Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu

NN 75/13, 36/15, 46/17152/22

na snazi od 20.05.2017.

Uživajte...

Baza je ažurirana 28.02.2024. 

zaključno sa NN 22/24

I. OPĆE ODREDBE

Namjena zakona

Članak 1. (NN 152/22)

Ovim se Zakonom uređuje radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje, prekidi vožnje i dokumentacija, pravila o upućivanju vozača, način, uvjeti i postupak stjecanja dozvole za radionice, memorijske kartice i uvjeti za njihovo izdavanje, postupci i provjere, službene evidencije, nadzor i inspekcija, odgovornost te prekršajne odredbe.

Instrumenti usklađivanja

Članak 2. (NN 36/15, 46/17, 152/22)

(1) Ovim se Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju sljedeći akti Europske unije:

– Direktiva 2002/15 EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju djelatnost mobilnog cestovnog prijevoza (SL L 80, 23. 3. 2002.),

– Direktiva 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu uredbi Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i br. 3821/85 o socijalnim propisima vezanim uz djelatnost cestovnog prijevoza te kojom se ukida Direktiva Vijeća 88/599/EEZ – Izjave (Tekst značajan za EGP) (SL L 102, 11. 4. 2006.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2020/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU za upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa te izmjeni Direktive 2006/22/EZ u vezi sa zahtjevima za provedbu i Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 249, 31. 7. 2020.).

(2) Ovim se Zakonom osigurava provedba sljedećih akata Europske unije:

Uredbe (EZ) 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenih socijalnih propisa vezanih uz cestovni prijevoz, a kojom se mijenjaju uredbe Komisije (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te kojom se ukida Uredba Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (Tekst značajan za EGP) (SL L 102, 11. 4. 2006.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 561/2006),

Uredbe (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (Tekst značajan za EGP) (SL L 60, 28. 2. 2014.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 165/2014),

Uredbe Komisije (EU) br. 2016/403 od 18. ožujka 2016. o dopuni Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu klasifikacije teških povreda pravila Unije koje mogu dovesti do gubitka dobrog ugleda cestovnog prijevoznika te o izmjeni Priloga III Direktive 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 74, od 19. 3. 2016.).

Primjena Zakona

Članak 3. (NN 36/15, 46/17, 152/22)

(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na cestovni prijevoz tereta gdje najveća dopuštena masa vozila, uključujući prikolicu ili poluprikolicu, prelazi 3,5 tona, kao i na cestovni prijevoz putnika vozilima koja su konstruirana ili trajno prilagođena za prijevoz više od devet osoba, uključujući vozača, te su namijenjena za tu svrhu (u daljnjem tekstu: autobusi).

(2) Vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t i autobusi moraju imati ugrađen tahograf u skladu s Uredbom (EU) br. 165/2014.

(3) Ovaj se Zakon primjenjuje na prijevoznike, mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza i vozače te na samozaposlene vozače.

(4) Ovaj se Zakon primjenjuje na radionice za ugradnju, aktivaciju, ispitivanje, kalibriranje, plombiranje i demontažu tahografa te ispitivanje ograničivača brzine.

 

Značenje pojmova

Članak 4. (NN 36/15, 152/22)

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. »AETR« je Europski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodni cestovni prijevoz, sklopljen u Ženevi 1. srpnja 1970.,

2. »mjesto rada« je:

– mjesto sjedišta pravne osobe ili fizičke osobe – obrtnika, kao i mjesto podružnice pravne osobe ili fizičke osobe – obrtnika, bez obzira na to jesu li one smještene u istome mjestu kao i glavni ured ili glavno mjesto poslovanja, za koju osoba koja obavlja mobilnu aktivnost cestovnog prijevoza radi,

– vozilo koje mobilni radnici koriste pri obavljanju svojih aktivnosti u cestovnom prijevozu,

– sva ostala mjesta u kojima se obavljaju aktivnosti vezane uz prijevoz,

3. »mobilni radnik« je svaki radnik koji čini dio prijevoznog osoblja zaposlen u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe, uključujući vježbenike i naučnike glede odredaba koje se odnose na odmore mobilnih radnika,

4. »noćni rad« je rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena, odnosno rad koji se obavlja u razdoblju između 00.00 i 5.00 sati,

5. »osoba koja obavlja mobilne aktivnosti u cestovnom prijevozu« je mobilni radnik i samozaposleni vozač,

6. »radno vrijeme« je vrijeme od početka do završetka rada tijekom kojeg se mobilni radnik nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju poslodavcu te obavlja svoje poslove. U radno se vrijeme ubraja:

a) vrijeme provedeno u svim aktivnostima u cestovnom prijevozu:

– vožnja,

– utovar i istovar,

– pomoć putnicima pri ulasku i izlasku iz vozila,

– čišćenje i tehničko održavanje,

– svi ostali poslovi čija je svrha osiguravanje sigurnosti vozila, njegova tereta i putnika ili ispunjavanje zakonskih obveza koje su vezane uz vožnju koja je u tijeku, uključujući i nadzor utovara i istovara, administrativnih formalnosti s policijom, carinom, inspekcijskim službama i dr.,

b) vrijeme tijekom kojeg mobilni radnik ne može slobodno raspolagati svojim vremenom te mora biti na svom radnom mjestu, spreman poduzeti svoje uobičajene poslove, pri čemu su neki poslovi vezani uz dežurstva, posebno tijekom vremena čekanja na utovar ili istovar, kada vrijeme trajanja nije unaprijed poznato prije polaska ili prije početka trajanja dotičnog razdoblja,

c) u slučaju samozaposlenih vozača, na vrijeme od početka do kraja rada primjenjuje se ista definicija, tijekom kojega se samozaposleni vozač nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju strankama i obavljajući svoje zadaće ili aktivnosti, osim općih administrativnih poslova koji nisu izravno vezani uz određenu vožnju koja je u tijeku,

7. »razdoblja raspoloživosti« su razdoblja koja se isključuju iz radnog vremena, a znače:

a) razdoblja tijekom kojih mobilni radnik ne mora ostati na svom radnom mjestu, ali mora biti na raspolaganju za sve pozive kako bi počeo ili nastavio voziti ili obavljati druge poslove, a koja ne uključuju razdoblja stanke i odmora. Razdoblja raspoloživosti uključuju posebno razdoblja tijekom kojih mobilni radnik prati vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom te razdoblja čekanja na graničnim prijelazima ili zbog zabrane prometovanja. Razdoblja i njihovo predviđeno trajanje moraju mobilnom radniku biti poznati unaprijed, odnosno prije polaska ili neposredno prije stvarnog početka utvrđenog razdoblja, ili pod općim uvjetima dogovorenim između socijalnih partnera i/ili u skladu s uvjetima propisanim nacionalnim zakonodavstvom,

b) za mobilne radnike koji voze u timu, vrijeme koje provedu sjedeći pokraj vozača ili na ležaju dok je vozilo u kretanju,

8. »samozaposleni vozač« je fizička osoba – obrtnik čija je djelatnost javni cestovni prijevoz putnika ili tereta, koji posjeduje licenciju za obavljanje te djelatnosti, koji radi sam za sebe i koji nije vezan ugovorom o radu ili drugim oblikom radnog odnosa, koji je slobodan organizirati radne aktivnosti čiji prihod izravno ovisi o zaradi i koji ima slobodu, samostalno ili suradnjom između samozaposlenih vozača, stupati u poslovne odnose s više klijenata,

9. »tjedan« je razdoblje između ponedjeljka od 00.00 sati i nedjelje do 24.00 sata,

10. »bilateralni prijevoz robe« je kretanje robe, na temelju ugovora o prijevozu, iz države članice poslovnog nastana u drugu državu članicu ili treću zemlju ili iz druge države članice ili treće zemlje u državu članicu poslovnog nastana,

11. »bilateralni prijevoz putnika u međunarodnom povremenom ili linijskom prijevozu putnika« je prijevoz u okviru kojeg vozač obavi bilo koju od sljedećih radnji:

a) primi putnike u državi članici poslovnog nastana i iskrca ih u drugoj državi članici ili trećoj zemlji,

b) primi putnike u državi članici ili trećoj zemlji i iskrca ih u državi članici poslovnog nastana ili

c) primi putnike i iskrca ih u državi članici poslovnog nastana radi odlazaka na lokalne izlete u drugu državu članicu ili treću zemlju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1073/2009,

12. »sustav IMI« je informacijski sustav kako je definiran Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća.

 

II. RADNO VRIJEME I STANKE

Raspored radnog vremena

Članak 5. (NN 36/15)

(1) Puno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika je 48 sati.

(2) Maksimalno tjedno radno vrijeme može se produljiti do 60 sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen unutar razdoblja od četiri mjeseca.

(3) Ako mobilni radnik obavlja poslove za različite poslodavce, radno vrijeme predstavlja zbroj radnih sati kod svih poslodavaca. Poslodavac je dužan od mobilnog radnika koji radi kod više poslodavaca pisanim putem zatražiti evidenciju ili izračun radnog vremena koje je mobilni radnik obavio za drugog poslodavca.

(4) Mobilni radnik dužan je izračun iz stavka 3. ovoga članka u pisanom obliku dostaviti poslodavcu kod kojega je zaposlen.

Stanka

Članak 6. (NN 36/15)

(1) Mobilni radnici koji obavljaju mobilnu aktivnost u cestovnom prijevozu moraju najkasnije nakon šest sati neprekidnog rada imati stanku tijekom koje ne mogu upravljati vozilom ili obavljati druge poslove te koja se koristi isključivo za odmor, osim ako AETR sporazum ili Uredba (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća predviđa bolju zaštitu.

(2) Radno vrijeme se prekida stankom koja traje najmanje 30 minuta ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi između šest i devet sati, a stankom od najmanje 45 minuta ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od devet sati.

(3) Stanke iz stavka 2. ovoga članka mogu se raspodijeliti na više razdoblja tijekom radnog vremena, s tim da svaka od njih mora trajati najmanje 15 minuta.

Noćni rad

Članak 7.

(1) Ako mobilni radnici obavljaju noćni rad, njihovo ukupno radno vrijeme ne smije trajati dulje od deset sati unutar svakog 24-satnog razdoblja.

(2) Naknada za noćni rad mobilnim radnicima se isplaćuje sukladno posebnom propisu o radu, odnosno sukladno kolektivnom ugovoru uz uvjet da takva naknada ne smije poticati ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa.

Izuzeća od tjednoga radnog vremena i noćnog rada

Članak 8. (NN 36/15)

(1) Iznimno od odredbi članaka 5. i 7. ovoga Zakona, u linijskom prijevozu putnika do 50 km, ako za to postoji potreba iz objektivnih, tehničkih ili razloga koji se odnose na organizaciju rada, na puno tjedno radno vrijeme i noćni rad mobilnih radnika mogu se primjenjivati odredbe zakona kojim se uređuju radni odnosi ili kolektivni ugovor, pod uvjetom da postoji dogovor predstavnika poslodavaca i radnika.

