Baza je ažurirana 17.04.2024. 

zaključno sa NN 43/24

NN 14/2022 (2.2.2022.), Pravilnik o početnoj i periodičnoj izobrazbi vozača

MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE

139

Na temelju članka 10. stavka 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, broj 41/18, 98/19 i 30/21) te članka 38. stavka 3. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine« br. 66/19) ministar mora, prometa i infrastrukture, uz prethodnu suglasnost ministra vanjskih i europskih poslova, donosi

PRAVILNIK

O POČETNOJ I PERIODIČNOJ IZOBRAZBI VOZAČA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuje se nastavni plan i program početne i periodične izobrazbe vozača za pojedine kategorije vozila, način provođenja provjere znanja za stjecanje početne kvalifikacije vozača i najviša cijena ispita za stjecanje početne kvalifikacije, izdavanje SSO-a o početnim kvalifikacijama, ubrzanim početnim kvalifikacijama i o periodičnoj izobrazbi, vođenje evidencije te izgled obrazaca SSO-a o početnim kvalifikacijama, ubrzanim početnim kvalifikacijama i periodičnoj izobrazbi vozača, način osnivanja i rada ispitnih centara, obrazac zahtjeva za izdavanje kvalifikacijske kartice vozača te sadržaj i obrazac kartice, program i sadržaj ispita za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima, vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila sa vozačem te vozilima za koje je potrebna vozačka dozvola B-kategorije, a kojima se obavlja linijski, posebni linijski, mikroprijevoz, shuttle ili povremeni prijevoz putnika.

Članak 2.

Ovim Pravilnikom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Direktiva 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2003. o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika, o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i Direktive Vijeća 91/439/EEZ te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 76/914/EEZ (SL L 226, 10. 9. 2003.), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/645 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. o izmjeni Direktive 2003/59/EZ o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika i Direktive 2006/126/EZ o vozačkim dozvolama (SL L 112, 2. 5. 2018.)

II. CENTRI ZA OSPOSOBLJAVANJE VOZAČA

Članak 3.

(1) Pravne osobe i fizičke osobe-obrtnici mogu dobiti ovlaštenje za provođenje programa za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe za vozače iz članka 5. stavka 1. Zakona ako ispunjavaju uvjete propisane člankom 11. stavkom 3. Zakona.

(2) Ministar mora, prometa i infrastrukture (u daljnjem tekstu: ministar) rješenjem osniva Povjerenstvo koje uvidom u dokumentaciju i očevidom prostorija i prostora utvrđuje ispunjavanje uvjeta za dobivanje ovlaštenja za provedbu programa iz stavka 1. ovoga članka i o tome sastavlja zapisnik.

(3) Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka čine najmanje predsjednik i dva člana.

(4) Ministarstvo mora prometa i infrastrukture (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), na prijedlog Povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka, donosi rješenje kojim se pravna osoba i fizička osoba – obrtnik ovlašćuje za provođenje programa za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe vozača.

Članak 4.

(1) Program za stjecanje početnih kvalifikacija i provedbu periodične izobrazbe vozača iz članka 5. stavak 1. Zakona kojim se utvrđuju nastavni sadržaji, plan provedbe i nastavne metode, izrađen sukladno minimalnim zahtjevima i sadržajima izobrazbe za početnu kvalifikaciju i provedbu periodične izobrazbe, tiskan je uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio (Prilog 1.).

(2) Program za stjecanje početnih kvalifikacija za upravljanje autotaksi vozilima, vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem te vozilima za koje je potrebna vozačka dozvola B kategorije, a kojima se obavlja linijski, posebni linijski, mikroprijevoz, shuttle ili povremeni prijevoz putnika, tiskan je uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio (Prilog 2.).

(3) Centri za osposobljavanje vozača dužni su osigurati provedbu programa iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Temeljem sadržajnih odredbi programa iz stavka 1. ovoga članka, centri za osposobljavanje vozača su dužni izraditi svoj nastavni plan, sukladno odredbama članka 11. stavka 3. podstavka a) Zakona.

Članak 5.

