Predmet Zakona
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje sustav turizma, upravljanje razvojem turizma u smjeru održivosti, osiguravanje održivosti, sektorski specifičan sustav poticanja ulaganja u turizmu, zaštita i valorizacija resursne osnove te ostala pitanja od značaja za turizam.
(2) Turizam je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku zbog svojega gospodarskog, društvenog i međusektorskog utjecaja.
Rodno značenje izraza
Članak 2.
Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.
Sustav turizma
Članak 3.
Sustav turizma čine turistička destinacija, djelatnosti i usluge u turizmu te dionici.
Turistička destinacija
Članak 4.
(1) Turistička destinacija (u daljnjem tekstu: destinacija) definira se kao tržišno i turistički valorizirana prostorna cjelina koja predstavlja cilj turističkih putovanja i obuhvaća područje jedne ili više jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave.
(2) Elementi turističke destinacije su:
– prostor
– javna turistička infrastruktura
– poslovna turistička infrastruktura
– komunalna infrastruktura
– turističke atrakcije
– ljudski resursi
– prirodna i kulturna dobra
– identitet i imidž
– javne usluge i servisi
– promet (u pokretu i mirovanju).
Djelatnosti i usluge u turizmu
Članak 5.
(1) Djelatnosti i usluge u turizmu su pripremanje i usluživanje jela, pića i napitaka, pružanje usluga smještaja, pružanje usluga turističke agencije, turističkog vodiča, voditelja putovanja, turističkog animatora, turističkog predstavnika, usluge u posebnim oblicima turističke ponude te druge djelatnosti i usluge u skladu s propisima kojima se uređuje ugostiteljska djelatnost i pružanje usluga u turizmu.
(2) Obavljanje djelatnosti i pružanje usluga iz stavka 1. ovoga članka obavlja se sukladno propisima kojima se uređuje ugostiteljska djelatnost i pružanje usluga u turizmu, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije.
Dionici u turizmu
Članak 6.
(1) Dionici u sustavu turizma su:
– pravne osobe, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti i/ili pružaju usluge u turizmu i ugostiteljstvu
– organizacije za upravljanje destinacijom
– znanstvena i stručna zajednica
– udruge koje izravno sudjeluju u kreiranju destinacijskog lanca vrijednosti u turizmu
– lokalno stanovništvo
– turisti.
(2) Dionici u sustavu upravljanja turizmom su tijelo državne uprave nadležno za turizam, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i druga javnopravna tijela u skladu sa svojim nadležnostima.
Nositelj turističke politike
Članak 7.
Tijelo državne uprave nadležno za turizam nositelj je turističke politike te planira i upravlja razvojem turizma.
Vijeće za upravljanje razvojem turizma
Članak 8.
(1) Radi ostvarenja strateških ciljeva te učinkovitijeg planiranja i provedbe turističkih politika osniva se Vijeće za upravljanje razvojem turizma (u daljnjem tekstu: Vijeće).
(2) Vijeće čine predsjednik Vlade Republike Hrvatske, čelnik tijela državne uprave nadležan za turizam (u daljnjem tekstu: ministar), čelnici tijela državne uprave nadležni za financije, gospodarstvo, kulturu, rad, poljoprivredu, promet, prostorno uređenje, regionalni razvoj, unutarnje poslove, zaštitu okoliša, zdravstvo, državnu imovinu, vanjske poslove, obrazovanje, predsjednici nacionalnih udruga općina, gradova i županija i direktor Hrvatske turističke zajednice.
(3) Odluku o imenovanju Vijeća donosi Vlada Republike Hrvatske.
(4) Vijeće se sastaje najmanje jednom godišnje, a sjednicom predsjeda predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
(5) Prema potrebi, sjednicama Vijeća mogu prisustvovati i predstavnici drugih tijela državne vlasti, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnih ustanova, trgovačkih društava kojima je osnivač ili u kojima udio u vlasništvu ima Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, komora te drugih dionika iz sustava turizma.
(6) Za svoj rad u Vijeću članovi Vijeća ne primaju naknadu.
(7) Administrativne i tehničke poslove za Vijeće obavlja tijelo državne uprave nadležno za turizam.
Zadaće Vijeća
Članak 9.
Zadaće Vijeća iz članka 8. ovoga Zakona su:
– davanje smjernica vezanih uz ostvarenje strateških ciljeva hrvatskog turizma
– davanje smjernica vezanih uz definiranje mjera i aktivnosti za postizanje strateških ciljeva
– praćenje učinaka provedbe mjera
– praćenje mjera i aktivnosti politika na razini Europske unije i trećih zemalja koje utječu na razvoj turizma
– praćenje poslovnog okruženja i investicijske klime u području turizma
– usklađivanje politika i resornih prioriteta koji utječu na razvoj turizma
– poticanje međuresorne suradnje i suradnje s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u provedbi mjera i aktivnosti radi razvoja održivog turizma
– razmatranje drugih pitanja od značaja za razvoj turizma.
Sustav turističkih zajednica
Članak 10.
(1) Sustav turističkih zajednica čine lokalne i regionalne turističke zajednice, Turistička zajednica Grada Zagreba te Hrvatska turistička zajednica.
(2) Uloga turističke zajednice je upravljanje destinacijom i marketing.
(3) Ustrojstvo, zadaće i način rada te osnovna načela njihova financiranja i gospodarenja, kao i osnivanja, prestanka postojanja i nadzora turističkih zajednica, u dijelu u kojem to nije uređeno ovim Zakonom, uređuju se propisom kojim se uređuje sustav turističkih zajednica.
Znanstveni i stručni savjet
Članak 11.
(1) Kao savjetodavno tijelo osniva se Znanstveni i stručni savjet.
(2) Znanstveni i stručni savjet čine predstavnici akademske zajednice, predstavnici strukovnih udruga i cehova, predstavnici socijalnih partnera, udruga poslodavaca, komora i znanstvenih instituta.
(3) Članove Znanstvenog i stručnog savjeta imenuje odlukom ministar.
(4) Zadaća Znanstvenog i stručnog savjeta je predlaganje mjera i aktivnosti koje će pridonijeti održivom razvoju turizma.
(5) Za svoj rad u Znanstvenom i stručnom savjetu članovi ne primaju naknadu.
(6) Na poziv ministra, u radu Znanstvenog i stručnog savjeta mogu sudjelovati i druge osobe.
Razvoj turizma u smjeru održivosti
Članak 12.
(1) Razvoj turizma u smjeru održivosti je proces unaprjeđenja sustava turizma koji se temelji na prepoznavanju, poticanju i upravljanju razvojnim potencijalima uz održivo i odgovorno korištenje prostora, prirodnih, društvenih i gospodarskih resursa, kulturne baštine te unaprjeđenja uvjeta života lokalnog stanovništva i boravka turista u destinaciji.
(2) Radi praćenja razvoja turizma u smjeru održivosti uspostavlja se indeks turističke razvijenosti i sustav pokazatelja održivosti.
Indeks turističke razvijenosti
Članak 13.
(1) Indeks turističke razvijenosti je pokazatelj koji se računa kao prilagođeni prosjek standardiziranih vrijednosti društveno-gospodarskih pokazatelja radi mjerenja stupnja turističke razvijenosti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u određenom razdoblju.
(2) Prema indeksu turističke razvijenosti, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se razvrstati u kategorije I, II, III, IV i 0, pri čemu su u kategoriju I svrstana turistički najrazvijenija područja, a u kategoriju 0 područja bez turističke aktivnosti.
(3) Izračun indeksa turističke razvijenosti provodi se svake godine za prethodnu godinu, na razini jedinice lokalne samouprave i na razini jedinice područne (regionalne) samouprave.
(4) Pokazatelji za izračun indeksa turističke razvijenosti određuju se kao apsolutni i relativni pokazatelji koji se odnose na turistički promet, zaposlenost i smještajne kapacitete.
(5) Pokazatelje za izračun indeksa turističke razvijenosti, njihov izračun i izvore podataka te način izračuna indeksa turističke razvijenosti propisuje pravilnikom ministar.
