Baza je ažurirana 15.10.2024.
zaključno sa NN 94/24
EU 2024/2673
HRVATSKI SABOR
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ELEKTRONIČKOJ TRGOVINI
Proglašavam Zakon o elektroničkoj trgovini, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 15. listopada 2003.
Broj: 01-081-03-3486/2
Zagreb, 21. listopada 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I. OPĆE ODREDBE
SADRŽAJ I PODRUČJE PRIMJENE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje pružanje usluga informacijskog društva, odgovornost davatelja usluga informacijskog društva, te pravila u vezi sa sklapanjem ugovora u elektroničkom obliku.
(2) Odredbe se ovoga Zakona ne primjenjuju na zaštitu podataka, područje oporezivanja, javnobilježničku djelatnost, zastupanje stranaka i zaštitu njihovih interesa pred sudovima, te na igre na sreću s novčanim ulozima, uključujući lutrijske igre, igre u casinima, kladioničke igre i igre na sreću u automatima, a u skladu s odredbama posebnih zakona koji uređuju odnosna područja.
OPĆI POJMOVI
Članak 2.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:
1. podatak – informacija, poruka i dokument sastavljen, poslan, primljen, zabilježen, pohranjen ili prikazan elektroničkim, optičkim ili sličnim sredstvom, uključujući, ali ne ograničavajući se na prijenos Internetom, elektroničku poštu, telefaksove,
2. usluga informacijskog društva – usluga koja se uz naknadu pruža elektroničkim putem na individualni zahtjev korisnika, a posebno Internet prodaja robe i usluga, nuđenje podataka na Internetu, reklamiranje putem Interneta, elektronički pretraživači, te mogućnost traženja podataka i usluga koje se prenose elektroničkom mrežom, posreduju u pristupu mreži ili pohranjuju podatke korisnika,
3. elektronički potpis – skup podataka u elektroničkom obliku koji su pridruženi ili su logički povezani s drugim podacima u elektroničkom obliku, a služe za identifikaciju potpisnika i vjerodostojnosti potpisanoga elektroničkog dokumenta, kako je to definirano posebnim zakonom,
4. davatelj usluga – pravna ili fizička osoba koja pruža usluge informacijskog društva,
5. korisnik usluge – svaka fizička ili pravna osoba koja zbog profesionalnih ili drugih ciljeva koristi uslugu informacijskog društva,
6. ugovori u elektroničkom obliku – ugovori što ih pravne i fizičke osobe u cijelosti ili djelomično sklapaju, šalju, primaju, raskidaju, otkazuju, pristupaju i prikazuju elektroničkim putem koristeći elektronička, optička ili slična sredstva, uključujući, ali ne ograničavajući se na prijenos Internetom,
7. komercijalno priopćenje - priopćenje u bilo kojem obliku, oblikovano da promiče, izravno ili neizravno, robu, usluge ili ugled (image) svake pravne ili fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost, osim podataka:
– koji omogućuju izravan pristup aktivnosti pravne osobe ili fizičke osobe, uključujući adrese, naziv domene ili adrese za elektroničku poštu,
– koji se odnose na robu, usluge ili ugled (image) osobe, prikupljene na neovisan način, posebice ako je učinjeno bez razmatranja financijskih učinaka,
8. potrošač – svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njezinu zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a u skladu s odredbama posebnoga zakona.
PRIMJENA PRAVA
Članak 3.
Davatelj usluga informacijskog društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dužan je postupati i pružati usluge u skladu sa zakonima i drugim propisima Republike Hrvatske.
IZNIMKA OD PRIMJENE PRAVA
Članak 4.
(1) Odredbe članka 3. ne primjenjuju se na davatelja usluga čije je sjedište u zemlji članici Europske unije i koji nudi usluge informacijskog društva, čak i u slučajevima kada je usluga ciljano usmjerena prema građanima Republike Hrvatske.
