Baza je ažurirana 17.04.2024.
zaključno sa NN 43/24
HRVATSKI SABOR
2720
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 2. srpnja 2008. godine. Klasa: 011-01/08-01/84 Urbroj: 71-05-03/1-08-2 Zagreb, 9. srpnja 2008.
Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU
Članak 1.
U Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 02/07.) u članku 10. stavak 7. mijenja se i glasi: »Ako kažnjena osoba ne plati izrečenu novčanu kaznu u ostavljenom roku, sud će u daljnjem roku od petnaest dana dostavom rješenja iz stavka 2. ovoga članka o neplaćenoj novčanoj kazni obavijestiti ispostavu Područnog ureda Porezne uprave Ministarstva financija na čijem je području prebivalište, odnosno sjedište kažnjene osobe, radi naplate novčane kazne prisilnim putem, uz naznaku u čiju korist i na koji račun treba naplatiti izrečenu novčanu kaznu, sve uz dostavu obavijesti o neplaćenoj novčanoj kazni kažnjenoj osobi. Iza stavka 7. dodaju se stavci 8. do 12. koji glase: »Kada kažnjena osoba nema prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, sud koji je izrekao kaznu će obavijest iz stavka 7. ovoga članka uz rješenje iz stavka 2. ovoga članka dostaviti ispostavi Područnog ureda Porezne uprave Ministarstva financija na čijem se području nalazi taj sud ili imovina kažnjene osobe. Nakon što primi obavijest i rješenje, nadležna ispostava iz stavka 7. ovoga članka donijet će rješenje kojim će kažnjenoj osobi narediti da u roku od osam dana od dana prijama rješenja plati izrečenu novčanu kaznu, a ako kažnjena osoba u tom roku ne plati novčanu kaznu, pristupit će se prisilnoj naplati izrečene novčane kazne prema propisima o prisilnoj naplati poreza. Naplaćena novčana kazna uplaćuje se na račun prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske, dok će se o izvršenoj naplati obavijestiti sud. Žalba izjavljena protiv rješenja o novčanoj kazni, ne odgađa provedbu tog rješenja. Ako u roku od godine dana od prijama obavijesti iz stavka 7. ovoga članka i rješenja iz stavka 2. ovoga članka ne uspije naplatiti novčanu kaznu, nadležna ispostava Područnog ureda Porezne uprave Ministarstva financija će o nenaplaćenoj novčanoj kazni za fizičku osobu obavijestiti sud koji joj je dostavio obavijest iz stavka 7. ovoga članka, nakon čega će se izrečena novčana kazna zamijeniti kaznom zatvora po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora, o čemu će odluku donijeti sud koji je izrekao novčanu kaznu. Ako se od kažnjene pravne osoba ne naplati izrečena novčana kazna u roku od godine dana od prijama obavijesti iz stavka 7. ovoga članka, ta će se kazna prisilno naplatiti po pravilima kaznenog prava.« Članak 2. U članku 34.b točka 1. mijenja se i glasi: »1. u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.« Članak 3. U članku 40. stavak 5. mijenja se i glasi: »Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.« Članak 4. Naslov iznad članka 61. mijenja se i glasi: »Nadležnost za sporove iz odnosa s ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske«. Članak 61. mijenja se i glasi: »U sporovima iz odnosa s ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske isključivo je nadležan sud na čijem području se nalazi sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice Oružanih snaga Republike Hrvatske.« Članak 5. Iza članka 91. dodaje se članak 91.a koji glasi: »Članak 91.a Stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovoga ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik – ako ima položen pravosudni ispit. Stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz stavka 2. ovoga članka, dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.« Članak 6. Iza članka 95. dodaje se članak 95.a koji glasi: »Članak 95.a Ako je odvjetniku privremeno obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva, tada ga zamjenjuje privremeni zamjenik kojem pripadaju sva prava koja ima odvjetnik kojeg zamjenjuje i bez punomoći stranaka. Privremeni zamjenik je dužan sudu podnijeti rješenje o postavljanju za privremenog zamjenika prigodom obavljanja prve radnje u postupku. Ako odvjetnik prestane obavljati odvjetništvo, tada je preuzimatelj njegova ureda dužan bez posebne punomoći zastupati stranku najdulje šest mjeseci od dana kada je odvjetnik prestao obavljati odvjetništvo. Preuzimatelj ureda dužan je o tome, bez odgode, obavijestiti sud i stranku koju zastupa.« Članak 7. U članku 109. stavak 1. mijenja se i glasi: »Ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune.« Stavak 2. mijenja se i glasi: »U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, sud će odrediti rok za ponovno podnošenje podneska.« U stavku 4. iza riječi: »roku« briše se točka-zarez i dodaju riječi: »i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda,«. Članak 8. U članku 113. stavci 4. i 5. mijenjaju se i glase: »Za osobe koje se nalaze na službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske dan predaje podneska ustrojstvenoj jedinici Oružanih snaga Republike Hrvatske smatra se danom predaje sudu. Odredba stavka 4. ovoga članka odnosi se i na ostale osobe koje se nalaze u službi u ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske u mjestima u kojima ne postoji redovita pošta.« Članak 9. U članku 116. stavku 2. riječi: »po mogućnosti« zamjenjuju se riječima: »u pravilu«, a riječ: »saopćiti« riječju: »priopćiti«. Članak 10. U članku 133. stavku 1. iza riječi: »sudu« briše se točka i dodaju riječi: »odnosno elektroničkim putem u skladu s posebnim zakonom.« Članak 11. U članku 134.a iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi: Ako je adresa upisanog sjedišta pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka adresa navedena u tužbi, dostava iz stavka 1. ovog članka neće se ponoviti na tu adresu, već će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda.« Dosadašnji stavak 2., koji postaje stavak 3., mijenja se i glasi: »Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i na fizičke osobe koje obavljaju određenu registriranu djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, javni bilježnici, odvjetnici, liječnici i dr.) kada se tim osobama dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću.« Članak 12. U članku 134.b stavku 5. riječ: »odvjetnici« zamjenjuje se riječima: »osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka«. Članak 13. U članku 135. riječi: »njihove komande« zamjenjuju se riječima: »njihova zapovjedništva«, a riječ: »starješine« zamjenjuje se riječju: »zapovjednika«. Članak 14. Članak 141. mijenja se i glasi: »Ako se fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost u sporovima koji se ne tiču te djelatnosti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena nekome od njezinih poslovno sposobnih članova kućanstva, koji je dužan primiti pismeno. Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu i ako se ono ne može predati nekome od njezinih poslovno sposobnih članova domaćinstva, pismeno se može predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu, na koji način je dostava obavljena. Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tamo ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane primiti pismeno. Predaja pismena drugoj osobi nije dopuštena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik osobe kojoj se dostava ima obaviti. Osobe kojima se prema odredbama prethodnih stavaka dostava obavi umjesto osobi kojoj se pismeno ima dostaviti, dužne su pismeno predati toj osobi.« Članak 15. Članak 142. mijenja se i glasi: »Fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost u sporovima koji se ne tiču te djelatnosti, tužba, platni nalog, presuda i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba te pravni lijek, dostavit će se osobno stranci odnosno njezinom zakonskom zastupniku odnosno opunomoćeniku. Ostala pismena dostavit će se osobno kada je to ovim Zakonom izričito predviđeno ili kada sud smatra da je zbog priloženih isprava u izvorniku ili zbog kojega drugog razloga potrebna veća opreznost. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava prema podacima iz tužbe, odnosno spisa ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 141. stavku 1., 2. ili 3. ovoga Zakona pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svome radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama članka 141. ovoga Zakona, na koji način je dostava obavljena. Ako pismeno iz stavka 1. ovoga članka treba dostaviti fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost u vezi s tom djelatnošću, dostava se obavlja prema odredbama članka 134. i 134.a ovoga Zakona, ako posebnim odredbama ovoga Zakona nije drukčije određeno.« Članak 16. Članak 143. mijenja se i glasi: »Ako se osobama iz članka 141. i 142. ovoga Zakona dostava ne uspije obaviti prema odredbama tih članaka, dostava će im se iznova pokušati obaviti na adresi njihova prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima o njihovu prebivalištu koji će se pribaviti iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova. Ako se osobama iz članka 141. i 142. ovoga Zakona ponovna dostava prema odredbama tih članaka ne uspije obaviti ni na adresi iz stavka 1. ovoga članka, dostava će se tim osobama pokušati još jednom obaviti prema odredbama tih članaka nakon isteka roka od trideset dana. Ako se ni ta ponovljena dostava ne uspije obaviti, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Ako prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi da je osoba iz stavka 1. ovoga članka prijavila boravište u kojem drugom mjestu u Republici Hrvatskoj ili da je prijavila koje drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti (članak 143.a), dostava će se toj osobi prema odredbi stavka 1. ovoga članka pokušati obaviti na adresi njezina upisana boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način (članak 143.a). Ako dostava ne uspije ni na adresi boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način, postupit će se prema odredbi stavka 2. ovoga članka. Ako se adresa navedena u tužbi prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova ne razlikuje od adrese prebivališta, a osoba kojoj se dostava ima obaviti nije prijavila adresu boravišta u Republici Hrvatskoj, odnosno drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti (članak 143.a), dostava će joj se još jednom pokušati obaviti na adresi iz tužbe nakon isteka roka od petnaest dana prema odredbama članka 141. ili 142. ovoga Zakona. Ako ni ta dostava ne uspije, dostava će se obaviti prema odredbi stavka 2. ovoga članka.« Članak 17. Iza članka 143. dodaju se članci 143.a i 143. b, koji glase: »Članak 143.a Svaka fizička osoba, neovisno o tome obavlja li ili ne obavlja registriranu djelatnost, ovlaštena je zatražiti od policijske uprave nadležne prema mjestu njena prijavljena prebivališta ili boravišta da u svojim evidencijama o prebivalištu i boravištu građana zabilježi njezinu izjavu da se dostave za nju u sudskim postupcima obavljaju na određenoj adresi ili određenim osobama na određenoj adresi u Republici Hrvatskoj. Kao osoba kojoj se umjesto fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka može obavljati dostava, može se naznačiti određeni javni bilježnik, odvjetnik ili bilo koja poslovno sposobna fizička osoba, odnosno pravna osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti primanja pismena za druge osobe. Takva pravna osoba može biti i pošta. Fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je uz izjavu iz stavka 1. ovoga članka priložiti i izjavu s ovjerenim potpisom osobe iz stavka 2. ovoga članka o tome da pristaje obavljati poslove preuzimanja pismena u sudskim postupcima za tu fizičku osobu, osim ako takvu izjavu daje javni bilježnik, odvjetnik ili