(1) Za potrebe polaganja ispita za stjecanje početnih kvalifikacija za upravljanje autotaksi vozilima, vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem te vozilima za koje je potrebna vozačka dozvola B kategorije, a kojima se obavlja linijski, posebni linijski, mikroprijevoz, shuttle ili povremeni prijevoz putnika, s ciljem efikasne provedbe ispita, Povjerenstvo iz članka 3. stavka 2. ovoga Pravilnika će pripremiti Katalog pitanja i odgovora i objaviti ga na web (mrežnim) stranicama Ministarstva.

(2) Povjerenstvo iz članka 3. stavka 2. ovoga Pravilnika može pripremiti i objaviti Katalog pitanja i odgovora i za stjecanje početne kvalifikacije vozača iz članka 5. stavak 1. Zakona.

III. STJECANJE POČETNE KVALIFIKACIJE

Stjecanje početne kvalifikacije pohađanjem tečaja i provjerom znanja

Članak 6.

(1) Početna kvalifikacija koja obuhvaća pohađanje tečaja i provjeru znanja mora uključivati poduku u ukupnom trajanju 280 sati iz svih predmeta navedenih u Prilogu 1. ovoga Pravilnika.

(2) Svaki kandidat za vozača mora, u pratnji stručne osobe zaposlene u odobrenom centru za osposobljavanje vozača, odraditi najmanje 20 sati individualne vožnje u vozilu odgovarajuće kategorije koje ispunjava barem zahtjeve za ispitna vozila utvrđene u Direktivi 2006/126/EZ.

(3) Samostalnoj vožnji iz stavka 2. ovoga članka mogu pristupiti kandidati koji imaju položen vozački ispit odgovarajuće kategorije, odnosno važeću vozačku dozvolu.

(4) Svaki kandidat za vozača smije voziti najviše osam sati od 20 sati individualne vožnje na posebnom terenu ili visokokvalitetnom simulatoru kako bi se ocijenila njegova osposobljenost za racionalnu vožnju na temelju sigurnosnih propisa, posebno s obzirom na upravljanje vozilom u različitim uvjetima na cesti i promjenama tih uvjeta ovisno o vremenskim prilikama, dobu dana ili noći te sposobnost optimizacije potrošnje goriva.

(5) Vozači koji obavljaju prijevoz tereta koji svoju djelatnost proširuju ili mijenjaju kako bi prevozili putnike ili obrnuto, a koji posjeduju SSO iz članka 11.a Zakona, ne moraju ponavljati zajednički dio početne kvalifikacije, nego samo dijelove koji su posebni za novu kvalifikaciju, a obuka im mora trajati 70 sati, uključujući pet sati individualne vožnje.

(6) Ovlašteni centar za osposobljavanje vozača kandidatu koji je djelomično ili u cijelosti prošao teoretsku i praktičnu obuku za stjecanje početnih kvalifikacija dužan je izdati odgovarajuću potvrdu o završenoj obuci.

(7) Na kraju osposobljavanja u ovlaštenom ispitnom centru provodi se provjera znanja vozača koja mora sadržavati barem po jedno pitanje iz sadržaja svakog područja navedenog na popisu predmeta iz Priloga 1. ovoga Pravilnika.

Ubrzano stjecanje početne kvalifikacije

Članak 7.

(1) Ubrzana početna kvalifikacija mora trajati ukupno 140 sati i obuhvaćati poduku iz svih predmeta navedenih na popisu iz Priloga 1. ovoga Pravilnika.

(2) Svaki kandidat za vozača mora, u pratnji instruktora zaposlenog u odobrenom centru za osposobljavanje vozača, odraditi najmanje 10 sati individualne vožnje u vozilu odgovarajuće kategorije koje ispunjava barem zahtjeve za testna vozila utvrđene u Direktivi 2006/126/EZ.

(3) Samostalnoj vožnji iz stavka 2. ovoga članka mogu pristupiti kandidati koji imaju položen vozački ispit odgovarajuće kategorije, odnosno važeću vozačku dozvolu.

(4) Svaki kandidat za vozača smije voziti najviše četiri sata od 10 sati individualne vožnje na posebnom terenu ili visokokvalitetnom simulatoru kako bi se ocijenila njegova osposobljenost za racionalnu vožnju na temelju sigurnosnih propisa, posebno s obzirom na upravljanje vozilom u različitim uvjetima na cesti i promjenama tih uvjeta ovisno o vremenskim prilikama, dobu dana ili noći te sposobnost optimizacije potrošnje goriva.