Pokazatelji održivosti destinacije
Članak 14.
(1) Pokazatelji održivosti destinacije su alat za praćenje održivosti i informirano upravljanje razvojem turizma.
(2) Prate se pokazatelji koji mjere utjecaje turizma na gospodarske, društvene, okolišne i prostorne aspekte održivosti destinacije:
– zadovoljstvo lokalnog stanovništva turizmom
– zadovoljstvo turista i jednodnevnih posjetitelja destinacijom
– pristupačnost destinacije
– sigurnost destinacije
– održivo upravljanje destinacijom
– upravljanje vodnim resursima
– gospodarenje otpadnim vodama
– gospodarenje otpadom
– zaštita bioraznolikosti
– održivo upravljanje energijom
– ublažavanje i prilagodba klimatskim promjenama
– održivo upravljanje prostorom
– turistički promet
– turistička infrastruktura
– poslovanje gospodarskih subjekata u turizmu.
(3) Svaka grupa pokazatelja sadrži obvezne i specifične pokazatelje održivosti.
(4) Obvezni pokazatelji održivosti prate se na razini svake destinacije.
(5) Specifični pokazatelji održivosti koji se prate na razini destinacije određuju se planom upravljanja destinacijom.
(6) Popis obveznih i specifičnih pokazatelja za praćenje održivosti, izvor i evidentiranje podataka koji su potrebni za izračun pokazatelja, rokove, kao i način praćenja održivosti propisuje ministar pravilnikom iz članka 13. stavka 5. ovoga Zakona.
Praćenje održivosti
Članak 15.
(1) Tijelo državne uprave nadležno za turizam kontinuirano prati razvoj turizma u smjeru održivosti.
(2) Održivost razvoja turizma na razini destinacije prati turistička zajednica.
(3) Praćenje održivosti provodi se kroz aktivnosti prikupljanja, praćenja i analize podataka o pokazateljima održivosti i drugim podacima vezanim uz turizam i utjecaj turizma na druge djelatnosti te o raspoloživoj infrastrukturi, suprastrukturi i socio-demografskim pokazateljima.
(4) Tijela državne uprave i druga javnopravna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, turističke zajednice te pružatelji javnih usluga dužni su dostavljati podatke iz stavka 3. ovoga članka putem integriranog informacijskog sustava turizma.
(5) Podaci o poduzetnicima prikupljaju se iz službenih evidencija i drugih javno dostupnih izvora.
(6) Podatke i analize podataka o turističkom prometu u destinaciji, uključujući i podatke o turistima koji ne koriste uslugu smještaja u destinaciji, prikupljene od strane turističkih zajednica, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne su koristiti kao podlogu za donošenje odluka o modernizaciji i prilagođavanju javne i privatne infrastrukture, kao i komunalne i prometne infrastrukture i za definiranje alata za upravljanje turističkim tokovima.
(7) Podaci iz stavka 3. ovoga članka prikupljaju se na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te na razini poduzetnika, iz javno dostupnih izvora, istraživanjem i dostavom od vlasnika podataka.
(8) Podatke iz stavka 3. ovoga članka na regionalnoj i lokalnoj razini, a koji nisu dostupni putem integriranog informacijskog sustava turizma, prikupljaju turističke zajednice.
(9) Tijela državne uprave i druga javnopravna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pružatelji javnih usluga, na zahtjev turističke zajednice, dostavit će podatke iz stavka 3. ovoga članka o kojima vode službenu evidenciju u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva.
(10) Vrstu i opseg prikupljanja podataka, rokove dostave te metodologiju prikupljanja podataka propisuje ministar pravilnikom iz članka 13. stavka 5. ovoga Zakona.
Satelitski račun turizma
Članak 16.
Satelitski račun turizma je okvir koji omogućuje analizu turističke ponude i potražnje na temelju financijskih podataka koji se mogu uspoređivati u vremenu i s drugim aktivnostima na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Sustav satelitskih računa održivog turizma
Članak 17.
(1) Sustav satelitskih računa održivog turizma je metodološki okvir za sustavno praćenje društvenih, okolišnih i gospodarskih učinaka turizma.
(2) Sastavnice sustava satelitskih računa održivog turizma su nacionalni, regionalni na razini Nacionalne klasifikacije statističkih regija 2021. (HR NUTS 2) i destinacijski na razini Nacionalne klasifikacije statističkih regija 2021. (HR NUTS 3) za područje Jadranske Hrvatske.
Izračun prihvatnog kapaciteta
Članak 18.
(1) Izračun prihvatnog kapaciteta destinacije izrađuju turističke zajednice na razini destinacije.
(2) Prihvatni kapacitet destinacije, u smislu ovoga Zakona, broj je turista koji mogu posjetiti turističku destinaciju u isto vrijeme, ne uzrokujući pritom neprihvatljive poremećaje fizičke, gospodarske i sociokulturne okoline te smanjenje u zadovoljstvu posjetitelja, izrađen prema propisanoj metodologiji izračuna.
(3) Izračun iz stavka 1. ovoga članka mora izrađivati turistička zajednica koja je djelomično ili u cijelosti osnovana na području jedinice lokalne samouprave koja je prema indeksu turističke razvijenosti razvrstana u kategoriju I i II.
(4) Ako izračun prihvatnog kapaciteta izrađuje više turističkih zajednica, potrebno je sporazumom definirati obuhvat područja za koje se izrađuje izračun prihvatnih kapaciteta.
(5) Izračun prihvatnih kapaciteta destinacije predstavlja stručnu podlogu pri prostornom planiranju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave za koju se izrađuje.
(6) Metodologiju izračuna prihvatnog kapaciteta donosi ministar pravilnikom.
Integrirani informacijski sustav turizma
Članak 19.
(1) Elektroničke usluge iz područja turizma i ugostiteljstva i baze podataka uspostavljene u procesu praćenja održivosti objedinjuju se u integriranom informacijskom sustavu turizma koji vodi tijelo državne uprave nadležno za turizam.
(2) Integrirani informacijski sustav turizma sastoji se od elektroničkih alata:
a) elektroničkih postupaka registracije obavljanja djelatnosti i pokretanja poslovanja u području turizma i ugostiteljstva
b) Središnjeg turističkog registra
c) sustava za dodjelu potpora u turizmu
d) sustava za prijavu i odjavu turista
e) turističko-informacijskog portala
f) drugih e-usluga i baza podataka te sustava za analizu podataka vezanih uz praćenje i vrednovanje održivosti.
(3) Elektronički sustav i e-usluge iz stavka 2. ovoga članka povezuju se na sustav Središnjeg državnog portala, Nacionalni identifikacijski i autentifikacijski sustav i Korisnički pretinac u sustavu e-Građani te u formatu baze podataka razmjenjivih putem Nacionalne infrastrukture prostornih podataka i s drugim sustavima prostornih podataka Republike Hrvatske.
(4) Način unošenja i pristupa podacima sustava turizma, kao i detaljniju razradu sadržaja, vrstu i oblik informacija koje se prikupljaju te rokove dostave podataka pravilnikom propisuje ministar.
Sustav upravljanja destinacijom
Članak 20.
Sustav upravljanja destinacijom čini sustav turističkih zajednica iz članka 10. ovoga Zakona i ostali dionici u skladu s odredbama ovoga Zakona.
Učinkovitost sustava turističkih zajednica
Članak 21.
(1) Hrvatska turistička zajednica kao nacionalna turistička organizacija koordinira marketinške aktivnosti svih turističkih zajednica.
(2) Radi unaprjeđenja učinkovitosti upravljanja destinacijom uspostavlja se nacionalna i regionalna koordinacija predsjednika turističkih zajednica.
Nacionalna koordinacija predsjednika turističkih zajednica
Članak 22.
(1) Nacionalna koordinacija predsjednika turističkih zajednica (u daljnjem tekstu: nacionalna koordinacija) koordinira rad i aktivnosti regionalnih turističkih zajednica na području Republike Hrvatske te osigurava horizontalnu i vertikalnu suradnju turističkih zajednica.
