Baza je ažurirana 01.12.2024. 

zaključno sa NN 120/24

EU 2024/2679

Uredba (EU) 2023/2411 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode i izmjeni uredbi (EU) 2017/1001 i (EU) 2019/1753

Službeni link: 32023R2411 verzija: 27.10.2023. na snazi od 16.11.2023.

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 118. prvi stavak i članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Vijeće je 10. studenoga 2020. donijelo zaključke o politici intelektualnog vlasništva u kojima navodi da je spremno razmotriti uvođenje sustava posebne zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode na temelju detaljne procjene učinka njegovih potencijalnih troškova i koristi.

(2)

U svojoj Komunikaciji od 25. studenoga 2020. naslovljenoj „Iskorištavanje inovacijskog potencijala EU-a – Akcijski plan za intelektualno vlasništvo za oporavak i otpornost EU-a” Komisija se obvezala da će na temelju procjene učinka razmotriti hoće li predložiti sustav Unije za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode.

 

(3)

U svojoj rezoluciji od 11. studenoga 2021. o akcijskom planu za intelektualno vlasništvo za oporavak i otpornost EU-a Europski parlament naglasio je činjenicu da je priznavanje oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode važno za prioritete programa Unije koji su trenutačno u razvoju te je istaknuo svoju potporu inicijativi Komisije da na temelju detaljne procjene učinka uspostavi djelotvornu i transparentnu zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode na razini Unije kako bi se uskladila, među ostalim, sa Ženevskim aktom Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla (4) („Ženevski akt”) kojim se predviđa mogućnost zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za poljoprivredne i nepoljoprivredne proizvode.

(4)

Kako bi mogla u cijelosti izvršavati svoju isključivu nadležnost za zajedničku trgovinsku politiku, te u potpunosti u skladu s obvezama iz Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva („Sporazum TRIPS“) Svjetske trgovinske organizacije (WTO), Unija je 26. studenoga 2019. u skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2019/1754 (5) pristupila Ženevskom aktu, kojim upravlja Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO). Ženevski akt pruža sredstva za dobivanje zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla, neovisno o prirodi robe na koju se odnose, i stoga uključuje obrtničke i industrijske proizvode. Kako bi se u potpunosti ispunile te međunarodne obveze, osiguravanje ujednačenog priznavanja i zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode u cijeloj Uniji Unijin je prioritet.

 

(5)

Na razini Unije već dugi niz godina postoji zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla za vina (6) i jaka alkoholna pića (7), kao i za poljoprivredne i prehrambene proizvode, uključujući aromatizirana vina (8). Primjereno je pružiti zaštitu Unije oznakama zemljopisnog podrijetla za proizvode koji nisu obuhvaćeni postojećim pravom Unije i istodobno osigurati konvergenciju. Tom bi zaštitom trebalo nastojati obuhvatiti širok raspon obrtničkih i industrijskih proizvoda kao što su prirodno kamenje, drvenarija, nakit, tekstil, čipka, pribor za jelo, staklo, porculan i koža. Uvođenje takvog sustava za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode donijelo bi koristi potrošačima jer bi se povećala svijest o autentičnosti proizvoda. Imalo bi i pozitivan gospodarski utjecaj na mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća jer bi se jačala konkurentnost te bi imalo opći pozitivan učinak na zapošljavanje, razvoj i turizam u ruralnim i manje razvijenim regijama. Nadalje, takvim bi se sustavom olakšao i pristup tržištima trećih zemalja putem trgovinskih sporazuma s Unijom te bi se ostvario puni potencijal oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode.

(6)

Nekoliko država članica ima nacionalne sustave za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode. Ti se sustavi razlikuju u smislu opsega zaštite, upravljanja i pristojbi i ne pružaju zaštitu izvan državnog područja. Druge države članice ne pružaju zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode na nacionalnoj razini. Takva rascjepkanost i složenost zbog raznih sustava zaštite na razini države članice mogla bi dovesti do povećanih troškova i pravne nesigurnosti za proizvođače te destimulirati ulaganja u tradicionalne obrte u Uniji. Postojanje usklađenog sustava zaštite na razini Unije ključno je za stvaranje pravne sigurnosti potrebne za sve dionike i za sprečavanje povreda prava intelektualnog vlasništva povezanih s obrtničkim i industrijskim proizvodima, čime se Uniji omogućava da bolje zaštititi svoje interese, među ostalim na međunarodnoj razini.

 

(7)

Izrada proizvoda koji su snažno povezani s određenim zemljopisnim područjem često ovisi o lokalnom znanju i iskustvu te se često temelji na primjeni lokalnih proizvodnih metoda koje su ukorijenjene u kulturnom i društvenom nasljeđu matične regije takvih proizvoda. Učinkovita zaštita intelektualnog vlasništva može doprinijeti povećanju profitabilnosti i privlačnosti tradicionalnih obrtničkih zanimanja. Posebna zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla prepoznata je radi očuvanja i razvoja kulturne baštine u poljoprivrednom te u obrtničkom i industrijskom području. Stoga bi trebalo uspostaviti učinkovite postupke za registraciju na razini Unije oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, kojima se uzimaju u obzir lokalne i regionalne posebnosti. Sustav za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode predviđen ovom Uredbom trebao bi osigurati održavanje i unapređenje tradicija proizvodnje i stavljanja na tržište.

(8)

Jedinstvena zaštita prava intelektualnog vlasništva koja se odnose na oznake zemljopisnog podrijetla u cijeloj Uniji može pružiti poticaje za proizvodnju kvalitetnih proizvoda, doprinijeti borbi protiv krivotvorenja, osigurati široku dostupnost kvalitetnih proizvoda za potrošače i doprinijeti stvaranju vrijednih i održivih radnih mjesta, među ostalim u ruralnim i manje razvijenim regijama, što bi pomoglo u preokretanju trendova depopulacije. Osobito s obzirom na potencijal takve zaštite za doprinos stvaranju održivih i visokokvalificiranih radnih mjesta u ruralnim i manje razvijenim regijama, proizvođači bi trebali nastojati stvoriti znatan udio vrijednosti proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla unutar definiranog zemljopisnog područja. Zahtjevi da se određena kvaliteta, ugled ili drugo svojstvo proizvoda u bitnom moraju moći pripisati njegovu zemljopisnom podrijetlu i da proizvod mora potjecati iz definiranog zemljopisnog područja, kako je utvrđeno u ovoj Uredbi, jačaju razumijevanje da znatan udio vrijednosti proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla mora biti stvoren unutar određenog zemljopisnog područja. Tim bi se zahtjevima trebalo osigurati da samo proizvodi koji imaju snažnu poveznicu sa zemljopisnim područjem mogu imati koristi od zaštite predviđene ovom Uredbom.

 

(9)

Stoga je potrebno osigurati pošteno tržišno natjecanje za proizvođače obrtničkih i industrijskih proizvoda na unutarnjem tržištu; osigurati da su potrošačima dostupne pouzdane informacije o takvim proizvodima; čuvati i razvijati kulturnu baštinu te tradicionalno znanje i iskustvo; osigurati djelotvornu registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, kako na razini Unije tako i na međunarodnoj razini; predvidjeti djelotvorne kontrole i provedbu u vezi s oznakama zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode na cijelom unutarnjem tržištu, uključujući elektroničku trgovinu; i uspostaviti vezu sa sustavom međunarodne registracije i zaštite na temelju Ženevskog akta.

(10)

Zadaće koje se ovom Uredbom dodjeljuju tijelima države članice, Komisiji i Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo osnovanom Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća (9) („Ured”) mogle bi zahtijevati obradu osobnih podataka, posebno kad je to potrebno za identifikaciju podnositelja zahtjeva u postupku registracije, izmjene specifikacije proizvoda ili poništenja registracije, podnositelja prigovora ili korisnika prijelaznog razdoblja kojima je odobreno odstupanje od zaštite registrirane oznake zemljopisnog podrijetla. Stoga je obrada takvih osobnih podataka potrebna za izvršavanje zadaće koja se obavlja u javnom interesu. U okviru svake obrade i objave osobnih podataka primljenih tijekom provođenja postupaka na temelju ove Uredbe, primjerice u svrhu registracije, uključujući prigovor, izmjene specifikacije proizvoda, poništenja registracije, kontrola i odobravanja prijelaznog razdoblja, trebala bi se poštovati temeljna prava, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka na temelju članaka 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). U tom kontekstu, Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (10) i Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) postavljaju se određene obveze državama članicama, a Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (12) postavljaju se određene obveze Komisiji i Uredu. Ako Komisija i Ured zajednički utvrđuju svrhe i načine obrade podataka, trebali bi se smatrati zajedničkim voditeljima obrade.

 

(11)

Oznakama zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode koji imaju određenu kvalitetu, ugled ili druga svojstva povezane s njihovim mjestom proizvodnje dodjeljuje se kolektivno pravo koje mogu ostvariti svi prihvatljivi proizvođači u definiranom zemljopisnom području koji su voljni pridržavati se specifikacije proizvoda, u skladu s ovom Uredbom. Proizvođači koji djeluju kolektivno imaju veću tržišnu moć od pojedinačnih proizvođača i mogu iskoristiti sinergiju pri upravljanju svojim oznakama zemljopisnog podrijetla. Oznakama zemljopisnog podrijetla proizvođači se nagrađuju za trud u proizvodnji raznovrsnih i kvalitetnih proizvoda. Stoga bi zahtjeve za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla trebale podnositi skupine proizvođača.

(12)

Moguće je da na određenim zemljopisnim područjima postoji samo jedan proizvođač koji je voljan podnijeti zahtjev za registraciju naziva kao oznake zemljopisnog podrijetla. Stoga bi također trebalo biti moguće da se jedan proizvođač smatra podnositeljem zahtjeva. Međutim, jednom proizvođaču ne bi trebalo dopustiti da definira zemljopisno područje upućivanjem na vlastito zemljište ili radionicu. Zemljopisno područje uvijek bi se trebalo odnositi na određen dio državnog područja, a ne na granice privatnog posjeda.

 

(13)

Također bi trebalo biti moguće da podnositelj zahtjeva bude lokalno ili regionalno tijelo koje je odredila država članica ili privatni subjekt koji je odredila država članica. U takvim bi se slučajevima u zahtjevu trebali navesti razlozi za takvo određivanje.

(14)

Osim toga, lokalnom ili regionalnom subjektu države članice iz koje potječe odgovarajuća skupina proizvođača ili pojedinačni proizvođač trebalo bi dopustiti da toj skupini proizvođača ili jednom proizvođaču pruži pomoć u pripremi zahtjeva i u prvoj fazi postupka registracije. Pomoć bi mogla uključivati savjete te razmjenu dokumenata, kontakata i informacija.

 

(15)

Cilj je sustava za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode utvrđenog u ovoj Uredbi potrošačima omogućiti donošenje informiranijih odluka o kupnji te im, u tom kontekstu, označivanjem i oglašavanjem pomoći da ispravno identificiraju kvalitetne proizvode na tržištu. Prava intelektualnog vlasništva koja se odnose na oznake zemljopisnog podrijetla pomažu gospodarskim subjektima i poduzećima da vrednuju svoju nematerijalnu imovinu. Kako bi se izbjeglo stvaranje nepoštenog tržišnog natjecanja i očuvalo unutarnje tržište, svaki bi proizvođač, uključujući proizvođače iz trećih zemalja, trebao moći upotrebljavati registriranu oznaku zemljopisnog podrijetla i stavljati na tržište proizvode koji nose tu oznaku zemljopisnog podrijetla u cijeloj Uniji, uključujući elektroničku trgovinu, pod uvjetom da je dotični proizvod u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda i da je taj proizvođač podložan kontrolama.

(16)

Naziv proizvoda trebao bi biti prihvatljiv za zaštitu oznakom zemljopisnog podrijetla ako proizvod ispunjava tri kumulativna zahtjeva: proizvod bi trebao biti ukorijenjen ili imati podrijetlo u određenom mjestu, regiji ili zemlji; određena kvaliteta, ugled ili drugo svojstvo proizvoda trebali bi se u bitnom moći pripisati njegovu zemljopisnom podrijetlu; te bi se najmanje jedna faza proizvodnje trebala odvijati na tom zemljopisnom području. Kako bi se ispunili ti zahtjevi, potrebno je dokazati da je zemljopisno podrijetlo ključan čimbenik za određenu kvalitetu, ugled ili drugo svojstvo proizvoda. Ti su zahtjevi u skladu sa zahtjevima za oznake zemljopisnog podrijetla kako su utvrđeni u Ženevskom aktu i u zakonodavstvu Unije o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih proizvoda, prehrambenih proizvoda, vina i jakih alkoholnih pića. Međutim, proizvodi koji su u suprotnosti s javnim poretkom ne bi trebali biti predmet zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla. Potrebu za primjenom te iznimke javnog poretka trebalo bi procjenjivati na pojedinačnoj osnovi, a tu bi iznimku trebalo primjenjivati u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UEFU) i relevantnom sudskom praksom Suda Europske unije.

 

(17)

Faza proizvodnje ili faze proizvodnje navedene u specifikaciji proizvoda one su koje proizvodu daju određenu kvalitetu, ugled ili drugo svojstvo. Ljudski ili prirodni čimbenici odnosno kombinacija tih čimbenika određuju je li faza proizvodnje relevantna za uključivanje u specifikaciju proizvoda. Proizvodi koji se pretežito proizvode izvan određenog zemljopisnog područja te se ondje prevoze samo radi pakiranja ili proizvodne faze koja bi se mogla provesti drugdje bez znatne razlike u određenoj kvaliteti, ugledu ili drugom svojstvu proizvoda, ne bi trebali ispunjavati uvjete za zaštitu. To bi načelo omogućilo sprečavanje prodaje proizvoda niske kvalitete, koji nemaju jedinstvena svojstva i koji su gotovo u potpunosti proizvedeni izvan određenog zemljopisnog područja, kao proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla.

(18)

Mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća često imaju ograničene resurse za obavljanje administrativnih zadaća. Nadležno tijelo države članice iz koje podnositelj zahtjeva potječe trebalo bi na zahtjev podnositelja zahtjeva nastojati pomoći u pripremi jedinstvenog dokumenta predviđenog ovom Uredbom, u skladu sa svojom administrativnom praksom. Ako država članica odluči primijeniti postupak izravne registracije predviđen ovom Uredbom („postupak izravne registracije”), Ured bi u bliskoj suradnji s jedinstvenom kontaktnom točkom dotične države članice trebao nastojati pružiti pomoć u vezi s jedinstvenim dokumentom. Bilo kojim oblikom pomoći koju pružaju tijela ili Ured ne bi se trebala dovoditi u pitanje činjenica da je podnositelj zahtjeva i dalje odgovoran za jedinstveni dokument.

 

(19)

Kako bi se dobila zaštita oznakom zemljopisnog podrijetla, nazivi bi se trebali registrirati samo na razini Unije. Standardni postupak za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla na temelju ove Uredbe trebao bi se sastojati od dvije faze. Države članice trebale bi biti odgovorne za prvu fazu („nacionalna faza”), a Ured bi trebao biti odgovoran za drugu fazu („faza na razini Unije”). Ako je nekoj državi članici odobreno odstupanje od tog standardnog postupka, podnositelj zahtjeva iz te države članice trebao bi moći podnijeti zahtjev izravno Uredu u okviru postupka izravne registracije. Zaštita koja se odobrava na temelju ove Uredbe nakon registracije trebala bi biti jednako dostupna oznakama zemljopisnog podrijetla za proizvode podrijetlom iz trećih zemalja („oznake zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja”) koji ispunjavaju odgovarajuće zahtjeve i koji su zaštićeni u trećoj zemlji podrijetla. Ured bi trebao provoditi odgovarajuće postupke za oznake zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja.

(20)

Države članice trebale bi osigurati učinkovite, predvidljive i brze upravne postupke. Informacije o tim postupcima, uključujući sve primjenjive rokove i ukupno trajanje postupaka, trebale bi biti javno dostupne. Države članice, Komisija i Ured trebali bi surađivati u okviru Savjetodavnog odbora uspostavljenog na temelju ove Uredbe („Savjetodavni odbor”) radi razmjene najbolje prakse s ciljem promicanja učinkovitosti tih postupaka.

 

(21)

Postupke registracije, uključujući prigovor, izmjene specifikacije proizvoda, poništenja registracije i žalbe u vezi s oznakama zemljopisnog podrijetla podrijetlom iz Unije trebale bi provoditi države članice i Ured, a ti bi postupci trebali ispunjavati zahtjeve u pogledu transparentnosti. Države članice i Ured trebali bi biti odgovorni za odgovarajuće različite faze tih postupaka. Države članice trebale bi biti odgovorne za nacionalnu fazu, koja se sastoji od zaprimanja zahtjeva od podnositelja zahtjeva, ispitivanja zahtjeva, provedbe nacionalnog postupka prigovora i, nakon pozitivnog dovršetka nacionalne faze, podnošenja zahtjeva Uredu kako bi se pokrenula faza na razini Unije. Države članice trebale bi utvrditi detaljne postupovne aranžmane za nacionalnu fazu. Ti bi aranžmani trebali uključivati savjetovanja između podnositelja zahtjeva i svih podnositelja prigovora na nacionalnoj razini, kao i podnošenje izvješća podnositelja zahtjeva o ishodu tih savjetovanja te o svim izmjenama zahtjeva. Nadalje, dopuštenost prigovora i razlozi za odbijanje registracije u nacionalnoj fazi trebali bi biti usklađeni s onima u fazi na razini Unije. Ured bi trebao biti odgovoran za ispitivanje zahtjeva u fazi na razini Unije, provedbu postupka prigovora te odobravanje ili odbijanje registracije. Ured bi također trebao provoditi odgovarajuće postupke za oznake zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja.

(22)

Ured bi trebao poticati stranke na korištenje alternativnim rješavanjem sporova, kao što je posredovanje, radi postizanja sporazumnog rješenja. U tu svrhu Ured bi strankama trebao ponuditi mogućnost korištenja tim uslugama u postupcima dostupnima na razini Unije. Sam bi Ured trebao pružati te usluge, ali stranke bi trebale imati mogućnost koristiti se i drugim uslugama posredovanja.

 

(23)

Kako bi se nadležnim tijelima olakšalo upravljanje zahtjevima, dvije ili više država članica trebale bi moći surađivati u nacionalnoj fazi postupka, među ostalim u pogledu ispitivanja, prigovora na nacionalnoj razini, podnošenja zahtjevâ Uredu, izmjene specifikacije proizvoda i poništenja registracije, te bi trebale moći odlučiti da će jedna od njih provoditi taj postupak u ime druge dotične države članice ili drugih dotičnih država članica. U tim bi slučajevima te države članice trebale bez odgode o tome obavijestiti Komisiju i dostaviti informacije o glavnim parametrima suradnje.

(24)

U određenim okolnostima države članice trebale moći ishoditi odstupanje od obveze da odrede nacionalno nadležno tijelo koje bi bilo odgovorno za nacionalnu fazu postupaka registracije, uključujući prigovore na nacionalnoj razini, izmjene specifikacije proizvoda i poništenja registracije. Tim odstupanjem trebala bi se uzeti u obzir činjenica da određene države članice nemaju poseban nacionalni sustav za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, da u tim državama članicama na lokalnoj razini postoji minimalan interes za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla i da u tim okolnostima ne bi bilo opravdano obvezivati ih na uspostavu sve potrebne infrastrukture za takav sustav. Bilo bi učinkovitije i isplativije skupinama proizvođača iz tih država članica osigurati alternativni način zaštite njihovih proizvoda, odnosno postupak izravne registracije pri Uredu. Ta bi alternativa također donijela troškovne prednosti za države članice.

 

(25)

Komisija bi nakon ispitivanja informacija koje je dostavila država članica trebala donijeti odluku o zahtjevu te države članice za odstupanje kojim joj se dopušta primjena postupka izravne registracije. Pri ispitivanju tog zahtjeva Komisija bi trebala procijeniti sve relevantne okolnosti, kao što su broj postojećih zaštićenih naziva proizvoda, broj potencijalno zainteresiranih proizvođača i skupina proizvođača u dotičnoj državi članici, veličina stanovništva dotične države članice, obujam prodaje, kapaciteti izrade i tržišta dotičnih proizvoda te druge informacije koje ta država članica smatra relevantnima za dokazivanje niske razine interesa na nacionalnoj razini. Komisija bi za donošenje odluke trebala moći upotrebljavati i, primjerice, informacije prikupljene javnim savjetovanjem, istraživanjem ili analizom tržišta ili putem dopisa relevantnih strukovnih komora ili bilo kojeg drugog relevantnog službenog tijela. Komisija bi trebala zadržati pravo na izmjenu ili na ukidanje odluke kojom se državi članici dopušta primjena postupka izravne registracije ako dotična država članica više ne ispunjava uvjete. To bi primjerice vrijedilo ako bi broj izravnih zahtjeva koje su podnijeli podnositelji zahtjeva iz te države članice tijekom vremena opetovano premašivao prvotnu procjenu te države članice.

(26)

Na temelju takvog odstupanja postupke registracije, izmjene specifikacije proizvoda i poništenja registracije trebao bi izravno provoditi Ured. U tom bi smislu Ured trebao dobiti pomoć od upravnih tijela dotične države članice kada je to potrebno, putem imenovane jedinstvene kontaktne točke, osobito u pogledu ispitivanja zahtjeva. Jedinstvena kontaktna točka trebala bi imati potrebnu stručnost i lokalno znanje o oznakama zemljopisnog podrijetla. Kako bi pružala pomoć Uredu, jedinstvena kontaktna točka trebalo bi se moći savjetovati sa stručnjacima koji imaju znanje specifično za proizvod ili sektor.

 

(27)

Države članice zbog primjene postupka izravne registracije ne bi trebale biti izuzete od obveze određivanja nadležnog tijela za provedbu kontrola i poduzimanja potrebnih mjera za ostvarivanje prava utvrđenih ovom Uredbom.