(5) Vozači koji obavljaju prijevoz tereta koji svoju djelatnost proširuju ili mijenjaju kako bi prevozili putnike ili obrnuto, a koji posjeduju SSO iz članka 11.a stavka 6. Zakona, ne moraju ponavljati zajednički dio početne kvalifikacije, nego samo dijelove koji su posebni za novu kvalifikaciju, a obuka im mora trajati 35 sati, uključujući dva i pol sata individualne vožnje.

(6) Ovlašteni centar za osposobljavanje vozača kandidatu koji je djelomično ili u cijelosti prošao teoretsku i praktičnu obuku za stjecanje početnih kvalifikacija dužan je izdati odgovarajuću potvrdu o završenoj obuci.

(7) Na kraju osposobljavanja u ovlaštenom ispitnom centru provodi se provjera znanja vozača koja mora sadržavati barem po jedno pitanje iz sadržaja svakog područja navedenog na popisu predmeta iz Priloga 1. ovoga Pravilnika.

Stjecanje početne kvalifikacije kroz srednjoškolsko obrazovanje

Članak 8.

Kandidati mogu steći početnu kvalifikaciju kroz srednjoškolski program obrazovanja za zanimanje »Vozač motornog vozila« kao i kroz druge vrste obrazovanja ili osposobljavanja, uz uvjet da program obrazovanja ili osposobljavanja obuhvaća sadržaje navedene u popisu predmeta iz Priloga 1. ovoga Pravilnika

Stjecanje početne kvalifikacije za vozače B kategorije

Članak 9.

Početna kvalifikacija za upravljanje autotaksi vozilima, vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem te vozilima za koje je potrebna vozačka dozvola B kategorije, a kojima se obavlja linijski, posebni linijski, mikroprijevoz, shuttle ili povremeni prijevoz putnika stječe se polaganjem teorijskog ispita znanja sadržanih u Programu iz Priloga 2. ovoga Pravilnika.

Najava termina stručnog osposobljavanja za stjecanje početnih kvalifikacija

Članak 10.

(1) Ovlašteni centri za osposobljavanje vozača dužni su najaviti termine osposobljavanja, najmanje osam dana prije njihovog održavanja.

(2) Najava termina osposobljavanja podrazumijeva dostavu sljedećih podataka:

1. planirani početak osposobljavanja

2. raspored sati osposobljavanja po danima

3. popis predavača po predmetima i po danima

4. lokaciju izvođenja nastave osposobljavanja

5. prometno vježbalište za izvođenje osposobljavanja

6. popis vozila na kojima će se provoditi osposobljavanje i

7. planirani završetak osposobljavanja.

Prijava kandidata i vođenje evidencije

Članak 11.

(1) Ovlašteni centri za osposobljavanje dužni su najmanje dva dana prije početka osposobljavanja vozača za stjecanje početne kvalifikacije Ministarstvu dostaviti obavijest o kandidatima.

(2) Obavijest o kandidatima iz stavka 1. ovoga članka za stjecanje početne kvalifikacije obuhvaća sljedeće podatke:

1. Ime i prezime kandidata

2. Datum rođenja

3. OIB

4. Broj vozačke dozvole

5. Vozačku kategoriju za koju se provodi osposobljavanje

(3) Ovlašteni centri vode dnevnu evidenciju prisutnosti kandidata programu osposobljavanja.

Članak 12.

Ministarstvo vodi evidenciju odobrenih centara za osposobljavanje vozača koja sadrži najmanje sljedeće podatke:

1. Podaci o centru za osposobljavanje vozača:

a) OIB

b) naziv i sjedište pravne osobe, odnosno ime i prezime fizičke osobe – obrtnika i sjedište obrta

c) adresu prostora u kojem se provodi postupak osposobljavanja

d) adresu prometnog vježbališta

e) registarske oznake motornih vozila koja se koriste u postupku osposobljavanja

2. Popis stručnih osoba koje provode postupak osposobljavanja:

a) ime i prezime

b) OIB

3. Datum izdavanja rješenja o ovlaštenju za rad centra za osposobljavanje

4. Datum ukidanja rješenja o ovlaštenju za rad centra za osposobljavanje.

IV. ISPITNI CENTRI

Članak 13.

