HRVATSKI SABOR

909

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O USPOSTAVI INFRASTRUKTURE ZA ALTERNATIVNA GORIVA

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 27. svibnja 2022.

Klasa: 011-02/22-02/49
Urbroj: 71-10-01/1-22-2
Zagreb, 31. svibnja 2022.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Zoran Milanović, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O USPOSTAVI INFRASTRUKTURE ZA ALTERNATIVNA GORIVA

Članak 1.

U Zakonu o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (»Narodne novine«, br. 120/16.) u članku 1. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Na sva ostala pitanja uspostave infrastrukture za alternativna goriva koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se propisi kojima se uređuje područje prometne infrastrukture, područje prostornog uređenja, područje infrastrukture prostornih podataka, područje gradnje, područje energetike, područje energetske učinkovitosti, područje zaštite okoliša, područje zaštite na radu, područje zaštite od požara i tehnoloških eksplozija, područje zapaljivih tekućina i plinova te zakoni kojima je osnovan i koji određuju djelokrug Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.«.

Članak 2.

Članak 2. mijenja se i glasi:

»Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Direktiva 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (SL L 307, 28. 10. 2014.), kako je posljednji put izmijenjena Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2019/1745 оd 13. kolovoza 2019. o dopuni i izmjeni Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu mjesta za punjenje motornih vozila kategorije L, opskrbe električnom energijom s kopna za plovila na unutarnjim vodnim putovima, opskrbe vodikom za cestovni promet, opskrbe prirodnim plinom za cestovni i vodni promet te o stavljanju izvan snage Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/674 (Tekst značajan za EGP) (SL L 268, 22. 10. 2019.).«.

Članak 3.

U članku 3. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi, koji nisu utvrđeni ovim Zakonom, imaju značenje propisano zakonima kojima je uređeno područje prostornog uređenja, područje energetike, područje prometne infrastrukture, područje gradnje, područje zaštite okoliša, područje poreza, područje državnih potpora, te zakonima kojima je osnovan i koji određuju djelokrug Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.«.

Članak 4.

U članku 4. stavak 10. mijenja se i glasi:

»(10) Izvješće o provedbi NOP-a sadržava opis mjera poduzetih kao potpora izgradnji infrastrukture za alternativna goriva u skladu s člankom 5. ovoga Zakona, a izrađuje ga nacionalno koordinacijsko tijelo u skladu s člankom 10. stavkom 2. ovoga Zakona.«.

Članak 5.

U članku 6. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) U skladu s NOP-om i važećim tehničkim specifikacijama uspostavit će se primjereni broj javno dostupnih mjesta za punjenje električnom energijom, kako bi se osiguralo da električna vozila mogu prometovati okviru osnovne TEN-T mreže te u gradskim/prigradskim aglomeracijama i drugim gusto naseljenim područjima. Broj takvih mjesta za punjenje utvrđuje se kako je naznačeno NOP-om te najboljom praksom i preporukama koje izdaje Europska komisija. U obzir se uzimaju i posebne potrebe u vezi s instaliranjem javno dostupnih mjesta za punjenje na postajama javnog prijevoza.«.

Iza stavka 13. dodaju se stavci 14., 15. i 16. koji glase:

»(14) Na mjestima za punjenje motornih vozila kategorije L primjenjuju se sljedeće tehničke specifikacije:

– javno dostupna mjesta za punjenje izmjeničnom strujom snage do 3,7 kVA rezervirana za električna vozila kategorije L moraju biti opremljena barem jednim od sljedećih elemenata:

1. utičnicama ili priključcima za vozila tipa 3 A kako su opisani u normi HRN EN 62196-2 (za mehanizam punjenja 3) i

2. utičnicama u skladu s normom HRN IEC 60884-1 (za mehanizme punjenja 1 i 2)

– javno dostupna mjesta za punjenje izmjeničnom strujom snage veće od 3,7 kVA rezervirana za električna vozila kategorije L trebala bi biti opremljena, radi interoperabilnosti, barem utičnicama ili priključcima za vozila tipa 2 kako su opisani u normi HRN EN 62196-2.

(15) Za opskrbu s kopna električnom energijom plovila na unutarnjim vodnim putovima primjenjuju se tehničke specifikacije koje moraju biti u skladu s normom HRN EN 15869-2 ili normom HRN EN 16840, ovisno o energetskim zahtjevima.

(16) Upravitelji punionica alternativnih goriva i pružatelji usluga punjenja dužni su objaviti podatke o svim javno dostupnim mjestima za punjenje korisnicima električnih vozila koja također pružaju mogućnost punjenja na ad hoc osnovi, bez sklapanja ugovora s dotičnim opskrbljivačem električnom energijom ili operatorom, a kako je to propisano stavkom 9. ovoga članka.«.

Članak 6.

