1. Izvori prava EU – Upoznajte primarno pravo EU, temeljne ugovore, Povelju EU o temeljnim pravima, međunarodne sporazume i opća načela na kojima se pravni poredak Unije temelji.

Sekundarno pravo EU – Saznajte koja je razlika između uredbi, direktiva, odluka, preporuka i mišljenja te kako se donose zakonodavni, delegirani i provedbeni akti.

2. Odnos prava EU i hrvatskog prava – Objašnjavamo kako se pravo EU primjenjuje u Republici Hrvatskoj te što znače njegova nadređenost, izravna primjena, izravni učinak i usklađeno tumačenje nacionalnog prava.

3. Uloga Suda Europske unije – Prikazujemo kako Sud EU osigurava jedinstveno tumačenje prava Unije i kako hrvatski sudovi putem prethodnih pitanja sudjeluju u njegovoj primjeni.

4. Službeni list i EUR-Lex – Objašnjavamo gdje se službeno objavljuju propisi EU, što su pročišćeni tekstovi, CELEX broj i ELI „Ažurirana poveznica” te kako je zakonodavstvo EU razvrstano u 20 tematskih poglavlja.

5. Propisi EU na Zakon.hr – Predstavljamo novu bazu uredbi i direktiva s pročišćenim tekstovima na hrvatskom jeziku, podacima o stupanju na snagu, poveznicama na službene izvore i hrvatske propise te povezanom praksom Suda Europske unije- beta faza

 

1. Izvori prava Europske unije

Pravo Europske unije poseban je pravni sustav koji se primjenjuje usporedno s nacionalnim pravom država članica. Njime se uređuju područja u kojima su države članice prenijele određene ovlasti na Europsku uniju ili su dogovorile njihovo zajedničko izvršavanje. Pojedine odredbe prava EU mogu neposredno stvarati prava i obveze za države članice, institucije EU te fizičke i pravne osobe.

1.1. Na vrhu pravnog poretka Unije nalazi se PRIMARNO PRAVO EU. Njegovu osnovu čine:

-  Ugovor o Europskoj uniji, 

- Ugovor o funkcioniranju Europske unije i 

- Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom), zajedno s protokolima, prilozima, izmjenama osnivačkih ugovora i ugovorima o pristupanju država članica.

- Povelja Europske unije o temeljnim pravima ima istu pravnu snagu kao osnivački ugovori. Ona obvezuje institucije EU, a države članice kada provode pravo Unije. Povelja se stoga ne primjenjuje na svaku nacionalnu pravnu situaciju, nego kada konkretan predmet ulazi u područje primjene prava EU.

1.2 Važan izvor prava EU predstavljaju i opća načela prava koja proizlaze iz osnivačkih ugovora, zajedničkih ustavnih tradicija država članica i prakse Suda Europske unije. 

Djelovanje Europske unije temelji se na načelima dodijeljenih ovlasti, supsidijarnosti i proporcionalnosti: Unija može djelovati samo u granicama ovlasti koje su joj države članice prenijele osnivačkim ugovorima te samo u opsegu potrebnom za ostvarivanje njihovih ciljeva. Odnose Unije i država članica obilježava načelo lojalne suradnje, prema kojem međusobno poštuju i pomažu jedna drugoj u ispunjavanju obveza koje proizlaze iz Ugovora. Jedinstvenu i djelotvornu primjenu prava EU osiguravaju načela nadređenosti, izravne primjene, izravnog učinka i tumačenja nacionalnog prava u skladu s pravom Unije.

Načelo proporcionalnosti zahtijeva da mjere institucija EU budu prikladne i nužne za ostvarenje legitimnog cilja te da ne nameću prekomjerna ograničenja, dok načelo jednakosti zabranjuje različito postupanje u usporedivim situacijama bez objektivnog opravdanja. Načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja zahtijevaju da pravna pravila budu jasna, predvidljiva i dosljedna te štite opravdana očekivanja osoba nastala na temelju postupanja nadležnih tijela. Načelo djelotvorne sudske zaštite jamči svakome čija su prava zajamčena pravom EU povrijeđena pravo na učinkovit pravni lijek pred neovisnim i nepristranim sudom. 

1.3 Posebnu skupinu izvora čine međunarodni sporazumi koje je Europska unija sklopila s trećim državama i međunarodnim organizacijama.