(2) Iznimka od odredbe članka 5. ovoga Zakona ne može rezultirati utvrđivanjem referentnog razdoblja duljeg od šest mjeseci, radi izračuna maksimalnoga tjednoga radnog vremena od 48 sati.

(3) Iznimke koje su propisane za prijevoz vozilima iz članka 13. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 primjenjuju se u cijelosti.

(4) Na vozače vozila koja su izuzeta u članku 13. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 primjenjuje se zakon kojim se uređuju radni odnosi.

 

Informiranje i evidencije

Članak 9. (NN 46/17, 152/22)

(1) Poslodavci su dužni mobilne radnike upoznati s odredbama iz članaka 5., 6. i 7. ovoga Zakona te drugim propisima, kolektivnim ugovorima, odnosno njihovim općim aktima koji su doneseni na temelju ovoga Zakona te s odredbama o njihovoj provedbi koje se odnose na rad ili radne odnose.

(2) Poslodavci su dužni evidentirati radno vrijeme mobilnih radnika.

(3) Evidencija se mora čuvati najmanje tri godine nakon isteka razdoblja na koje se odnosi.

(4) Za evidenciju radnog vremena mobilnih radnika odgovorni su poslodavci.

(5) Radno vrijeme mobilnih radnika iz stavka 2. ovoga članka evidentira se na temelju podataka iz tahografa.

(6) Poslodavci su dužni prenositi podatke iz tahografa u središnji informacijski sustav za obradu tahografskih podataka.

(7) Podaci iz stavka 2. ovoga članka pohranjuju se i u slučaju demontaže pojedinog tahografa kojim se nadzire radno vrijeme mobilnih radnika.

(8) Poslodavci su dužni mobilnim radnicima na njihov zahtjev osigurati preslike evidencija o obavljenim radnim satima.

(9) Ministar nadležan za promet (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom propisuje način prijenosa podataka i način vođenja evidencije iz tahografa.

 

III. VREMENA VOŽNJE, PREKIDI VOŽNJE, DOKUMENTACIJA I POSEBNA PRAVILA O UPUĆIVANJU VOZAČA

Članak 10. (NN 36/15)

(1) Kada vozač upravlja vozilom koje je opremljeno analognim tahografom, na zahtjev ovlaštene osobe mora predočiti isprave sukladno članku 36. stavku 1. Uredbe (EU) br. 165/2014.

(2) Kada vozač upravlja vozilom koje je opremljeno digitalnim tahografom, na zahtjev ovlaštene osobe mora predočiti isprave sukladno članku 36. stavku 2. Uredbe (EU) br. 165/2014.

Članak 11.

Kolektivnim ugovorom i drugim ugovorima između socijalnih partnera mogu se za osobe koje obavljaju mobilnu djelatnost cestovnog prijevoza odrediti povoljniji uvjeti (vremena vožnje, prekida vožnje, dnevnih i tjednih odmora itd.) od onih propisanih odredbama ovoga Zakona, radi zaštite njihova zdravlja i sigurnosti, vodeći računa da se time ne smanjuje opća razina zaštite radnika.

Izuzeća za bilateralni prijevoz robe

Članak 11.a (NN 152/22)

(1) Vozač se ne smatra upućenim kada obavlja bilateralni prijevoz robe.

(2) Izuzeće za bilateralni prijevoz robe primjenjuje se i ako vozač koji obavlja bilateralni prijevoz osim toga obavlja jednu aktivnost utovara i/ili istovara u državama članicama ili trećim zemljama kroz koje taj vozač prolazi, pod uvjetom da vozač niti utovaruje niti istovaruje robu u istoj državi članici.

(3) Ako nakon bilateralnog prijevoza koji je započeo u državi članici poslovnog nastana i tijekom kojeg nije obavljena nijedna dodatna aktivnost slijedi bilateralni prijevoz u državu članicu poslovnog nastana, izuzeće za dodatne aktivnosti iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se na najviše dvije dodatne aktivnosti istovara i/ili utovara.

Izuzeća za bilateralni prijevoz putnika

Članak 11.b (NN 152/22)

(1) Vozač se ne smatra upućenim kada obavlja bilateralni prijevoz putnika.

(2) Izuzeće za bilateralni prijevoz putnika primjenjuje se i ako vozač, koji obavlja bilateralni prijevoz, osim toga obavlja ukrcaj putnika jednom i/ili iskrcava putnike jednom u državama članicama ili trećim zemljama kroz koje taj vozač prolazi, pod uvjetom da vozač ne pruža usluge prijevoza putnika između dviju lokacija unutar prijeđene države članice.

(3) Odredba iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i na povratno putovanje.

 

 

 

Opće odredbe

Članak 11.c (NN 152/22)

(1) Vozač se ne smatra upućenim kada obavlja provoz kroz državno područje države članice bez utovara ili istovara tereta te bez ukrcaja ili iskrcaja putnika.

(2) Vozač se ne smatra upućenim kada odrađuje početnu ili završnu cestovnu dionicu kombiniranog prijevoza, ako sama cestovna dionica predstavlja bilateralni prijevoz.

(3) Vozač koji obavlja kabotažu kako je definirana Uredbom (EZ) br.1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta (dalje: Uredba (EZ) br. 1072/2009) i Uredbom (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 (dalje: Uredba (EZ) br. 1073/2009) smatra se upućenim vozačem.

(4) Upućivanje se smatra završenim kada vozač napusti državu članicu domaćina za vrijeme obavljanja međunarodnog prijevoza robe ili putnika.

(5) Razdoblje upućivanja ne može se zbrajati s prethodnim razdobljima upućivanja u kontekstu takvih međunarodnih prijevoza koje je izvršio isti vozač ili drugi vozač kojeg je taj vozač zamijenio.

Zahtjevi i mjere kontrole u pogledu upućivanja vozača

Članak 11.d (NN 152/22)

(1) Prijevoznik s poslovnim nastanom u drugoj državi članici dužan je, najkasnije na početku upućivanja, služeći se standardnim višejezičnim obrascem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI, podnijeti izjavu o upućivanju nacionalnim nadležnim tijelima države članice u koju je vozač upućen.

(2) Izjava iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati sljedeće informacije:

1. broj licencije odnosno akta kojim se odobrava obavljanje djelatnosti javnog prijevoza putnika ili tereta, u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1072/2009 ili člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1073/2009,

2. podatke za kontakt upravitelja prijevoza ili druge osobe za kontakt u državi članici poslovnog nastana radi povezivanja s nadležnim tijelima države članice domaćina u kojoj se pružaju usluge te slanja i primanja dokumenata ili obavijesti,

3. ime i prezime, adresu boravišta i broj vozačke dozvole vozača,

4. datum početka ugovora o radu vozača i pravo koje se na njega primjenjuje,

5. predviđeni datum početka i kraja upućivanja,

6. registarsku oznaku motornog vozila,

7. vrstu prijevoza.

(3) Prijevoznik mora osigurati da vozač ima na raspolaganju i na zahtjev ovlaštene osobe predoči sljedeće isprave:

– primjerak izjave o upućivanju podnesene u sustavu IMI,

– dokaz da se prijevoz odvija u državi članici domaćinu, kao što je elektronički tovarni list (e-CMR) ili dokaz iz članka 8. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1072/2009,

– zapise tahografa te posebice simbole država članica u kojima je vozač bio tijekom obavljanja međunarodnog cestovnog prijevoza ili kabotaže, u skladu sa zahtjevima u pogledu unosa informacija i vođenja evidencije sukladno Uredbi (EZ) br. 561/2006 i Uredbi (EU) br. 165/2014.

(4) Prijevoznik je dužan nakon razdoblja upućivanja, na izravan zahtjev nadležnih tijela država članica u koje je vozač bio upućen, putem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI, dostaviti primjerke dokumenata iz stavka 2. ovoga članka, kao i dokumentaciju u vezi s naknadom vozača u odnosu na razdoblje upućivanja, njegov ugovor o radu ili jednakovrijedan dokument u smislu zakona kojim se uređuju radni odnosi te radne naloge koji se odnose na rad vozača i dokaz o isplatama.

(5) Prijevoznik je dužan dostaviti dokumentaciju iz stavka 3. ovoga članka putem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI najkasnije dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.

(6) Ako prijevoznik ne dostavi traženu dokumentaciju u roku iz stavka 5. ovoga članka, nadležna tijela države članice u koju je vozač bio upućen mogu putem sustava IMI od nadležnih tijela države članice poslovnog nastana zatražiti pomoć u skladu sa zakonom kojim se uređuju uvjeti rada i prava upućenog radnika.

(7) Ako je zahtjev za uzajamnu pomoć iz stavka 6. ovoga članka podnesen, nadležna tijela države članice poslovnog nastana prijevoznika imaju pristup izjavi o upućivanju i drugim relevantnim informacijama koje je prijevoznik podnio putem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI.

(8) Nadležna tijela države članice poslovnog nastana osiguravaju da nadležnim tijelima države članice u koju je vozač bio upućen dostave zatraženu dokumentaciju putem sustava IMI u roku od 25 radnih dana od dana podnošenja zahtjeva za uzajamnu pomoć.

(9) Za potrebe kontrole prijevoznik je dužan u javnom sučelju povezanom sa sustavom IMI redovito ažurirati izjave o upućivanju iz stavka 1. ovoga članka.

(10) Na vozače zaposlene u poduzećima s poslovnim nastanom u državi članici koja poduzimaju transnacionalnu mjeru upućivanja radnika za svoj račun i pod svojim vodstvom, na državno područje države članice na temelju ugovora sklopljenog između poduzeća koje upućuje i primatelja usluge koji posluje u toj državi članici, u skladu sa zakonom kojim se uređuju uvjeti rada i prava upućenog radnika, primjenjuju se posebna pravila u pogledu administrativnih zahtjeva i mjera kontrole.

Dužnost vozača

Članak 11.e (NN 152/22)

Vozač je dužan ručno bilježiti podatke o prelasku državne granice države članice ili treće zemlje sukladno članku 34. stavku 7. Uredbe (EU) br. 165/2014.

Primjena posebnih pravila o upućivanju vozača

Članak 11.f (NN 152/22)

(1) Posebna pravila o upućivanju vozača iz članaka 11.d i 11.e ovoga Zakona primjenjuju se na poduzeća s poslovnim nastanom u državi članici koja poduzima transnacionalnu mjeru i na vozače zaposlene u tim poduzećima.

(2) Transnacionalna mjera iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva situaciju kada poduzeće s poslovnim nastanom u državi članici upućuje vozače, za svoj račun i pod svojim vodstvom, na državno područje države članice na temelju ugovora sklopljenog između poduzeća koje upućuje i primatelja usluge koji posluje u toj državi članici, pod uvjetom da postoji radni odnos između poduzeća koje upućuje i vozača za vrijeme upućivanja.

