Objavljeno u NN 148/13 od 11.12.2013.:

 

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnom odvjetništvu, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 29. studenoga 2013. godine.

Klasa: 011-01/13-01/271

Urbroj: 71-05-03/1-13-2

Zagreb, 4. prosinca 2013.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Ivo Josipović, v. r.

 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU

Članak 1.

U Zakonu o državnom odvjetništvu (»Narodne novine«, br. 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 130/11. i 72/13.) u članku 2. stavku 3. riječi: »svoja prava« zamjenjuju se riječima: »svoje ovlasti«.

Članak 2.

U članku 8. stavku 2. podstavku 1. iza riječi: »jednog« dodaje se riječ: »ili«.

Članak 3.

Članak 16. mijenja se i glasi:

»(1) U državnim odvjetništvima ustanovljava se kazneni odjel za kaznene predmete i građansko-upravni odjel za građanske i upravne predmete.

(2) Glavni državni odvjetnik može za područje županijskog ili općinskog državnog odvjetništva ustanoviti istražni odjel.

(3) Glavni državni odvjetnik će za područje jednog ili više županijskih državnih odvjetništava ustanoviti odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom. Glavni državni odvjetnik će u odluci kojom se ustanovljava Odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom odrediti da li je Odjel nadležan za provođenje imovinskih izvida samo za područje županijskog državnog odvjetništva u kojem je ustanovljen ili za područje više županijskih državnih odvjetništava.«.

Članak 4.

Članak 18. mijenja se i glasi:

»(1) Ako je u državnom odvjetništvu ustanovljen istražni odjel, zamjenici u tom odjelu:

1) provode dokazne radnje za koje postoji opasnost od odgode,

2) na prijedlog državnog odvjetnika ili zamjenika koji je zadužen spisom provode pojedine dokazne radnje u predmetima u kojima se provodi istraživanje,

3) po odluci državnog odvjetnika i uz dogovor sa zamjenikom državnog odvjetnika koji je zadužen za predmet provode pojedine dokazne radnje tijekom istrage,

4) pružaju pravnu pomoć drugim državnim odvjetništvima i sudjeluju u postupcima međunarodne pravne pomoći.

(2) Državni odvjetnik ili zamjenik koji je zadužen predmetom može uvijek odlučiti da će sam provesti dokazne radnje iz stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga članka.

(3) Državni odvjetnik određuje voditelja istražnog odjela, vodeći računa o njegovim sposobnostima vođenja prethodnog postupka i ostvarivanja u tom dijelu postupka ovlasti i dužnosti državnog odvjetnika iz članka 38. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku.

(4) U istražni odjel raspoređuju se zamjenici državnog odvjetnika i savjetnici koji imaju izražene sklonosti i sposobnosti za istraživanje kaznenih djela te za suradnju s drugim državnim tijelima koja sudjeluju u kaznenom progonu.

(5) Glavni državni odvjetnik može Poslovnikom državnog odvjetništva propisati i druga pitanja iz djelokruga istražnog odjela.«.

Članak 5.

Iza članka 18. dodaje se članak 18.a koji glasi:

»Članak 18.a

(1) U predmetima za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda u kojima postoje osnove sumnje da je počinjenjem kaznenog djela stečena znatna imovinska korist, državni odvjetnik povjerit će provođenje izvida i hitnih dokaznih radnji privremenog oduzimanja predmeta Odjelu za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom, ako je to potrebno zbog složenosti predmeta.

(2) Ako je Odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom ustanovljen za područje više županijskih državnih odvjetništava, nadležni državni odvjetnik će od županijskog državnog odvjetnika u županijskom državnom odvjetništvu u kojem je ustanovljen Odjel zatražiti da se provođenje radnji iz stavka 1. ovog članka povjeri Odjelu.