(28)

Kako bi se osiguralo učinkovito i dosljedno donošenje odluka o zahtjevima, nadležno tijelo države članice trebalo bi bez nepotrebne odgode obavješćivati Ured o svim postupcima pred nacionalnim sudom ili drugim tijelom u vezi sa zahtjevom koji je Uredu podnijelo to nadležno tijelo te o konačnim ishodima tih postupaka. Iz istog bi razloga nadležno tijelo trebalo obavješćivati Ured o svim nacionalnim upravnim i sudskim postupcima protiv odluke nadležnog tijela koji bi mogli utjecati na registraciju oznake zemljopisnog podrijetla.

 

(29)

Države članice trebale bi moći odobriti privremenu nacionalnu zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla prije dovršetka faze na razini Unije, ako to ne utječe na unutarnje tržište ili trgovinsku politiku Unije, od datuma na koji neka država članica podnese zahtjev Uredu. Privremenu nacionalnu zaštitu ne bi trebalo odobriti u slučaju izravne registracije.

(30)

Kako bi se gospodarskim subjektima na čije interese utječe registracija oznake zemljopisnog podrijetla omogućilo da nastave upotrebljavati registrirani naziv u ograničenom razdoblju, Ured bi trebao odobriti posebno odstupanje za upotrebu takvog naziva tijekom prijelaznog razdoblja. Takvo bi se prijelazno razdoblje moglo odobriti i kako bi se prevladale privremene poteškoće, radi ostvarivanja dugoročnog cilja osiguravanja toga da svi proizvođači budu sukladni sa specifikacijom proizvoda. Ne dovodeći u pitanje pravila kojima se uređuju sukobi između oznaka zemljopisnog podrijetla i žigova, trebalo bi biti moguće nastaviti s upotrebom naziva koji bi inače bili u suprotnosti sa zaštitom oznake zemljopisnog podrijetla, pod određenim uvjetima i tijekom prijelaznog razdoblja.

 

(31)

Komisija bi u određenim posebnim slučajevima trebala moći od Ureda preuzeti ovlast za odlučivanje o pojedinačnim zahtjevima, o zahtjevima za izmjenu specifikacije proizvoda ili o zahtjevima za poništenje. Svaka država članica ili Ured trebali bi moći zatražiti da Komisija izvrši to pravo. Komisija bi trebala moći djelovati i na vlastitu inicijativu. Ured bi i dalje u svakom slučaju trebao biti odgovoran za ispitivanje spisa i prigovora te bi, na temelju tehničkih razmatranja, trebao pripremiti nacrt provedbenog akta Komisije.

(32)

Radi pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta važno je da proizvođači i ostali dotični gospodarski subjekti, kao i tijela i potrošači, imaju brz i lak pristup relevantnim informacijama o oznakama zemljopisnog podrijetla.

 

(33)

Radi izbjegavanja fragmentacije unutarnjeg tržišta i osiguravanja transparentnosti i ujednačenosti u cijeloj Uniji potrebno je uspostaviti Unijin elektronički registar oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode („registar Unije”), koji bi trebao biti lako dostupan javnosti u strojno čitljivom formatu. Ured bi trebao uspostaviti i održavati registar Unije te osigurati osoblje za njegov rad. Trebalo bi razmotriti mogućnost upotrebe postojećih baza podataka kako bi se izbjeglo stvaranje nepotrebnog administrativnog opterećenja.

(34)

Unija pregovara sa svojim trgovinskim partnerima o međunarodnim sporazumima, među ostalim o onima koji se odnose na zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla. Zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode u Uniji može proizlaziti i iz takvih sporazuma, neovisno o međunarodnoj registraciji predviđenoj na temelju Ženevskog akta i sustavu registracije utvrđenom ovom Uredbom. Trebalo bi biti moguće unijeti u registar Unije oznake zemljopisnog podrijetla zaštićene u Uniji međunarodnom registracijom na temelju Ženevskog akta ili međunarodnih sporazuma s trgovinskim partnerima Unije kako bi se olakšalo pružanje informacija javnosti, povećala transparentnost u korist potrošača, a posebno kako bi se osigurala zaštita i kontrola upotrebe tih oznaka zemljopisnog podrijetla. U takvim slučajevima odgovarajuće nazive trebalo bi upisati u registar Unije kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla.

 

(35)

Svaka stranka na koju odluka Ureda negativno utječe trebala bi imati pravo žalbe pred žalbenim vijećima Ureda („žalbena vijeća”). Protiv samih odluka žalbenih vijeća trebalo bi biti moguće podnijeti tužbu pred Općim sudom, koji je nadležan za poništenje ili izmjenu osporavane odluke.

(36)

Trebalo bi osnovati Savjetodavni odbor sastavljen od stručnjaka iz država članica i Komisije kako bi se osiguralo potrebno znanje i stručnost u vezi s određenim proizvodima, sektorima i lokalnim okolnostima koje bi mogle utjecati na ishod postupaka na temelju ove Uredbe. Kako bi stekli specifično tehničko znanje potrebno za ispitivanje pojedinačnih zahtjeva u bilo kojoj fazi postupaka registracije, uključujući prigovor, žalbe ili drugih postupaka, odjel za oznake zemljopisnog podrijetla Ureda ili žalbena vijeća, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Komisije, trebali bi imati mogućnost savjetovanja sa Savjetodavnim odborom. To bi savjetovanje, prema potrebi, također trebalo uključivati i davanje općeg mišljenja o procjeni kriterija kvalitete, utvrđivanju ugleda proizvoda, određivanju generičke prirode naziva te procjeni rizika od zbunjivanja potrošača. Mišljenje Savjetodavnog odbora ne bi trebalo biti obvezujuće. Savjetodavni odbor trebao bi, prema potrebi, pozvati stručnjake u području dotične kategorije proizvoda, uključujući predstavnike regija i akademske zajednice. Postupak imenovanja stručnjaka i rad Savjetodavnog odbora trebalo bi utvrditi poslovnikom Savjetodavnog odbora, koji donosi Upravljački odbor.

 

(37)

Zaštitu bi trebalo odobriti oznakama zemljopisnog podrijetla upisanima u registar Unije kako bi se osiguralo da se upotrebljavaju pošteno i kako bi se spriječile prakse koje bi mogle dovesti potrošače u zabludu, posebno u pogledu usporedivih proizvoda. Kako bi se utvrdilo jesu li proizvodi usporedivi s proizvodom koji je zaštićen oznakom zemljopisnog podrijetla, trebalo bi uzeti u obzir sve relevantne čimbenike. Ti čimbenici trebali bi uključivati sljedeće: imaju li proizvodi zajednička objektivna svojstva, kao što su metoda proizvodnje, fizički izgled ili upotreba iste sirovine; u kojim se okolnostima proizvodi koriste sa stajališta relevantnog segmenta tržišta; distribuiraju li se proizvodi često istim kanalima; te podliježu li sličnim tržišnim pravilima.

(38)

Radi jačanja zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode i djelotvorne borbe protiv krivotvorenja, zaštita na temelju ove Uredbe trebala bi se primjenjivati i na nazive domena na internetu. Također je važno na primjeren način uzeti u obzir Sporazum TRIPS, a posebno njegove članke 22. i 23., te Opći sporazum o carinama i trgovini, koji je u ime Unije sklopljen Odlukom Vijeća 94/800/EZ (13), uključujući članak V. tog sporazuma, koji se odnosi na slobodu provoza. U tom pravnom okviru, radi djelotvornije borbe protiv krivotvorenja takva bi se zaštita trebala primjenjivati i na robu koja ulazi u carinsko područje Unije, a ne pušta se u slobodan promet i na nju se odnose posebni carinski postupci poput onih koji se odnose na provoz, skladištenje, posebnu uporabu ili preradu.

 

(39)

Trebalo bi osigurati da je upotreba oznake zemljopisnog podrijetla u nazivu izrađenog proizvoda, koji sadržava ili uključuje, kao dio ili sastavni dio, proizvod označen oznakom zemljopisnog podrijetla, u skladu s poštenom poslovnom praksom te da se njome ne iskorištava, umanjuje ili narušava ugled oznake zemljopisnog podrijetla niti mu se šteti. Za takvu upotrebu trebalo bi zahtijevati suglasnost skupine proizvođača ili pojedinačnog proizvođača proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla.

(40)

Generički nazivi koji su slični nazivu ili izrazu zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ili čine njegov dio trebali bi zadržati svoj generički status.

 

(41)

Homonimni nazivi („homonimi”) su nazivi koji su napisani ili se izgovaraju na isti način, ali se odnose na različita zemljopisna područja. Naziv koji je u cijelosti ili djelomično homonim oznake zemljopisnog podrijetla koja je već registrirana ili za koju je ranije podnesen zahtjev ne bi se trebao registrirati, osim ako je zbog određenih okolnosti njegova zaštita opravdana, uzimajući u obzir potrebu za jednakim postupanjem prema proizvođačima i potrebu da se potrošače ne dovodi u zabludu u pogledu pravog zemljopisnog podrijetla proizvoda. Homonimi koji bi potrošače mogli dovesti u zabludu u pogledu pravog identiteta ili zemljopisnog podrijetla proizvoda ne bi trebali biti registrirani kao oznaka zemljopisnog podrijetla.

(42)

Premda se žigovi i oznake zemljopisnog podrijetla razlikuju po prirodi i svrsi, odnos između njih trebalo bi pojasniti s obzirom na kriterije za odbijanje prijave žiga, proglašenje žigova ništavim i istodobno postojanje žigova i oznaka zemljopisnog podrijetla. Zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla treba biti uravnotežena u odnosu na zaštitu žigova s ugledom i dobro poznatih žigova, posebno u smislu temeljnog prava na vlasništvo kako je utvrđeno u članku 17. Povelje, kao i obveza koje proizlaze iz međunarodnog prava. Pri procjeni odnosa između oznake zemljopisnog podrijetla i žiga trebalo bi uzeti u obzir svaki kontinuitet zaštite oznake zemljopisnog podrijetla uspostavljene registracijom ili upotrebom u državi članici u kojoj je oznaka zemljopisnog podrijetla dobila zaštitu Unije u skladu s ovom Uredbom, kao i svako pravo prvenstva zatraženo u vezi s prijavom žiga.

 

(43)

Skupine proizvođača imaju ključnu ulogu u postupku podnošenja zahtjeva za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla, kao i u postupcima izmjene specifikacije proizvoda i poništenja registracije. Takvim skupinama trebalo bi omogućiti potrebna sredstva za utvrđivanje i bolje utrživanje posebnih svojstava njihovih proizvoda. Stoga bi trebalo precizirati ulogu skupina proizvođača.

(44)

Registri naziva nacionalnih vršnih domena uspostavljeni u Uniji koji nude postupke alternativnog rješavanja sporova radi rješavanja sporova povezanih s registracijom naziva domena trebali bi osigurati da se takvim postupcima obuhvate i oznake zemljopisnog podrijetla. Nakon odgovarajućeg postupka alternativnog rješavanja sporova ili sudskog postupka registri naziva nacionalnih vršnih domena uspostavljeni u Uniji trebali bi moći opozvati ili prenijeti na relevantnu skupinu proizvođača naziv domene registriran pod nacionalnom vršnom domenom ako je registracija naziva domene u suprotnosti sa zaštitom oznake zemljopisnog podrijetla, ako se naziv domene koristi u zloj vjeri ili ako je nositelj registrirao naziv domene, a da nije imao pravo na oznaku zemljopisnog podrijetla ili legitiman interes za oznaku zemljopisnog podrijetla.

 

(45)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju izvedivosti uspostave sustava informiranja i upozoravanja na zlouporabe oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode u okviru sustava naziva domena te Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o glavnim nalazima. Na temelju ishoda te evaluacije Komisija bi, prema potrebi, trebala predstaviti zakonodavni prijedlog kako bi se takav sustav uspostavio.

(46)

Budući da je Unijin sustav zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, kako je predviđen ovom Uredbom, nov, važno je podići svijest o toj inicijativi među potrošačima, proizvođačima, osobito mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima, i javnim tijelima na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. U tu bi svrhu države članice, Komisiju, Ured i relevantne dionike trebalo poticati da redovito provode promotivne aktivnosti radi podizanja svijesti.

 

(47)

Simbol, oznaku i kraticu Unije kojima se označuju registrirane oznake zemljopisnog podrijetla te s njima povezana prava koja pripadaju Uniji trebalo bi zaštititi u Uniji i u trećim zemljama kako bi se osiguralo da se upotrebljavaju na izvornim proizvodima i da se potrošači ne dovode u zabludu u pogledu svojstava proizvoda.

(48)

Trebalo bi preporučiti upotrebu simbola, oznake i kratice Unije na ambalaži obrtničkih i industrijskih proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla, pa i na stranicama za prodaju na internetu, kako bi se potrošači bolje upoznali s tim proizvodima i s njima povezanim jamstvima te kako bi se omogućila lakša identifikacija tih proizvoda na tržištu i tako olakšale provjere. Upotreba simbola, oznake i kratice Unije trebala bi ostati dobrovoljna za oznake zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja.

 

(49)

Kako bi se potrošačima pružila jasnoća te kako bi se maksimizirala koherentnost u odnosu na zakonodavstvo Unije o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za poljoprivredne proizvode, prehrambene proizvode, vina i jaka alkoholna pića, simbol Unije koji se upotrebljava na ambalaži obrtničkih i industrijskih proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla trebao bi biti isti kao simbol Unije koji je utvrđen Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 664/2014 (14) i koji se upotrebljava na ambalaži poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, vina i jakih alkoholnih pića označenih oznakom zemljopisnog podrijetla.

(50)

Dodana vrijednost oznake zemljopisnog podrijetla temelji se na povjerenju potrošača. Takvo povjerenje može biti utemeljeno samo ako je registracija oznaka zemljopisnog podrijetla popraćena djelotvornom i učinkovitom provjerom i kontrolnim mehanizmima. Potrošači bi trebali moći očekivati da svaka oznaka zemljopisnog podrijetla podliježe strogim sustavima provjere i kontrola bez obzira na to jesu li proizvodi podrijetlom iz Unije ili iz treće zemlje.

 

(51)

Kako bi se osiguralo postojanje povjerenja potrošača u specifična svojstva obrtničkih i industrijskih proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla, proizvođači bi trebali podlijegati sustavu temeljenom na osobnoj izjavi proizvođača kojim se provjerava sukladnost sa specifikacijom proizvoda prije i nakon stavljanja proizvoda na tržište. Za potrebe kontrola svaka bi država članica trebala odrediti nadležna tijela za provjeru sukladnosti i praćenje. Trebalo bi biti moguće imati jedno nadležno tijelo određeno za nacionalnu fazu i različito nadležno tijelo određeno za kontrole ako država članica tako odluči. Odgovarajućem nadležnom tijelu trebalo bi omogućiti da delegira određene zadaće kontrole tijelima za certificiranje proizvoda ili fizičkim osobama.

(52)

Osobnu bi izjavu proizvođač trebao podnijeti nadležnom tijelu odgovornom za provjeru sukladnosti sa specifikacijom proizvoda. Kako bi se dokazala kontinuirana sukladnost, takva bi se osobna izjava trebala podnositi svake tri godine. U slučaju izmjene specifikacije proizvoda koja utječe na dotični proizvod, proizvođači bi trebali biti dužni odmah podnijeti ažuriranu osobnu izjavu. Provjera na temelju osobne izjave ne bi trebala sprečavati proizvođače u tome da omoguće trećim stranama provjeru sukladnosti njihovih proizvoda sa specifikacijom proizvoda. Takva provjera treće strane trebala bi moći dopuniti, ali ne i zamijeniti osobnu izjavu.

 

(53)

Osobna izjava trebala bi nadležnom tijelu pružiti sve potrebne informacije u pogledu proizvoda kako bi to tijelo provjerilo sukladnost proizvoda sa specifikacijom proizvoda. Kako bi se osigurala sveobuhvatnost informacija koje se iznose u osobnoj izjavi, trebalo bi utvrditi usklađenu strukturu takvih izjava. Proizvođač bi trebao preuzeti potpunu odgovornost za osiguravanje toga da su informacije navedene u osobnoj izjavi potpune, dosljedne i točne te bi trebao moći pružiti potrebne dokaze koji omogućuju provjeru tih informacija, bez utjecaja na zaštitu znanja i iskustva te poslovnih tajni.

(54)

Po primitku osobne izjave nadležno tijelo trebalo bi provesti ispitivanje osobne izjave koje uključuje barem provjeru njezine potpunosti i dosljednosti. Trebalo bi pojasniti očite nedosljednosti i od proizvođača zatražiti informacije koje nedostaju. Ako se nadležno tijelo uvjeri da su informacije navedene u osobnoj izjavi potpune i dosljedne te nema drugih rezervi u pogledu sukladnosti, nadležno tijelo trebalo bi izdati ili obnoviti službeni certifikat o odobrenju za proizvodnju proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla.

 

(55)

Kako bi se osigurala sukladnost sa specifikacijom proizvoda i provjerila točnost informacija navedenih u osobnoj izjavi, nadležno tijelo trebalo bi primjereno učestalo provoditi provjere sukladnosti na tržištu, uključujući elektroničku trgovinu, temeljene na analizi rizika i uzimajući u obzir rizik od nesukladnosti, uključujući prijevarne ili obmanjujuće prakse.

(56)

U slučaju nesukladnosti sa specifikacijom proizvoda, nadležno tijelo trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osiguralo da dotični proizvođači isprave tu situaciju te kako bi se spriječila daljnja nesukladnost.

 

(57)

Kao alternativu postupku provjere koji se temelji na osobnoj izjavi, državama članicama trebalo bi omogućiti da predvide postupak provjere koji se temelji na provjeri sukladnosti, a koji provodi nadležno tijelo ili određena treća strana. Takav postupak provjere trebao bi uključivati kontrole sukladnosti sa specifikacijom proizvoda prije i nakon stavljanja proizvoda na tržište. Nadležno tijelo trebalo bi moći delegirati, ako je potrebno, tijelima za certificiranje proizvoda ili fizičkim osobama određene zadaće kontrole povezane s provjerom zemljopisnog podrijetla ili proizvodnog procesa dotičnog proizvoda.

(58)

Za akreditaciju tijela za certificiranje proizvoda trebale bi se upotrebljavati europske norme (norme EN) koje je razvio Europski odbor za normizaciju (CEN) i međunarodne norme koje je razvila Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO), a ta bi tijela trebala primjenjivati te norme u svojem radu. Akreditacija tih tijela trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (15). Tijela za certificiranje proizvoda uspostavljena izvan Unije trebala bi dokazati svoju sukladnost s normama Unije ili međunarodno priznatim normama putem certifikata koje je izdalo tijelo koje je priznati potpisnik multilateralnog sporazuma o priznavanju pod okriljem Međunarodnog akreditacijskog foruma (IAF) ili član Međunarodne organizacije za akreditaciju laboratorija (ILAC). Fizičke osobe trebale bi posjedovati stručno znanje, opremu, infrastrukturu i resurse potrebne za obavljanje zadaća kontrole koje su im delegirane. Trebale bi imati odgovarajuće kvalifikacije i iskustvo i biti nepristrane te ne bi smjele biti ni u kakvom sukobu interesa u vezi s obavljanjem zadaća kontrole koje su im delegirane.

 

(59)

Države članice i Ured trebali bi objaviti informacije o nadležnim tijelima te o tijelima za certificiranje proizvoda i fizičkim osobama kojima su delegirane zadaće kontrole kako bi se osigurala transparentnost i kako bi se zainteresiranim stranama omogućilo da s njima stupe u kontakt.

(60)

Praćenje upotrebe oznaka zemljopisnog podrijetla na tržištu važno je kako bi se spriječile prijevarne i obmanjujuće prakse, čime se osigurava da se proizvođačima proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla daje odgovarajuće priznanje za dodanu vrijednost njihovih proizvoda koji nose oznaku zemljopisnog podrijetla i da se osobama koje krše prava dodijeljena oznakom zemljopisnog podrijetla onemogući prodaja nesukladnih proizvoda. Stoga bi države članice trebale odrediti nadležna tijela za praćenje tržišta radi otkrivanja zlouporabe oznaka zemljopisnog podrijetla te za provođenje kontrola na temelju analize rizika. U slučaju otkrivene zlouporabe oznake zemljopisnog podrijetla relevantno nadležno tijelo trebalo bi poduzeti odgovarajuće administrativne i pravosudne korake kako bi spriječilo ili zaustavilo upotrebu naziva proizvoda ili usluga koji su u suprotnosti sa zaštitom registrirane oznake zemljopisnog podrijetla, kada se takvi proizvodi proizvode ili stavljaju na tržište, ili takve usluge pružaju ili stavljaju na tržište, na njihovu državnom području. Ta tijela trebala bi moći biti ista kao i tijela određena za provjeru sukladnosti sa specifikacijom proizvoda. Takvo praćenje trebala bi moći provoditi tijela koja provode kontrole proizvoda ili kontrole na tržištu u drugom kontekstu, primjerice carinske provjere, nadzor tržišta ili izvršavanje zakonodavstva.

 

(61)

Mjere, postupci i pravna sredstva utvrđeni u Direktivi 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16) primjenjuju se na svaku povredu prava intelektualnog vlasništva, uključujući prava koja se odnose na oznake zemljopisnog podrijetla. Osim toga, Uredbom (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (17) utvrđuju se uvjeti i postupci za djelovanje carinskih tijela ako roba za koju se sumnja da povređuje pravo intelektualnog vlasništva, uključujući pravo koje se odnosi na oznake zemljopisnog podrijetla, podliježe ili je trebala podlijegati carinskom nadzoru ili carinskim provjerama na carinskom području Unije. Isto tako, Uredbom (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (18) utvrđuju se zadaće i aktivnosti Ureda u vezi s provedbom prava intelektualnog vlasništva, uključujući poticanje suradnje s relevantnim tijelima država članica i među njima.

(62)

Da bi unutarnje tržište moglo pravilno funkcionirati, važno je da proizvođači mogu brzo i jednostavno dokazati da su ovlašteni upotrebljavati naziv koji je zaštićen kao oznaka zemljopisnog podrijetla, primjerice u kontekstu carinskih provjera ili tržišnih inspekcija, ili na zahtjev poslovnih partnera ili potrošača. U tu bi svrhu trebali upotrebljavati službeni certifikat o odobrenju za proizvodnju proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla koji im je stavljen na raspolaganje.