 

IV. RADIONICA

Članak 12. (NN 36/15, 46/17, 152/22)

(1) Radionica je pravna ili fizička osoba – obrtnik koja na temelju dozvole ministarstva nadležnog za promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) može obavljati poslove:

– provjere i pregleda tahografa,

– ugradnju i ispitivanje tahografa,

– popravak i demontažu tahografa.

(2) Radionica u okviru poslova iz stavka 1. ovoga članka može: aktivirati, kontrolirati, servisirati, kalibrirati te plombirati tahografe, prenositi podatke s tih uređaja, utvrđivati nemogućnost prijenosa podataka s uređaja, uklanjati i demontirati uređaje te za njih izrađivati identifikacijske oznake.

(3) Poslove iz stavka 1. ovoga članka radionica može obavljati za:

– analogne tahografe,

– digitalne tahografe,

– pametne tahografe.

(4) Radionica smije obavljati samo one poslove i na lokaciji koji su određeni u dozvoli.

(5) Radionica može obavljati iste poslove za sve vrste tahografa pod uvjetom da za svaku vrstu tahografa ima zasebnu dozvolu.

(6) Dozvola se izdaje na rok od pet godina.

(7) Protiv dozvole žalba nije dopuštena ali može se pokrenuti upravni spor.

(8) Radionica je dužna podnijeti zahtjev za izdavanje nove dozvole najmanje 60 dana prije isteka važenja dozvole.

(9) U slučaju promjene vlasništva radionice, odnosno voditelja ili tehničara iz članka 18. ovoga Zakona, radionica je dužna o tome obavijestiti Ministarstvo u roku od osam dana od dana promjene.

 

 

 

Članak 13. (NN 36/15)

(1) Iznimno od odredbe članka 12. stavka 5. ovoga Zakona, radionica koja obavlja samo poslove provjere i pregleda tahografa iz članka 12. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona mora obavljati te poslove za analogne i digitalne tahografe u skladu s Uredbom (EU) br. 165/2014.

(2) Ministarstvo u dozvoli određuje radionici oznaku dozvole i oznaku plombiranja. Oznake moraju biti postavljene na oglasnoj ploči.

Uvjeti za izdavanje dozvole

Članak 14. (NN 46/17, 152/22)

(1) Dozvola se izdaje radionici na temelju zahtjeva uz koji se prilažu dokazi o ispunjavanju uvjeta da:

– je upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti vezanih uz tahografe,

– posjeduje odgovarajuće prostorije, opremu i alate na području Republike Hrvatske,

– ima izgrađen i označen prilaz radionici,

– ima stazu ili ispitne valjke,

– ima kanal,

– ima pristup internetu, s korištenjem aplikacije koja omogućava stalni nadzor nad radom radionica,

– osigurava odgovarajuću pouzdanost umjeravanja tahografa,

– nije pokrenut stečajni postupak, predstečajni postupci ili likvidacija,

– protiv radionice, voditelja radionice i tehničara nije pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo koje se vodi po službenoj dužnosti te koje je počinjeno u obavljanju poslova u vezi s tahografom,

– ima na odgovarajući način uređen odnos s proizvođačem tahografa ili s ovlaštenim zastupnikom proizvođača za područje Republike Hrvatske, a vezano za postupak i poslove koje obavlja,

– ima prostorije i opremu koja omogućava da bilješke i dokumentacija o svim aktivnostima povezanim s tahografom, kao i podaci koji su na njemu, mogu biti zabilježeni i pohranjeni na odgovarajući način i dostupni nadzornim tijelima na način da se osigura zaštita osobnih podataka sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka,

– radionici, osobi koja je pravni sljednik radionice ili voditelju u posljednjih pet godina nije ukinuta dozvola,

– ima najmanje jednog zaposlenog tehničara koji ispunjava uvjete iz članka 18. stavka 3. ovoga Zakona,

– ima voditelja koji obavlja poslove iz članka 18. stavka 2. ovoga Zakona i

– ima oglasnu ploču sukladno članku 18. stavku 7. ovoga Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. podstavka 10. ovoga članka, ako se zahtjev iz stavka 1. ovoga članka odnosi na provjeru, pregled i ispitivanje digitalnih i pametnih tahografa, za obavljanje tih poslova dovoljno je da podnositelj zahtjeva ima na odgovarajući način uređen odnos s jednim od proizvođača digitalnih i pametnih tahografa ili njegovim ovlaštenim zastupnikom za područje Republike Hrvatske.

(3) Ministar će pravilnikom propisati način dokazivanja uvjeta za izdavanje dozvole i način obavljanja postupaka i poslova radionice.

Ukidanje dozvole

Članak 15. (NN 46/17, 152/22)

(1) Ministarstvo će rješenjem ukinuti dozvolu radionici ako utvrdi:

– da radionica više ne ispunjava uvjete iz članka 14. ovoga Zakona,

– da radionica ili njezini zaposlenici u svom radu ne postupaju sukladno odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim za njegovo provođenje,

– da radionica ili njezini zaposlenici obavljaju poslove na tahografskim uređajima vozila izvan lokacije navedene u dozvoli,

– da je radionica dala lažne izjave, podatke ili dokumente u postupku izdavanja dozvole, odnosno provjere uvjeta za dobivanje dozvole,

– da radionica prikriva, taji ili uništava podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa

– da radionica podešava kalibracijske parametre ili koristi uređaje u vozilu kojima utječe na pogrešno mjerenje sati rada vozača ili lažnu kalibraciju.

(2) Rješenjem o ukidanju dozvole ukidaju se sve dozvole pojedine radionice.

(3) Rješenjem o ukidanju dozvole radionici se nalaže da u roku od tri dana od dana primitka rješenja preda sve kartice radionice, sredstva za plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije, koje je prema ovom Zakonu i na temelju propisa za njegovo provođenje, dužna voditi.

(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena, a može se pokrenuti upravni spor.

Nadzor nad radionicama

Članak 16. (NN 46/17)

(1) Inspekcijski nadzor nad radionicama obavlja inspekcija cestovnog prometa i cesta Ministarstva (u daljnjem tekstu: inspektori). U okviru nadzora potrebno je provjeriti ispunjava li radionica propisane uvjete za dobivanje dozvole te je li njihov rad u skladu s odredbama ovoga Zakona, kao i propisa donesenih za njegovu provedbu.

(2) Ako se kontrolom tahografa utvrdi da tahograf ne radi ispravno, inspektori su dužni obaviti nadzor u radionici koja je provela posljednju provjeru ili izvršila neke druge popravke na tahografu.

(3) Ako se nadzorom utvrde nepravilnosti u radionici koje mogu imati obilježja kaznenog djela, a koje bi mogle ugroziti siguran rad tahografa, inspektor će narediti odgovornoj osobi da bez odgađanja zaposlenicima zabrani pristup radionici.

(4) Ako odgovorna osoba ne postupi u skladu s odredbom stavka 3. ovoga članka, Ministarstvo će, na prijedlog inspektora, radionici ukinuti dozvolu.

(5) Inspekcija cestovnog prometa i cesta dužna je o svim obavljenim nadzorima, sukladno odredbama ovoga članka, obavijestiti Ministarstvo.

Evidencija o radionicama

Članak 17. (NN 152/22)

(1) U središnjem informacijskom sustavu za prikupljanje, pohranjivanje, obradu i čuvanje tahografskih podataka vodi se evidencija o:

– izdanim dozvolama radionicama, izmjenama dozvola i pratećoj dokumentaciji,

– ukinutim dozvolama te svim izmjenama i pratećoj dokumentaciji,

– popisu elektroničkih ključeva radionica, opremi za plombiranje i popisu pečata,

– podacima o tehničarima zaposlenim u radionici koji su osposobljeni za rad na tahografima i koji ispunjavaju uvjete za izdavanje kartica radionica,

– podacima o stručnoj spremi, odnosno osposobljenosti tehničara, uključujući svjedodžbe o završenom školovanju i drugim odgovarajućim svjedodžbama,

– podacima o svim izdanim karticama radionica pojedinim radionicama, odnosno tehničarima,

– podacima o pojedinim karticama koje su izgubljene, ukradene ili o karticama koje su neispravne,

– svim provedenim ispitivanjima tahografa.

(2) Ministarstvo dostavlja nadležnom tijelu Europske unije popis ovlaštenih tehničara i radionica, izdanih kartica te preslike oznaka i potrebnih informacija koje se odnose na korištene elektroničke sigurnosne podatke.

(3) Ministarstvo dostavlja informacije o stanju radionica, odnosno kartica nadležnim tijelima drugih država koje to zatraže.

(4) Ministar će pravilnikom propisati način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka.

Voditelj i tehničar radionice

Članak 18. (NN 46/17, 152/22)

(1) Voditelj radionice može biti osoba koja:

– je u radionici od strane pravne ili fizičke osobe obrtnika imenovana za obavljanje poslova voditelja radionice

– ne smije obavljati iste ili slične poslove izvan radionice.

(2) Voditelj odgovara za sigurnost i pohranjivanje podataka s memorijskih kartica radionice te obavlja sljedeće poslove:

– brine se da ovlaštenim tehničarima kartice budu uručene te da svoje kartice upotrebljavaju sukladno propisima,

– brine se da se kartice radionice, kliješta za plombiranje te odgovarajući dokumenti, kada nisu u upotrebi, pohranjuju na sigurnom mjestu ili u blagajni,

– brine se da se o gubitku, krađi, odnosno neispravnosti memorijskih kartica bez odgode obavijesti izdavatelja kartica i Ministarstvo,

– brine se o roku važenja dozvole i pravodobnom podnošenju zahtjeva za njezino produljenje,

– brine se o održavanju fizičke sigurnosti kartice dok je ona u upotrebi.

(3) Tehničar može biti osoba koja je u radnom odnosu u radionici i ima:

– strukovnu kvalifikaciju razine 4.1. u obrazovnom sektoru Promet i logistika ‒ kvalifikacija vozač motornog vozila, ili u obrazovnom sektoru Elektrotehnika i računalstvo ‒ kvalifikacije autoelektričar i elektroničar, ili u obrazovnom sektoru Strojarstvo, brodogradnja i metalurgija ‒ kvalifikacije automehaničar i automehatroničar ili

– strukovnu kvalifikaciju razine 4.2. u obrazovnom sektoru Promet i logistika ‒ kvalifikacija tehničar cestovnog prometa, ili u obrazovnom sektoru Elektrotehnika i računalstvo ‒ kvalifikacije tehničar za mehatroniku i tehničar za elektrostrojarstvo, ili u obrazovnom sektoru Strojarstvo, brodogradnja i metalurgija ‒ kvalifikacije tehničar za finomehaniku, strojarski tehničar i tehničar za vozila i vozna sredstva,

– stručnu osposobljenost za ispitivanje, ugradnju i popravak tahografa, a što se dokazuje uvjerenjem o osposobljavanju,

– stručnu osposobljenost kod jednog od proizvođača tahografa ili ovlaštenog predstavnika proizvođača tahografa koji posjeduju priznato tipno odobrenje, a što se dokazuje potvrdom o stručnoj osposobljenosti koja ne smije biti starija od tri godine.