(1) Pravne osobe i fizičke osobe – obrtnici mogu dobiti ovlaštenje za provjeru znanja za stjecanje početnih kvalifikacija za vozače iz članka 5. stavak 1. Zakona ako ispunjavaju uvjete propisane člankom 11.a stavak 4. Zakona.

(2) Pravne i fizičke osobe – obrtnici mogu dobiti ovlaštenje za provjeru znanja za stjecanje početnih kvalifikacija za vozače iz članka 5. stavci 2. i 3. Zakona ako ispunjavaju uvjete propisane člankom 11.a stavak 5. Zakona.

(3) Zahtjevi za izdavanje rješenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka zajedno sa svim potrebnim dokazima podnose se Ministarstvu.

(4) Povjerenstvo iz članka 3. stavka 2. ovoga Pravilnika uvidom u priloženu dokumentaciju i po potrebi provedenim očevidom utvrđuje ispunjavanje uvjeta za izdavanje rješenja za provođenje ispita za stjecanje početnih kvalifikacija za vozače iz članka 5. stavak 1. ili vozače iz članka 5. stavaka 2. i 3. Zakona.

(5) O utvrđenim činjenicama sastavlja se Zapisnik.

(6) Rješenje kojim se pravna i fizička osoba-obrtnik ovlašćuje za obavljanje poslova ispitnog centra donosi se na prijedlog Povjerenstva iz članka 3. stavka 2. ovoga Pravilnika.

Članak 14.

(1) Ispitni centar iz članka 11.a. stavka 4. Zakona provodi teorijsku i praktičnu provjeru znanja, vještina i sposobnosti za stjecanje početne kvalifikacije za vozače iz članka 5. stavka 1. Zakona.

(2) Ispitni centar iz članka 11.a. stavka 5. Zakona provodi teorijski ispit za stjecanje početne kvalifikacije za vozače iz članka 5. stavaka 2. i 3. Zakona.

(3) Za provedbu ispita ispitni centar može, u slučaju potrebe, angažirati i osobe koje nisu zaposlenici ispitnog centra, temeljem posebnog ugovora kojim se definiraju međusobna prava i obaveze u smislu provedbe ispita iz ovoga Pravilnika.

Provedba ispita za stjecanje početnih kvalifikacija

Članak 15.

(1) Ispit za stjecanje početnih kvalifikacija za vozače iz članka 5. stavak 1. Zakona obavlja se polaganjem njegovog teorijskog i praktičnog dijela.

(2) Teorijski dio ispita iz stavka 1. ovoga članka mora trajati najmanje četiri nastavna sata odnosno najmanje 180 minuta, a sastoji se iz dva dijela i to od:

– pitanja koja uključuju odabir između više ponuđenih odgovora i pitanja koja zahtijevaju izravan odgovor ili kombinacije tih dviju vrsta pitanja i

– zadataka s praktičnim primjerima.

(3) Praktični dio ispita iz stavka 1. ovoga članka mora trajati najmanje dva nastavna sata odnosno 90 minuta, a sastoji se iz dva dijela i to od:

– ispita za ocjenu osposobljenosti za racionalnu vožnju u skladu s prometnim propisima i sigurnosnim pravilima, koji se u pravilu provodi na svim vrstama cesta, a koje ceste imaju različite stupnjeve intenziteta prometnih tokova na koje kandidati mogu u praksi naići te u uvjetima različitih obilježja i gustoće prometnih tokova, pri čemu vrijeme vožnje mora biti optimalno iskorišteno, tako da se kandidati mogu ocijeniti iz svih područja s kojima će se susretati u praksi, u trajanju od najmanje 60 minuta, i

– provjere praktičnih znanja, u trajanju od najmanje 30 minuta, koja obuhvaća sadržaje iz Priloga 1. ovoga Pravilnika pri čemu vozilo koje se koristi za provedbu ispita mora ispunjavati zahtjeve koji su posebnim propisima utvrđeni za ispitna vozila.

(4) Uz praktični dio ispita iz stavka 3. ovoga članka može se provesti i ispit na simulatoru vožnje, kako bi se ocijenila osposobljenost za racionalnu vožnju sukladno prometnim propisima i sigurnosnim pravilima u različitim simuliranim uvjetima na cesti, ovisno o promjenama vremenskih prilika tijekom dana ili noći.