 

(63)

Budući da sustav kontrole utvrđen u ovoj Uredbi slijedi javno-privatni pristup, sami proizvođači bi također trebali doprinijeti zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla. Trebali bi provoditi provjere sukladnosti kako bi provjerili sukladnost proizvoda sa specifikacijom proizvoda uz, prema potrebi, unutarnje provjere sukladnosti kojima upravlja i koje organizira relevantna skupina proizvođača. Osim toga, proizvođače bi trebalo poticati da podupru javna tijela u praćenju upotrebe oznaka zemljopisnog podrijetla na tržištu. Proizvođače bi također trebalo poticati da obavijeste nadležna tijela o svim slučajevima nesukladnosti ili mogućim kršenjima.

(64)

Radi jačanja zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode i djelotvornije borbe protiv krivotvorenja, zaštita na temelju ove Uredbe trebala bi se primjenjivati i na okružje izvan interneta i na internetsko okružje, uključujući nazive domena na internetu. Posredničke usluge, posebno internetske platforme, sve se više upotrebljavaju za prodaju proizvoda, uključujući proizvode označene oznakom zemljopisnog podrijetla. U tom bi se smislu informacije koje se odnose na oglašavanje, promociju i prodaju robe koja je u suprotnosti sa zaštitom oznaka zemljopisnog podrijetla predviđenom u ovoj Uredbi trebale smatrati nezakonitim sadržajem u smislu članka 3. točke (h) Uredbe (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća (19) te bi trebale podlijegati obvezama i mjerama na temelju te uredbe.

 

(65)

Države članice trebale bi predvidjeti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije čiji je cilj odvraćanje proizvođača proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla od mogućeg prijevarnog ponašanja i osoba od kršenja oznaka zemljopisnog podrijetla.

(66)

Budući da se faze proizvodnje proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla mogu odvijati u više od jedne države članice i da bi se proizvodi proizvedeni u jednoj državi članici mogli prodavati u drugoj državi članici, trebalo bi osigurati administrativnu pomoć i suradnju među državama članicama kako bi se omogućile učinkovite i djelotvorne kontrole i provedba.

 

(67)

Djelovanje Unije nakon njezina pristupanja Ženevskom aktu uređeno je Uredbom (EU) 2019/1753 Europskog parlamenta i Vijeća (20). Određene odredbe te uredbe trebalo bi izmijeniti kako bi se osigurala koherentnost u odnosu na uspostavu sustava Unije za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, u skladu s ovom Uredbom. U tom bi kontekstu Ured trebao djelovati kao nadležno tijelo Unije u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode na temelju Ženevskog akta. Odredbe Uredbe (EU) 2019/1753 koje se primjenjuju na oznake zemljopisnog podrijetla koje nisu obuhvaćene područjem primjene prava Unije kojim se uređuje sustav zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za poljoprivredne proizvode trebalo bi stoga izmijeniti kako bi bile usklađene s ovom Uredbom.

(68)

Isto tako, kako bi se osigurala koherentnost u odnosu na ovu Uredbu, trebalo bi izmijeniti Uredbu (EU) 2017/1001. Zadaće dodijeljene Uredu na temelju ove Uredbe u pogledu upravljanja oznakama zemljopisnog podrijetla i njihova promicanja trebalo bi dodati na popis zadaća Ureda utvrđenih u članku 151. Uredbe (EU) 2017/1001.

 

(69)

Kad je riječ o zadaćama dodijeljenima Uredu na temelju ove Uredbe, jezici Ureda trebali bi biti svi službeni jezici Unije. Kad je riječ o zahtjevima, zahtjevima za izmjenu specifikacije proizvoda i zahtjevima za poništenje koje su podnijeli podnositelji zahtjeva iz trećih zemalja, Ured bi trebao prihvatiti ovjerene prijevode dokumenata i informacija na jedan od službenih jezika Unije. Ako je to primjereno, Ured bi trebao imati mogućnost upotrebe ovjerenih strojnih prijevoda.

(70)

Države članice trebale bi imati mogućnost naplaćivanja pristojbe kako bi pokrile troškove upravljanja sustavom zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode. U tom bi kontekstu države članice trebale uzeti u obzir situaciju mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća. Ured ne bi trebao naplaćivati pristojbu za zahtjeve koje podnose nadležna tijela država članica nakon završetka nacionalne faze postupka registracije. Međutim, Ured bi trebao naplaćivati pristojbu za postupak izravne registracije, s obzirom na to da taj postupak stvara više posla za Ured nego obrada zahtjeva koji su već ispitani u nacionalnoj fazi. Ured bi također trebao naplaćivati pristojbe za postupke na temelju ove Uredbe koji se odnose na oznake zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja i za žalbe.

 

(71)

Pristojbe ili naknade za kontrolu i provjeru trebale bi pokrivati, ali ne i premašivati, troškove nadležnih tijela koja provode kontrole, uključujući opće troškove. Opći troškovi mogli bi uključivati troškove organizacije i potpore potrebne za planiranje i provedbu kontrola te, ako je primjenjivo, korištenje uslugama tijela za certificiranje proizvoda ili fizičkih osoba. Za podnošenje osobne izjave i njezinu obradu ne bi trebalo naplaćivati pristojbu.

(72)

Potrebni troškovi uspostave informatičkog sustava koji je predviđen na temelju ove Uredbe, to jest digitalnog sustava za podnošenje zahtjeva Uredu elektroničkim putem, registra Unije i digitalnog portala, trebali bi se financirati iz akumuliranog proračunskog viška Ureda. Tekući troškovi koji proizlaze iz zadaća povjerenih Uredu ovom Uredbom trebali bi se pokriti iz operativnog proračuna Ureda.

 

(73)

Digitalni sustav za podnošenje zahtjeva Uredu elektroničkim putem trebao bi uključivati front office i back office te omogućiti nesmetanu povezanost, sučelje i integraciju s informatičkim sustavima nacionalnih tijela, registrom Unije i informatičkim sustavom WIPO-a za upravljanje Ženevskim aktom. Taj registar Unije trebao bi biti sličan Unijinom registru oznaka zemljopisnog podrijetla za vina te prehrambene i poljoprivredne proizvode i imati barem iste funkcije.

(74)

Kako bi izmijenila ili dopunila određene elemente ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi sa sljedećim: i. dodatnim utvrđivanjem zahtjevâ u vezi s popratnom dokumentacijom uz zahtjev; ii. navođenjem dodatnih elemenata popratne dokumentacije koje treba podnijeti; iii. utvrđivanjem kriterija za postupak izravne registracije; iv. utvrđivanjem postupaka i uvjeta koji se primjenjuju na pripremu i podnošenje zahtjevâ Uredu; v. utvrđivanjem sadržaja žalbe i postupka za podnošenje i ispitivanje žalbe; vi. sadržajem i oblikom odluka žalbenih vijeća; i vii. mijenjanjem informacija i zahtjeva u pogledu standardnog obrasca za osobnu izjavu. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (21) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

 

(75)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u vezi sa sljedećim: i. utvrđivanjem pravila kojima se ograničavaju informacije sadržane u specifikaciji proizvoda kad je takvo ograničenje potrebno kako bi se izbjeglo podnošenje pretjerano opsežnih zahtjeva; ii. utvrđivanjem pravila o obliku specifikacije proizvoda; iii. utvrđivanjem formata popratne dokumentacije i njezinog prikaza na internetu; iv. utvrđivanjem detaljnih pravila o postupcima za pripremu i podnošenje izravnih zahtjeva; v. utvrđivanjem detaljnih pravila o postupku te obliku i podnošenju zahtjeva Uredu, među ostalim u vezi sa zahtjevima koji se odnose na više državnih područja; vi. utvrđivanjem pravila o podnošenju prigovora i određivanjem formata i prikaza na internetu obrazložene izjave o prigovoru; vii. utvrđivanjem pravila o podnošenju obavijesti o primjedbama i određivanjem njezina formata i prikaza na internetu; viii. odlukama i postupcima u slučajevima u kojima Komisija od Ureda preuzima ovlast za odlučivanje o zahtjevu; ix. utvrđivanjem detaljnih pravila o postupku te obliku i podnošenju zahtjeva za izmjenu specifikacije proizvoda na razini Unije te o postupku i obliku standardnih izmjena i obavješćivanju Ureda o takvim izmjenama; x. utvrđivanjem detaljnih pravila o postupcima i obliku poništenja te o podnošenju zahtjeva za poništenje; xi. utvrđivanjem informatičke arhitekture i prikaza registra Unije; xii. utvrđivanjem formata izvadaka iz registra Unije i njihova prikaza na internetu; xiii. utvrđivanjem tehničkih obilježja simbola i oznake Unije te pravila za njihovu upotrebu na proizvodima koji se stavljaju na tržište kao registrirana oznaka zemljopisnog podrijetla, uključujući pravila o jezičnim inačicama koje će se upotrebljavati; xiv. detaljnim navođenjem prirode i vrste informacija koje se razmjenjuju te metoda razmjene informacija za potrebe kontrola; i xv. utvrđivanjem iznosa pristojbi koje Ured naplaćuje i načina na koji se one plaćaju ili, u slučaju pristojbe za žalbe pred žalbenim vijećima, nadoknađuju. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (22).

(76)

Postojeća zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla na nacionalnoj razini temelji se na raznim regulatornim pristupima. Postojanjem dvaju usporednih sustava na razini Unije i nacionalnoj razini riskira se zbunjivanje potrošača i proizvođača. Zamjenom nacionalnih sustava zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode regulatornim okvirom Unije stvorila bi se pravna sigurnost, smanjilo administrativno opterećenje za nacionalna tijela, osiguralo pošteno tržišno natjecanje između proizvođača proizvoda označenih takvim oznakama zemljopisnog podrijetla, osigurali predvidljivi i relativno niski troškovi te poboljšala vjerodostojnost proizvoda u očima potrošača. U tu svrhu nacionalni sustavi zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode trebali bi prestati postojati 12 mjeseci od dana početka primjene ove Uredbe. Trebalo bi biti moguće produljiti razdoblje zaštite dodijeljene u okviru tih nacionalnih sustava do završetka registracije nacionalnih oznaka zemljopisnog podrijetla koje su utvrdile dotične države članice. Neke države članice, posebno one koje su stranke Lisabonskog sporazuma o zaštiti oznaka izvornosti i njihovoj međunarodnoj registraciji, registrirale su, na temelju tog sporazuma, oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode. Također su na temelju tog sporazuma odobrile zaštitu oznakama zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja. Stoga bi Uredbu (EU) 2019/1753 trebalo izmijeniti kako bi se omogućila kontinuirana zaštita tih oznaka zemljopisnog podrijetla.

 

(77)

Budući da je za osiguravanje uspostave okvira za ispravno funkcioniranje ove Uredbe potrebno vrijeme kako bi se stvorio sustav zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode na razini Unije i međunarodnoj razini, ova bi se Uredba trebala početi primjenjivati nakon isteka razumnog roka od njezina donošenja. Međutim, određene odredbe koje se odnose na odstupanje od nacionalne faze, Savjetodavni odbor, uspostavu informatičkog sustava i delegiranje ovlasti Komisiji trebale bi se primjenjivati od stupanja na snagu ove Uredbe.

(78)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata osobito Poveljom. Stoga bi ovu Uredbu trebalo tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima, uključujući pravo na zaštitu osobnih podataka, slobodu poslovanja i pravo na vlasništvo, među ostalim intelektualno vlasništvo.

 

(79)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest stvaranje sustava Unije za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka ove Uredbe on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(80)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 2. lipnja 2022. (23),

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom utvrđuju se pravila o:

(a)

registraciji i zaštiti te kontrolama u odnosu na oznake zemljopisnog podrijetla kojima se obrtnički i industrijski proizvodi označavaju kao proizvodi određene kvalitete, ugleda ili drugog svojstva povezanih s njihovim zemljopisnim podrijetlom; i

 

(b)

oznakama zemljopisnog podrijetla upisanima u međunarodni registar uspostavljen na temelju Ženevskog akta Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla („Ženevski akt”) kojim upravlja Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO).

Članak 2.

Ciljevi

Ovom se Uredbom uspostavlja sustav Unije za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, posebno utvrđivanjem odredaba koje se odnose na:

(a)

potrebne zadaće, prava i odgovornosti proizvođača kako bi upravljali oznakama zemljopisnog podrijetla, među ostalim kao odgovor na potražnju društva za održivim proizvodima;

 

(b)

jednostavnu i učinkovitu registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla, uzimajući u obzir odgovarajuću zaštitu prava intelektualnog vlasništva;

 

(c)

stvaranje dodane vrijednosti doprinošenjem poštenom tržišnom natjecanju;

 

(d)

pouzdane informacije i jamstvo autentičnosti proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla za potrošače;

 

(e)

djelotvorne kontrole i provedbu u odnosu na oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode i stavljanje na tržište obrtničkih i industrijskih proizvoda u cijeloj Uniji, uključujući elektroničku trgovinu, pri čemu se osigurava cjelovitost unutarnjeg tržišta;

 

(f)

lokalni gospodarski razvoj kojim se doprinosi zaštiti znanja i iskustva te zajedničkog nasljeđa.

Članak 3.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na obrtničke i industrijske proizvode.

2.   Ova se Uredba ne primjenjuje na poljoprivredne ili prehrambene proizvode kako su navedeni u Uredbi (EU) br. 1151/2012, na vina kako su navedena u Uredbi (EU) br. 1308/2013 ni na jaka alkoholna pića kako su navedena u Uredbi (EU) 2019/787.

3.   Registracijom i zaštitom oznaka zemljopisnog podrijetla na temelju ove Uredbe ne dovodi se u pitanje obveza proizvođača da se pridržavaju prava Unije, posebice u vezi sa stavljanjem proizvoda na tržište, označivanjem proizvoda, sigurnosti proizvoda, zaštitom potrošača i nadzorom tržišta.

4.   Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (24) ne primjenjuje se na oznake zemljopisnog podrijetla zaštićene na temelju ove Uredbe.

Članak 4.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„obrtnički i industrijski proizvodi” znači proizvodi:

(a)

proizvedeni u potpunosti ručno ili s pomoću ručnih ili digitalnih alata ili mehaničkim sredstvima, kad god je ručni doprinos važna komponenta gotovog proizvoda; ili

 

(b)

proizvedeni na standardiziran način, među ostalim putem serijske proizvodnje i uporabom strojeva;

 

2.

„proizvođač” znači gospodarski subjekt koji sudjeluje u jednoj fazi proizvodnje ili više faza proizvodnje za obrtničke i industrijske proizvode;

 

3.

„skupina proizvođača” znači svako udruženje, neovisno o njegovu pravnom obliku, uglavnom sastavljeno od proizvođača koji rade s istim proizvodom;

 

4.

„faza proizvodnje” znači svaki korak u proizvodnji, uključujući izradu, preradu, dobivanje, vađenje, rezanje ili pripremu, do točke u kojoj je proizvod u obliku u kojem se može staviti na tržište;

 

5.

„tradicionalan”, u vezi s proizvodom podrijetlom s određenog zemljopisnog područja, znači da postoji dokazana povijesna upotreba od strane proizvođača u zajednici u razdoblju koje omogućuje prijenos s generacije na generaciju;

 

6.

„generički naziv” znači:

(a)

naziv proizvoda koji je, unatoč povezanosti s mjestom, regijom ili zemljom u kojoj se proizvod izvorno proizvodio ili stavljao na tržište, postao uobičajeni naziv proizvoda u Uniji;

 

(b)

uobičajeni naziv u Uniji koji opisuje vrstu proizvoda ili svojstva proizvoda; ili

 

(c)

naziv koji se ne odnosi na određeni proizvod;

 

7.

„tijelo za certificiranje proizvoda” znači tijelo, neovisno o njegovu pravnom obliku, kojem je povjerena zadaća certificiranja sukladnosti proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla sa specifikacijom proizvoda;

 

8.

„osobna izjava” znači dokument u usklađenom obliku kako je utvrđeno u Prilogu I. u kojem proizvođači, koje može predstavljati ovlašteni predstavnik, na svoju isključivu odgovornost navode da je proizvod u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda i da su provedene sve potrebne kontrole i provjere za ispravno utvrđivanje sukladnosti kako bi se nadležnim tijelima država članica dokazala zakonita upotreba oznake zemljopisnog podrijetla;

 

9.

„Ured” znači Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo osnovan Uredbom (EU) 2017/1001;

 

10.

„obavijest o primjedbama” znači pisano očitovanje podneseno Uredu u kojem se ukazuje na netočnosti u zahtjevu bez pokretanja postupka prigovora;

 

11.

„posebna nacionalna zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode” znači pravo intelektualnog vlasništva na temelju nacionalnog, regionalnog ili lokalnog prava kojim se posebno štite nazivi kojima se identificiraju obrtnički i industrijski proizvodi određene kvalitete, ugleda ili drugog svojstva povezanih s njihovim zemljopisnim podrijetlom, uz iznimku žigova.

Članak 5.

Zaštita podataka

1.   Komisija i Ured smatraju se voditeljima obrade u smislu članka 3. točke 8. Uredbe (EU) 2018/1725 u vezi s obradom osobnih podataka u postupcima za koje su nadležni u skladu s ovom Uredbom.

2.   Nadležna tijela država članica smatraju se voditeljima obrade u smislu članka 4. točke 7. Uredbe (EU) 2016/679 u vezi s obradom osobnih podataka u postupcima za koje su nadležna u skladu s ovom Uredbom.

Članak 6.

Zahtjevi u vezi s oznakom zemljopisnog podrijetla

1.   Da bi naziv obrtničkog ili industrijskog proizvoda mogao biti zaštićen kao oznaka zemljopisnog podrijetla, proizvod mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)

proizvod potječe iz određenog mjesta, regije ili zemlje;

 

(b)

kvaliteta, ugled ili drugo svojstvo proizvoda u bitnom se pripisuju njegovu zemljopisnom podrijetlu; i

 

(c)

najmanje jedna faza proizvodnje proizvoda odvija se na definiranom zemljopisnom području.

2.   Proizvodi koji su u suprotnosti s javnim poretkom isključeni su iz zaštite oznake zemljopisnog podrijetla.

GLAVA II.

REGISTRACIJA OZNAKA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA

Poglavlje 1.

Opće odredbe

Članak 7.

Postupak registracije

1.   Postupak registracije sastoji se od dvije faze. Prva faza odvija se na nacionalnoj razini u skladu s člancima od 12. do 16. Druga faza odvija se na razini Unije u skladu s člancima od 21. do 30.

2.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, države članice mogu u skladu s člankom 19. zatražiti odstupanje od nacionalne faze postupka registracije. U takvim slučajevima zahtjevi za registraciju se podnose izravno Uredu.

3.   Svako administrativno opterećenje povezano s postupkom registracije svodi se na najmanju moguću mjeru.

Članak 8.

Podnositelj zahtjeva

1.   Zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla („zahtjev”) podnosi skupina proizvođača.

2.   Odstupajući od stavka 1., jedan proizvođač smatra se podnositeljem zahtjeva ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

dotična osoba jedini je proizvođač koji je voljan podnijeti zahtjev; i

 

(b)

dotično zemljopisno područje definirano je kao određeni dio državnog područja, bez upućivanja na granice posjeda, te ima svojstva koja se znatno razlikuju od svojstava susjednih zemljopisnih područja, ili su svojstva proizvoda različita od svojstava proizvoda proizvedenih na susjednim zemljopisnim područjima.

3.   Lokalnim ili regionalnim subjektima iz države članice iz koje skupina proizvođača ili jedan proizvođač potječe dopušteno je pružati pomoć u pripremi zahtjeva i u s time povezanom postupku.

4.   Lokalno ili regionalno tijelo, osim tijela iz članka 12. stavka 1. i članka 50. stavka 1., koje je odredila država članica, ili privatni subjekt koji je odredila država članica, može se smatrati podnositeljem zahtjeva u smislu stavka 1. ovog članka. U zahtjevu se navode razlozi za takvo određivanje.

5.   Ako proizvod potječe s prekograničnog zemljopisnog područja, nekoliko podnositelja zahtjeva iz različitih država članica, iz država članica i trećih zemalja ili iz trećih zemalja, može podnijeti zajednički zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla za taj proizvod.

Članak 9.

Specifikacija proizvoda

1.   Kako bi se naziv obrtničkog ili industrijskog proizvoda zaštitio kao oznaka zemljopisnog podrijetla, taj proizvod mora biti u skladu sa specifikacijom proizvoda koja dokazuje da su ispunjeni svi zahtjevi iz članka 6. stavka 1. Specifikacija proizvoda mora biti objektivna i nediskriminirajuća te se u njoj navode faze proizvodnje koje se odvijaju na definiranom zemljopisnom području.

Specifikacija proizvoda sadržava sljedeće:

(a)

naziv koji se zaštićuje kao oznaka zemljopisnog podrijetla, koji može biti zemljopisni naziv mjesta proizvodnje proizvoda ili naziv koji se upotrebljava u trgovini ili svakodnevnom govoru na definiranom zemljopisnom području za opis proizvoda ili za upućivanje na taj proizvod;

 

(b)

vrstu proizvoda;

 

(c)

opis proizvoda, uključujući, prema potrebi, opis sirovina;

 

(d)

specifikaciju definiranog zemljopisnog područja iz članka 6. stavka 1. točke (a) i informacije kojima se utvrđuje veza između zemljopisnog područja i određene kvalitete, ugleda ili drugog svojstva proizvoda iz članka 6. stavka 1. točke (b);

 

(e)

dokaz da proizvod potječe s definiranog zemljopisnog područja navedenog u članku 6. stavku 1. točkama (a) i (c), među ostalim navođenjem faza proizvodnje koje se odvijaju na definiranom zemljopisnom području;

 

(f)

opis metoda proizvodnje i, prema potrebi, tradicionalnih metoda i posebnih praksi koje se upotrebljavaju;

 

(g)

informacije o pakiranju, ako podnositelj zahtjeva odredi da se pakiranje mora obaviti na definiranom zemljopisnom području, u kojem slučaju podnositelj zahtjeva dostatno obrazlaže zašto se pakiranje određenog proizvoda mora obavljati na tom području;

 

(h)

sva posebna pravila za označivanje proizvoda;

 

(i)

navođenje svake pojedinačne faze proizvodnje koju obavlja jedan ili više proizvođača u državi članici ili trećoj zemlji koja nije država članica ili treća zemlja iz koje potječe naziv proizvoda te navođenje svih posebnih odredaba za povezanu provjeru sukladnosti;

 

(j)

druge zahtjeve koje predvide države članice odnosno skupina proizvođača, pod uvjetom da su takvi zahtjevi objektivni, nediskriminirajući i spojivi s pravom Unije i nacionalnim pravom.