(4) Tehničar ne smije biti u radnom odnosu i obavljati iste ili slične poslove izvan radionice.

(5) Voditelj radionice iz stavka 1. ovoga članka može obavljati i poslove tehničara, ako ispunjava uvjete iz stavka 3. i 4. ovoga članka.

(6) Zahvate na tahografima i opremi od koje ovisi ispravan rad tahografa može obavljati samo tehničar radionice koji posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti.

(7) Radionica i njezini zaposlenici dužni su vozaču vozila koje ima ugrađen tahograf pružati usluge u skladu s dozvolom.

(8) Radionica mora na vidljivom mjestu imati uočljivu oglasnu ploču koja mora sadržavati:

– oznaku dozvole i oznaku plombiranja,

– obavijesti, naloge i upozorenja nadležnih tijela.

(9) Radionica je dužna u slučaju uklanjanja ili demontaže tahografa s uređaja presnimiti sve podatke koji su na njemu zabilježeni korištenjem kartice radionice i pohraniti podatke u središnji informacijski sustav za prikupljanje, pohranjivanje, obradu i čuvanje tahografskih podataka.

(10) Radionica će iz uklonjenog ili demontiranog tahografa presnimiti podatke korištenjem kartice prijevoznika koju je vlasnik vozila u tu svrhu uručio radionici i te podatke predati vlasniku vozila na odgovarajućem mediju.

 

V. MEMORIJSKE KARTICE

Kartice

Članak 19.

(1) Kartica vozača i kartica prijevoznika izdaju se na vrijeme od pet godina, kartica inspektora i policijskih službenika na dvije godine, a kartica radionice na jednu godinu.

(2) Kartica radionice izdaje se na ime pojedinog tehničara koji je osposobljen sukladno odredbama članka 18. stavka 3. ovoga Zakona, a kartica inspektora i policijskih službenika na ime osobe koja je karticom ovlaštena za provođenje nadzora.

(3) Kartica radionice mora imati sigurnosni PIN kod.

(4) Kartica vozača je vlasništvo vozača koji snosi troškove njezina izdavanja.

Nadležnost za izdavanja kartica

Članak 20.

(1) Nadležnost za izdavanje kartica iz članka 19. ovoga Zakona može se povjeriti pravnoj osobi (u daljnjem tekstu: izdavatelj kartica) nakon provedenog javnog natječaja u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Javna ovlast izdavatelju kartica daje se na rok od 10 godina.

(3) Javna ovlast iz stavka 1. ovoga članka daje se samo jednom izdavatelju kartica.

 

 

 

 

Javna ovlast izdavatelja kartica

Članak 21. (NN 152/22)

(1) Javna ovlast izdavatelja kartica obuhvaća:

– ulogu nacionalnog certifikacijskog tijela, izdavatelja tahografskih kartica i proizvođača tahografskih kartica te vođenje pripadajućih evidencija,

– uslugu prikupljanja, pohranjivanja, obrade i čuvanja tahografskih podataka u središnjem informacijskom sustavu,

– osigurava povezivanje i razmjenu podataka iz evidencija i registara s područja cestovnog prometa.

(2) Izdavatelj kartica dužan je na najmanje jednom mjestu u Republici Hrvatskoj organizirati Ured za zaprimanje zahtjeva za izdavanje tahografskih kartica.

(3) Informacijski sustavi uspostavljeni u svrhu provedbe javne ovlasti iz stavka 1. ovoga članka dio su državne informacijske infrastrukture sukladno zakonu kojim se uređuje državna informacijska infrastruktura.

Izdavanje kartica

Članak 22.

(1) Kartice iz članka 19. ovoga Zakona izdaju se na temelju zahtjeva.

(2) Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje kartice može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Uvjeti za dobivanje javne ovlasti

Članak 23.

(1) Javna se ovlast daje pravnoj osobi koja ispunjava sljedeće uvjete:

– da raspolaže prostorijama površine od najmanje 60 m2 za obavljanje javne ovlasti na teritoriju Republike Hrvatske,

– da ima najmanje dva zaposlenika koji su sukladno posebnim propisima ovlašteni za vođenje upravnog postupka,

– da ima najmanje četiri stručna zaposlenika sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem ili diplomskim specijalističkim stručnim studijem pravne struke, informatičke struke ili informacijske tehnologije,

– da ima uredsku opremu, provjerenu programsku i strojnu opremu za postavljanje sustava za izradu kartica, opremu za komunikacijske veze te sigurnosnu opremu,

– da se ne radi o radionici iz članka 12. ovoga Zakona,

– da protiv nje nije pokrenut stečajni postupak, postupak predstečajne nagodbe ili likvidacije,

– da protiv uprave ili njezina člana, odnosno odgovorne osobe nije pokrenut kazneni postupak za djelo za koje se pokreće po službenoj dužnosti,

– da član uprave, odnosno odgovorna osoba u posljednjih pet godina nije bila član uprave ili odgovorna osoba kod izdavatelja kartica kojemu je oduzeta javna ovlast,

– da nema nepodmirenih obveza na ime poreza i drugih javnih davanja,

– da ne postoje druge okolnosti koje upućuju da neće primjereno provoditi javnu ovlast,

– da njoj ili osobi koja je univerzalni pravni sljednik izdavatelja kartica u posljednjih pet godina javna ovlast nije oduzeta.

(2) Pravna osoba može dokazati ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka te usluga u vezi s personalizacijom, izradom kartica te generiranjem ključeva za elektronički potpis, ako za te poslove ima sklopljen ugovor s podizvođačem, i koje poslove mora obavljati za vrijeme trajanja javne ovlasti sukladno ovom Zakonu.

(3) Uvjete za dobivanje javne ovlasti izdavatelj kartica mora ispunjavati za sve vrijeme trajanja javne ovlasti.

(4) Ministar će pravilnikom propisati uvjete iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

Mjerila za izbor

Članak 24.

(1) Mjerila za izbor na javnom natječaju su sljedeća:

– predviđeni prosječni vlastiti troškovi izdavanja pojedine kartice, s time da više bodova dobiva ponuditelj koji ponudi niže prosječne vlastite troškove,

– rok za početak obavljanja javne ovlasti, s time da više bodova dobiva pravna osoba koja ponudi kraći rok,

– izlaženje u susret korisnicima koje se odnosi na uredovno vrijeme, načine podnošenja zahtjeva za karticu, pomoć korisnicima i drugo, s time da više bodova dobiva pravna osoba koja ponudi bolja rješenja za korisnike.

(2) Mjerilo iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka ima najveći učinak, a mjerilo iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka ima najmanji učinak.

Javni natječaj

Članak 25.

(1) Javni natječaj raspisuje Ministarstvo.

(2) Javni se natječaj objavljuje u »Narodnim novinama«.

(3) Javni natječaj mora sadržavati najmanje:

– napomenu da se radi o objavi javnog natječaja radi davanja javne ovlasti izdavanja kartica te druge identifikacijske oznake javnog natječaja,

– predmet javne ovlasti i napomenu da se daje samo jednom izdavatelju kartica,

– napomenu da se javna ovlast daje u skladu s ovim Zakonom te provedbenim propisima,

– krajnji rok početka i vrijeme trajanja javne ovlasti,

– postupak izbora nositelja javne ovlasti,

– uvjete koje mora ispunjavati izdavatelj kartica,

– mjerila za izbor izdavatelja kartica,

– mjesto, vrijeme i uvjete plaćanja za podizanje dokumentacije za natječaj,

– mjesto i rok za davanje ponude,

– naslov, prostoriju, datum i sat javnog otvaranja ponuda.

(4) Ministarstvo je dužno na dan objave javnog natječaja i za vrijeme trajanja roka za davanje ponuda omogućiti svim zainteresiranim uvid u dokumentaciju za natječaj te je uručiti svima koji uplate traženi iznos.

(5) Ministar će pravilnikom propisati sadržaj dokumentacije za natječaj, rokove za podnošenje i javno otvaranje ponuda, način i postupak otvaranja ponuda.

Odluka o odabiru

Članak 26.

(1) Odluku o odabiru izdavatelja kartice donosi Ministarstvo na prijedlog stručnog Povjerenstva koje imenuje ministar.

(2) Protiv odluke iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena ali može se pokrenuti upravni spor.

(3) U odluci o odabiru izdavatelja kartice određuje se rok za početak obavljanja javne ovlasti, vrsta i visina financijskog osiguranja u svrhu obavljanja javne ovlasti, pokrivanja predviđenih troškova u svezi ukidanja javne ovlasti, ponovnim davanjem javne ovlasti i izvođenjem poslova izdavatelja kartice do trenutka kada novi izdavatelj kartica počinje provoditi javnu ovlast.

Ukidanje javne ovlasti

Članak 27.

(1) Ministarstvo će ukinuti odluku iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona ako utvrdi:

– da izdavatelj kartica ne ispunjava uvjete iz članka 23. ovoga Zakona,

– da izdavatelj kartica, odnosno zaposlenik prilikom obavljanja javne ovlasti postupa suprotno odredbama ovoga Zakona, kao i propisa donesenih za njegovu provedbu,

– da je pravomoćnom presudom izdavatelj kartica ili zaposlenik izdavatelja kartica osuđen za kazneno djelo u svezi s obavljanjem poslova javne ovlasti,

– da je izdavatelj kartica dao lažne izjave, podatke ili dokumente u ponudi, odnosno u postupku provjere uvjeta iz članka 23. ovoga Zakona,

– da izdavatelj kartica ne omogućava ili sprečava nadzor iz članka 28. ovoga Zakona,

– da izdavatelj kartica cijenu za izdavanje kartica i druge usluge naplaćuje suprotno odredbi članka 29. ovoga Zakona te na opravdani zahtjev izdavatelja kartica, ali ne prije isteka pet godina od početka provođenja javne ovlasti.

(2) Protiv rješenja o ukidanju odluke iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena ali može se pokrenuti upravni spor.

(3) U rješenju o ukidanju odluke iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo će odrediti rok prestanka javne ovlasti izdavatelja kartica.