(2) Nacionalnu koordinaciju saziva predsjednik Hrvatske turističke zajednice najmanje jednom godišnje.
(3) Predsjednik Hrvatske turističke zajednice saziva sjednicu nacionalne koordinacije radi osiguravanja usklađenosti planskih dokumenata i provedbe strateških ciljeva, a osobito vezano uz održivost turizma, dostupnost destinacije, nacionalni brend, regionalne i lokalne brendove, promociju i oglašavanje.
(4) Članovi nacionalne koordinacije su predsjednik Hrvatske turističke zajednice, predsjednici svih regionalnih turističkih zajednica i predsjednik Turističke zajednice Grada Zagreba.
(5) U radu nacionalne koordinacije sudjeluje direktor Hrvatske turističke zajednice i po potrebi direktori regionalnih turističkih zajednica te drugi relevantni dionici.
Regionalna koordinacija predsjednika turističkih zajednica
Članak 23.
(1) Regionalna koordinacija predsjednika turističkih zajednica (u daljnjem tekstu: regionalna koordinacija) koordinira rad i aktivnosti lokalnih turističkih zajednica na svome području te osigurava horizontalnu i vertikalnu suradnju turističkih zajednica.
(2) Regionalnu koordinaciju saziva predsjednik regionalne turističke zajednice najmanje jednom godišnje.
(3) Ako na području za koje je osnovana regionalna turistička zajednica ima barem jedna turistička zajednica razvrstana u kategoriju I ili II indeksa turističke razvijenosti, na regionalnoj koordinaciji raspravlja se o području obuhvata za koje se izrađuju izračuni prihvatnih kapaciteta, poštujući strateške dokumente koji su definirali rivijeru, kraj, područje, otok, klaster i druge prepoznate turističke cjeline, s ciljem koordinacije i usklađenosti lokalnih turističkih zajednica pri određivanju područja obuhvata.
(4) Predsjednik regionalne turističke zajednice saziva sjednicu regionalne koordinacije radi osiguravanja usklađenosti planskih dokumenata i provedbe strateških ciljeva, a osobito vezano uz prikupljanje podataka i analizu stanja razvoja destinacije, valorizaciju i razvoj atrakcija, dostupnost destinacije, razvoj javne turističke infrastrukture, upravljanje turističkim tokovima, promet u destinaciji, javne službe i sigurnost.
(5) Članovi regionalne koordinacije su predsjednik regionalne turističke zajednice i predsjednici svih lokalnih turističkih zajednica na području za koje je regionalna turistička zajednica osnovana te predstavnik tijela državne uprave nadležnog za turizam i Hrvatske turističke zajednice.
(6) U radu regionalne koordinacije sudjeluje direktor regionalne turističke zajednice i po potrebi direktori lokalnih turističkih zajednica na njezinu području te drugi relevantni dionici.
Uloga turističke zajednice u upravljanju destinacijom
Članak 24.
(1) Uloga turističke zajednice u upravljanju destinacijom je planiranje i provedba mjera turističke politike, razvoj destinacije i praćenje ostvarenih ciljeva.
(2) Obveze turističke zajednice u upravljanju destinacijom su:
– integrirano upravljanje destinacijom na temelju plana upravljanja destinacijom
– upravljanje turističkim tokovima
– suradnja s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u unaprjeđenju razvoja destinacije
– suradnja s tijelom državne uprave nadležnim za turizam u razvoju turističke politike
– podrška drugim tijelima državne uprave u poslovima od značaja za razvoj destinacije
– druge obveze i zadaće propisane zakonom kojim se uređuje sustav turističkih zajednica.
Plan upravljanja destinacijom
Članak 25.
(1) Plan upravljanja destinacijom je planski dokument za razvoj održive destinacije.
(2) Plan upravljanja destinacijom izrađuje turistička zajednica za područje jedne ili više lokalnih ili regionalnih turističkih zajednica te Turistička zajednica Grada Zagreba.
(3) Kada se plan upravljanja destinacijom izrađuje za područje jedne ili više turističkih zajednica, o međusobnim pravima i obvezama svih uključenih turističkih zajednica, kao i o području obuhvata izrade sklapa se sporazum.
(4) Plan upravljanja destinacijom izrađuje se za razdoblje od četiri godine.
(5) U izradu plana upravljanja destinacijom turistička zajednica dužna je uključiti jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne ustanove i trgovačka društva u vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Republike Hrvatske, udruge koje izravno sudjeluju u kreiranju destinacijskog lanca vrijednosti u turizmu, nadležna tijela za prostorno planiranje, zdravstvo i kulturu, kao i druge dionike važne za planiranje razvoja turizma u destinaciji.
(6) Plan upravljanja destinacijom određuje smjer razvoja destinacije u skladu s aktima strateškog planiranja, prostornim planovima, planom upravljanja kulturnim dobrima i drugim važećim planovima i propisima, a sadrži:
– analizu stanja
– popis resursne osnove
– pokazatelje održivosti na razini destinacije propisane člankom 14. ovoga Zakona
– razvojni smjer s mjerama i aktivnostima potrebnim za njegovo ostvarenje
– prijedlog smjernica i preporuka za razvoj ili unaprjeđenje destinacije te
– popis projekata koji pridonose provedbi mjera potrebnih za doprinos ostvarenju pokazatelja održivosti na razini destinacije
– popis projekata od posebnog značaja za razvoj destinacije.
(7) U postupku donošenja plana upravljanja destinacijom turistička zajednica dužna je provesti javno savjetovanje o prijedlogu izrađenog plana upravljanja destinacijom te na drugi primjeren način osigurati sudjelovanje lokalnog stanovništva u postupku donošenja, sukladno propisu kojim se uređuje pravo na pristup informacijama.
(8) Plan upravljanja destinacijom donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave na prijedlog turističkog vijeća turističke zajednice.
(9) Ako se plan upravljanja destinacijom donosi za područje više jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave, plan upravljanja destinacijom donose predstavnička tijela svih jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave za čije se područje plan donosi.
(10) Usvojeni plan upravljanja destinacijom objavljuje se u službenom glasniku jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave i na mrežnim stranicama turističke zajednice.
(11) Plan upravljanja destinacijom mijenja se na isti način kako je usvojen.
(12) Metodologiju izrade plana upravljanja destinacijom, uključivanja ključnih dionika iz stavka 5. ovoga članka, izrade analize stanja i definiranja projekata značajnih za razvoj destinacije donosi ministar pravilnikom.
Plan upravljanja destinacijom na regionalnoj razini
Članak 26.
(1) Plan upravljanja destinacijom na regionalnoj razini izrađuju regionalne turističke zajednice.
(2) Plan upravljanja destinacijom na regionalnoj razini mora biti usklađen s aktima strateškog planiranja, prostornim planovima, planom upravljanja kulturnim dobrima i drugim važećim planovima i propisima, temeljen na pokazateljima održivosti, a mora uzeti u obzir i turističke tokove.
(3) Plan upravljanja destinacijom na regionalnoj razini, osim elemenata iz članka 25. stavka 6. ovoga Zakona, mora definirati i bitne elemente za upravljanje i marketing destinacije.
(4) Plan upravljanja destinacijom iz stavka 1. ovoga članka izrađuje regionalna turistička zajednica za područje za koje je osnovana.
(5) Plan upravljanja destinacijom iz stavka 1. ovoga članka donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave sukladno odredbama članka 25. ovoga Zakona.
(6) Kada se plan upravljanja destinacijom izrađuje za destinaciju koja obuhvaća područje više regionalnih turističkih zajednica, plan upravljanja destinacijom županijskim skupštinama predlažu turistička vijeća regionalnih turističkih zajednica, u skladu s prethodno sklopljenim sporazumom svih uključenih regionalnih turističkih zajednica.
Plan upravljanja destinacijom za Grad Zagreb
Članak 27.