(5) Ispit iz stavka 4. ovoga članka smije trajati najviše 30 minuta i to vrijeme se uračunava u ukupno trajanje praktičnog dijela ispita.

(6) Praktičnom dijelu ispita može pristupiti kandidat koji ima položen vozački ispit za odgovarajuću kategoriju vozila, odnosno koji ima vozačku dozvolu odgovarajuće kategorije.

(7) Kandidat koji obavlja djelatnost prijevoza tereta, a želi promijeniti ili proširiti djelatnost na prijevoz putnika ili obratno, mora položiti teorijski dio ispita koji nije polagao te položiti i praktični dio ispita za pojedinu kategoriju vozila u cijelosti.

(8) Sadržaj ispita za stjecanje početnih kvalifikacija iz ovoga članka mora biti u skladu sa odredbama Priloga 1. ovoga Pravilnika.

Provedba ispita za stjecanje početne kvalifikacije za vozače vozila B kategorije

Članak 16.

(1) Ispit za stjecanje početnih kvalifikacija za upravljanje autotaksi vozilima, vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem kao posebni oblik prijevoza te vozilima za koje je potrebna vozačka dozvola B kategorije, a kojima se obavlja linijski, posebni linijski, mikroprijevoz, shuttle ili povremeni prijevoz putnika obavlja se polaganjem ispita iz poznavanja propisa kojima se regulira autotaksi prijevoz i ostalih prometnih propisa, koji se sastoji samo od teorijskog dijela.

(2) Teorijski dio ispita ne smije trajati više od dva nastavna sata odnosno 90 minuta.

(3) Teorijski ispit sastoji se od pitanja koja uključuju odabir između više ponuđenih odgovora i pitanja koja zahtijevaju izravan odgovor ili kombinacije tih dviju vrsta pitanja.

(4) Sadržaj ispita za stjecanje početnih kvalifikacija za vozače iz stavka 1. ovoga članka, mora biti u skladu sa odredbama Priloga 2. ovoga Pravilnika.

Izdavanje i obrasci svjedodžbi o stečenoj stručnoj osposobljenosti

Članak 17.

(1) Kandidatu koji je uspješno položio teorijski i praktični dio ispita iz članka 7. stavka 2. Zakona i kandidatu koji je početnu kvalifikaciju stekao kroz srednjoškolski program obrazovanja se izdaje Svjedodžba o stručnoj osposobljenosti o početnim kvalifikacijama (u daljnjem tekstu: SSO o početnim kvalifikacijama) na obrascu iz Priloga 3. ovoga Pravilnika.

(2) Kandidatu koji je uspješno položio teorijski i praktični dio ispita sukladno odredbama članka 7. stavka 4. Zakona izdaje se Svjedodžba o stručnoj osposobljenosti o ubrzanim početnim kvalifikacijama (dalje: SSO-a o ubrzanim početnim kvalifikacijama) na obrascu iz Priloga 4. ovoga Pravilnika.

(3) Kandidatu iz članka 7. stavka 3. Zakona, SSO o početnim kvalifikacijama izdaju srednje škole ili druge ovlaštene organizacije za provedbu srednjoškolskog obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila«, nakon obrane završnog rada na kraju srednjoškolskog programa obrazovanja za to zanimanje.

(4) Kandidatu koji je uspješno položio teorijski ispit iz članka 7. stavka 7. Zakona, izdaje se SSO o početnim kvalifikacijama za vozila B kategorije na obrascu iz Priloga 5. ovoga Pravilnika.

(5) Podaci o izdanim SSO iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka u roku od najviše osam dana od dana izdavana dostavljaju se Ministarstvu radi vođenja evidencije o izdanim svjedodžbama.

Vođenje evidencije ispitnih centara

Članak 18.

(1) Ministarstvo vodi evidenciju odobrenih ispitnih centara koja sadrži sljedeće podatke:

1. Podaci o ispitnom centru:

a) naziv i sjedište pravne osobe, odnosno fizičke osobe – obrta

b) OIB

c) adresu prostora u kojem se provodi teorijski dio ispita

d) adresu prometnog vježbališta na kojem se provodi praktični dio ispita

e) registarske oznake motornih vozila koja se koriste u postupku ispitivanja.