U članku 7. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Tehničke specifikacije za mjesta za opskrbu motornih vozila vodikom su sljedeće:

1. stanice na otvorenom za punjenje plinovitim vodikom koji se upotrebljava kao gorivo u motornim vozilima moraju ispunjavati zahtjeve za interoperabilnost opisane u normi HRN EN 17127 »Postaje na otvorenom za punjenje plinovitim vodikom s protokolom za punjenje«

2. karakteristike kvalitete vodika kojim stanice za punjenje opskrbljuju cestovna vozila moraju biti u skladu sa zahtjevima opisanim u normi HRN EN 17124 »Vodik kao gorivo – Specifikacija proizvoda i osiguranje kvalitete – Gorivni članci s polimernom protonski vodljivom membranom (PEM) za cestovna vozila« te su u normi ujedno opisane metode za osiguravanje kvalitete

3. algoritam za dovod goriva mora ispunjavati zahtjeve norme HRN EN 17127 »Postaje na otvorenom za punjenje plinovitim vodikom s protokolom za punjenje«

4. nakon što se zaključe postupci za certifikaciju priključaka, priključci za opskrbu motornih vozila plinovitim vodikom moraju biti u skladu s normom HRN EN ISO 17268 »Priključni uređaji za punjenje gorivom terenskih vozila na plinoviti vodik«.«.

Članak 7.

U članku 8. stavak 11. mijenja se i glasi:

»(11) Profil priključka mora ispunjavati zahtjeve norme HRN EN ISO 14469 »Cestovna vozila – Priključak za punjenje stlačenim prirodnim plinom (SPP).«.

Iza stavka 11. dodaju se stavci 12., 13. i 14. koji glase:

»(12) Kad je riječ o mjestima za opskrbu stlačenim prirodnim plinom (SPP), primjenjuju se tehničke specifikacije da tlak goriva pri punjenju (radni tlak) je manometarski tlak od 20,0 MPa (200 bara) na 15 °C. Najveći dopušteni tlak goriva pri punjenju goriva jest 26,0 MPa s »kompenzacijom temperature«, kako je navedeno u normi HRN EN ISO 16923 »Stanice za punjenje prirodnim plinom – Stanice za punjenje vozila stlačenim prirodnim plinom (SPP)« te u propisima kojima se uređuju sustavi za opskrbu motornih vozila stlačenim prirodnim plinom (SPP-om).«.

(13) Kad je riječ o mjestima za opskrbu ukapljenim prirodnim plinom (UPP), za motorna vozila primjenjuju se sljedeće tehničke specifikacije:

– tlak goriva pri punjenju jest niži od najvećeg dopuštenog radnog tlaka spremnika vozila, kako je navedeno u normi HRN EN ISO 16924 »Stanice za punjenje prirodnim plinom – Stanice za punjenje vozila ukapljenim prirodnim plinom (UPP)«

– za profil priključka primjenjuje se norma HRN EN ISO 12617 »Cestovna vozila – Priključak za punjenje ukapljenim prirodnim plinom (UPP) – Priključak za 3,1 MPa

– propisane propisima kojima se uređuje ukapljeni naftni plin.

(14) Kad je riječ o mjestima za opskrbu plovila na unutarnjim plovnim putovima ili morskih brodova, primjenjuju se sljedeće tehničke specifikacije:

– za morske brodove, koji nisu obuhvaćeni Međunarodnim kodeksom za gradnju i opremanje brodova za prijevoz ukapljenog plina u razlivenom stanju (kodeks IGC), mjesta za opskrbu UPP-om moraju biti u skladu s normom HRN EN ISO 20519

– za plovila na unutarnjim plovnim putovima mjesta za opskrbu UPP-om moraju biti u skladu s normom HRN EN ISO 20519 (dijelovi od 5.3. do 5.7.) samo radi interoperabilnosti.«.

Članak 8.

Iza članka 9. dodaju se članci 9.a i 9.b koji glase:

»Članak 9.a

(1) Za potrebe praćenja razvoja infrastrukture za alternativna goriva i informiranje korisnika uspostavlja se registar.

(2) Registar sadrži statičke i dinamičke informacije o vrsti, lokaciji, načinu i uvjetima korištenja punionica alternativnih goriva te identifikacijske kodove koji će izdavati za svaku punionicu.

(3) Registar se vodi u elektroničkom obliku u skladu s normama za pružanje informacija u prometu u realnom vremenu.

(4) Tijelo nadležno za uspostavu i vođenje registra je ministarstvo nadležno za prometnu infrastrukturu.

(5) Upravitelji infrastrukture punjenja i pružatelji usluga punjenja dužni su u roku od tri mjeseca od uspostave registra punionica alternativnih goriva ishoditi jedinstveni kod.