(1) Plan upravljanja destinacijom za Grad Zagreb mora biti usklađen s aktima strateškog planiranja, prostornim planovima, planom upravljanja kulturnim dobrima i drugim važećim planovima i propisima, temeljen na pokazateljima održivosti, izračunu prihvatnih kapaciteta te mora uzeti u obzir i turističke tokove.
(2) Plan upravljanja destinacijom izrađuje Turistička zajednica Grada Zagreba sukladno odredbama članka 25. ovoga Zakona.
Plan upravljanja destinacijom na lokalnoj razini
Članak 28.
(1) Plan upravljanja destinacijom na lokalnoj razini mora biti usklađen s aktima strateškog planiranja, prostornim planovima, planom upravljanja kulturnim dobrima i drugim važećim planovima i propisima te planom upravljanja destinacijom na regionalnoj razini.
(2) Plan upravljanja destinacijom na lokalnoj razini mora biti temeljen na pokazateljima održivosti, izračunu prihvatnih kapaciteta ne starijem od četiri godine te mora uzeti u obzir i turističke tokove.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, lokalna turistička zajednica razvrstana u kategoriju III, IV i 0 indeksa turističke razvijenosti izrađuje plan upravljanja destinacijom na način da se plan ne mora temeljiti na izračunu prihvatnih kapaciteta.
(4) Plan upravljanja destinacijom iz stavka 1. ovoga članka izrađuje lokalna turistička zajednica.
(5) Plan upravljanja destinacijom iz stavka 1. ovoga članka donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave sukladno odredbama članka 25. ovoga Zakona.
(6) Kada se plan izrađuje za destinaciju koja obuhvaća područje više lokalnih turističkih zajednica, plan upravljanja destinacijom predstavničkim tijelima jedinica lokalne samouprave predlažu turistička vijeća lokalnih turističkih zajednica u skladu s prethodno sklopljenim sporazumom svih uključenih lokalnih turističkih zajednica.
Integrirano upravljanje destinacijom u smjeru održivosti
Članak 29.
(1) Obveza lokalne turističke zajednice, regionalne turističke zajednice i Turističke zajednice Grada Zagreba integrirano je upravljanje destinacijom na temelju plana upravljanja destinacijom, kroz upravljanje svim elementima koji čine destinaciju.
(2) Integrirano upravljanje destinacijom iz stavka 1. ovoga članka provodit će se kroz razvoj turističkih proizvoda, koordinaciju s ostalim dionicima u osiguravanju infrastrukture, kao i razvoj ljudskih potencijala, uz prethodnu analizu stanja i potreba destinacije, postojećih elemenata destinacije, osobito razine digitalizacije, pristupačnosti i održivosti te identificiranje potencijala na kojima se može graditi razvoj.
(3) Turistička zajednica u integriranom upravljanju destinacijom ima ulogu okupljanja i koordinacije dionika i marketinške potpore, a radi osmišljavanja i razvoja proizvoda.
Upravljanje turističkim tokovima
Članak 30.
(1) Turistička zajednica provodi mjere za upravljanje turističkim tokovima u suradnji s drugim dionicima u sustavu turizma.
(2) Mjere koje turistička zajednica može provoditi u smislu stavka 1. ovoga članka jesu:
– izrada plana dolaska posjetitelja na lokaciju s prijedlogom plana razgleda i vremenom trajanja
– izrada plana rasporeda i dinamike uplova i opskrbe brodova na kružnom putovanju
– izrada plana rasporeda i dinamike dolazaka autobusa i iskrcaja putnika na frekventnim turističkim mjestima
– druge mjere u skladu sa zadaćama turističke zajednice propisanim odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje sustav turističkih zajednica.
(3) Mjere iz stavka 2. ovoga članka provode se ako su predviđene planom upravljanja destinacijom, utemeljene na izračunu prihvatnih kapaciteta, i ako je odluku o provedbi mjera donijela jedinica lokalne samouprave, jedinica područne (regionalne) samouprave ili drugo nadležno tijelo.
Uloga lokalne i područne (regionalne) samouprave u upravljanju destinacijom
Članak 31.
(1) U upravljanju održivim razvojem turizma u destinaciji predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može, na temelju plana upravljanja destinacijom, a u skladu s prostornim planovima, donijeti odluku o:
– broju, vrsti i kategoriji ugostiteljskih objekata te objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge smještaja u dijelu ili na cijelom području jedinice lokalne samouprave na temelju izračuna prihvatnih kapaciteta
– kapacitetima smještajnih objekata u destinaciji na temelju izračuna prihvatnih kapaciteta
– upravljanju turističkim tokovima
– uvođenju turističkog ekološkog doprinosa
– ostalim mjerama iz svoje nadležnosti koje su vezane uz turizam.
(2) Odluka iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka donosi se najkasnije do 31. ožujka tekuće godine za iduću godinu.
(3) Odluka donesena na temelju stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka dostavlja se nadležnom tijelu u skladu sa zakonom kojim se uređuje ugostiteljstvo i usluge u turizmu koje je, uz uvjete propisane zakonom kojim se uređuje ugostiteljstvo i usluge u turizmu, dužno postupiti u skladu s tom odlukom prilikom izdavanja rješenja u postupku utvrđivanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i pružanja usluga u turizmu.
Turistički ekološki doprinos
Članak 32.
(1) Turistički ekološki doprinos plaćaju turisti koji se ne koriste uslugom smještaja u destinaciji, na način određen odlukom o uvođenju turističkog ekološkog doprinosa iz članka 31. stavka 1. podstavka 4. ovoga Zakona.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, turistički ekološki doprinos ne plaćaju:
a) djeca do 12 godina
b) osobe s invaliditetom od 70 % i većim i jedan pratitelj
c) osobe koje zbog potrebe rada ili obavljanja poslova borave u općini ili gradu u kojem nemaju prebivalište
d) profesionalni članovi posade na čarterskim plovilima i brodovima za višednevna kružna putovanja
e) sudionici školskih izleta koje su odobrile školske ustanove
f) osobe korisnici socijalne skrbi
g) studenti i đaci koji nemaju prebivalište u općini ili gradu u kojem se školuju.
(3) Ako jedinica lokalne samouprave donese odluku o uvođenju turističkog ekološkog doprinosa iz članka 31. stavka 1. podstavka 4. ovoga Zakona, odlukom određuje opseg primjene, obveznike plaćanja, razdoblje primjene, način naplate i njegovu visinu.
(4) Turistički ekološki doprinos uplaćuje se na poseban račun jedinice lokalne samouprave.
(5) Jedinica lokalne samouprave dužna je uplaćena sredstva turističkog ekološkog doprinosa koristiti za smanjenje negativnih utjecaja turizma na okoliš i klimu, prostor te za mjere očuvanja okoliša i prirode.
Suradnja turističke zajednice s jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave
Članak 33.
(1) Turistička zajednica pruža stručnu podršku jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave za koju je osnovana.
(2) U provedbi aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka turistička će zajednica:
– osigurati podatke za donošenje odluka o upravljanju razvojem održivog turizma
– predlagati mjere za razvoj destinacije
– predlagati mjere za smanjenje preopterećenosti komunalne infrastrukture i turističkih atrakcija
– predlagati donošenje odluka na temelju plana upravljanja destinacijom
– predlagati mjere upravljanja turističkim tokovima
– pružati drugu stručnu podršku u okviru propisanih zadaća.
Projekti od posebnog značaja za razvoj destinacije
Članak 34.
(1) Projekt od posebnog značaja za razvoj destinacije je projekt koji je kao projekt od posebnog značaja naveden u planu upravljanja destinacijom, a pridonosi provedbi plana upravljanja destinacijom i strateškom cilju definiranom aktima strateškog planiranja za razvoj turizma.
(2) Nositelj projekta od posebnog značaja za razvoj destinacije može biti turistička zajednica, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javna ustanova i trgovačko društvo u većinskom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske.