(3) Ako županijski državni odvjetnik u županijskom državnom odvjetništvu u kojem je osnovan Odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za uključivanje Odjela u rad na predmetu, zatražit će da odluku o tome donese Glavni državni odvjetnik.«.

Članak 6.

U članku 24. iza riječi: »uvjeta za rad državnih odvjetništava,« dodaju se riječi: »informatizacija državnih odvjetništava,«, a riječi: »ispitivanje predstavki i pritužbi građana na rad državnih odvjetništava koje se odnose na odugovlačenje u davanju ocjene o osnovanosti podnesene kaznene prijave« zamjenjuju se riječima: »ispitivanje predstavki građana na rad državnih odvjetništava koje se odnose na odugovlačenje postupka«.

Članak 7.

U članku 30. stavku 1. riječ: »prava« zamjenjuje se riječju: »ovlasti«.

Članak 8.

U članku 31. stavku 2. iza riječi: »će« dodaje se riječ: »pojedine«, a riječ: »kaznenom« briše se.

Članak 9.

U članku 36. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) U radu državnog odvjetništva smatraju se tajnima:

1. predmeti iz nadležnosti državnog odvjetnika za mladež,

2. spisi državnog odvjetništva do donošenja rješenja o provođenju istrage ili dostavljanja obavijesti iz članka 213. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ili odbačaja kaznene prijave,

3. spisi državnog odvjetništva o posebnim dokaznim radnjama,

4. spisi tijekom istraživanja, ako je državni odvjetnik temeljem članka 213. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku odredio tajnost istraživanja ili dijela istraživanja,

5. spisi tijekom istrage ako je državni odvjetnik temeljem članka 231. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku odredio tajnost istrage ili dijela istrage,

6. podaci i isprave u kaznenim, građanskim i upravnim i drugim predmetima koje su državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika klasificirali,

7. podaci iz evidencija državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika,

8. ocjene obnašanja državnoodvjetničke dužnosti.«.

Članak 10.

U članku 37. stavku 1. riječi: »Zakonom o tajnosti podataka« zamjenjuju se riječima: »posebnim zakonima«.

Članak 11.

U članku 38. stavku 4. iza riječi: »medijima i« dodaje se riječ: »za«.

Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

»(6) Državni odvjetnik može, kada to nalaže interes javnosti, o tijeku izvida izvijestiti javnost. U takvom slučaju javnost će se obavijestiti samo o radnjama koje su poduzete ili se poduzimaju, bez navođenja imena sudionika u postupku i sadržaja tih radnji.«.

Članak 12.

U članku 39. stavku 1. riječi: »Zakonom o osobnim podacima« zamjenjuju se riječima: »Zakonom o zaštiti osobnih podataka«.

Članak 13.

U članku 42. iza stavka 3. dodaju se novi stavak 4. i stavak 5. koji glase:

»(4) Glavni državni odvjetnik izvijestit će Vladu Republike Hrvatske, uz obavijest o tome ministru nadležnom za poslove pravosuđa, o predmetima od posebnog državnog interesa u kojima je državno odvjetništvo ovlašteno i dužno poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske, te o pravnim sredstvima za zaštitu Ustava i zakona u predmetima u kojima je Republika Hrvatska stranka, a nakon prve obavijesti i o radnjama koje se u tim predmetima poduzimaju.

(5) Vlada Republike Hrvatske može dati mišljenje za postupanje u slučajevima iz stavka 4. ovoga članka. Ako nadležno državno odvjetništvo ne postupi sukladno mišljenju Vlade Republike Hrvatske, dužno je o tome izvijestiti Vladu Republike Hrvatske uz navođenje razloga za takvu odluku.«.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 6.

Članak 14.

U članku 51.a stavku 1. riječi: »Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima« zamjenjuju se riječima: »posebnim zakonom«, a riječi: »dviju ili više država članica« zamjenjuju se riječima: »drugih država«.

Članak 15.

