJIVA S VISOKIM SADRŽAJEM DUŠIKA

1.1. POROZNOST (ZADRŽAVANJE ULJA)

Zadržavanje ulja u gnojivu koje najprije mora proći dva termička ciklusa na temperaturi između 25 i 50°C te biti u skladu s odredbama Poglavlja 3. točke 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika ne smije biti veće od 4% (m/m).

1.2. ZAPALJIVI SASTOJCI

Maseni postotak zapaljivih tvari izraženih kao ugljik ne smije biti veći od 0,2% za gnojiva koja sadrže najmanje 31,5% (m/m) dušika i ne smije prelaziti 0,4% za gnojiva koja sadrže od 28% do 31,5% (m/m) dušika.

1.3. pH

Otopina 10 g gnojiva u 100 ml vode mora imati pH najmanje 4.5.

1.4. ANALIZA VELIČINE ČESTICA

Najviše 5% mase gnojiva prolazi kroz sito veličine očica od 1 mm i najviše do 3% mase kroz sito veličine očica 0,5 mm.

1.5. KLOR

Najveći utvrđeni sadržaj klora je 0,02% (m/m).

1.6. TEŠKI METALI

Teški metali ne smiju se dodavati namjerno, a eventualni tragovi koji prate postupak proizvodnje ne smiju prelaziti ograničenja.
Sadržaj bakra ne smije biti veći od 10 mg/kg.
Za druge teške metale ograničenja nisu utvrđena.

2. OPIS ISPITIVANJA OTPORNOSTI NA DETONACIJU KOJA SE ODNOSI NA AMONIJSKO NITRATNA GNOJIVA S VISOKIM SADRŽAJEM DUŠIKA

Ispitivanje se mora provesti na reprezentativnom uzorku gnojiva. Prije ispitivanja otpornosti na detonaciju ukupna masa uzorka mora se podvrći termičkom ciklusu pet puta u skladu s odredbama Poglavlja 3. točke 3. Dodatka III. ovoga Pravilnika.
Gnojivo se mora podvrći ispitivanju otpornosti na detonaciju u vodoravnoj čeličnoj cijevi pod sljedećim uvjetima:
– bešavna čelična cijev,
– dužina cijevi: najmanje 1 000 mm,
– nominalni vanjski promjer: najmanje 114 mm,
– nominalna debljina stjenke: najmanje 5 mm,
– pojačalo detonacije: odabrano pojačalo mora biti takve vrste i mase da poveća tlak detonacije koji se primjenjuje na uzorak kako bi utvrdio njegovu osjetljivost na prenošenje detonacije,
– temperatura ispitivanja: 15 – 25 °C,
– ispitni olovni cilindri za otkrivanje detonacije: promjera 50 mm i visine 100 mm
– postavljeni vodoravno na razmacima od 150 mm pridržavajući cijev. Ispitivanje se mora provesti dva puta. Ispitivanje se smatra završeno ako je u oba ispitivanja jedan ili više podupirajućih olovnih cilindara oštećeno manje od 5%.

3. METODE KONTROLE PREMA OGRANIČENJIMA NAVEDENIM U POGLAVLJU III.1. I III. 2. OVOGA PRAVILNIKA

Metoda 1.
METODE PRIMJENE TERMIČKIH CIKLUSA

1. PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE
Ovom Metodom određuju se postupci za primjenu termičkih ciklusa prije izvođenja ispitivanja zadržavanja ulja kod jednostavnih amonijsko nitratnih gnojiva s visokim sadržajem dušika te ispitivanja otpornosti na detonaciju za oba, jednostavna i složena amonijsko nitratna gnojiva s visokim sadržajem dušika.
Metode zatvorenih termičkih ciklusa opisane u ovom poglavlju u dovoljnoj mjeri predstavljaju uvjete koji se moraju uzeti u obzir unutar područja primjene Poglavlja 2. i 4. Dodatka III. Ovoga Pravilnika. Međutim, ove metode ne moraju nužno predstavljati sve uvjete do kojih dolazi tijekom prijevoza i skladištenja.

2. TERMIČKI CIKLUSI KOJI SE ODNOSE NA DODATAK III.1. OVOGA PRAVILNIKA

2.1. PODRUČJE PRIMJENE
Ovaj postupak se odnosi na termičke cikluse prije određivanja zadržavanja ulja u gnojivu.

2.2. NAČELO I DEFINICIJA
U Erlenmayerovoj tikvici zagrijati uzorak od sobne temperature do 50 °C i održavati ga na toj temperaturi dva sata (stabilizirati na 50 °C). Zatim ohladiti uzorak do temperature od 25 °C i održavati ga na toj temperaturi dva sata (stabilizirati na 25 °C). Kombinacija uzastopnih zagrijavanja na 50 °C i 25 °C čini jedan termički ciklus. Nakon provođenja dva termička ciklusa ispitni uzorak držati na temperaturi od 20 ± 3 °C za određivanje vrijednosti zadržavanja ulja.

2.3. OPREMA
Uobičajena laboratorijska oprema, kao:
– vodene kupelji namještene na 25 (± 1) i 50 (± 1) °C,
– Erlenmeyerove tikvice volumena 150 ml.

2.4. POSTUPAK
Staviti svaki ispitni uzorak od 70 (± 5) grama u Erlenmeyerovu tikvicu i začepiti.
Svaka dva sata premještati tikvice iz kupelji od 50 °C u kupelj na 25 °C i obrnuto.
Temperaturu vode u kupeljima održavati konstantnom uz stalno miješanje kako bi se osigurala razina vode iznad razine uzorka. Zatvarač tikvice zaštititi od kondenzacije pomoću spužvastoga gumenog čepa.

3. TERMIČKI CIKLUSI KOJI SE UPOTREBLJAVAJU ZA DODATAK III.2. OVOGA PRAVILNIKA

3.1. PODRUČJE PRIMJENE
Ovaj postupak se odnosi na termičke cikluse prije provođenja ispitivanja detonacije.

3.2. NAČELO I DEFINICIJA
U nepropusnoj kutiji zagrijati uzorak sa sobne temperature na50 °C i održavati ga na toj temperaturi jedan sat (stabilizirati na50 °C). Zatim ohladiti uzorak na temperaturu od 25 °C i održavati ga na toj temperaturi jedan sat (stabilizirati na 25 °C). Kombinacija uzastopnih zagrijavanja na 50 °C i 25 °C čini jedan termički ciklus. Nakon podvrgavanja zadanom broju termičkih ciklusa ispitni uzorak držati na temperaturi od 20 ± 3 °C do provođenja ispitivanja otpornosti na detonaciju.

3.3. OPREMA
– Vodena kupelj termostatirana u temperaturnom području od 20 do 51 °C s najmanjom brzinom zagrijavanja i hlađenja od 10 °C/h ili dvije vodene kupelji od kojih je jedna postavljena na temperaturu od 20 °C, a druga na 51 °C. Vodu u kupeljima konstantno miješati; volumen kupelji mora biti dovoljno širok kako bi se osigurala dovoljna cirkulacija vode.
– Nepropusna kutija od nehrđajućeg čelika u čijem se središtu nalazi termoelement. Vanjska širina kutije je 45 (± 2) mm, a debljina stjenke 1,5 mm (Slika 1.). Odbrati visinu i duljinu kutije koja odgovara dimenzijama vodene kupelji, tj. 600 mm duljine i 400 mm visine.

3.4. POSTUPAK
U kutiju staviti dovoljnu količinu gnojiva za jednu detonaciju i zatvoriti poklopac. Staviti kutiju u vodenu kupelj. Zagrijati vodu na 51 °C te izmjeriti temperaturu u središtu gnojiva. Nakon jedan sat kada je temperatura u središtu dostigla 50 °C ohladiti vodu. Jedan sat nakon što je temperatura u središtu dostigla 25 °C zagrijati vodu i započeti drugi ciklus. Ako postoje dvije vodene kupelji, prenijeti kutiju u drugu kupelj nakon svakog zagrijavanja/hlađenja.

Slika 1.

 

Metoda 2.
ODREĐIVANJE ZADRŽAVANJA ULJA

1. PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje zadržavanja ulja u jednostavnim amonijsko nitratnim gnojivima s visokim sadržajem dušika.
Metoda se primjenjuje na prilirana i granulirana gnojiva koja ne sadrže tvari topive u ulju.

2. DEFINICIJA
Zadržavanje ulja u gnojivu: količina ulja zadržana u gnojivu određena pod posebnim uvjetima postupka, izražena u masenom postotku.

3. NAČELO
Potpuno uranjanje uzorka za ispitivanje u plinsko ulje određeno vrijeme nakon čega višak ulja otječe pod određenim uvjetima. Mjeri se povećanje mase uzorka za ispitivanje.

4. REAGENS
Plinsko ulje
Maksimalni viskozitet: 5 mPas na 40 °C
Gustoća: od 0,8 do 0,85 g/ml na 20 °C
Sadržaj sumpora: ≤1,0% (m/m)
Pepeo: ≤ 0,1% (m/m)

5. OPREMA
Standardna laboratorijska oprema i sljedeće:
5.1. Vaga točnosti 0,01 gram.
5.2. Čaše volumena 500 ml
5.3. Plastični lijevak približnog promjera 200 mm, po mogućnosti s cilindričnom stjenkom na gornjem dijelu,
5.4. Sito za ispitivanje, veličine očica 0,5 mm, koje stane u lijevak (5.3.).
Napomena: Veličina lijevka i sita mora biti takva da samo nekoliko granula ili prila bude položeno jedno na drugo te da ulje može lako otjecati.
5.5. Filter papir za brzu filtraciju, krep fini, težine 150 g/m2.
5.6. Apsorpcijski papir (laboratorijske čistoće).

6. POSTUPAK
6.1. Dva pojedinačna određivanja provode se brzo jedan za drugim na zasebnim dijelovima istog ispitnog uzorka.
6.2. Odvojiti čestice manje od 0,5 mm pomoću sita za ispitivanje (5.4.). Odvagati s točnošću 0,01 gram oko 50 grama uzorka u čašu (5.2.). Dodati dovoljno plinskog ulja (točka 4.) da se u potpunosti pokriju granule ili prile i pažljivo miješati da površina svih granula ili prila bude u cijelosti navlažena. Pokriti čašu satnim staklom te ostaviti stajati jedan sat na 25 (± 2) °C.
6.3. Filtrirati cjelokupni sadržaj čaše kroz lijevak (5.3.) koji sadrži sito za ispitivanje (5.4.). Sadržaj na situ ostaviti stajati jedan sat kako bi se višak mogao ocijediti.
6.4. Položiti dva lista filter papira (5.5.) (oko 500 x 500 mm) jedan preko drugog na glatkoj površini; presaviti četiri ugla jednog i drugog papira prema gore do otprilike 40 mm širine kako bi se spriječilo rasipanje granula ili prila. Staviti dva sloja apsorpcijskog papira (5.6.) u središte filter papira. Prenijeti cijeli sadržaj iz sita (5.4.) na apsorpcijske papire i ravnomjerno rasporediti granule ili prile uz pomoć meke, ravne četke. Nakon dvije minute podići jednu stranu papira radi premještanja granula ili prila na filter papire koji se nalaze ispod te ih ponovo ravnomjerno rasporediti preko ovih papira pomoću četke. Na uzorak staviti još jedan list filter papira, na sličan način podignuti uglove prema gore i prokotrljati granule ili prile između papira kružnim pokretima uz mali pritisak. Napraviti stanku nakon svakog osmog kružnog pokreta, podići suprotne krajeve filter papira i u središte vratiti granule ili prile koje su se otkotrljale prema krajevima. Nastaviti sa sljedećim postupkom: kom: ti četiri potpuna kružna pokreta, najprije u smjeru kazaljke na satu, a zatim u obrnutom smjeru. Nakon toga otkotrljane granule ili prile vratiti u središte kako je ranije opisano. Postupak se ponavlja tri puta (24 kružna pokreta, dva puta podizanje krajeva). Pažljivo umetnuti novi list filter papira između donjeg i gornjeg lista te omogućiti da se granule ili prile otkotrljaju na novi list podižući krajeve gornjeg lista. Prekriti granule ili prile novim listom papira i ponoviti navedeni postupak. Neposredno nakon kotrljanja prenijeti granule ili prile u posudu te ponovo odvagati s točnošću 0,01 gram da se odredi masa zadržanog plinskog ulja.
6.5. Ponavljanje postupka kotrljanja i ponovnog vaganja
Ako se utvrdi da je količina plinskog ulja zadržana u uzorku za ispitivanje veća od 2 grama, položiti dio na novu skupinu filter papira te ponoviti postupak kotrljanja podižući uglove u skladu s (6.4.) (dva puta osam kružnih pokreta uz jedno podizanje). Zatim ponovno odvagati uzorak za ispitivanje.

7. PRIKAZ REZULTATA
7.1. METODA IZRAČUNAVANJA I FORMULA
Zadržavanje ulja iz svakog određivanja (6.1.) izražava se u masenom postotku uzorka za ispitivanje na situ, prema sljedećoj formuli:

gdje je:
m1 = masa uzorka za ispitivanje na situ (6.2.), izražena u gramima,
m2 = masa uzorka za ispitivanje (6.4.) ili (6.5.) kao rezultat posljednjeg vaganja (6.4.) ili (6.5.), izražena u gramima.
Rezultat je aritmetička sredina dva pojedinačna određivanja.

Metoda 3.
ODREĐIVANJE ZAPALJIVIH SASTOJAKA

1. PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE
Ova Metoda utvrđuje postupak određivanja sadržaja zapaljivih sastojaka jednostavnih amonijsko nitratnih gnojiva s visokim sadržajem dušika.

2. NAČELO
Ugljični dioksid prisutan u anorganskim punilima unaprijed se uklanja kiselinom. Organski spojevi oksidiraju se mješavinom kromove/sumporne kiseline. Nastali ugljični dioksid se apsorbira u otopini barijevog hidroksida. Talog se otapa u otopini klorovodične kiseline i određuje retitracijom s otopinom natrijevog hidroksida.

3. REAGENSI
3.1. Kromov (VI) oksid Cr2O3 analitičke čistoće
3.2. Sumporna kiselina, 60% V/V: Staviti 360 ml vode u čašu od 1 litre i pažljivo dodati 640 ml sumporne kiseline (gustoća pri 20 °C = 1,83 g/ml)
3.3. Otopina srebrovog nitrata: 0,1 mol/l
3.4. Barijev hidroksid
Odvagati 15 grama barijevog hidroksida [Ba(OH)2 x 8 H2O] i kompletno otopiti u vrućoj vodi. Ohladiti i prenijeti u tikvicu od jedne litre. Dopuniti do oznake i promućkati. Filtrirati kroz nabrani filter papir.
3.5. Standardna otopina klorovodična kiselina: 0,1 mol/l.
3.6. Standardna otopina natrijevog hidroksida: 0,1 mol/l.
3.7. Otopina bromofenol plavila: 0,4 grama u litri vode.
3.8. Fenolftalen indikator: otopina 2 grama u litri 60% V/V etanola.
3.9. Natronsko vapno: dimenzije čestica oko 1,0 do 1,5 mm
3.10. Demineralizirana voda, svježe prokuhana bez ugljičnog dioksida.

4. OPREMA
4.1. Standardna laboratorijska oprema i:
– Filter lončić s dnom od sinteriranog stakla volumena 15 ml; promjera 20 mm; ukupne visine 50 mm; poroznosti 4 (veličine pora od 5 i 15 µm),
– Čaša od 600 ml,
4.2. Komprimirani dušik.
4.3. Oprema koju čine sljedeći dijelovi, po mogućnosti spojena pomoću sfernih brušenih spojeva (Slika 2.).
4.3.1. Apsorpcijska cijev A oko 200 mm duljine i promjera 30 mm ispunjena natronskim vapnom (3.9.) i zatvorena čepom od staklene vune.
4.3.2. Reakcijska tikvica B okruglog dna od 500 ml s otvorom sa strane.
4.3.3. Nastavak za destilaciju po Vigreuksu oko 150 mm duljine (C’).
4.3.4. Hladilo s duplim stjenkama C, duljine 200 mm.
4.3.5. Drechselova boca D koja služi za hvatanje viška kiseline koja može prodestilirati.
4.3.6. Ledena kupelj E koja hladi Drechselovu bocu.
4.3.7. Dvije apsorpcijske posude F1 i F2, promjera od 32 do 35 mm, s provodnom cjevčicom za plin koja uključuje 10 mm disk od sinteriranog stakla niske poroznosti.
4.3.8. Sisaljka sa uređajem za regulaciju usisavanja G koja sadrži stakleni T komad umetnut u sklop čije je slobodni krak povezan s finom kapilarnom cijevi uz pomoć kratke gumene cijevi pričvršćene vijkom.
Oprez: uporaba vrele otopine kromne kiseline u aparaturi pod smanjenim tlakom je opasna i zahtijeva odgovarajuće mjere opreza.

5. POSTUPAK
5.1. UZORAK ZA ANALIZU
Odvagati približno 10 grama amonijevog nitrata s točnošću 0,001 gram.
5.2. UKLANJANJE KARBONATA
Staviti uzorak za analizu u reakcijsku tikvicu B. Dodati 100 ml H2SO4 (3.2.). Granule ili prile se na sobnoj temperaturi otope za oko 10 minuta. Spojiti aparaturu kako je naznačeno na Slici 2.: jedan kraj apsorpcijske cijevi (A) spojiti s izvorom dušika (4.2.) preko uređaja kroz koji protječe dušik u jednom smjeru i u kojem je tlak 5 do 6 mm žive, a drugi kraj spojiti na dovodnu cijev koja ulazi u reakcijsku tikvicu. Spojiti Vigreouxovu frakcijsku kolonu (C’) i hladilo (C) napajano hladnom vodom. Podesiti dušik tako da umjereno protječe kroz otopinu, dovesti je do točke vrenja i zagrijavati još dvije minute. Nakon tog vremena ne bi trebalo biti više pjenjenja. Ako je pjenjenje vidljivo, nastaviti zagrijavati još 30 minuta. Pustiti otopinu da se ohladi najmanje 20 minuta uz strujanje dušika.
Potpuno sastaviti aparaturu kako je naznačeno na Slici 2., spajajući kondenzacijsku cijev s Drechselovom bocom (D), a bocu na apsorpcijske posude F1 i F2. Tijekom sklapanja aparature dušik mora cijelo vrijeme protjecati kroz otopinu. U svaku od apsorpcijskih posuda (F1 i F2) brzo unijeti 50 ml otopine barijevog hidroksida (3.4.).
Pustiti struju dušika da protječe kroz otopinu oko 10 minuta. Otopina u apsorpcijskim posudama mora ostati bistra. U suprotnom postupak odstranjivanja karbonata mora se ponoviti.
5.3. OKSIDACIJA I APSORPCIJA
Nakon što se odvoji ulazna cijev s dušikom, brzo dodati 20 grama kromovog (VI) oksida (3.1.) i 6 ml otopine srebrovog nitrata (3.3.) kroz otvor sa strane na reakcijskoj tikvici (B). Spojiti aparaturu na sisaljku i podesiti jednoličan protok dušika tako da se stvaraju mjehurići prolazom kroz diskove od sinteriranog stakla apsorpcijskih posuda F1 i F2.
Zagrijati reakcijsku tikvicu (B) da tekućina zavrije i pustiti je da vrije sat i pol.(1) Ako je potrebno, podesiti ventil s kojim se regulira usisavanje (G) kako bi se kontrolirao protok dušika, zbog sprječavanja taloženja barijevog karbonata na diskovima od sinteriranog stakla za vrijeme ispitivanja. Postupak je zadovoljavajući ako otopina barijevog hidroksida u apsorpcijskoj posudi F2 ostane bistra. U suprotnom potrebno je ponoviti ispitivanje. Prekinuti zagrijavati i rastaviti aparaturu. Isprati provodne cijevi vodom (3.10.) s unutarnje i vanjske strane da se ukloni otopina barijevog hidroksida, a tekućinu od ispiranja sakupiti u odgovarajuću apsorpcijsku posudu. Staviti provodne cjevčice jednu za drugom u čašu od 600 ml čiji sadržaj će se kasnije upotrijebiti za postupak određivanja.
Pod vakuumom brzo filtrirati najprije sadržaj apsorpcijske posude F2, a zatim apsorpcijske posude F1 koristeći lončić za filtriranje od sinteriranog stakla. Sakupiti talog ispiranjem apsorpcijskih posuda vodom (3.10.) te lončić s 50 ml iste vode. Staviti lončić u čašu od 600 ml i dodati oko 100 ml kipuće vode (3.10.). Staviti 50 ml kipuće vode u svaku od apsorpcijskih posuda i pustiti da dušik protječe kroz provodne cjevčice pet minuta. Spojiti vodu s onom iz čaše. Ponoviti postupak još jednom radi sigurnosti da su provodne cjevčice temeljito isprane.
5.4. ODREĐIVANJE KARBONATA IZ ORGANZ ORGANSKIH TV Dodati pet kapi fenolftalena (3.8.) sadržaju u čaši. Otopina postaje crvene boje. Dodati klorovodičnu kiselinu (3.5.) kap po kap do nestanka ružičaste boje. Dobro promiješati otopinu u lončiću radi provjere nestanka ružičaste boje. Dodati pet kapi bromofenol plavila (3.7.) i titrirati s klorovodičnom kiselinom (3.5.) do promjene boje u žuto. Dodati još 10 ml klorovodične kiseline.
Zagrijati otopinu do vrenja i pustiti da vrije najviše jednu minutu. Pažljivo provjeriti da u tekućini ne ostane talog.
Ostaviti da se ohladi i retitrirati otopinom natrijevog hidroksida (3.6.).
______
(1) Vrijeme reakcije od sat i pol je dovoljno u slučaju većine organskih tvari kada je srebrov nitrat prisutan kao katalizator.


6. SLIJEPA PROBA
Napraviti slijepu probu koristeći isti postupak i iste količine svih reagenasa.

7. PRIKAZ REZULTATA
Sadržaj zapaljivih sastojaka u obliku ugljika (C) iskazati u masenom postotku uzorka sljedećom formulom:

gdje je:
E = masa uzorka za ispitivanje, u gramima,
V1 = ukupni volumen klorovodične kiseline 0,1 mol/l dodane nakon promjene boje fenolftalena, u ml,
V2 = volumen otopine natrijevog hidroksida 0,1 mol/l upotrebljen za retitraciju, u ml.

Slika 2.

A = Apsorpcijska cijev ispunjena natronskim vapnom,
B = Reakcijska tikvica,
C’ = Vigreuxova frakcijska kolona duljine 150 mm,
C = Hladilo s duplim stjenkama duljine 200 mm,
D = Drechselova boca od 250 ml,
E = Ledena kupelj,
F1 i F2 = Apsorpcijske posude promjera od 32 do 35 mm spojene kuglastim ubrušenim spojevima na kojima su provodne cjevčice za plin s diskom 10 mm od sinteriranog stakla niske poroznosti,
G = Uređaj za reguliranje usisavanja.

Metoda 4.
ODREĐIVANJE pH VRIJEDNOSTI

1. PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE
Ova Metoda utvrđuje postupak mjerenja pH vrijednosti otopine jednostavnih amonijsko nitratnih gnojiva s visokim sadržajem dušika.

2. NAČELO
Mjerenje pH otopine amonijevog nitrata pomoću pH metra.

3. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda bez ugljičnog dioksida.
3.1. Pufer otopina, pH 6,88 na 20 °C
Otopiti 3,40 ± 0,01 grama kalijevog dihidrogen ortofosfata (KH2PO4) u približno 400 ml vode. Zatim otopiti 3,55 ± 0,01 grama natrijevog hidrogen ortofosfata (Na2HPO4) u približno 400 ml vode. Prenijeti dvije otopine, bez gubitka, u odmjernu tikvicu od 1000 ml, dopuniti do oznake i promućkati. Ova otopina čuva se u hermetički zatvorenoj posudi.
3.2. Pufer otopina, pH 4,00 na 20 °C
Otopiti 10,21 ± 0,01 grama kalijevog hidrogen ftalata (KHC8O4H4) u vodi, prenijeti bez gubitka u odmjernu tikvicu od 1000 ml, dopuniti do oznake i promućkati.
Otopinu čuvati u hermetički zatvorenoj posudi.
3.3. Mogu se koristiti standardne pH otopine dostupne na tržištu.

4. OPREMA
pH metar opremljen staklenom i kalomel elektrodama ili odgovarajućim, osjetljivost 0,05 pH jedinica.

5. POSTUPAK
5.1. BAŽDARENJE pH METRA
Izbaždariti pH metar (4.) na temperaturi od 20 (± 1) °C koristeći pufer otopine (3.1.), (3.2.) ili (3.3.). Pustiti lagano strujanje dušika po površini otopine za vrijeme ispitivanja.
5.2. ODREĐIVANJE
U čaši od 250 ml staviti 100,0 ml vode na 10 (± 0,01) grama uzorka. Ukloniti netopivo filtriranjem, dekantiranjem ili centrifugiranjem tekućine. Izmjeriti pH vrijednost bistre otopine na temperaturi od 20 (± 1) °C u skladu s istim postupkom za baždarenje pH metra.

6. PRIKAZ REZULTATA
Rezultat iskazati u pH jedinicama uz točnost 0,1 jedinice i navesti korištenu temperaturu.
 

Metoda 5.
ODREĐIVANJE VELIČINE ČESTICA

1. PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE
Ova Metoda utvrđuje postupak ispitnog prosijavanja jednostavnih amonijsko nitratnih gnojiva s visokim sadržajem dušika.