(6) Iz registra se izdaju identifikacijski kodovi za upravitelje infrastrukture punjenja i pružatelje usluga punjenja.

(7) U registru se vodi baza podataka izdanih identifikacijskih kodova te se iz registra razmjenjuju podaci s registrom identifikacijskih kodova na razini Europske unije.

(8) Sadržaj, oblik i način vođenja registra te način informiranja korisnika propisuje ministar nadležan za prometnu infrastrukturu pravilnikom.

Članak 9.b

(1) Postaje za opskrbu gorivom obvezne su prikazivati usporedbu jediničnih cijena alternativnih i konvencionalnih goriva.

(2) Metodologija za usporedbu uključuje cijene benzinskih, dizelskih i alternativnih goriva, izraženih u nacionalnoj valuti po prijeđenih 100 km.

(3) Format, sadržaj i lokacije za pružanje informacija na postajama za opskrbu gorivima (temeljem metodologije usvojene od strane Europske komisije) propisuje ministar nadležan za prometnu infrastrukturu pravilnikom.«.

Članak 9.

U članku 10. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Za nacionalno koordinacijsko tijelo određuje se ministarstvo nadležno za energetiku da:

1. pruža potporu provedbi politike alternativnih goriva utvrđenu odredbama ovoga Zakona

2. izrađuje i provodi sustav praćenja mjera za unaprjeđenje infrastrukture alternativnih goriva

3. za ministarstvo nadležno za prometnu infrastrukturu priprema i prilagođava provedbu okvira mjera za razvoj tržišta alternativnih goriva u prometu, u skladu s člankom 4. stavkom 1. ovoga Zakona, te njihovu provedbu prati u sklopu Nacionalnog akcijskog plana za energetsku učinkovitost te osigurava sustavno planiranje za provedbu politike infrastrukture alternativnih goriva u Republici Hrvatskoj

4. priprema Izvješće o provedbi NOP-a koje sadrži opis mjera poduzetih kao potpora izgradnji infrastrukture za alternativna goriva u skladu s člankom 5. ovoga Zakona

5. na svojim mrežnim stranicama objavljuje i redovito ažurira informacije definirane člankom 5. i člankom 9. stavcima 6. i 7. ovoga Zakona.«.

Članak 10.

Članak 11. mijenja se i glasi:

»(1) Ministarstvo nadležno za energetiku provodi upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona.

(2) Ministarstvo nadležno za prometnu infrastrukturu provodi inspekcijski nadzor u primjeni ovoga Zakona.«.

Članak 11.

Iza poglavlja VIII. dodaje se poglavlje VIII.a s nazivom i člancima 11.a i 11.b koji glase:

»VIII.a PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 11.a

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 75.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

– ako ne objavi podatke propisane člankom 6. stavkom 16. ovoga Zakona, a dužna je objaviti sva javno dostupna mjesta za punjenje korisnicima električnih vozila koja pružaju mogućnost punjenja na ad hoc osnovi, bez sklapanja ugovora s dotičnim opskrbljivačem električnom energijom ili operatorom, kako je to propisano člankom 6. stavkom 9. ovoga Zakona

– ako cijene koje se naplaćuju na javno dostupnim mjestima nisu opravdane, lako i jasno usporedive, pregledne i nediskriminirajuće, a kako je to propisano člankom 6. stavkom 10. ovoga Zakona

– ako ne surađuje na nediskriminirajućoj osnovi sa svakom osobom koja postavlja ili upravlja javno dostupnim mjestima za punjenje, a kako je to propisano člankom 6. stavkom 11. ovoga Zakona

– ako korisnicima motornih vozila na alternativna goriva ne omogući pristup odgovarajućim, dosljednim i jasnim informacijama o onim motornim vozilima koja je moguće redovito puniti individualnim vrstama goriva uvedenim na tržište ili ih napuniti na mjestima za punjenje, a koje informacije se stavljaju na raspolaganje korisnicima u sklopu uputa za uporabu motornih vozila, na mjestima za punjenje i opskrbu, na motornim vozilima i u zastupstvima za motorna vozila na području Republike Hrvatske, kako je to propisano člankom 9. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

– ako ne pruži informacije iz podstavka 4. ovoga stavka koje se temelje na odredbama o označivanju usklađenosti goriva s hrvatskim normama kojima se utvrđuju tehničke specifikacije za goriva, kako je to propisano člankom 9. stavkom 3. ovoga Zakona

– ako se od datuma uvođenja goriva na tržište ne istaknu informacije na jednostavan, lako razumljiv i jasno vidljiv način na odgovarajućim crpkama i njihovim mlaznicama na svim mjestima za opskrbu na poklopcima spremnika za gorivo motornih vozila za koja je određeno gorivo preporučeno i prikladno ili se ne istaknu informacije o preporučenom ili prikladnom gorivu u neposrednoj blizini poklopca spremnika za goriva te u uputama za uporabu motornih vozila, a kako je to propisano člankom 9. stavkom 4. točkama 1. i 2. ovoga Zakona