2. Popis stručnog kadra koji provodi postupak ispitivanja:

a) ime i prezime

b) OIB

3. Datum izdavanja rješenja o davanju ovlasti za obavljanje poslova ispitnog centra

4. Datum ukidanja rješenja o davanju ovlasti za obavljanje poslova ispitnog centra.

(2) Ministarstvo vodi evidenciju srednjih škola i drugih ovlaštenih organizacija za provedbu srednjoškolskog obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« koje imaju status ispitnog centra koja sadrži sljedeće podatke:

a) naziv i sjedište srednje škole

b) adresu prometnog vježbališta na kojem se provodi praktični dio ispita

c) registarske oznake motornih vozila koja se koriste u postupku ispitivanja.

Visina naknade za polaganje ispita

Članak 19.

Odluku o visini naknade za polaganje ispita za stjecanje početnih kvalifikacija vozača donosi ispitni centar, pri čemu naknada za polaganje ispita ne može biti viša od 1.000,00 kuna kada se ispit sastoji samo od teorijskog dijela odnosno 3.000,00 kuna kada se ispit sastoji od teorijskog i praktičnog dijela.

V. PROVEDBA PERIODIČNE IZOBRAZBE

Sadržaj periodične izobrazbe

Članak 20.

(1) Periodičnu izobrazbu provode ovlašteni centri za osposobljavanje vozača, a sastoji se od obuke vozača koji imaju SSO o početnim kvalifikacijama, SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama i vozača koji su izuzeti obveze stjecanja početne kvalifikacije u skladu s člankom 7. stavkom 5. Zakona.

(2) Periodična izobrazba vozača provodi se svakih pet godina pohađanjem obveznog tečaja iz svih područja navedenih u Prilogu 1. ovoga Pravilnika, u trajanju od najmanje 35 nastavnih sati, u blokovima od po najmanje sedam sati koji se mogu raspodijeliti na dva uzastopna dana.

(3) Periodična izobrazba može se dijelom provoditi i na simulatoru vožnje.

Najava provedbe periodične izobrazbe

Članak 21.

(1) Ovlašteni centri za osposobljavanje dužni su najaviti termine periodične izobrazbe Ministarstvu, najmanje osam dana prije njihovog održavanja.

(2) Najava termina periodične izobrazbe podrazumijeva dostavu sljedećih podataka:

1. planirani početak osposobljavanja

2. raspored sati osposobljavanja po danima

3. popis predavača po predmetima i po danima

4. lokaciju izvođenja nastave osposobljavanja i

5. planirani završetak osposobljavanja.

Prijava kandidata i vođenje evidencije

Članak 22.

(1) Ovlašteni centar za osposobljavanje dužan je prije početka periodične izobrazbe Ministarstvu dostaviti sljedeće podatke o kandidatima:

1. Ime i prezime kandidata

2. Datum rođenja

3. OIB

4. Broj vozačke dozvole

5. Vozačku kategoriju za koju se provodi osposobljavanje

(2) Ovlašteni centar dužan je voditi dnevnu evidenciju provedene periodične izobrazbe što uključuje i evidenciju prisutnosti kandidata programu periodične izobrazbe.

Izdavanje Svjedodžbe o periodičnoj izobrazbi

Članak 23.

(1) Centar za osposobljavanje vozaču koji je prošao izobrazbu u trajanju od 35 sati izdaje Svjedodžbu o stečenoj periodičnoj izobrazbi (SSO o periodičnoj izobrazbi).

(2) Obrazac SSO o periodičnoj izobrazbi tiskan je uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio (Prilog 6).

VI. ODREDBE O OBRASCU EUROPSKE UNIJE ZA KVALIFIKACIJSKU KARTICU VOZAČA

Članak 24.

(1) Vozaču koji je početnu kvalifikacija ili periodičnu izobrazbu za vozača iz članka 5. stavak 1. Zakona stekao u Republici Hrvatskoj, a nema hrvatsku vozačku dozvolu, pravna osoba ovlaštena za izdavanje memorijskih kartica za tahografe, Agencija za komercijalnu djelatnost (u daljnjem tekstu: AKD) izdaje kvalifikacijsku karticu vozača u kojoj je oznakom Unije »95« označena odgovarajuća vozačka kategorija.