2. NAČELO
Ispitni uzorak se prosijava na garnituri od tri sita, bilo ručno ili mehanički. Masa koja ostane na svakom situ se zabilježi, a postotak materijala koje prođe kroz odgovarajuće sito se izračuna.

3. OPREMA
3.1. Ispitna sita od pletene žice promjera 200 mm, standardne veličine očica od 2,0 mm, 1,0 mm i 0,5 mm. Jedan poklopac i posuda ispod (dno) za ova sita.
3.2. Vaga točnosti 0,1 gram.
3.3. Mehanička tresilica (ako postoji) koja omogućava vertikalno i horizontalno kretanje ispitnog uzorka.

4. POSTUPAK
4.1. Uzorak se reprezentativno podijeli u dijelove od približno 100 grama.
4.2. Izvagati jedan od ovih dijelova s točnosti 0,1 gram.
4.3. Složiti garnituru sita uzlaznim redom: posuda ispod (dno), 0,5 mm, 1 mm, 2 mm i staviti izvagani dio za ispitivanje na sito koje se nalazi na vrhu. Staviti poklopac na vrh garniture sita.
4.4. Tresti ručno ili strojno u vertikalnom i horizontalnom smjeru, a ako je ručno, povremeno udariti. Nastaviti s postupkom 10 minuta ili dok je količina koja prolazi kroz svako sito u jednoj minuti manja od 0,1 gram.
4.5. Ukloniti sita iz garniture i sakupiti zaostali materijal, ako je potrebno lagano pročetkati donju stranu sita pomoću mekane četke.
4.6. Odvagati materijal zaostao na svakom situ te onaj koji je sakupljen na dnu i to uz točnost 0,1 gram.

5. PROCJENA REZULTATA
5.1. Pretvoriti mase frakcija u postotak na ukupnu masu frakcija (nakon sijanja).
Izračunati postotak u posudi ispod (dno), tj. <0,5 mm: A%
Izračunati postotak koji se zadržao na situ 0,5 mm: B%
Izračunati postotak koji je prošao kroz 1,0 mm, tj. (A + B)%
Ukupna masa frakcija treba biti unutar 2% od početne uzete mase.
5.2. Treba provesti najmanje dvije zasebne analize i pojedinačni rezultat za A ne bi se trebao razlikovati za više od 1,0% apsolutno i za B više od 1,5% apsolutno. Ako to nije slučaj, ponoviti ispitivanje.

6. PRIKAZ REZULTATA
Izračunati srednju vrijednost dobivenu od dvije vrijednosti za A s jedne i za A + B s druge strane.

Metoda 6.
ODREĐIVANJE SADRŽAJA KLORA
(KAO KLORIDNI ION)

1. PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanja sadržaja klora (kao kloridni ion) u jednostavnim amonijsko nitratnim gnojivima s visokim sadržajem dušika.

2. NAČELO
Kloridni ioni otopljeni u vodi određuju se u kiselom mediju potenciometrijskom titracijom sa srebrovim nitratom.

3. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda koja ne sadrži kloridne ione.
3.1. Aceton
3.2. Koncentrirana dušična kiselina (gustoća pri 20 °C = 1,40 g/ml)
3.3. Standardna otopina srebrovog nitrata 0,1 mol/l. Otopinu čuvati u boci od smeđeg stakla.
3.4. Standardna otopina srebrovog nitrata 0,004 mol/l – otopinu pripremiti neposredno prije upotrebe.
3.5. Standardna referentna otopina kalijevog klorida 0,1 mol/l.
Odvagati s točnošću 0,1 mg 3,7276 grama kalijevog klorida analitičke čistoće, prethodno osušenog jedan sat u sušioniku pri130 °C i ohlađenog u eksikatoru do sobne temperature. Otopiti u malo vode, prenijeti otopinu bez gubitaka u odmjernu tikvicu od 500 ml, razrijediti do oznake i promućkati.
3.6. Standardna referentna otopina kalijevog klorida 0,004 mol/l – otopinu pripremiti neposredno prije upotrebe.

4. OPREMA
4.1. Potenciometar sa srebrnom indikatorskom elektrodom i kalomel referentnom elektrodom, osjetljivosti 2 mV, koja pokriva područje od -500 do 0 do +500 mV.
4.2. Mo sadrži zasićenu otopinu kalijevog nitrata, na krajevima zatvoren sa poroznim čepovima spojen s kalomel elektrodom (4.1.).
4.3. Magnetska mješalica s teflonskim štapićem.
4.4. Mikrobireta graduirana s podjelom 0,01 ml, s fino zašiljenim vrhom.

5. POSTUPAK
5.1. STANDARDIZACIJA OTOPINE SREBROVOG NITRATA
Otpipetirati 5,00 ml i 10,00 ml standardne referentne otopine kalijevog klorida (3.6.) i staviti u dvije plitke čaše prikladnog volumena (npr. 250 ml). Provesti titraciju sadržaja u svakoj čaši kako slijedi:
Dodati 5 ml otopine dušične kiseline (3.2.), 120 ml acetona (3.1.) i dovoljno vode da se dobije volumen od 150 ml. Staviti magnetski štapić (4.3.) u čašu i pokrenuti miješalicu. Uroniti srebrnu elektrodu (4.1.) i slobodan kraj mosta (4.2.) u otopinu. Spojiti elektrode na potenciometar (4.1.) i nakon provjere vrijednosti nule na uređaju zabilježiti vrijednost početnog potencijala.
Titrirati koristeći mikrobiretu (4.4.), na početku dodati 4 ili 9 ml otopine srebrovog nitrata koja odgovara standardnoj referentnoj otopini kalijevog klorida koja se koristi. Nastaviti dodavati po 0,1 ml za 0,004 mol/l otopinu te po 0,05 ml za 0,1 mol/l otopinu. Nakon svakog dodatka pričekati da se potencijal stabilizira.
Zabilježiti dodane volumene i odgovarajuće vrijednosti potencijala u prva dva stupca Tablice 4.
U treći stupac Tablice 4. zabilježiti naredna povećanja potencijala E (∆1E). U četvrti stupac zabilježiti negativne i pozitivne razlike (∆2E) između povećanja potencijala (∆1E). Kraj titracije odgovara dodatku 0,1 ili 0,05 ml otopine srebrovog nitrata (V1) koja daje najveća vrijednost ∆1E.
Da se izračuna točan volumen (Veq) otopine srebrovog nitrata na kraju reakcije, koristi se sljedeća formula:

gdje je:
Vo = ukupni volumen otopine srebrovog nitrata neposredno manji od volumena koji daje
najveće povećanje D1E, u ml,
V1 = volumen zadnjeg dodatka otopine srebrovog nitrata (0,1 ili 0,05 ml), u ml,
b = posljednja pozitivna vrijednost D2E,
B = zbroj apsolutnih vrijednosti od posljednje pozitivne vrijednosti D2E i prve negativne vrijednosti D2E (vidjeti primjer u Tablici 4.).
5.2. SLIJEPA PROBA
Provesti slijepu probu i uzeti je u obzir pri izračunavanju konačnog rezultata.
Rezultat slijepe probe V4 na reagensima prikazan je sljedećom formulom:

V4 =2V3 – V2

gdje je:
V2 = vrijednost točnog volumena (Veq) otopine srebrovog nitrata koja odgovara titraciji upotrijebljenih 10 ml standardne referentne otopine kalijevog klorida, u ml,
V3 = vrijednost točnog volumena (Veq) otopine srebrovog nitrata koja odgovara titraciji upotrijebljenih 5 ml standardne referentne otopine kalijevog klorida, u ml.
5.3. PROVJERA
Slijepa proba može u isto vrijeme poslužiti kao provjera ispravnosti aparature i ispravno provedenoga ispitnog postupka.
5.4. ODREĐIVANJE
Odvagati dio uzorka od 10 do 20 grama s točnošću 0,01 gram. Kvantitativno prenijeti u čašu od 250 ml. Dodati 20 ml vode, 5 ml otopine dušične kiseline (3.2.), 120 ml acetona (3.1.) te dovoljno vode da ukupni volumen bude otprilike 150 ml.
Staviti magnetski štapić (4.3.) u čašu i pokrenuti miješalicu. Uroniti srebrnu elektrodu (4.1.) i slobodan kraj mosta (4.2.) u otopinu. Spojiti elektrode na potenciometar (4.1.) i nakon provjere vrijednosti nule na uređaju zabilježiti vrijednost početnog potencijala.
Titrirati otopinom srebrovog nitrata dodavanjem iz mikrobirete (4.4.) po 0,1 ml. Nakon svakog dodatka pričekati da se potencijal stabilizira.
Nastaviti s titracijom kako je navedeno u 5.1. počevši od stavka 4.

6. PRIKAZ REZULTATA
Rezultat analize iskazati kao postotak klora sadržan u uzorku za analizu. Izračunati postotak sadržaja klora (Cl) iz formule:

gdje je:
T = koncentracija upotrijebljene otopine srebrovog nitrata, u mol/l,
V4 = rezultat slijepe probe (5.2.), u ml,
V5 = vrijednost Veq koja odgovara određivanju (5.4.), u ml,
m = masa uzorka za ispitivanje, u gramima.

Tablica 4: PRIMJER

 

Metoda 7.
ODREĐIVANJE BAKRA

1. PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE
Ova Metoda utvrđuje postupak određivanja sadržaja bakra u jednostavnim amonijsko nitratnim gnojivima s visokim sadržajem dušika.

2. NAČELO
Uzorak se otapa u razrijeđenoj klorovodičnoj kiselini, a bakar određuje atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

3. REAGENSI
3.1. Klorovodična kiselina (gustoća pri 20 °C = 1,18 g/ml).
3.2. Otopina klorovodične kiseline, 6 mol/l.
3.3. Otopina klorovodične kiseline, 0,5 mol/l
3.4. Amonijev nitrat
3.5. Vodikov peroksid, 30% m/V
3.6. Osnovna otopina bakra(2):
Odvagati 1 gram čistog bakra s točnošću 0,001 gram, otopiti u 25 mlotopine klorovidične kiseline 6 mol/l (3.2.), postupno dodati 5 ml vodikovog peroksida (3.5.) i razrijediti vodom do 1 litre. 1 ml ove otopine sadrži 1 000 µg bakra (Cu).
3.6.1. Razrijeđena otopina bakra:
Razrijediti vodom 10 ml osnovne otopine (3.6.) do 100 ml, a zatim 10 ml tako dobivene otopine razrijediti vodom do 100 ml. 1 ml konačno razrijeđene otopine sadrži 10 µg bakra (Cu).
Ovu otopinu pripremiti neposredno prije upotrebe.
______
(2) Može se koristiti standardna otopina bakra dostupna na tržištu.


4. OPREMA
Atomski apsorpcijski spektrometar s bakrovom lampom (324,8 nm).

5. POSTUPAK
5.1. PRIPREMA OTOPINE ZA ANALIZU
Odvagati 25 grama uzorka s točnošću 0,001 g, staviti u čašu od 400 mli pažljivo dodati 20 ml klorovodične kiseline (3.1.) (može doći do snažne reakcije zbog nastajanja ugljičnog dioksida). Ako je potrebno, dodati više klorovodične kiseline. Nakon prestanka pjenjenja na vodenoj kupelji upariti do suhog, uz povremeno miješanje staklenim štapićem. Dodati 15 ml otopine klorovodične kiseline 6 mol/l (3.2.) i 120 ml vode. Promiješati staklenim štapićem koji treba ostati u čaši, a čašu pokriti satnim staklom. Lagano zagrijavati otopinu do potpunog otapanja i nakon toga ohladiti.
Kvantitativno prenijeti otopinu u odmjernu tikvicu od 250 ml, uz ispiranje čaše s 5 ml klorovodične kiseline 6 mol/l (3.2.) i dva puta s 5 ml kipuće vode, dopuniti klorovodičnom kiselinom 0,5 mol/l (3.3.) do oznake i pažljivo promućkati.
Filtrirati kroz filter papir(3) bez bakra, odbacujući prvih 50 ml.
5.2. SLIJEPA PROBA
Pripremiti otopinu slijepe probe izostavljajući uzorak i uzeti je u obzir kod izračunavanja konačnih rezultata.
5.3. ODREĐIVANJE
5.3.1. Priprema uzorka i otopina slijepe probe
Razrijediti otopinu uzorka (5.1.) i otopinu slijepe probe (5.2.) s otopinom klorovodične kiseline 0,5 mol/l (3.3.) do koncentracije bakra za optimalno mjerno područje spektrometra. Obično nije potrebno nikakvo razrjeđivanje.
5.3.2. Priprema standardnih otopina
Razrjeđivanjem standardne dardne otopine (3.6.1.) s otopinom klorovoiseline 0,5 mol/l (3.3.) pripremiti najmanje pet standardnih otopina koje odgovaraju optimalnom mjernom području spektrometra (0 do 5,0 mg/l Cu). Prije dopunjavanja do oznake, svakoj otopini dodati otopinu amonijevog nitrata (3.4.) da se dobije koncentracija od 100 mg/ml.
5.4. MJERENJE
Postaviti spektometar (4.) na valnu duljinu 324,8 nm. Koristiti oksidirajući plamen zrak-acetilen. Uzastopno usisati tri puta standardne otopine (5.3.2.), otopine uzorka i otopinu slijepe probe (5.3.1.) na potpuno isti način, ispirući instrument destiliranom vodom između svakog usisavanja. Nacrtati baždarnu krivulju nanoseći srednje vrijednosti apsorpcije svakog upotrijebljenog standarda na ordinatu i odgovarajuće koncentracije bakra u µg/ml na apcisu.
Odrediti koncentraciju bakra u konačnom uzorku i otopinama slijepe probe iz baždarne krivulje.
_____
(3) Whatman 541 ili istovjetan.

6. PRIKAZ REZULTATA
Izračunati sadržaj bakra u uzorku vodeći računa o masi uzorka za ispitivanje, razrjeđenjima provedenim tijekom analize i vrijednosti slijepe probe. Rezultat iskazati u mg Cu/kg.

4. ODREĐIVANJE OTPORNOSTI NA DETONACIJU

4.1. PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE
Ova Metoda utvrđuje postupak određivanja otpornosti na detonaciju amonijsko nitratnih gnojiva s visokim sadržajem dušika.
4.2. NAČELO
Ispitni uzorak se nalazi u čeličnoj cijevi i podvrgava detonaciji udarcem od eksplozivnog punjenja. Širenje detonacije određuje se stupnjem deformacije olovnih cilindara na kojima je vodoravno postavljena cijev, tijekom ispitivanja.
4.3. MATERIJALI
4.3.1. PLASTIČNI EKSPLOZIV KOJI SADRŽI 83 DO 86% PENTRITA
Gustoća: 1500 do 1600 kg/m3
Brzina detonacije: 7300 do 7700 m/s
Masa: 500 (± 1) g
4.3.2. SEDAM DUGIH SAVITLJIVIH DETONIRAJUĆIH ŠTAPINA BEZ METALNOG NASTAVKA
Masa punjenja: 11 do 13 g/m
Duljina svakog štapina: 400 (± 2) mm.
4.3.3. SABITA ZRNCA SEKUNDARNOG EKSPLOZIVA, UDUBLJENA ZA PRIHVAT DETONATORA
Eksploziv: heksogen/vosak 95/5 ili tetril ili sličan sekundarni eksploziv, sa ili bez dodatka grafita
Gustoća: 1500 do 1600 kg/m3
Promjer: 19 do 21 mm
Visina: 19 do 23 mm
Središnji utor za prihvat detonatora: promjer 7 do 7,3 mm, dubina 12 mm
4.3.4. BEŠAVNA ČELIČNA CIJEV, kako je utvrđeno u ISO 65–1981 – Teška serija, nominalnih dimenzija DN 100 (4")
Vanjski promjer: 113,1 do 115,0 mm
Debljina stjenke: 5,0 do 6,5 mm
Duljina: 1005 (± 2) mm
4.3.5. PODNA PLOČA
Materijal: čelik dobre kvalitete zavarivanja
Dimenzije: 160 x 160 mm
Debljina: 5 do 6 mm
4.3.6. ŠEST OLOVNIH CILINDARA
Promjer: 50 (± 1) mm
Visina: 100 do 101 mm
Materijali: meko olovo, najmanje 99,5%-tne čistoće.
4.3.7. ČELIČNI BLOK
Duljina: najmanje 1000 mm
Širina: najmanje 150 mm
Visina: najmanje 150 mm
Masa: najmanje 300 kg, ukoliko nema čvrstog temelja za čelični blok.
4.3.8. PLASTIČNA ILI KARTONSKA ČAHURA (CILINDAR) ZA EKSPLOZIVNO PUNJENJE
Debljina stjenke: 1,5 do 2,5 mm
Promjer: 92 do 96 mm
Visina: 64 do 67 mm
4.3.9. DETONATOR (električni ili neelektrični) početne snage 8do 10
4.3.10. DRVENI DISK
Promjer: 92 do 96 mm. Promjer treba odgovarati unutarnjem promjeru plastične ili kartonske čahure (4.3.8.)
Debljina: 20 mm
4.3.11. DRVENA ŠIPKA istih dimenzija kao detonator (4.3.9.)
4.3.12. KROJAČKE PRIBADAČE (maksimalna duljina 20 mm)
4.4. POSTUPAK
4.4.1. PRIPREMA EKSPLOZIVNOG PUNJENJA ZA UMETANJE U ČELIČNU CIJEV
Ovisno o raspoloživosti opreme postoje dvije metode za početak paljenja eksplozivnog punjenja
4.4.1.1. Istovremeno pokretanje sa sedam mjesta
Eksplozivno punjenje za upotrebu prikazano je na Slici 3.
4.4.1.1.1. Izbušiti otvore u drvenom disku (4.3.10.) paralelno s osi diska, kroz središte i kroz šest mjesta, simetrično raspoređenih oko koncentričnog kruga promjera 55 mm. Promjer otvora mora biti od 6 do 7 mm (vidjeti presjek A-B na Slici 3.), ovisno o promjeru detonirajućeg štapina (4.3.2.) koji se koristi.
4.4.1.1.2. Izrezati sedam dugih savitljivih detonirajućih štapina (4.3.2.) svaki duljine 400 mm, da se izbjegne gubitak eksploziva na svakom kraju, napraviti čiste rezove i krajeve odmah zalijepiti. Ugurati svaki od sedam komada kroz sedam otvora u drvenom disku (4.3.10.) sve dok njihovi krajevi ne izađu nekoliko centimetara na drugoj strani diska. Zatim poprečno uvesti malu krojačku pribadaču (4.3.12.) u tekstilni nastavak svakog štapina 5 do 6 mm od kraja i nanijeti ljepilo sa vanjske strane štapina u sloju širine 2 cm koji neposredno prianja uz pribadaču. Nakon toga povući dugačke komade svakog štapina tako da igla dođe u dodir s drvenim diskom.
4.4.1.1.3. Oblikovati plastični eksploziv (4.3.1.) tako da se dobije cilindar promjera od 92 do 96 mm, ovisno o promjeru cilindra (4.3.8.). Postaviti cilindar uspravno na vodoravnu površinu i umetnuti oblikovani eksploziv. Zatim umetnuti drveni disk(4) dovodeći sedam komada detonirajućih štapina na vrh cilindra i pritisnuti ga prema dolje na eksploziv. Podesiti visinu cilindra (64 do 67 mm) tako da njegov gornji rub ne premašuje razinu drva. Nakon toga, pričvrstiti cilindar na drveni disk na primjer spajalicama ili malim čavlima, oko njegove obodnice.
4.4.1.1.4. Grupirati slobodne krajeve sedam komada detonirajućih štapina oko obodnice drvene šipke (4.3.11.) tako da budu međusobno vodoravni u ravnini okomitoj na šipku. Svezati ih u snop oko šipke pomoću ljepljive trake(5).
_____
(4) Promjer diska mora uvijek odgovarati unutarnjem promjeru cilindra.
(5) NB: Kada je šest obodnih komada užeta zategnuto nakon sastavljanja, središnje uže mora ostati blago olabavljeno.
 

4.4.1.2. Centralno pokretanje sabitim zrncima
Eksplozivno punjenje za upotrebu prikazano je na Slici 4.
4.4.1.2.1. Pripremanje sabitih zrnaca
Poduzimajući potrebne sigurnosne mjere opreza, staviti 10 grama sekundarnog eksploziva (4.3.3.) u kalup unutarnjeg promjera 19 do 21 mm i sabiti u ispravan oblik i gustoću.
(Odnos promjera i visine treba biti približno 1:1).
U sredini podne ploče kalupa nalazi se klin visine 12 mm i promjera 7,0 do 7,3 mm (ovisno o promjeru detonatora koji se koristi), koji stvara cilindrični utor u sabitom ulošku radi kasnijeg umetanja detonatora.
4.4.1.2.2. Pripremanje eksplozivnog punjenja
Staviti eksploziv (4.3.1.) u cilindar (4.3.8.) tako da stoji uspravno na vodoravnoj površini, pritisnuti ga prema dolje drvenom matricom tako da eksploziv dobije cilindričan oblik sa središnjim utorom. Umetnuti sabita zrnca u taj utor. Prekriti cilindrično oblikovan eksploziv koji sadrži sabita zrnca s drvenim diskom (4.3.10.) tako da njegov središnji otvor bude promjera od 7,0 do 7,3 mm radi umetanja detonatora. Ljepljivom trakom križno učvrstiti drveni disk i cilindar. Umetnuti drvenu šipku (4.3.11.) i provjeriti da li su otvor izbušen u disku i utor u sabitim zrncima koaksijalni.
4.4.2. PRIPREMANJE ČELIČNIH CIJEVI ZA ISPITIVANJE DETONACIJE
Na jednom kraju čelične cijevi (4.3.4.) izbušiti dva dijametralno suprotna otvora promjera 4 mm okomito kroz bočnu stjenku na udaljenosti 4 mm od ruba.
Potpuno zavariti podnu ploču (4.3.5.) na drugi kraj cijevi, u potpunosti ispuniti varom desni ugao između podne ploče i stjenke cijevi oko obodnice cijevi.
4.4.3. PUNJENJE ČELIČNE CIJEVI UZORKOM I EKSPLOZIVNIM PUNJENJEM
Vidjeti Slike 3. i 4.
4.4.3.1. Ispitni uzorak, čelična cijev i eksplozivno punjenje moraju biti pri temperaturi 20 (± 5)şC. Za dva ispitivanja detonacije potrebno jeebno je 16 do 18 kg ispitnog uzorka.
.2. Postaviti cijev uspravno tako da se njena četvrtasta podnica oslanja na čvrstu, ravnu površinu, po mogućnosti betonsku. Ispuniti cijev do otprilike jedne trećine njene visine ispitnim uzorkom i potresati pet puta okomito s visine 10 cm tako da se granule ili prile u cijevi sabiju što je moguće gušće. Da se ubrza sabijanje, provesti vibraciju na cijev udaranjem bočne stjenke čekićem od 750 do 1000 grama između ispuštanja, ukupno 10 puta.
Ponoviti metodu punjenja s drugim dijelom ispitnog uzorka. Daljnje dodavanje provesti tako da se nakon sabijanja podizanjem i ispuštanjem cijevi 10 puta i ukupno 20 isprekidanih udaraca čekićem, ispunjenost cijevi bude 70 mm od njenog otvora.
Visina ispunjenosti uzorkom mora se prilagoditi čeličnoj cijevi tako da eksplozivno punjenje (4.4.1.1. ili 4.4.1.2.) koje će biti umetnuto kasnije bude u tijesnom dodiru s uzorkom preko njegove čitave površine.
4.4.3.3. Umetnuti eksplozivno punjenje u cijev tako da je u dodiru s uzorkom; gornja površina drvenog diska mora biti 6 mm ispod kraja cijevi. Da se osigura tijesan kontakt između eksploziva i ispitnog uzorka dodati ili ukloniti male količine uzorka. Kao što je prikazano na Slikama 3. i 4., rascjepke se moraju umetnuti kroz otvore blizu otvorenog kraja cijevi, a njihove nožice rastvore se ravno nasuprot cijevi.
4.4.4. POZICIONIRANJE ČELIČNE CIJEVI I OLOVNIH CILINDARA (vidjeti Sliku 5.)
4.4.4.1. Brojevima od 1 do 6 označiti dna olovnih cilindara (4.3.6.). Na simetrali čeličnog bloka (4.3.7.) polegnutog na vodoravnom temelju načiniti šest oznaka, s razmakom od 150 mm jednu od druge, tako da prva oznaka bude najmanje 75 mm od ruba bloka. Postaviti olovni cilindar uspravno na svaku od tih oznaka tako da je dno svakog cilindra centrirano na njegovu oznaku.
4.4.4.2. Polegnuti čeličnu cijev, pripremljenu u skladu s 4.3.3., vodoravno na olovne cilindre tako da os cijevi bude paralelna sa simetralom čeličnog bloka, a da se zavareni kraj cijevi proteže 50 mm iznad olovnog cilindra br. 6. Da se spriječi kotrljanje cijevi umetnuti male drvene klinove između vrhova olovnih cilindara i stjenke cijevi (po jedan na svaku stranu) ili križno postaviti drvo između cijevi i čeličnog bloka.
Napomena: Provjeriti da je cijev u dodiru sa svih šest olovnih cilindara. Blaga zakrivljenost površine cijevi može se nadoknaditi zakretanjem cijevi oko njene longitudinalne osi. Ako je neki od olovnih cilindara previsok, čekićem pažljivo udariti dotični cilindar sve dok se ne postigne odgovarajuća visina.
4.4.5. PRIPREMA ZA DETONACIJU
4.4.5.1. Postaviti aparaturu u skladu s 4.4.4. u bunker ili odgovarajuće pripremljenu podzemnu lokaciju (npr. rudnik ili tunel). Osigurati da se temperatura čelične cijevi održava pri 20 (± 5)şC prije detonacije.
Napomena: Ukoliko takve lokacije gdje se eksploziv može postaviti nisu dostupne, po potrebi postupak se može obaviti u betonsko obloženom rovu s natkrivenim drvenim gredama. Detonacija može uzrokovati izbacivanje čeličnih komada velikom kinetičkom energijom zbog čega se eksplozije moraju obavljati na odgovarajućoj udaljenosti od naselja ili njihovih prilaza.
4.4.5.2. Ako se koristi eksplozivno punjenje sa sedam mjesta potrebno je osigurati da detonirajući štapini budu rastegnuti kako je opisano u 4.4.1.1.4. i raspoređeni što je moguće više vodoravno.
4.4.5.3. Nakon toga ukloniti drvenu šipku i zamijeniti je detonatorom. Eksplozije ne provoditi sve dok zona opasnosti ne bude evakuirana, a osoblje koje provodi ispitivanje ne bude u zaklonu.
4.4.5.4. Detonirati eksploziv.
4.4.6. Pustiti da prođe dovoljno vremena da se dim (plinoviti i ponekad toksični proizvodi koji se raspadaju, kao što su dušični plinovi) raziđe, a zatim sakupiti olovne cilindre i izmjeriti njihove visine Vernier kaliperom.
Za svaki od označenih olovnih cilindara zabilježiti stupanj drobljenja i iskazati ga kao postotak originalne visine od 100 mm. Ako su cilindri zdrobljeni ukoso, zabilježiti najvišu i najnižu vrijednost te izračunati prosječnu.
4.4.7. Za kontinuirano mjerenje brzine detonacije može se koristiti sonda; sonda se mora umetnuti longitudinalno na os cijevi ili uzduž njene bočne stjenke.
4.4.8. Po uzorku je potrebno provesti dva ispitivanja.
4.5. IZVJEŠTAJ O ISPITIVANJU
U izvještaju o ispitivanju za svako ispitivanje detonacije treba navesti vrijednosti sljedećih parametara:
– vrijednosti stvarnih mjerenja za vanjski promjer čelične cijevi i debljinu stjenke,
– čvrstoću čelične cijevi po Brinellu,
– temperaturu cijevi i uzorka neposredno prije eksplozije,
– gustoću pakiranja (kg/mł) uzorka u čeličnoj cijevi,
– visinu svakog olovnog cilindra nakon eksplozije, navodeći odgovarajući broj cilindra,
– upotrijebljenu metodu za eksplozivno punjenje.
4.5.1. Procjena rezultata ispitivanja
Ako je tijekom svake eksplozije drobljenje najmanje jednog olovnog cilindra manje od 5%, sa sigurnošću se može zaključiti da je uzorak u skladu sa zahtjevima iz Dodatka III.2. ovoga Pravilnika.