(3) Projekt od posebnog značaja za razvoj destinacije ima prednost pri sufinanciranju iz Fonda za turizam i ostalih namjenskih izvora financiranja, ako je u skladu s javnim pozivom i pravilima o potporama.
(4) Tijelo državne uprave nadležno za turizam uspostavlja, vodi i javno objavljuje bazu projekata od posebnog značaja za razvoj destinacije.
(5) Popis projekata od posebnog značaja za razvoj destinacije iz članka 25. stavka 6. podstavka 7. ovoga Zakona, radi upisa u bazu projekata, tijelu državne uprave nadležnom za turizam dostavlja jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave za svoje područje.
(6) Osim projekata iz stavka 1. ovoga članka, jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave dostavlja tijelu državne uprave nadležnom za turizam popis svih projekata iz plana upravljanja destinacijom.
ODJELJAK I. POTICAJNE MJERE DJELATNOSTIMA U TURIZMU
Sektorski prilagođeni kriteriji i pravni temelj poticanja djelatnosti u turizmu
Članak 35.
(1) Sektorski specifičan program poticanja koji se uređuje ovim Zakonom osnova je za donošenje poticajnih mjera namijenjenih djelatnostima u turizmu i ekosustavu turizma.
(2) Svrha poticajnih mjera iz stavka 1. ovoga članka je osiguranje ključnih strateških ciljeva razvoja turizma u smjeru održivosti u Republici Hrvatskoj koji se odnose na:
a) ravnomjeran cjelogodišnji i regionalno odnosno prostorno uravnoteženiji razvoj turizma koji uključuje i razvoj posebnih oblika turizma, kao i unaprjeđenje međunarodne povezanosti Republike Hrvatske
b) društveno i okolišno održivi razvoj turizma kojemu je cilj smanjivanje negativnog utjecaja turizma na okoliš, klimu i prostor
c) razvoj konkurentnog i inovativnog turizma, uključujući jačanje ljudskih potencijala, povećanje kvalitete smještajnih i ostalih kapaciteta u okviru turističke ponude, kao i diverzifikacija cjelokupne turističke ponude te digitalna transformacija turizma
d) povećanje otpornosti djelatnostima u turizmu na vanjske utjecaje.
(3) Mjerama iz stavka 1. ovoga članka poticat će se aktivnosti u turizmu:
a) ulaganja u turističke proizvode više dodane vrijednosti na cijelom području Republike Hrvatske i inovativne destinacijske ponude koja se temelji na klimatskim i prostornim obilježjima, povijesnom i kulturnom nasljeđu, prirodnoj baštini te drugim osobitostima svake destinacije radi ravnomjernijeg turističkog razvoja i smanjivanja sezonalnosti
b) ulaganja u javnu turističku infrastrukturu i razvoj turističke ponude, osobito u slabije turistički razvijenim područjima, te razvoj s time povezanih posebnih oblika turizma
c) unaprjeđenje prometne povezanosti, osobito povećanjem broja postojećih međunarodnih zračnih linija i otvaranja novih radi povezivanja s najvažnijim emitivnim tržištima te ulaganje u otvaranje novih željezničkih linija
d) ulaganja u zelenu i plavu tranziciju koja uključuju smanjivanje nastanka otpada, učinkovito korištenje energije i vode, poticanje kružnoga gospodarstva, korištenje energije iz obnovljivih izvora, smanjivanje emisija stakleničkih plinova, uvođenje ekoinovacija i standarda, certificiranja i dr.
e) ulaganja u stjecanje novih znanja, vještina i povećanje stručnih kompetencija u cjelokupnom sustavu turizma, usvajanje i provedbu programa cjeloživotnog obrazovanja usmjerenih na prekvalifikacije i usavršavanje, dodatno osposobljavanje i unaprjeđenje vještina radno sposobnog stanovništva za rad u turizmu, osobito obrazovanje mladih i početnika
f) ulaganja u unaprjeđenje strukture i kvalitete smještajnih, ugostiteljskih, sportsko-rekreativnih, zabavnih i ostalih kapaciteta odnosno sadržaja više dodane vrijednosti
g) ulaganja u nautički i čarterski turizam temeljen na očuvanju okoliša, kvalitetnim marinama i ostaloj infrastrukturi te implementaciji rješenja za smanjenje emisija onečišćujućih tvari opreme, vozila i plovila
h) ulaganja u nove projekte i pothvate u sustavu turističke ponude, primjerice projekte koji se odnose na prelazak s tradicionalnog smještaja u domaćinstvu u tržišno održivije smještajne kapacitete te ostale sadržaje više dodane vrijednosti
i) ulaganja u inovativne projekte mikro i malih te srednjih poduzetnika u sustavu turizma, kao i u djelatnostima u cjelokupnom lancu vrijednosti turizma
j) ulaganja u inovacije i digitalnu transformaciju turizma radi povećanja razine korištenja digitalnih kanala te povećanja razine digitalnih znanja i vještina dionika u sustavu turizma radi stvaranja ponude tehnološki naprednijih i personaliziranih usluga, kao i radi povećanja razine pristupačnosti te sinergije interneta stvari i računalnih sustava kojima je cilj unaprjeđenje postojeće i kreiranje inovativnih i modernih usluga
k) ulaganja u mjere koje će dodatno jačati sigurnost i otpornost turizma u Republici Hrvatskoj i mjere kreiranja potražnje za hrvatskim turističkim proizvodom na temelju tih obilježja.
(4) Djelatnostima u turizmu i ekosustava u turizmu u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se djelatnosti: pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, putničke agencije, organizatora putovanja (turoperatori) i ostalih rezervacijskih usluga te povezane djelatnosti, organizacije sastanaka i poslovnih sajmova, marina, rent-a-car te prijevoza putnika, za iznajmljivanje i davanje u najam plovnih prijevoznih sredstava u turističke svrhe.
Vrste poticajnih mjera
Članak 36.
(1) Poticajne mjere iz članka 35. ovoga Zakona su:
a) uspostava institucionalnog okvira za upravljanje razvojem turizma u smjeru održivosti, osiguravanje održivosti, upravljanje i promicanje destinacije, ulaganja u javnu turističku infrastrukturu dostupnu turistima bez ograničenja i druge mjere u okviru politika u području sustava turizma i upravljanja razvojem turizma u smjeru održivosti u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i
b) mjere državnih potpora u smislu članka 107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu: UFEU) namijenjene poduzetnicima u sustavu turizma.
(2) Poticajne mjere iz stavka 1. ovoga članka koje se odnose na državne potpore mogu se dodjeljivati samo ako su u skladu s pravilima o državnim potporama sadržanima u propisima o državnim potporama koje su usvojile institucije Europske unije.
Državne potpore
Članak 37.
(1) U okviru mjera državnih potpora iz članka 36. stavka 1. točke b) ovoga Zakona poduzetnicima u sustavu turizma dodjeljuju se kategorije i vrste državnih potpora:
a) regionalne državne potpore
b) državne potpore malim i srednjim poduzetnicima u obliku potpora za ulaganje i operativne potpore
c) državne potpore za zaštitu okoliša, uključujući ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama
d) državne potpore za inovacije
e) državne potpore za usavršavanje
f) državne potpore za zapošljavanje radnika u nepovoljnom položaju i radnika s invaliditetom
g) državne potpore za sportsku i višenamjensku rekreativnu infrastrukturu
h) ostale vrste potpora ovisno o aktivnosti koja je predmet poticaja sukladno članku 35. stavku 3. ovoga Zakona, uključujući i potpore male vrijednosti.
(2) Državne potpore iz stavka 1. ovoga članka dodjeljuju se na temelju programa potpora, uz uvjet spojivosti s pravilima o državnim potporama sadržanima u propisima iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona i u skladu s postupkom propisanim odredbama zakona kojim se uređuju državne potpore.