1.4. Na temelju osnivačkih ugovora institucije EU donose SEKUNDARNO PRAVO, i to: 

Zakonodavni akti EU donose se u redovnom ili posebnom zakonodavnom postupku. U redovnom zakonodavnom postupku zajednički ih donose Europski parlament i Vijeće Europske unije, u pravilu na prijedlog Europske komisije, a to su  

 UREDBA ("europski zakon") je zakonodavni akt s općom primjenom, u cijelosti je obvezujuća za institucije Europske unije, zemlje članice i za pojedince na koje se odnosi, neposredno se primjenjuje u svim državama članicama čim stupi na snagu (datum koji ona određuje ili, u nedostatku istog, 20 dana nakon njezine objave u Službenom listu) te ne mora biti prenesena u nacionalno zakonodavstvo. Uredbama se stvaraju prava i obveze za pojedince i oni se mogu pozivati na istu neposredno pred nacionalnim sudovima, također, pojedinci je mogu koristiti kao referencu u svojim odnosima s drugim pojedincima, državama članicama ili vlastima Europske unije. Uredbama se želi osigurati jedinstvena primjena prava Europske unije u svim državama članicama. Države nekada donose nacionalne 'Zakone o provedbi Uredbe EU…' u kojima se daljnje uređuje pojedina materija, ali uredbe imaju učinak i bez tih zakona.  DIREKTIVA je zakonodavni akt s općom primjenom u svim državama članicama. Direktiva je obvezujuća za države članice (zakonodavce) kojima je upućena u pogledu rezultata koji je potrebno postići, ali im ostavlja slobodu izbora oblika i metoda postizanja tog rezultata. Direktiva mora biti prenesena u nacionalno zakonodavstvo, a građani imaju prava i obveze u skladu s tim pravnim aktom tek nakon što je donesen akt o prijenosu. Ako država članica ne prenese direktivu, Europska komisija može pokrenuti postupak zbog kršenja prava i pokrenuti postupak protiv države članice pred Sudom Europske unije. Direktiva u načelu nije neposredno primjenjiva, međutim Sud Europske unije odlučio je da određene odredbe direktive mogu imati izravan učinak ako prijenos u domaće zakonodavstvo nije izvršen ili nije proveden na odgovarajući način, ako su odredbe direktive zapovjednog karaktera te su dovoljno jasne i precizne ili ako se odredbama direktive dodjeljuju prava pojedincima;

Nezakonodavni akti su delegirani akti i provedbeni akti. Delegirani akti su opće i obvezujuće primjene, donose se za dopunu ili izmjenu određenih sporednih elemenata zakonodavnog akta te ih donosi Europska komisija, kojoj se zakonodavnim aktom mora izričito prenijeti ovlast u tu svrhu. Provedbeni akti donose se ako su potrebni ujednačeni uvjeti za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije, a donosi ih Europska komisija ili, u iznimnim slučajevima, Vijeće. Nezakonodavni akti također se mogu usvojiti u obliku uredbe, direktive ili odluke, ali se u naziv dodaje pridjev "provedbena" ili "delegirana".

U sklopu sekundarnog zakonodavstva UFEU uvodi hijerarhiju normi kako slijedi: zakonodavni akti, delegirani akti, provedbeni akti.

preporuke i mišljenja nisu pravno obvezujući, ali mogu biti važni za tumačenje i primjenu prava EU      Odluke Suda Europske unije. 

 

2. Odnos prava EU i hrvatskog prava

Republika Hrvatska članica je Europske unije od 1. srpnja 2013. Članstvom je prihvatila pravnu stečevinu EU i načela koja uređuju njezinu primjenu, uključujući načela nadređenosti, izravne primjene, izravnog učinka i usklađenog tumačenja nacionalnog prava.

Odnos prava EU i hrvatskog prava nije moguće potpuno prikazati jednom zajedničkom hijerarhijskom piramidom jer je riječ o povezanim, ali posebnim pravnim porecima. U hrvatskom pravnom poretku Ustav je najviši pravni akt, potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori koji su na snazi po pravnoj su snazi iznad zakona, a zakoni su iznad podzakonskih propisa. Pravo EU, međutim, ne primjenjuje se samo kao međunarodno pravo, nego prema posebnim pravilima pravnog poretka Unije.

Kada određeno pitanje ulazi u područje primjene prava EU, primjenjuje se načelo nadređenosti prava EU. Ako se primjenjiva norma prava EU ne može uskladiti s odredbom nacionalnog prava, sud ili drugo nadležno tijelo mora osigurati puni učinak prava EU i ne primijeniti suprotnu nacionalnu odredbu. Nacionalna odredba time se ne ukida niti automatski prestaje važiti, nego se ne primjenjuje u konkretnom slučaju i u mjeri u kojoj je protivna pravu EU.

Ustavna osnova takvog odnosa sadržana je u članku 141.c Ustava Republike Hrvatske. Njime je određeno da je ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine EU izjednačeno s ostvarivanjem prava zajamčenih hrvatskim pravnim poretkom, da se pravni akti i odluke EU primjenjuju u skladu s pravnom stečevinom te da hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravu EU. 