(2) Zahtjev za izdavanje kvalifikacijske kartice vozača podnosi se na obrascu koji u Prilogu 7. ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.

(3) Fizičke značajke kartice moraju biti u skladu s normama ISO 7810 i 7816-1.

(4) Načini provjere jesu li fizičke značajke kartice u skladu s međunarodnim standardima moraju biti u skladu s normom ISO 10373.

(5) Kartica mora ispunjavati jednake uvjete zaštite od krivotvorenja ili neovlaštenog rukovanja kao i vozačke dozvole.

(6) Kartica je dvostrana. Prva strana sadrži:

(a) naslov »kvalifikacijska kartica vozača«, otisnut velikim slovima na službenom jeziku ili službenim jezicima države članice koja izdaje karticu;

(b) naziv države članice EU koja izdaje karticu (neobvezno);

(c) razlikovnu oznaku države članice koja izdaje karticu, tiskanu u negativu na plavom pravokutniku i okruženu s 12 žutih zvjezdica; razlikovne oznake su sljedeće:

B: Belgija

BG: Bugarska

CZ: Češka

DK: Danska

D: Njemačka

EST: Estonija

GR: Grčka

E: Španjolska

F: Francuska

HR: Hrvatska

IRL: Irska

I: Italija

CY: Cipar

LV: Latvija

LT: Litva

L: Luksemburg

H: Mađarska

M: Malta

NL: Nizozemska

A: Austrija

PL: Poljska

P: Portugal

RO: Rumunjska

SLO: Slovenija

SK: Slovačka

FIN: Finska

S: Švedska

(d) informacije specifične za karticu, numerirane kako slijedi:

1. prezime imatelja;

2. ime imatelja;

3. datum i mjesto rođenja imatelja;

4. (a) datum izdavanja;

(b) datum isteka valjanosti;

(c) naziv tijela koje izdaje karticu (može se otisnuti na drugoj strani);

(d) broj različit od broja vozačke dozvole koji će se koristiti u upravne svrhe (neobvezno);

5. (a) broj vozačke dozvole;

(b) serijski broj;

6. fotografija imatelja;

7. potpis imatelja;

8. uobičajeno boravište ili poštanska adresa imatelja (neobvezno);

9. kategorije vozila za koja vozač ispunjava zahtjeve u pogledu početne kvalifikacije i periodičnog osposobljavanja;

(e) naslov »obrazac Europske unije« na jeziku ili jezicima države članice koja izdaje karticu, te naslov »vozačka kartica o kvalifikacijama« na ostalim službenim jezicima Unije, tiskan u plavoj boji tako da čini pozadinu kartice:

– tarjeta de cualificación del conductor

– карта за квалификация на водача

– Osvědčení profesní způsobilosti řidiče

– chaufføruddannelsesbevis

– Fahrerqualifizierungsnachweis

– juhi ametipädevuse kaart

– δελτίο επιμόρφωσης οδηγού

– driver qualification card

– carte de qualification de conducteur

– cárta cáilíochta tiomána

– kvalifikacijska kartica vozača

– carta di qualificazione del conducente

– vadītāja kvalifikācijas apliecība

– vairuotojo kvalifikacinė kortelė

– gépjárművezetői képesítési igazolvány

– karta ta’ kwalifikazzjoni tas-sewwieq

– kwalificatiekaart bestuurder

– karta kwalifikacji kierowcy

– carta de qualificação do motorista

– Cartela de pregătire profesională a conducătorului auto

– preukaz o kvalifikácii vodiča

– izkaznica o vozniških kvalifikacijah

– kuljettajan ammattipätevyyskortti

– yrkeskompetensbevis för förare.

(f) referentne boje:

– plava: Pantone Reflex blue,

– žuta: Pantone yellow;

(6) Druga strana sadrži:

a) 9. kategorije vozila za koja vozač ispunjava zahtjeve u pogledu početne kvalifikacije i periodičnog osposobljavanja;

10. usklađenu oznaku Unije »95« oznaku Zajednice kojom se potvrđuje da vozač ima potvrdu o stručnoj osposobljenosti (SSO);

11. prostor predviđen za eventualni unos od strane države članice koja izdaje karticu ključnih administrativnih podataka ili podataka koji se odnose na sigurnost prometa na cestama (neobvezno). Ako se podaci odnose na neku od stavki iz ovog Priloga, ispred tih podataka mora biti naveden odgovarajući broj rubrike.