(3) Kriterij za dodjelu potpore je indeks turističke razvijenosti područja na kojem se provodi projekt ulaganja, doprinos projekta ulaganja produljenju turističke sezone i stvaranju radnih mjesta u djelatnostima u turizmu, diverzifikaciji i povećanju kvalitete turističke ponude te doprinosa projekta ulaganja zelenoj tranziciji, osobito u pogledu zahtjeva povezanih s emisijama stakleničkih plinova i ostalo.
(4) Državne potpore iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se dodijeliti poduzetniku u teškoćama u smislu definicije poduzetnika u teškoćama prema propisima o državnim potporama iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona.
(5) Pri dodjeli državnih potpora primjenjuju se pravila o zbrajanju (kumulaciji) potpora sukladno propisima o državnim potporama iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona.
(6) Programom potpora iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje se kategorija odnosno vrsta državne potpore koja se dodjeljuje poduzetnicima u djelatnostima u turizmu, uvjeti spojivosti državne potpore s člankom 107. stavkom 3. UFEU, svrha i cilj dodjele državne potpore, prihvatljivi troškovi i prihvatljivi korisnici, intenzitet i/ili iznos državne potpore, uvjeti koji se odnose na poticajni učinak potpore i na zbrajanje potpora, oblik potpore, iznos i izvor sredstava državnih potpora, procijenjeni učinak državne potpore, način i postupak dodjele državne potpore, važenje programa državnih potpora te ostali uvjeti spojivosti potpora sukladno odgovarajućim pravilima sadržanima u propisima o državnim potporama.
(7) Davatelj državnih potpora iz stavka 1. ovoga članka je tijelo državne uprave nadležno za turizam.
Posebni uvjeti za dodjelu državnih potpora u obliku umanjene stope poreza na dobit
Članak 38.
(1) U okviru poticajnih mjera koje se odnose na državne potpore iz članka 36. stavka 1. točke b) ovoga Zakona, za početno ulaganje ili za početno ulaganje u korist nove ekonomske djelatnosti u turizmu (djelatnosti oznake 55, 56, 79 i 93 Nacionalne klasifikacije djelatnosti), sukladno pravilima o regionalnim državnim potporama za ulaganje, poduzetnicima se dodjeljuje državna potpora u obliku umanjene stope poreza na dobit, i to:
a) za početno ulaganje ili za početno ulaganje u korist nove ekonomske djelatnosti u iznosu od najmanje 150.000,00 eura do 1.000.000,00 eura, stopa poreza na dobit umanjuje se za 50 % od propisane stope poreza na dobit u razdoblju do deset godina od početka ulaganja
b) za početno ulaganje ili za početno ulaganje u korist nove ekonomske djelatnosti u iznosu od najmanje 1.000.000,00 eura do 3.000.000,00 eura, stopa poreza na dobit umanjuje se za 75 % od propisane stope poreza na dobit u razdoblju do deset godina od početka ulaganja
c) za početno ulaganje ili za početno ulaganje u korist nove ekonomske djelatnosti u iznosu većem od 3.000.000,00 eura, stopa poreza na dobit umanjuje se za 100 % od propisane stope poreza na dobit u razdoblju do deset godina od početka ulaganja.
(2) Minimalan broj radnih mjesta povezanih s ulaganjem koje je potrebno otvoriti početnim ulaganjem iz stavka 1. ovoga članka bit će definiran uredbom iz stavka 10. ovoga članka.
(3) Sva početna ulaganja koja je pokrenuo isti korisnik državne potpore na razini grupe u razdoblju od tri godine od datuma početka radova na drugom ulaganju kojem je dodijeljena državna potpora smatraju se dijelom istog projekta ulaganja.
(4) Najviši godišnji iznos državne potpore koji korisnik potpore za ulaganje može koristiti na temelju ovoga Zakona ne može biti veći od 7.000.000,00 eura. Regionalne potpore za ulaganja dodjeljuju se sukladno karti regionalnih potpora odobrenoj u skladu s člankom 3. točkama (a) i (c) Ugovora o funkcioniranju Europske unije koja je na snazi u trenutku dodjele potpora.
(5) Početno ulaganje u smislu stavka 1. ovoga članka je ulaganje u materijalnu i nematerijalnu imovinu poduzetnika u djelatnosti u turizmu koje je povezano s jednim od:
a) osnivanjem nove poslovne jedinice
b) proširenjem kapaciteta postojeće poslovne jedinice
c) diversifikacijom outputa poslovne jedinice na proizvode koje poslovna jedinica prethodno nije proizvodila ili usluge kojima se nije prethodno bavila
d) temeljitom promjenom sveukupnog proizvodnog procesa ili općeg pružanja usluga na koje se odnosi ulaganje u poslovnu jedinicu.
(6) Početnim ulaganjem kojim se pokreće nova ekonomska djelatnost u smislu stavka 1. podstavka c) ovoga članka smatra se ulaganje u materijalnu i nematerijalnu imovinu koje je povezano s:
a) osnivanjem nove poslovne jedinice i/ili
b) diversifikacijom djelatnosti poslovne jedinice, pod uvjetom da nova djelatnost nije ista ili slična djelatnosti koja se prethodno obavljala u poslovnoj jedinici.
(7) Istom ili sličnom djelatnosti iz stavka 6. ovoga članka smatra se djelatnost iz istog razreda (četveroznamenkasta brojčana oznaka) statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti Nacionalne klasifikacije djelatnosti.
(8) Samo stjecanje udjela u poduzetniku ili zamjensko ulaganje ne smatra se početnim ulaganjem kojim se pokreće nova ekonomska djelatnost.
(9) Za ulaganja u iznosu od najmanje 100.000,00 eura do 5.000.000,00 eura za kupnju ili najam u trajanju od najmanje 12 mjeseci čistih plovila koja barem djelomično pokreće električna energija ili vodik ili plovila s nultim emisijama, kao i za prilagodbu plovila koja plovilima omogućava da se kvalificiraju kao čista plovila ili plovilima s nultim emisijama, poduzetnicima koji kao osnovnu djelatnost obavljaju djelatnost iznajmljivanja i davanja u najam plovnih prijevoznih sredstava (oznaka 77.34 statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti Nacionalne klasifikacije djelatnosti) stopa poreza na dobit umanjuje se za 100 % od propisane stope poreza na dobit u razdoblju do deset godina od početka ulaganja u skladu s pravilima o državnim potporama za zaštitu okoliša.
(10) Vlada Republike Hrvatske, uredbom koja predstavlja program potpora u smislu članka 37. stavka 2. ovoga Zakona, propisuje način ostvarivanja prava na dodjelu državne potpore u obliku umanjene stope poreza na dobit iz ovoga članka, uvjete spojivosti državne potpore s pravilima o regionalnim državnim potporama za ulaganja i odgovarajućim pravilima o državnim potporama za zaštitu okoliša na temelju kriterija propisanih člankom 37. stavkom 3. ovoga Zakona, prihvatljive troškove, prihvatljive korisnike, intenzitet potpore, učinak poticaja, primjenu kriterija i način izračuna državne potpore te druga pitanja od značaja za donošenje odluke o potpori pojedinačnom korisniku potpore.
1. Uredba o poticanju ulaganja u sektoru turizma
Korištenje državne potpore u obliku umanjene stope poreza na dobit
Članak 39.
(1) Državna potpora u obliku umanjene stope poreza na dobit iz članka 38. ovoga Zakona ima učinak poticaja i može se zbrajati s drugim državnim potporama i potporama male vrijednosti u skladu s pravilima sadržanima u propisima iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Državna potpora u obliku umanjene stope poreza na dobit iz članka 38. ovoga Zakona ne može se dodijeliti poduzetniku u teškoćama u smislu definicije poduzetnika u teškoćama prema propisima o državnim potporama iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) Visina državne potpore u obliku umanjene stope poreza na dobit tijekom cijelog razdoblja korištenja te potpore određuje se u apsolutnom iznosu kao razlika između iznosa obračuna poreza koji bi se morao platiti prema važećoj stopi poreza na dobit u trenutku dodjele potpore izračunanog sukladno propisima kojima se uređuje porez na dobit i iznosa poreza na dobit odobrenog na temelju članka 38. ovoga Zakona.