2.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila kojima se ograničavaju informacije sadržane u specifikaciji proizvoda iz stavka 1. ovog članka kad je takvo ograničenje potrebno kako bi se izbjeglo podnošenje pretjerano opsežnih zahtjeva te provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o obliku specifikacije proizvoda. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

Članak 10.

Jedinstveni dokument

1.   Jedinstveni dokument sadržan u zahtjevu u skladu s člankom 13. stavkom 2. točkom (b) sastavlja se upotrebom standardnog obrasca iz Priloga II. Sadržava sljedeće informacije:

(a)

naziv koji će se zaštititi kao oznaka zemljopisnog podrijetla;

 

(b)

vrstu proizvoda;

 

(c)

opis proizvoda, uključujući, prema potrebi, informacije o pakiranju i označivanju;

 

(d)

sažetu definiciju zemljopisnog područja;

 

(e)

opis veze između proizvoda i definiranog zemljopisnog područja iz članka 9. stavka 1., uključujući, prema potrebi, specifične elemente opisa proizvoda ili metode proizvodnje koji opravdavaju tu vezu.

2.   Ako je podnositelj zahtjeva mikropoduzeće ili malo ili srednje poduzeće, ili skupina proizvođača koja se sastoji samo od mikropoduzeća ili malih ili srednjih poduzeća, nadležno tijelo određeno u skladu s člankom 12. stavkom 1. države članice iz koje skupina proizvođača ili jedan proizvođač potječe nastoji pomoći, na zahtjev podnositelja zahtjeva i ne dovodeći u pitanje odluku o zahtjevu, u pripremi jedinstvenog dokumenta u skladu sa svojom administrativnom praksom.

U slučaju prekograničnih zahtjeva nadležno tijelo bilo koje od dotičnih država članica smatrat će se nadležnim tijelom u smislu prvog podstavka.

Ako država članica odluči primijeniti postupak izravne registracije iz članka 20., Ured u bliskoj suradnji s jedinstvenom kontaktnom točkom imenovanom na temelju članka 19. stavka 5. nastoji pružiti pomoć podnositelju zahtjeva u pripremi jedinstvenog dokumenta.

Bilo kojim oblikom pomoći koju pružaju tijela ili Ured na temelju ovog stavka ne dovodi se u pitanje odgovornost podnositelja zahtjeva za jedinstveni dokument.

Članak 11.

Popratna dokumentacija uz zahtjev

1.   Popratna dokumentacija uz zahtjev („popratna dokumentacija”) sadržava:

(a)

ime i podatke za kontakt podnositelja zahtjeva;

 

(b)

ime i podatke za kontakt nadležnog tijela određenog u skladu s člankom 50. stavkom 1. i, ako je primjenjivo, tijela za certificiranje proizvoda ili fizičke osobe koji provjeravaju sukladnost sa specifikacijom proizvoda iz članka 51. stavka 5. točke (b), članka 52. stavka 1. točke (b) i članka 53. točke (b);

 

(c)

informacije o svim ograničenjima upotrebe ili zaštite oznake zemljopisnog podrijetla te o svim prijelaznim mjerama koje predlaže podnositelj zahtjeva ili nacionalno nadležno tijelo, posebno nakon ispitivanja zahtjeva od strane nacionalnog nadležnog tijela i bilo kakvog prigovora;

 

(d)

sve druge informacije koje država članica ili podnositelj zahtjeva smatra primjerenima.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 69. radi dopune ove Uredbe dodatnim utvrđivanjem zahtjeva navedenih u stavku 1. ovog članka.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 69. radi izmjene ove Uredbe navođenjem dodatnih elemenata popratne dokumentacije koje treba podnijeti.

4.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima utvrđuje format popratne dokumentacije i njezin prikaz na internetu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

Poglavlje 2.

Nacionalna faza

Odjeljak 1.

Postupci na nacionalnoj razini

Članak 12.

Određivanje nadležnog tijela

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka i članak 19., svaka država članica određuje nadležno tijelo za nacionalnu fazu postupka registracije oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode.

To nadležno tijelo odgovorno je i za nacionalnu fazu postupaka u pogledu izmjena specifikacije proizvoda ili poništenja registracije.

2.   Dvije ili više država članica mogu se dogovoriti da će nadležno tijelo jedne od tih država članica biti odgovorno za nacionalnu fazu postupaka iz stavka 1., uključujući podnošenje zahtjeva Uredu, i u ime druge države članice ili drugih država članica.

3.   Države članice do 1. prosinca 2025. obavješćuju Komisiju i Ured o nazivima i adresama nadležnih tijela određenih u skladu sa stavkom 1. te ažuriraju te informacije. Do istog datuma obavješćuju Komisiju i Ured ako odluče trajno međusobno surađivati u vezi s nacionalnom fazom postupaka, kako je predviđeno u stavku 2.

Članak 13.

Podnošenje zahtjeva

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 12. stavak 2. i članak 20. stavak 1., zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla proizvoda podrijetlom iz Unije podnosi se nadležnom tijelu države članice iz koje proizvod potječe.

2.   Zahtjev sadržava:

(a)

specifikaciju proizvoda iz članka 9.;

 

(b)

jedinstveni dokument iz članka 10.; i

 

(c)

popratnu dokumentaciju iz članka 11.

3.   Nadležno tijelo dopušta podnositeljima zahtjeva podnošenje zahtjeva elektroničkim putem.

Članak 14.

Ispitivanje zahtjeva od strane nadležnog tijela

1.   Nadležno tijelo ispituje zahtjev s pomoću učinkovitih i transparentnih mehanizama kako bi provjerilo je li u skladu sa zahtjevima iz članaka 6. i 8. te pružaju li se u njemu potrebne informacije iz članaka 9., 10. i 11.

2.   Ako nadležno tijelo utvrdi da je zahtjev nepotpun ili netočan, podnositelju zahtjeva daje mogućnost da u utvrđenom roku dopuni ili ispravi taj zahtjev.

3.   Ako nakon ispitivanja zahtjeva nadležno tijelo utvrdi da zahtjev nije u skladu sa zahtjevima iz članaka 6. i 8. ili da se u njemu ne pružaju potrebne informacije iz članaka 9., 10. i 11., ono odbija zahtjev. U protivnom pokreće nacionalni postupak prigovora iz članka 15.

Članak 15.

Nacionalni postupak prigovora

1.   Slijedom ispitivanja iz članka 14. stavka 1. nadležno tijelo provodi nacionalni postupak prigovora. Tim se postupkom predviđa objavljivanje zahtjeva i razdoblje od najmanje dva mjeseca od datuma objave unutar kojeg svaka osoba, koja ima legitiman interes i poslovni nastan ili boravište u državi članici zaduženoj za nacionalnu fazu registracije ili u državama članicama iz kojih dotični proizvod potječe („podnositelj prigovora na nacionalnoj razini”), može nadležnom tijelu podnijeti prigovor na zahtjev. Države članice utvrđuju detaljne aranžmane za takav postupak prigovora.

2.   Ako nadležno tijelo smatra prigovor dopuštenim, u roku od dva mjeseca od primitka prigovora poziva podnositelja prigovora na nacionalnoj razini i podnositelja zahtjeva da započnu savjetovanje koje se provodi u razumnom roku od najviše tri mjeseca radi postizanja sporazumnog rješenja. U bilo kojem trenutku tijekom tog razdoblja nadležno tijelo može, na zajednički zahtjev podnositelja prigovora na nacionalnoj razini i podnositelja zahtjeva, produljiti to razdoblje za najviše tri mjeseca. Podnositelj zahtjeva obavješćuje nadležno tijelo o ishodu takvog savjetovanja, što uključuje sve dogovorene izmjene zahtjeva.

3.   Prigovor se mora temeljiti na jednom ili više sljedećih razloga:

(a)

predložena oznaka zemljopisnog podrijetla nije u skladu sa zahtjevima za zaštitu utvrđenima u ovoj Uredbi;

 

(b)

registriranje predložene oznake zemljopisnog podrijetla bilo bi u suprotnosti s člankom 42. ili člankom 43., ili člankom 44. stavkom 2.; ili

 

(c)

registriranje predložene oznake zemljopisnog podrijetla ugrozilo bi postojanje identičnog ili sličnog naziva koji se upotrebljava u trgovini ili žiga, ili postojanje proizvoda koji su zakonito dostupni na tržištu najmanje pet godina prije datuma objave iz stavka 1.

Članak 16.

Odluka u okviru nacionalne faze

1.   Ako nadležno tijelo nakon ispitivanja zahtjeva i procjene ishoda postupka prigovora, uključujući, ako je to primjenjivo, bilo kakve dogovorene izmjene zahtjeva, utvrdi da su zahtjevi iz ove Uredbe ispunjeni, ono bez nepotrebne odgode donosi pozitivnu odluku i podnosi zahtjev Uredu u skladu s člankom 22. stavkom 1. Nadležno tijelo odbija zahtjev ako utvrdi da zahtjevi iz ove Uredbe nisu ispunjeni.

2.   Nadležno tijelo javno objavljuje svoju odluku. Ono elektroničkim putem objavljuje specifikaciju proizvoda na kojoj se temelji njegova pozitivna odluka.

3.   Sve stranke s legitimnim interesom imaju pravo podnijeti žalbu protiv odluke donesene na temelju stavka 1.

Članak 17.

Učinkovitost postupaka

U vezi s člancima 14., 15. i 16. države članice osiguravaju učinkovite, predvidljive i brze upravne postupke. Informacije o tim postupcima, uključujući sve primjenjive rokove i ukupno trajanje postupaka, javno su dostupne. Države članice, Komisija i Ured surađuju u okviru Savjetodavnog odbora uspostavljenog člankom 35. („Savjetodavni odbor”) radi razmjene najbolje prakse s ciljem promicanja učinkovitosti tih postupaka.

Članak 18.

Privremena nacionalna zaštita

1.   Država članica može odobriti privremenu nacionalnu zaštitu za oznaku zemljopisnog podrijetla, s učinkom od dana kada je zahtjev podnesen Uredu.

2.   Privremena nacionalna zaštita prestaje važiti na dan donošenja odluke o zahtjevu ili na dan povlačenja zahtjeva.

3.   Ako oznaka zemljopisnog podrijetla nije registrirana na temelju ove Uredbe, posljedice privremene nacionalne zaštite isključiva su odgovornost dotične države članice.

4.   Mjere koje države članice poduzimaju u skladu s ovim člankom proizvode učinke samo na nacionalnoj razini. Takve mjere ne utječu na unutarnje tržište ni na međunarodnu trgovinu.

Odjeljak 2.

Odstupanje i izravna registracija

Članak 19.

Odstupanje od nacionalne faze

1.   Komisija je ovlaštena odobriti državi članici odstupanje od obveze, utvrđene u odjeljku 1., da odredi nadležno tijelo i obrađuje zahtjeve na nacionalnoj razini ako država članica do 30. studenoga 2024. Komisiji dostavi sljedeće:

(a)

dokaz o tome da dotična država članica nema nacionalnu posebnu zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode; i

 

(b)

zahtjev za takvo odstupanje, kojemu se prilaže procjena koja pokazuje da lokalni interes za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode nizak.

2.   Komisija može zatražiti dodatne informacije od države članice prije donošenja odluke o odstupanju iz stavka 1.

3.   Država članica kojoj je odobreno odstupanje u skladu sa stavkom 1. može pisanim putem obavijestiti Komisiju da je odlučila da više neće primjenjivati to odstupanje te da je odlučila da će odrediti nadležno tijelo za potrebe nacionalne faze postupka registracije. Takva odluka države članice o prestanku primjene odstupanja ne utječe na postupke registracije koji su u tijeku.

4.   Ako broj izravnih zahtjeva koje su u skladu s člankom 20. podnijeli podnositelji zahtjeva iz države članice kojoj je odobreno odstupanje u skladu sa stavkom 1. ovog članka znatno premašuje broj iz procjene koju je država članica dostavila na temelju tog stavka, Komisija može povući to odstupanje.

5.   Država članica kojoj je odobreno odstupanje u skladu sa stavkom 1. imenuje jedinstvenu kontaktnu točku za sva tehnička pitanja povezana s proizvodima i zahtjevima te Komisiji i Uredu dostavlja njezine podatke za kontakt. Ta jedinstvena kontaktna točka mora biti neovisna o podnositelju zahtjeva i nepristrana.

6.   Država članica kojoj je odobreno odstupanje u skladu sa stavkom 1. ovog članka nisu izuzete od obveza utvrđenih u člancima od 49. do 62.

Članak 20.

Izravna registracija

1.   Ako je državi članici odobreno odstupanje u skladu s člankom 19. stavkom 1., svaki zahtjev („izravni zahtjev”), zahtjev za izmjenu specifikacije proizvoda ili zahtjev za poništenje koji podnosi podnositelj zahtjeva iz te države članice u vezi s proizvodom podrijetlom iz Unije podnosi se izravno Uredu.

2.   Članak 14., članak 16. stavak 2., članak 23. stavci 1. i 2. i stavci od 4. do 7. te članci od 25. do 33. primjenjuju se mutatis mutandis na postupak izravne registracije iz ovog članka.

3.   U postupku izravne registracije svaka osoba koja ima legitiman interes, uključujući podnositelje prigovora na nacionalnoj razini, može podnijeti prigovor Uredu u skladu s člankom 25.

4.   Ured komunicira s podnositeljem zahtjeva i jedinstvenom kontaktnom točkom iz članka 19. stavka 5. o svim tehničkim pitanjima u vezi s izravnim zahtjevom.

5.   U roku od dva mjeseca od podnošenja zahtjeva Ureda država članica putem jedinstvene kontaktne točke pruža pomoć, posebno u vezi s ispitivanjem izravnih zahtjeva. Na zahtjev države članice taj se rok može produljiti za dva mjeseca. Takva pomoć uključuje ispitivanje određenih posebnih aspekata izravnih zahtjeva koji su podneseni Uredu, provjeru informacija u izravnim zahtjevima, izdavanje izjava u vezi s tim informacijama i odgovaranje na druge zahtjeve za pojašnjenje koje je Ured uputio u vezi s takvim zahtjevima.

6.   Ako država članica ne pruži pomoć putem jedinstvene kontaktne točke u roku iz stavka 5. ovog članka, postupak registracije suspendira se na najviše šest mjeseci. Ako se pomoć ne pruži u tom razdoblju, odjel za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode uspostavljen člankom 34. („odjel za oznake zemljopisnog podrijetla”) savjetuje se sa Savjetodavnim odborom prije donošenja konačne odluke o izravnom zahtjevu.

7.   Ovaj se članak ne primjenjuje na zahtjeve za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla za proizvode podrijetlom iz treće zemlje („oznake zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja”).

8.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 69. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem kriterija za postupak izravne registracije.

9.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o postupcima za pripremu i podnošenje izravnih zahtjeva. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

Poglavlje 3.

Postupci na razini Unije i zadaće Ureda

Odjeljak 1.

Postupci na razini Unije

Članak 21.

Registracija

Postupci registracije na razini Unije obuhvaćaju:

(a)

fazu postupka registracije na razini Unije u vezi sa zahtjevom koji je podnijelo nadležno tijelo države članice nakon što je na nacionalnoj razini donesena pozitivna odluka o zahtjevu u skladu s člankom 16. stavkom 1.;

 

(b)

postupak registracije u vezi s izravnim zahtjevom podnesenim u skladu s člankom 20.; i

 

(c)

postupak registracije u vezi sa zahtjevom za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla iz treće zemlje, osim oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićenih u Uniji na temelju Ženevskog akta ili bilo kojeg drugog međunarodnog sporazuma čija je Unija ugovorna stranka.

Članak 22.

Podnošenje zahtjeva Uredu

1.   U slučajevima iz članka 21. točke (a) nadležno tijelo dotične države članice podnosi zahtjev Uredu. U takvim slučajevima zahtjev sadržava:

(a)

jedinstveni dokument iz članka 10.;

 

(b)

popratnu dokumentaciju iz članka 11.;

 

(c)

izjavu nadležnog tijela kojem je zahtjev prvotno podnesen kojom se potvrđuje da zahtjev ispunjava uvjete za registraciju na temelju ove Uredbe;

 

(d)

upućivanje na specifikaciju proizvoda objavljenu elektroničkim putem u skladu s člankom 16. stavkom 2.

2.   U slučajevima iz članka 21. točke (b) podnositelj zahtjeva podnosi izravni zahtjev Uredu.

U takvim slučajevima zahtjev sadržava:

(a)

specifikaciju proizvoda iz članka 9.;

 

(b)

jedinstveni dokument iz članka 10.;

 

(c)

popratnu dokumentaciju iz članka 11.

3.   U slučajevima iz članka 21. točke (c) zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla iz treće zemlje Uredu podnosi izravno podnositelj zahtjeva ili nadležno tijelo dotične treće zemlje, ovisno o tome što je primjenjivo na temelju prava treće zemlje. Podnositelj zahtjeva i nadležno tijelo dotične treće zemlje smatraju se strankama u postupku registracije.

U takvim slučajevima zahtjev sadržava:

(a)

specifikaciju proizvoda iz članka 9.;

 

(b)

jedinstveni dokument iz članka 10.;

 

(c)

popratnu dokumentaciju iz članka 11.;

 

(d)

pravni dokaz o zaštiti oznake zemljopisnog podrijetla u trećoj zemlji podrijetla;

 

(e)

dokaz o punomoći ako podnositelja zahtjeva predstavlja zastupnik.

4.   Ako se podnosi zajednički zahtjev u skladu s člankom 8. stavkom 5., taj zahtjev Uredu podnosi:

(a)

nadležno tijelo jedne od dotičnih država članica ako se prekogranično zemljopisno područje nalazi u više država članica;

 

(b)

nadležno tijelo dotične države članice ako se prekogranično zemljopisno područje nalazi i u državi članici i u trećoj zemlji;

 

(c)

podnositelj zahtjeva iz treće zemlje ili nadležno tijelo jedne od dotičnih trećih zemalja ako se prekogranično zemljopisno područje nalazi u više trećih zemalja.

5.   Zajednički zahtjev iz članka 8. stavka 5. uključuje, kako je primjenjivo, dokumente navedene u stavcima 1., 2. i 3. ovog članka iz dotičnih država članica ili trećih zemalja. S time povezana nacionalna faza postupka registracije iz članaka 14., 15. i 16. provodi se u svim dotičnim državama članicama, osim ako se primjenjuje članak 12. stavak 2.

6.   Zahtjevi se podnose elektroničkim putem, upotrebom digitalnog sustava za podnošenje zahtjeva Uredu elektroničkim putem iz članka 67.

7.   Nakon primitka zahtjeva Ured ga objavljuje u registru oznaka zemljopisnog podrijetla Unije za obrtničke i industrijske proizvode („registar Unije”) iz članka 37. Specifikacija proizvoda iz stavka 1. točke (d) ovog članka ažurira se.

8.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 69. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem postupaka i uvjeta koji se primjenjuju na pripremu i podnošenje zahtjevâ Uredu.

9.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o postupcima te o obliku i podnošenju zahtjeva Uredu, među ostalim u vezi sa zahtjevima koji se odnose na više državnih područja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

Članak 23.

Ispitivanje zahtjeva i objava u svrhu prigovora

1.   Zahtjev podnesen u skladu s člankom 22. ispituje Ured, u okviru odjela za oznake zemljopisnog podrijetla. Ured provjerava sljedeće:

(a)

da nema očitih pogrešaka;

 

(b)

da su informacije dostavljene na temelju članka 22. stavka 1., 2. ili 3., kako je primjenjivo, potpune; i

 

(c)

da je jedinstveni dokument precizan i tehničke prirode te u skladu s člankom 10.

2.   U okviru ispitivanja koje se provodi na temelju stavka 1. ovog članka uzima se u obzir ishod nacionalne faze postupka registracije u dotičnoj državi članici, osim ako se primjenjuje članak 20.

3.   Ispitivanje iz stavka 1. provodi se u roku od šest mjeseci od zaprimanja zahtjeva. Ako ispitivanje traje ili je vjerojatno da će trajati dulje od šest mjeseci, Ured pisanim putem obavješćuje podnositelja zahtjeva o razlozima kašnjenja.

4.   Ured može zatražiti dodatne informacije od nadležnog tijela dotične države članice. Ako zahtjev podnosi podnositelj zahtjeva iz treće zemlje ili nadležno tijelo treće zemlje, taj podnositelj zahtjeva ili to nadležno tijelo dostavlja dodatne informacije ako to zatraži Ured.

5.   Ako se odjel za oznake zemljopisnog podrijetla savjetuje sa Savjetodavnim odborom, o tome se obavješćuje podnositelj zahtjeva, a razdoblje iz stavka 3. suspendira se.

6.   Ako na temelju ispitivanja provedenog u skladu sa stavkom 1. Ured utvrdi da je zahtjev nepotpun ili netočan, šalje svoja opažanja nadležnom tijelu države članice ili, ako je riječ o zahtjevu iz treće zemlje, podnositelju zahtjeva ili nadležnom tijelu koje je podnijelo zahtjev Uredu, i od njih traži da zahtjev dopune ili isprave u roku od dva mjeseca. Ured obavješćuje podnositelja zahtjeva da će zahtjev biti odbijen ako se ne dopuni ili ispravi u navedenom roku.

Ako nadležno tijelo dotične države članice ili, ako je riječ o zahtjevu iz treće zemlje, dotični podnositelj zahtjeva ili dotično nadležno tijelo ne dopuni ili ispravi zahtjev u roku, zahtjev se odbija u skladu s člankom 29. stavkom 1.