U članku 51.b stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Ako je osumnjičenik ili okrivljenik uhićen ili se nalazi u istražnom zatvoru, zahtjev za uspostavu kontakta smatra se hitnim.«.

Članak 16.

U članku 51.c stavku 2. točki 1. iza riječi: »jesu li« riječ: »su« briše se.

Članak 17.

Članak 57. briše se.

Članak 18.

Članak 58. mijenja se i glasi:

»Ako poduzimanje kaznenog progona ovisi o rješenju nekog pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili kakvo drugo državno tijelo, državni odvjetnik može podnositelju kaznene prijave i drugim zainteresiranim osobama odrediti primjereni rok za pokretanje postupka pred sudom ili tim tijelom.«.

Članak 19.

U članku 59. stavci 1. i 2. brišu se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 1.

Članak 20.

Članak 60. briše se.

Članak 21.

Članak 61. briše se.

Članak 22.

Članak 62. briše se.

Članak 23.

U članku 64. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Godišnju listu istražitelja kojima se u prethodnom postupku može povjeravati provođenje dokaznih radnji (članak 212. stavci 3. i 4., članak 213. stavak 1., članak 214. stavak 1. i članak 219. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku) određuje županijski državni odvjetnik za područje nadležnosti tog državnog odvjetništva.«.

Članak 24.

U članku 65. stavak 6. briše se.

Članak 25.

U članku 67. stavku 1. riječ: »li« zamjenjuje se riječju: »ili«.

U stavku 3. prva rečenica mijenja se i glasi: »Ako je kaznena prijava podnesena protiv policijskog službenika, državni odvjetnik će sam provesti istragu, a ako se istraga ne provodi, sam će provesti istraživanje.«.

Članak 26.

Članak 68. mijenja se i glasi:

»(1) Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika dužan je kaznenu prijavu riješiti u rokovima propisanim zakonom. Ako državni odvjetnik ne donese odluku o prijavi u tim rokovima, dužan je izvijestiti višeg državnog odvjetnika o razlozima zbog kojih nije donesena odluka o prijavi.

(2) Ako je počinitelj kaznenog djela ostao nepoznat i nakon isteka šest mjeseci od dana upisa kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava, spis će se staviti u evidenciju.

(3) Ako je u evidenciju stavljena prijava za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora veća od pet godina, državni odvjetnik je dužan po isteku godine dana od dana stavljanja prijave u evidenciju provjeriti jesu li i koje radnje poduzete kako bi se počinitelj otkrio.«.

Članak 27.

U članku 69. stavci 1. i 2. brišu se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 1.

U dosadašnjem stavku 4. koji postaje stavak 2. riječ: »osumnjičenika,« briše se.

Članak 28.

U članku 72. stavku 3. brojka: »2.« zamjenjuje se brojkom: »5.«.

Članak 29.

Članak 73. mijenja se i glasi:

»Prije donošenja rješenja o provođenju istrage, odnosno prije poduzimanja prve dokazne radnje po članku 213. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku, državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika zadužen spisom iz državnoodvjetničkog spisa izdvojit će ili označiti za izdvajanje sva pismena i predmete koji se unose u spis predmeta.«.

Članak 30.

Članak 76. briše se.

Članak 31.

Članak 78. briše se.

Članak 32.

U članku 80. stavku 1. riječi: »je li se istraga ili provođenje izvida ne može provesti na drugi način« zamjenjuju se riječima: »da li se izvidi kaznenih djela mogu provesti na drugi način«.

Stavak 4. briše se.

Članak 33.

Članak 81. briše se.

Članak 34.

Naslov iznad članka 85. koji glasi: »6. Postupanje državnog odvjetnika u skraćenom postupku« i članak 85. brišu se.

Članak 35.

Članak 86. briše se.

Članak 36.

U članku 87. stavku 3. riječi: »dužna su« zamjenjuju se riječju: »mogu«.

Članak 37.