(4) Rješenjem o ukidanju odluke iz stavka 1. ovoga članka nalaže se dosadašnjem izdavatelju kartica da novom izdavatelju kartica, danom prestanka javne ovlasti, bez naplate troškova, preda u elektroničkom obliku i na papiru svu dokumentaciju i evidencije koje posjeduje i koje vodi, a odnose se na obavljanje javne ovlasti, kao i sve izrađene, ali neuručene kartice. Ako dosadašnji izdavatelj kartica ne postupi sukladno rješenju, navedena dokumentacija i evidencije mu se oduzimaju.

(5) Odredba stavka 4. ovoga članka primjenjuje se i u slučaju prestanka javne ovlasti zbog isteka vremena.

(6) Ako je radi obavljanja javne ovlasti nužno, dosadašnji izdavatelj kartica dužan je opremu za obavljanje poslova (računala s nužno potrebnom programskom opremom, uređaje za personalizaciju i izradu kartica, blanketi kartica i drugu potrebnu opremu) dati u najam novom izdavatelju kartica. Ako dotadašnji izdavatelj kartica ne postupi sukladno rješenju, Ministarstvo može na određeno vrijeme, koje ne smije biti dulje od šest mjeseci, oduzeti opremu za obavljanje poslova. Dosadašnji izdavatelj kartica za upotrebu te opreme ima pravo na odštetu.

Nadzor nad izdavanjem kartica

Članak 28.

Upravni nadzor nad obavljanjem javne ovlasti obavlja Ministarstvo. Prilikom obavljanja nadzora Ministarstvo je dužno utvrditi ispunjava li izdavatelj kartica propisane uvjete za izdavatelja kartica te obavlja li poslove sukladno ovom Zakonu i drugim propisima.

Cijena izdavanja kartice

Članak 29.

(1) Troškove obavljanja javne ovlasti izdavatelj kartica podmiruje iz cijene izdavanja kartica koje plaćaju stranke za izdavanje kartica, odnosno za druge usluge.

(2) Ministar će pravilnikom propisati cijenu izdavanja kartica, odnosno drugih usluga na način da se izdavatelju kartica osigura pokriće troškova koji se odnose na obavljanje javne ovlasti, vodeći računa o prosječnim troškovima koje je izdavatelj naveo u svojoj ponudi.

Evidencije

Članak 30.

(1) Izdavatelj kartica vodi evidenciju o izdanim karticama.

(2) Evidencija obuhvaća sljedeće podatke:

1. podatke o stanju zahtjeva za izdavanje kartica:

– osobno ime i prezime podnositelja zahtjeva,

– datum i mjesto rođenja,

– spol i materinski jezik,

– adresu stalnog prebivališta,

– adresu na koju želi primati poštu,

– broj vozačke dozvole,

– državu koja je izdala vozačku dozvolu,

– naziv tijela koje je izdalo vozačku dozvolu,

– kategorije vozila za koje osoba ima vozačku dozvolu;

2. podatke o vozačevoj kartici:

– osobno ime i prezime vozača,

– spol i materinski jezik,

– adresu stalnog prebivališta,

– adresu na koju želi primati poštu,

– broj vozačke dozvole,

– državu koja je izdala vozačku dozvolu,

– naziv tijela koje je izdalo vozačku dozvolu,

– kategorije vozila za koje osoba ima vozačku dozvolu,

– digitalnu fotografiju,

– digitalni potpis;

3. podatke o kartici nadzornog tijela:

– naziv nadzornog tijela,

– adresu nadzornog tijela te osobno ime i prezime ovlaštene (odgovorne) osobe,

– osobno ime i prezime za nadzor zadužene službene osobe,

– datum i mjesto rođenja,

– spol i materinski jezik,

– adresu stalnog prebivališta,

– adresu na koju želi da mu se pošalje kartica,

– elektroničku adresu,

– digitalnu fotografiju,

– digitalni potpis;

4. podatke o kartici prijevoznika:

– tvrtka, odnosno ime pravne, odnosno fizičke osobe koja raspolaže prijevoznim sredstvom:

– adresu, odnosno sjedište prijevoznika,

– osobno ime i prezime ovlaštene osobe,

– elektroničku adresu;

5. podatke o kartici radionice:

– naziv, odnosno tvrtka radionice,

– adresu, odnosno sjedište radionice,

– osobno ime i prezime ovlaštene (odgovorne) osobe,

– osobno ime i prezime tehničara – imatelja kartice,

– datum i mjesto rođenja,

– spol i materinski jezik,

– adresu stalnog prebivališta,

– adresu na koju želi da mu se pošalje PIN kod (ako nije adresa radionice),

– elektroničku adresu,

– digitalnu fotografiju,

– digitalni potpis;

6. za sve vrste kartica:

– naziv izdavatelja kartica,

– broj kartice,

– datum početka važenja kartice,

– datum isteka važenja kartice,

– status kartice (zaplijenjena/od strane nadležnog tijela/, suspendirana/privremeno oduzeta/, oduzeta/trajno nevažeća/, zamjenjuje se, izgubljena, ukradena, oštećena, istekao rok važenja, produžena, zamijenjena, otkazana, nadoknađena);

7. za sve vrste kartica njihovo ukupno stanje o:

– broju dostavljenih (preuzetih) kartica,

– personaliziranim karticama,

– otpremljenim karticama,

– greškama kod izrade,

– zalihama kartica,

– karticama u optjecaju,

– vraćenim (nepreuzetim) karticama,

– oštećenim karticama.

(3) Izdavatelj kartica dužan je voditi i evidenciju o elektroničkim ključevima i drugim elektroničkim zapisima na karticama u elektroničkom obliku.

(4) Podatke iz stavka 2. ovoga članka izdavatelj kartica pribavlja iz evidencija koje vode druga tijela, odnosno drugi nositelji javnih ovlasti, osim podataka za koje još ne postoji službena evidencija. Druga tijela i drugi nositelji javnih ovlasti dužni su izdavatelju kartica proslijediti tražene podatke te u suradnji s njim omogućiti najjednostavniji način izmjene, odnosno uvida u evidencije i podatke.

(5) Prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje kartice korisnik je dužan u pisanom obliku izjaviti da dopušta korištenje podataka iz stavka 2. ovoga članka. Ako se radi o korištenju osobnih podataka, izdavatelj kartica je dužan navesti koje će osobne podatke iz određenih službenih evidencija koristiti.

(6) Izdavatelj kartice vozača i kartice radionice podatke koje vodi, sukladno ovom članku, prosljeđuje i razmjenjuje s nadležnim tijelima drugih država članica Europske unije putem zajedničke mreže (TACHOnet).

(7) Radi obavljanja nadzora Ministarstvo, inspekcija cestovnog prometa Ministarstva i policijski službenici imaju pristup podacima iz evidencija iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, kao i odgovarajućim podacima nadležnih tijela drugih država članica Europske unije putem zajedničke mreže (TACHOnet).

 

VI. POSTUPCI PROVJERE

Sustavi provjere

Članak 31. (NN 152/22)

(1) Inspektori i policijski službenici dužni su na cesti i u prostorima prijevoznika i tvrtki, za sve kategorije prijevoza provoditi redovite provjere u svrhu pravilne primjene odredbi ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa.

(2) Provjere na cesti iz stavka 1. ograničene su na aspekte koji se mogu učinkovito provjeriti s pomoću tahografa i povezanih uređaja za bilježenje podataka, a sveobuhvatna provjera iz stavka 1. može se provesti samo u prostorima tvrtki.

(3) Tijekom provjere na cesti vozaču je dopušteno kontaktirati sa sjedištem upravitelja prijevoza ili drugom osobom ili subjektom kako bi prije kraja provjere na cesti pružio bilo koje dokaze koji se u tom trenutku ne nalaze u vozilu, čime se ne dovodi u pitanje obveza vozača da osigura pravilnu upotrebu tahografske opreme.

(4) Provjere iz stavka 1. ovoga članka moraju se obavljati svake godine i moraju obuhvatiti mobilne radnike, vozače, prijevoznike, tvrtke i vozila.

(5) Provjere iz stavka 1. ovoga članka organiziraju se na način da se provjerava 3% dana koje odrade vozači vozila. Prosječan broj dana koje odrade vozači vozila tijekom jedne kalendarske godine iznosi 240 dana.

(6) Inspektori i policijski službenici dužni su najmanje 30% ukupnog broja provjeravanih radnih dana provjeravati na cesti, a najmanje 50% u prostorima tvrtki.

(7) Provjere iz stavka 1. ovoga članka moraju sadržavati sljedeće podatke: broj vozača provjerenih na cesti, broj provjera u prostorima tvrtke, broj provjeravanih radnih dana te broj i vrstu prijavljenih povreda propisa, zajedno s naznakom radi li se o prijevozu putnika ili o prijevozu tereta.

(8) Ministar će pravilnikom propisati izgled i sadržaj obrasca za provjere na cesti iz stavka 1. ovoga članka.

Statistika

Članak 32.

(1) Inspektori i policijski službenici dužni su osigurati da statistički podaci prikupljeni od provjera sukladno odredbama članka 31. ovoga Zakona budu razvrstani na one:

(a) za provjere na cesti:

– vrsta ceste (autocesta, državna, županijska i lokalna cesta), država registracije pregledanog vozila, radi izbjegavanja diskriminacije,

– vrsta tahografa (analogni ili digitalni);

(b) za provjere u tvrtkama:

– vrsta prijevozne djelatnosti (unutarnji ili međunarodni prijevoz, prijevoz putnika ili tereta, javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe),

– veličina voznog parka,

– vrsta tahografa (analogni ili digitalni).

(2) Inspektori i policijski službenici iz stavka 1. ovoga članka dužni su čuvati podatke o provjerama prikupljene u prethodnoj godini.

(3) Prijevoznici i tvrtke u kojima su vozači zaposleni dužni su čuvati jednu godinu dokumente, zapise rezultata i ostale potrebne podatke koje im dostave nadležna tijela iz stavka 1. ovoga članka, o provjerama izvršenim na cesti ili tvrtkama.

Provjere na cesti

Članak 33. (NN 36/15, 152/22)

(1) Provjere na cesti   moraju se organizirati na različitim mjestima i u različitim vremenskim razdobljima, pri čemu se moraju obuhvatiti svi pravci cestovne mreže, radi sprečavanja izbjegavanja mjesta provjere.

(2) Pravne osobe koje upravljaju javnim cestama, odnosno koncesionari u suradnji s inspektorima i policijskim službenicima dužni su osigurati:

– da se u dovoljnoj mjeri osiguraju mjesta za provjere na javnim cestama te da se prema potrebi, kao mjesta provjere osiguraju servisne stanice i ostale sigurne lokacije koje mogu funkcionirati kao mjesta provjere.