3. Uloga Suda Europske unije

 Sud Europske unije osigurava ujednačeno tumačenje i primjenu prava EU. Instituciju čine Sud i Opći sud, među kojima su nadležnosti podijeljene u skladu s osnivačkim ugovorima i Statutom Suda.

Za nacionalne sudove posebno je važan postupak prethodnog odlučivanja. Kada se pred hrvatskim sudom pojavi pitanje tumačenja prava EU ili valjanosti akta institucije Unije, nacionalni sud može zastati s postupkom i uputiti pitanje Sudu Europske unije. Sud EU pritom u pravilu ne odlučuje o činjenicama ni o konačnom ishodu nacionalnog spora, nego daje obvezujuće tumačenje prava EU, nakon čega hrvatski sud rješava konkretan predmet. Prethodno odlučivanje nije žalba protiv odluke nacionalnog suda, nego oblik suradnje između nacionalnih sudova i sudova Unije.

Sudovi zemalja članica mogu od Suda Europske unije zatražiti prethodnu odluku kada se u pitanje dovodi tumačenje ili valjanost odredbi prava Europske unije te kada je odluka potrebna da bi nacionalni sud mogao donijeti presudu, ili kada prema nacionalnom pravu nema pravnog lijeka. Ako nacionalni sud u predmetu koji rješava mora primijeniti odredbe prava Europske unije, može obustaviti postupak i od Suda Europske unije za­tražiti pojašnjenje u vezi s valjanošću predmetnog instrumenta Europske unije i/ili tumačenje instrumenta i Ugovora. Naime, nacionalni sudovi mogu sami procijeniti usklađenost nacionalnog prava s pravom Europske unije te u slučaju neusklađenosti primijeniti pravo Europske unije, koje ima prednost i izravno je primje­njivo ako su sadržaj i područje primjene odredbi jasno određeni. Takva odluka o prethodnom pitanju, koja je donesena u obliku presude, izravno je obvezujuća za sud koji je uputio predmet i sve ostale sudove koji rješavaju isti predmet. Ona i u praksi ima vrlo visok status kao presedan za sljedeće slične predmete. Glavni cilj tog postupka je osigurati ujednačeno tumačenje prava Europske unije, a time i jedinstvo pravnog poretka Europske unije. Prethodni postupak smatra se korisnim kada se u predmetu pred nacionalnim sudom pojavi novo pitanje tumačenja u općem interesu ujednačene primjene prava Europske unije ili kada se čini da postojeća sudska praksa ne daje potrebne smjernice za rješavanje nove pravne situacije.

Napominjemo da se Sud Europske unije razlikuje od Europskog suda za ljudska prava, koji je utemeljen na Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.

Sud Europske unije upotrebljava međunarodno pravo (uključujući sporazume koje su sklopili Europska unija i države članice) pri izradi svoje sudske prakse u mjeri u kojoj se pravila međunarodnog prava primjenjuju na Europsku uniju i nisu neusklađena s posebnom strukturom Europske unije. Međunarodno pravo je ujedno i izvor nadahnuća za Sud Europske unije pri razvoju općih načela prava.

Sud Europske unije odlučuje i u postupcima zbog povrede obveza države članice, o tužbama za poništenje akata institucija EU, tužbama zbog propuštanja djelovanja te o žalbama protiv odluka Općeg suda. Njegova praksa ima ključnu ulogu u razvoju načela nadređenosti i izravnog učinka prava EU. Hrvatski sudovi istodobno su redovni sudovi prava Unije: dužni su primjenjivati pravo EU i štititi prava koja iz njega proizlaze. Sud Europske unije

4. Službeni list Europske unije i EUR-Lex

Pravni akti Europske unije objavljuju se u Službenom listu Europske unije. Od srpnja 2013. elektroničko izdanje Službenog lista objavljeno na EUR-Lexu autentično je i proizvodi pravne učinke. Službeni list ostaje službena publikacija, dok EUR-Lex predstavlja središnji informacijski sustav koji omogućuje pristup Službenom listu, pravu EU, sudskoj praksi, pripremnim dokumentima, međunarodnim sporazumima i drugim povezanim izvorima. Službeni list Europske unije   EUR-Lex

EUR-Lex povezuje dokumente koji pripadaju istom zakonodavnom i pravnom kontekstu te, kada je to dostupno, objavljuje i pročišćene tekstove pravnih akata. Pročišćeni tekst objedinjuje osnovni akt s njegovim naknadnim izmjenama i ispravcima te prikazuje sadržaj akta kakav se primjenjuje na određeni datum. Takav tekst olakšava korištenje propisa, ali nema samostalnu pravnu snagu. Za službenu provjeru mjerodavni su osnovni akt, njegove izmjene i ispravci objavljeni u Službenom listu.