Slika 3.: EKSPLOZIVNO PUNJENJE S POKRETANJEM SA SEDAM MJESTA

Dimenzije u mm
Presjek C-D
Presjek A-B
1) Čelična cijev
2) Drveni disk sa sedam otvora
3) Plastična ili kartonska čahura (cilindar)
4) Detonirajući štapini
5) Plastični eksploziv
6) Ispitni uzorak
7) Otvor promjera 4 mm izbušen za prihvat uvlake (8)
8) Rascjepka
9) Ljepljiva traka za osiguranje (4) oko (9)

Slika 4.: EKSPLOZIVNO PUNJENJE S CENTRALNIM
POKRETANJEM

Dimenzije u mm
1) Čelična cijev
2) Drveni disk
3) Plastična ili kartonska čahura (cilindar)
4) Drvena šipka
5) Plastični eksploziv
6) Ispitni uzorak
8) Otvor promjera 4 mm izbušen za prihvat rascjepke (9)
9) Rascjepka
10) Drvena matrica za (5)

Slika 5.

Pozicioniranje čelične cijevi na lokaciji gdje će se obaviti eksplozija
Dimenzije u mm
1 do 6 = brojevi olovnih cilindara
1) Čelična cijev
2) Olovni cilindri
3) Čelični blok
4) Podna ploča
5) Eksplozivno punjenje
 

DODATAK IV.

METODE UZORKOVANJA I ANALIZE

A. METODE UZORKOVANJA ZA KONTROLU GNOJIVA

1. DEFINICIJA
Jedinica uzorkovanja – partija (jedinica koja se uzorkuje) je količina proizvoda koja tvori jedinicu i posjeduje ujednačena svojstva.
Jednokratni uzorak je količina uzeta s jednog mjesta iz jedinice uzorkovanja.
Skupni uzorak je zbroj jednokratnih uzoraka uzetih iz iste jedinice uzorkovanja.
Umanjeni uzorak je reprezentativni dio skupnog uzorka dobiven iz jedinice uzorkovanja postupkom umanjenja.
Konačni uzorak (laboratorijski uzorak) je reprezentativni dio umanjenog uzorka.
Ispitni uzorak je uzorak pripremljen iz laboratorijskog uzorka od kojeg se uzima dio za ispitivanje (analizu).

2. OPREMA ZA UZORKOVANJE
Oprema za uzorkovanje mora biti napravljena od materijala koji ne mogu utjecati na svojstva proizvoda koji se uzorkuju.
2.1. Oprema koja se preporučuje za uzorkovanje krutih gnojiva
2.1.1. Oprema koja se preporučuje za ručno uzorkovanje
Za ručno uzorkovanje može se koristiti:
– lopata ravnog dna s okomitim rubovima;
– sonda za uzorkovanje s dugačkim otvorom i odjeljcima (Slika 6.). Dimenzije sonde za uzorkovanje moraju odgovarati svojstvima uzorkovanog dijela (dubina kontejnera, dimenzije vreće, i dr.) i veličini granula gnojiva;
– posuda za uzorkovanje sa pokretne trake (Slika 7.).
2.1.2. Mehaničko uzorkovanje
Za mehaničko uzorkovanje može se ože se koristiti:
– mehanička oprema za uzorkovanje sa pokrake koja zadovoljava kvantitativne uvjete iz točke 3.2.1. Dodatka IV. A. ovoga Pravilnika;
2.1.3. Razdjeljivanje uzoraka
Razdjeljivač se upotrebljava za razdjeljivanje uzetih uzoraka na jednake dijelove, a može se koristiti i za pripremu jednokratnih i konačnih uzoraka.
Razdjeljivanje uzetih uzoraka na jednake dijelove može se provesti i metodom četvrtanja.
2.2. Oprema koja se preporuča za uzorkovanje tekućih gnojiva
2.2.1. Za ručno uzorkovanje tekućih gnojiva može se koristiti:
– cijev, sonda, boca ili druga odgovarajuća oprema s kojom se može nasumice uzimati uzorke iz jedinice uzorkovanja.
2.2.2. Za mehaničko uzorkovanje tekućih gnojiva u istjecanju ili protjecanju može se koristiti odobrena mehanička oprema koja zadovoljava kvantitativne uvjete iz točke 3.2.1. Dodatka IV. A. ovoga Pravilnika.

3. KVANTITATIVNI ZAHTJEVI
3.1. Jedinica uzorkovanja
Veličina jedinice uzorkovanja mora biti prilagođena tako da se može uzorkovati svaki njezin dio.
3.2. Jednokratni uzorci
3.2.1. RASUTA KRUTA GNOJIVA ILI TEKUĆA GNOJIVA U KONTEJNERIMA VEĆIM OD 100 kg (Tablica 5.)

Tablica 5. VELIČINA JEDNOKRATNOG UZORKA ZA RASUTA KRUTA GNOJIVA ILI TEKUĆA GNOJIVA U KONTEJNERIMA VEĆIM OD 100 kg

3.2.2. PAKOVINE KRUTIH GNOJIVA ILI TEKUĆIH GNOJIVA U KONTEJNERIMA MANJIM OD 100 kg (U DALJNJEM TEKSTU: PAKOVINE) (Tablica 6.)

Tablica 6. VELIČINA JEDNOKRATNOG UZORKA ZA PAKOVINE KRUTIH GNOJIVA ILI TEKUĆIH GNOJIVA U KONTEJNERIMA MANJEM OD 100 kg

3.3. Skupni uzorak
Zahtjeva se jedinstveni skupni uzorak jedinice uzorkovanja. Ukupna masa jednokratnih uzoraka koji čine skupni uzorak ne smije biti manja od sljedećeg:
3.3.1. Za rasuta gnojiva ili tekuća gnojiva u kontejnerima većim od 100 kg ne manja od 4 kg
3.3.2. Pakovine krutih ili tekućih gnojiva u pakovinama manjim od 100 kg
3.3.2.1. Za pakovine veće od 1 kg ne manje od 4 kg
3.3.2.2. Za pakovine manje od 1 kg zahtjeva se masa sadržaja najmanje četiri originalna pakiranja, tako da skupni uzorak bude najmanje 4 kg
3.3.3. Za uzorak amonijevog nitrata kao gnojiva za ispitivanje u skladu s Dodatkom III.2. ovoga Pravilnika – ne manje od 75 kg.
3.4. Konačni uzorci
3.4.1. Kruta i tekuća gnojiva
Po potrebi, umanjivanjem skupnog uzorka dobiva se konačni uzorak koji ne može biti manji od 1 kg. Analiza se provodi jednom konačnom uzorku. Masa ispitnog uzorka ne smije biti manja od 500 grama.
3.4.2. Uzorak amonijsko nitratnog gnojiva za ispitivanje
Skupni uzorak predstavlja konačni uzorak za ispitivanjem a po potrebi može se umanjiti.
3.4.2.1. Minimalna masa konačnog uzorka za ispitivanje iz Dodatka III.1. ovoga Pravilnika je 1 kg.
3.4.2.2. Minimalna masa konačnog uzorka za ispitivanje iz Dodatka III.2. ovoga Pravilnika je 25 kg.
3.5. Napomena
Masa izražena u kilogramima za tekuća gnojiva izražava se u litrama.
3.6. Faze postupka uzorkovanja prikazane su shemom u prilogu (Slika 8.)
____
(6) Ako dobiveni broj nije cijeli broj, decimala se mora zaokružiti na sljedeći cijeli broj.
(7) Za ambalaže čiji sadržaj ne prelazi 1 kg, jednokratni uzorak bit će sadržaj jedne originalne pakovine.
(8) Za ambalaže čiji sadržaj ne prelazi 1 kg, jednokratni uzorak bit će sadržaj jedne originalne pakovine.
(9) Ako dobiveni broj nije cijeli broj, decimala se mora zaokružiti na sljedeći cijeli broj.


4. UPUTE ZA UZIMANJE I PRIPREMU UZORAKA
4.1. Općenito
Uzorci se moraju uzeti i pripremiti što je brže moguće imajući na umu mjere opreza potrebne kako bi se osigurala reprezentativnost tih uzoraka s obzirom na uzorkovano gnojivo. Oprema, a također i površine i posude namijenjene spremanju uzoraka moraju biti čiste i suhe.
Kada se radi o tekućim gnojivima, ako je moguće, jedinice uzorkovanja treba promiješati prije uzorkovanja.
4.2. Jednokratni uzorci moraju se uzimati nasumice iz cijele jedinice uzorkovanja i moraju biti približno jednake veličine.
4.2.1. Rasuta kruta gnojiva ili tekuća gnojiva u kontejnerima većim od 100 kg.
Jedinica uzorkovanja se mora prividno podijeliti na određeni broj jednakih dijelova. Broj dijelova odgovara broju jednokratnih uzoraka u skladu sa zahtjevima iz točke 3.2.1. Dodatka IV. A. ovoga Pravilnika, pri čemu treba biti izdvojen najmanje jedan uzorak sa svakog tako prividno podijeljenog dijela. Ako nije moguće udovoljiti zahtjevima iz točke 3.1. Dodatka IV. A ovoga Pravilnika, kada se radi o uzorkovanju gnojiva u rinfuzi ili tekućih gnojiva u kontejnerima većim od 100 kg uzorkovanje treba obaviti kada se jedinica uzorkovanja premješta (utovar ili istovar). U tom se slučaju uzorci uzimaju dok se premještaju iz nasumice odabranih prividno podijeljenih dijelova, kako je gore utvrđeno.
4.2.2. Pakovine krutih gnojiva ili tekućih gnojiva u kontejnerima (u daljnjem tekstu pakovine) od kojih je svaka manja od 100 kg
Nakon izbora traženog broja pakovina za uzorkovanje kako je navedeno u točki 3.2.2. ovog Dodatka izuzima se dio sadržaja svake pakovine. Ako je potrebno uzorci se uzimaju nakon zasebnog pražnjenja pakovine.
4.3. Priprema skupnog uzorka
Skupni uzorak dobiva se miješanjem jednokratnih uzoraka.
4.4. Priprema konačnog uzorka
Sadržaj skupnih uzorka treba pažljivo promiješati.
Po potrebi, skupni uzorak treba umanjiti na najmanje 4 kg (umanjeni uzorak) korištenjem mehaničkog razdjeljivača ili metodom četvrtanja.
Nakon toga treba pripremiti najmanje tri konačna uzorka približno iste količine, a u skladu s kvantitativnim zahtjevima iz točke 3.4. Dodatka IV. A. ovoga Pravilnika. Uzorci se stavljaju u nepropusnu ambalažu. Potrebno je poduzeti sve mjere opreza da se izbjegne svaka promjena svojstava uzoraka.
Kad se radi o ispitivanju iz Dodatka III. Odjeljka 1. i 2. ovoga Pravilnika konačni se uzorci drže na temperaturi između 0 °C i 25 °C.

5. PAKIRANJE KONAČNIH UZORAKA
Posude ili pakiranja se važu, označavaju etiketama odnosno naljepnicama (pečat mora prekrivati dio naljepnice) te se zatvaraju na taj način da je onemogućeno otvaranje ambalaže bez oštećenja pečata ili plombe.

6. ZAPIS O UZORKOVANJU
O svakom uzorkovanju treba voditi zapis koji omogućava da se svaka jedinca uzorkovanja nedvojbeno prepozna.

7. ODREDIŠTE UZORKA
Za svaku jedinicu uzorkovanja jedan konačni uzorak šalje se s podacima potrebnim za analizu ili ispitivanje, što je brže moguće, ovlaštenom analitičkom laboratoriju.

8. KONTROLA KAKVOĆE GNOJIVA U INSPEKCIJSKE SVRHE
8.1. Upute za uzimanje, pripremu i pakiranje uzoraka za inspekcijske svrhe
Točke 2., 3. i 4. Dodatka IV. A. ovoga Pravilnika primjenjuju se kod uzimanja i pripreme uzoraka gnojiva u inspekcijske svrhe.
8.2. Pakiranje uzoraka
Uzorci se stavljaju u čiste, suhe i neupotrebljavane vrećice ili posude od materijala koji ne mogu promijeniti svojstva uzorkovanog gnojiva.
Pripremljeni uzorci se označavaju, pečate ili plombiraju te zatvaraju na način da je onemogućeno otvaranje ambalaže bez oštećenja pečata ili plombe. Na pečatu odnosno plombi mora biti vidljiva oznaka inspektora koji je uzorak uzeo. Vrećice ili posude s pripremljenim uzorkom označavaju se pričvršćivanjem etikete na uzorak tako da se ne može skinuti bez povrede pečata odnosno plombe.
Etiketa mora sadržavati sljedeće podatke:
– oznaku uzorka,
– naziv i tip gnojiva,
– naziv proizvođača i/ili uvoznika gnojiva,
– datum i mjesto uzimanja uzorka,
– količinu gnojiva iz koje je uzorak uzet,
– metodu kojom je uzorak uzet,
– naziv i adresu pravne ili fizičke osobe kod koje je uzet uzorak,
– potpis i pečat inspektora koji je uzeo uzorak.
Podaci na etiketi moraju biti ispisani na takav način i takvim sredstvom da se ne mogu mijenjati i brisati.
8.3. Zapisnik o uzorkovanju
Za svako uzimanje uzorka gnojiva, za kontrolu kakvoće u inspekcijske svrhe, poljoprivredni inspektor sastavlja zapisnik u koji se upisuju podaci:
– naziv i tip gnojiva,
– porijeklo gnojiva (naziv proizvođača, uvoznika i prodavača),
– deklaracija i doku i dokumenti koji u transportu prate gnojivo,
– način pakibroj pakiranja, količina gnojiva koju uzorak predstavlja kao i broj jednokratnih uzoraka,
– mjesto na kojem je uzet uzorak (adresa skladišta ili registarski broj vozila),
– datum uzimanja i oznaka uzorka,
– metoda po kojoj je uzet uzorak sukladno Dodatku IV. A. ovoga Pravilnika,
– osoba kod koje je uzorak uzet,
– specifične okolnosti prilikom uzimanja uzorka (ukoliko su postojale).
Zapisnik se sastavlja u dva primjerka od kojih se jedan dostavlja pravnoj ili fizičkoj osobi kod koje je uzorak uzet, a drugi primjerak poljoprivredni inspektor zadržava za sebe.
8.4. Šifriranje uzoraka
Poljoprivredni inspektor dostavlja uzorak ovlaštenom laboratoriju na analizu pod šifrom, uz dopis kojim se označavaju naziv i tip gnojiva i specifikacija za provedbu analize.
Skidanje etikete s uzorka i šifriranje uzorka obavlja se u prisutnosti drugog poljoprivrednog inspektora.
O šifriranju uzorka uzetog u inspekcijskom postupku sastavlja se zapisnik o šifriranju uzorka koji mora sadržavati:
– naziv pravne ili fizičke osobe kod koje je uzet uzorak,
– naziv i tip gnojiva,
– naziv i sadržaj hranjiva,
– oznaka (klasa, urbroj i datum) Zapisnika o uzimanju uzorka,
– popis službenih osoba koje su prisustvovale šifriranju uzorka.
Originalne etikete čuvaju se u prilogu Zapisnika o šifriranju uzoraka uzetih u inspekcijskom postupku.
Zapisnik o šifriranju uzoraka uzetih u inspekcijskom postupku predstavlja službenu tajnu.
8.5. Odredište uzorka
Poljoprivredni inspektor jedan uzorak šalje u ovlašteni laboratorij radi kontrole kakvoće gnojiva u inspekcijske svrhe, drugi uzorak čuva 90 dana radi ponovne analize, a treći uzorak dostavlja se nadziranoj pravnoj ili fizičkoj osobi kod koje je uzorak uzet.
8.6. Rezultat analize
Ovlašteni laboratorij dužan je u roku od 15 dana od prijema uzorka izvršiti analizu kakvoće gnojiva u inspekcijske svrhe i inspektoru poslati Rezultat analize koji se sastoji od Izvještaja i Mišljenja.
Rezultat analize se sastavlja u tri primjerka od kojih se dva dostavljaju poljoprivrednom inspektoru koji je uzeo uzorak, a treći primjerak ovlašteni laboratorij zadržava za sebe.
Ukoliko Rezultat analize ovlaštene institucije pokazuje nedozvoljeno odstupanje od propisanih vrijednosti inspektor šalje treći uzorak i Rezultat analize ovlaštene institucije proizvođaču ili uvozniku gnojiva.
Ako se stranka u postupku nadzora ne slaže s Rezultatom analize može u roku od 15 dana od prijema Rezultata analize zahtijevati ponovnu analizu koja se obavlja u drugom ovlaštenom laboratoriju, a analizi može prisustvovati ovlašteni predstavnik pravne ili fizičke osobe čiji se uzorak analizira.
Ponovnu analizu može zahtijevati i inspektor.
Rezultat ponovne analize je konačan i mjerodavan za donošenje odgovarajućeg rješenja prema odgovornim pravnim i fizičkim osobama te se može pobijati samo pod uvjetima i načinima propisanim za pobijanje javnih isprava.

Slika 6. SONDA ZA UZORKOVANJE

Opis Slike 6.:
1. tijelo sonde
2. šiljak
3. potisni klip

Slika 7. POSUDA ZA UZORKOVANJE S POKRETNE TRAKE

Slika 8. SHEMATSKI PRIKAZ PROCESA UZORKOVANJA

 

B. METODE ZA ANALIZU GNOJIVA

Općenite primjedbe

LABORATORIJSKA OPREMA
U opisima metoda općenita laboratorijska oprema nije precizno definirana, osim datih veličina tikvica i pipeta. U svakom slučaju laboratorijski pribor mora biti dobro očišćen, naročito kad se radi o određivanju malih količina elemenata.
PROVJERA
Prije analize potrebno je osigurati ispravnost aparature, ispravno provođenje analitičkih tehnika i upotrebu kemijskih spojeva poznatog sastava tamo gdje je to potrebno (npr. amonijev sulfat, mono kalijev fosfat, itd.). Unatoč tome, rezultati analiziranih gnojiva mogu ukazivati na pogrešan kemijski sastav ako analitičke tehnike nisu strogo primjenjene. S druge strane, broj određivanja je iskustven i odnosi se na proizvode složenog kemijskog sastava. Preporuča se da gdje je moguće, laboratoriji koriste standardna referentna gnojiva točno određenog sastava.

Općenite odredbe o metodama analiziranja umjetnih gnojiva
1. REAGENSI
Osim ako nije drugačije utvrđeno metodom analize svi reagensi moraju biti čistoće p.a. Ako se analiziraju mikrohranjiva čistoća reagensa mora biti provjerena pomoću slijepe probe. Ovisno o dobivenom rezultatu možda će biti potrebno provesti daljnje pročišćavanje.
2. VODA
Kada postupci otapanja, razrjeđenja, ispiranja ili pranja navedeni u metodama analize ne utvrđuju prirodu otapala ili razrjeđivača, podrazumijeva se upotreba vode. Voda mora biti demineralizirana ili destilirana. U posebnim slučajevima, kako je navedeno u metodi analize, takvu se vodu treba podvrgnuti posebnom procesu pročišćavanja.
3. LABORATORIJSKA OPREMA
S obzirom na opremu koja se inače koristi u kontrolnim laboratorijima, uređaji opisani u metodama analize ograničeni su na posebne instrumente i aparature ili na pribor koji udovoljava specifičnim zahtjevima. Takva oprema mora biti besprijekorno čista, prije svega ako se radi o određivanju malih količina. Laboratorij mora osigurati ispravnost odmjernog staklenog posuđa koje odgovara uvjetima odgovarajućih metroloških normi.

Metoda 1.
PRIPREMA UZORKA ZA ANALIZU

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak pripreme uzorka za analizu uzetog iz konačnog uzorka.

2. NAČELO
Pripremu konačnog uzorka zaprimljenog u laboratorij čini niz radnji, uobičajeno je prosijavanje, mljevenje i miješanje, koje se provode na način da:
– s jedne strane, najmanja izvagana količina utvrđena metodama analize bude reprezentativna kad se radi o laboratorijskom uzorku,
– s druge strane, finoća gnojiva ne smije štetno utjecati na njegovu topivost u različitim ekstrakcijskim sredstvima.

3. PRIBOR
Razdjeljivač uzoraka (alternativno)
Sita veličine očica od 0,2 i 0,5 mm
Boce od 250 ml, s čepom
Porculanski tučak i tarionik ili laboratorijski mlin.

4. IZBOR POSTUPKA KOJI ĆE SE KORISTITI
Prethodna napomena
Ako je proizvod prepoznatljiv, potrebno je zadržati samo reprezentativni dio konačnog uzorka.

4.1. Konačni uzorci koji se ne smiju usitnjavati
Kalcijev nitrat, kalcijev magnezijev nitrat, natrijev nitrat, čilska salitra, kalcijev cijanamid, dušični kalcijev cijanamid, amonijev sulfat, amonijevi nitrati s više od 30% N, urea, bazična troska, djelomično topivi prirodni fosfat, taloženi dehidratizirani dikalcijev fosfat, kalcinirani fosfat, aluminijev kalcijev fosfat, meki mljeveni sirovi fosfat.

4.2. Konačni uzorci koji se moraju razdijeliti, a jedan se dio mora usitniti
To su proizvodi na kojima se provede stanovita određivanja bez prethodnog usitnjavanja (primjerice finoća mljevenja) i ostala određivanja nakon mljevenja. Oni uključuju sva složena gnojiva koja sadrže sljedeće fosfatne sastojke: bazičnu trosku, aluminijev kalcijev fosfat, kalcinirani fosfat, meki mljeveni sirovi fosfat i djelomično otopljeni sirovi fosfat. U tu svrhu konačni uzorak se podijeli, po mogućnosti na dva jednaka dijela, korištenjem razdjeljivača ili četvrtanjem.

4.3. Konačni uzorci na kojima se određivanja provode na usitnjenom proizvodu
Potrebno je usitniti samo reprezentativni dio konačnog uzorka. To su sva ostala gnojiva s popisa koja se ne mogu naći pod točkama 4.1. i 4.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.

5. METODA
DA
Dio konačnog uzorka iz točke 4.2. i 4.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika prosijati kroz sito veličine otvora 0,5 mm. Ostatak se grubo usitni tako da se dobije proizvod koji ima minimalan broj finih čestica, a zatim se isti ponovo prosije. Usitnjavanje se mora obavljati u takvim uvjetima da ne dođe do znatnog zagrijavanja tvari. Postupak se ponavlja onoliko puta koliko je potrebno sve dok ostatka više nema i mora se obaviti što je brže moguće da se spriječi svako povećanje ili smanjenje sastavnih dijelova (vode, amonijaka). Ukupan usitnjeni i prosijani uzorak stavlja se u čistu bocu koja se može začepiti.
Prije svakog vaganja za provođenje analize čitav se uzorak mora dobro promiješati.