U članku 88. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

»(3) Vlada Republike Hrvatske može dati mišljenje za postupanje i u drugim predmetima u kojima je državno odvjetništvo ovlašteno i dužno poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske.

(4) Ako nadležno državno odvjetništvo ne postupi sukladno mišljenju Vlade Republike Hrvatske iz stavaka 2. i 3. ovog članka, dužno je o tome izvijestiti Vladu Republike Hrvatske uz navođenje razloga za takvu odluku.«.

Članak 38.

U članku 88.a stavku 5. riječi: »može izvijestiti« zamjenjuju se riječima: »izvijestit će«.

Članak 39.

U članku 90. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) U predmetima u kojima je povodom žalbe drugostupanjski sud zakazao raspravu i odlučio pozvati na sjednicu stranke, dostava poziva, odluka i svih drugih pismena za Republiku Hrvatsku izvršit će se državnom odvjetništvu koje postupa pred tim sudom sukladno članku 32. stavku 2. i 3. ovog Zakona.«.

U dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 3. iza riječi: »stavku 1.« dodaju se riječi: »i 2.«.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.

Članak 40.

U članku 98. stavku 4. brojka: »2.« zamjenjuje se brojkom: »3.«.

Članak 41.

U članku 129. stavku 2. brojka: »6.« zamjenjuje se brojkom: »7.«.

Članak 42.

Članak 137. mijenja se i glasi:

»(1) Zamjenik državnog odvjetnika odgovara za počinjena stegovna djela.

(2) Stegovna djela jesu:

1. zlouporaba položaja ili prekoračenje službene ovlasti,

2. neopravdano neobavljanje ili neuredno obavljanje državnoodvjetničke dužnosti,

3. obavljanje službe, poslova ili djelatnosti nespojivih s državnoodvjetničkom dužnošću,

4. izazivanje poremećaja u radu državnog odvjetništva koji znatno utječu na djelovanje državnog odvjetništva,

5. povreda službene tajne u svezi s obnašanjem državnoodvjetničke dužnosti,

6. ponašanje ili postupanje suprotno temeljnim načelima Etičkog kodeksa državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika kojim se nanosi šteta ugledu državnog odvjetništva ili državnoodvjetničkoj dužnosti,

7. ponašanje tijekom zastupanja pred sudom ili upravnim tijelom kojim se vrijeđa drugoga ili grubo narušava red tijekom postupka,

8. nepodnošenje imovinske kartice ili neistinito prikazivanje podataka u imovinskoj kartici,

9. postupanje protivno članku 119. ovog Zakona.

(3) Stegovno djelo zlouporabe položaja ili prekoračenja službene ovlasti postoji ako je zamjenik državnog odvjetnika u obavljanju poslova namjerno prouzrokovao štetu ili neku osobu stavio u povoljniji položaj odnosno nepovoljniji položaj od onog koji bi joj s obzirom na okolnosti pripadao, a nisu ostvarena obilježja kaznenog djela.

(4) Smatrat će se da zamjenik državnog odvjetnika neopravdano ne obavlja državnoodvjetničku dužnost ako neopravdano ne postupa u zakonskim rokovima, rokovima određenim propisima donesenim na temelju zakona, ili rokovima određenim odlukom suda ili višeg državnog odvjetnika, a što je imalo za posljedicu odbijanje ili odbacivanje zahtjeva državnog odvjetništva ili obustavu, prekid, mirovanje odnosno odugovlačenje postupka, ili ukidanje mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika i druge mjere opreza odnosno mjere privremenog osiguranja, a osobito ako:

1. nakon prethodne obavijesti višem državnom odvjetniku neopravdano u zakonskim rokovima ne poduzima radnje u postupku, pa uslijed toga sud ukine istražni zatvor i okrivljenika pusti na slobodu (članak 125. stavak 1. točka 5. Zakona o kaznenom postupku),