(2) Iznimno, stavak 1. ne primjenjuje se na subjekte iz stavka 1. ovoga članka, u sljedećim područjima:
– autorsko pravo i pravo intelektualnog vlasništva,
– emisija elektroničkog novca,
– valjanost u vezi s oblikom ugovora kojima se stvaraju ili prenose prava vezana uz nekretnine,
– aktivnosti osiguravajućih društava,
– ugovorne obveze iz i u vezi s potrošačkim ugovorima,
– sloboda ugovornih strana na izbor prava primjenjiva na njihov ugovor,
– dopustivost netraženih komercijalnih priopćenja elektroničkom poštom,
– promet lijekova, medicinskih proizvoda i homeopatskih proizvoda.
SLOBODA OBAVLJANJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA
Članak 5.
(1) Pružanje usluga informacijskog društva slobodno je.
(2) Za pružanje usluga informacijskog društva nije potrebna posebna dozvola, odobrenje ili koncesija.
(3) Pravni subjekt koji obavlja uslugu informacijskog društva upisuje u nadležni registar naziv djelatnosti – usluge informacijskog društva.
II. OBVEZA INFORMIRANJA I KOMERCIJALNA PRIOPĆENJA
OPĆE INFORMACIJE
Članak 6.
(1) Davatelj usluga informacijskog društva mora u obliku i na način koji je neposredno i stalno dostupan korisnicima i nadležnim tijelima državne uprave Republike Hrvatske pružiti informacije kao što su:
– ime i prezime ili tvrtku davatelja usluga,
– sjedište obrta ili sjedište pravne osobe davatelja usluga,
– ostale podatke o davatelju usluga na temelju kojih korisnik može brzo i nesmetano stupiti s njim u vezu, uključujući elektroničku adresu putem koje je moguće uspostaviti izravan kontakt,
– broj sudskog ili drugoga javnog registra u koji je davatelj usluga upisan, te podatke o registru,
– pojedinosti o nadležnom tijelu, ako djelatnost davatelja usluga podliježe službenom nadzoru,
– u pogledu posebno reguliranih djelatnosti/profesija:
§ profesionalna ili slična institucija kod koje je davatelj usluga registriran,
§ profesionalni naziv i zemlja koja ga je odobrila,
§ uputa o profesionalnim pravilima u zemlji u kojoj se obavlja djelatnost i mjestu njihove dostupnosti,
– porezni broj ako je davatelj usluga obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
(2) Ako davatelj usluga prikazuje cijene, one moraju biti jasno i nedvosmisleno naznačene, a posebno se mora naznačiti jesu li u prikazane cijene uključeni troškovi dostave, ostali manipulativni troškovi, porez i drugi troškovi koji na bilo koji način utječu na prikazanu cijenu.
SADRŽAJ KOMERCIJALNOG PRIOPĆENJA
Članak 7.
Davatelj usluga dužan je osigurati da svaki podatak iz komercijalnog priopćenja, koji je dijelom ili u cijelosti usluga informacijskog društva, jasno i nedvosmisleno zadovoljava sljedeće uvjete:
– da je komercijalno priopćenje moguće kao takvo jasno identificirati u trenutku kada ga korisnik primi,
– da je osobu u čije je ime sastavljeno komercijalno priopćenje moguće jasno identificirati,
– da svaki promotivni poziv za stavljanje ponude iz komercijalnog priopćenja (uključujući popuste i poklone) mora biti jasno identificiran kao takav,
– da uvjeti koji se moraju ispunjavati za stavljanje ponude iz komercijalnog priopćenja moraju biti lako dostupni, te predočeni jasno i nedvosmisleno.
NETRAŽENA KOMERCIJALNA PRIOPĆENJA
(NEŽELJENA TELEKOMUNIKACIJSKA PRIOPĆENJA)
Članak 8.
Korištenje elektroničke pošte u svrhu slanja netraženoga komercijalnog priopćenja (neželjenoga telekomunikacijskog priopćenja) dopušteno je samo uz prethodni pristanak osobe kojoj je takva vrsta priopćenja namijenjena, a u skladu s odredbma Zakona o telekomunikacijama.