6. POSEBNI SLUČAJEVI
(a) Gnojiva koja sadrže mješavinu nekoliko kategorija kristala
U ovom slučaju često dolazi do razdvajanja. Stoga je iznimno važno uzorak smrviti i propustiti kroz sito veličine očica 0,200 mm. Na primjer: mješavine amonijevog fosfata i kalijevog nitrata. Kad se radi o takvim proizvodima preporuča se usitnjavanje čitavog konačnog uzorka.
(b) Ostatak koji je teško usitniti i koji ne sadrži hranjive tvari
Izvagati ostatak i voditi računa o njegovoj masi prilikom izračunavanja konačnog rezultata.
(c) Proizvodi koji se raspadaju uslijed zagrijavanja
Usitnjavanje mora biti izvedeno na takav način da se izbjegne svako zagrijavanje. U ovom slučaju za usitnjavanje je poželjno koristiti tarionik. Na primjer: složena gnojiva koja sadrže kalcijev cijanamid i ureu.
(d) Proizvodi koji su izuzetno vlažni ili usitnjavanjem postaju vlažni
Radi osiguravanja homogenosti, treba odabrati sito s najmanjom veličinom očica koja dopušta usitnjavanje grudica ručno ili pomoću tučka. To može biti slučaj s mješavinama čiji određeni sastojci sadrže kristalnu vodu.

Metode 2.
DUŠIK

Metoda 2.1.

ODREĐIVANJE AMONIJSKOG DUŠIKA

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje amonijskog dušika.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje na sva dušična gnojiva uključujući kompleksna gnojiva u kojima se dušik nalazi isključivo u obliku amonijevih soli ili amonijevih soli s nitratima.
Metoda nije primjenjiva za gnojiva koja sadrže ureu, cijanamid ili druge organsko dušične spojeve.

3. NAČELO
Istiskivanje amonijaka sa suviškom natrijevog hidroksida destilacijom; vezanje amonijaka u poznati volumen standardne otopine sumporne kiseline i titracija suvišaka kiseline sa standardnom otopinom natrijevog ili kalijevog hidroksida.

4. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda bez ugljičnog dioksida i suvišnih dušičnih spojeva.
4.1. Razrijeđena klorovodična kiselina: pomiješati jedan volumen HCl (d20 = 1,18 g/ml) s jednim volumenom vode

4.8. Otopina natrijevog hidroksida približno 30% NaOH (d20 = 1,33 g/ml) bez amonijaka
4.9. Otopina indikatora
4.9.1. Miješani indikator
Otopina A: Otopiti 1 g metilnog crvenila u 37 ml otopine natrijevog hidroksida 0,1 mol/l i dopuniti do jedne litre vodom.
Otopina B: Otopiti 1 g metilnog plavila u vodi i dopuniti do jedne litre.
Pomiješati jedan volumen otopine A s dva volumena otopine B.
Indikator je ljubičast u kiseloj otopini, siv u neutralnoj i zelen u lužnatoj otopini. Upotrijebiti 0,5 ml (10 kapi) ove otopine indikatora.
4.9.2. Otopina indikatora metilnog crvenila
Otopiti 0,1 g metilnog crvenila u 50 ml 95% etanola. Dopuniti do 100 ml vodom i filtrirati ako je potrebno. Ovaj indikator može se koristiti (4 do 5 kapi) umjesto ranije navedenog.
4.10. Kamenčići za reguliranje vrenja oprani u klorovodičnoj kiselini i kalcinirani.
4.11. Amonijev sulfat za analize

5. OPREMA
5.1. Aparatura za destilaciju sastoji se od tikvice odgovarajućeg volumena s okruglim dnom spojene na hladilo sa hvatačem kapi.
Napomena 1
Različiti tipovi opreme koji se preporučuju i izrađuju za ovo određivanje prikazani su na slikama 6, 7, 8, 9.
5.2. Pipete od 10, 20, 25, 50, 100 i 200 ml
5.3. Odmjerna tikvica 500 ml
5.4. Rotacijska mućkalica (35 do 40 okretaja u minuti)

6. PRIPREMA UZORAKA
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.

7. METODA ANALIZE
7.1. PRIPREMA OTOPINE
Odrediti topivost uzorka u vodi na sobnoj temperaturi u omjeru 2% (m/v). Odvagati 5, 7 ili 10 g pripremljenog uzorka s točnošću 0,001 g prema vrijednostima iz Tablice 4. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika i staviti u odmjernu tikvicu od 500 ml. Prema rezultatu testa topivosti postupiti kako slijedi:
a) Proizvodi potpuno topivi u vodi
U tikvicu dodati dovoljnu količinu vode da se uzorak otopi, promiješati, a kada je potpuno otopljeno dopuniti tikvicu vodom i promućkati.
b) Proizvodi koji nisu potpuno topivi u vodi
U tikvicu dodati 50 ml vode i 20 ml klorovodične kiseline (4.1.) i promiješati. Ostaviti stajati dok ne prestane razvijanje ugljičnog dioksida. Dodati 400 ml vode i mućkati pola sata na rotacijskoj mućkalici (5.4.). Dopuniti volumen vodom, promućkati i filtrirati kroz suhi filter papir u suhu posudu.
7.2. ANALIZA OTOPINE
Prema izabranoj varijanti u tikvicu za hvatanje destilata staviti volumen standardne otopine sumporne kiseline kao što je navedeno u Tablici 7. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. Dodati odgovarajuću količinu izabranog indikatora (4.9.1. ili 4.9.2.) i po potrebi vode do volumena 50 ml. Kraj produžne cijevi hladila mora biti uronjen ispod razine otopine.
Odpipetirati alikvot(10) bistre otopine kao što je navedeno u Tablici 7. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika i staviti u destilacijsku tikvicu aparature. Dodati vodu da se dobije ukupni volumen 350 ml i nekoliko kamenčića za reguliranje vrenja.
Spojiti aparaturu za destilaciju i poduzeti potrebne mjere opreza da se spriječi gubitak amonijaka. U destilacijsku tikvicu dodati 10 ml koncentrirane otopine natrijevog hidroksida (4.8.) ili 20 ml u slučaju kada se koristi 20 ml klorovodične kiseline (4.1.) za otapanje ispitnog uzorka. Postepeno zagrijavati tikvicu da se izbjegne jako vrenje. Kada počne vrenje destilirati u obrocima oko 100 ml za 10 – 15 minuta tako da ukupni volumen destilata bude oko 250 ml(11). Kada je sav amonijak predestiliran spustiti tikvicu za hvatanje destilata tako da vrh nastavka hladila bude iznad površine tekućine.
Provjeriti sljedeći destilat pomoću odgovarajućeg reagensa kako bi bili sigurni da je sav amonijak izdestilirao. Vrh hladila isprati s malo vode, a suvišak kiseline titrirati standardnom otopinom natrijevog ili kalijevog hidroksida propisanog za odabranu varijantu (vidjeti napomenu 2).
Napomena 2
Različite koncentracije standardnih otopina mogu se koristiti za retitraciju pod uvjetom da njihov volumen ne bude veći od 40-45 ml.
7.3. SLIJEPA PROBA
Provesti slijepu probu pod istim uvjetima i uzeti je u obzir kod izračunavanja konačnog rezultata.
7.4. PROVJERA
Prije izvođenja analize prekontrolirati ispravnost aparature i primjenu metode koristeći alikvotni dio svježe pripremljene otopine amonijevog sulfata (4.11.) koja sadrži maksimalnu količinu dušika u izabranoj varijanti.
______
(10) Količina amonijskog dušika sadržana u alikvotnom dijelu uzetom u skladu s Tablicom 4. bit će oko:
– 0,05 g za varijantu a
– 0,10 g za varijantu b
– 0,20 g za varijantu c
(11) Hladilo mora biti tako regulirano da se osigura neprekidni protok kondenzata. Destilacija treba biti završena za 30 do 40 minuta.

8. PRIKAZ REZULTATA
Rezultat analize izraziti kao postotak amonijskog dušika u gnojivu uzetog za analizu.

9. DODATAK
Kao štoKao što je navedeno u napomeni 1 točke 5.1. Metode 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. , 10, 11 i 12 upućuju na izvedbe različitih tipova aparatura koje se koriste u ovoj Metodi.
Tablica 7.: Određivanje amonijskog dušika, amonijskog i nitratnog dušika u gnojivima
Tablica prikazuje odvage, razrjeđenja i izračunavanje za izvođenje svake od varijanati a, b i c Metode.

Varijanta a
Približno maksimalna količina dušika za destilaciju: 50 mg.
Sumporna kiselina 0,1 mol/l [c (1/2 H2SO4) = 0,1 mol/l] u tikvici za hvatanje destilata: 50 ml.
Retitracija s NaOH ili KOH 0,1mol/l.

______
(12) Formula za izražavanje rezultata:
– 50 ili 35 = ml standardne otopine sumporne kiseline stavljeni u tikvicu za hvatanje destilata
– A = ml natrijevog ili kalijevog hidroksida upotrebljeni na retitraciju
– F = broj koji uključuje težinu, razrjeđenje, alikvotni dio otopine uzorka za destilaciju i volumetrijski ekvivalent

Varijanta b
Približno maksimalna količina dušika za destilaciju: 100 mg.
Sumporna kiselina 0,2 mol/l [c (1/2 HSO) = 0,2 mol/l] u tikvici za hvatanje destilata: 50 ml.
Retitracija s NaOH ili KOH 0,2 mol/l

Varijanta c
Približno maksimalna količina dušika za destilaciju: 200 mg.
Sumporna kiselina 0,5 mol/l [c (1/2 HSO) = 0,5 mol/l] u tikvici za hvatanje destilata: 35 ml.
Retitracija s NaOH ili KOH 0,5 mol/l.

 

Slika 9.

Opis Slike 9.:
a) Tikvica s okruglim dnom dugog vrata volumena 1000 ml.
b) Destilacijska cijev s hvatačem kapi spojena na hladilo kuglastim spojem (No 18) (kuglasti spoj može biti zamjenjen odgovarajućim gumenim spojem)
c) Lijevak s teflonskim pipcem za dodatak natrijevog hidroksida (pipac može biti zamjenjen s gumenim spojem sa štipaljkom).
d) Hladilo sa šest kugli s okruglim spojem (No 18) na ulazu, a na izlazu spojen sa staklenom produženom cijevi pomoću gumenog spoja (kada je destilacijska cijev u sredini spojena gumenom cijevi kuglični spoj može biti zamjenjen s odgovarajućim gumenim čepom).
e) Tikvica od 500 ml za hvatanje destilata.
Aparatura je izrađena od bor silikatnoga stakla.

Slika 10.

 

Opis Slike 10.:
a) Tikvica s okruglim dnom dugog vrata volumena 1000 ml s kuglastim spojem (No 35).
b) Destilacijska cijev s hvatačem kapi spojena kuglastim spojem (No 35) na ulazu i kuglastim spojem (No 18) na izlazu, sa strane spojena lijevkom s teflonskim pipcem za dodavanje natrijevog hidroksida.
c) Hladilo sa šest kugli s okruglim spojem (No 18) na ulazu, a na izlazu spojeno sa staklenom produženom cijevi pomoću gumenog spoja.
d) Tikvica do 500 ml za hvatanje destilata.
Aparatura je izrađena od bor silikatnoga stakla.

Slika 11.

 

Opis Slike 11.:
a) Tikvica s okruglim dnom dugog vrata volumena 750 ili 1000 ml.
b) Destilacijska cijev s hvatačem kapi kuglastog spoja (No 18) na izlazu.
c) Koljenasta cijev s kuglastim spojem (No 18) na ulazu i konusom za kapanje na izlazu (destilacijska cijev može biti spojena gumenom cijevi umjesto kuglastog spoja).
d) Hladilo sa šest kugli spojeno na izlazu sa staklenom cijevi pomoću malog gumenog spoja
e) Tikvica od 500 ml za hvatanje destilata.
Aparatura je izrađena od bor silikatnoga stakla.
 

Slika 12.

Opis Slike 12.:
a) Tikvica s okruglim dnom dugog vrata volumena 1000 ml sa zvonastim rubom
b) Destilacijska cijev s hvatačem kapi spojena kuglastim spojem (No 18) na izlazu, a sa strane povezana lijevkom s teflonskim pipcem za dodatak natrijevog hidroksida (prikladni gumeni čep može biti korišten umjesto kuglastog spoja, pipac može biti zamjenjen gumenim spojem s prikladnom stezaljkom)
c) Hladilo sa šest kugli sa okruglim spojem (No 18) na ulazu, a na izlazu spojeno sa staklenom produženom cijevi preko gumenog spoja (kada je destilacijska cijev u sredini spojena gumenom cijevi kuglasti spoj može biti zamjenjen s prikladnim gumenim čepnim čepom)
d) Tikvica od 500 ml za hvatanje destilata
Aparatura je izrađena od bor silikatnoga stakla.

<="center"> Metode 2.2.
ODREĐIVANJE NITRATNOG I AMONIJSKOG DUŠIKA

 

Metoda 2.2.1.
ODREĐIVANJE NITRATNOG I AMONIJSKOG DUŠIKA PREMA ULSCHU

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje nitratnog i amonijskog dušika redukcijom prema Ulschu.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje za sva dušična gnojiva uključujući kompleksna gnojiva u kojima se dušik nalazi isključivo u nitratnom obliku ili u amonijskom i nitratnom obliku.

3. NAČELO
Redukcija nitrata i nitrita u amonijak sa željezom u kiseloj sredini i istiskivanje tako dobivenog amonijaka destilacijom s dodatkom natrijevog hidroksida u suvišku te određivanje dobivenog amonijaka u poznatom volumenu standardne otopine sumporne kiseline. Titracija viška sumporne kiseline sa standardnom otopinom natrijevog ili kalijevog hidroksida.

4. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda bez ugljičnog dioksida i svih dušičnih spojeva
4.1. Razrijeđena otopina klorovodične kiseline: pomiješati jedan volumen HCl (d20=1,18 g/ml) s jednim volumenom vode
4.2. Otopina sumporne kiseline: 0,1 mol/l
c(1/2 H2SO4)=0,1 mol/l
4.3. Otopina natrijevog ili kalijevog hidroksida (bez karbonata):0,1mol/l
4.4. Otopina sumporne kiseline, približno 30% H2SO4 (m/v), bez amonijaka
4.5. Željezo u prahu reducirano vodikom (količina željeza mora biti dovoljna za redukciju najmanje 0,05 g nitratnog dušika)
4.6. Otopina natrijevog hidroksida, približno 30% NaOH (d20 =1,33 g/ml), bez amonijaka
4.7. Otopina indikatora
4.7.1. Miješani indikator
Otopina A: Otopiti 1g metilnog crvenila u 37 ml 0,1 mol/l otopine natrijevog hidroksida i dopuniti do jedne litre vodom.
Otopina B: Otopiti 1 g metilnog plavila u vodi i dopuniti do jedne litre.
Pomiješati jedan volumen otopine A s dva volumena otopine B.
Indikator je ljubičast u kiseloj otopini, siv u neutralnoj i zelen u lužnatoj otopini. Upotrijebiti 0,5 ml (10 kapi) otopine.
4.7.2. Otopina indikatora metilnog crvenila
Otopiti 0,1 g metilnog crvenila u 50 ml 95%-nog etanola. Dopuniti do 100 ml s vodom i filtrirati ako je potrebno.
Ovaj indikator se može koristiti (4 – 5 kapi) umjesto gore navedenog.
4.8. Kamenčići za reguliranje vrenja oprani u klorovodičnoj kiselini i kalcinirani.
4.9. Natrijev nitrat za analizu.

5. OPREMA
Vidjeti Metodu 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

6. PRIPREMA UZORKA
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

7. METODA ANALIZE
7.1. PRIPREMA OTOPINE
Prema Metodi 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
7.2. POSTUPAK
U tikvicu za hvatanje destilata staviti točno izmjerenu količinu od 50 ml standardne otopine sumporne kiseline kao što je navedeno u Tablici 7. Metode 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika (varijanta a) i dodati odgovarajuću količinu otopine indikatora 4.7.1 ili 4.7.2. Kraj produžne cijevi hladila mora biti uronjen ispod razine standardne otopine kiseline u tikvici za hvatanje destilata.
Odpipetirati alikvot bistre otopine kao što je navedeno u Tablici 7., varijanta a, Metode 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika i staviti u destilacijsku tikvicu aparature. Dodati 350 ml vode, 20 ml 30%-tne otopine sumporne kiseline (4.4.), promućkati i dodati 5 g reduciranog željeza (4.5.). Isprati grlo tikvice s nekoliko mililitara vode i staviti na grlo tikvice stakleni lijevak dugog vrata. Grijati na vodenoj kupelji oko jedan sat te isprati stakleni lijevak s nekoliko mililitara vode.
Poduzeti potrebne mjere opreza da se izbjegnu gubici amonijaka, u destilacijsku tikvicu dodati 50 ml koncentrirane otopine natrijevog hidroksida (4.6.), ili u slučaju kada se za otapanje uzorka koristi 20 ml klorovodične kiseline (1+1) (4.1.) dodati 60 ml koncentrirane otopine natrijevog hidroksida (4.6.). Spojiti aparaturu za destilaciju. Destilirati amonijak prema postupku opisanom u Metodi 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
7.3. SLIJEPA PROBA
Provesti slijepu probu (izostaviti uzorak) pod istim uvjetima i uzeti u obzir kod izračunavanja konačnog rezultata.
7.4. PROVJERA
Prije analize prekontrolirati ispravnost aparature i primjenjenu metode koristeći alikvotni dio svježe pripremljene otopine natrijevog nitrata (4.9.) koja sadrži 0,045 do 0,050 g dušika.

8. PRIKAZ REZULTATA
Rezultat analize izraziti kao postotak nitratnog dušika ili zajedno, amonijskog i nitratnog dušika u gnojivu uzetog za analizu.

Metoda 2.2.2.
ODREĐIVANJE NITRATNOG I AMONIJSKOG DUŠIKA PREMA ARNDU

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje nitratnog i amonijskog dušika redukcijom prema Arndu (prilagođeno za svaku od varijanti a, b i c).

2. PODRUČJE PRIMJENE
Prema Metodi 2.2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.

3. NAČELO
Redukcija nitrata i nitrita u amonijak u neutralnoj vodenoj otopini pomoću legure metala sastava 60% Cu i 40% Mg (Arndova legura) uz prisutnost magnezijevog klorida (MgCl2).
Destilacija amonijaka i određivanje dobivenog amonijaka u poznatom volumenu standardne otopine sumporne kiseline. Titriracija viška kiseline sa standardnom otopinom natrijevog ili kalijevog hidroksida.

4. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda bez ugljičnog dioksida i svih dušičnih spojeva.
4.1. Razrijeđena otopina klorovodične kiseline: pomiješati jedan volumen HCl (d20=1,18 g/ml) s jednim volumenom vode

4.8. Otopina natrijevog hidroksida: približno 2 mol/l
4.9. Arndova legura za analizu: prah mora proći kroz sito veličine očica manje od 1 mm2
4.10. Otopina magnezijevog klorida 20%
Otopiti 200 g magnezijevog klorida (MgCl2 x 6H2O) u približno 600 ili 700 ml vode u tikvici od jedne litre s ravnim dnom. Za sprečavanje pjenjenja dodati 15 g magnezijevog sulfata (MgSO4 x 7H2O).
Nakon otapanja dodati 2 g magnezijevog oksida i nekoliko kamenčića za reguliranje vrenja i kuhanjem koncentrirati suspenziju na 200 ml tako da se istisne sav amonijak iz reagensa. Ohladiti, dopuniti do jedne litre i filtrirati.
4.11. Otopina indikatora
4.11.1. Miješani indikator
Otopina A: Otopiti 1g metilnog crvenila u 37 ml 0,1 mol/l otopine natrijevog hidroksida i dopuniti do jedne litre vodom.
Otopina B: Otopiti 1 g metilnog plavila u vodi i dopuniti do jedne litre.
Pomiješati jedan volumen otopine A s dva volumena otopine B.
Indikator je ljubičast u kiseloj otopini, siv u neutralnoj i zelen u lužnatoj otopini. Upotrijebiti 0,5 ml (10 kapi) otopine.
4.11.2. Otopina indikatora metilnog crvenila
Otopiti 0,1 g metilnog crvenila u 50 ml 95%-tnog etanola. Dopuniti do 100 ml vodom i filtrirati ako je potrebno. Ovaj indikator se može koristiti (4-5 kapi) umjesto gore navedenog.
4.11.3. Otopina indikatora kongo crvenila
Otopiti 3 g kongo crvenila u jednoj litri tople vode i filtrirati poslije hlađenja ako je potrebno. Ovaj indikator se može upotrijebiti umjesto dva gore navedena za neutralizaciju kiselih ekstrakata prije destilacije, uz upotrebu 0,5 ml indikatora za neutralizaciju 100 ml tekućine.
4.12. Kamenčići za reguliranje vrenja oprani u klorovodičnoj kiselini i kalcinirani.
4.13. Natrijev nitrat za analizu.

5. OPREMA
Vidjeti Metodu 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

6. PRIPREMA UZORKA
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

7. METODA ANALIZE
7.1. PRIPREMA OTOPINE<>
Vidjeti Metodu 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
7.2. ANALIZA OTOPINE
Prema izabranoj varijanti u tikvivatanje destilata staviti točno izmjerenu količinu standardne otopine sumporne kiseline kao što je navedeno u Tablici 7. Metode 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. Dodati odgovarajuću količinu otopine izabranog indikatora (4.11.1. ili 4.11.2.) i na kraju dovoljnu količinu vode da se dobije volumen od 50 ml. Kraj produžne cijevi hladila mora biti uronjen ispod razine otopine.
Odpipetirati alikvot bistre otopine kao što je navedeno u Tablici 7. i staviti u tikvicu za destilaciju.
Dodati vode da se dobije ukupni volumen 350 ml (vidjeti napomenu 1), 10 g Arndove legure (4.9.), 50 ml otopine magnezijevog klorida (4.10.) i nekoliko kamenčića za reguliranje vrenja (4.12.). Tikvicu brzo spojiti s aparaturom za destilaciju. Lagano zagrijavati oko 30 minuta. Nakon toga pojačati grijanje za destilaciju amonijaka. Nastaviti s destilacijom oko jedan sat. Nakon tog vremena ostatak u destilacijskoj tikvici trebao bi biti gustoće sirupa. Kada je destilacija završena suvišak kiseline u tikvici za hvatanje destilata titrirati prema postupku u Metodi 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.

Napomena 1
Kada je otopina uzorka kisela (dodatak 20 ml HCl (4.1.) za otapanje uzorka) alikvot uzet za analizu neutralizira se na sljedeći način. U destilacijsku tikvicu kojoj se nalazi alikvot dodati 250 ml vode, potrebnu količinu indikatora (4.11.1., 4.11.2., 4.11.3.) i pažljivo promućkati.
Neutralizirati s otopinom natrijevog hidroksida 2 mol/l (4.8.) i ponovo zakiseliti s kap klorovodične kiseline (4.1.). Nakon toga nastaviti kako je navedeno u 7.2. (drugi odlomak).
7.3. SLIJEPA PROBA
Provesti slijepu probu (izostaviti uzorak) pod istim uvjetima i uzeti u obzir kod izračunavanja konačnog rezultata.
7.4. PROVJERA
Prije analize prekontrolirati ispravnost aparature i primijenu metode koristeći alikvotni dio svježe pripremljene otopine natrijevog nitrata (4.13.) koja sadrži 0,050 do 0,150 g nitratnog dušika ovisno o izabranoj varijanti.

8. PRIKAZ REZULTATA
Vidjeti Metodu 2.2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

Metoda 2.2.3.
ODREĐIVANJE NITRATNOG I AMONIJSKOG DUŠIKA PO DEVARDU

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje nitratnog i amonijskog dušika redukcijom s Devardovom legurom (prilagođeno za svaku od varijanti a, b, i c).

2. PODRUČJE PRIMJENE
Vidjeti Metodu 2.2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

3. NAČELO METODE
Redukcija nitrata i nitrita u amonijak provodi se u jako lužnatoj otopini s legurom metala sastava: 45% Al, 5% Zn i 50% Cu (Devardova legura). Destilacijom nastali amonijak uvodi se u poznati volumen standardne otopine sumporne kiseline, a suvišak se titrira sa standardnom otopinom natrijevog ili kalijevog hidroksida.

4. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda bez ugljičnog dioksida i dušičnih spojeva.
4.1. Razrijeđena otopina klorovodične kiseline: pomiješati jedan volumen HCl (d = 1,18) s jednim volumenom vode

 

4.8. Devardova legura za analize
90 do 100% praha mora proći kroz sito veličine očica 0,25 mm2, 50 do 75% praha mora proći kroz sito veličine očica 0,075 mm2.
Preporučuje se veličina pakiranja do 100 g.
4.9. Otopina natrijevog hidroksida približno 30% NaOH (d20 = 1,33 g/ml) bez amonijaka.
4.10. Otopina indikatora
4.10.1. Miješani indikator
Otopina A: Otopiti 1 g metilnog crvenila u 37 ml 0,1 mol/l otopine natrijevog hidroksida i dopuniti do 1 litre vodom.
Otopina B: Otopiti 1 g metilnog plavila u vodi i dopuniti do 1 l.
Pomiješati jedan volumen otopine A s dva volumena otopine B.
Indikator je ljubičast u kiseloj otopini, siv u neutralnoj i zelen u lužnatoj otopini. Koristiti 0,5 ml (10 kapi) otopine
4.10.2. Otopina indikatora metilnog crvenila
Otopiti 0,1 g metilnog crvenila u 50 ml 95%-tnog etanola. Dopuniti do 100 ml vodom i filtrirati ako je potrebno.
Može se koristiti (četri do pet kapi) ovog indikatora umjesto predhodno navedenog.
4.11. Etanol 95 ili 96%-tni.
4.12. Natrijev nitrat za analizu.