(4) Ako korisnik potpore tijekom razdoblja korištenja potpore iz članka 38. ovoga Zakona prestane biti obveznik poreza na dobit, prestaje mu pravo korištenja poreznih poticaja za preostalo razdoblje za koje su mu odobrene potpore, uz obvezu očuvanja projekta ulaganja sukladno pravilima o potporama sadržanima u propisima iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona.
(5) Ako korisnik državne potpore ne ispuni uvjete iz članka 38. ovoga Zakona i uredbe iz članka 38. stavka 10. ovoga Zakona, gubi pravo korištenja državne potpore u obliku umanjene stope poreza na dobit za cijelo vrijeme za koje mu je potpora dodijeljena te je dužan izvršiti povrat sredstava koja je stekao korištenjem odobrene potpore uvećano za iznos osnovne referentne stope koja se određuje i objavljuje na temelju pravila o državnim potporama, uvećane za 100 baznih bodova.
(6) Povrat sredstava potpore iz stavka 5. ovoga članka ne smije biti manji od cjelovitog povrata nezakonite potpore, uključujući plaćanje kamata za cijelo razdoblje tijekom kojega je poduzetnik potporu koristio po stopi koja je jednaka stopi koja bi se primjenjivala da je iznos potpore morao pozajmiti na tržištu u razdoblju korištenja državne potpore.
Posebni uvjeti za dodjelu državnih potpora za aktiviranje neaktivne imovine u obliku umanjenja naknade za raspolaganje neaktivnom imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske
Članak 40.
(1) Državna potpora u obliku umanjenja naknade za raspolaganje neaktivnom imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske može se dodijeliti za početna ulaganja u materijalnu imovinu kojima se aktivira neaktivna imovina u vlasništvu Republike Hrvatske ako je vrijednost početnog ulaganja najmanje 3.000.000,00 eura, uz uvjet spojivosti potpore s pravilima za dodjelu regionalnih državnih potpora za ulaganja sukladno propisima o državnim potporama iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona i uredbi iz članka 38. stavka 10. ovoga Zakona te uz uvjet da je tijelo nadležno za raspolaganje državnom imovinom donijelo odluku kojom se korisniku potpore odobrava davanje nekretnine u zakup ili mu se odobrava osnivanje prava građenja.
(2) Neaktivnom imovinom u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se zemljište i/ili građevina u vlasništvu Republike Hrvatske kojom upravlja tijelo nadležno za upravljanje državnom imovinom, a koja imovina nije u funkciji odnosno na kojoj se ne obavlja nikakva ekonomska djelatnost.
(3) Neaktivnom imovinom u smislu ovoga Zakona ne smatra se imovina u vlasništvu Republike Hrvatske ako nisu riješeni imovinskopravni odnosi vezani uz tu imovinu, imovina na kojoj postoji upisani teret koji priječi raspolaganje te imovina koja u naravi ima status poljoprivrednog zemljišta, šumskog ili turističkog zemljišta u skladu s posebnim propisima.
(4) Projekt aktiviranja neaktivne imovine u smislu ovoga Zakona je projekt ulaganja za koji se odobrava državna potpora, a koje predstavlja ulaganje u dugotrajnu imovinu.
(5) Postupak kojim se korisniku potpore odobrava davanje nekretnine u zakup ili osnivanje prava građenja provodi se u skladu s propisom kojim se uređuje upravljanje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske.
(6) Minimalan broj radnih mjesta povezanih s ulaganjem koje je potrebno otvoriti početnim ulaganjem iz stavka 1. ovoga članka bit će definiran uredbom iz članka 38. stavka 10. ovoga Zakona.
(7) Državna potpora iz stavka 1. ovoga članka mora imati učinak poticaja i može se zbrajati (kumulirati) s drugim državnim potporama i potporama male vrijednosti za iste prihvatljive troškove do najvišeg intenziteta i iznosa potpore određenog propisima o državnim potporama iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona.
(8) Državna potpora iz stavka 1. ovoga članka ne može se dodijeliti poduzetniku u teškoćama u smislu definicije poduzetnika u teškoćama prema propisima o državnim potporama iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona.
(9) Korisnik državne potpore dužan je tijekom provedbe projekta ulaganja iz stavka 1. ovoga članka izvršiti materijalno ulaganje u neaktivnu imovinu koja mu je dana u zakup ili na kojoj je osnovano pravo građenja, u visini od najmanje 50 % procijenjene tržišne vrijednosti neaktivne imovine u trenutku dodjele potpore.
(10) Obveza iz stavka 9. ovoga članka ne smatra se ispunjenom ako se radi samo o unosu opreme u predmetno ulaganje.
(11) Smatrat će se da je državna potpora iz stavka 1. ovoga članka dodijeljena sklapanjem ugovora o osnivanju prava građenja ili ugovora o zakupu neaktivne imovine u vlasništvu Republike Hrvatske između tijela nadležnog za raspolaganje imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske i korisnika potpore, a čiji je sadržaj usklađen s propisima kojima se uređuje upravljanje imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske i s odgovarajućim pravilima o državnim potporama.
(12) U slučaju neispunjenja uvjeta iz stavka 9. ovoga članka odnosno ako korisnik potpore iz ovoga članka nakon trogodišnjeg razdoblja realizacije projekta ulaganja ne uveća za 50 % vrijednost neaktivne imovine u odnosu na njezinu procijenjenu vrijednost u trenutku dodjele potpore, ugovor o zakupu neaktivne imovine ili o osnivanju prava građenja iz stavka 11. ovoga članka raskida se bez prava korisnika potpore na povrat uloženih sredstava u predmetnu imovinu.
(13) Ako korisnik državne potpore ne ispuni uvjete iz ovoga članka i uredbe iz članka 38. stavka 10. ovoga Zakona, gubi pravo korištenja državne potpore u obliku aktiviranja neaktivne državne imovine za cijelo vrijeme za koje mu je potpora dodijeljena te je dužan platiti puni iznos zakupnine ili naknade za osnivanje prava građenja definiran ugovorom iz stavka 11. ovoga članka.
(14) Uredbom iz članka 38. stavka 10. ovoga Zakona propisuje se i način ostvarivanja prava na dodjelu državne potpore u obliku potpore za aktiviranje neaktivne imovine u vlasništvu Republike Hrvatske iz ovoga članka, uvjeti spojivosti državne potpore s pravilima o regionalnim državnim potporama za ulaganja i odgovarajućim pravilima o državnim potporama za zaštitu okoliša na temelju kriterija propisanih člankom 37. stavkom 3. ovoga Zakona, prihvatljivi troškovi, prihvatljivi korisnici, intenzitet potpore, učinak poticaja, primjena kriterija i način izračuna državne potpore te druga pitanja od značaja za donošenje odluke o potpori pojedinačnom korisniku potpore.
Dodjela i korištenje državne potpore u obliku umanjene stope poreza na dobit i potpore za aktiviranje neaktivne imovine u vlasništvu Republike Hrvatske u korist razvoja djelatnosti u turizmu
Članak 41.
(1) Državne potpore iz članaka 38. i 40. ovoga Zakona dodjeljuju se na temelju zahtjeva za dodjelu potpore tijelu državne uprave nadležnom za turizam podnesenog prije početka radova na projektu ulaganja.
(2) Na temelju podnesenog zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka tijelo državne uprave nadležno za turizam utvrđuje prihvatljivost zahtjeva u smislu odredbi ovoga Zakona odnosno provodi postupak dodjele potpore, u suradnji s Ministarstvom financija – Poreznom upravom kada se radi o potpori iz članka 38. ovoga Zakona te tijelom državne uprave nadležnim za upravljanje državnom imovinom kada se radi o potpori iz članka 40. ovoga Zakona.
(3) Nakon provedenog postupka iz stavka 2. ovoga članka tijelo državne uprave nadležno za turizam izdaje odobrenje potpore koje sadrži uvjete i obveze glede korištenja potpore, najkasnije 60 dana od dana podnošenja potpunog zahtjeva za dodjelu potpore.