2. nakon završene istrage ili istraživanja neopravdano u roku od petnaest dana ne podigne optužnicu ili ne obustavi istragu odnosno ne odbaci kaznenu prijavu, a u složenim predmetima u roku od trideset dana, odnosno ne zatraži produljenje roka (članak 230. stavci 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku),

3. neopravdano u spis predmeta ne unese pismena koja je po Poslovniku državnog odvjetništva dužan unijeti,

4. neopravdano u zakonskim rokovima ili u rokovima određenim od strane državnog odvjetnika ili suca istrage ne poduzima radnje u postupku (članak 206.a stavci 1. i 3., članak 206.b stavci 1. i 4., članak 213. stavak 2., članak 213.b stavak 2., članak 218. stavak 1., članak 229. stavci 1. i 2. i članak 239.a stavak 4. Zakona o kaznenom postupku), a koje dovode do uskrate prava ili odugovlačenja postupka,

5. tijekom kaznenog postupka neopravdano ne podnosi sudu prijedloge pravodobno ili druge radnje u postupku poduzima s velikim zakašnjenjem i time prouzroči odugovlačenje postupka (članak 397. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku),

6. u slučaju kad optužno vijeće nije potvrdilo optužnicu u cijelosti ili dijelu neopravdano u roku od osam dana od dostave rješenja ne donese rješenje o dopuni istrage ili ne poduzme dokaznu radnju, odnosno ne odustane od kaznenog progona ili ne zatraži od optužnog vijeća produljenje roka (članak 356. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku),

7. neopravdano u roku od dvanaest mjeseci od prvog povlačenja optužnice ako je optužnica podignuta za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda, a šest mjeseci ako je optužnica podignuta za kazneno djelo iz nadležnosti općinskog suda, ne podigne novu optužnicu (članak 365. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku),

8. neopravdano ne izrađuje državnoodvjetničke odluke i pismena u zakonskom roku,

9. je, neopravdano, broj odluka koje je donio u jednogodišnjem razdoblju bitno ispod prosjeka u Republici Hrvatskoj.

(5) Neuredno obavljanje državnoodvjetničke dužnosti postojat će osobito ako:

1. državni odvjetnik nakon saznanja da postoje razlozi za njegovo izuzeće nastavi s radom na predmetu, odnosno, ako postoje razlozi za njegov otklon, ne poduzme radnje za koje postoji opasnost od odgode,

2. u slučaju kada istraga nije završena u roku od šest mjeseci ne obavijesti o tome višeg državnog odvjetnika (članak 229. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku),

3. državni odvjetnik ocijeni njegov rad negativnom ocjenom (članak 132. stavak 2. točka 1.).«.

Članak 43.

U članku 139. stavcima 1. i 3. riječ: »smije« zamjenjuje se riječju: »može«.

Članak 44.

U članku 145.b stavku 1., u drugoj rečenici, riječ: »uime« zamjenjuje se riječima: »u ime«.

Članak 45.

U članku 145.d točki 1. iza riječi: »listić« stavlja se zarez.

U točki 2. iza riječi: »glasovao« stavlja se zarez.

Članak 46.

U članku 151. stavku 1. riječi: »stavka 3. podstavka 3. i 4. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »stavka 4. podstavka 2. ovog Zakona«.

Članak 47.

U članku 172. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Stegovni postupak provodi se odgovarajućom primjenom odredaba Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na postupak za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.«.

Članak 48.

U članku 186. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Državnoodvjetnički savjetnici u kaznenim odjelima mogu zastupati optužne akte u postupku za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina.«.

Članak 49.

U članku 187. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Stručni suradnici koji ispunjavaju uvjete propisane Poslovnikom državnog odvjetništva mogu biti određeni za financijske istražitelje.«.

Članak 50.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 15. prosinca 2013.

Klasa: 022-03/13-01/282

Zagreb, 29. studenoga 2013.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Josip Leko, v. r.