III. ISPRAVE U ELEKTRONIČKOM OBLIKU
OBLIK I VALJANOST UGOVORA U ELEKTRONIČKOM OBLIKU
Članak 9.
(1) Sklapanje ugovora moguće je elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom obliku.
(2) Ponuda i prihvat ponude mogu se dati elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom obliku.
(3) Kada se elektronička poruka, odnosno elektronički oblik koristi kao oblik u sklapanju ugovora, takvu ugovoru neće se osporiti pravna valjanost samo na temelju činjenice da je sastavljen u obliku elektroničke poruke, odnosno u elektroničkom obliku.
(4) Odredbe ovoga Zakona neće se primjenjivati na sljedeće ugovore:
– imovinske, predbračne, odnosno bračne ugovore i druge ugovore koje uređuje Obiteljski zakon,
– ugovore o opterećenju i otuđenju imovine za koje je potrebno odobrenje centra za socijalnu skrb,
– ugovore o ustupu i raspodjeli imovine za života, ugovore o doživotnom uzdržavanju i sporazume u vezi s nasljeđivanjem, ugovore o odricanju od nasljedstva, ugovore o prijenosu nasljednog dijela prije diobe, oporučne poslove i druge ugovore koje uređuje Zakon o nasljeđivanju,
– darovne ugovore,
– ugovore o prijenosu prava vlasništva na nekretninama ili druge pravne poslove kojima se uređuju stvarna prava na nekretninama, osim ugovora o najmu i zakupu nekretnina,
– druge ugovore za koje je posebnim zakonom propisano da se sastavljaju u obliku javnobilježničkog akta, odnosno isprave,
– druge ugovore za koje je posebnim zakonom ili propisom donesenom na temelju zakona izričito određena uporaba vlastoručnog potpisa u dokumentima na papiru ili ovjera vlastoručnog potpisa,
– ugovore i očitovanja volje jamaca, ako je jamac osoba koja djeluje izvan svoje trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti.
SUPSIDIJARNA PRIMJENA PROPISA
Članak 10.
Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, na obveznopravne odnose proizašle iz ili u vezi s ugovorima sklopljenima elektroničkim putem ili u elektroničkom obliku primjenjivat će se odredbe Zakona o obveznim odnosima, odnosno odgovarajući propis koji uređuje ugovorne odnose.
ELEKTRONIČKI POTPIS
Članak 11.
Kada se kao pretpostavka valjanosti i nastanka ugovora traži potpis osobe, smatrat će se da tome uvjetu udovoljava elektronička poruka potpisana elektroničkim potpisom u skladu s odredbama Zakona o elektroničkom potpisu.
PODACI I OBAVIJESTI ZA SKLAPANJE UGOVORA
Članak 12.
(1) Davatelj usluga informacijskog društva dužan je mogućem korisniku usluga, prije sklapanja ugovora o pružanju usluga informacijskog društva, osigurati na jasan, razumljiv i nedvosmislen način podatke i obavijesti:
– različiti stupnjevi koji slijede u postupku sklapanja ugovora,
– ugovorne odredbe,
– opći uvjeti poslovanja ako su sastavni dio ugovora,
– jezici ponuđeni za sklapanje ugovora,
– kodeksi postupanja u skladu s kojima postupaju davatelji usluga i informacije o tome kako se ti kodeksi mogu pregledati elektroničkim putem.
(2) Davatelj usluga informacijskog društva dužan je mogućem korisniku usluga, prije sklapanja ugovora o pružanju usluga informacijskog društva, osigurati tehnička sredstva za prepoznavanje i ispravljanje pogrešnog unosa podataka u poruku prije njezine predaje ili slanja.
(3) Ugovorne strane koje nisu potrošači u međusobnim ugovornim odnosima mogu izričito ugovoriti odstupanje od odredaba iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na ugovore sklopljene putem elektroničke pošte ili njoj izjednačenog oblika individualne komunikacije.
DOSTUPNOST UGOVORA I OPĆIH UVJETA POSLOVANJA
Članak 13.