7.   Ako na temelju ispitivanja provedenog na temelju stavka 1. ovog članka Ured smatra da su ispunjeni uvjeti utvrđeni ovom Uredbom, on u svrhu podnošenja prigovora objavljuje u registru Unije jedinstveni dokument i upućivanje na specifikaciju proizvoda objavljenu elektroničkim putem u skladu s člankom 16. stavkom 2. Jedinstveni dokument objavljuje se na svim službenim jezicima Unije.

Članak 24.

Osporavanja odluke donesene u okviru nacionalne faze

1.   Nadležno tijelo države članice bez nepotrebne odgode obavješćuje Ured o svim nacionalnim upravnim ili sudskim postupcima protiv odluke tog nadležnog tijela koji bi mogli utjecati na registraciju oznake zemljopisnog podrijetla.

2.   Ured se izuzima od obveze poštovanja roka za dovršetak ispitivanja utvrđenog u članku 23. stavku 3. i obavješćuje podnositelja zahtjeva o razlozima kašnjenja ako nadležno tijelo države članice:

(a)

obavijesti Ured da je odluka iz članka 16. stavka 1. poništena na nacionalnoj razini upravnom ili sudskom odlukom koja se odmah primjenjuje, ali nije konačna; ili

 

(b)

od Ureda zatraži da suspendira ispitivanje jer je pokrenut nacionalni upravni ili sudski postupak kako bi se osporila valjanost zahtjeva.

3.   Kad upravna ili sudska odluka iz stavka 2. točke (a) postane konačna, nadležno tijelo države članice o tome obavješćuje Ured.

4.   Izuzeće iz stavka 2. proizvodi učinke sve dok nadležno tijelo države članice ne obavijesti Ured da razlog za suspenziju više ne postoji.

Članak 25.

Postupak prigovora na razini Unije

1.   U roku od tri mjeseca od datuma objave jedinstvenog dokumenta i upućivanja na elektroničku objavu specifikacije proizvoda u registru Unije iz članka 23. stavka 7. podnositelj prigovora iz stavka 2. ovog članka može podnijeti prigovor Uredu. Podnositelj zahtjeva i podnositelj prigovora smatraju se strankama u postupku.

2.   Podnositelj prigovora može biti nadležno tijelo države članice ili treće zemlje ili fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom koja ima poslovni nastan ili boravište u trećoj zemlji ili u drugoj državi članici, osim podnositelja prigovora na nacionalnoj razini iz članka 15. stavka 1.

3.   Ured provjerava dopuštenost prigovora u skladu s člankom 26.

4.   Ako Ured smatra prigovor dopuštenim, u roku od dva mjeseca od primitka tog prigovora poziva podnositelja prigovora i podnositelja zahtjeva da započnu savjetovanje koje se provodi u razumnom roku od najviše tri mjeseca radi postizanja sporazumnog rješenja. U bilo kojem trenutku tijekom tog razdoblja Ured može, na zajednički zahtjev podnositelja prigovora i podnositelja zahtjeva, produljiti to razdoblje za najviše tri mjeseca. Ured nudi postupke alternativnog rješavanja sporova, poput posredovanja, za savjetovanje između podnositelja zahtjeva i podnositelja prigovora, kako je navedeno u članku 170. Uredbe (EU) 2017/1001.

5.   Podnositelj zahtjeva i podnositelj prigovora tijekom savjetovanja iz stavka 4. dostavljaju jedan drugome informacije koje su potrebne kako bi procijenili ispunjava li zahtjev uvjete utvrđene u ovoj Uredbi.

6.   Odjel za oznake zemljopisnog podrijetla može se u bilo kojoj fazi postupka prigovora savjetovati sa Savjetodavnim odborom, a u tom se slučaju stranke obavješćuju i suspendira se rok iz stavka 4.

7.   U roku od mjesec dana od završetka savjetovanja iz stavka 4. podnositelj zahtjeva obavješćuje Ured o ishodu savjetovanja.

8.   Ako su nakon tog savjetovanja informacije objavljene u skladu s člankom 23. stavkom 7. izmijenjene, Ured provodi novo ispitivanje izmijenjenog zahtjeva. Ako je zahtjev znatno izmijenjen i Ured smatra da izmijenjeni zahtjev ispunjava uvjete za registraciju, objavljuje izmijenjeni zahtjev u skladu s člankom 23. stavkom 7.

9.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o podnošenju prigovora i određuju format i prikaz na internetu obrazložene izjave o prigovoru. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

Članak 26.

Dopuštenost i razlozi za prigovor

1.   Prigovor podnesen u skladu s člankom 25. dopušten je samo ako sadržava sve informacije navedene u standardnom obrascu obrazložene izjave o prigovoru iz Priloga III.

2.   Prigovor se mora temeljiti na jednom ili više sljedećih razloga:

(a)

predložena oznaka zemljopisnog podrijetla nije u skladu sa zahtjevima za zaštitu utvrđenima u ovoj Uredbi;

 

(b)

registriranje predložene oznake zemljopisnog podrijetla bilo bi u suprotnosti s člankom 42. ili člankom 43., ili člankom 44. stavkom 2.; ili

 

(c)

registriranje predložene oznake zemljopisnog podrijetla ugrozilo bi postojanje identičnog ili sličnog naziva koji se upotrebljava u trgovini ili žiga, ili postojanje proizvoda koji su zakonito dostupni na tržištu najmanje pet godina prije datuma objave zahtjeva iz članka 22. stavka 7.

3.   Prigovor koji nije dopušten u skladu sa stavkom 1. odbacuje se.

Članak 27.

Postupak dostavljanja obavijesti o primjedbama

1.   U roku od tri mjeseca od datuma objave jedinstvenog dokumenta i upućivanja na specifikaciju proizvoda u registru Unije u skladu s člankom 23. stavkom 7. nadležno tijelo države članice ili treće zemlje, ili fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom koja ima poslovni nastan ili boravište u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji može Uredu dostaviti obavijest o primjedbama.

2.   U obavijesti o primjedbama navodi se svaka netočnost ili dodatne informacije u vezi sa zahtjevom, uključujući moguće kršenje drugog prava Unije. Tom se obavijesti njezinu autoru ne dodjeljuju nikakva prava, niti se njome pokreće postupak prigovora. Obavijest o primjedbama ne temelji se na razlozima za prigovor, a autor obavijesti o primjedbama ne smatra se strankom u postupku.

3.   Ured prosljeđuje obavijest o primjedbama podnositelju zahtjeva i uzima je u obzir pri odlučivanju o zahtjevu, osim ako je obavijest o primjedbama nejasna ili očito netočna.

4.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o podnošenju obavijesti o primjedbama i određuje njezin format i prikaz na internetu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

Članak 28.

Prijelazna razdoblja za upotrebu oznake zemljopisnog podrijetla

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 44., Ured prilikom registracije oznake zemljopisnog podrijetla može odlučiti da će odobriti prijelazno razdoblje od najviše pet godina kako bi se za proizvode podrijetlom iz države članice ili treće zemlje, čija se oznaka sastoji od naziva ili sadržava naziv kojim se krši članak 40., omogućila daljnja upotreba te oznake pod kojom su stavljeni na tržište, pod uvjetom da je dopuštenim prigovorom na temelju članka 15. ili 25. na zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla s čijom je zaštitom u suprotnosti utvrđeno sljedeće:

(a)

da bi registriranje oznake zemljopisnog podrijetla ugrozilo postojanje identičnog ili sličnog naziva koji se upotrebljava u trgovini za potrebe označivanja proizvoda; ili

 

(b)

da su se ti proizvodi zakonito stavljali na tržište pod tim nazivom radi označivanja proizvoda na dotičnom državnom području najmanje pet godina prije datuma objave zahtjeva iz članka 22. stavka 7.

2.   Ured može odobriti prijelazno razdoblje od najviše 15 godina ili može odlučiti produljiti prijelazno razdoblje odobreno na temelju stavka 1. na ukupno razdoblje od 15 godina, pod uvjetom da se dodatno dokaže sljedeće:

(a)

da se naziv iz stavka 1. zakonito i pošteno neprekidno upotrebljava najmanje 25 godina prije podnošenja zahtjeva Uredu za registraciju dotične oznake zemljopisnog podrijetla;

 

(b)

da svrha upotrebe naziva iz stavka 1. ni u jednom trenutku nije bila iskorištavanje ugleda naziva registriranog kao oznaka zemljopisnog podrijetla; i

 

(c)

da potrošači nisu bili niti su mogli biti u zabludi u vezi s pravim zemljopisnim podrijetlom proizvoda.

3.   Odluke o odobrenju ili produljenju prijelaznog razdoblja iz stavaka 1. i 2. objavljuju se u registru Unije.

4.   Tijekom prijelaznog razdoblja, pri upotrebi naziva iz stavka 1., oznaka zemlje podrijetla jasno se i vidljivo navodi na etiketi i, ako je primjenjivo, u opisu proizvoda ako se proizvod stavlja na tržište na stranici za prodaju na internetu.

5.   Kako bi se ostvario dugoročan cilj osiguravanja toga da svi proizvođači proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla na dotičnom zemljopisnom području udovoljavaju povezanoj specifikaciji proizvoda, država članica može odobriti prijelazno razdoblje za postizanje sukladnosti u trajanju do deset godina, koje počinje od dana podnošenja zahtjeva Uredu, pod uvjetom da su dotični gospodarski subjekti zakonito stavljali na tržište navedeni proizvod uz upotrebu dotičnog naziva u neprekinutom razdoblju od najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva nadležnom tijelu te države članice i da su to naveli u nacionalnom postupku prigovora iz članka 15.

6.   Stavak 5. primjenjuje se mutatis mutandis na oznaku zemljopisnog podrijetla koja se odnosi na zemljopisno područje u trećoj zemlji. Obveza upućivanja u nacionalnom postupku prigovora na neprekinutu upotrebu iz tog stavka ne primjenjuje se na oznake zemljopisnog podrijetla koje se odnose na zemljopisno područje u trećoj zemlji.

Članak 29.

Odluka Ureda o zahtjevu

1.   Ako na temelju informacija koje su mu dostupne iz ispitivanja provedenog na temelju članka 23. smatra da bilo koji od zahtjeva iz tog članka nije ispunjen, Ured odbija zahtjev.

2.   Ako na temelju informacija koje su mu dostupne iz ispitivanja provedenog na temelju članka 23. smatra da su zahtjevi iz ove Uredbe ispunjeni i ako nisu zaprimljeni dopušteni prigovori, Ured registrira oznaku zemljopisnog podrijetla.

3.   Ako Ured zaprimi dopušteni prigovor te se nakon savjetovanja iz članka 25. stavka 4. postigne sporazum, Ured nakon provjere usklađenosti sporazuma s pravom Unije registrira oznaku zemljopisnog podrijetla. Ako je potrebno, u slučaju izmjena koje nisu suštinske informacija objavljenih na temelju članka 23. stavka 7., Ured ažurira te informacije.

4.   Ako Ured zaprimi dopušteni prigovor, ali nakon savjetovanja iz članka 25. stavka 4. nije postignut sporazum, Ured ispituje je li prigovor utemeljen. Ured procjenjuje razloge za prigovor u odnosu na područje Unije. Na temelju te procjene Ured odbija prigovor i registrira naziv kao oznaku zemljopisnog podrijetla ili odbija zahtjev.

5.   U odlukama Ureda u skladu sa stavcima 2., 3. i 4.ovog članka, prema potrebi, navode se svi uvjeti koji se primjenjuju na registraciju, a u slučaju izmjena koje nisu suštinske Ured u informativne svrhe ponovno objavljuje informacije objavljene na temelju članka 23. stavka 7.

6.   Odluke koje donosi Ured objavljuju se u registru Unije na svim službenim jezicima Unije. Upućivanje na odluku objavljenu u registru Unije objavljuje se u Službenom listu Europske unije na svim službenim jezicima Unije.

Članak 30.

Odluka Komisije o zahtjevu

1.   Kad je riječ o zahtjevima iz članka 21. Komisija može od Ureda, u bilo kojem trenutku prije završetka postupka registracije, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev nadležnog tijela države članice odnosno Ureda, preuzeti ovlast odlučivanja o zahtjevu ako bi registracija predložene oznake zemljopisnog podrijetla mogla biti u suprotnosti s javnim poretkom ili ako bi takva registracija ili odbijanje zahtjeva mogli ugroziti trgovinske ili vanjske odnose Unije.

2.   Ako je Komisija od Ureda preuzela postupak, kako je navedeno u stavku 1. ovog članka, Ured dostavlja Komisiji nacrt odluke iz članka 29. stavaka od 1. do 5.

3.   Komisija provedbenim aktima donosi sve odluke iz stavaka 1. i 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2. i objavljuju u registru Unije.

4.   Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se mutatis mutandis na postupke izmjene specifikacije proizvoda i postupke poništenja registracije.

5.   Za potrebe stavaka 1., 2. i 3. ovog članka Ured osigurava da Komisija putem digitalnog sustava za podnošenje zahtjeva Uredu elektroničkim putem iz članka 67. ima pristup dokumentima koji se odnose na zahtjeve, zahtjeve za izmjenu specifikacije proizvoda i zahtjeve za poništenje.

6.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje postupak koji se primjenjuje na situacije iz stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

Članak 31.

Izmjena specifikacije proizvoda

1.   Podnositelj zahtjeva pod čijim je imenom oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana ili proizvođač koji upotrebljava oznaku zemljopisnog podrijetla u skladu s člankom 47. stavkom 1. može zatražiti odobrenje izmjene specifikacije proizvoda te registrirane oznake zemljopisnog podrijetla.

2.   Izmjene specifikacije proizvoda dijele se u dvije kategorije:

(a)

izmjene na razini Unije iz stavka 3., za koje je potreban postupak prigovora na razini Unije; i

 

(b)

standardne izmjene koje se razmatraju na razini države članice ili treće zemlje.

3.   Izmjena se smatra izmjenom na razini Unije ako zahtijeva reviziju jedinstvenog dokumenta i ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

izmjena podrazumijeva promjenu naziva zaštićenog oznakom zemljopisnog podrijetla ili upotrebe tog naziva;

 

(b)

postoji rizik da bi izmjena ugrozila vezu između zemljopisnog područja i proizvoda iz jedinstvenog dokumenta; ili

 

(c)

izmjena podrazumijeva ograničenja koja se odnose na stavljanje proizvoda na tržište.

4.   Kad je riječ o zahtjevu za izmjenu na razini Unije, koraci u nacionalnoj fazi i fazi na razini Unije kako su utvrđeni u člancima 7. i 8. te člancima od 14. do 30. primjenjuju se mutatis mutandis. Odluku o zahtjevu za izmjenu na razini Unije donosi Ured ili, ako se primjenjuje članak 30., Komisija.

5.   Svaka izmjena specifikacije proizvoda registrirane oznake zemljopisnog podrijetla, osim onih iz stavka 3., smatra se standardnom izmjenom i u nadležnosti je države članice ili treće zemlje iz koje proizvod potječe. Relevantno nadležno tijelo obavješćuje Ured o standardnim izmjenama nakon njihova odobrenja.

Ako se primjenjuje članak 20., standardne izmjene odobrava Ured.

6.   Standardna izmjena smatra se privremenom ako se odnosi na privremenu izmjenu specifikacije proizvoda do koje je došlo jer su javna tijela uvela obvezne sanitarne mjere ili zbog prirodne katastrofe ili nepovoljnih vremenskih uvjeta koje su nadležna tijela uvažila, ili zbog katastrofe nastale ljudskim djelovanjem, kao što su rat, prijetnja ratom ili teroristički napad.

7.   Zahtjev za izmjenu koji podnosi nadležno tijelo treće zemlje ili proizvođači s poslovnim nastanom u trećoj zemlji sadržava dokaz da je tražena izmjena u skladu s propisima o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla koji su na snazi u toj trećoj zemlji.

8.   Ako se zahtjev za izmjenu na razini Unije koji se odnosi na oznaku zemljopisnog podrijetla kojom se označava proizvod podrijetlom iz države članice odnosi i na standardne izmjene, Ured ili Komisija razmatraju samo izmjenu na razini Unije u skladu sa stavkom 4.

9.   Prema potrebi, nadležno tijelo dotične države članice ili Ured mogu pozvati podnositelja zahtjeva pod čijim je imenom oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana da izmijeni druge elemente specifikacije proizvoda.

10.   Nakon što su odobrene, Ured objavljuje izmjene na razini Unije i standardne izmjene u registru Unije.

11.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o postupku, obliku i podnošenju zahtjeva za izmjenu na razini Unije te o postupku i obliku standardnih izmjena i obavješćivanju Ureda o tim izmjenama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

Članak 32.

Poništenje

1.   Registracija oznake zemljopisnog podrijetla poništava se ako je oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana u suprotnosti s člankom 42. stavkom 1., člankom 43. stavkom 1. ili stavkom 2., ili člankom 44. stavkom 2.

2.   Registracija oznake zemljopisnog podrijetla može se poništiti ako:

(a)

više nije moguće osigurati sukladnost proizvoda sa specifikacijom proizvoda;

 

(b)

najmanje pet uzastopnih godina nijedan proizvod s oznakom zemljopisnog podrijetla nije stavljen na tržište.

3.   Registracija oznake zemljopisnog podrijetla može se poništiti i na zahtjev podnositelja zahtjeva pod čijim je imenom oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana.

4.   Zahtjev za poništenje na temelju stavaka 1. i 2. može podnijeti nadležno tijelo države članice ili treće zemlje, ili fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom.

5.   Komisija ili Ured mogu pokrenuti postupak poništenja na vlastitu inicijativu, na temelju razloga navedenih u stavku 2.

6.   Koraci u nacionalnoj fazi i fazi na razini Unije kako su utvrđeni u člancima 7., 8., 14., 15. i 16. te člancima od 20. do 30. primjenjuju se mutatis mutandis na postupak poništenja.

7.   Prije donošenja odluke o poništenju registracije oznake zemljopisnog podrijetla Ured, u slučajevima iz stavaka 4. i 5. ovog članka, obavješćuje podnositelja zahtjeva pod čijim je imenom oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana. Prije donošenja odluke o poništenju registracije oznake zemljopisnog podrijetla iz treće zemlje Ured se savjetuje s nadležnim tijelima dotične treće zemlje. Ako je oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana na temelju članka 20., odjel za oznake zemljopisnog podrijetla može se savjetovati sa Savjetodavnim odborom i s jedinstvenom kontaktnom točkom iz dotične države članice.

8.   Ako se registracija oznake zemljopisnog podrijetla poništi, registar Unije ažurira se u skladu s tim.

9.   Ovaj se članak ne primjenjuje na oznake zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja koje su zaštićene u Uniji na temelju Ženevskog akta ili drugog međunarodnog sporazuma čija je Unija ugovorna stranka.

10.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o postupcima i obliku poništenja te o podnošenju zahtjeva za poništenje iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

Članak 33.

Žalba

1.   Svaka stranka u postupku predviđenom ovom Uredbom na koju negativno utječe odluka koju je donio Ured u tom postupku može žalbenim vijećima iz članka 36. („žalbena vijeća”) podnijeti žalbu protiv te odluke. Države članice imaju pravo priključiti se žalbi.

2.   Žalba ima suspenzivni učinak. Odluka Ureda koja nije osporena počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od datuma isteka razdoblja iz stavka 4. prvog podstavka.

3.   Protiv odluke kojom se postupak za jednu od stranaka ne okončava podnosi se žalba samo u kontekstu žalbe protiv konačne odluke.

4.   Žalba se podnosi Uredu u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od datuma objave osporavane odluke. Žalba se smatra pravilno podnesenom tek kad je uplaćena pristojba za žalbu.

U slučaju žalbe, pisana izjava u kojoj se navode razlozi za žalbu podnosi se Uredu u roku od četiri mjeseca od datuma objave osporavane odluke.

5.   Nakon ispitivanja dopuštenosti žalbe žalbena vijeća odlučuju o osnovanosti žalbe. Žalbena vijeća izvršavaju ovlasti u okviru nadležnosti odjela za oznake zemljopisnog podrijetla koji je odgovoran za osporavanu odluku ili predmet vraćaju tom odjelu za oznake zemljopisnog podrijetla.

Žalbena vijeća mogu se, na vlastitu inicijativu ili na pisani obrazložen zahtjev jedne od stranaka, savjetovati sa Savjetodavnim odborom.

Ured nudi postupke alternativnog rješavanja sporova, kao što su usluge posredovanja iz članka 170. Uredbe (EU) 2017/1001, kako bi pomogao strankama da postignu sporazumno rješenje.

6.   Protiv odluka žalbenih vijeća u vezi sa žalbama može se podnijeti tužba pred Općim sudom u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti o odluci žalbenih vijeća, i to zbog kršenja bitnog postupovnog zahtjeva, kršenja Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kršenja ove Uredbe ili bilo kojeg pravnog pravila koje se odnosi na njezinu primjenu ili zbog zlouporabe ovlasti. Tužbu može podnijeti svaka stranka u postupku pred žalbenim vijećima na koju negativno utječe njihova odluka i svaka država članica. Opći sud nadležan je za poništavanje ili izmjenu osporavane odluke.

7.   Odluke žalbenih vijeća počinju proizvoditi učinke sljedećeg dana od datuma isteka razdoblja iz stavka 6. ili, ako je u tom roku podnesena tužba Općem sudu, sljedećeg dana od datuma odbijanja takve tužbe ili odbijanja žalbe podnesene Sudu protiv odluke Općeg suda. Ured poduzima potrebne mjere za izvršenje presude Općeg suda ili, u slučaju žalbe protiv nje, presude Suda.

8.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 69. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem:

(a)

sadržaja žalbe iz stavka 4. ovog članka i postupka za podnošenje i ispitivanje žalbe; i

 

(b)

sadržaja i oblika odluka žalbenih vijeća iz stavka 5. ovog članka.

Odjeljak 2.

Organizacija i zadaće Ureda

Članak 34.