Većina dokumenata u sustavu EUR-Lex ima CELEX broj – jedinstvenu identifikacijsku oznaku neovisnu o jeziku dokumenta. CELEX broj sastoji se od oznaka koje upućuju na sektor, godinu, vrstu i broj dokumenta. Primjerice, CELEX broj 32016R0679 označava Uredbu (EU) 2016/679, odnosno Opću uredbu o zaštiti podataka. CELEX broj omogućuje pouzdano pronalaženje i povezivanje istog dokumenta na svim službenim jezicima EU. 

Uz CELEX broj EUR-Lex prikazuje i „Ažuriranu poveznicu”, oblikovanu prema standardu Europskog identifikatora zakonodavstva – ELI. ELI poveznica predstavlja jedinstvenu i stabilnu internetsku adresu određenog pravnog akta. Ona vodi na objedinjeno mjesto na EUR-Lexu na kojem se mogu pronaći službeni tekst dokumenta, njegovi metapodaci i poveznice s dostupnim izmjenama, ispravcima, pročišćenim verzijama, zakonodavnim postupkom i drugim povezanim dokumentima. Zbog svoje trajnosti i standardizirane strukture ELI poveznica prikladnija je za dugoročno povezivanje od obične adrese dobivene pretraživanjem EUR-Lexa. Europski identifikator zakonodavstva – ELI

Radi lakšeg snalaženja i tematskog pretraživanja, EUR-Lex razvrstava zakonodavstvo Europske unije u 20 glavnih poglavlja, koja obuhvaćaju pojedina područja djelovanja EU i dalje se dijele na uža potpoglavlja. Ta podjela predstavlja službeni klasifikacijski sustav EUR-Lexa, a ne strogo određenu podjelu prava EU na 20 zasebnih pravnih grana.

5. Propisi Europske unije na Zakon.hr

 

EUR-Lex je kvalitetan i sveobuhvatan sustav, ali za dio važnih i često korištenih pravnih akata ne postoji dostupan pročišćeni tekst na hrvatskom jeziku. Prema internoj analizi Zakon.hr, približno 20 % obuhvaćenih najčešće korištenih propisa EU nema objavljen pročišćeni tekst.

Zbog toga na Zakon.hr razvijamo posebnu bazu zakonodavnih akata Europske unije. U prvoj fazi objavljivat ćemo uredbe i direktive koje su Europski parlament i Vijeće donijeli u redovnom zakonodavnom postupku, a ondje gdje na EUR-Lexu ne postoji pročišćeni tekst izradit ćemo vlastiti pročišćeni tekst na hrvatskom jeziku.

Uz svaki EU propis navest ćemo

- datum stupanja na snagu

- njegov CELEX broj, 

- službenu ELI „Ažuriranu poveznicu” na EUR-Lexu, 

- poveznicu prema najbližem hrvatskom propisu,

te povezanu praksu Suda Europske unije. 

Time korisnicima omogućujemo da provjere ažurnost i točnost teksta objavljenog na Zakon.hr, pristupe službenim izvorima te provedu dublje istraživanje svih izmjena, ispravaka, sudskih odluka i drugih dokumenata povezanih s pojedinom uredbom ili direktivom.

Baza podataka Zakon.hr - EU propisi je trenutno u beta fazi, oko 70% gotova, a dovršetak očekujemo do kraja 2026.

Uživajte…

 

Hijerarhija pravnih izvora

U području koje nije uređeno pravom EU, osnovna nacionalna hijerarhija približno izgleda ovako:

Ustav i akti ustavne snagepotvrđeni, objavljeni međunarodni ugovori koji su na snazizakoni i drugi akti zakonske snagepodzakonski propisi državnih tijelalokalni i drugi opći akti doneseni na temelju zakonapojedinačni upravni, sudski i privatnopravni akti.

U području obuhvaćenom pravom EU primjenjivom pravilu EU daje se prvenstvo pred suprotnim nacionalnim pravilom:

primarno pravo EUmeđunarodni sporazumi EUzakonodavni akti EUdelegirani i provedbeni akti EUnacionalni propisi kojima se provodi ili primjenjuje pravo EU.

Sudske odluke ne treba stavljati na istu ljestvicu s propisima: one u pravilu tumače i primjenjuju pravo, dok odluke Ustavnog suda, Suda EU, ESLJP-a i sudova ovlaštenih za ukidanje općih akata imaju poseban obvezujući ili uklanjajući učinak.

Cijelu hijerarhiju izvora prava primjenjivog u Republici Hrvatskoj,  s definicijama i objašnjenjima, pogledajte ovdje.