Ugovorne odredbe i odredbe općih uvjeta poslovanja ugovora sklopljenih u elektroničkom obliku koje sklapaju davatelji usluga informacijskog društva moraju biti dostupne korisnicima usluga na način da im je omogućeno njihovo spremanje, ponovno korištenje i reproduciranje.
POTVRDA PRIMITKA
Članak 14.
(1) Davatelj usluga informacijskog društva mora bez odgode elektroničkim putem, posebnom elektroničkom porukom, potvrditi primitak elektroničke poruke koja sadrži ponudu ili prihvat ponude za sklapanje ugovora.
(2) Ugovorne strane koje nisu potrošači u međusobnim ugovornim odnosima mogu izričito ugovoriti odstupanje od odredbe stavka 1. ovoga članka.
(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na ugovore sklopljene putem elektroničke pošte ili njoj izjednačenog oblika individualne komunikacije.
TRENUTAK SKLAPANJA UGOVORA
Članak 15.
(1) Ugovor u elektroničkom obliku sklopljen je onoga trenutka kad ponuditelj primi elektroničku poruku koja sadrži izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu.
(2) Ponuda i prihvat, te druga očitovanja volje poduzeta elektroničkim putem, primljena su kada im osoba kojoj su upućena može pristupiti.
(3) Kod potrošačkih ugovora nije dopušteno isključiti primjenu odredbe stavka 2. ovoga članka.
IV. ODGOVORNOST DAVATELJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA
OPĆA ODREDBA
Članak 16.
(1) Davatelj usluga informacijskog društva koji prenosi elektroničke poruke koje mu je predao korisnik usluga nije odgovoran za sadržaj poslane poruke i njezino upućivanje, a pod uvjetom:
– da nije inicirao prijenos,
– da nije izvršio odabir podataka ili dokumenata koji su predmet prijenosa,
– da nije izuzeo ili preinačio podatke u sadržaju poruka ili dokumenata,
– da nije odabrao korisnika prijenosa.
(2) Prijenos poruka i pružanje pristupa porukama iz stavka 1. ovoga članka mora biti obavljeno na način da omogućuje automatsku, posredničku i prolazno-privremenu pohranu prenesenih poruka i u njima sadržanih podataka, te moraju biti privremeno pohranjene samo u vremenskom razdoblju koje je potrebno za prijenos poruka.
PRIVREMENA POHRANA (caching)
Članak 17.
Davatelj usluga informacijskog društva koji podatke, što ih je unio korisnik, priopćava putem komunikacijske mreže nije odgovoran za automatsku, posredničku i privremenu pohranu, koja služi samo za učinkovitije oblikovanje prijenosa podataka koju su tražili drugi korisnici ako:
– ne mijenja podatke,
– uvažava uvjete za pristup podacima,
– postupa u skladu s pravilima za ažuriranje podataka,
– djeluje u skladu s dopuštenom primjenom tehnologija za prikupljanje podataka,
– trenutačno ukloni ili trenutačno onemogući pristup podacima koje je pohranio odmah čim je saznao da su podaci u polazištu uklonjeni iz prijenosa putem mreže ili je onemogućen pristup do njih ili je sud ili drugo nadležno tijelo naredilo njihovo uklanjanje ili onemogućavanje pristupa.
POHRANA (hosting)
Članak 18.
(1) Davatelj usluga informacijskog društva koji pohranjuje podatke pružene od strane korisnika na zahtjev korisnika nije odgovoran za sadržaj pohranjenog podatka:
– ako nema saznanja niti je mogao znati o nedopuštenom djelovanju korisnika ili sadržaju podataka,
– ako odmah čim je saznao da se radi o nedopuštenom djelovanju ili podatku ukloni ili onemogući pristup podacima.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka neće se primijeniti u slučajevima kada je korisnik usluge osoba ovisna na bilo koja način o davatelju usluge, (na primjer: trgovačka društva koji imaju udjele jedno u drugome, trgovačka društva u kojima udjele imaju iste fizičke osobe itd).
LINKOVI
Članak 19.