(3) Provjere na cesti iz stavka 1. ovoga članka moraju se obavljati na nediskriminirajući način, i obuhvaćaju sljedeće:

– dnevno i tjedno vrijeme vožnje, prekide vožnje, dnevno i tjedno vrijeme odmora, podatke za prethodne dane koji se moraju nalaziti u vozilu i/ili podatke pohranjene za isto razdoblje na kartici vozača i/ili u memoriji tahografa, i/ili na ispisima,

– sve slučajeve prekoračenja dopuštene brzine vozila, koji se definiraju kao razdoblja dulja od jedne minute tijekom kojih brzina vozila prelazi 90 km/h za vozila kategorije N3 ili 105 km/h za vozila kategorije M3,

– ako je moguće, trenutačne brzine vozila koje zabilježi tahograf tijekom najviše 24 prethodna sata korištenja vozila,

– provjeru tahografa radi otkrivanja instalacije i/ili korištenja bilo kakvih sredstava namijenjenih uništenju, prikrivanju, manipulaciji ili izmjeni podataka, ili koja su namijenjena ometanju dijela elektroničke razmjene podataka između sastavnih dijelova uređaja za bilježenje, ili koja sprečavaju ili mijenjaju podatke prije šifriranja.

(4) Prilikom provjere na cesti utvrđuje se:

– država registracije vozila,

– država prebivališta/boravišta vozača,

– država poslovnog nastana tvrtke,

– polazište i odredište vožnje,

– vrsta tahografa (analogni ili digitalni).

(5) Inspektori i policijski službenici moraju imati popis mogućih provjera iz stavka 3. ovoga članka i moraju imati opremu za provjeru koja omogućuje:

– preuzimanje podataka s jedinice u vozilu i kartice vozača za digitalni tahograf u skladu s Uredbom (EU) br. 165/2014, očitavanje podataka te analizu i/ili prijenos nalaza u središnju bazu podataka radi analize,

– provjeru tahografskih listića,

– analizu i potvrdu digitalnog potpisa, kao i poseban softver za analizu brzinskog profila vozila prije pregleda njihovih uređaja za bilježenje.

(6) Ministarstvo će surađivati i razmjenjivati podatke prikupljene iz provjera s nadležnim tijelima drugih država.

(7) Republika Hrvatska će najmanje šest puta u godini poduzimati usmjerene provjere na cesti vozača i vozila iz područja primjene Uredbi (EZ) br. 561/2006 i Uredbi (EU) br. 165/2014. Takve se provjere trebaju poduzimati istodobno s nadležnim tijelima dviju ili više država članica Europske unije, svaka djelujući na svom teritoriju.

Provjere u prostorima tvrtki

Članak 34. (NN 152/22)

(1) Provjere u prostorima tvrtki moraju se planirati na način da se uvažavaju prethodne provjere za različite vrste prijevoza i tvrtki, a posebno ako su se tijekom pregleda na cesti utvrdile teže povrede odredbi ovoga Zakona.

(2) Inspektori i policijski službenici dužni su tijekom provjere uzeti u obzir sve informacije koje dostavi nadležno tijelo druge države, a koje se odnose na aktivnosti pregledavane tvrtke te države.

(3) Provjere koje su obavljene u prostorijama inspekcije cestovnog prometa i cesta Ministarstva na temelju traženih dokumenata ili podataka koje su tvrtke predale po njihovom zahtjevu ili uvidom u podatke koji su preneseni u središnji sustav za obradu tahografskih podataka smatraju se provjerama izvršenim u prostorijama tvrtke.

(4) Provjere u prostorima tvrtke obuhvaćaju, osim provjera iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona, i sljedeće provjere:

– tjedna razdoblja odmora i vremena vožnje između razdoblja odmora,

– pridržavanje dvotjednog ograničenja vremena vožnje,

– tahografske listiće, jedinice u vozilima i ispise podataka s kartica vozača.

(5) Inspektori i policijski službenici za provjere u prostorima tvrtki moraju imati popis provjera iz stavka 4. ovoga članka i članka 33. stavka 3. ovoga Zakona te moraju imati opremu za provjeru sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ovoga Zakona.

(6) Inspektori i policijski službenici mogu provjeravati i zajedničku odgovornost drugih sudionika, kao što su otpremnici, agenti, špediteri i drugi.

Sustav ocjene rizika

Članak 35. (NN 36/15)

(1) Ministarstvo će uvesti i osigurati korištenje sustava ocjene rizika za tvrtke, koji će se temeljiti na broju i težini povreda odredbi ovoga Zakona, Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbom (EU) br. 165/2014, koje je pojedina tvrtka počinila, i na informacijama o prekršajima dobivenim u suradnji s drugim državama.

(2) U svrhu ocjene rizika koristit će se kategorizacija prekršaja, sukladno njihovoj težini iz Priloga Direktive Komisije 2009/5/EZ kojim se mijenja Prilog III. Direktive 2006/22/EZ.

(3) Inspektori i policijski službenici dužni su tvrtke s visokom ocjenom rizika nadzirati redovitije i detaljnije.

Razmjena izvješća i informacija

Članak 36. (NN 36/15)

(1) Ministarstvo će svake dvije godine dostavljati Europskoj komisiji izvješće o provedbi odredbi o radnom vremenu i obveznim odmorima mobilnih radnika, navodeći stajališta poslodavaca i mobilnih radnika.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se Europskoj komisiji najkasnije do 30. rujna, nakon dvogodišnjeg razdoblja na koje se izvješće odnosi.

(3) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati i korištenje iznimki sukladno odredbi članka 13. Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća.

(4) Ministarstvo je dužno informacije o provjerama propisanim člancima 31. do 34. ovoga Zakona dostavljati Europskoj komisiji svake dvije godine na propisanom obrascu.

(5) Republika Hrvatska će razmjenjivati podatke, iskustva i znanja s ostalim državama članicama Europske unije.

(6) Nadležna tijela za inspekcijski nadzor iz članka 37. stavka 2. ovoga Zakona zajedno će s nadležnim tijelima država članica Europske unije na temelju smjernica Europske komisije o najboljoj praksi provedbe, koje se objavljuju u dvogodišnjem izvješću Komisije, izrađivati zajedničke programe osposobljavanja osoba koje obavljaju nadzor i kontrolu, omogućiti razmjenu osoba koje obavljaju nadzor i kontrolu unutar država članica Europske unije te će najmanje jedanput godišnje organizirati zajedničke kontrole s predstavnicima nadležnih tijela drugih država članica.

Članak 36.a (NN 152/22)

(1) Najmanje jednom svakih šest mjeseci informacije bilateralno stavljene na raspolaganje na temelju članka 22. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 razmjenjuju se između imenovanih tijela prijavljenih Komisiji u skladu s člankom 36. ovoga Zakona, na temelju obrazloženog zahtjeva države članice u pojedinačnim slučajevima.

(2) Države članice dostavljaju informacije iz stavka 1. ovoga članka u roku od 25 radnih dana od dana primitka zahtjeva, odnosno u kraćem roku ako je on dogovoren.

(3) U hitnim slučajevima ili u slučajevima kada je potreban samo jednostavan uvid u registre, informacije iz stavka 1. ovoga članka dostavljaju se u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva.

(4) Država članica u roku od deset radnih dana od dana primitka zahtjeva obavješćuje državu članicu koja je podnijela zahtjev o potrebnoj nadopuni zahtjeva te ako zahtjev nije dopunjen, on može biti odbijen.

(5) Ako je teško ili nemoguće postupiti po zahtjevu, država članica u roku od deset radnih dana od dana primitka zahtjeva o tome obavješćuje državu članicu koja je podnijela zahtjev, navodeći utemeljene razloge, a u cilju zajedničkog pronalaska rješenja.

(6) U slučaju stalnih kašnjenja u pružanju informacija državi članici na čije je državno područje radnik upućen, obavješćuje se Komisija koja poduzima odgovarajuće mjere.

(7) Podaci iz izjava o upućivanju pohranjuju se u repozitorij sustava IMI u svrhu provjera u razdoblju od 24 mjeseca.

(8) Razmjena informacija predviđena u ovom članku provodi se putem sustava IMI.

 

VII. NADZOR I INSPEKCIJA

Nadležnost i ovlasti u vezi s upravnim i inspekcijskim nadzorom

Članak 37. (NN 46/17)

(1) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih za njegovu provedbu obavlja Ministarstvo.

(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom AETR-a i ovoga Zakona obavljaju:

– inspektori,

– policijski službenici u okviru nadzora nad sigurnošću cestovnog prometa.

(3) Inspektori i policijski službenici imaju sljedeće ovlasti:

– zabraniti upotrebu vozila u kojem oštećenje ili neispravan rad tahografa nije otklonjen u roku od tjedan dana od dana nastanka kvara ili otkrića nepravilnosti u radu, a vozač nije na listić ili listiće zapisa ili na privremeni listić koji se prilaže listiću zapisa ili vozačkoj kartici, na koji upisuje podatke koji mu omogućavaju identifikaciju (broj vozačke kartice i/ili ime i/ili broj vozačke dozvole), uključujući njegov potpis, upisivao sve podatke za različita razdoblja koja više nisu zabilježena ili nisu ispravno zabilježena tahografom,

– uputiti vozilo na izvanredni pregled u slučaju sumnje da tahograf i drugi elementi vezani uz tahograf ne rade ispravno, troškove pregleda snosi vlasnik vozila u koje je uređaj ugrađen,

– zahtijevati od vozača da omogući kontrolu tahografa i dostavi na uvid popise sa zabilježenim podacima, karticu ili ispis s tahografa te dopusti pregled popisa sa zabilježenim podacima, kartice ili ispisa s tahografa,

– privremeno oduzeti popis s bilježenim podacima ili ispis s tahografa kao dokaz u postupku, odnosno u istu svrhu dati izraditi prijepis podataka iz kartice,

– privremeno oduzeti karticu, u slučaju sumnje da je kartica krivotvorena ili da vozač koristi tuđu karticu ili da je kartica čiji je on nositelj dobivena na temelju lažnih izjava i/ili krivotvorenih dokumenata, te je dostaviti nadležnom izdavatelju uz navođenje razloga za privremeno oduzimanje kartice,

– isključiti vozilo iz prometa dok se ne ispravi uzrok prekršaja, odnosno prisiliti vozača na korištenje dnevnog odmora,

– predložiti nadležnim tijelima oduzimanje, suspendiranje ili ograničenje licencije za obavljanje djelatnosti ili vozačke dozvole.

 

VIII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 38. (NN 46/17, 152/22)

Prestao važiti.