– ako u roku od tri mjeseca od uspostave registra punionica alternativnih goriva ne ishodi jedinstveni kod iz članka 9.a stavka 5. ovoga Zakona

– ako postaje za opskrbu gorivom ne prikazuju usporedbu jediničnih cijena alternativnih i konvencionalnih goriva, i to ako ne koriste metodologiju za usporedbu koja uključuje cijene benzinskih, dizelskih i alternativnih goriva, izraženih u nacionalnoj valuti po prijeđenih 100 km iz članka 9.b stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 2000,00 do 8000,00 kuna.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba novčanom kaznom od 10.000,00 do 75.000,00 kuna.

Članak 11.b

(1) Novčanom kaznom od 1320,00 do 9950,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

– ako ne objavi podatke propisane člankom 6. stavkom 16. ovoga Zakona, a dužna je objaviti sva javno dostupna mjesta za punjenje korisnicima električnih vozila koja pružaju mogućnost punjenja na ad hoc osnovi, bez sklapanja ugovora s dotičnim opskrbljivačem električnom energijom ili operatorom, kako je to propisano člankom 6. stavkom 9. ovoga Zakona

– ako cijene koje se naplaćuju na javno dostupnim mjestima nisu opravdane, lako i jasno usporedive, pregledne i nediskriminirajuće, a kako je to propisano člankom 6. stavkom 10. ovoga Zakona

– ako ne surađuje na nediskriminirajućoj osnovi sa svakom osobom koja postavlja ili upravlja javno dostupnim mjestima za punjenje, a kako je to propisano člankom 6. stavkom 11. ovoga Zakona

– ako korisnicima motornih vozila na alternativna goriva ne omogući pristup odgovarajućim, dosljednim i jasnim informacijama o onim motornim vozilima koja je moguće redovito puniti individualnim vrstama goriva uvedenim na tržište ili ih napuniti na mjestima za punjenje, a koje informacije se stavljaju na raspolaganje korisnicima u sklopu uputa za uporabu motornih vozila, na mjestima za punjenje i opskrbu, na motornim vozilima i u zastupstvima za motorna vozila na području Republike Hrvatske, kako je to propisano člankom 9. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

– ako ne pruži informacije iz podstavka 4. ovoga stavka koje se temelje na odredbama o označivanju usklađenosti goriva s hrvatskim normama kojima se utvrđuju tehničke specifikacije za goriva, kako je to propisano člankom 9. stavkom 3. ovoga Zakona

– ako se od datuma uvođenja goriva na tržište ne istaknu informacije na jednostavan, lako razumljiv i jasno vidljiv način na odgovarajućim crpkama i njihovim mlaznicama na svim mjestima za opskrbu na poklopcima spremnika za gorivo motornih vozila za koja je određeno gorivo preporučeno i prikladno ili se ne istaknu informacije o preporučenom ili prikladnom gorivu u neposrednoj blizini poklopca spremnika za goriva te u uputama za uporabu motornih vozila, a kako je to propisano člankom 9. stavkom 4. točkama 1. i 2. ovoga Zakona

– ako u roku od tri mjeseca od uspostave registra punionica alternativnih goriva ne ishodi jedinstveni kod iz članka 9.a stavka 5. ovoga Zakona

– ako postaje za opskrbu gorivom ne prikazuju usporedbu jediničnih cijena alternativnih i konvencionalnih goriva, i to ako ne koriste metodologiju za usporedbu koja uključuje cijene benzinskih, dizelskih i alternativnih goriva, izraženih u nacionalnoj valuti po prijeđenih 100 km iz članka 9.b stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 260,00 do 1060,00 eura.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba novčanom kaznom od 1320,00 do 9950,00 eura.«.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 12.

Ministar nadležan za prometnu infrastrukturu donijet će pravilnike iz članaka 9.a i 9.b koji su dodani člankom 8. ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 13.

Upravitelji punionica alternativnih goriva dužni su u roku od tri mjeseca od uspostave registra iz članka 9.a koji je dodan člankom 8. ovoga Zakona ishoditi jedinstveni kod te pružati sve propisane informacije u svrhu informiranja korisnika.

Članak 14.

Odredbe članka 11.a koji je dodan člankom 11. ovoga Zakona prestaju važiti na dan uvođenja eura.

Članak 15.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 11.b koji je dodan člankom 11. ovoga Zakona koji stupa na snagu na dan uvođenja eura.

Klasa: 022-03/21-01/144
Zagreb, 27. svibnja 2022.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Gordan Jandroković, v. r.