5. OPREMA
Vidjeti Metodu 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
5.1. Aparatura za destilaciju sastoji se od tikvice odgovarajućeg volumena s okruglim dnom, spojene na hladilo s destilacijskom cijevi koja ima proširenje, opremljena s hvatačem kapi na tikvici za hvatanje destilata kako bi se spriječio gubitak amonijaka.
Preporučeni tip aparature za ovo određivanje se izrađuje prema izvedbi prikazanoj na Slici 13.
5.2. Pipete od 10, 20, 25, 50, 100 i 200 ml
5.3. Odmjerna tikvica od 500 ml
5.4. Mućkalica (35 do 40 okretaja u minuti)

6. PRIPREMA UZORAKA
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

7. POSTUPAK
7.1. PRIPREMA OTOPINA ZA ANALIZU
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
7.2. ANALIZA OTOPINE
Količina amonijskog dušika i amonijskog i nitratnog dušika u alikvotnom dijelu otopine ne smije biti veća od maksimalno navedene količine u Tablici 7.
Prema izabranoj varijanti, staviti u tikvicu za hvatanje destilata volumen standardne otopine sumporne kiseline kao što je navedeno u Tablici 7. Dodati odgovarajuću količinu odabranog indikatora (4.10.1. ili 4.10.2.) i vode do volumena 50 ml. Kraj produžne cijevi hladila mora biti uronjen ispod razine otopine. Kuglasti nastavak za sprječavanje gubitka amonijaka napuniti destiliranom vodom.
Otpipetirati alikvot kao što je navedeno u Tablici 7. i staviti u destilacijsku tikvicu aparature.
U destilacijsku tikvicu dodati vode do volumena 250 – 300 ml,5 ml etilnog alkohola (4.11.) i 4 g Devardove legure (4.8.) (Vidjeti napomenu 2).
Nakon poduzetih potrebnih mjera opreza za gubitak amonijaka, u tikvicu dodati oko 30 ml 30%-tne otopine natrijevog hidroksida (4.9.), a u slučaju da je otopina uzorka kisela dodati još dovoljnu količinu za neutraliziciju klorovodične kiseline (4.1.) prisutne u alikvotnome dijelu uzetom za analizu. Spojiti tikvicu za destilaciju u aparaturu i osigurati nepropusnost spojeva. Pažljivo promućkati tikvicu da se izmješa sadržaj.
Pažljivo zagrijavati tako da oslobađanje vodika bude postepeno u vremenu od pola sata, kada će tekućina zakuhati. Nastaviti destilirati pojačavajući zagrijavanje tako da najmanje 200 ml tekućine prodestilira za 30 minuta (ne produžavati destilaciju dulje od 45 min).
Kad je destilacija završena odvojiti tikvicu za hvatanje destilata od aparature, pažljivo oprati nastavak hladila i nastavak za sprečavanje gubitka amonijaka i sakupiti u tu tikvicu. Titrirati suvišak kiseline prema postupku Metode 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Napomena 2
U prisustvu kalcijevih soli kao što su kalcijev nitrat i kalcijev amonijev nitrat prije destilacije potrebno je dodati 0,700 g natrijevog hidrogen fosfata (Na2HPO4 x 2 H2O) za svaki gram uzorka prisutnog u alikvotu da se spriječi stvaranje Ca(OH)2.
7.3. SLIJEPA PROBA
Provesti slijepu probu (izostaviti uzorak) pod istim uvjetima i uzeti u obzir kod izračunavanja konačnog rezultata.
7.4. PROVJERA
Prije analize prekontrolirati ispravnost aparature i primjenu metode koristeći alikvotni dio svježe pripremljene otopine natrijevog nitrata (4.12.) koja sadrži u odabranoj varijanti 0,050 do 0,150 g nitratnog dušika.

8. PRIKAZ REZULTATA
Vidjeti Metodu 2.2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

Slika 13.

Opis Slike 13.:
a) Tikvica s okruglim dnom dugog vrata vvrata volumena 750 ili 1000 ml sa zvonastim rubom.
b) Destilacijska cijev s hvatačem kapi i sferičnim spojem No 18 na izlazu.
c)asta cijev sa sferičnim spojem No 18 na ulazu i konusnim produžetkom na izlazu (prikladni gumeni spoj može biti upotrebljen umjesto sferičnog spoja).
d) Hladilo sa šest kugli s nastavkom koji prolazi kroz gumeni čep koji također drži nastavak za sprečavanje gubitka amonijaka.
e) Tikvica od 750 ml za hvatanje destilata.
f) Kuglasti nastavak za sprečavanje gubitka amonijaka
Aparatura je izrađena od bor silikatnog stakla.

Metoda 2.3.
ODREĐIVANJE UKUPNOG DUŠIKA

Metoda 2.3.1.
ODREĐIVANJE UKUPNOG DUŠIKA U KALCIJEVOM CIJANAMIDU BEZ NITRATA

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje ukupnog dušika u kalcijevom cijanamidu bez nitrata.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Isključivo za kalcijev cijanamid (bez nitrata).

3. NAČELO
Poslije digestije po Kjedahlu amonijski dušik istisnut natrijevim hidroksidom sakuplja se i odredi u standardnoj otopini sumporne kiseline.

4. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda bez ugljičnog dioksida i svih dušičnih spojeva.
4.1. Razrijeđena otopina sumporne kiseline (d20 = 1,54 g/ml): pomiješati jedan volumen sumporne kiseline (d20 = 1,84 g/ml) s jednim volumenom vode.
4.2. Kalijev sulfat za analizu
4.3. Bakrov oksid (CuO): 0,3 do 0,4 g za svako određivanje, ili odgovarajuća količina bakrovog sulfata pentahidrata (CuSO4 x 5H2O), od 0,95 do 1,25 g za svako određivanje.
4.4. Otopina natrijevog hidroksida, približno 30% NaOH (d20 = 1,33 g/ml) bez amonijaka.

 

4.11. Otopina indikatora
4.11.1. Miješani indikator
Otopina A: Otopiti 1 g metilnog crvenila u 37 ml 0,1 mol/l otopine natrijevog hidroksida i dopuniti do jedne litre vodom.
Otopina B: Otopiti 1 g metilnog plavila u vodi i dopuniti do jedne litre.
Pomiješati jedan volumen otopine A s dva volumena otopine B.
Indikator je ljubičast u kiseloj otopini, siv u neutralnoj i zelen u lužnatoj otopini. Upotrijebiti 0,5 ml (10 kapi) otopine.
4.11.2. Otopina indikatora metilnog crvenila
Otopiti 0,1 g metilnog crvenila u 50 ml 95%-nog etanola. Dopuniti do 100 ml vodom i filtrirati ako je potrebno. Ovaj indikator se može koristiti (4-5 kapi) umjesto gore navedenog.
4.12. Kamenčići za reguliranje vrenja oprani u klorovodičnoj kiselini i kalcinirani.
4.13. Natrijev tiocijanat za analizu.

5. OPREMA
5.1. Aparatura za destilaciju. Vidjeti Metodu 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
5.2. Kjedahlova tikvica dugog vrata, odgovarajućeg volumena
5.3. Pipete od 50, 100 i 200 ml
5.4. Odmjerna tikvica od 250 ml

6. PRIPREMA UZORKA
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

7. POSTUPAK
7.1. PRIPREMA OTOPINE ZA ANALIZU
Odvagati, s točnošću od 0,001 g, 1 g uzorka i staviti u Kjeladhl – ovu tikvicu. Dodati 50 ml razrijeđene otopine sumporne kiseline (4.1.), 10 do 15 g kalijevog sulfata (4.2.), i propisani katalizator (4.3.). Lagano grijati da se istisne voda, pažljivo kuhati 2 sata, pustiti da se ohladi i razrijediti sa 100 do 150 ml vode. Ponovno ohladiti, kvantitativno prenijeti suspenziju u odmjernu tikvicu od 250 ml, dopuniti volumen vodom, promućkati i filtrirati kroz suhi filter u suhu tikvicu.
7.2. ANALIZA OTOPINE
Odpipetirati i prenijeti prema izabranoj varijanti (vidjeti Metodu 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika), 50, 100 ili 200 ml pripremljene otopine i destilirati amonijak kako je opisano u Metodi 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. Dodati otopinu NaOH (4.4.) sa sigurnošću da je u suvišku.
7.3. SLIJEPA PROBA
Provesti slijepu probu (izostaviti uzorak) pod istim uvjetima i uzeti u obzir kod izračunavanja konačnog rezultata.
7.4. PROVJERA
Prije analize prekontrolirati ispravnost aparature i primijenu metode koristeći alikvotni dio standardne otopine kalijevog tiocijanata (4.13.), približne koncentraciji dušika u uzorku.

8. PRIKAZ REZULTATA
Rezultat analize izraziti kao postotak dušika (N) u gnojivu uzetom za analizu.
Varijanta a: %N = (50-A) x 0,7
Varijanta b: %N = (50-A) x 0,7
Varijanta c: %N = (35-A) x 0,875

Metoda 2.3.2.
ODREĐIVANJE UKUPNOG DUŠIKA U KALCIJEVOM CIJANAMIDU KOJI SADRŽI NITRATE

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje ukupnog dušika u kalcijevom cijanamidu.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Ova Metoda se primjenjuje za kalcijev cijanamid koji sadrži nitrate.

3. NAČELO
Kjeldahlovu metodu nije moguće izravno primjeniti za kalcijev cijanamid koji sadrži nitrate. Iz tog razloga nitratni dušik se reducira u amonijak s metalnim željezom i kositrenim kloridom prije Kjeldahlove digestije.

4. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda bez ugljičnog dioksida i svih dušičnih spojeva.
4.1. Koncentrirana sumporna kiselina (d20 = 1,84 g/ml)
4.2. Željezo u prahu reducirano vodikom
4.3. Kalijev sulfat za analizu, sitno mljeven

 

4.10. OTOPINA INDIKATORA
4.10.1. Miješani indikator
Otopina A: Otopiti 1g metilnog crvenila u 37 ml 0,1 mol/l otopine natrijevog hidroksida i dopuniti do jedne litre vodom.
Otopina B: Otopiti 1 g metilnog plavila u vodi i dopuniti do jedne litre.
Pomiješati jedan volumen otopine A s dva volumena otopine B.
Indikator je ljubičast u kiseloj otopini, siv u neutralnoj i zelen u lužnatoj otopini. Upotrijebiti 0,5 ml (10 kapi) otopine.
4.10.2. Otopina indikatora metilnog crvenila
Otopiti 0,1 g metilnog crvenila u 50 ml 95%-nog etanola. Dopuniti do 100 ml vodom i filtrirati ako je potrebno. Ovaj indikator se može koristiti (4 – 5 kapi) umjesto gore navedenog.
4.11. Otopina kositrenog klorida
Otopiti 120 g SnCl2 x 2 H2O u 400 ml koncentrirane klorovodične kiseline (d20 = 1,18 g/ml) i dopuniti do jedne litre vodom. Otopina mora biti potpuno bistra i pripremljena neposredno prije upotrebe. To je važno da se zadrži sposobnost redukcije kositrenog klorida.
Napomena
Otopiti 0,5 g SnCl2 x 2 H2O u 2 ml koncentrirane klorovodične kiseline (d20 = 1,18 g/ml) i dopuniti vodom do 50 ml. Poslije toga dodati 5 g Rochelleove soli (kalijev natrijev tartarat) i dovoljnu količinu natrijevog bikarbonata za analizu kako bi provjera s lakmus papirom dala lužnatu reakciju.
Titrirati s otopinom joda [c (1/2 J2) = 0,1 mol/l] uz škrob kao indikator.
1 ml otopine joda c (1/2 J2) = 0,1 mol/l odgovara 0,01128 g SnCl2x 2 H2O.
Najmanje 80% ukupnog kositra u tako pripremljenoj otopini mora biti u dvovalentnom obliku. Za titraciju se mora upotrebiti najmanje 35 ml otopine joda c (1/2 J2) = 0,1 mol/l.
4.12. Otopina natrijevog hidroksida koja sadrži oko 30% NaOH (d = 1,33 g/ml) bez amonijaka.
4.13. Standardna otopina nitrat – amonijak.
Odvagati oko 2,5 g kalijevog nitrata za analizu i 10,16 g amonijevog sulfata za analizu i prenijeti u odmjernu tikvicu od 250 ml. Otopiti u vodi i dopuniti do 250 ml. 1 ml ove otopine sadrži 0,01 g dušika.
4.14. Kamenčići za reguliranje vrenja oprani u klorovodičnoj kiselini i kalcinirani.

5. OPREMA
Vidjeti Metodu 2.3.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

6. PRIPREMA UZORKA
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

7. POSTUPAK
7.1. PRIPREMA OTOPINE ZA ANALIZU
Odvagati 1 g uzorka, s točnošću od 0,001d 0,001 g i staviti u Kjeladhlovu tikvicu. Dodati 0,5 g željeza u prahu (4.2.) i 50 ml otopine kositrovog klorida (4.11.), promućkati dva puta i ostavjati pola sata. Za vrijeme stajanja promučkati nakon 10 i 20 minuta. Poslije toga dodati 10 g kalijevog sulfata (4.3.) i 30 ml sumporne kiseline (4.1.). Kuhati i paziti na vrijeme kuhanja, oko jedan sat, do prestanka razvijanja bijelih para. Pustiti da se ohladi i razrijediti sa 100 do 150 ml vode. Suspenziju kvantitativno prenijeti u odmjernu tikvicu od 250 ml, ohladiti i dopuniti vodom, promućkati i filtrirati kroz suhi filter u suhu čašu. Umjesto prenošenja suspenzije kako je primjenjeno u varijantama a, b ili c upotrebljene u Metodi 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika, amonijski dušik u toj otopini može se direktno destilirati dodatkom dovoljne količine natrijevog hidroksida u suvišku (4.12.).
7.2. ANALIZA OTOPINE
Odpipetirati 50, 100 ili 200 ml pripremljene otopine i prenijeti prema izabranoj varijanti a, b ili c upotrebljene Metode 2.1. Dodatka IV. B. ovoga pravilnika. Destilirati amonijak kako je opisano u Metodi 2.1., Dodatka IV. B. ovog Pravilnika, vodeći računa da se u tikvicu za destilaciju doda dovoljna količina otopine natrijevog hidroksida (4.12.) u suvišku.
7.3. SLIJEPA PROBA
Provesti slijepu probu (izostaviti uzorak) pod istim uvjetima i uzeti u obzir kod izračunavanja konačnog rezultata.
7.4. PROVJERA
Prije analize prekontrolirati ispravnost aparature i primijenu metode koristeći standardnu otopinu (4.13.) koja sadrži amonijski i nitratni dušik približno jednakoj količini cijanamidnog i nitratnog dušika u nitratnom kalcijevom cijanamidu.
U tu svrhu staviti 20 ml standardne otopine (4.13.) u Kjeldahlovu tikvicu.
Napraviti analizu prema metodi opisanoj u točkama 7.1. i 7.2. ove Metode.

8. PRIKAZ REZULTATA
Rezultat analize izraziti kao postotak ukupnog dušika (N) u gnojivu uzetom za analizu.
Varijanta a: %N = (50-A) x 0,7
Varijanta b:%N = (50-A) x 0,7
Varijanta c:%N = (35-A) x 0,875

Metoda 2.3.3.
ODREĐIVANJE UKUPNOG DUŠIKA U UREI

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje ukupnog dušika u urei.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje isključivo za ureu kao gnojivo koja ne sadrži nitrate.

3. NAČELO
Urea kvantitativno prelazi u amonijak kuhanjem u prisutnosti sumporne kiseline. Amonijak dobiven na taj način se destilira iz lužnate sredine, a nastali destilat sakuplja se u suvišku standardne otopine sumporne kiseline. Suvišak kiseline titrira se pomoću standardne otopine lužine.

4. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda bez ugljičnog dioksida i svih dušičnih spojeva.
4.1. Koncentrirana sumporna kiselina (d20 = 1,84 g/ml).
4.2. Otopina natrijevog hidroksida oko 30% NaOH (d20 = 1,33 g/ml), bez amonijaka.

4.9. OTOPINE INDIKATORA
4.9.1. Miješani indikator
Otopina A: Otopiti 1 g metilnog crvenila u 37 ml 0,1 mol/l otopine natrijevog hidroksida i nadopuniti do jedne litre vodom.
Otopina B: Otopiti 1 g metilnog plavila u vodi i nadopuniti do jedne litre.
Pomiješati jedan volumen otopine A s dva volumena otopine B.
Ovaj indikator je ljubičast u kiseloj otopini, siv u neutralnoj, a zelen u lužnatoj otopini. Upotrijebiti 0,5 ml (10 kapi).
4.9.2. Otopina indikatora metilnog crvenila
Otopiti 0,1 g metilnog crvenila u 50 ml 95%-tnog etanola, dopuniti do 100 ml vodom i filtrirati, ako je potrebno. Ovaj indikator (4 – 5 kapi) može biti upotrebljen umjesto prethodno navedenog.
4.10. Kamenčići za reguliranje vrenja oprani u klorovodičnoj kiselini i kalcinirani.
4.11. Urea za analizu

5. OPREMA
5.1. Aparatura za destilaciju, vidjeti Metodu 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
5.2. Odmjerna tikvica od 500 ml
5.3. Pipete od 25, 50 i 100 ml.

6. PRIPREMA UZORKA
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

7. POSTUPAK
7.1. PRIPREMA OTOPINE
Odvagati 2,5 g pripremljenog uzorka s točnošću 0,001 g, staviti ga u Kjeldahlovu tikvicu od 300 ml i navlažiti s 20 ml vode. U tikvicu dodati 20 ml koncentrirane sumporne kiseline (4.1.), promiješati i dodati nekoliko staklenih kuglica za vrenje. U vrat tikvice staviti stakleni lijevak dugog vrata da se spriječi prskanje. U početku polagano grijati, a zatim temperaturu postepeno povećavati do prestanka stvaranja bijelih para (30 do 40 minuta).
Ohladiti i razrijediti s oko 100 do 150 ml vode. Kvantitativno prenijeti u odmjernu tikvicu od 500 ml. Ohladiti na sobnu temperaturu, dopuniti tikvicu s vodom do oznake, promućkati i ako je potrebno filtrirati kroz suhi filter papir u suhu posudu.
7.2. ANALIZA OTOPINE
S preciznom pipetom odpipetirati 25, 50 ili 100 ml otopine iz odmjerne tikvice prema odabranoj varijantiti (vidjeti Metodu 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika). Destilirati amonijak kako je opisano u Metodi 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika dodavanjem dovoljne količine NaOH (d20 = 1,33 g/ml) (4.2.) u tikvicu za destilaciju tako da se osigura dovoljan suvišak.
7.3. SLIJEPA PROBA
Provesti slijepu probu (izostaviti uzorak) pod istim uvjetima i uzeti u obzir kod izračunavanja konačnog rezultata.
7.4. PROVJERA
Prije izvođenja analize prekontrolirati ispravnost aparature i primjenu metode koristeći alikvotni dio svježe pripremljene otopine uree (4.11.).

8. PRIKAZ REZULTATA
Rezultat izraziti u postotku dušika (N) sadržanog u gnojivu za analizu.
Varijanta a: % N = (50-a) x 1,12
Varijanta b: % N = (50-a) x 1,12
Varijanta c: % N = (35-a) x 1,40

Metoda 2.4.
ODREĐIVANJE CIJANAMIDNOG DUŠIKA

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje cijanamidnog dušika.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Ova Metoda se primjenjuje za kalcijev cijanamid i mješavine kalcijevog cijanamida i nitrata.

3. NAČELO
Cijanamidni dušik se taloži kao srebrni kompleks i određuje u talogu metodom po Kjeldahlu.

4. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda bez ugljičnog dioksida i svih dušičnih spojeva.
4.1. Glacijalna octena kiselina
4.2. Otopina amonijaka koja sadrži 10% plinovitog amonijaka mase (d20 = 0,96 g/ml)
4.3. Otopina amonijak-srebro prema Tollensu
Pomiješati 500 ml 10%-tne vodene otopine srebrovog nitrata (AgNO3) s 500 ml 10%-tnog amonijaka (4.2.).
Ne izlagati nepotrebno svjetlu, zraku ili grijanju. Otopina je stabilna godinama. Tako dugo dok je otopina bistra reagens je dobre kvalitete.
4.4. Koncentrirana sumporna kiselina (d20 = 1,84 g/ml)
4.5. Kalijev sulfat za analizu
4.6. Bakrov oksid (CuO), 0,3 do 0,4 g ili odgovarajuća ekvivalentna količina bakrovog
sulfata pentahidrata (CuSO4x5H2O) od 0,95 do 1,25 g za svako određivanje.
4.7. Otopina natrijevog hidroksida, približno 30% NaOH (d20 = 1,33 g/ml), bez amonijaka
4.8. Otopina sumporne kiseline: 0,1 mol/l
c(1/2 H2SO4) = 0,1mol/l
4.9. Otopina natrijevog ili kalijevog hidroksida: 0,1 mol/l
4.10. Otopina indikatora
4.10.1. Miješani indikator
Otopina A: Otopiti 1g metilnog crvenila u 37 ml 0,1 mol/l otopine natrijevog hidroksida i dopuniti do jedne litre vodom.
Otopina B: Otopiti 1 g metilnog plavila u vodi i dopuniti do jedne litre.
Pomiješati jedan volumen otopine A s dva volumena otopine B.
Indikator je ljubičast u kiseloj otopini, siv u neutralnoj i zelen u lužnatoj otopini. Upotrijebiti 0,5 ml (10 kapi) otopine.
4.10.2. Otopina indikatora metilnog crvenila
Otopiti 0,1 g metilnog crvenila u 50 ml 95%-ml 95%-nog etanola. Dopuniti do 100 ml vodom i filtrirati ako je potrebno. Ovaj indikator se može koristiti (4-5 kapi) umjesto gore navedenog.
4.11. Kamza reguliranje vrenja oprani u klorovodičnoj kiselini i kalcinirani.
4.12. Kalijev tiocijanat za analizu

5. OPREMA
5.1. Aparatura za destilaciju, vidjeti Metodu 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
5.2. Odmjerna tikvica od 500 ml (po Stohmanu)
5.3. Kjeldahova tikvica dugog vrata, odgovarajućeg volumena (300 do 500 ml)
5.4. Pipeta od 50 ml
5.5. Rotacijska mućkalica (35 do 40 okretaja po minuti)

6. PRIPREMA
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

7. POSTUPAK
7.1. Mjere opreza
Kod svake uporabe otopine amonijak – srebra moraju se nositi zaštitne naočale. Ukoliko se napravi tanka membrana na površini tekućine eksplozija može nastati uslijed gibanja, stoga je potreban najveći oprez.
7.2. PRIPREMA OTOPINE ZA ANALIZU
Odvagati 2,5 g uzorka s točnošću od 0,001 g i staviti u mali stakleni tarionik. Mrviti uzorak s vodom tri puta izlijevajući vodu poslije svakog mrvljenja u tikvicu od 500 ml po Stohmannu (5.2.). Kvantitativno prenijeti uzorak u tikvicu od 500 ml po Stohmannu, isprati vodom tarionik, tučak i lijevak. Dopuniti vodom do približno 400 ml.Dodati 15 ml glacijalne octene kiseline (4.1.). Mućkati na rotacijskoj mućkalici (5.5.) dva sata.
Dopuniti do 500 ml vodom, promućkati i filtrirati.
Analizu treba napraviti što je moguće brže.
7.3. ANALIZA OTOPINE
Prenijeti 50 ml filtrata u čašu od 250 ml.
Dodati otopinu amonijaka (4.2.) do slabo lužnatog i 30 ml tople otopine amonijak – srebro nitrata (4.3.) u svrhu taloženja žutog cijanamidnog srebrnog kompleksa.
Ostaviti preko noći, filtrirati i ispirati talog s hladnom vodom do nestanka amonijaka.
Staviti filter i talog, još vlažan, u Kjedahlovu tikvicu, dodati 10 do 15 g kalijevog sulfata (4.5.), katalizator (4.6.) u određenoj količini te 50 ml vode i 25 ml koncentrirane sumporne kiseline (4.4.).
Tikvicu polako zagrijavati i lagano mućkati do vrenja. Pojačati grijanje i kuhati dok se sadržaj u tikvici ne obezboji ili postane svijetlo zelen.
Nastaviti kuhati oko jedan sat i ostaviti da se ohladi.
Tekućinu kvantitativno prenijeti iz Kjeldahlove tikvice u tikvicu za destilaciju, dodati nekoliko kamenčića za reguliranje vrenja (4.11.) i vode do volumena približno 350 ml. Promješati i ohladiti.
Destilirati amonijak prema Metodi 2.1. varijanta a Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika, dodati dovoljno otopine NaOH (4.7.) sa sigurnošću da je u suvišku.
7.4. SLIJEPA PROBA
Provesti slijepu probu (izostaviti uzorak) pod istim uvjetima i uzeti u obzir kod izračunavanja konačnog rezultata.
7.4. PROVJERA
Prije analize prekontrolirati ispravnost aparature i primijenu metode koristeći alikvotni dio standardne otopine kalijevog tiocijanata (4.12.) koja odgovara 0,05 g dušika.