Davatelj usluga koji putem elektroničkog upućivanja otvori pristup trećim podacima nije odgovoran za te informacije:
– ako nema saznanja niti je mogao znati o nedopuštenom djelovanju korisnika ili sadržaju podataka u tim informacijama,
– ako odmah čim je saznao da se radi o nedopuštenom djelovanju ili podatku ukloni ili onemogući pristup podacima.
ZAŠTITA PRAVA
Članak 20.
Odredbe ovoga Zakona, a posebno odredbe članka 16., članka 17., članka 18. i članka 19., nemaju nikakav utjecaj na ovlast sudova i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske da u skladu sa zakonima Republike Hrvatske, a na zahtjev ovlaštene osobe, nalažu davateljima usluga informacijskog društva i njihovim korisnicima otklanjanje i sprječavanje povreda važećih propisa, te da prema njima poduzimaju i druge na zakonu zasnovane mjere.
OBVEZE DAVATELJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA
Članak 21.
(1) Prilikom pružanja usluge informacijskog društva davatelj usluga nije obvezan pregledavati podatke koje je pohranio, prenio ili učinio dostupnima, odnosno ispitivati okolnosti koje bi upućivale na nedopušteno djelovanje korisnika.
(2) Davatelj usluga informacijskog društva mora obavijestiti nadležno državno tijelo ako utvrdi:
– postojanje osnovane sumnje da korištenjem njegove usluge korisnik poduzima nedopuštene aktivnosti,
– postojanje osnovane sumnje da je korisnik njegove usluge pružio nedopušteni podatak.
(3) Davatelj usluga mora na temelju odgovarajućeg sudskog akta, odnosno upravnog akta, predočiti sve podatke na temelju kojih se može poduzeti otkrivanje ili progon počinitelja kaznenih djela, odnosno zaštita prava trećih osoba.
V. INSPEKCIJSKI NADZOR
Članak 22.
(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja Državni inspektorat i inspektori nadležnog ministarstva u skladu s ovlastima utvrđenima zakonom.
(2) Radi provedbe inspekcijskog nadzora, davatelji usluga informacijskog društva moraju ovlaštenim osobama omogućiti pristup računalnoj opremi i uređajima, te bez odgode predočiti ili dostaviti potrebne podatke i dokumentaciju u vezi s predmetom inspekcijskog nadzora.
VI. KAZNENA ODREDBA
Članak 23.
(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba davatelj usluga informacijskog društva:
– ako prekrši opće obveze o informiranju (članak 6.),
– ako prekrši obvezu informiranja u komercijalnom priopćenju (članak 8.),
– ako prekrši obvezu osiguranja dostupnosti podataka za sklapanje ugovora (članak 12.),
– ako suprotno članku 13. ovoga Zakona ne omogući pristup odredbama ugovora i općim uvjetima poslovanja na način da ih korisnik može spremiti, ponovno koristiti i reproducirati,
– ako prekrši obveze propisane člankom 21. stavkom 2. i 3. ovoga Zakona,
– ako ne omogući pristup računalnoj opremi i uređajima, te bez odgode ne predoči ili ne dostavi potrebne podatke ili dokumentaciju, a radi provedbe inspekcijskog nadzora (članak 22. stavak 2.).
(2) Za počinjeni prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi davatelju usluga informacijskog društva.
(3) Ako prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini fizička osoba – davatelj usluga informacijskog društva, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna.
(4) U osobito teškim povredama iz stavka 1. i 3. ovoga članka ili u slučaju ponavljanja povreda iz navedenih stavaka, sud može izreći zabranu obavljanja djelatnosti iz članka 5. stavka 3. ovoga Zakona davatelju usluga informacijskog društva i odgovornoj osobi u pravnoj osobi davatelju usluga informacijskog društva na određeno vrijeme u trajanju od 3 do 6 mjeseci.
VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 24.
Odredbe članka 4. ovoga Zakona primjenjivat će se od dana službenog primitka Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.
Članak 25.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 330-01/03-01/06
Zagreb, 15. listopada 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.