Članak 38.a (NN 152/22)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3310,00 do 6630,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– naredi, dopusti ili omogući da vozač posjeduje više od jedne valjane kartice vozača, koristi više od jedne vlastite kartice, koristi tuđu karticu ili koristi karticu koja je neispravna ili je istekla (članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 11. stavak 4. AETR-a),

– naredi, dopusti ili omogući da vozač prikrije, taji ili uništi podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 12. stavak 8. AETR-a),

– ne vodi evidenciju o radnom vremenu mobilnih radnika ili je ne vodi na način propisan pravilnikom kojim se uređuje način prijenosa podataka i način vođenja evidencije iz tahografa (članak 9. stavak 2. i članak 9. stavak 9.),

– ne prenosi podatke iz tahografa u središnji informacijski sustav za obradu tahografskih podataka ili ih ne prenosi na način propisan pravilnikom kojim se uređuje način prijenosa podataka i način vođenja evidencije iz tahografa (članak 9. stavak 6. i članak 9. stavak 9.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1980,00 do 3310,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 3310,00 do 6630,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 920,00 do 1980,00 eura kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka.

Članak 39. (NN 46/17, 152/22)

Prestao važiti.

Članak 39.a (NN 152/22)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1980,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– ne upozna mobilne radnike s propisima iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona,

– ne osigura na zahtjev mobilnih radnika preslike evidencija o obavljenim radnim satima (članak 9. stavak 8.),

– radionica nema oglasnu ploču na uočljivom mjestu i/ili ne sadržava oznaku dozvole i oznaku plombiranja, obavijesti, naloge i upozorenja nadležnih tijela (članak 18. stavak 8.),

– ne preuzme odgovarajuće podatke s jedinice u vozilu i vozačeve kartice u rokovima i na način propisan člankom 1. stavcima 3. i 4. Uredbe komisije (EU) br. 581/2010 (članak 1. stavak 3. i članak 4. Uredbe komisije (EU) br. 581/2010).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 660,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1980,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 40. (NN 46/17, 152/22)

Prestao važiti.

Članak 40.a (NN 152/22)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3310,00 do 6630,00 eura kaznit će se pravna osoba ako:

– poslove iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona obavlja bez dozvole ministarstva nadležnog za promet (članak 12. stavak 1.),

– vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t i autobusi nemaju ugrađen tahograf u skladu s aktima iz članka 2. ovoga Zakona (članak 3. stavak 1.),

– ne obavlja poslove sukladno izdanoj dozvoli i/ili obavlja poslove na lokaciji koja nije navedena u dozvoli (članak 12. stavak 6.),

– ne obavijesti Ministarstvo o promjenama vlasništva, voditelja ili tehničara u roku od osam dana od dana promjene (članak 12. stavak 9.),

– obavlja postupke i poslove radionice koji nisu u skladu s odredbama posebnog propisa kojim se uređuje način obavljanja postupaka i poslova radionice (članak 14. stavak 3.),

– u roku od tri dana od primitka rješenja o oduzimanju dozvole ne preda Ministarstvu sve kartice radionice, sredstva za plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije koje je dužna voditi (članak 15. stavak 3.),

– omogući da zahvate na tahografima i opremi obavlja tehničar koji ne posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti (članak 18. stavak 6.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1980,00 do 3310,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 3310,00 do 6630,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 41. (NN 46/17, 152/22)

Prestao važiti.

Članak 41.a (NN 152/22)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako naredi, dopusti ili omogući da vozač:

– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od devet sati za više od četiri sata i 30 minuta bez stanke ili odmora od najmanje četiri sata i 30 minuta, ako produljenje na deset sati nije dopušteno (članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),

– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od deset sati za više od pet sati bez stanke ili odmora od barem četiri sata i 30 minuta, ako je produljenje na deset sati dopušteno (članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),

– prekorači tjedno vrijeme vožnje za više od 14 sati (članak 6. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 2. AETR-a),

– prekorači ukupno maksimalno dvotjedno vrijeme vožnje za više od 22 sata i 30 minuta (članak 6. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 3. AETR-a).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 530,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 190,00 do 390,00 eura kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 42. (NN 46/17, 152/22)

Prestao važiti.

Članak 42.a (NN 152/22)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1980,00 do 3310,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

– ako vozila čija je najveća dopuštena masa, uključujući prikolicu ili poluprikolicu, prelaze 3,5 tona ili vozila koja su konstruirana ili trajno prilagođena za prijevoz više od devet osoba, uključujući i vozača, te su namijenjena za tu svrhu nemaju ugrađen tahograf (članak 3. stavak 2.),

– ako tahograf nije ugrađen i/ili popravljen u ovlaštenoj radionici (članak 22. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 10. AETR-a),

– ako ne obavlja redovite preglede tahografa u ovlaštenoj radionici (članak 23. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014),

– ako u slučaju kvara ili neispravnoga rada tahografa, tahograf ne da na popravak ovlaštenoj radionici (članak 37. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 920,00 do 1980,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 1980,00 do 3310,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kaznit će se i vozač za prekršaj iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka.

Članak 43. (NN 46/17)

Prestao važiti.

Članak 43.a (NN 152/22)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 1190,00 eura kaznit će se pravna osoba ako od mobilnog radnika koji radi kod više poslodavaca ne zatraži evidenciju ili izračun radnog vremena koje je mobilni radnik obavio za drugog poslodavca (članak 5. stavak 3.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 260,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 1190,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 44. (NN 46/17, 152/22)

Prestao važiti.

Članak 44.a (NN 152/22)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 530,00 do 1060,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako naredi, dopusti ili omogući da vozač:

– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od devet, odnosno deset sati za više od dva sata, ako produljenje na deset sati nije dopušteno (članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),

– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od devet, odnosno deset sati za više od dva sata, ako je produljenje na deset sati dopušteno (članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),

– prekorači tjedno vrijeme vožnje od devet do 14 sati (članak 6. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 2. AETR-a),

– prekorači ukupno maksimalno dvotjedno vrijeme vožnje od 15 do najviše 22 sata i 30 minuta (članak 6. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 3. AETR-a),

– prekorači vrijeme vožnje za više od jednog sata i 30 minuta (članak 7. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 7. AETR-a),

– koristi dnevno razdoblje odmora kraće za više od dva sata i 30 minuta, ako skraćeno dnevno razdoblje odmora nije dopušteno (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a),

– koristi dnevno razdoblje odmora kraće za više od dva sata, ako je skraćeno dnevno razdoblje odmora dopušteno (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a),

– koristi podijeljeno dnevno razdoblje odmora kraće za više od dva sata (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a),

– koristi skraćeni dnevni odmor, ako je dio višečlane posade, kraći od sedam sati (članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 3. AETR-a),

– koristi skraćeni tjedni odmor kraći od 20 sati (članak 8. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– koristi tjedni odmor kraći od 36 sati (članak 8. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači šest uzastopnih 24-satnih razdoblja nakon prethodnog tjednog odmora za više od 12 sati (članak 8. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači 12 uzastopnih 24-satnih razdoblja nakon prethodnog redovitog tjednog odmora za više od 12 sati (članak 8. stavak 6.a Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– koristi tjedno razdoblje odmora nakon 12 uzastopnih razdoblja od 24 sata kraće od 65 sati (članak 8. stavak 6.a točka b podtočka ii. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači razdoblje vožnje između 22:00 i 6:00 sati dulje od četiri sata i 30 minuta, ako vozilo nema višečlanu posadu (članak 8. stavak 6.a točka d Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači maksimalno tjedno radno vrijeme od 48 sati za više od 12 sati, ako je mogućnost produljenja na 60 sati već iskorištena unutar razdoblja od četiri mjeseca (članak 5. stavak 2.),

– prekorači maksimalno tjedno radno vrijeme od 60 sati za više od deset sati, ako odstupanje iz članka 5. stavka 2. nije utvrđeno (članak 8. stavci 1. i 2.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 190,00 do 390,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 530,00 do 1060,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 260,00 eura kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 45. (NN 46/17, 152/22)

Prestao važiti.

Članak 45.a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 530,00 do 1060,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

– ako postupi suprotno odredbi članka 32. stavka 1. i članka 33. stavka 1. Uredbe (EU) br. 165/2014,

– ako postupi suprotno odredbi članka 33. stavka 2. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili AETR-a.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 530,00 do 1060,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 46. (NN 46/17, 152/22)

Prestao važiti.

Članak 46.a (NN 152/22)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 660,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako naredi, dopusti ili omogući da vozač:

– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od devet, odnosno deset sati za vrijeme od jednog do najviše dva sata, ako produljenje na deset sati nije dopušteno (članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),

– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od devet, odnosno deset sati za vrijeme od jednog do najviše dva sata, ako je produljenje na deset sati dopušteno (članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),

– prekorači tjedno vrijeme vožnje od četiri do najviše devet sati (članak 6. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 2. AETR-a),

– prekorači maksimalno ukupno dvotjedno vrijeme vožnje za deset do najviše 15 sati (članak 6. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 3. AETR-a),

– prekorači vrijeme vožnje za više od pola sata do najviše jednog sata i 30 minuta (članak 7. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 7. AETR-a),

– koristi dnevno razdoblje odmora kraće od jednog do najviše dva sata i 30 minuta, ako skraćeno dnevno razdoblje odmora nije dopušteno (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a),

– koristi dnevno razdoblje odmora kraće od jednog do najviše dva sata, ako je skraćeno dnevno razdoblje odmora dopušteno (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a),

– koristi podijeljeno dnevno razdoblje odmora kraće od jednog do najviše dva sata (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a),

– koristi skraćeni dnevni odmor, ako je dio višečlane posade, od jednog sata do najviše dva sata kraći od propisanog člankom 8. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 561/2006,

– koristi skraćeni tjedni odmor od dva sata do četiri sata kraći od propisanog (članak 8. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– koristi tjedni odmor od tri sata do najviše devet sati kraći od propisanog, ako skraćeno tjedno razdoblje odmora nije dopušteno (članak 8. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači šest uzastopnih 24-satnih razdoblja nakon prethodnog tjednog odmora od tri do najviše 12 sati (članak 8. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači 12 uzastopnih 24-satnih razdoblja nakon prethodnog redovitog tjednog odmora od tri do najviše 12 sati (članak 8. stavak 6.a Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– koristi tjedno razdoblje odmora nakon 12 uzastopnih razdoblja od 24 sata za dva sata kraće (članak 8. stavak 6.a točka b podtočka ii. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači razdoblje vožnje između 22:00 i 6:00 sati dulje od tri sata do najviše četiri sata i 30 minuta, ako vozilo nema višečlanu posadu (članak 8. stavak 6.a točka d Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači maksimalno tjedno radno vrijeme od 48 sati za osam do najviše 12 sati, ako je mogućnost produljenja na 60 sati već iskorištena unutar razdoblja od četiri mjeseca (članak 5. stavak 2.),

– prekorači maksimalno tjedno radno vrijeme od 60 sati za pet do najviše deset sati, ako odstupanje iz članka 5. stavka 2. nije utvrđeno (članak 8. stavci 1. i 2.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 260,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 660,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 60,00 do 190,00 eura kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 47. (NN 46/17, 152/22)

Prestao važiti.