8. PRIKAZ REZULTATA
Rezultat analize izraziti kao postotak cijanamidnog dušika u gnojivu uzetog za analizu.

Metoda 2.5.
SPEKTROMETRIJSKO ODREĐIVANJE BIURETA U UREE

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje biureta u urei.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje isključivo za ureu.

3. NAČELO
U lužnatom mediju u prisutnosti kalijevog natrijevog tartarata, biuret i dvovalentni bakar tvore ljubičasto bakreni kompleksni spoj. Apsorbancija otopine mjeri se na valnoj duljini oko 546 nm (nanometara).

4. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda bez ugljičnog dioksida i amonijaka. Kvaliteta vode je naročito važna kod ovog određivanja.
4.1. Metanol
4.2. Otopina sumporne kiseline, oko 0.1 mol/l
c (1/2 H2SO4) = 0.1 mol/l
4.3.Otopina natrijevog hidroksida, oko 0.1 mol/l
c (NaOH) = 0.1 mol/l
4.4. Lužnata otopina kalijevog natrijevog tartarata
U odmjernoj tikvici od 1 litre otopiti 40 g natrijevog hidroksida u 500 ml vode i ostaviti da se ohladi. Dodati 50 g kalijevog natrijevog tartarata (NaKC4H4O6 x 4 H2O). Dopuniti do oznake. Ostaviti stajati 24 sata prije uporabe.
4.5. Otopina bakrovog sulfata
U odmjernoj tikvici od 1 litre otopiti 15 g bakrovog sulfata pentahidrata (CuSO4 x 5 H2O) u 500 ml vode. Dopuniti do oznake.
4.6. Svježe pripremljena standardna otopina biureta
U odmjernoj tikvici od 250 ml otopiti 0,250 g pročišćenog biureta(13) u vodi. Dopuniti do 250 ml. 1 ml ove otopine sadrži 0,001 g biureta.
4.7. Otopina indikatora
U odmjernoj tikvici od 100 ml otopiti 0,1 g metilnog crvenila u 50 ml 95%-tnog etanola, dopuniti vodom do 100 ml. Filtrirati ako je ostalo nešto netopivog.

5. OPREMA
5.1. Spektrometar ili fotometar s filterima osjetljivosti i preciznosti koji dopuštaju ponovljivost(14) mjerenja T manje od 0,5%.
5.2. Odmjerne tikvice od 100, 250 i 1000 ml
5.3. Graduirane pipete od 2, 5, 10, 20, 25 i 50 ml ili bireta od 25 ml s podjelom 0,05 ml
5.4. Čaša od 250 ml
_______
(13) Biuret može biti prethodno pročišćen ispiranjem s 10%-tnom otopinom amonijaka, a zatim s acetonom te sušen u vakuumu
(14) Vidjeti točku 9. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
 

6. PRIPREMA UZORKA
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

7. POSTUPAK
7.1. PRIPREMA BAŽDARNE KRIVULJE
Prenijeti alikvote od 0, 2, 5, 10, 20, 25 i 50 ml standardne otopine biureta (4.6.) iz birete u niz od 7 odmjernih tikvica od 100 ml. Dopuniti volumen vodom na oko 50 ml, dodati kap indikatora (4.7.) i ako je potrebno neutralizirati sa sumpornom kiselinom 0,1 mol/l (4.2.). Miješati i dodati 20 ml lužnate otopine tartarata (4.4.) i onda 20 ml otopine bakrovog sulfata (4.5.).
Napomena
Otopine (4.4. i 4.5.) moraju biti odmjerene s dvije precizne birete ili još bolje, s pipetom.
Dopuniti do 100 ml destiliranom vodom, promućkati i ostaviti da stoji 15 min na 30 (±2) °C.
Uz slijepu probu kao referencu izmjeriti apsorbanciju svake otopine na valnoj duljini 546 nm u kiveti prikladne duljine puta.
Nacrtati baždarnu krivulju nanošenjem apsorbancija na ordinatu i odgovarajuće količine biureta u miligramima na apcisu.
7.2. PRIPREMA OTOPINE ZA ANALIZU
Odvagati 10 g pripremljenog uzorka s točnošću 0,001 g u odmjernu tikvicu od 250 ml, otopiti u oko 150 ml vode i dopuniti do oznake. Filtrirati ako je potrebno.
Primjedba 1
Ako uzorak za analizu sadrži više od 0,015 g amonijskog dušika otopiti ga u čaši od 250 ml u 50 ml metanola (4.1.). Smanjiti volumen uparavanjem na oko 25 ml. Kvantitativno prenijeti u odmjernu tikvicu od 250 ml. Dopuniti do oznake vodom i ako je potrebno filtrirati kroz suhi nabrani filter papir u suhu posudu.
Primjedba 2
Ukloniti opalescenciju ako su prisutne koloidne čestice jer mogu nastati smetnje tijekom filtriranja. U tom slučaju pripremiti otopinu namjenjenu za analizu kako slijedi: otopiti uzorak za analizu u 150 ml vode, dodati 2 ml 1 mol/l klorovodične kiseline i otopinu filtrirati kroz dvostruki nabrani vrlo fini filter papir u odmjernu tikvicu od 250 ml. Isprati filter papir vodom i dopuniti volumen. Nastaviti u skladu s metodom opisanom u točci 7.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
7.3. ODREĐIVANJE
Prema pretpostavljenom sadržaju biureta otpipetirati 25 – 50 ml otopine spomenute u točci 7.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika, staviti u odmjernu tikvicu od 100 ml i neutralizirati, ako je potrebno, s 0,1 mol/l reagensom (4.2. ili 4.3.) uz upotrebu indikatora metilnog crvenila. Dodati 20 ml lužnate ožnate otopine kalijevog natrijevog tartarata (4.4.) i 20 ml otopine bakra (4.5.) s pipetom iste točnosti kao kod pripreme baždarne krivulje. Dopuniti volumen, snažnmućkati i ostaviti stajati 15 minuta na 30 (± 2) °C.
Provesti fotometrijsko mjerenje i izračunati količinu biureta u urei.

8. PRIKAZ REZULTATA

gdje je:
C – masa biureta u miligramima, očitana iz baždarne krivulje;
V – volumen alikvota.

9. DODATAK
»J0« je intenzitet zrake monokromatskog zračenja (određene valne duljine) prije prolaska kroz transparentni (prozirni) medij, a »J« je intenzitet ove zrake nakon prolaza

– faktor transmisije:

– neprozirnost

– apsorbancija:

E = log O

– apsorbancija po jedinici optičkog puta:

– koeficijent specifične apsorbancije:

gdje je:
s = debljina sloja u centimetrima,
c = koncentracija u miligramima po litri,
K = određeni faktor za svaku tvar u Lambert-Berovom zakonu.
 

Metoda 2.6.
ODREĐIVANJE RAZLIČITIH OBLIKA DUŠIKA U ISTOM UZORKU

Metoda 2.6.1
ODREĐIVANJE RAZLIČITIH OBLIKA DUŠIKA U ISTOM UZORKU GNOJIVA KOJI SADRŽI DUŠIK KAO NITRATNI, AMONIJSKI, AMIDNI I CIJANAMIDNI DUŠIK

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje jednog oblika dušika u prisutnosti svakog drugog oblika.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Svako gnojivo navedeno u Dodatku I. B. ovoga Pravilnika koje sadrži dušik u različitim oblicima.

3. NAČELO
3.1. UKUPNO TOPIVI I NETOPIVI DUŠIK
Prema popisu standardnih gnojiva (Dodatak I. B. ovoga Pravilnika) ovo određivanje se primjenjuje za gnojiva koja sadrže kalcijev cijanamid.
3.1.1. U odsutnosti nitrata ispitni uzorak se razgrađuje direktnom razgradnjom po Kjeldahlu.
3.1.2. U prisutnosti nitrata ispitni uzorak se nakon redukcije metalnim željezom i kositrenim kloridom mineralizira razgradnjom po Kjeldahlu.
U oba slučaja amonijak se određuje po Metodi 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Napomena
Ako analiza pokaže da je sadržaj netopivog dušika veći od 0,5% zaključujemo da gnojivo sadrži druge oblike netopivog dušika koji nisu navedeni na listi u Dodatku I. B. ovoga Pravilnika.
3.2. OBLICI TOPIVOG DUŠIKA
Daljnja određivanja se provode iz različitih alikvotnih dijelova uzetih iz iste otopine uzorka:
3.2.1. ukupni topivi dušik:
3.2.1.1. u odsutnosti nitrata, direktnom razgradnjom po Kjeldahlu.
3.2.1.2. u prisutnosti nitrata, razgradnjom po Kjeldahlu u alikvotnome dijelu otopine nakon redukcije po Ulschu, amonijak se u oba slučaja određuje kao što je opisano u Metodi 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
3.2.2. ukupni topivi dušik bez nitratnog oblika dušika razgradnjom po Kjeldahlu nakon uklanjanja nitratnog dušika željezovim sulfatom u kiselom mediju, amonijak se određuje kao što je opisano u Metodi 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
3.2.3. nitratni dušik iz razlike:
3.2.3.1. u odsutnosti kalcijevog cijanamida, iz razlike 3.2.1.2. i 3.2.2. ili iz razlike ukupno topivog dušika (3.2.1.2.) i zbroja amonijskog i amidnog dušika (3.2.4. + 3.2.5),
3.2.3.2. u prisutnosti kacijevog cijanamida, iz razlike 3.2.1.2. i 3.2.2. ili iz razlike 3.2.1.2. i zbroja 3.2.4. + 3.2.5. + 3.2.6.
3.2.4. amonijski dušik:
3.2.4.1. isključivo u prisutnosti amonijskog dušika i amonijskog i nitratnog dušika prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
3.2.4.2. u prisutnosti amidnog dušika i/ili cijanamidnog dušika hladnom destilacijom amonijak se veže u standardiziranu otopinu sumporne kiseline i određuje prema Metodi 2.1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnka.
3.2.5. amidni dušik:
3.2.5.1. prevođenjem pomoću ureaze u amonijak koji se titrira standardnom otopinom klorovodične kiseline,
ili
3.2.5.2. gravimetrijski sa ksanthidrolom: bez velike greške može se koristiti koprecipitirani biuret za amidni dušik jer je njegov sadržaj relativno nizak prema apsolutnoj vrijednosti u složenim gnojivima,
ili
3.2.5.3. iz razlike prema Tablici 8.:

Tablica 8.

______
(17) 21 ml, kada otopina za taloženje sadrži više od 15 ml citratne otopine (neutralni citrat, Peterman ili Jouhle alkalni citrat).

6.2. HIDROLIZA
U prisutnosti metafosfata, pirofosfata ili polifosfata u otopini je potrebno provesti hidrolizu kako slijedi.
Sadržaj u Erlenmayerovoj tikvici staviti da polako kuha i održavati temperaturu dok hidroliza nije potpuna (to obično traje 1 sat). Da bi se izbjegao gubitak prskanjem i prekomjernim uparavanjem koje će smanjiti početni volumen više od polovice, potre, potrebno je koristi povratno hladilo. Nakon hidrolize dopuniti destiliranom vodom na početni volumen.
6.3. VAGANJE LONČIĆA
Osušiti lončiće za filtriranje (5.3.) najmanje 15 min u sušioniku pri 250 (± 10) °C. Izvagati ih nakon hlađenja u eksikatoru.
6.4. TALOŽENJE
Kiselu otopinu u Erlenmayerovoj zagrijati do vrenja i započeti taloženje s kinolin fosformolibdatom. Dodavati 40 ml reagensa za taloženje (4.2.1.) ili (4.2.2.)(18) kap po kap uz konstantno miješanje. Staviti Erlenmayerovu tikvicu u vodnu kupelj 15 min uz povremeno miješanje. Otopina se može filtrirati odmah ili nakon hlađenja.
6.5. FILTRIRANJE I ISPIRANJE
Filtrirati otopinu dekantacijom pod vakumom. Oprati talog u Ernelmayerovoj tikvici s 30 ml vode. Dekantirati i filtrirati otopinu. Ponoviti postupak 5 puta. Kvantitativno prenijeti ostatak taloga u lončić i isprati vodom. Isprati 4 puta s 20 ml vode i ostaviti da se talog osuši prije svakog dodatka. Potpuno osušiti talog.
6.6. SUŠENJE I VAGANJE
Obrisati vanjsku stranu lončića filter papirom. Prenijeti lončić u sušionik (5.5.) na temperaturu 250 °C i ostaviti tamo do stalne mase (obično 15 min). Ostaviti da se ohladi u eksikatoru na sobnu temperaturu i odmah izvagati.
6.7. SLIJEPA PROBA
Za svaku seriju određivanja potrebno je napravi slijepu probu, upotrebom samo reagensa i otopina upotrebljenih u ekstrakciji (citronska kis. itd.) i uzeti u obzir kod izračunavanja konačnog rezultata.
6.8. PROVJERA
Provesti određivanje upotrebom alikvotnog dijela otopine kalijevog dihidrogen fosfata koja sadrži 0,01 g PO.
_______
(18) Za taloženje fosfata iz otopine koja sadrži više od 15 ml citratne otopine (neutralni, Petermanov ili Jouliev), koja treba biti zakiseljena s 21 ml conc HNO₃ prema 6.1. upotrijebiti 80 ml reagensa za taloženje.

7. PRIKAZ REZULTATA
Ako je analizirani uzorak razrijeđen kao u Tablici 12., primjenjuje se sljedeća formula:

% P u gnojivu = (A – a) × F'

ili

% P2O5 u gnojivu = (A – a) × F

gdje je:
A = masa kinolin fosformolibdata, u gramima
a = masa kinolin fosformolibdata dobivena u slijepoj probi, u gramima
F i F’ = faktori dati u zadnje dvije kolone Tablice 12.
Za uzorke čija se razrijeđenja razlikuju od onog u Tablici 12. primjenjuje se sljedeća formula:

ili

gdje je:
f i f’ = faktori pretvorbe kinolin fosformolibdata u P2O5 = 0,032074 (f) ili u P = 0,013984 (f’)
D = faktor razrjeđenja
M = masa uzorka za ispitivanje, u gramima

Metoda 4.
KALIJ

Metoda 4.1.
ODREĐIVANJE VODOTOPIVOG KALIJA

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje vodotopivog kalija.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Sva jednostavna i složena kalijeva gnojiva navedena u Dodatku I. tablicama A.3., B.1., B.3. i. B.4. ovoga Pravilnika.

3. NAČELO
Kalij u uzorku analizira se otapanjem tvari u vodi. Nakon uklanjanja ili vezanja supstanci koje mogu smetati kalij se kvantitativno određuje taloženjem u blago lužnatom mediju u obliku kalijevog tetrafenilborata.

4. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda.
4.1. Formaldehid
Bistra otopina formaldehida 25-35%.
4.2. Kalijev klorid za analizu
4.3. Otopina natrijevog hidroksida, 10 mol/l
Pažnja, treba koristiti samo natrijev hidroksid bez kalija.
4.4. Otopina indikatora
Otopiti 0,5 g fenolftaleina u 90%-tnom etanolu i dopuniti volumen do 100 ml.
4.5. Otopina EDTA
Otopiti 4 g dinatrijeve soli etilendiaminotetraoctene kiseline dihidrata u vodi u odmjernoj tikvici od 100 ml. Dopuniti volumen i promućkati. Reagens čuvati u plastičnoj boci.
4.6. Otopina STPB
Otopiti 32,5 g natrijevog tetrafenilborata u 480 ml vode, dodati 2 ml otopine natrijevog hidroksida (4.3) i 20 ml otopine magnezijevog klorida (100 g MgCl2 x 6 H2O na 1 litru).
Miješati 15 minuta i filtrirati kroz fini filter papir bez pepela.
Reagens čuvati u plastičnoj boci.
4.7. Tekućina za ispiranje
Razrijediti 20 ml STPB otopine (4.6.) i dopuniti vodom do 1000 ml.
4.8. Bromna voda
Zasićena otopina broma u vodi.

5. OPREMA
5.1. Odmjerna tikvica od 1000 ml
5.2. Čaša od 250 ml.
5.3. Lončić za filtriranje poroziteta 5-20 µm
5.4. Sušionik namješten na temperaturu 120 (± 10) °C.
5.5. Eksikator

6. PRIPREMA UZORKA
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
U slučaju kalijevih soli uzorak mora biti dobro usitnjen da bi se dobio reprezentativan uzorak za analizu. Za ove proizvode upotrijebiti Metodu 1. 6. (a) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.

7. POSTUPAK
7.1. UZORAK
Odvagati 10 g pripremljenog uzorka s točnošću 0,001 g (5 g za kalijeve soli koje sadrže više od 50% kalijevog oksida).
Staviti uzorak za ispitivanje u čašu od 600 ml, dodati oko 400 ml vode i kuhati oko 30 min. Ohladiti i kvantitativno prenijeti u odmjernu tikvicu od 1000 ml, dopuniti volumen, promućkati i filtrirati u suhu posudu. Odbaciti prvih 50 ml filtrata (vidjeti opasku na proceduru u postupku 7.6.).
7.2. PRIPREMA ALIKVOTNOG DIJELA ZA TALOŽENJE
Otpipetirati alikvotni dio filtrata koji sadrži 25-50 mg kalija (prema Tablici 13.) i staviti u čašu od 250 ml. Ako je potrebno podesiti volumen na 50 ml s vodom.
Za uklanjanje smetnji dodati 10 ml otopine EDTA (4.5.), nekoliko kapi otopine fenolftaleina (4.4.) i uz miješanje kap po kap otopine natrijevog hidroksida (4.3.) do promjene boje u crveno. Na kraju dodati nekoliko kapi natrijevog hidroksida da se osigura suvišak (obično je dovoljno 1 ml natrijevog hidroksida za neutralizaciju uzorka i suvišak).
Za uklanjanje suviška amonijaka (vidjeti opasku na proceduru u postupku 7.6.(b)). Oprezno kuhati 15 minuta.
Ako je potrebno dodati vode da se dobije volumen od 60 ml.
Pustiti otopinu da zakuha, ukloniti čašu s grijača i dodati 10 ml formaldehida (4.1.). Dodati nekoliko kapi fenolftaleina, i ako je potrebno, nešto više natrijevog hidroksida, dok se ne pojavi jasna crvena boja. Pokriti čašu satnim staklom i staviti u vodenu kupelj 15 min.
7.3. VAGANJE LONČIĆA
Sušiti lončić za filtriranje (5.3.) do konstantne mase u sušioniku (5.4.) pri 120 °C oko 15 min.
Pustiti da se lončić ohladi u eksikatoru i nakon toga izvagati.
7.4. TALOŽENJE
Ukloniti čašu s vodene kupelji i uz miješanje dodavati kap po kap 10 ml otopine STPB (4.6.). Dodavanje traje oko 2 minute. Sačekati najmanje 10 minuta prije filtriranja.
7.5. FILTRIRANJE I ISPIRANJE
Filtrirati pod vakumom u izvagani lončić, isprati čašu s tekućinom za ispiranje (4.7.), oprati talog tri puta s tekućinom za ispiranje (ukupno 60 ml otopine za ispiranje) i dva puta s 5 do 10 ml vode.
Potpuno osušiti talog.
7.6. SUŠENJE I VAGANJE
Obrisati lončić izvana s filter papirom. Staviti lončić sa sadržajem u sušionik sat i pol na temperaturu od 120 °C. Ostaviti lončić da se ohladi u eksikatoru na sobnu tempreraturu i odmah izvagati.
Opaska na proceduru
(a) Ako je filtrat tamno obojen pipetom otpipetirati alikvot koji sadrži najviše 100 mg KO u odmjernu tikvicu od 100 ml. Dodati bromnu vodu i kuhati dok se ne ukloni suvišak broma. Poslije hlađenja dopuniti volumen, filtrirati i kvantitativno odrediti kalij u alikvotnome dijelu filtrata.
(b) Kada u uzorku nije prisutan amonijakalni dušik ili ga ima u maloj količini ne treba kuhati 15 min.

7.7. ALIKV. ALIKVOTNI DIJELOVI UZORKA KOJI SE TREBAJU UZETI I FAKTORI PRETVORBE
Tablica 13.: ZA METODU 4
 

7.8. SLIJEPA PROBA
Za svaku seriju određivanja provesti slijepu probu uz upotrebu istih količina reagenasa kao kod analize uzorka i uzeti u obzir kod izračunavanja konačnog rezultata.
7.9. PROVJERA
Da bi dobili provjeru metode analize, provesti određivanje na alikvotnome dijelu vodene otopine kalijevog klorida koja ne sadrži više od 40 mg K2O.

8. PRIKAZ REZULTATA
Ako se upotrebljavaju uzorci za analizu i razrjeđenja prikazana u Tablici 13., primjenjuje se sljedeća formula:

% K2O u gnojivu = (A – a) × F

ili

% K u gnojivu = (A – a) × F'

gdje je:
A = masa taloga u uzorku, izražena u g
a = masa taloga u slijepoj probi, izražena u g
F i F’ = faktori (vidjeti Tablicu 13.).
S uzorcima i razrjeđenjima koji su različiti od onih prikazanih u Tablici 13. upotrebiti sljedeće formule:

ili

gdje je:
f = faktor pretvorbe KTPB u K2O = 0,1314
f' = faktor pretvorbe KTPB u K = 0,10906
D = faktor razrjeđenja
M = masa uzorka za analizu, u gramima

Metoda 5.
ODREĐIVANJE VLAGE

Određivanje vlage provesti sukladno metodi HRN ISO 760 (Karl Fischerova metoda).

Metoda 6.
KLOR

Metoda 6.1.
ODREĐIVANJE KLORIDA U ODSUTNOSTI ORGANSKIH TVARI

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje klorida, u odsutnosti organskih tvari.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Primjenjuje se za sva gnojiva koja ne sadrže organske tvari.

3. NAČELO
Kloridi otopljeni u vodi talože se u kiselom mediju mediju pomoću suviška standardne otopine srebrovog nitrata. Suvišak se titrira otopinom amonijevog tiocijanata u prisutnosti željezovog amonijevog sulfata (Volhardova metoda).

4. REAGENSI
Destilirana ili demineralizirana voda, bez klorida.
4.1. Nitrobenzen ili dietil eter
4.2. Dušična kiselina: 10 mol/l
opina indikatora
Otopiti 40 g željezovog amonijevog sulfata Fe2(SO4)2 x (NH4)SO4 x 24 H2O, u vodi i dopuniti do jedne litre.
4.4. Standardna otopina srebrovog nitrata: 0,1 mol/l
Priprema
Kako je ova sol higroskopna i ne može se osušiti bez rizika od raspadanja, uputno je izvagati oko 9 g, otopiti u vodi i dopuniti volumen do jedne litre. Podesiti koncentraciju na 0,1 mol/l titracijom s AgNO3 0,1 mol/l.

5. OPREMA
5.1. Rotacijska mućkalica (35 do 40 okretaja u minuti)
5.2. Birete
5.3. Odmjerna tikvica od 500 ml
5.4. Erlenmeyerova tikvica od 250 ml

6. PRIPREMA UZORKA
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

7. POSTUPAK
7.1. UZORAK I PRIPREMA OTOPINE
Odvagati 5 g uzorka, s točnošću 0,001 g, u odmjernu tikvicu od 500 ml i dodati 450 ml vode. Mućkati pola sata na rotacijskoj mućkalici (5.1.), dopuniti destiliranom vodom do 500 ml, promućkati i filtrirati u čašu.
7.2. ODREĐIVANJE
Otpipetirati alikvotni dio filtrata koji ne sadrži više od 0,150 g klorida. Na primjer 25 ml (0,25 g), 50 ml (0,5 g) ili 100 ml (1 g). Ako je uzeti uzorak manji od 50 ml, neophodno je podesiti volumen destiliranom vodom do 50 ml.
Dodati 5 ml dušične kiseline 10 mol/l (4.2.), 20 ml otopine indikatora (4.3.) i dvije kapi standardne otopine amonijevog tiocijanata (iz birete, koja je za ovu priliku podešena na nulu).
Zatim iz birete dodati standardnu otopinu srebrovog nitrata (4.4.) u suvišku od 2 do 5 ml. Dodati 5 ml nitrobenzena ili 5 ml dietil etera (4.1.) i dobro promješati da nastane grudasti talog. Titrirati višak srebrovog nitrata amonijevim tiocijanatom 0,1 mol/l (4.5.), dok se ne pojavi crveno-smeđa boja koja ostaje nakon što se tikvica lagano promiješa.
Napomena
Nitrobenzen ili dietil eter (ali prije svega nitrobenzen) sprečavaju reakciju srebrovog klorida s ionima tiocijanata. Na taj način dobije se jasna promjena boje.
7.3. SLIJEPA PROBA
Provesti slijepu probu (izostavljajući uzorak) pod istim uvjetima i uzeti u obzir kod izračunavanja konačnog rezultata.
7.4. PROVJERA
Prije određivanja, provjeriti točnost metode koristeći alikvotni dio svježe pripremljene otopine kalijevog klorida, koji sadrži poznatu količinu od 100 mg klorida.
8. PRIKAZ REZULTATA
Rezultat analize iskazati kao maseni postotak klorida sadržanog u uzorku za analizu.
Postotak klorida (Cl) u gnojivu je:

gdje je
Vz = broj mililitara srebrovog nitrata 0,1 mol/l,
Vcz = broj mililitara srebrovog nitrata 0,1 mol/l, korištenog za slijepu probu,
Va = broj mililitara amonijevog tiocijanata 0,1 mol/l,
Vca = broj mililitara amonijevog tiocijanata 0,1 mol/l, korištenog za slijepu probu,
M = masa alikvotnog dijela uzorka, u gramima (7.2.).