Odjel za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode

1.   Odjel za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode uspostavlja se u okviru Ureda. Taj odjel za oznake zemljopisnog podrijetla nadležan je za donošenje odluka o:

(a)

zahtjevu za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla;

 

(b)

zahtjevu za izmjenu specifikacije proizvoda;

 

(c)

prigovoru na zahtjev ili prigovoru na zahtjev za izmjenu specifikacije proizvoda;

 

(d)

upisima u registar Unije;

 

(e)

zahtjevu za poništenje registracije oznake zemljopisnog podrijetla.

2.   Odluke o prigovorima i zahtjevima za poništenje donosi vijeće koje se sastoji od tri člana. Barem jedan član mora biti pravne struke. Sve ostale odluke na temelju stavka 1. donosi jedan član koji ima odgovarajuće kvalifikacije.

Članak 35.

Savjetodavni odbor

1.   Savjetodavni odbor uspostavlja se za davanje mišljenja kad je to predviđeno ovom Uredbom.

2.   Odjel za oznake zemljopisnog podrijetla i žalbena vijeća mogu, a na zahtjev Komisije dužni su, savjetovati se sa Savjetodavnim odborom o pitanjima koja se odnose na zahtjev u bilo kojoj fazi postupka registracije, uključujući prigovor, žalbe, izmjene specifikacije proizvoda i poništenja registracije iz članaka 23., 25., 26., 29., 31., 32. i 33. Sa Savjetodavnim odborom mogu se savjetovati i o horizontalnim pitanjima, kao što su:

(a)

procjena kriterija kvalitete;

 

(b)

utvrđivanje ugleda proizvoda;

 

(c)

utvrđivanje generičke prirode naziva;

 

(d)

procjena veze između svojstva proizvoda i njegova zemljopisnog podrijetla;

 

(e)

rizik od zbunjivanja potrošača ako postoji sukob između oznaka zemljopisnog podrijetla i žigova, homonima ili naziva postojećih proizvoda koji se zakonito stavljaju na tržište.

3.   Odjel za oznake zemljopisnog podrijetla i, ako je primjenjivo, žalbena vijeća mogu se savjetovati sa Savjetodavnim odborom o mogućoj registraciji kao oznaka zemljopisnog podrijetla onih naziva koji su predmet izravnih zahtjeva iz članka 20.

4.   Mišljenja Savjetodavnog odbora donose se u okviru tročlanog vijeća i nisu obvezujuća.

5.   Savjetodavni odbor čine po jedan predstavnik iz svake države članice i jedan predstavnik Komisije te njihovi zamjenici. Ako je to potrebno, priznati stručnjaci u području oznaka zemljopisnog podrijetla ili dotične kategorije proizvoda, uključujući predstavnike regija i akademske zajednice, pozivaju se da doprinesu radu Savjetodavnog odbora svojim stručnim znanjem.

6.   Mandati članova Savjetodavnog odbora traju do pet godina i mogu se produljiti.

7.   Ured objavljuje popis članova Savjetodavnog odbora na svojim internetskim stranicama i ažurira ga.

8.   Postupci koji se odnose na imenovanje članova Savjetodavnog odbora i njegovo djelovanje utvrđuju se njegovim poslovnikom kako ga je odobrio Upravljački odbor uspostavljen člankom 153. Uredbe (EU) 2017/1001 te se objavljuju. Članovi Savjetodavnog odbora ne smiju biti u sukobu interesa.

9.   Ured pruža logističku potporu koja je potrebna Savjetodavnom odboru i osigurava usluge tajništva za njegove sastanke.

Članak 36.

Žalbena vijeća

Žalbena vijeća uspostavljena na temelju članka 165. Uredbe (EU) 2017/1001 nadležna su za odlučivanje o žalbama protiv odluka koje Ured donosi na temelju ove Uredbe.

Članak 37.

Registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije za obrtničke i industrijske proizvode

1.   Ured uspostavlja i održava elektronički registar Unije u svrhu upravljanja oznakama zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode. Taj registar mora biti lako dostupan javnosti te u strojno čitljivom formatu.

2.   Nakon što odluka o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla u skladu s člankom 29. ili 30. počne proizvoditi učinke Ured upisuje sljedeće podatke u registar Unije:

(a)

naziv registriran kao zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla („zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla”);

 

(b)

vrstu proizvoda za koji je oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana;

 

(c)

ime podnositelja zahtjeva pod čijim je imenom oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana;

 

(d)

upućivanje na odluku o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla;

 

(e)

zemlju ili zemlje podrijetla proizvoda za koji je registrirana oznaka zemljopisnog podrijetla.

3.   Oznake zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja koje su zaštićene u Uniji na temelju međunarodnog sporazuma čija je Unija ugovorna stranka mogu se upisivati u registar Unije ako Komisija tako odluči. U tom slučaju Komisija donosi provedbeni akt, nakon čega Ured upisuje oznake zemljopisnog podrijetla u registar Unije. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

4.   Oznaka zemljopisnog podrijetla upisuje se u registar Unije na svojem izvornom pismu. Ako izvorno pismo nije latinica, oznaka zemljopisnog podrijetla transkribira se na latinicu, a obje verzije oznake zemljopisnog podrijetla upisuju se u registar Unije i imaju jednak status.

5.   Ured čuva dokumentaciju koja se odnosi na registraciju oznake zemljopisnog podrijetla u digitalnom ili papirnatom obliku tijekom razdoblja valjanosti oznake zemljopisnog podrijetla, a u slučaju odbijanja zahtjeva ili poništenja registracije 10 godina nakon tog odbijanja ili poništenja.

6.   Tekući troškovi registra Unije pokrivaju se iz operativnog proračuna Ureda.

7.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju informatička struktura i prikaz registra Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

Članak 38.

Izvadci iz registra Unije

1.   Ured osigurava da svatko može jednostavno, u strojno čitljivom formatu i besplatno preuzeti službeni izvadak iz registra Unije kao dokaz registracije oznake zemljopisnog podrijetla te druge relevantne podatke, uključujući datum podnošenja zahtjeva ili neki drugi datum važan za zahtijevanje prava prvenstva. Taj se službeni izvadak može upotrebljavati kao vjerodostojna potvrda.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje format izvadaka iz registra Unije i njihov prikaz na internetu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

Članak 39.

Tehnička podrška

1.   Ured na zahtjev Komisije provodi ispitivanje i povezane administrativne zadaće u vezi s oznakama zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja:

(a)

koje su zaštićene ili predložene za zaštitu na temelju međunarodnog sporazuma čija je Unija ugovorna stranka, osim Ženevskog akta; ili

 

(b)

koje su predložene za zaštitu na temelju međunarodnog sporazuma o kojem Unija pregovara.

2.   Na temelju informacija dobivenih od Komisije Ured objavljuje i, u slučaju promjena, ažurira popis međunarodnih sporazuma o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode čija je Unija ugovorna stranka, kao i popis oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićenih na temelju tih sporazuma.

GLAVA III.

ZAŠTITA OZNAKA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA

Članak 40.

Zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla

1.   Oznake zemljopisnog podrijetla upisane u registar Unije zaštićene su od:

(a)

svake izravne ili neizravne komercijalne upotrebe oznake zemljopisnog podrijetla za proizvode koji nisu obuhvaćeni registracijom, ako su ti proizvodi usporedivi s proizvodima obuhvaćenima registracijom, ili ako se upotrebom naziva iskorištava, umanjuje ili narušava ugled zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ili mu se šteti;

 

(b)

svake zlouporabe, oponašanja ili podsjećanja na naziv zaštićen oznakom zemljopisnog podrijetla, čak i ako je pravo podrijetlo proizvoda ili usluga navedeno ili ako je zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla prevedena ili ako joj je dodan izraz kao što je „stil”, „vrsta”, „metoda”, „kako se proizvodi u”, „oponašanje”, „aroma”, „miris”, „kao” ili sličan izraz;

 

(c)

svake druge lažne oznake ili oznake koja dovodi u zabludu u pogledu izvora, podrijetla, prirode ili bitnih obilježja proizvoda na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, u promidžbenim materijalima, u dokumentima ili informacijama na internetskim sučeljima koji se odnose na proizvod, kao i od pakiranja proizvoda u ambalažu koja može stvoriti pogrešnu predodžbu o njegovu podrijetlu;

 

(d)

svakog drugog postupka koji potrošača može dovesti u zabludu o pravom podrijetlu proizvoda.

2.   Za potrebe stavka 1. točke (b), smatra se da je riječ o podsjećanju na oznaku zemljopisnog podrijetla posebno ako je po mišljenju prosječnog europskog potrošača, koji je razumno informiran i razumno pronicljiv i oprezan, stvorena dovoljno izravna i jasna veza s proizvodom obuhvaćenim registriranom oznakom zemljopisnog podrijetla.

3.   Zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla primjenjuje se i na svaku upotrebu naziva domene koja je u suprotnosti sa stavkom 1.

4.   Zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla primjenjuje se i na:

(a)

robu koja ulazi na carinsko područje Unije, a nije puštena u slobodan promet unutar tog područja; i

 

(b)

robu koja se prodaje na daljinu, primjerice u okviru elektroničke trgovine.

5.   Skupina proizvođača ili svaki proizvođač koji ima pravo upotrebljavati zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla ima pravo spriječiti treće strane da u okviru trgovine u Uniju unose robu koja u njoj nije puštena u slobodan promet ako ta roba, uključujući njezinu ambalažu, dolazi iz trećih zemalja te se njome krši stavak 1.

6.   Oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićena na temelju ove Uredbe ne postaje generički naziv u Uniji.

7.   Ako je oznaka zemljopisnog podrijetla složenica koja sadržava generički naziv, upotreba tog naziva ne predstavlja postupanje iz stavka 1. točaka (a) i (b).

Članak 41.

Dijelovi ili sastavni dijelovi izrađenih proizvoda

1.   Člankom 40. ne dovodi se u pitanje upotreba zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla od strane proizvođača u skladu s člankom 47. kako bi se naznačilo da izrađeni proizvod sadržava ili uključuje, kao dio ili sastavni dio, proizvod označen tom oznakom zemljopisnog podrijetla, pod uvjetom da je takva upotreba u skladu s poštenom poslovnom praksom i da se njome ne iskorištava, umanjuje i ne narušava ugled oznake zemljopisnog podrijetla niti mu se šteti.

2.   Zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla koja označava dio ili sastavni dio izrađenog proizvoda ne smije se koristiti u prodajnoj oznaci tog proizvoda, osim ako je podnositelj zahtjeva pod čijim je imenom oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana dao svoju suglasnost za takvu upotrebu.

Članak 42.

Generički nazivi

1.   Generički naziv ne može se registrirati kao oznaka zemljopisnog podrijetla.

2.   Kako bi se utvrdilo je li neki naziv generički, potrebno je voditi računa o svim važnim čimbenicima, a posebno o:

(a)

postojećem stanju u područjima potrošnje;

 

(b)

relevantnom pravu Unije ili nacionalnom pravu.

Članak 43.

Homonimi

1.   Zahtjev podnesen nakon što je podnesen zahtjev za potpuno ili djelomično homoniman naziv ili je taj naziv već zaštićen kao oznaka zemljopisnog podrijetla u Uniji odbija se, osim ako u praksi postoji dovoljna razlika između dvaju homonimnih naziva u pogledu njihovih uvjeta lokalne i tradicionalne upotrebe i njihove prezentacije, uvažavajući potrebu da se osigura pravično postupanje prema dotičnim proizvođačima i potrebu da se osigura da se potrošači ne dovode u zabludu u pogledu pravog identiteta ili zemljopisnog podrijetla proizvoda.

2.   Naziv koji je potpuno ili djelomično homoniman nazivu za koji je podnesen zahtjev ili nazivu koji je zaštićen kao oznaka zemljopisnog podrijetla u Uniji i kojim bi se potrošača moglo dovesti u zabludu u pogledu pravog zemljopisnog podrijetla proizvoda ne može se registrirati čak ni ako je naziv za stvarno područje, regiju ili mjesto podrijetla dotičnog proizvoda točan.

3.   Za potrebe ovog članka naziv za koji je podnesen zahtjev ili je zaštićen kao oznaka zemljopisnog podrijetla u Uniji odnosi se na:

(a)

oznake zemljopisnog podrijetla upisane u registar Unije;

 

(b)

oznake zemljopisnog podrijetla za koje je podnesen zahtjev, pod uvjetom da su naknadno upisane u registar Unije;

 

(c)

oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla zaštićene u Uniji na temelju Uredbe (EU) 2019/1753; i

 

(d)

oznake zemljopisnog podrijetla, oznake izvornosti i jednakovrijedne nazive zaštićene na temelju međunarodnog sporazuma između Unije i jedne ili više trećih zemalja.

Članak 44.

Odnos između oznaka zemljopisnog podrijetla i žigova

1.   Prijava za registraciju žiga, čijom bi se upotrebom prekršio članak 40., odbija se ako je podnesena nakon datuma podnošenja zahtjeva za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla Uredu. Ako je to primjenjivo, u obzir se uzima svako pravo prvenstva čije se priznanje traži u prijavi za registraciju žiga.

2.   Zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla odbija se ako bi, s obzirom na postojanje žiga s ugledom ili dobro poznatog žiga, naziv predložen za oznaku zemljopisnog podrijetla mogao potrošača dovesti u zabludu u pogledu pravog identiteta proizvoda.

3.   Ured i, ako je primjenjivo, nadležna nacionalna tijela na zahtjev proglašavaju ništavim žigove registrirane protivno stavku 1.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka, žig čija je upotreba u suprotnosti s člankom 40. ove Uredbe, a za koji je podnesena prijava ili je registriran ili, ako je ta mogućnost predviđena mjerodavnim pravom, uspostavljen upotrebom u dobroj vjeri unutar Unije prije datuma podnošenja zahtjeva za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla Uredu, može se i dalje upotrebljavati i registracija žiga produljivati neovisno o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla, pod uvjetom da ne postoje razlozi za proglašavanje ništavosti ili opoziv žiga na temelju Direktive (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća (25) ili Uredbe (EU) 2017/1001. U tim slučajevima dopuštena je upotreba oznake zemljopisnog podrijetla i relevantnog žiga.

5.   Jamstveni ili certifikacijski žigovi iz članka 28. stavka 4. Direktive (EU) 2015/2436 i članka 83. Uredbe (EU) 2017/1001 te zajednički žigovi iz članka 29. stavka 3. Direktive (EU) 2015/2436 i članka 74. Uredbe (EU) 2017/1001 mogu se upotrebljavati na etiketama i pakiranju zajedno s oznakom zemljopisnog podrijetla.

Članak 45.

Zadaće skupina proizvođača

1.   Skupine proizvođača djeluju na transparentan, otvoren i nediskriminirajući način i na način kojim se svim proizvođačima proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla omogućuje da se u bilo kojem trenutku pridruže skupini proizvođača.

Države članice mogu predvidjeti i da javna tijela i drugi dionici, kao što su skupine potrošača, trgovci na malo i dobavljači, mogu sudjelovati u radu skupine proizvođača.

2.   Skupine proizvođača osiguravaju da proizvođači iz skupine pri upotrebi zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla i simbola Unije na tržištu kontinuirano postupaju u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda. Skupina proizvođača osobito može izvršavati sljedeća prava i obavljati sljedeće zadaće:

(a)

pripremiti i izmijeniti specifikaciju proizvoda i uspostaviti unutarnje provjere sukladnosti kojima se osigurava da su faze proizvodnje u skladu sa specifikacijom proizvoda;

 

(b)

poduzeti pravne radnje kako bi se osigurala zaštita oznake zemljopisnog podrijetla i svih drugih prava intelektualnog vlasništva koja su izravno povezana s proizvodom;

 

(c)

pristati preuzeti obveze u vezi s održivošću, bez obzira na to jesu li uključene u specifikaciju proizvoda ili su dio zasebne inicijative;

 

(d)

poduzeti mjere za poboljšanje rezultata oznake zemljopisnog podrijetla, uključujući:

i.

oblikovanje, organizaciju i provođenje zajedničkih marketinških i promidžbenih kampanja;

 

ii.

širenje informacija i poduzimanje promotivnih aktivnosti, u svrhu informiranja potrošačâ o svojstvima proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla;

 

iii.

provođenje analiza gospodarskih rezultata, održivosti proizvodnje i tehničkih obilježja proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla;

 

iv.

širenje informacija o oznaci zemljopisnog podrijetla i simbolu Unije; i

 

v.

savjetovanje i osposobljavanje postojećih i budućih proizvođača, među ostalim o rodno osviještenoj politici i rodnoj ravnopravnosti;

 

(e)

suzbijati krivotvorenje i prijevarne upotrebe na koje se sumnja na unutarnjem tržištu, u pogledu oznake zemljopisnog podrijetla za proizvod koji nije u skladu sa specifikacijom proizvoda praćenjem upotrebe oznake zemljopisnog podrijetla na cijelom unutarnjem tržištu i na tržištima trećih zemalja na kojima je ta oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićena, među ostalim i na internetskim sučeljima, te, prema potrebi, obavješćivanjem tijela za izvršavanje zakonodavstva;

 

(f)

razvijati aktivnosti kako bi se osiguralo da proizvod označen oznakom zemljopisnog podrijetla bude u skladu sa specifikacijom proizvoda; i

 

(g)

poduzeti sve druge mjere kako bi se osigurala odgovarajuća pravna zaštita oznake zemljopisnog podrijetla, među ostalim, prema potrebi, obavješćivanjem nadležnih tijela u skladu s člankom 51. stavkom 5., člankom 52. stavkom 3. i člankom 54. stavkom 2.

Članak 46.

Zaštita pravâ na oznaku zemljopisnog podrijetla u nazivima domena

Registri naziva nacionalnih vršnih domena uspostavljeni u Uniji osiguravaju da svi postupci alternativnog rješavanja sporova u vezi s nazivima domena priznaju registrirane oznake zemljopisnog podrijetla kao pravo na koje se može pozvati u tim postupcima.

Članak 47.

Pravo na upotrebu

1.   Registriranu oznaku zemljopisnog podrijetla može upotrebljavati svaki proizvođač proizvoda koji je u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda.

2.   Proizvođači osiguravaju da su njihovi proizvodi u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda.

Članak 48.

Simbol, oznaka i kratica Unije

1.   Simbol Unije utvrđen za „zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla” na temelju Delegirane uredbe (EU) br. 664/2014 primjenjuje se na oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode.

2.   Kad je riječ o obrtničkim i industrijskim proizvodima podrijetlom iz Unije koji se stavljaju na tržište pod oznakom zemljopisnog podrijetla, simbol Unije može se nalaziti na etiketi i promidžbenom ili komunikacijskom materijalu. Oznaka zemljopisnog podrijetla mora se nalaziti u istom vidnom polju kao i simbol Unije.

3.   Kratica „ZOZP” koja odgovara oznaci „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” može se navesti na etiketi proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode.

4.   Simbol, oznaka i kratica Unije mogu se upotrebljavati na etiketi izrađenih proizvoda i promidžbenom ili komunikacijskom materijalu za izrađene proizvode ako se oznaka zemljopisnog podrijetla odnosi na dio ili sastavni dio tih proizvoda. U tom se slučaju simbol, oznaka ili kratica Unije navodi uz naziv dijela ili sastavnog dijela koji je jasno naveden kao dio ili sastavni dio. Simbol, oznaka ili kratica Unije ne smije se postaviti tako da se potrošaču sugerira da je naziv cijelog izrađenog proizvoda zaštićen oznakom zemljopisnog podrijetla, a ne samo naziv dijela ili sastavnog dijela proizvoda.

5.   Simbol, oznaka ili kratica Unije, ovisno o slučaju, mogu se nalaziti na etiketi proizvoda i, ako je primjenjivo, na promidžbenom ili komunikacijskom materijalu za proizvod, tek nakon objave odluke o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla u skladu s člankom 29. stavkom 6. ili člankom 30. stavkom 3., ovisno o slučaju.

6.   Na etiketi proizvoda i, ako je primjenjivo, na promidžbenom ili komunikacijskom materijalu za proizvod može se nalaziti i sljedeće:

(a)

prikaz zemljopisnog područja podrijetla iz specifikacije proizvoda; i

 

(b)

tekst, grafički prikazi ili simboli koji se odnose na državu članicu ili regiju u kojoj je to zemljopisno područje smješteno.

7.   Simbol Unije povezan s oznakom zemljopisnog podrijetla iz treće zemlje upisanom u registar Unije može se nalaziti na etiketi proizvoda i promidžbenom ili komunikacijskom materijalu za proizvod. U tom slučaju primjenjuje se stavak 2.

8.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se određuju tehnička obilježja simbola i oznake Unije, kao i pravila za njihovu upotrebu na proizvodima koji se stavljaju na tržište kao registrirana oznaka zemljopisnog podrijetla, uključujući pravila o jezičnim verzijama koje će se upotrebljavati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

GLAVA IV.

KONTROLE I PROVEDBA

Članak 49.

Područje primjene

1.   Ova glava obuhvaća kontrole u odnosu na oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode.

2.   Kontrole iz stavka 1. uključuju sljedeće:

(a)

provjeru je li proizvod označen oznakom zemljopisnog podrijetla u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda;

 

(b)

praćenje upotrebe oznaka zemljopisnog podrijetla na tržištu, među ostalim i u području elektroničke trgovine.

Članak 50.

Određivanje nadležnih tijela

1.   Države članice određuju jedno ili više nadležnih tijela koja su odgovorna za kontrole predviđene u ovoj glavi.

2.   Nadležna tijela iz stavka 1. moraju biti objektivna i nepristrana te djelovati na transparentan način. Na raspolaganju moraju imati kvalificirano osoblje i resurse potrebne za učinkovito obavljanje svojih funkcija.

Članak 51.

Provjera sukladnosti na temelju osobne izjave

1.   Za proizvod označen oznakom zemljopisnog podrijetla i koji potječe iz Unije provjera sukladnosti s odgovarajućom specifikacijom proizvoda provodi se s pomoću osobne izjave. Osobna izjava sastavlja se s pomoću standardnog obrasca iz Priloga I. i sadržava potrebne informacije navedene u tom prilogu.