Članak 47.a (NN 152/22)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 530,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako naredi, dopusti ili omogući da vozač:

– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od devet, odnosno deset sati za najviše jedan sat, ako produljenje na deset sati nije dopušteno (članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),

– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od devet, odnosno deset sati za najviše jedan sat, ako je produljenje na deset sati dopušteno (članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),

– prekorači tjedno vrijeme vožnje do najviše četiri sata (članak 6. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 2. AETR-a),

– prekorači maksimalno ukupno dvotjedno vrijeme vožnje do najviše deset sati (članak 6. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 3. AETR-a),

– prekorači vrijeme vožnje za najviše pola sata (članak 7. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 7. AETR-a),

– koristi dnevno razdoblje odmora kraće do jednog sata, ako skraćeno dnevno razdoblje odmora nije dopušteno (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a),

– koristi dnevno razdoblje odmora kraće do jednog sata, ako je skraćeno dnevno razdoblje odmora dopušteno (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a),

– koristi podijeljeno dnevno razdoblje odmora kraće do jednog sata (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a),

– koristi skraćeni dnevni odmor, ako je dio višečlane posade, kraće do jednog sata od propisanog (članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 3. AETR-a),

– koristi skraćeni tjedni odmor kraći do dva sata od propisanog (članak 8. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– koristi tjedni odmor kraći do tri sata od propisanog, ako skraćeno tjedno razdoblje odmora nije dopušteno (članak 8. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači šest uzastopnih 24-satnih razdoblja nakon prethodnog tjednog odmora za manje od tri sata (članak 8. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači 12 uzastopnih 24-satnih razdoblja nakon prethodnog redovitog tjednog odmora za manje od tri sata (članak 8. stavak 6.a Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 60,00 do 130,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 530,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz članka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 30,00 do 90,00 eura kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 48. (NN 46/17)

Prestao važiti.

Članak 48.a (NN 152/22)

Novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 1320,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač:

– ako postupi suprotno odredbi članka 34. stavaka 1., 2., 3. i 5. Uredbe (EU) br. 165/2014,

– ako postupi suprotno odredbi članka 36. Uredbe (EU) br. 165/2014,

– ako nije zabilježio sve potrebne podatke za razdoblje u kojem tahograf nije radio ili je radio neispravno i nije ispravno mogao zabilježiti podatke (članak 37. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014),

– ako se u vozilu opremljenom digitalnim tahografom nalazi više od jednog vozača, a njegova kartica vozača nije umetnuta u odgovarajući utor na tahografu (članak 34. stavak 4. točka 1. Uredbe (EU) br. 165/2014),

– ako se u vozilu opremljenom analognim tahografom nalazi više od jednog vozača, a vozač ne mijenja tahografske listiće na način da se relevantni podaci zabilježe na tahografskom listiću onog vozača koji vozi (članak 34. stavak 4. točka 2. Uredbe (EU) br. 165/2014),

– ako ručno ne zabilježi podatak o prelasku državne granice u skladu s člankom 11.e ovoga Zakona.

Članak 49. (NN 46/17, 152/22)

Prestao važiti.

Članak 49.a (NN 152/22)

Novčanom kaznom u iznosu od 60,00 do 190,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač:

– ako ne dostavi u pisanom obliku poslodavcu kod kojeg je zaposlen izračun radnog vremena koje je obavio za drugog poslodavca (članak 5. stavak 4.),

– ako ne postupi sukladno odredbi članka 8. stavka 8. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članka 8. stavka 8. AETR-a,

– ako ne postupi sukladno odredbi članka 12. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članka 9. AETR-a.

Članak 49.b (NN 152/22)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 4000,00 do 8000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– mobilni radnici ne prekidaju radno vrijeme stankom koja traje najmanje 30 minuta ako ukupni zbroj dotad obavljenih radnih sati iznosi između šest i devet sati, odnosno stankom od najmanje 45 minuta ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od devet sati, ili u slučaju da su stanke raspodijeljene na više razdoblja tijekom radnog vremena, stanka ne traje najmanje 15 minuta (članak 6. stavak 2.),

– ukupno radno vrijeme mobilnih radnika koji obavljaju noćni rad traje dulje od deset sati unutar svakog 24-satnog razdoblja (članak 7. stavak 1.),

– do početka upućivanja ne podnese izjavu o upućivanju nacionalnim nadležnim tijelima države članice, služeći se standardnim višejezičnim obrascem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI u koju je vozač upućen (članak 11.d stavak 1.),

– ne osigura da vozač ima na raspolaganju isprave iz članka 11.d stavka 3. ovoga Zakona (članak 11.d stavak 3.),

– u javnom sučelju povezanom sa sustavom IMI ne ažurira izjave o upućivanju iz članka 11.d stavka 1. ovoga Zakona (članak 11.d stavak 9.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 do 3000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 4000,00 do 8000,00 kuna kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 do 2000,00 kuna kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka.

Članak 49.c (NN 152/22)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 530,00 do 1060,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– mobilni radnici ne prekidaju radno vrijeme stankom koja traje najmanje 30 minuta ako ukupni zbroj dotad obavljenih radnih sati iznosi između šest i devet sati, odnosno stankom od najmanje 45 minuta ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od devet sati, ili u slučaju da su stanke raspodijeljene na više razdoblja tijekom radnog vremena, stanka ne traje najmanje 15 minuta (članak 6. stavak 2.),

– ukupno radno vrijeme mobilnih radnika koji obavljaju noćni rad traje dulje od deset sati unutar svakog 24-satnog razdoblja (članak 7. stavak 1.),

– do početka upućivanja ne podnese izjavu o upućivanju nacionalnim nadležnim tijelima države članice, služeći se standardnim višejezičnim obrascem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI u koju je vozač upućen (članak 11.d stavak 1.),

– ne osigura da vozač ima na raspolaganju isprave iz članka 11.d stavka 3. ovoga Zakona (članak 11.d stavak 3.),

– u javnom sučelju povezanom sa sustavom IMI ne ažurira izjave o upućivanju iz članka 11.d stavka 1. ovoga Zakona (članak 11.d stavak 9.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 190,00 do 390,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 530,00 do 1060,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 260,00 eura kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka.

Članak 50. (NN 36/15, 46/17)

Brisan.

Članak 51. (NN 36/15, 46/17)

Brisan.

Članak 52. (NN 36/15, 46/17)

Brisan.

Članak 53. (NN 36/15, 46/17)

Brisan.

Članak 54. (NN 46/17)

Brisan.

IX. ODGOVORNOST

Članak 55.

(1) Odgovornost za prekršaje iz glave VIII. ovoga Zakona odnosi se na prekršaje počinjene na teritoriju Republike Hrvatske, država članica Europske unije i trećih zemalja.

(2) Vozač je dužan čuvati sve dokaze o izrečenim kaznama ili pokrenutim postupcima u državama članicama Europske unije ili trećim zemljama do vremena kada za isti prekršaj više ne bude mogao biti pokrenut drugi postupak ili izrečena kazna u skladu s ovim Zakonom.

(3) Vozač je na zahtjev nadležnog tijela dužan predočiti dokaze iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Vozač je dužan poslodavcu/poslodavcima dostaviti dostupne podatke o izrečenim kaznama i pokrenutim prekršajnim postupcima zbog prekršaja propisanih ovim Zakonom.

 

X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Rok za donošenje propisa

Članak 56.

(1) Ministar će propise iz članka 9. stavka 5., članka 14. stavka 2., članka 17. stavka 5., članka 23. stavka 4., članka 25. stavka 5., članka 29. stavka 2. i članka 31. stavka 6. ovoga Zakona donijeti u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Do donošenja propisa iz stavka 1. ovoga članka, ostaju na snazi propisi:

– Pravilnik o tahografima i ograničivaču brzine (»Narodne novine«, br. 89/08. i 48/09.),

– Pravilnik o prijenosu podataka o radnom vremenu mobilnih radnika i o vođenju evidencije (»Narodne novine«, br. 43/09.),

– Pravilnik o uvjetima za davanje javne ovlasti za izdavanje memorijskih kartica, dokumentaciji za natječaj i postupku otvaranja ponuda (»Narodne novine«, br. 147/08.).

Stupanje na snagu

Članak 57.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (»Narodne novine«, br. 60/08. i 124/10.).

(2) Javnu ovlast izdavatelja kartica iz članka 21. ovoga Zakona nastavlja obavljati Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o., na temelju odluke o odabiru od 27. veljače 2009., nakon provedenog javnog natječaja na temelju članka 28. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (»Narodne novine«, br. 60/08. i 124/10.) do isteka roka na koji je izdana.

Članak 58.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 36/15

Članak 19.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 46/17

Članak 23.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 152/22

Članak 41.

(1) Dozvole iz članka 12. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (»Narodne novine«, br. 75/13., 36/15. i 46/17.) izdane sukladno Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (»Narodne novine«, br. 75/13., 36/15. i 46/17.) vrijede do isteka roka na koji su izdane.

(2) Postupci izdavanja dozvola za obavljanje poslova radionice koji su započeti, a nisu dovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (»Narodne novine«, br. 75/13., 36/15. i 46/17.).

 

Članak 42.

(1) Izuzeća za dodatne aktivnosti iz članka 11.a stavaka 2. i 3. koji je dodan člankom 7. ovoga Zakona prestaju važiti onog dana od kojeg se, sukladno odredbi članka 8. stavka 1. podstavka 4. Uredbe (EU) br. 165/2014, u vozila prvi put registrirana u državi članici moraju ugraditi pametni tahografi koji ispunjavaju zahtjev bilježenja prelazaka granice i dodatnih aktivnosti iz članka 8. stavka 1. podstavka 1. Uredbe (EU) br. 165/2014.

(2) Izuzeća za dodatne aktivnosti iz članka 11.b stavka 2. koji je dodan člankom 7. ovoga Zakona prestaju važiti onog dana od kojeg se, sukladno odredbi članka 8. stavka 1. podstavka 4. Uredbe (EU) br. 165/2014, u vozila prvi put registrirana u državi članici moraju ugraditi pametni tahografi koji ispunjavaju zahtjev bilježenja prelazaka granice i dodatnih aktivnosti iz članka 8. stavka 1. podstavka 1. Uredbe (EU) br. 165/2014.

(3) Na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj prestaju važiti članci 18., 20., 22., 24., 26., 29., 31., 33., 35., 37. i 39. ovoga Zakona, članak 49.b koji je dodan člankom 40. ovoga Zakona te članak 43. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (»Narodne novine«, br. 75/13., 36/15. i 46/17.).

Članak 43.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članaka 19., 21., 23., 25., 27., 28., 30., 32., 34., 36. i 38. te članaka 49.a i 49.c koji su dodani člankom 40. ovoga Zakona koji stupaju na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

 

 

Copyright © Ante Borić