Metoda 7.
FINOĆA MLJEVENJA I GRANULOMETRIJSKI SASTAV

Metoda 7.1.
ODREĐIVANJE FINOĆE MLJEVENJA
(suhi postupak)

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje suhi postupak za određivanje finoće mljevenja.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Sva gnojiva iz Dodatka I. ovoga Pravilnika, kojima su postavljeni zahtjevi za finoćom mljevenja, korištenjem sita od 0,630 i 0,160 mm.

3. NAČELO
Tresilicom za sita određuje se količina proizvoda čije su granule veće od 0,630 mm i onih između 0,160 i 0,630 mm, te se izračunava postotak finoće mljevenja.

4. OPREMA
4.1. Tresilica za sita
4.2. Sita veličine otvora 0,160 i 0,630 mm standardnih veličina (promjera 20 cm i visine 5 cm)

5. POSTUPAK
Odvagati 50 g uzorka s točnošću 0,05 g. Sastaviti dva sita i dno i staviti na tresilicu (4.1.), sito s većim otvorima staviti na vrh. Uzorak za analizu staviti na gornje sito. Sijati 10 minuta i odstraniti dio sakupljen na dnu. Ponovno uključiti tresilicu i nakon jedne minute provjeriti da količina sakupljena na dnu tijekom ovog vremena ne iznosi više od 250 mg. Ponoviti postupak (svaki put jednu minutu), dok sakupljena količina nije manja od 250 mg. Izvagati ostatak materijala na oba sita odvojeno.

6. PRIKAZ REZULTATA
% finoće uzorka zaostalog na situ veličine otvora 0,630 mm =(50 – M1) × 2
% finoće uzorka zaostalog na situ veličine otvora 0,160 mm =[50 – (M1 + M2)] × 2
gdje je
M1 = masa ostatka na situ veličine otvora 0,630 mm, u gramima.
M2 = masa ostatka na situ veličine otvora 0,160 mm, u gramima.
Dio koji je prošao kroz sito veličine otvora 0,630 mm, već ranije uklonjen.
Rezultati ovih izračuna zaokružuju se na najbližu jedinicu.

Metoda 7.2.
ODREĐIVANJE FINOĆE MLJEVENJA MEKIH SIROVIH FOSFATA
(mokri postupak)

1. PREDMET
Metoda za određivanje finoće mljevenja mekih sirovih fosfata.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Meki sirovi fosfati.

3. NAČELO
Kod uzoraka sitne veličine čestica, može doći do zgrudnjavanja i tako otežati suho prosijavanje. Iz tog razloga koristi se mokro prosijavanje.

4. REAGENSI
Otopina natrijevog heksametafosfata: 1%.

5. OPREMA
5.1. Sita veličine otvora 0,063 i 0,125 mm standardnih veličina (promjera 20 cm i visine 5 cm); posude za skupljanje
5.2. Stakleni lijevak promjera 20 cm, na postolju
5.3. Čaše od 250 ml
5.4. Sušionik

6. METODA ANALIZE
6.1. UZIMANJE UZORAKA
Odvagati 50 g uzorka, s točnosću 0,05 g. Oprati obje strane sita vodom i staviti sito veličine otvora 0,125 mm iznad sita 0,063 mm.
6.2. POSTUPAK
Staviti uzorak za analizu na gornje sito. Sijati pod slabim mlazom hladne vode (može se koristiti voda iz slavine), sve dok voda praktički ne bude bistra kada prolazi kroz sito. Treba paziti i osigurati takav protok vode da se donje sito nikada ne napuni vodom.
Kada se čini da je ostatak na gornjem situ više manje konstantan odstraniti ovo sito, i u međuvremenu ga staviti na posudu za sakupljanje.
Nastaviti mokro sijanje kroz donje sito još nekoliko minuta dok voda koja kroz njega prolazi nije gotovo bistra.
Zamijeniti sito od 0,125 mm sa sitom od 0,063 mm. Prebaciti sav talog iz posude za sakupljanje na gornje sito i ponovno sijati pod slabim mlazom vode sve dok voda ponovno ne postane gotovo bistra.
Kvantitativno prenijeti svaki od ostataka u različite čaše koristeći lijevak, ostaviti da odstoji oko jednu minutu i dekantirati vodu što je više moguće.
Staviti čaše u sušionik na 150 °C dva sata.
Pustiti da se ohlade, četkom odvojiti ostatak i izvagati ga.

7. PRIKAZ REZULTATA
Rezultate računa zaokružiti na najbližu jedinicu.
% finoće ostatka zaostalog na situ 0,125 mm = (50 M1) × 2
% finoće ostatka zaostalog na situ 0,063 mm = [(50 (M1 + M2)] × 2
gdje je
M1 = masa ostatka na situ 0,125 mm, u gramima
M2 = masa ostatka na situ 0,063 mm, u gramima.

8. NAPOMENE
Ako se primijeti prisutnost grudica nakon prosijavanja, analiza bi se trebala provesti ponovno na sljedeći način.
Polagano staviti 50 g uzorka u tikvicu od jedne litre koja sadrži 500 ml otopine natrijevog heksametafosfata uz neprestano miješanje. Začepiti tikvicu i jako prom promućkati rukom da se smrve grudice. Prenijeti cijelu suspenziju na gornje sito i dobro oprati tikvicu. Nastaviti analizu kako je opisano u 6.2.

Metoda 7.3.
ODREĐIVANJE GRANULOMETRIJSKOG SASTAVA

Određivanje granulometrijskog sastava gnojiva provesti sukladno metodi HRN ISO 8397.

2)

UZORAK U ml
(V4)

RAZRJEĐENJE DO ml

3-5

2,2 – 3,7

10

50

10

100

50

5-10

3,7 – 7,4

10

100

10

100

100

10-20

7,4 – 15

10

<span styl-size:="" 11.0pt;line-height:115%"="">100

5

100

200

20-38

15 – 28

5

100

5

100

400

Međurazrjeđenje dopuniti vodom. Za konačno razrjeđenje dodati 10 mililitara otopine (4.5.) u odmjernu tikvicu od 100 mililitara.
Ako je uzorak za ispitivanje od 1 grama volumen konačnog razrjeđenja (V4) treba pomnožiti s pet.

8. ODREĐIVANJE
Pripremiti plameni emisijski spektrofotometar (5.1.) za mjerenje na 589,3 nm. Baždariti instrument mjerenjem emisija standardnih otopina (6.2.). Podesiti osjetljivost instrumenta na cijeli opseg skale s najkoncentriranijom standardnom otopinom. Izmjeriti emisiju otopine uzorka za anlizu (7.). Ponoviti postupak tri puta.

9. PRIKAZ REZULTATA
Nacrtati baždarnu krivulju nanošenjem prosječnih vrijednosti emisija za svaku standardnu otopinu na ordinatu, a odgovarajuće koncentracije u µg/ml na apcisu. Odrediti koncentraciju natrija u ispitnoj otopini. Izračunati koncentraciju natrija iz standardnih otopina uzimajući u obzir stupanj razrjeđenja. Rezultat iskazati kao postotak u uzorku.
Postotak natrija (Na) sadržan u gnojivu je:

gdje je:
x = koncentracija otopine upotrebljene za plamenfotometrijsko mjerenje u µg/ml,
v1 = volumen ekstrakcijske otopine u ml,
v2 = alikvotni volumen međurazrjeđenja u ml,
v3 = volumen međurazrjeđenja u ml,
v4 = alikvotni volumen konačnog razrijeđenja u ml (100 ml),
m = masa uzorka za ispitivanje u gramima.

Metode 9.
MIKROHRANJIVA U KONCENTRACIJI JEDNAKOJ ILI MANJOJ OD 10%

Metoda 9.1.
EKSTRAKCIJA UKUPNIH MIKROHRANJIVA

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za ekstrakciju sljedećih mikrohranjiva: ukupnog bora, ukupnog kobalta, ukupnog bakra, ukupnog željeza, ukupnog mangana, ukupnog molibdena i ukupnog cinka. Cilj je provesti što manji broj ekstrakcija koristeći isti ekstrakt, kad god je to moguće, za određivanje ukupnog sadržaja svakog od gore navedenih mikrohranjiva.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje na gnojiva obuhvaćena u Dodatku I. Tablicama E. ovoga Pravilnika, koja sadrže jedan ili više sljedećih mikrohranjiva: bor, kobalt, bakar, željezo, mangan, molibden i cink. Primjenjuje se za svako mikrohranjivo, ako je deklarirani sadržaj mikrohranjiva manji ili jednak 10%.

3. NAČELO
Otapanje i kuhanje u razrijeđenoj klorovodičnoj kiselini.
Napomena
Ekstrakcija je empirijska i ne mora biti kvantitativna, ovisno o proizvodu i drugim sastojcima gnojiva. Posebno u slučaju nekih manganovih oksida, ekstrahirani sadržaj može biti znatno manji od ukupne količine mangana koji proizvod sadrži. Odgovornost je proizvođača gnojiva, da osigura da deklarirani sadržaj ustvari odgovara količini ekstrahiranoj pod uvjetima ove metode.

4. REAGENSI
4.1. Razrijeđena otopina klorovodične kiseline (HCl), oko 6 mol/l
Pomiješati 1 volumen klorovodične kiseline (d20 = 1,18 g/ml) s 1 volumenom vode.
4.2. Koncentrirana otopina amonijaka (NH4OH, d20 = 0,9 g/ml)

5. OPREMA
Električna grijaća ploča s promjenjivom temperaturnom kontrolom.
Napomena
Kada se određuje sadržaj bora u ekstraktu, ne upotrebljavati borsilikatno stakleno posuđe. Budući da metoda uključuje kuhanje, preporučuje se teflon ili silicij. Dobro isprati posuđe, ako je prano s deterdžentom koji sadoji sadrži borate.

6. PRIPREMA UZORKA
Prema Metodi 1., Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

7. POSTUPAK
7.1. UZORAK ZA ISPITIVANJE
Odvagati između 2 i 10 g gnojiva ovisno o deklariranom sadržaju elementa u proizvodu. Sljedeća tablica koristi se kako bi se dobila konačna otopina koja će nakon odgovarajućeg razrjeđenja biti unutar mjernog područja z metodu. Uzorke treba vagati s točnošću 1 mg.

Tablica 14.

Uzorak staviti u čašu od 250 ml.
7.2. PRIPREMA OTOPINE
Ako je potrebno navlažiti uzorak s me, oprezno dodati 10 ml razrijeđene klorovodične kiseline (4.1.) po gramu gnojiva, u malim količinama, a zatim dodati 50 ml vode. Pokriti čašu satnim staklom i promiješati. Zagrijati do vrenja na grijaćoj ploči i ostaviti da vrije 30 min. Pustiti da se ohladi uz povremeno miješanje. Kvantitativno prenjeti u odmjernu tikvicu od 250 ili 500 ml (vidjeti Tablicu 14.). Dopuniti volumen vodom i dobro promućkati. Filtrirati kroz suhi filter papir u suhu posudu. Odbaciti prvi dio. Ekstrakt mora biti savršeno bistar.
Preporuča se da određivanje u alikvotnome dijelu bistrog filtrata bude izvršeno bez odgode, a ako ne, posudu treba začepiti.
Napomena
U ekstraktima u kojima treba odrediti sadržaj bora podesiti pH između 4 i 6 s koncentriranim amonijakom (4.2.).

8. ODREĐIVANJE
Određivanje svakog mikrohranjiva treba provesti u alikvotnim dijelovima kako je prikazano u metodi za svako pojedino mikrohranjivo.
Ako je potrebno, ukloniti organske helatne ili kompleksne spojeve iz alikvotnoga dijela ekstrakta koristeći Metodu 9.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. U slučaju određivanja atomskom apsorpcijskom spektrometrijom, takvo uklanjanje nije potrebno.

Metoda 9.2.
EKSTRAKCIJA VODOTOPIVIH MIKROHRANJIVA

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak ekstrakcije vodotopivih oblika sljedećih mikrohranjiva: bor, kobalt, bakar, željezo, mangan, molibden i cink. Cilj je provesti što manji broj ekstrakcija koristeći isti ekstrakt, kad god je to moguće, za određivanje sadržaja svakog od gore navedenih mikrohranjiva.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje na gnojiva obuhvaćena u Dodatku I. Tablicama E. ovoga Pravilnika koja sadrže jedan ili više sljedećih mikrohranjiva: bor, kobalt, bakar, željezo, mangan, molibden i cink. Primjenjuje se za svako mikrohranjivo, ako je deklarirani sadržaj mikrohranjiva manji ili jednak 10%.

3. NAČELO
Mikrohranjiva se ekstrahiraju mućkanjem gnojiva u vodi pri 20 °C (± 2) °C.
Napomena
Ekstrakcija je empirijska i može, ali ne mora biti kvantitativna.

4. REAGENSI
4.1. Razrijeđena otopina klorovodične kiseline (HCl), oko 6 mol/l
Pomiješati 1 volumen klorovodične kiseline ( d20 = 1,18 g/ml) s 1 volumenom vode.

5. OPREMA
5.1. Rotacijska mućkalica namještena na oko 35 do 40 okretaja/min
5.2. pH metar
Napomena
Kada se određuje sadržaj bora u ekstraktu, ne koristiti borsilikatno stakleno posuđe. Za ovu ekstrakciju preporuča se teflon ili silicij. Dobro isprati stakleno posuđe, ako je prano s deterdžentom koji sadrži borate.

6. PRIPREMA UZORKA
Prema Metodi 1. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

7. POSTUPAK
7.1. UZORAK ZA ISPITIVANJE
Odvagati između 2 i 10 g gnojiva ovisno o deklariranom sadržaju elementa u proizvodu. Sljedeća tablica koristi se kako bi se dobila konačna otopina koja će nakon odgovarajućeg razrjeđenja biti unutar mjernog područja za svaku metodu. Uzorke treba vagati s točnošću 1 mg.

Tablica 15.

Uzorak staviti u tikvicu od 250 ili 500 ml (prema Tablici 15.).
7.2. PRIPREMA OTOPINE
Dodati oko 200 ml vode u tikvicu od 250 ml ili 400 ml vode u tikvicu od 500 ml.
Začepiti tikvicu i snažno promućkati ručno da se uzorak rasprši, a zatim ju staviti na mućkalicu i mućkati 30 minuta.
Dopuniti volumen vodom i dobro promućkati.
7.3. PRIPREMA OTOPINE ZA ISPITIVANJE
Filtrirati u čistu i suhu tikvicu. Začepiti tikvicu. Provesti određivanje odmah nakon filtriranja.
Napomena
Ako filtrat postepeno postane mutan, napraviti još jednu ekstrakciju sljedeći 7.1. i 7.2. u tikvici volumena Ve. Filtrirati u odmjernu tikvicu volumena W koja je prethodno bila osušena i u koju je stavljeno 5,00 ml razrijeđene klorovodične kiseline (4.1.). Prekinuti filtriranje točno u onom trenutku kada je tikvica dopunjena do kalibracijske oznake. Dobro promućkati.
Pod ovim uvjetima vrijednost V kod prikazivanja rezultata je:

Razrjeđenja kod prikazivanja rezultata ovise o vrijednosti V.

8. ODREĐIVANJE
Određivanje svakog mikrohranjiva treba provesti u alikvotnime dijelu kao što je prikazano u metodi za svako pojedino mikrohranjivo.
Ako je potrebno, ukloniti organske helatne ili kompleksne spojeve iz alikvotnoga dijela ekstrakta koristiti Metodu 9.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. U slučaju određivanja atomskom apsorpcijskom spektrometrijom, takvo uklanjanje nije potrebno.

Metoda 9.3.
UKLANJANJE ORGANSKIH SPOJEVA IZ EKSTRAKTA GNOJIVA

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za uklanjanje organskih spojeva iz ekstrakta gnojiva.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda je primjenjiva za analiziranje uzoraka gnojiva ekstrahiranih po Metodama 9.1. i 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika u kojima se deklarira ukupni i/ili vodotopivi element kako je određeno u Dodatku I. Tablicama E. ovoga Pravilnika.
Napomena
Prisutnost malih sadržaja organskih tvari obično ne utječe na određivanje pomoću atomskog apsorpcijskog spektrofotometra.

3. NAČELO
Organski spojevi u alikvotnome dijelu ekstrakta oksidiraju se vodikovim peroksidom.

4. REAGENSI
4.1. Razrijeđena otopina klorovodične kiseline (HCl), oko 0,5 mol/l
Pomiješati 1 volumen klorovodične kiseline (d20 = 1,18 g/ml) s 20 volumena vode.
4.2. Otopina vodikovog peroksida (30% HO, d20 = 1,11 g/ml), bez mikrohranjiva.

5. OPREMA
Električna grijaća ploča s promjenjivom temperaturnom kontrolom.

6. POSTUPAK
Uzeti 25 ml ekstrahirane otopine dobivene po Metodi 9.1 ili 9.2 i staviti u čašu od 100 ml. U slučaju Metode 9.2 dodati 5 ml otopine razrijeđene klorovodične kiseline (4.1.). Zatim dodati 5 ml otopine vodikovog peroksida (4.2.). Pokriti satnim staklom. Ostaviti da se oksidacija odvija pri sobnoj temperaturi oko 1 sat. Ako je potrebno, dodati sljedećih 5 ml vodikovog peroksida otopini nakon što se ohladi. Zakuhati do vrenja da se ukloni suvišak vodikovog peroksida. Ostaviti da se ohladi, a onda kvantitativno prenijeti u odmjernu tikvicu od 50 ml i dopuniti volumen. Filtrirati ako je potrebno.
Kod izračunavanja postotka mikrohranjiva u proizvodu u račun treba uzeti razrjeđenje alikvota.

Metoda 9.4.
ODREĐIVANJE MIKROHRANJIVA U EKSTRAKTIMA GNOJIVA ATOMSKOM APSORPCIJSKOM SPEKTROMETRIJOM
(opći postupak)

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje opći postupak za određivanje sadržaja određenih mikrohranjiva u ekstraktima gnojiva atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje za analiziranje uzoraka gnojiva ekstrahiranih po Metodi 9.1 i 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika u kojima su deklarirani ukupni i/ili vodotopivi elementi kako je određeno u Dodatku I. Tablicama E. ovoga Pravilnika.
Prilagodbe ovog postupaka na različita mikrohranjiva su detaljno opisana u metodama utvrđenim posebno za svaki element.
Napomena
U većini slučajeva, prisutnost malih količina organskih tvari neće utjecati na određivanje atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

3. NAČELO
Nakon što je ekstrakt tretiran, gdje je potrebno smanjiti ili ukloniti tvari koje smetaju, ekstrakt se razrijedi, tako da njegova koncentracija bude u optimalnom području spektrometra na valnoj duljini mikrohranjiva koje će se određivati.

4. REAGENSI
4.1. Razrijeđena otopina klorovodične kiseline (HCl), oko 6 mol/l:
Pomiješati 1 volumen klorovodične kiseline (d20= 1,18 g/ml) s 1 volumenom vode.
4.2. Razrijeđena otopina klorovodične kiseline (HCl), oko 0,5 mol/l:
Pomiješati 1 volumen (d20 = 1,18 g/ml) s 20 volumena vode.
4.3. Otopine lantanove soli (10 g La po litri).
Ovaj reagens se koristi za određivanje kobalta, željeza, mangana i cinka. Možeripremiti iz:
(a) lantanovog oksida otopljenog u klorovodičnoj kiselini (4.1.).
Odvagati 11,73 g lantanovog oksida (La2O3) i staviti u 150 ml vode u odmjernu tikvicu od 1 litre i dodati 120 ml otopine klorovodične kiseline 6 mol/l (4.1.). Ostaviti da se otopi, a onda dopuniti vodom do 1 litre i dobro promućkati. Ova otopina je približne koncentracije 0,5 mol/l u klorovodičnoj kiselini;
(b) otopina lantanovog klorida, sulfata ili nitrata.
Otopiti 26,7 g lantanovog klorida heptahidrata (LaCl3 x 7 H2O) ili 31,2 g lantanovog nitrata heksahidrata [La(NO3)3 x 6 H2O] ili 26,2 g lantanovog sulfata nanohidrata [La2(SO4)3 x 9 H2O] u 150 ml vode, zatim dodati 85 ml 6 mol/l klorovodične kiseline (4.1.).
Ostaviti da se otopi, i tada dopuniti vodom do 1 litre. Dobro promućkati. Ova otopina je približne koncentracije 0,5 mol/l u klorovodičnoj kiselini.
4.4. Standardne otopine
Za pripremu ovih otopina vidjeti zasebnu metodu određivanja za svako mikrohranjivo.

5. OPREMA
Atomski apsorpcijski spektrometar opremljen izvorima koji emitiraju zračenje karakteristično za mikrohranjiva koja se određuju.
Analitičar mora slijediti upute proizvođača i biti upoznat s uređajem. Uređaj mora imati pozadinsku korekciju koja će se koristiti kad je to potrebno (Co i Zn). Plinovi koji se koriste su zrak i acetilen.

6. PRIPREMA OTOPINE ZA ANALIZU
6.1. PRIPREMA OTOPINE EKSTRAKTA MIKROHRANJIVA ZA ODREĐIVANJE
Prema Metodi 9.1. i/ili 9.2. i ako je odgovarajuće 9.3., Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
6.2. TRETIRANJE OTOPINE ZA ISPITIVANJE
Razrijediti alikvotni dio ekstrakta dobivenog po Metodi 9.1., 9.2. ili 9.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika s vodom i/ili klorovodičnom kiselinom (4.1.) ili (4.2.) tako da se u konačnoj otopini za mjerenje dobije koncentracija elemenata koji se određuje koja odgovara mjernom području (7.2.) a koncentracija klorovodične kiseline treba biti najmanje 0,5 mol/l i ne više od 2,5 mol/l. Ovaj postupak može zahtijevati jedno ili više uzastopnih razrjeđenja.
Uzeti alikvotni dio konačne otopine dobivene razrjeđivanjem ekstrakta, neka (a) bude volumen u ml, i staviti u odmjernu tikvicu od 100 ml. Kad se određuje sadržaj kobalta, željeza, mangana i cinka dodati 10 ml otopine lantanove soli (4.3.). Dopuniti volumen otopinom klorovodične kiseline 0,5 mol/l (4.2.) i dobro promućkati. To je konačna otopina za mjerenje. Neka D bude faktor razrjeđenja.

7. POSTUPAK
7.1. PRIPREMA SLIJEPE PROBE
Pripremiti slijepu probu ponavljanjem cijelog postupka ekstrakcije izostavivši uzorak gnojiva za ispitivanje.
7.2. PRIPREMA STANDARDNIH OTOPINA
Iz radne standardne otopine pripremljene korištenjem metode za svako pojedino mikrohranjivo pripremiti u odmjernim tikvicama od 100 ml niz od najmanje 5 standrdnih otopina rastuće koncentracije unutar optimalnog mjernog područja spektrometra. Ako je potrebno prilagoditi koncentraciju klorovodične kiseline da bude što bliža razrijeđenoj otopini za ispitivanje (6.2.). Za određivanje kobalta, željeza, mangana i cinka dodati 10 ml iste otopine lantanove soli (4.3.) koja je korištena u 6.2. Dopuniti volumen otopinom klorovodične kiseline 0,5 mol/l (4.2.) i dobro promućkati.

7.3. ODREĐIVANJE
Pripremiti spektrometar (5) za određivanje i namjestiti valnu duljinu navedenu u metodi koja se odnosi na svako pojedino mikrohranjivo.
Usisati tri puta za redom standardne otopine (7.2.), otopinu za ispitivanje (6.2.) i slijepu probu (7.1.), zabilježiti svaki rezultat i isprati uređaj destiliranom vodom između pojedinih usisavanja.
Izraditi baždarnu krivulju crtajući prosječno očitanje spektrometra za svaku standardnu otopinu (7.2.) na ordinatu i odgovarajuću koncentraciju elementa izraženu u µg/ml, na apscisu.
Iz ove krivulje odrediti koncentraciju odgovarajućeg mikrohranjiva u otopini za ispitivanje Xs (6.2) i u slijepoj probi Xb (7.1), ove koncentracije izraziti u µg/ml.

8. PRIKAZ REZULTATA
Postotak mikrohranjiva (E) u gnojivu je jednak:

Ako se koristi Metoda 9.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika:

gdje je:
E = sadržaj određivanog mikrohranjiva u gnojivu, izražen u %;
xs = koncentracija u otopini za ispitivanje (6.2.), u µg/ml;
xb = koncentracija u slijepoj probi (7.1.), u µg/ml;
V = volumen ekstrakta dobivenog po Metodi 9.1. ili 9.2., u ml
D = faktor koji odgovara razrjeđenju provedenom po 6.2.;
M = masa uzorka za ispitivanje uzeta u skladu s Metodom 9.1. ili 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika, u gramima
Izračunavanje faktora razrjeđenja D:
Ako su (a1), (a2), (a3),… (ai) i (a) alikvotni dijelovi i (v1), (v2), (v3),... (vi) i (100) volumeni u ml koji odgovaraju njihovim pojedinim razrjeđenjima, faktor razrjeđenja D bit će jednak:
D = (v1/a1) x (v2/a2) x (v3/a3) x. x. x. x (vi/ai) x (100/a)

Metoda 9.5.
ODREĐIVANJE BORA U EKSTRAKTU GNOJIVA SPEKTROMETRIJSKI S AZOMETINOM H

1. PREDMET
Ova Metoda opisuje postupak određivanja bora u ekstraktima gnojiva.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje za analiziranje uzoraka gnojiva ekstrahiranih po Metodama 9.1. i 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika u kojima je deklariran ukupni i/ili vodotopivi bor kako je određeno u Dodatku I. Tablicama E. ovoga Pravilnika.