(4) Korisnik potpore u obvezi je tijekom korištenja potpore tijelu državne uprave nadležnom za turizam podnositi godišnja pisana izvješća o provedbi projekta ulaganja, uključujući podatke o prihvatljivim troškovima, iskorištenju potpore te o izvršenju obveze očuvanja predmetnog ulaganja sukladno odobrenju potpore.
(5) Godišnje izvješće iz stavka 4. ovoga članka, kada se radi o potporama iz članka 38. ovoga Zakona, korisnik potpore dužan je dostaviti i Ministarstvu financija – Poreznoj upravi, uz prijavu poreza na dobit u skladu s rokovima i uvjetima uređenim propisima kojima se uređuje porez na dobit.
(6) Korisnik potpore obvezan je o svakoj promjeni odnosno okolnostima koje su se izmijenile od trenutka dodjele potpore, a koje bi mogle utjecati na odobrenje potpore ili na spojivost dodjele potpore s unutarnjim tržištem i na usklađenost potpore s ovim Zakonom, bez odgađanja obavijestiti tijelo državne uprave nadležno za turizam.
(7) Ako korisnik potpore ne dostavi godišnje izvješće u roku predviđenom u odobrenju potpore, prestaje mu pravo korištenja dodijeljene potpore.
(8) Uredbom iz članka 38. stavka 10. ovoga Zakona, osim odredbi koje se odnose na uvjete spojivosti državnih potpora iz članaka 38. i 40. ovoga Zakona s pravilima o dodjeli regionalnih državnih potpora za ulaganja i potpora za zaštitu okoliša, uredit će se i postupak podnošenja zahtjeva za dodjelu potpore, odobravanja i korištenja državne potpore, uključujući i pripadajuće obrasce i potrebnu dokumentaciju, sadržaj godišnjih izvješća iz stavka 4. ovoga članka te detaljnije opisati način dodjele potpore na temelju kriterija navedenih u članku 37. stavku 3. ovoga Zakona i druga pitanja od značaja za dodjelu i korištenje državnih potpora u skladu s odredbama ovoga Zakona.
ODJELJAK II. FOND ZA TURIZAM
Sredstva Fonda za turizam
Članak 42.
(1) Fond za turizam čine sredstva namijenjena razvoju turističke infrastrukture i očuvanju resursne osnove.
(2) Sredstva Fonda za turizam namjenska su sredstva koja se nalaze u državnom proračunu u razdjelu tijela državne uprave nadležnog za turizam.
(3) Sredstva se u Fond za turizam uplaćuju na temelju propisa kojim se uređuje pitanje neprocijenjenog građevinskog zemljišta te na temelju propisa o neprocijenjenom građevinskom zemljištu kojim je propisana obveza uplate sredstava u Fond za turizam.
Način dodjele sredstava Fonda za turizam
Članak 43.
(1) Sredstva Fonda za turizam tijelo državne uprave nadležno za turizam dodjeljuje putem javnog poziva za dostavu projektnih prijedloga.
(2) Sredstvima Fonda za turizam financiraju se projekti koji su planom upravljanja destinacijom navedeni kao projekti od posebnog značaja za destinaciju.
(3) Osim u svrhu propisanu člankom 42. stavkom 1. ovoga Zakona, sredstva se mogu dodijeliti i u druge svrhe, ako je tako propisano propisom iz članka 42. stavka 3. ovoga Zakona.
ODJELJAK III. PRAĆENJE I ANALIZA UČINAKA ULAGANJA
Praćenje i analiza ulaganja
Članak 44.
(1) Tijelo državne uprave nadležno za turizam dužno je uspostaviti sustav praćenja i analize ulaganja.
(2) Analize iz stavka 1. ovoga članka moraju obuhvatiti postignute učinke i utjecaj provedbe ulaganja na održivost.
(3) Podatke i analize izrađene na temelju stavka 1. ovoga članka davatelj potpora dužan je koristiti pri planiranju provedbe mjera, politika i akata strateškog planiranja.
Baza podataka o projektima kojima je dodijeljena potpora
Članak 45.
(1) Radi praćenja i analize ulaganja uspostavlja se baza podataka o projektima kojima je dodijeljena potpora.
(2) Baza podataka vodi se u elektroničkom obliku.
(3) Sadržaj, ustroj i način vođenja baze podataka, kao i analize podataka uređuje pravilnikom ministar.
Analiza učinaka mjera
Članak 46.
(1) Analize iz članka 44. ovoga Zakona davatelj potpore provodi periodično, a najmanje svake četiri godine.
(2) Metodologija izrade analize učinaka mjera propisuje se pravilnikom iz članka 45. stavka 3. ovoga Zakona.
Strateško planiranje
Članak 47.
(1) Strateško planiranje razvoja turizma u smjeru održivosti na nacionalnoj razini ostvaruje se donošenjem i provedbom nacionalne strategije razvoja turizma i nacionalnog plana razvoja održivog turizma.
(2) Strategiju razvoja turizma izrađuje tijelo državne uprave nadležno za turizam, a donosi je Hrvatski sabor.
(3) Svi akti strateškog planiranja na razini jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju, u dijelu koji se odnosi na turizam, biti usklađeni s aktima strateškog planiranja iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Svi planski i marketinški dokumenti turističkih zajednica moraju biti usklađeni s aktima strateškog planiranja iz stavka 1. ovoga članka.
Nadzor
Članak 48.
(1) Nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega provodi tijelo državne uprave nadležno za turizam.
(2) U provedbi nadzora tijelo državne uprave nadležno za turizam može dati obvezne upute kojima se turističkoj zajednici nalaže postupanje u skladu s odredbama ovoga Zakona.
Nadzor nad korištenjem potpora
Članak 49.
(1) Tijelo državne uprave nadležno za turizam, u suradnji s tijelom državne uprave nadležnim za financije, provodi nadzor nad korištenjem potpora kod korisnika potpora radi otkrivanja, otklanjanja i sankcioniranja eventualnih nepravilnosti i nezakonitosti.
(2) Tijelo državne uprave nadležno za turizam samostalno ili u suradnji s tijelom državne uprave nadležnim za financije i tijelom državne uprave nadležnim za upravljanje državnom imovinom provodi nadzor nad državnim potporama dodijeljenim na temelju ovoga Zakona te je u slučaju utvrđivanja nezakonitog korištenja odobrene potpore dužno provesti povrat u skladu s odredbom članka 39. stavka 5. i članka 40. stavka 13. ovoga Zakona.
Nadzor nad namjenskim korištenjem sredstava turističkog ekološkog doprinosa
Članak 50.
Nadzor nad namjenskim korištenjem sredstava turističkog ekološkog doprinosa provodi tijelo državne uprave nadležno za financije.
Rok za donošenje podzakonskih propisa
Članak 51.
(1) Vlada Republike Hrvatske će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluku iz članka 8. stavka 3. i uredbu iz članka 38. stavka 10. ovoga Zakona.
(2) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti pravilnike iz članka 13. stavka 5., članka 18. stavka 6., članka 19. stavka 4., članka 25. stavka 12. i članka 45. stavka 3. ovoga Zakona.
(3) Ministar će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluku iz članka 11. stavka 3. ovoga Zakona.
Obveza usklađivanja općih akata turističkih zajednica
Članak 52.
Postojeće turističke zajednice dužne su uskladiti svoje opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Rok za donošenje plana upravljanja destinacijom
Članak 53.
(1) Odluku o upućivanju prijedloga plana upravljanja destinacijom iz članka 26. stavka 1. i članka 28. stavka 3. ovoga Zakona turistička zajednica donijet će u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Odluku o upućivanju prijedloga plana upravljanja destinacijom iz članka 27. stavka 2. i članka 28. stavka 1. ovoga Zakona turistička zajednica dužna je donijeti u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Stupanje na snagu
Članak 54.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2024.