2.   Proizvođači prije stavljanja proizvoda na tržište podnose osobnu izjavu nadležnom tijelu iz članka 50. stavka 1. Nakon što se proizvod stavi na tržište proizvođači svake tri godine ponovno podnose osobnu izjavu kako bi dokazali kontinuiranu sukladnost proizvoda sa specifikacijom proizvoda. Ako se specifikacija proizvoda izmijeni na način koji utječe na dotični proizvod, osobna izjava ažurira se bez odgode.

3.   Nadležno tijelo provjerava barem to jesu li informacije navedene u osobnoj izjavi potpune i dosljedne. Ako se nadležno tijelo uvjeri da su informacije navedene u osobnoj izjavi potpune i dosljedne te nema drugih rezervi u pogledu sukladnosti, izdaje certifikat o odobrenju za upotrebu oznake zemljopisnog podrijetla za dotični proizvod ili obnavlja postojeći certifikat. U slučaju očitih pogrešaka ili nedosljednosti u osobnoj izjavi proizvođaču se omogućuje da dopuni ili ispravi osobnu izjavu.

4.   Provjera na temelju osobne izjave ne sprečava to da tijela za certificiranje proizvoda ili fizičke osobe provjere sukladnost proizvoda proizvođača sa specifikacijom proizvoda.

5.   U svrhu provjere sukladnosti proizvoda obuhvaćenog osobnom izjavom, kontrole, koje se mogu provesti prije i nakon stavljanja proizvoda na tržište, na temelju analize rizika i, ako su dostupne, na temelju obavijesti zainteresiranih proizvođača proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla provode:

(a)

nadležno tijelo; ili

 

(b)

jedno ili više tijela za certificiranje proizvoda ili fizičke osobe kojima su delegirane zadaće kontrole u skladu s člankom 55.

6.   U slučaju nesukladnosti nadležno tijelo poduzima potrebne mjere kako bi ispravilo tu situaciju.

7.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 69. radi izmjene ove Uredbe izmjenom, prema potrebi, informacija i zahtjeva u vezi sa standardnim obrascem iz Priloga I.

Članak 52.

Provjera sukladnosti koju provode nadležno tijelo ili tijela za certificiranje proizvoda ili fizičke osobe

1.   Kao alternativu postupku utvrđenom u članku 51., države članice mogu predvidjeti provjeru sukladnosti proizvoda s odgovarajućom specifikacijom proizvoda putem kontrola koje prije i nakon stavljanja proizvoda na tržište provodi:

(a)

jedno ili više nadležnih tijela iz članka 50. stavka 1.; ili

 

(b)

jedno ili više tijela za certificiranje proizvoda ili fizičke osobe kojima su delegirane zadaće kontrole u skladu s člankom 55.

2.   Ako se kontrolama provedenima prije stavljanja proizvoda na tržište dokaže sukladnost proizvoda sa specifikacijom proizvoda, nadležno tijelo izdaje certifikat o odobrenju za upotrebu oznake zemljopisnog podrijetla za dotični proizvod.

3.   Kontrole koje se provode nakon što je proizvod stavljen na tržište temelje se na analizi rizika i, ako su dostupne, na obavijestima zainteresiranih proizvođača proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla. Ako se takvim kontrolama dokaže sukladnost proizvoda sa specifikacijom proizvoda, nadležno tijelo obnavlja certifikat o odobrenju.

4.   U slučaju nesukladnosti nadležno tijelo poduzima potrebne mjere kako bi ispravilo tu situaciju.

Članak 53.

Provjera sukladnosti proizvoda podrijetlom iz treće zemlje

Kad je riječ o oznakama zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja, provjeru sukladnosti s odgovarajućom specifikacijom proizvoda prije stavljanja proizvoda na tržište provodi:

(a)

nadležno tijelo koje je odredila treća zemlja; ili

 

(b)

jedno ili više tijela za certificiranje proizvoda.

Članak 54.

Praćenje upotrebe oznaka zemljopisnog podrijetla na tržištu

1.   Nadležna tijela iz članka 50. stavka 1. prate upotrebu oznaka zemljopisnog podrijetla na tržištu, bez obzira na to jesu li dotični proizvodi u skladištu, provozu, distribuciji ili su ponuđeni na prodaju na veleprodajnoj ili maloprodajnoj razini, uključujući elektroničku trgovinu.

2.   U svrhe navedene u stavku 1. ovog članka nadležna tijela iz članka 50. stavka 1. provode kontrole na temelju analize rizika i, ako su dostupne, na temelju obavijesti zainteresiranih proizvođača proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla. Ako je potrebno, navedena tijela poduzimaju odgovarajuće administrativne i pravosudne korake radi sprečavanja ili zaustavljanja upotrebe naziva proizvoda ili usluga koji se proizvode, pružaju ili stavljaju na tržište na njihovu državnom području, a koji su u suprotnosti sa zaštitom oznaka zemljopisnog podrijetla predviđenom u člancima 40. i 41.

Članak 55.

Delegiranje zadaća kontrole

1.   Nadležna tijela mogu delegirati zadaće kontrole iz članka 51. stavka 5., članka 52. stavaka 2. i 3. i članka 54. stavka 2. jednom ili više tijela za certificiranje proizvoda ili fizičkim osobama.

2.   Nadležno tijelo koje delegira zadaće osigurava da tijelo za certificiranje proizvoda ili fizička osoba kojima su delegirane zadaće kontrole iz stavka 1. imaju ovlasti potrebne za djelotvorno obavljanje tih zadaća.

3.   Zadaće kontrole delegiraju se u pisanom obliku i podložno sljedećim uvjetima:

(a)

delegiranje sadržava precizan opis zadaća kontrole delegiranih tijelu za certificiranje proizvoda ili fizičkoj osobi i uvjete pod kojima može obavljati te zadaće;

 

(b)

ako se zadaće kontrole delegiraju tijelima za certificiranje proizvoda, ta tijela za certificiranje proizvoda:

i.

moraju raspolagati stručnim znanjem, opremom, infrastrukturom i resursima potrebnima za učinkovito obavljanje delegiranih zadaća kontrole;

 

ii.

moraju raspolagati dovoljnim brojem odgovarajuće kvalificiranog i iskusnog osoblja; i

 

iii.

moraju djelovati na transparentan način i biti nepristrana te ne smiju biti ni u kakvom sukobu interesa, a osobito ne smije postojati rizik od izravnog ili neizravnog utjecanja na njihovo nepristrano postupanje u pogledu obavljanja delegiranih zadaća kontrole;

 

(c)

ako se zadaće kontrole delegiraju fizičkim osobama, te fizičke osobe:

i.

moraju raspolagati stručnim znanjem, opremom, infrastrukturom i resursima potrebnima za učinkovito obavljanje delegiranih zadaća kontrole;

 

ii.

moraju posjedovati odgovarajuće kvalifikacije i iskustvo; i

 

iii.

moraju djelovati na transparentan način i biti nepristrane te ne smiju biti ni u kakvom sukobu interesa u pogledu obavljanja delegiranih zadaća kontrole;

 

(d)

postoje mehanizmi kojima se osigurava učinkovita i djelotvorna koordinacija između nadležnih tijela koja delegiraju zadaće i tijela za certificiranje proizvoda ili fizičkih osoba.

Članak 56.

Obveze tijela za certificiranje proizvoda i fizičkih osoba

Tijela za certificiranje proizvoda ili fizičke osobe kojima su delegirane zadaće kontrole u skladu s člankom 55.:

(a)

obavješćuju nadležna tijela koja delegiraju zadaće, redovito i kad god to zatraže ta nadležna tijela, o ishodu kontrola i povezanih aktivnosti;

 

(b)

odmah obavješćuju nadležna tijela koja delegiraju zadaće kad god ishod kontrola upućuje na nesukladnost ili ukazuje na vjerojatnost postojanja nesukladnosti, osim ako je posebnim mehanizmima uspostavljenima između nadležnih tijela koja delegiraju zadaće i dotičnog tijela za certificiranje proizvoda ili dotične fizičke osobe predviđeno drukčije; i

 

(c)

surađuju s nadležnim tijelima koja delegiraju zadaće i pružaju im pomoć te im omogućuju pristup svojim prostorijama i dokumentaciji u vezi s delegiranim zadaćama kontrole.

Članak 57.

Obveze nadležnih tijela koja delegiraju zadaće

1.   Nadležna tijela koja su delegirala zadaće kontrole tijelima za certificiranje proizvoda ili fizičkim osobama, u skladu s člankom 55., u potpunosti ili djelomično opozivaju delegiranje bez odgode ako:

(a)

postoje dokazi da tijelo za certificiranje proizvoda ili fizička osoba ne izvršavaju pravilno zadaće kontrole koje su im delegirane;

 

(b)

tijelo za certificiranje proizvoda ili fizička osoba ne poduzimaju odgovarajuće i pravovremene mjere za uklanjanje utvrđenih nedostataka; ili

 

(c)

dovedena je u pitanje neovisnost ili nepristranost tijela za certificiranje proizvoda ili fizičke osobe.

2.   Nadležna tijela koja delegiraju zadaće mogu opozvati delegiranje i iz razloga koji nisu navedeni u stavku 1.

3.   Nadležna tijela koja delegiraju zadaće mogu, prema potrebi, u bilo kojem trenutku organizirati revizije ili inspekcije tijela za certificiranje proizvoda ili fizičkih osoba.

Članak 58.

Javne informacije o nadležnim tijelima, tijelima za certificiranje proizvoda i fizičkim osobama

1.   Države članice objavljuju nazive i kontaktne podatke nadležnih tijela određenih na temelju članka 50. stavka 1. te tijela za certificiranje proizvoda i fizičkih osoba iz članka 51. stavka 5. točke (b) i članka 52. stavka 1. točke (b) i ažuriraju te informacije kada dođe do promjena.

2.   U pogledu trećih zemalja, ako su te informacije dostupne Ured objavljuje nazive i kontaktne podatke nadležnih tijela i tijela za certificiranje proizvoda iz članka 53. i ažurira te informacije kada dođe do izmjena.

3.   Ured uspostavlja digitalni portal na kojem se objavljuju nazivi i kontaktni podaci nadležnih tijela te tijela za certificiranje proizvoda i fizičkih osoba iz stavaka 1. i 2.

Članak 59.

Akreditacija tijela za certificiranje proizvoda

1.   Tijela za certificiranje proizvoda iz članka 55. moraju ispunjavati sljedeće norme i biti akreditirana, ovisno o svojim aktivnostima, u skladu sa sljedećim normama:

(a)

europskom normom EN ISO/IEC 17065 „Ocjenjivanje sukladnosti – Zahtjevi za tijela koja provode certifikaciju proizvoda, procesa i usluga”, europskom normom EN ISO/IEC 17020 „Ocjenjivanje sukladnosti – Zahtjevi za rad različitih vrsta tijela koja provode inspekciju” i europskom normom EN ISO/IEC 17025 „Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija”, uključujući sve revizije ili izmijenjene verzije tih normi; ili

 

(b)

drugim prikladnim međunarodno priznatim normama.

2.   Akreditiranje iz stavka 1. ovog članka provodi akreditacijsko tijelo priznato u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 koje je član Europske organizacije za akreditaciju ili, ako je riječ o tijelima za certificiranje proizvoda iz trećih zemalja, priznato akreditacijsko tijelo izvan Unije koje je član Međunarodnog akreditacijskog foruma (IAF) ili Međunarodne organizacije za akreditaciju laboratorija (ILAC).

Članak 60.

Nalozi za djelovanje protiv nezakonitog sadržaja na internetu

1.   Sve informacije povezane s oglašavanjem, promidžbom i prodajom proizvoda kojima osobe s poslovnim nastanom u Uniji imaju pristup, a koje su u suprotnosti sa zaštitom oznaka zemljopisnog podrijetla predviđenom u člancima 40. i 41. ove Uredbe smatraju se nezakonitim sadržajem u smislu članka 3. točke (h) Uredbe (EU) 2022/2065.

2.   Relevantna nacionalna pravosudna ili upravna tijela država članica mogu, u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 2022/2065, izdati nalog za djelovanje protiv jednog ili više određenih nezakonitih sadržaja, kako je navedeno u stavku 1. ovog članka.

Članak 61.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice do 1. prosinca 2025. obavješćuju Komisiju o tim pravilima i tim mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 62.

Uzajamna pomoć i suradnja

1.   Države članice uzajamno si pomažu u svrhu obavljanja kontrola i provedbe u vezi s oznakama zemljopisnog podrijetla zaštićenima na temelju ove Uredbe.

Administrativna pomoć može uključivati, prema potrebi i dogovorom dotičnih nadležnih tijela, sudjelovanje nadležnih tijela države članice u provjerama na terenu koje provode nadležna tijela druge države članice.

2.   U slučaju moguće povrede oznake zemljopisnog podrijetla, država članica poduzima mjere kako bi svojim tijelima za izvršavanje zakonodavstva i pravosudnim tijelima olakšala prijenos informacija o takvoj mogućoj povredi nadležnim tijelima iz članka 50. stavka 1.

3.   Tijela zadužena za praćenje iz članka 54. u državama članicama prema potrebi i u skladu sa stavkom 1. ovog članka surađuju s drugim relevantnim tijelima, službama i agencijama, uključujući policiju, agencije za borbu protiv krivotvorenja, carinska tijela, urede za intelektualno vlasništvo, tijela za nadzor tržišta i zaštitu potrošača te maloprodajne inspektore.

4.   Komisija može donijeti provedbene akte u kojima se detaljno navode priroda i vrsta informacija koje se razmjenjuju te metode razmjene informacija za potrebe kontrola u skladu s ovom glavom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

GLAVA V.

IZMJENE DRUGIH AKATA

Članak 63.

Izmjene Uredbe (EU) 2017/1001

Uredba (EU) 2017/1001 mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 151. stavku 1. umeće se sljedeća točka:

„(ba)

upravljanje oznakama zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode i promicanje tih oznaka, posebno zadaće koje su mu dodijeljene na temelju Uredbe (EU) 2023/2411 Europskog parlamenta i Vijeća (*1), te promicanje sustava zaštite tih oznaka zemljopisnog podrijetla.

(*1)  Uredba (EU) 2023/2411 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode i izmjeni uredbi (EU) 2017/1001 i (EU) 2019/1753 (SL L, 2023/2411, 27.10.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2411/oj).”;"

 

2.

u članku 153. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

„(n)

donosi poslovnik Savjetodavnog odbora iz članka 35. stavka 8. Uredbe (EU) 2023/2411.”;

 

3.

u članku 170. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Svaka fizička ili pravna osoba može se koristiti uslugama Centra na dobrovoljnoj osnovi s ciljem postizanja prijateljskog rješavanja svojih sporova, na temelju ove Uredbe, Uredbe (EZ) br. 6/2002 ili Uredbe (EU) 2023/2411, putem uzajamnog dogovora.”

.

Članak 64.

Izmjene Uredbe (EU) 2019/1753

Uredba (EU) 2019/1753 mijenja se kako slijedi:

1.

članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Za potrebe ove Uredbe pojam „oznake zemljopisnog podrijetla” obuhvaća oznake izvornosti u smislu Ženevskog akta, uključujući oznake podrijetla u smislu uredaba (EU) br. 1151/2012 i (EU) br. 1308/2013, kao i oznake zemljopisnog podrijetla u smislu uredaba (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 1308/2013, (EU) 2019/787 i (EU) 2023/2411 Europskog parlamenta i Vijeća (*2). Za oznake izvornosti koje se odnose na obrtničke i industrijske proizvode koji podliježu međunarodnoj registraciji zaštita u Uniji tumači se kako je navedeno u člancima 6. i 40. Uredbe (EU) 2023/2411.

(*2)  Uredba (EU) 2023/2411 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode i izmjeni uredbi (EU) 2017/1001 i (EU) 2019/1753 (SL L, 2023/2411, 27.10.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2411/oj).”;"

 

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Za potrebe ove Uredbe „Ured” znači Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo osnovan na temelju članka 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća (*3).

(*3)  Uredba (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL L 154, 16.6.2017., str. 1.)”;"

 

2.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Po pristupanju Unije Ženevskom aktu, a nakon toga redovito, Komisija ili Ured, u svojem svojstvu nadležnog tijela u smislu članka 3. Ženevskog akta kako je utvrđeno u članku 4. stavku 1. Odluke (EU) 2019/1754, podnosi zahtjeve za međunarodnu registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićenih i registriranih na temelju prava Unije koje se odnose na proizvode podrijetlom iz Unije u skladu s člankom 5. stavcima 1. i 2. Ženevskog akta pri Međunarodnom uredu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (‚Međunarodni ured’).

2.   Za potrebe stavka 1. države članice mogu zatražiti od Komisije ili, za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, Ureda da u međunarodnom registru registrira oznake zemljopisnog podrijetla koje potječu s državnog područja države članice i koje su registrirane i zaštićene u skladu s pravom Unije. Takvi se zahtjevi moraju temeljiti na:

(a)

zahtjevu fizičke osobe ili pravnog subjekta iz članka 5. stavka 2. točke ii. Ženevskog akta ili korisnika kako je definiran u članku 1. točki xvii. Ženevskog akta; ili

 

(b)

njihovoj vlastitoj inicijativi.”

;

 

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„4.   Kad je riječ o zahtjevima za registriranje oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode u međunarodnom registru, Ured u svojem svojstvu nadležnog tijela u smislu članka 3. Ženevskog akta kako je utvrđeno u članku 4. stavku 1. Odluke (EU) 2019/1754 postupa na temelju odluke o odobravanju zaštite u skladu s člancima od 21. do 37. Uredbe (EU) 2023/2411.”

;

 

3.

u članku 3. dodaje se sljedeći stavak:

„4.   Za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode Ured zahtijeva od Međunarodnog ureda da ukine registraciju u međunarodnom registru oznake zemljopisnog podrijetla koja potječe iz države članice u bilo kojem slučaju iz stavka 1.”

;

 

4.

u članku 4. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Komisija ili, za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, Ured objavljuje sve međunarodne registracije o kojima je Međunarodni ured poslao obavijest u skladu s člankom 6. stavkom 4. Ženevskog akta, a koje se tiču oznake zemljopisnog podrijetla registrirane u međunarodnom registru u odnosu na koju ugovorna stranka podrijetla, kako je definirana u članku 1. točki xv. Ženevskog akta, nije država članica.”

;

 

5.

u članku 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Komisija ili, za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, Ured ocjenjuje sve međunarodne registracije o kojima je Međunarodni ured poslao obavijest u skladu s člankom 6. stavkom 4. Ženevskog akta o oznaci zemljopisnog podrijetla registriranoj u međunarodnom registru i kojoj ugovorna stranka podrijetla, kako je definirana člankom 1. točkom xv. Ženevskog akta, nije država članica, kako bi se utvrdilo uključuje li obvezan sadržaj utvrđen u pravilu 5. stavku 2. Zajedničkog pravilnika prema Lisabonskom sporazumu i Ženevskom aktu (‚Zajednički pravilnik’) i pojedinosti o kvaliteti, ugledu ili svojstvima navedene u pravilu 5. stavku 3. Zajedničkog pravilnika.”

;

 

6.

članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   U roku od četiri mjeseca od datuma objave međunarodne registracije u skladu s člankom 4. nadležna tijela države članice ili treće zemlje koja nije ugovorna stranka podrijetla kako je definirana člankom 1. točkom xv. Ženevskog akta, ili fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom i poslovnim nastanom u Uniji ili trećoj zemlji koja nije ugovorna stranka podrijetla, mogu podnijeti prigovor Komisiji ili, za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, Uredu. Prigovor se dostavlja na jednom od službenih jezika Unije.”

;

 

(b)

u stavku 2. briše se točka (e);

 

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Komisija ili, za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, Ured ocjenjuje razloge za prigovor navedene u stavku 2. u odnosu na područje Unije ili njegov dio.”

;

 

7.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Ako su, na temelju ocjene provedene u skladu s člankom 5., ispunjeni uvjeti utvrđeni u tom članku, a prigovori ili dopušteni prigovori nisu zaprimljeni, Komisija, prema potrebi, putem provedbenog akta odbacuje svaki nedopušteni prigovor i odlučuje o dodjeli zaštite oznake zemljopisnog podrijetla. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2. Kad je riječ o oznakama zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, Ured odbacuje svaki nedopušteni prigovor i odlučuje o dodjeli zaštite oznake zemljopisnog podrijetla.

2.   Ako na temelju ocjene provedene u skladu s člankom 5. nisu ispunjeni uvjeti iz tog članka ili je zaprimljen dopušten prigovor iz članka 6. stavka 2., Komisija putem provedbenog akta odlučuje o tome hoće li odobriti zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla registrirane u međunarodnom registru. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2. Kad je riječ o oznakama zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, odluku o tome hoće li se odobriti zaštita donosi Ured ili, u slučajevima iz članka 30. Uredbe (EU) 2023/2411, Komisija. Ako odluku o odobrenju zaštite donosi Komisija, ona to čini provedbenim aktom koji se donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2. ove Uredbe.”

;

 

(b)

stavci 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:

„4.   U skladu s člankom 15. stavkom 1. Ženevskog akta Komisija ili, za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, Ured obavješćuje Međunarodni ured o odbijanju učinaka dotične međunarodne registracije na području Unije u roku od dvanaest mjeseci od primitka obavijesti o međunarodnoj registraciji u skladu s člankom 6. stavkom 4. Ženevskog akta.

5.   Komisija može, na vlastitu inicijativu ili na temelju propisno obrazloženog zahtjeva države članice, treće zemlje ili fizičke ili pravne osobe s legitimnim interesom, putem provedbenog akta u cijelosti ili djelomično povući odbijanje prethodno priopćeno Međunarodnom uredu. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2.

Ako Ured Međunarodnom uredu dostavi obavijest o odbijanju u odnosu na zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla, Ured može, na vlastitu inicijativu ili na temelju propisno obrazloženog zahtjeva države članice, treće zemlje ili fizičke ili pravne osobe s legitimnim interesom, u cijelosti ili djelomično povući to odbijanje.

Komisija ili, za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, Ured bez odgode obavješćuje Međunarodni ured o takvom povlačenju.”

;

 

8.

u članku 8. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„U pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, prvi podstavak primjenjuje se mutatis mutandis na odluke Ureda.”;

 

9.

članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Proglašenje ništavosti učinaka u Uniji oznake zemljopisnog podrijetla treće zemlje registrirane u međunarodnom registru

1.   Komisija ili, za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, Ured može, na vlastitu inicijativu ili na temelju propisno obrazloženog zahtjeva države članice, treće zemlje ili fizičke ili pravne osobe s legitimnim interesom, proglasiti ništavima, u cijelosti ili djelomično, učinke zaštite oznake zemljopisnog podrijetla u Uniji u jednoj ili više sljedećih okolnosti:

(a)

oznaka zemljopisnog podrijetla više nije zaštićena u ugovornoj stranci podrijetla;

 

(b)

oznaka zemljopisnog podrijetla više nije registrirana u međunarodnom registru;

 

(c)

više ne postoji sukladnost s obveznim sadržajem utvrđenim u pravilu 5. stavku 2. Zajedničkog pravilnika ili pojedinostima o kvaliteti, ugledu ili svojstvima navedenima u pravilu 5. stavku 3. Zajedničkog pravilnika.

2.   Komisija donosi provedbene akte za potrebe stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2. ovog članka i to isključivo nakon što su fizičke osobe ili pravni subjekti iz članka 5. stavka 2. točke ii. Ženevskog akta ili korisnici, kako su definirani u članku 1. točki xvii. Ženevskog akta, dobili mogućnost zaštititi svoja prava.

3.   Ako proglašenje ništavosti više ne podliježe pravu na žalbu, Komisija ili, za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode, Ured bez odgode obavješćuje Međunarodni ured o proglašenju ništavosti učinaka međunarodne registracije oznake zemljopisnog podrijetla na području Unije u skladu sa stavkom 1. točkom (a) ili (c).”

;

 

10.

u članku 11. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Za oznaku izvornosti koja potječe iz države članice koja je stranka Lisabonskog sporazuma, za proizvod koji je obuhvaćen područjem primjene Uredbe (EU) 2023/2411, ali nije još zaštićen na temelju te uredbe, dotična država članica na temelju zahtjeva fizičke osobe ili pravnog subjekta iz članka 5. stavka 2. točke ii. Ženevskog akta ili korisnika kako je definiran u članku 1. točki xvii. Ženevskog akta ili na vlastitu inicijativu bira hoće li zahtijevati:

(a)

registraciju te oznake izvornosti na temelju Uredbe (EU) 2023/2411; ili

 

(b)

ukidanje registracije te oznake izvornosti u međunarodnom registru.

Dotična država članica obavješćuje Ured o odabiru iz prvog podstavka ovog stavka i podnosi odgovarajući zahtjev do 2. prosinca 2026. Postupak registracije predviđen člankom 70. stavkom 4. Uredbe (EU) 2023/2411 primjenjuje se mutatis mutandis.

U slučaju iz prvog podstavka točke (a) ovog stavka dotična država članica podnosi zahtjev za međunarodnu registraciju te oznake izvornosti u skladu sa Ženevskim aktom, ako je ta država članica ratificirala Ženevski akt ili mu pristupila u skladu s odobrenjem iz članka 3. Odluke (EU) 2019/1754, u roku od dvanaest mjeseci od datuma registracije oznake zemljopisnog podrijetla u skladu s Uredbom (EU) 2023/2411.

Dotična država članica, u suradnji s Uredom, provjerava s Međunarodnim uredom postoje li bilo kakve izmjene koje treba provesti na temelju pravila 7. stavka 4. Zajedničkog pravilnika u svrhu registracije na temelju Ženevskog akta. Ured ovlašćuje dotičnu državu članicu da osigura potrebne izmjene i da obavijesti Međunarodni ured.

Ako se odbije registracija na temelju Uredbe (EU) 2023/2411 te su iscrpljena povezana administrativna i sudska pravna sredstva ili ako zahtjev za registraciju na temelju Ženevskog akta nije podnesen u skladu s trećim podstavkom ovog stavka, dotična država članica bez odgode podnosi zahtjev za ukidanje registracije te oznake izvornosti u međunarodnom registru.”

;

 

11.

u članku 15. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

„(e)

za obrtničke i industrijske proizvode obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EU) 2023/2411, Odbor za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode uspostavljen člankom 68. te uredbe.”.

GLAVA VI.

PRISTOJBE

Članak 65.

Pristojbe

1.   Države članice mogu naplaćivati pristojbe za pokrivanje troškova nacionalne faze postupaka predviđenih ovom Uredbom, posebno troškova nastalih tijekom obrade zahtjevâ, prigovorâ, zahtjevâ za izmjene specifikacije proizvoda, zahtjevâ za poništenje i žalbi.

2.   Države članice mogu naplaćivati pristojbe ili uvesti naknade za pokrivanje troškova kontrola koje se provode na temelju glave IV. ove Uredbe.

3.   Ured naplaćuje pristojbu za:

(a)

postupak izravne registracije iz članka 20.;

 

(b)

postupak koji se odnosi na oznake zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja iz članka 21. točke (c); i

 

(c)

žalbe pred žalbenim vijećima iz članka 33.

4.   Ured može naplaćivati pristojbu za zahtjeve za izmjenu specifikacije proizvoda i za zahtjeve za poništenje ako je oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana na temelju jednog od postupaka iz stavka 3. točke (a) ili (b).

5.   Sve pristojbe koje se naplaćuju na temelju ove Uredbe moraju biti razumne, razmjerne i uzimati u obzir situaciju mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća kako bi se poticala konkurentnost proizvođača. Te pristojbe ne smiju biti veće od troškova nastalih pri obavljanju zadaća na temelju ove Uredbe.

6.   Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila iznose pristojbi koje Ured naplaćuje i načine na koji se one plaćaju ili, u slučaju pristojbe za žalbe pred žalbenim vijećima, nadoknađuju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 68. stavka 2.

GLAVA VII.

DODATNE ODREDBE

Članak 66.

Postupovni jezici

1.   Svi dokumenti i informacije koji se šalju Uredu u vezi s postupcima na temelju ove Uredbe moraju biti na jednom od službenih jezika Unije.

2.   Za zadaće dodijeljene Uredu na temelju ove Uredbe, jezici Ureda su svi službeni jezici Unije u skladu s Uredbom br. 1 (26).

Članak 67.

Informatički sustav

1.   Ured uspostavlja i održava digitalni sustav za podnošenje zahtjeva Uredu elektroničkim putem, registar Unije iz članka 37. i digitalni portal iz članka 58. stavka 3.

2.   Digitalni sustav za podnošenje zahtjeva Uredu elektroničkim putem mora biti dostupan na svim službenim jezicima Unije. Mora biti lako dostupan javnosti, u strojno čitljivom i uobičajeno korištenom formatu te se upotrebljava za podnošenje zahtjeva Uredu na temelju članka 21. Osim toga, taj digitalni sustav mora biti takav da ga države članice mogu upotrebljavati u nacionalnoj fazi postupka registracije.

Članak 68.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za oznake zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 69.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 11., 20., 22., 33. i 51. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina počevši od 1. prosinca 2025. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od sedam godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 11., 20., 22., 33. i 51. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 11., 20., 22., 33. ili 51. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

GLAVA VIII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 70.

Postojeći nazivi i prijelazna zaštita

1.   Najkasnije 2. prosinca 2026. posebna nacionalna zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode prestaje postojati te se smatra da neriješeni zahtjevi nisu ni podneseni, osim ako je podnesen zahtjev na temelju stavka 2.

2.   Zainteresirane države članice do 2. prosinca 2026. obavješćuju Komisiju i Ured o tome koje od svojih zakonom zaštićenih naziva ili, u državama članicama u kojima ne postoji sustav zaštite, koje svoje praksom utvrđene nazive žele registrirati i zaštititi na temelju ove Uredbe.

3.   Na osnovi zahtjeva podnesenog na temelju stavka 2. dotična država članica može produljiti zaštitu na nacionalnoj razini dok se ne dovrši postupak registracije na temelju stavka 4. i odluka ne postane konačna. Ako je odobrena zaštita na razini Unije, dan na koji je država članica obavijestila Komisiju i Ured u skladu sa stavkom 2. smatra se prvim danom zaštite na temelju ove Uredbe.

4.   Nazive o kojima je Komisija obaviještena na temelju stavka 2. ovog članka koji su u skladu s člancima 3., 6., 9. i 10. registrira Ured, odnosno u slučajevima iz članka 30. Komisija, u skladu s postupkom utvrđenim u člancima od 22. do 30. Članci 25., 26. i 27. ne primjenjuju se. Međutim, generički nazivi ne mogu se registrirati.

Članak 71.

Obveze država članica u pogledu izvješćivanja

1.   Države članice izvješćuju Komisiju do 2. prosinca 2029. i svakih pet godina nakon toga, o sljedećem:

(a)

strategiji u pogledu svih kontrola koje se provode radi provjere sukladnosti sa zahtjevima povezanima sa sustavom za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode koje su uspostavljene ovom Uredbom kako je navedeno u glavi IV., te o rezultatima tih kontrola;

 

(b)

provjeri sukladnosti na temelju osobne izjave kako je navedeno u članku 51.;

 

(c)

provjeri sukladnosti koju provodi nadležno tijelo ili tijelo za certificiranje proizvoda ili fizička osoba kako je navedeno u članku 52.;

 

(d)

praćenju upotrebe oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode na tržištu kako je navedeno u članku 54.;

 

(e)

kontinuiranoj sukladnosti kako je navedeno u članku 45. stavku 2.; i

 

(f)

nezakonitom sadržaju na internetskim sučeljima kako je navedeno u članku 60.

2.   Dotične države članice Komisiji do 30. studenoga 2024. dostavljaju informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 19. radi odstupanja od standardnog postupka registracije. Na temelju primljenih informacija Komisija donosi odluku o zahtjevu dotične države članice za odstupanje od standardnog postupka registracije i o neodređivanju nacionalnog tijela za obradu zahtjeva, zahtjeva za izmjenu specifikacije proizvoda i zahtjeva za poništenje kako se zahtijeva člankom 12. stavkom 1.

Članak 72.

Preispitivanje

1.   Komisija do 2. prosinca 2030. i svakih pet godina nakon toga sastavlja izvješće o provedbi ove Uredbe, kojemu prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog za njezinu izmjenu. U tom se izvješću posebno ocjenjuje u kojoj je mjeri vrijednost obrtničkih i industrijskih proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla stvorena na definiranom zemljopisnom području ili drugdje.

2.   Komisija do 2. lipnja 2026. provodi evaluaciju izvedivosti sustava informiranja i upozoravanja na zlouporabe oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode u okviru sustava naziva domena te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o glavnim nalazima. Tom se izvješću prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 73.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. prosinca 2025. Međutim, članak 19. stavci 1. i 2., članak 35. stavak 1. i članak 37. stavak 7. te članci 67., 68. i 69. i članak 71. stavak 2. primjenjuju se od 16. studenoga 2023.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 18. listopada 2023.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednik

J. M. ALBARES BUENO

(1)   SL C 486, 21.12.2022., str. 129.

(2)   SL C 498, 30.12.2022., str. 57.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 12. rujna 2023. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 9. listopada 2023.

(4)   SL L 271, 24.10.2019., str. 15.

(5)  Odluka Vijeća (EU) 2019/1754 od 7. listopada 2019. o pristupanju Europske unije Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla (SL L 271, 24.10.2019., str. 12.).

(6)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).

(7)  Uredba (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o definiranju, opisivanju, prezentiranju i označivanju jakih alkoholnih pića, upotrebi naziva jakih alkoholnih pića u prezentiranju i označivanju drugih prehrambenih proizvoda, zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za jaka alkoholna pića, upotrebi etilnog alkohola i destilata poljoprivrednog podrijetla u alkoholnim pićima te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 110/2008 (SL L 130, 17.5.2019., str. 1.).

(8)  Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

(9)  Uredba (EU) 2017/1001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL L 154, 16.6.2017., str. 1.).

(10)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(11)  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

(12)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(13)  Odluka Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986. – 1994.) (SL L 336, 23.12.1994., str. 1.).

(14)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 664/2014 od 18. prosinca 2013. o dopuni Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na utvrđivanje simbola Unije za zaštićene oznake izvornosti, zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalne specijalitete i s obzirom na određena pravila o podrijetlu, određena pravila postupka i određena dodatna prijelazna pravila (SL L 179, 19.6.2014., str. 17.).

(15)  Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

(16)  Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30.4.2004., str. 45.).

(17)  Uredba (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003 (SL L 181, 29.6.2013., str. 15.).

(18)  Uredba (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. travnja 2012. o povjeravanju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) zadaća u vezi s provedbom prava intelektualnog vlasništva, uključujući i okupljanje predstavnika javnog i privatnog sektora u okviru Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva (SL L 129, 16.5.2012., str. 1.).

(19)  Uredba (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama) (SL L 277, 27.10.2022., str. 1.).

(20)  Uredba (EU) 2019/1753 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o djelovanju Unije nakon njezina pristupanja Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla (SL L 271, 24.10.2019., str. 1.).

(21)   SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(22)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(23)   SL C 258, 5.7.2022., str. 5.

(24)  Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).

(25)  Direktiva (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 336, 23.12.2015., str. 1.).

(26)  Uredba br. 1 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 17, 6.10.1958., str. 385.).

PRILOG I.

STANDARDNI OBRAZAC OSOBNE IZJAVE IZ ČLANKA 51.

Osobna izjava iz članka 51. Uredbe (EU) 2023/2411 Europskog parlamenta i Vijeća (1)

1.

Naziv i adresa proizvođača: …

[Navedite naziv i adresu gospodarskog subjekta (trgovačko društvo ili pojedinačni proizvođač) i, ako je primjenjivo, naziv i adresu ovlaštenog predstavnika trgovačkog društva ili proizvođača koji potpisuje osobnu izjavu u ime proizvođača.]

 

2.

Skupina proizvođača: …

[Ako je primjenjivo, navedite naziv i adresu skupine proizvođača koje je proizvođač član.]

 

3.

Naziv i vrsta proizvoda: …

[Navedite naziv sa svim značajkama pod kojima se proizvod označen oznakom zemljopisnog podrijetla stavlja na tržište ili se namjerava staviti na tržište te vrstu robe kojoj proizvod pripada.]

 

4.

Status proizvoda: …

[Navedite je li proizvod već na tržištu.]

 

5.

Mjesta proizvodnje: …

[Navedite sva mjesta proizvodnje s adresom i kontaktnim podacima te aktivnostima (faze proizvodnje u skladu sa specifikacijom proizvoda) koje se ondje provode.]

 

6.

Naziv, broj i datum registracije oznake zemljopisnog podrijetla: …

[Ovaj zahtjev može se ispuniti tako da se osobnoj izjavi priloži odgovarajući elektronički izvadak iz registra.]

 

7.

Jedinstveni dokument: …

[Navedite informacije iz jedinstvenog dokumenta: naziv i opis proizvoda, uključujući, prema potrebi, informacije koje se odnose na pakiranje i označivanje, među ostalim i na moguću upotrebu simbola Unije za zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, te sažetu definiciju zemljopisnog područja.]

 

8.

Opis mjera koje je proizvođač poduzeo kako bi osigurao sukladnost proizvoda sa specifikacijom proizvoda: …

[Navedite sve mjere (kontrole i provjere) koje su od podnošenja posljednje osobne izjave poduzeli sam proizvođač, skupina proizvođača ili treća strana, zajedno sa sažetim opisom svake mjere u tablici u nastavku.]

Kontrolna točka (2)

Referentna vrijednost (3)

(Ispitivanja)

Samokontrola(AC), unutarnja kontrola (IC) ili vanjska kontrola (EC) (4)

Učestalost (5)

Osoba odgovorna za kontrolu

Metoda kontrole

Referentni dokument

 

 

 

 

 

 

 

 

9.

Dodatne informacije: …

[Navedite sve dodatne informacije koje se smatraju relevantnima za ocjenu sukladnosti proizvoda sa specifikacijom proizvoda, npr. primjerke etikete ako u specifikaciji proizvoda postoje pravila o označivanju.]

 

10.

Izjava o sukladnosti sa zahtjevima specifikacije proizvoda:

Izjavljujem da je prethodno navedeni proizvod, uključujući njegova svojstva i sastavne dijelove, u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda. Provedene su sve potrebne kontrole i provjere za ispravno utvrđivanje sukladnosti.

Svjestan sam da se u slučaju davanja lažne izjave mogu izreći sankcije.

Potpisano za i u ime:

(mjesto i datum):

(ime, funkcija) (potpis):

(1)  Uredba (EU) 2023/2411 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode i izmjeni uredbi (EU) 2017/1001 i (EU) 2019/1753 (SL L, 2023/2411, 27.10.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2411/oj).

(2)  Kontrolna točka: kontrolna faza ili faze u proizvodnom procesu u kojima se primjenjuje kontrolna mjera.

(3)  Ciljna referentna vrijednost, ako postoji, koju treba postići u kontrolnoj točki.

(4)  AC: kontrola koju provodi sam proizvođač; IC: kontrola koju provodi skupina proizvođača; EC: kontrola koju provodi tijelo za certificiranje proizvoda ili fizička osoba.

(5)  Učestalost: vremenski interval u kojem se provodi kontrola.

PRILOG II.

STANDARDNI OBRAZAC JEDINSTVENOG DOKUMENTA IZ ČLANKA 10.

Jedinstveni dokument iz članka 10. Uredbe (EU) 2023/2411 Europskog parlamenta i Vijeća (1)

[Navedite naziv kao u točki 1.:] „…”

EU broj: [samo za upotrebu u EU-u]

1.

Naziv(i) [predložene oznake zemljopisnog podrijetla] …

[Navedite naziv koji treba zaštititi oznakom zemljopisnog podrijetla ili registrirani naziv ako je riječ o zahtjevu za izmjenu specifikacije proizvoda.]

 

2.

Država članica ili treća zemlja …

 

3.

Opis proizvoda

 

3.1.

Vrsta proizvoda …

 

3.2.

Opis proizvoda označenog nazivom iz točke 1. …

[Za identifikaciju proizvoda upotrebljavajte definicije i norme koje se obično upotrebljavaju za taj proizvod. Pri opisu proizvoda usredotočite se na njegovu specifičnost, korištenjem mjernih jedinica i uobičajenih ili stručnih elemenata usporedbe, ne navodeći tehnička obilježja svojstvena svim proizvodima te vrste ni obvezne pravne zahtjeve koji se primjenjuju na sve proizvode te vrste.]

 

3.3.

Posebne faze proizvodnje koje se moraju provoditi na definiranom zemljopisnom području …

[Navedite opravdanja za sva ograničenja ili odstupanja.]

 

3.4.

Posebna pravila o pakiranju proizvoda označenog nazivom iz točke 1. …

[Ako je primjenjivo, navedite opravdanja povezana s proizvodom za sva ograničenja.]

 

3.5.

Posebna pravila o označivanju proizvoda označenog nazivom iz točke 1. …

[Ako je primjenjivo, navedite opravdanja za sva ograničenja.]

 

4.

Sažeta definicija zemljopisnog područja …

[Prema potrebi, umetnite kartu zemljopisnog područja.]

 

5.

Povezanost sa zemljopisnim područjem …

[Navedite povezanost između zemljopisnog područja i određene kvalitete, ugleda ili drugog svojstva proizvoda.

U tu svrhu navedite čimbenike na kojima se povezanost temelji, uključujući, prema potrebi, elemente opisa proizvoda ili metode proizvodnje koji opravdavaju tu povezanost.]

Upućivanje na objavu specifikacije proizvoda (dodaje nadležno tijelo ili Ured kad bude dostupna)

(1)  Uredba (EU) 2023/2411 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode i izmjeni uredbi (EU) 2017/1001 i (EU) 2019/1753 (SL L, 2023/2411, 27.10.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2411/oj).

PRILOG III.

STANDARDNI OBRAZAC OBRAZLOŽENE IZJAVE O PRIGOVORU IZ ČLANKA 26.

Obrazložena izjava o prigovoru iz članka 26. Uredbe (EU) 2023/2411 Europskog parlamenta i Vijeća (1)

1.

Naziv proizvoda: …

[kako je upisan u registar Unije]

 

2.

Broj: …

[kako je upisan u registar Unije]

Datum objave jedinstvenog dokumenta i upućivanje na elektroničku objavu specifikacije proizvoda u registru Unije iz članka 23. stavka 7. Uredbe (EU) 2023/2411: …

 

3.

Kontaktni podaci

Osoba za kontakt:

Titula: …

Ime: …

Fizička ili pravna osoba / organizacija / nadležno tijelo: …

Adresa: …

Broj telefona: …

E-adresa: …

 

4.

Razlozi za prigovor:

Nesukladnost s posebnim zahtjevima za zaštitu utvrđenima u Uredbi (EU) 2023/2411.

Predložena oznaka zemljopisnog podrijetla bila bi u suprotnosti s:

člankom 42. Uredbe (EU) 2023/2411;

 

člankom 43. Uredbe (EU) 2023/2411; ili

 

člankom 44. stavkom 2. Uredbe (EU) 2023/2411.

Predložena oznaka zemljopisnog podrijetla ugrozila bi postojanje identičnog ili sličnog naziva koji se upotrebljava u trgovini ili žiga, ili postojanje proizvoda koji su zakonito dostupni na tržištu najmanje pet godina prije datuma objave zahtjeva iz članka 22. stavka 7. Uredbe (EU) 2023/2411.

 

5.

Pojedinosti u prilog prigovoru

[Navedite propisno obrazložene razloge i opravdanje za prigovor, uključujući izjavu s objašnjenjem legitimnog interesa podnositelja prigovora, osim ako prigovor podnosi nacionalno tijelo, u kojem slučaju izjava o legitimnom interesu nije potrebna.]

(mjesto i datum):

(ime, funkcija) (potpis):

(1)  Uredba (EU) 2023/2411 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za obrtničke i industrijske proizvode i izmjeni uredbi (EU) 2017/1001 i (EU) 2019/1753 (SL L, 2023/2411, 27.10.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2411/oj).

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2411/oj

ISSN 1977-0847 (electronic edition)

 

 

Copyright © Ante Borić