3. NAČELO
U otopini azometina H ioni bora tvore žuti kompleks čija se koncentracija određuje molekularnom apsorpcijskom spektrometrijom na 410 nm. Ioni koji smetaju maskiraju se s EDTA.

4. REAGENSI
4.1. EDTA pufer otopina
U odmjernu tikvicu od 500 ml koja sadrži 300 ml vode staviti:
– 75 g amonijevog acetata (NH4OOCCH3);
– 10 g dinatrijeve soli etilen diamin tetraoctene kiseline (Na2EDTA);
– 40 ml octene kiseline (CH3COOH), d20 = 1,05 g/ml.
Dopuniti volumen vodom i dobro promućkati. pH ove otopine provjeriti staklenom elektrodom i mora biti 4,8 ± 0,1.
4.2. Otopina azometina H
U odmjernu tikvicu od 200 ml staviti:
– 10 ml pufer otopine (4.1.);
– 400 mg azometina H (C17H12NNaO8S2);
– 2 g askorbinske kiseline (C6H8O6);
Dopuniti volumen i dobro promućkati. Ne pripremati velike količine ovog reagensa zato što je stabilan samo nekoliko dana.
4.3. Standardne otopine bora
4.3.1. Osnovna otopina bora (100 µg/ml)
Otopiti 0,5719 g borne kiseline (H3BO3) u vodi u odmjernoj tikvici od 1000 ml. Dopuniti volumen vodom i dobro promućkati. Čuvati u plastičnoj boci u hladnjaku.
4.3.2. Radna otopina bora (10 µg/ml)
Staviti 50 ml osnovne otopine (4.3.1.) u odmjernu tikvicu od 500 ml. Dopuniti volumen vodom i dobro promućkati.

5. OPREMA
Spektrometar opremljen za molekularnu apsorpciju s kivetom optič­kog puta 10 mm namješten na valnu duljinu od 410 nm.

6. PRIPREMA OTOPINE ZA ANALIZU
6.1. PRIPREMA OTOPINE BORA
Prema Metodama 9.1. i/ili 9.2. i ako odgovara 9.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
6.2. PRIPREMA IPREMA OTOPINE ZA ISPITIVANJE
Razrijediti alikvotni dio ekstrakta (6.1.) da se dobije koncentracija bora koja je određena u 7.2. Mogu biti potrebna dva uzastopna razrijeđenja. Neka D bude faktor razrjeđenja.
6.3. PRIPREMA KOREKCIJSKE OTOPINE
Ako je otopina za ispitivanje (6.2.) obojena, pripremiti odgovarajuću korekcijsku otopinu od 5 ml otopine (6.2.), 5 ml EDTA puffer otopine (4.1.) i 5 ml votaviti u plastičnu tikvicu i dobro promućkati.

7. POSTUPAK
7.1. PRIPREMA SLIJEPE PROBE
Pripremiti slijepu probu ponavljajući cijeli postupak ekstrakcijske bez uzorka gnojiva za ispitivanje.
7.2. PRIPREMA STANDARDNIH OTOPINA
Pipetirati 0; 5; 10, 15, 20 i 25 ml radne standardne otopine (4.3.2.) u seriju odmjernih tikvica od 100 ml. Dopuniti vodom i dobro promućkati. Ove otopine sadrže između 0 i 2,5 µg/ml bora.
7.3. RAZVIJANJE BOJE
Pipetirati po 5 ml standardnih otopina (7.2.) otopina za ispitivanje (6.2.) i slijepu probu (7.1.) u seriju plastičnih tikvica. Dodati 5 ml EDTA pufer otopine (4.1.) i 5 ml otopine azometina H (4.2.).
Dobro promućkati i pustiti da se razvije boja u mraku 2,5 do 3 sata.
7.4. ODREĐIVANJE
Izmjeriti apsorbancije otopina dobivenih u 7.3. i ako je potrebno korekcijske otopine (6.3) prema vodi na valnoj duljini 410 nm. Isprati kivete vodom prije svakog novog očitanja.

8. PRIKAZ REZULTATA
Nacrtati baždarnu krivulju s koncentracijama standardnih otopina (7.2) na apscisi, a spektrometrom dobivene apsorbancije (7.4.) na ordinatu.
Iz baždarne krivulje očitati koncentraciju bora u slijepoj probi (7.1.), koncentraciju bora u otopini za ispitivanje (6.2.) i ako je otopina za ispitivanje obojena, korigiranu koncentraciju otopine za ispitivanje. Kod izračunavanja oduzeti apsorbanciju korekcijske otopine (6.3.) od apsorbancije otopine za ispitivanje (6.2.) i odrediti korigiranu koncentraciju otopine za ispitivanje. Zabilježiti koncentraciju otopine za ispitivanje (6.2.) sa ili bez korekcije X(xs) i slijepe probe (xb)
Postotak bora u gnojivu je:

Ako se koristi Metoda 9.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika

gdje je:
B = sadržaj bora u gnojivu, izražena u%;
xs = koncentracija u otopini za ispitivanje (6.2.) sa ili bez korekcije, u (µg/ml);
xb = koncentracija u slijepoj probi (7.1.) u (µg/ml);
V = volumen ekstrakta dobivenog u skladu s Metodom 9.1. ili 9.2., u ml;
D = faktor koji odgovara razrjeđenju iprovedenom u 6.2.;
M = masa uzorka za ispitivanje uzetog u skladu s Metodom 9.1. ili 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika u gramima
Izračunavanje faktora razrjeđenja D: ako su (a1) i (a2) uzastopni alikvotni dijelovi, i (v1) i (v2) volumeni koji odgovaraju pojedinim razrjeđenjima, faktor razrjeđenja D je:

Metoda 9.6.
ODREĐIVANJE KOBALTA U EKSTRAKTIMA GNOJIVA ATOMSKOM APSORPCIJSKOM SPEKTROMETRIJOM

1. PREDMET
Ova Metoda opisuje postupak za određivanje kobalta u ekstraktima gnojiva.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje za analiziranje uzoraka gnojiva ekstrahiranih Metodama 9.1. i 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika u kojima je deklariran ukupni i/ili vodotopivi kobalt kako je određeno u Dodatku I. Tablicama E. ovoga Pravilnika.

3. NAČELO
Nakon odgovarajuće obrade i razrjeđivanja ekstrakta, sadržaj kobalta se određuje atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

4. REAGENSI
4.1. Otopina klorovodične kiseline, oko 6 mol/l
Vidjeti Metodu 9.4. (4.1.), Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
4.2. Otopina klorovodične kiseline, oko 0,5 mol/l
Vidjeti Metodu 9.4. (4.2.). Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
4.3. Otopina lantanove soli (10 g La po litri)
Vidjeti Metodu 9.4. (4.3). Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
4.4. Standardne otopine kobalta
4.4.1. Osnovna otopina kobalta (1000 µg/ml)
U čašu od 250 ml odvagati 1 g kobalta s točnošću 0,1 mg, dodati 25 ml otopine klorovodične kiseline 6 mol/l (4.1) i grijati na vrućoj grijaćoj ploči dok se kobalt potpuno otopi. Kad se ohladi kvantitativno prenijeti u odmjernu tikvicu od 1000 ml. Dopuniti volumen vodom i dobro promućkati.
4.4.2. Radna otopina kobalta (100 µg/ml)
Otpipetirati 10 ml osnovne otopine (4.4.1.) u odmjernu tikvicu od 100 ml. Dopuniti volumen klorovodičnom kiselinom 0,5 mol/l (4.2.) i dobro promućkati.

5. OPREMA
Atomski apsorpcijski spektrometar: Vidjeti Metodu 9.4. (5). Uređaj mora biti opremljen s izvorom zraka karakterističnih za kobalt(240,7 nm). Spektrometar mora imati pozadinsku korekciju.

6. PRIPREMA OTOPINA ZA ANALIZU
6.1. EKSTRAKT OTOPINE KOBALTA
Vidjeti Metode 9.1. i/ili 9.2. i, ako odgovara 9.3., Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
6.2. PRIPREMA OTOPINE ZA ISPITIVANJE
Prema Metodi 9.4. (6.2)., Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Otopina za ispitivanje mora sadržavati 10% (V/V) otopine lantanove soli (4.3).

7. POSTUPAK
7.1. PRIPREMA SLIJEPE PROBE
Prema Metodi 9.4. (7.1.). Slijepa proba mora sadržavati 10% (V/V) otopine lantanove soli upotrijebljene u 6.2.
7.2. PRIPREMA STANDARDNIH OTOPINA
Prema Metodi 9.4 (7.2.), Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Za optimalno mjerno područje od 0 do 5 µg/ml kobalta, otpipetirati 0; 0,5, 1; 2; 3; 4 i 5 ml radne otopine (4.4.2.) u niz odmjerenih tikvica od 100 ml. Ako je potrebno podesiti koncentraciju klorovodične kiseline da bude što bliža koncentraciji u otopini za ispitivanje. U svaku tikvicu dodati 10 ml otopine lantanove soli upotrijebljene u 6.2. Dopuniti do 100 ml s otopinom klorovodične kiselinom 0,5 mol/l (4.2.) i dobro promućkati. Ove otopine sadrže 0; 0,5;1; 2; 3; 4 i 5 µg/ml kobalta.
7.3. ODREĐIVANJE
Prema Metodi 9.4. (7.3.). Pripremiti spektrometar (5) za mjerenje kod valne duljine 240,7 nm.

8. PRIKAZ REZULTATA
Vidjeti Metodu 9.4. (8), Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Postotak kobalta u gnojivu je:

Ako se koristi Metoda 9.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika:

gdje je:
Co = sadržaj kobalta u gnojivu, izražen u postotku;
xs = koncentracija u otopini za ispitivanje (6.2), u µg/ml;
xb = koncentracija u slijepoj probi (7.1), u µg/ml;
V = volumen ekstrakta dobivenog prema Metodi 9.1 ili 9.2, u ml;
D = faktor koji odgovara razrjeđenju provedenom u 6.2;
M = masa uzorka za ispitivanje, uzetog prema Metodi 9.1 ili 9.2, u gramima.
Izračunavanje faktora razrjeđenja D: ako su (a1), (a2), (a3),...(ai) i (a) alikvotni dijelovi, a (v1), (v2), (v3)…(vi) i (100) volumeni u ml koji odgovaraju tim razrjeđenjima, faktor razrjeđenja D je:

Metoda 9.7.
ODREĐIVANJE BAKRA U EKSTRAKTIMA GNOJIVA ATOMSKOM APSORPCIJSKOM SPEKTROMETRIJOM

1. PREDMET
Ova Metoda opisuje postupak određivanja bakra u ekstraktima gnojiva.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje za analizu uzoraka gnojiva ekstrahiranih Metodama 9.1. i 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika u kojima je deklariran ukupni i/ili vodotopivi bakar, kako je određeno u Dodatku I. Tablicama E. ovoga Pravilnika.

3. NAČELO
Nakon odgovarajuće obrade i razrjeđenja ekstrakta, sadržaj bakra se određuje atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

4. REAGENSI
4.1. Otopina klorovodične kiseline, oko 6 mol/l
Vidjeti Metodu 9.4. (4.1.)., Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
4.2. Ot. Otopina klorovodične kiseline, oko 0,5 mol/l
Vidjeti Metodu 9.4. (4.2.)., Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
4.3. Otopina vodikovog peroksida (30% H2O2), d20 = 1,11 g/ml) bez mikrohranjiva.
4.4. Standardne otopine bakra
4.4.1. Osnovna otopina bakra (1000 µg/ml)
U čašu od 250 ml odvagati 1 g bakra s točnošću 0,1 mg, dodati 25 ml klorovodične kiseline 6 mol/l (4.1) i 5 ml otopine vodikovog pa (4.3.), grijati na vrućoj ploči dok se bakar potpuno otopi. Prenijeti kvantitativno u odmjernu tikvicu od 1000 ml, dopuniti volumen vodom i dobro promućkati.
4.4.2. Radna otopina bakra (100 µg/ml)
Otpipetirati 20 ml osnovne otopine (4.4.1.) u odmjernu tikvicu od 200 ml. Dopuniti volumen klorovodičnom kiselinom 0,5 mol/l (4.2.) i dobro promućkati.

5. OPREMA
Spektrometar opremljen za atomsku apsorpciju: Vidjeti Metodu 9.4. (5). Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. Uređaj mora biti opremljen s izvorom zraka karakterističnih za bakar (324,8 nm).

6. PRIPREMA OTOPINE ZA ANALIZU
6.1. EKSTRAKT OTOPINE BAKRA
Vidjeti Metode 9.1. i/ili 9.2. i, ako odgovara 9.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
6.2. PRIPREMA OTOPINE ZA ISPITIVANJE
Prema Metodi 9.4. (6.2.). Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.

7. POSTUPAK
7.1. PRIPREMA SLIJEPE PROBE
Prema Metodii 9.4. (7.1.) Dodatka IV.B. ovoga Pravilnika.
7.2. PRIPREMA STANDARDNIH OTOPINA
Prema Metodi 9.4. (7.2.), Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Za optimalno područje određivanja od 0 do 5 µg/ml bakra otpipetirati 0; 0,5; 1; 2; 3; 4 i 5 ml radne otopine (4.4.2.) u niz odmjernih tikvica od 100 ml. Ako je potrebno podesiti koncentraciju klorovodične kiseline da bude što bliža koncentraciji u otopini za ispitivanje (6.2.). Dopuniti do 100 ml klorovodičnom kiselinom 0,5 mol/l (4.2.) i dobro promućkati. Ove otopine sadrže 0; 0,5; 1; 2; 3; 4 i 5 µg/ml bakra.
7.3. ODREĐIVANJE
Vidjeti Metodu 9.4. (7.3.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. Pripremiti spektrometar (5) za mjerenje kod valne duljine 324,8 nm.

8. PRIKAZ REZULTATA
Vidjeti Metodu 9.4. (8) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Postotak bakra u gnojivu je:

 

Ako se koristi Metoda 9.3., Dodatka IV. ovog Pravilnika:

gdje je:
Cu = sadržaj bakra u gnojivu, izražen u postotku;
xs = koncentracija u otopini za ispitivanje (6.2.), u µg/ml;
xb = koncentracija u slijepoj probi (7.1.), u µg/ml;
V = volumen ekstrakta u ml dobivenog prema Metodi 9.1. ili 9.2.;
D = faktor koji odgovara razrjeđenju provedenom u (6.2.);
M = masa uzorka za ispitivanje, uzetog prema Metodi 9.1. ili 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika, u gramima.
Izračunavanje faktora razrjeđenja D: ako su (a1), (a2), (a3),...(ai) i (a) alikvotni dijelovi, a (v1), (v2), (v3)…(vi) i (100) volumeni u ml koji odgovaraju tim razrjeđenjima, faktor razrjeđenja D je:

Metoda 9.8.
ODREĐIVANJE ŽELJEZA U EKSTRAKTIMA GNOJIVA ATOMSKOM APSORPCIJSKOM SPEKTROMETRIJOM

1. PREDMET
Ova Metoda opisuje postupak za određivanje željeza u ekstraktima gnojiva.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje za analizu uzoraka gnojiva ekstrahiranih Metodama 9.1. i 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika, u kojima je deklarirano ukupno i/ili vodotopivo željezo kako je određeno u Dodatku I. Tablicama E. ovoga Pravilnika.

3. NAČELO
Nakon odgovarajuće obrade i razrjeđenja ekstrakta sadržaj željeza se određuje atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

4. REAGENSI
4.1. Otopina klorovodične kiseline, oko 6 mol/l
Vidjeti Metodu 9.4. (4.1.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
4.2. Otopina klorovodične kiseline, oko 0,5 mol/l
Vidjeti Metodu 9.4. (4.2.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
4.3. Otopina vodikovog peroksida (30% H2O2), d20 = 1,11 g/ml) bez mikrohranjiva.
4.4. Otopina lantanove soli (10 g La po litri)
Vidjeti Metodu 9.4. (4.3) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
4.5. Standardne otopine željeza
4.5.1. Osnovna otopina željeza (1000 µg/ml)
U čašu od 500 ml, odvagati 1 g željezne žice s točnošću 0,1 mg, dodati 200 ml klorovodične kiseline 6 mol/l (4.1.) i 15 ml vodikovog peroksida (4.3.). Grijati na vrućoj ploči dok se željezo potpuno otopi. Nakon hlađenja, prenjeti kvantitativno u odmjernu tikvicu od 1000 ml. Dopuniti volumen vodom i dobro promućkati.
4.5.2. Radna otopina željeza (100 µg/ml)
Otpipetirati 20 ml osnovne otopine (4.5.1.) u odmjernu tikvicu od 200 ml. Dopuniti volumen klorovodičnom kiselinom 0,5 mol/l (4.2.) i dobro promućkati.

5. OPREMA
Atomski apsorpcijski spektrometar: Vidjeti Metodu 9.4. (5) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. Uređaj mora biti opremljen s izvorom zraka karakterističnih za željezo (248,3 nm).

6. PRIPREMA OTOPINE ZA ANALIZU
6.1. EKSTRAKT OTOPINE ŽELJEZA
Prema Metodi 9.1. i/ili 9.2., i ako odgovara 9.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
6.2. PRIPREMA OTOPINE ZA ISPITIVANJE
Prema Metodi 9.4. (6.2.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. Otopina za ispitivanje mora sadržavati 10% (V/V) otopine lantanove soli korištene u 6.2.

7. POSTUPAK
7.1. PRIPREMA SLIJEPE PROBE
Prema Metodi 9.4. (7.1.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Otopina za ispitivanje mora sadržavati 10% (V/V) otopine lantanove soli korištene u 6.2.
7.2. PRIPREMA STANDARDNIH OTOPINA
Prema Metodi 9.4. (7.2.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Za optimalno područje određivanja od 0 do 10 µg/ml željeza, otpipetirati 0; 2; 4; 6; 8 i 10 ml radne otopine (4.5.2.) u niz odmjernih tikvica od 100 ml. Ako je potrebno podesiti koncentraciju klorovodične kiseline da bude što bliža koncentraciji u otopini za ispitivanje. Dodati 10 ml otopine lantanove soli korištene u 6.2. Dopuniti volumen klorovodičnom kiselinom 0,5 mol/l (4.2.) i dobro promućkati. Ove otopine sadrže 0, 2; 4; 6; 8 i 10 µg/ml željeza.
7.3. ODREĐIVANJE
Prema Metodi 9.4. (7.3.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. Pripremiti spektrometar (5) za mjerenje kod valne duljine 248,3 nm.

8. PRIKAZ REZULTATA
Vidjeti Metodu 9.4. (8) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Postotak željeza u gnojivu je:

Ako se koristi Metoda 9.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika:

gdje je:
Fe = sadržaj željeza u gnojivu, izražen u postotku;
xs = koncentracija u otopini za ispitivanje (6.2.), u µg/ml;
xb = koncentracija u slijepoj probi (7.1.), u µg/ml;
V = volumen ekstrakta u ml dobivenog prema Metodi 9.1. ili 9.2., Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika;
D = faktor koji odgovara razrjeđenju provedenom u (6.2.);
M = masa uzorka za ispitivanje, uzetog prema Metodi 9.1. ili 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika, u gramima.
Izračunavanje faktora razrjeđenja D: ako su (a1), (a2), (a3),...(ai) i (a) alikvotni dijelovi, a (v1), (v2), (v3)…(vi) i (100) volumeni u ml koji odgovaraju tim razrjeđenjima, faktor razrjeđenja D je:

Metoda 9.9.
ODREĐIVANJE MANGANA U EKSTRAKTIMA GNOJIVA ATOMSKOM APSORPCIJSKOM SPEKTROMETRIJOM

1. PREDMET
Ova Metoda opisuje postupak za određivanje mangana u ekstraktima gnojiva.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje za analizu uzoraka gnojiva ekstrahiranih Metodama 9.1. i 9.2. Dodatka IV. B. ovoga PravilnPravilnika, u kojima je deklariran ukupni i/ili vodotopivi mangan kako je određeno u Dodatku I. Tablicama E. ovoga Pravilnika.

3. NAČELO
Nakon odgovarajuće obrade i razrjeđenja ekstrakta, sadržaj mangana određuje se atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

4. REAGENSI
4.1. Otopina klorovodične kiseline, oko 6 mol/l
Vidjeti Metodu 9.4. (4.1.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
4.2. Otopina klorovodične kiseline, oko 0,5 mol/l
i Metodu 9.4. (4.2.), Dodatka IV. ovog Pravilnika.
4.3. Otopina lantanove soli (10 g La po litri)
Vidjeti Metodu 9.4. (4.3.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
4.4. Standardne otopine mangana
4.4.1 Osnovna otopina mangana (1000 µg/ml)
U čašu od 250 ml, odvagati 1 g mangana s točnošću 0,1 mg, dodati 25 ml klorovodične kiseline 6 mol/l (4.1.). Grijati na vrućoj ploči dok se mangan potpuno otopi. Nakon hlađenja kvantitativno prenijeti u odmjernu tikvicu od 1000 ml. Dopuniti volumen vodom i dobro promućkati.
4.4.2 Radna otopina mangana (100 µg/ml)
Razrijediti 20 ml osnovne otopine (4.4.1.) s 0,5 mol/l klorovodičnom kiselinom (4.2.) u odmjernoj tikvici od 200 ml. Dopuniti volumen 0,5 mol/l klorovodičnom kiselinom (4.2.) i dobro promućkati.

5. OPREMA
Atomski apsorpcijski spektrometar: Vidjeti Metodu 9.4. (5) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. Uređaj mora biti opremljen s izvorom zraka karakterističnih za mangan (279,6 nm).

6. PRIPREMA OTOPINA ZA ANALIZU
6.1. EKSTRAKT OTOPINE MANGANA
Vidjeti Metode 9.1. i, ako odgovara 9.2. ili 9.3., Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika
6.2. PRIPREMA OTOPINE ZA ISPITIVANJE
Prema Metodi 9.4. (6.2.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika. Otopina za ispitivanje mora sadržavati 10% (V/V) otopine lantanove soli (4.3.).

7. POSTUPAK
7.1. PRIPREMA SLIJEPE PROBE
Prema Metodi 9.4. (7.1.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Slijepa proba mora sadržavati 10% V/V otopine lantanove soli upotrebljene u 6.2.
7.2. PRIPREMA STANDARDNIH OTOPINA
Prema Metodi 9.4. (7.2.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Za optimalno područje određivanja od 0 do 5 µg/ml mangana otpipetirati 0; 0,5; 1; 2; 3; 4; i 5 ml radne otopine (4.4.2.) u niz odmjernih tikvica od 100 ml. Prema potrebi podesiti koncentraciju klorovodične kiseline da bude što bliža koncentraciji u otopini za ispitivanje. U svaku tikvicu dodati 10 ml otopine lantanove soli upotrijebljene u 6.2. Dopuniti do 100 ml klorovodičnom kiselinom 0,5 mol/l (4.2.) i dobro promućkati.Ove otopine sadrže 0; 0,5; 1; 2; 3; 4; i 5 µg/ml mangana
7.3. ODREĐIVANJE
Prema Metodi 9.4. (7.3.) Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika.
Pripremiti spektrometar (5) za mjerenje kod valne duljine 279,6 nm.

8. PRIKAZ REZULTATA
Vidjeti Metodu 9.4. (8.) Dodatka IV. B.ovoga Pravilnika.
Postotak mangana u gnojivu je:

Ako se koristi Metoda 9.3. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika:

gdje je:
Mn = sadržaj mangana u gnojivu, izražen u postotku;
xs = koncentracija u otopini za ispitivanje (6.2.), u µg/ml;
xb = koncentracija u slijepoj probi (7.1.), u µg/ml;
V = volumen ekstrakta u ml dobivenog prema Metodi 9.1. ili 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika;
D = faktor koji odgovara razrjeđenju provedenom u (6.2.);
M = masa uzorka za ispitivanje uzetog prema Metodi 9.1. ili 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika, u gramima.
Izračunavanje faktora razrjeđenja D: ako su (a1), (a2), (a3),...(ai) i (a) alikvotni dijelovi, a (v1), (v2), (v3)...(vi) i (100) volumeni u ml koji odgovaraju tim razrjeđenjima, faktor razrjeđenja D je:

Metoda 9.10.
ODREĐIVANJE MOLIBDENA U EKSTRAKTIMA GNOJIVA SPEKTROMETRIJSKI POMOĆU KOMPLEKSA S AMONIJEVIM TIOCIJANATOM

1. PREDMET
Ova Metoda utvrđuje postupak za određivanje molibdena u ekstraktima gnojiva.

2. PODRUČJE PRIMJENE
Metoda se primjenjuje za analizu uzoraka gnojiva ekstrahiranih Metodama 9.1. i 9.2. Dodatka IV. B. ovoga Pravilnika u kojima je deklariran ukupni i/ili vodotopivi molibden kako je određeno u Dodatku I. Tablicama E. ovoga Pravilnika.

3. NAČELO
Molibden (V) stvara kompleks [MoO (SCN)5] u kiseloj sredini sa SCN ionima.
Kompleks se ekstrah  

Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_06_60_1897.html