pravna osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti primanja pismena za druge osobe. Dostava osobi ovlaštenoj za preuzimanje pismena obavlja se po pravilima ovoga Zakona o dostavi onoj vrsti fizičkih ili pravnih osoba kojoj pripadaju. Dostava javnom bilježniku ili odvjetniku kao osobi ovlaštenoj za preuzimanje pismena, obavlja se po pravilima o dostavi fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost. Ako osoba iz stavka 5. ovoga članka odbije primiti pismeno, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je pismeno dostavljeno istekom roka od osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Ministar nadležan za unutarnje poslove posebnim će pravilnikom propisati način zaprimanja izjava iz ovoga članka, te načine davanja podataka o prebivalištu, boravištu, odnosno drugom mjestu ili načinu dostave fizičkih osoba protiv kojih se namjerava pokrenuti sudski postupak iz članka 143.b ovoga Zakona. Članak 143.b Od policijske uprave se, uz predočenje dokaza o postojanju pravnog interesa, može zatražiti podatak o prebivalištu ili boravištu osobe kojoj je potrebno izvršiti dostavu u parničnom postupku. Policijska uprava će zaprimljeni pisani zahtjev riješiti prema odredbama posebnog propisa.« Članak 18. Članak 144. mijenja se i glasi: »Kad osoba kojoj je pismeno upućeno, odnosno poslovno sposobni član njezina kućanstva, odnosno ovlaštena osoba ili radnik državnog tijela, fizičke ili pravne osobe bez zakonitog razloga odbije primiti pismeno, dostavljač će to naznačiti na pismenu i vratiti ga sudu, a u stanu ili prostorijama gdje ta osoba radi, odnosno u sandučiću će ostaviti obavijest o pokušanoj dostavi s upozorenjem da će se dostava obaviti preko oglasne ploče suda. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljanja istekom roka od osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.« Članak 19. U članku 186.a stavci 1., 2. i 3. mijenjaju se i glase: »Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka se podnosi nadležnom državnom odvjetništvu, sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu. Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, ono će zahtjev dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu uz obavijest stranci. Podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. zastarijevanje zastaje.« Iza stavka 7. dodaju se stavci 8. i 9. koji glase: »Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka na odgovarajući način će se primjenjivati i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj. Kad osoba iz stavka 8. ovoga članka nagodbom preuzima obvezu prema Republici Hrvatskoj, takva nagodba je ovršna isprava kada dužnik ovjeri svoj potpis. Kada Republika Hrvatska nagodbom preuzima obvezu prema drugoj stranci, takva je nagodba ovršna isprava kada je potpiše ovlaštena osoba u nadležnom državnom odvjetništvu i kada se njezin potpis ovjeri pečatom toga državnog odvjetništva.« Članak 20. Iza članka 186.c dodaju se članci 186.d do 186.g koji glase: »Članak 186.d Sud može tijekom cijeloga parničnog postupka strankama predložiti da spor riješe u postupku mirenja pri sudu. Ako stranke suglasno predlože ili prihvate spor riješiti mirnim putem pred sudom, bez odgode će se odrediti ročište radi pokušaja mirenja na koje se pozivaju stranke, njihovi zastupnici i opunomoćenici ukoliko ih imaju. Postupak mirenja pred sudom vodi sudac izmiritelj određen s liste sudaca izmiritelja koju utvrđuje predsjednik suda godišnjim rasporedom poslova. Nagodba sklopljena pred sucem izmiriteljem je sudska nagodba. Članak 186.e Stranke mogu nakon podnošenja pravnog lijeka suglasno podnijeti prijedlog za postupak mirenja pred sucem izmiriteljem suda nadležnog za odlučivanje o pravnom lijeku. Ako mirenje ne uspije, sudac izmiritelj ne smije sudjelovati u donošenju odluke o pravnom lijeku. Članak 186.f Ako su stranke u parničnom postupku priložile sporazum kojim predlažu mirenje pri nekom od centara za mirenje, sud će stranke uputiti da se u roku od osam dana obrate predloženom centru za mirenje i zastat će s postupkom do okončanja postupka mirenja pred izabranim centrom za mirenje. Stranke su dužne obavijestiti sud o obraćanju izabranom centru za mirenje u daljnjem roku od osam dana. Ako mirenje pred izabranim centrom za mirenje uspije, stranke će pred sudom koji je stranke uputio na mirenje zaključiti sudsku nagodbu. Ako mirenje pred izabranim centrom za mirenje ne uspije, bez odgode će se o tome obavijestiti sud koji je stranke uputio na mirenje radi nastavka parničnog postupka. Članak 186.g Na postupke mirenja pred sucem izmiriteljem na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Zakona o mirenju (»Narodne novine«, br. 163/03.), ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.« Članak 21. U članku 215.b iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi: »U rješenju o obustavi postupka sud će odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi. Troškove postupka u povodu rješenja o obustavi snosi ona stranka koja je dala povoda za provedbu tog postupka.« Članak 22. U članku 255. stavak 1. mijenja se i glasi: »Sud će kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna vještaka koji ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda, vještaka koji bez opravdanog razloga odbije vještačiti te vještaka koji svoj nalaz i mišljenje bez opravdanog razloga ne podnese u roku koji mu je odredio sud.« Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi: »U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 10. ovoga Zakona.« Članak 23. U članku 279. iza riječi: »izostanka,« dodaju se riječi: »presudu bez održavanja rasprave«. Članak 24. U članku 318. stavak 1. mijenja se i glasi: »Ako osoba koja sudjeluje u postupku u podnesku ili na ročištu vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, odnosno ako to učini osoba koja prisustvuje ročištu, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna, a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom.« Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi: »Odredbe članka 10. ovoga Zakona, na odgovarajući način se primjenjuju i u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka.« Članak 25. Članak 320. mijenja se i glasi: »Ovlaštenja koja za održavanje reda na glavnoj raspravi ima sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća i vijeće pripadaju sucu pojedincu na pripremnom ročištu odnosno predsjedniku vijeća na pripremnom ročištu i na ročištu izvan glavne rasprave, a i zamoljenom sucu.« Članak 26. U članku 321. stavku 1. riječi: »prvog stupnja« brišu se. Članak 27. Iza članka 373. dodaju se članci 373.a, 373.b i 373.c koji glase: »Članak 373.a Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze. Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud će je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona. Članak 373.b Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi, u pravilu, bez rasprave. Kad vijeće drugostupanjskog suda nađe da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno da se pred drugostupanjskim sudom ponove već izvedeni dokazi, zakazat će raspravu pred drugostupanjskim sudom. Članak 373.c Na raspravu se pozivaju stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili opunomoćenici, a i oni svjedoci i vještaci za koje sud odluči da se saslušaju. Ako s rasprave izostane jedna stranka ili obje stranke, sud će raspravljati o žalbi i donijeti odluku uzimajući u obzir osobito ono što je izneseno u žalbi i u odgovoru na žalbu. Rasprava pred drugostupanjskim sudom počinje izvještajem izvjestitelja, koji izlaže stanje stvari ne dajući svoje mišljenje o osnovanosti žalbe. Nakon toga pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a prema potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom. Zatim će žalitelj obrazložiti svoju žalbu, a protivna stranka odgovor na žalbu.« Članak 28. U članku 375. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi: »U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka drugostupanjski sud će u rješenju određeno navesti koje radnje prvostupanjski sud treba izvesti u ponovnom postupku i za to dati razloge, a pod pretpostavkama iz članka 7. ovoga Zakona. Drugostupanjski će sud, ovisno o žalbenim razlozima, određeno naznačiti i shvaćanje o primjeni materijalnog prava.« Članak 29. Članak 382. mijenja se i glasi: »Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona. U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu. U reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Revizija se podnosi u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske presude.« Članak 30. Članak 385. mijenja se i glasi: »Protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizija se može podnijeti: 1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (članak 354. stavak 2. točka 3.), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ovoga Zakona donio presudu bez održavanja rasprave (članak 354. stavak 2. točka 5.) ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (članak 354. stavak 2. točka 9.), 2) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ovoga Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, 3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ovoga Zakona može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku. Protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona kojom se potvrđuje presuda na temelju priznanja ili presuda na temelju odricanja revizija se može izjaviti samo iz razloga iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka.« Članak 31. U članku 387. iza riječi: »reviziji« dodaju se riječi: »iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona«. Članak 32. U članku 389. iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase: »Revizija je nepravovremena ako nije podnesena u roku koji je određen za njeno podnošenje (članak 382. stavak 4.). Revizija je nepotpuna ako se na temelju nje ne može utvrditi koja se presuda pobija i ako nije potpisana.« Dosadašnji stavak 2., koji postaje stavak 4., mijenja se i glasi: »Revizija je nedopuštena ako ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije ili osoba koja je odustala od revizije ili ako osoba koja je podnijela reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije.« Dosadašnji stavak 3. briše se. Članak 33. U članku 392. stavku 1. riječi: »nedopuštenu ili neobrazloženu (članak 386.)« zamjenjuju se riječima: »i nedopuštenu (članak 386.)«. Stavak 2. mijenja se i glasi: »Reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona vijeće sastavljano od tri suca Vrhovnoga suda odbacit će obrazloženim rješenjem ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.« Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi: »Ako nađe da samo neko od više istaknutih pravnih pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, revizija će se odbaciti samo glede toga pitanja.« Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4. Članak 34. Članak 392.a mijenja se i glasi: »U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ovoga Zakona. U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.« Članak 35. U članku 394. stavcima 1., 2. i 3. iza riječi: »Ako« dodaju se riječi i brojke: »u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona«. Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi: »Ako u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona utvrdi da je u postupku pred prvostupanjskim ili drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 385. stavak 1. ovoga Zakona na koju se odnosi postupovnopravno pitanje zbog kojega je dopuštena, revizijski će sud, ovisno o vrsti te bitne povrede, odlučiti primjenjujući na odgovarajući način odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka.« Članak 36. Iza članka 396. dodaje se članak 396.a koji glasi: »Članak 396.a Kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva. Ako odbije reviziju zbog toga što smatra da ne postoje u njoj istaknute povrede odredaba parničnog postupka, revizijski sud mora glede toga obrazložiti svoju odluku samo onda ako se na tu povredu stranka nije pozvala već u žalbi ili ako se u reviziji tvrdi da je povreda učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.« Članak 37. Članak 433.a mijenja se i glasi: »Kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos. Primjerak pravomoćne presude kojom je odlučio o zahtjevu radnika iz stavka 1. ovoga članka sud će dostaviti i poreznoj upravi.« Članak 38. U članku 435. stavak 2. briše se Članak 39. U članku 443. stavak 4. mijenja se i glasi: »Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona ako su ispunjeni uvjeti iz članka 400. ovoga Zakona.« Članak 40. U članku 457. dodaje se stavak 2. koji glasi: »U postupku u sporovima male vrijednosti provodit će se prethodni postupak uz odgovarajuću primjenu glave dvadesete ovoga Zakona o pripremanju glavne rasprave, ako odredbama ove glave nije drukčije određeno.« Članak 41. U članku 458., članku 460. i članku 464. brojka: »5.000,00« zamjenjuje se brojkom: »10.000,00«. Članak 42. Iza članka 461. dodaju se članci 461.a do 461.m koji glase: »Članak 461.a U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, najkasnije do zaključenja prethodnog postupka (članak 461.k stavak 1.). Članak 461.b U postupku u sporovima male vrijednosti sud se može, po službenoj dužnosti ili u povodu prijedloga stranke, oglasiti stvarno i mjesno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Odredba članka 34.b točka 5. ovoga Zakona primjenjuje se i u slučaju iz stavka 1. ovoga članka. Članak 461.c U postupku u sporovima male vrijednosti protutužba (članak 189. stavak 1.) se može podnijeti do zaključenja prethodnog postupka (članak 461.k). U postupku u sporovima male vrijednosti tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (članak 461.k). Ako je tužba preinačena na ročištu na kojem tuženik nije nazočan, sud neće odgoditi ročište, već će o preinaci odlučiti neovisno o tome što se tuženik nije izjasnio o preinaci (članak 190. stavak 2.). U postupku u sporovima male vrijednosti tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka (članak 461.k) svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu. Članak 461.d U postupku u sporovima male vrijednosti tuženik može imenovati prethodnika (članak 210. stavak 1.) do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari (članak 461.h). Članak 461.e U postupku u sporovima male vrijednosti sud može do zaključenja prethodnoga postupka, kad ocijeni da je to svrhovito za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznesu činjenice i predlože dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika (članak 219. stavak 2.). Članak 461.f U postupku u sporovima male vrijednosti sud će tijekom pripremanja glavne rasprave uvijek zakazati pripremno ročište, u skladu s ovim Zakonom. Na ročištu iz stavka 1. ovoga članka sud može donositi sve odluke koje može donijeti i na glavnoj raspravi. Članak 461.g U postupku u sporovima male vrijednosti sud će u pozivu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona tuženika pozvati da već u odgovoru na tužbu iznese sve bitne činjenice i da predloži sve važne dokaze te će upozoriti da stranke nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. U pozivu iz stavka 1. ovoga članka sud će uvijek odrediti i ročište koje će se održati ako tuženik pravodobno podnese odgovor na tužbu (članak 286.), odnosno, ako tuženik ne podnese pravodobno odgovor na tužbu, na tom će ročištu objaviti presudu zbog ogluhe čiji će pisani otpravak dostaviti izravno strankama. Taj će se poziv dostaviti i tužitelju. Na ročištu iz stavka 2. ovoga članka objavit će se presuda zbog ogluhe i ako izostanu jedna ili obje stranke. Na tom ročištu strankama će se uručiti i pisani otpravak presude. Ako se to bude moglo učiniti, na tom će se ročištu odrediti novo ročište za uručenje presude. Stranke se o ročištu za uručenje presude neće posebno obavještavati. Stranci izostaloj s ročišta za uručenje presude dostava presude će se obaviti stavljanjem presude na oglasnu ploču suda. Ako s ročišta za uručenje presude izostane stranka koju kao opunomoćenik zastupa odvjetnik kojemu se dostava obavlja preko pretinca u sudu kojem treba uručiti presudu (članak 134.b stavak 2.), dostava će se obaviti na način propisan odredbom članka 134.b. ovoga Zakona. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja presude na oglasnu ploču suda. U pozivu iz stavka 1. ovoga članka stranke će se upozoriti da će se, ako tuženik podnese odgovor na tužbu, zakazano ročište održati te da će se na tom ročištu, ako za to budu ispunjeni uvjeti, zaključiti prethodni postupak i provesti glavna rasprava. U tom pozivu stranke će se upozoriti i na način dostave presude zbog ogluhe prema odredbi stavka 4. ovoga članka. U slučaju iz članka 284. stavka 2. ovoga Zakona sud će zakazati pripremno ročište. Na ročištu iz stavka 2. ovoga članka presudu može objaviti i uručiti strankama i sudski savjetnik. Članak 461.h U postupku u sporovima male vrijednosti u slučajevima za koje je ovim Zakonom predviđeno da stranka može staviti određeni prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženik ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor, odnosno prijedlog stranka može staviti, odnosno poduzeti drugu parničnu radnju, dok tuženik na pripremnom ročištu ne završi svoj odgovor na tužbu. Na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja ili prigovor zastare se mogu istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnoga postupka. Drugi materijalnopravni prigovori mogu se isticati i nakon toga ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi. Članak 461.i U postupku u sporovima male vrijednosti sudac pojedinac će postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se dadu sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku. U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora. Članak 461.j Ako ocijeni da je to potrebno, sud može odgoditi pripremno ročište. U rješenju o odgodi toga ročišta sud će odmah zakazati novo pripremno ročište. Pripremno ročište može se odgoditi samo jednom. Članak 461.k. U postupku u sporovima male vrijednosti, po okončanju pripremnog ročišta, sud će rješenjem zaključiti prethodni postupak. Ako ocijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja moguće, sud može na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu. Članak 461.l U postupku u sporovima male vrijednosti ročište za glavnu raspravu sud zakazuje u rješenju o zaključenju prethodnog postupka (članak 461.k). Sud će na ročište pozvati stranke, svjedoke i vještake koje je odlučio pozvati na glavnu raspravu. Odredbe članka 286. ovoga Zakona na odgovarajući način primjenjuju se i pri zakazivanju ročišta za glavnu raspravu. Članak 461.m U postupku u sporovima male vrijednosti sud može naložiti tuženiku izvršenje određene činidbe samo ako je ona dospjela do zaključenja prethodnog postupka.« Članak 43. U članku 463. riječi: »glavnoj raspravi« zamjenjuju se riječju: »ročištu«. Članak 44. U članku 465. stavku 1. riječi: »za glavnu raspravu« brišu se. Stavak 4. mijenja se i glasi: »U pozivu za ročište navest će se, između ostalog, da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu ako ne dođe na prvo ročište, da se u postupku u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe o mirovanju postupka i da u tom postupku stranke trebaju sve činjenice i dokaze iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, te da se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.« Članak 45. U članku 466. stavak 2. briše se. Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2. Članak 46. U članku 467. stavak 7. mijenja se i glasi: »Protiv odluke drugostupanjskog suda dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona.« Članak 47. U članku 495. iza riječi: »brzojavom« stavlja se zarez i dodaju se riječi: »elektroničkim putem u skladu s posebnim zakonom«. Članak 48. Iza članka 495. dodaje se članak 495.a koji glasi: »Članak 495.a Ako prvostupanjski sud u slučaju iz članka 40. stavka 4. ovoga Zakona ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u toj odredbi najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 100.000,00 kuna.« Članak 49. Ispred PETOG DIJELA dodaje se DIO ČETVRTI – A – i Glava trideset treća, članak 507.a i naslov iznad njega, članak 507.b, 507.c, 507.ć, 507.č, 507.d. i naslov iznad njega, članak 507.e, 507.f, 507.g, 507.h, 507.i i naslov iznad njega, članak 507.j, 507.k, 507.l, 507.lj, 507.m, 507.n, 507.nj, 507.o i naslov iznad njega, članak 507.p, 507.r, 507.s, 507.š, 507.t, 507.u, 507.v, 507.z i 507.ž. koji glase: »DIO ČETVRTI – A EUROPSKI PARNIČNI POSTUPCI Glava trideset treća POSEBNE ODREDBE O OSTVARIVANJU PRAVOSUDNE SURADNJE U EUROPSKOJ UNIJI Posebne odredbe o dostavi prema Uredbi (EU) br. 1393/2007 Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi sudskih i izvansudskih isprava u građanskim i trgovačkim predmetima u državama članicama (»dostava isprava«) i o ukidanju Uredbe vijeća (EZ) Vijeća br. 1348/2000 (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1393/2007.) Članak 507.a U smislu ovoga odjeljka: 1. izraz »otpremno mjesto« znači službene osobe, tijela ili druge osobe koje su ovlaštene za otpremu sudskih ili izvansudskih pismena koje treba dostaviti u drugoj državi članici, 2. izraz »prijamno mjesto« znači službenu osobu, tijelo ili druge osobe koje su nadležne za preuzimanje sudskih ili izvansudskih pismena iz neke druge države članice (članak 2. Uredbe br. 1393/2007.). Članak 507.b Dostava pismena prema odredbi članka 13. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007 koju treba obaviti u Republici Hrvatskoj dopuštena je samo ako je adresat kojemu se treba obaviti državljanin države članice otpreme pismena. Članak 507.c Dostava pismena prema odredbi članka 14. Uredbe br. 1393/2007 dokazuje se povratnicom ili jednakovrijednom ispravom. Ispravu koju prijamno mjesto u Republici Hrvatskoj treba dostaviti ili predati radi dostave u smislu odredbe članka 7. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007. može se dostaviti i preporučenom pošiljkom s povratnicom. Članak 507.ć Za dostavu u inozemstvo kao hrvatska otpremna mjesta u smislu odredbe članka 2. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007. nadležni su: 1. za sudska pismena sud koji treba obaviti dostavu, 2. za izvansudske isprave općinski sud na čijem području ima prebivalište ili uobičajeno boravište, odnosno sjedište osoba kojoj treba dostaviti pismeno, 3. za pismena koja su potvrdili ili izdali javni bilježnici općinski sud na čijem području je njihovo sjedište. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može za obavljanje poslova iz stavka 1. točke 2. i 3. ovoga članka ovlastiti samo jedan ili samo neki od općinskih sudova s područja jednog ili više županijskih sudova. Za dostavu u Republici Hrvatskoj, hrvatsko prijamno mjesto u smislu odredbe članka 2. stavka 2. Uredbe br. 1393/2007 je općinski sud na čijem području se pismena trebaju dostaviti. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može za obavljanje poslova iz stavka 3. ovoga članka ovlastiti samo jedan ili samo neki od općinskih sudova s područja jednog ili više županijskih sudova. Središnje mjesto u Republici Hrvatskoj u smislu odredaba članka 3. Uredbe br. 1393/2007. je ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa. Članak 507.č U Republici Hrvatskoj nije dopuštena dostava u smislu odredbe članka 15. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007. Izvođenje dokaza prema Uredbi (EZ) br. 1206/2001 Vijeća od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u području izvođenja dokaza u građanskim i trgovačkim predmetima (u daljnjem tekstu: Uredba 1206/2001.) Članak 507.d Kad se izvođenje dokaza treba obaviti prema Uredbi br. 1206/2001, sud može: 1. zatražiti izvođenje dokaza neposredno od nadležnog suda u drugoj državi članici, ili 2. u skladu s pretpostavkama iz članka 17. Uredbe br. 1206/2001 zatražiti neposredno izvođenje dokaza u drugoj državi članici. Članak 507.e Sudac pojedinac ili ovlašteni član vijeća hrvatskoga suda koji zahtijeva izvođenje dokaza može, u slučajevima na koje se primjenjuje Uredba br. 1206/2001. i u skladu s tom Uredbom, biti nazočan i sudjelovati u izvođenju dokaza putem zamoljenoga stranog suda. Stranke, njihovi zastupnici kao i vještaci mogu pri tome sudjelovati u opsegu u kojem bi u postupku pred hrvatskim sudom mogli sudjelovati u izvođenju dokaza. Sudac pojedinac ili ovlašteni član vijeća hrvatskoga suda te vještaci koje je hrvatski sud na to ovlastio mogu neposredno izvoditi dokaze u inozemstvu prema odredbi članka 17. stavka 2. Uredbe br. 1206/2001. Članak 507.f Za izvođenje dokaza u Republici Hrvatskoj kao zamoljeni sud u smislu odredbe članka 2. stavka 1. Uredbe br. 1206/2001 nadležan je općinski sud na čijem se području procesna radnja treba provesti. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može za obavljanje izvođenja dokaza u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka ovlastiti samo jedan ili samo neke od općinskih sudova s područja jednog ili više županijskih sudova. Članak 507.g Zamolnice iz inozemstva za izvođenje dokaza kao i obavijesti prema Uredbi br. 1206/2001 moraju biti sastavljene na hrvatskom jeziku ili uz njih mora biti priložen prijevod na hrvatski jezik. Članak 507.h Središnje mjesto u Republici Hrvatskoj u smislu odredbe članka 3. Uredbe 1206/2001 je Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa. Posebne odredbe o postupku u povodu europskog postupka za izdavanje platnoga naloga prema Uredbi (EZ) br. 1896/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006 o uvođenju Europskog postupka za izdavanje platnoga naloga (Sl. L. EU br. L 399) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1896/2006.) Članak 507.i Za odlučivanje o zahtjevima za izdavanje i preispitivanje, kao i za davanje potvrde o ovršnosti europskoga platnog naloga prema Uredbi br. 1896/2006 isključivo je nadležan Trgovački sud u Zagrebu. Članak 507.j Zahtjev za izdavanje europskog platnog naloga i prigovor protiv toga naloga moraju biti dostavljeni samo u strojno čitljivom obliku, ako sud bude smatrao da je to prikladno za strojnu obradu tih akata. Ministar nadležan za poslove pravosuđa uredit će posebnim pravilnikom način podnošenja zahtjeva za izdavanje europskoga platnog naloga odnosno prigovora protiv tog naloga, u kojem pravilniku će se utvrditi i početak njegove primjene. Članak 507.k Ako europski platni nalog treba dostaviti u Republici Hrvatskoj, dostava će se obaviti po odredbama ovog Zakona o dostavi po službenoj dužnosti. Ako europski platni nalog treba dostaviti u nekoj drugoj državi članici Europske unije, dostava će se obaviti prema odredbama Uredbe br. 1393/2007 uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 503. do 503.d ovoga Zakona. Članak 507.l Ako tuženik podnese prigovor protiv europskoga platnog naloga u smislu odredbe članka 16. Uredbe br. 1896/2006, daljnji postupak će se provesti po odredbama ovoga Zakona o postupku u povodu prigovora protiv platnoga naloga (članak 445.a, 451. do 456.), uz uvažavanje odredaba članka 17. Uredbe br. 1896/2006. Članak 507.lj O zahtjevu za preispitivanje europskoga platnog naloga prema članku 20. stavku 1. ili 2. Uredbe br. 1896/2006. odlučuje se rješenjem, protiv kojeg nije dopuštena žalba. Tuženik je dužan učiniti vjerojatnim činjenice na kojima temelji svoj prijedlog da se ukine europski platni nalog. Ako sud utvrdi da je europski platni nalog ništetan, obustavit će postupak prema Uredbi br. 1896/2006, dok će se daljnji postupak provesti prema odredbama ovoga Zakona. Nije dopušteno tražiti povrat u prijašnje stanje prema odredbama ovoga Zakona (članak 117. do 122.a) zbog propuštanja roka iz članka 16. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006. Članak 507.m Ovršni europski platni nalog (članak 18. i 19. Uredbe br. 1896/2006.) koji je izdao sud u Republici Hrvatskoj ovršna je isprava na temelju koje se u Republici Hrvatskoj ovrha može tražiti kao na temelju ovršne odluke hrvatskoga suda. Ako je, prema odredbi članka 21. stavka 2. točke b) Uredbe br. 1896/2006, vjerovnik dužan priložiti prijevod europskoga platnoga naloga, taj prijevod treba biti na hrvatskom jeziku i ovjeren od osobe koja je za to ovlaštena u jednoj od država članica. Članak 507.n Ako se zatraži preispitivanje europskoga platnog naloga koji je izdan u Republici Hrvatskoj prema odredbama članka 20. Uredbe br. 1896/2006. i članka 506.d ovoga Zakona, sud koji odlučuje o tom zahtjevu može odgoditi ovrhu uz odgovarajuću primjenu odredaba Ovršnoga zakona (»Narodne novine« br. 57/96, 29/99, 42/00 – Odluka USRH, 173/03, 194/03 – Isp. 151/04, 88/05 i 121/05) o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika (članak 61. Ovršnog zakona). Žalba protiv rješenja o ovrsi zbog razloga koji se tiču tražbine utvrđene u europskom platnom nalogu dopuštena je samo ako su ti razlozi nastali nakon dostave toga naloga i ako se više nisu mogli iznijeti u prigovoru prema članku 16. Uredbe br. 1896/2006. Članak 507.nj O zahtjevima za uskratu ovrhe prema odredbi članka 22. stavka 1. Uredbe br. 1896/2006 odlučuje rješenjem općinski sud kao ovršni sud. Mjesna nadležnost suda utvrđuje se prema pravilima o mjesnoj nadležnosti suda u ovršnom postupku. O obustavi ovrhe i o ukidanju provedenih ovršnih radnji u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka sud odlučuje uz odgovarajuću primjenu odredaba o ovršnom postupku. O odgodi ili ograničenju ovrhe prema odredbama članka 23. Uredbe br. 1896/2006. sud iz stavka 1. ovoga članka odlučuje rješenjem protiv kojega posebna žalba nije dopuštena. Rješenje ostaje na snazi do okončanja postupaka koje je stranka pokrenula u smislu odredaba članka 23. Uredbe, odnosno do drukčije odluke suda donesene u povodu prijedloga bilo koje od stranaka. Europski postupak za sporove male vrijednosti prema Uredbi (EZ) br. 861/2007. Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (u daljnjem tekstu: Uredba br. 861/2007.) Članak 507.o Obrasci prema Uredbi br. 861/2007. i drugi zahtjevi ili očitovanja mogu biti podneseni kao podnesci, telefaksom ili elektroničkim putem. Ministar nadležan za poslove pravosuđa uredit će posebnim pravilnikom način podnošenja akata iz stavka 1. ovoga članka telefaksom ili elektroničkim putem, u kojem će se pravilniku odrediti i početak njegove primjene. U slučajevima iz članka 4. stavka 3. Uredbe br. 861/2007, na postupak koji će se provesti u povodu tužbe neće se primjenjivati odredbe te Uredbe. Članak 507.p Rok za očitovanje o uskrati primitka prema članku 6. stavku 3. Uredbe br. 861/2007. je osam dana. Rok se ne može produžiti i počinje teći od dana dostave podneska. Primatelj će se poučiti o posljedicama propuštanja roka. Članak 507.r Protutužba koja nije podnesena u skladu s odredbama Uredbe br. 861/2007. odbacit će se, osim u slučaju iz članka 5. stavka 7. reč. 1. te Uredbe. U slučaju iz članka 5. stavka 7. reč. 1. Uredbe br. 861/2007. na postupak u povodu tužbe i protutužbe neće se primijeniti odredbe te Uredbe. Postupak će se nastaviti prema odredbama ovoga Zakona prema stanju u kojem se nalazi u vrijeme podnošenja protutužbe. Članak 507.s Presuda se ne objavljuje. Objava presude se nadomještava dostavom. Protiv presude dopuštena je žalba prema odredbama ovoga Zakona o žalbi u sporovima male vrijednosti (članak 467.). Članak 507.š Ako tuženik učini vjerojatnim postojanje pretpostavki za preispitivanje presude donesene u europskom postupku male vrijednosti predviđenih odredbama članka 18. stavka 1. Uredbe br. 861/2007, sud će rješenjem utvrditi ništetnost te presude i vratiti postupak u stanje u kojem se nalazio prije donošenja presude. Članak 507.t Žalba protiv presude donesene u Republici Hrvatskoj u europskom postupku male vrijednosti ne odgađa ovrhu. O zahtjevima za ograničenje ovrhe prema članku 15. stavku 2. u vezi sa člankom 23. Uredbe br. 861/2007 odlučuje sud koji je odredio ovrhu, a nakon početka provedbe ovrhe, sud koji je provodi. Članak 507.u Potvrdu iz članka 20. stavka 2. Uredbe br. 861/2007. izdaje sud koji je donio presudu. Prije izdavanja potvrde treba saslušati protivnu stranku. Ako zahtjev za izdavanje potvrde treba odbaciti, primijenit će se na odgovarajući način propisi o pobijanju potvrde o ovršnosti. Članak 507.v Ovrha na temelju ovršne isprave koja potječe iz europskog postupka male vrijednosti provedenog u nekoj drugoj državi članici Europske unije može se odrediti i provesti iako ta isprava nema potvrdu o ovršnosti. Članak 507.z Ako je vjerovnik prema članku 21. stavku 2. točki b) Uredbe br. 861/2007. dužan priložiti prijevod, taj prijevod mora biti na hrvatskom jeziku, potvrđen od strane osobe koja je za to ovlaštena u jednoj od država članica Europske unije. Članak 507.ž O zahtjevima prema članku 22. Uredbe br. 861/2007. odlučuje rješenjem općinski sud kao ovršni sud. Mjesna nadležnost suda utvrđuje se prema pravilima o mjesnoj nadležnosti suda u ovršnom postupku. O obustavi ovrhe i ukidanju provedenih ovršnih radnji u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, sud odlučuje uz odgovarajuću primjenu odredaba ovršnog postupka. O odgodi ili ograničenju ovrhe prema odredbama članka 23. Uredbe br. 861/2007. sud odlučuje rješenjem protiv kojega posebna žalba nije dopuštena. Rješenje ostaje na snazi do okončanja postupaka koje je stranka pokrenula u smislu odredaba članka 23. Uredbe br. 861/2007, odnosno do drukčije odluke suda donesene u povodu prijedloga bilo koje od stranaka. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 50. U cijelom tekstu Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07.) riječi: »starateljstvo« i »tijelo starateljstva« u određenim padežima zamjenjuju se riječima: »skrbništvo«, odnosno »centar za socijalnu skrb« u odgovarajućim padežima. Članak 51. Ministar nadležan za unutarnje poslove donijet će pravilnik iz članka 143.a ovog Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će pravilnike iz članka 505.a stavka 2. i članka 506. stavka 2. ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu odredaba članka 49. ovoga Zakona. Članak 52. Ovaj Zakon će se primjenjivati na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu, ako odredbama ovoga članka nije drugačije određeno. Odredbe članka 2., članka 19., članka 39., članka 44., članka 46., članka 47. i članka 48. ovoga Zakona neće se primjenjivati na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ovoga Zakona. Odredba članka 28. ovoga Zakona neće se primjenjivati na postupke u kojima je donijeta prvostupanjska presuda prije stupanja na snagu ovoga Zakona. Odredbe članka 29. do 37., članka 40. i članka 46. ovoga Zakona neće se primjenjivati na postupke u kojima je donijeta drugostupanjska presuda prije stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 53. Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. listopada 2008. osim odredbe članka 49. koja stupa na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju. Klasa: 740-08/08-01/01 Zagreb, 2. srpnja 2008.
HRVATSKI SABOR Predsjednik Hrvatskoga sabora Luka Bebić, v. r.