(b) pojašnjenje numeriranih unosa navedenih na prvoj i drugoj strani kartice (barem unosa pod 1., 2., 3., 4.(a), 4.(b), 4.(c), 5.(a), 5.(b) i 10.).

(7) Obrazac kartice iz stavka 1. ovoga članka koju međusobno priznaju države članice Europske unije je u Prilogu 8. ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.

(1) Podatke o SSO o početnim kvalifikacijama i SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama izdanim do dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika, a nisu uneseni u informatički sustav Ministarstva, ispitni centri su dužni dostaviti Ministarstvu najkasnije do 30. lipnja 2022.

(2) Podatke o SSO svjedodžbama o periodičnoj izobrazbi vozača izdanim do dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika centri za osposobljavanje vozača dužni su dostaviti Ministarstvu najkasnije do 30. lipnja 2022.

(3) Podaci iz stavaka 1. i 2. ovoga članka moraju sadržavati: ime i prezime vozača, datum i mjesto rođenja, državljanstvo, mjesto prebivališta, datum i mjesto provjere znanja za stjecanje početnih kvalifikacija, podatak o vrsti prijevoza za koje je vozač stekao početne kvalifikacije odnosno prošao periodičnu izobrazbu, broj i datum izdavanja SSO o početnim kvalifikacijama ili potvrde o periodičnoj izobrazbi.

(4) Ispitni centri su dužni trajno čuvati dokumentaciju o stjecanju početnih kvalifikacija za vozače.

(5) Centri za osposobljavanje su dužni dokumentaciju o periodičnoj izobrazbi za vozače čuvati najmanje deset godina nakon izdavanja potvrde o periodičnoj izobrazbi.

(6) Visinu naknade za provedbu tečaja za stjecanja početne kvalifikacije provođenjem tečaja i polaganjem ispita i ubrzanim stjecanjem početnih kvalifikacija, te za provođenje periodične izobrazbe vozača utvrđuje Centar za osposobljavanje vozača.

(7) Osobe koje posjeduju srednjoškolsko obrazovanje u zanimanju »vozač motornog vozila« oslobođene su obveze stjecanja početne kvalifikacije za vozače iz članka 5. stavaka 2. i 3. Zakona.

Članak 26.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o početnoj i periodičnoj izobrazbi vozača (»Narodne novine«, br. 50/2018).

Članak 27.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/21-03/72 Urbroj: 530-08-1-4 Zagreb, 20. siječnja 2022.

Ministar Oleg Butković, v. r.

PRILOG 1

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA POČETNU I PERIODIČNU IZOBRAZBU VOZAČA

 

 

Minimalni zahtjevi – Područja – Sadržaji

Kategorije vozila

C1

C1E

C

CE

D1

D1E

D

DE

Dio 1. Popis područja – predmeta

1.

USAVRŠAVANJE RACIONALNE VOŽNJE, KOJA SE TEMELJI NA PROMETNIM PROPISIMA I SIGURNOSNIM PRAVILIMA

1.1.

Poznavanje obilježja prijenosnih sustava radi njihove optimalne iskorištenosti: dijagrami okretnog momenta, snage i specifične potrošnje motora, optimalno korištenje brojača okretaja, optimalni broj okretaja pri promjeni brzine, dijagrami omjera prijenosa mjenjača

X

X

X

X

X

X

X

X

1.2.

Poznavanje tehničkih obilježja i rada sigurnosnih kontrola za nadzor nad vozilom, smanjenje habanja na minimum i sprječavanja smetnji u radu: specifičnosti hidrauličkog vakuumskog sustava servo kočnica, ograničenje korištenja kočnica i usporivača, kombinirano korištenje kočnica i usporivača, bolje korištenje omjera brzine i prijenosa, korištenje inercije vozila, usporavanje i kočenje na nizbrdici, postupci u slučaju kvara primjena elektroničkih i mehaničkih uređaja kao što su elektronički program stabilnosti (ESP), napredni sustav za kočenje u nuždi (AEBS), protublokirajući kočioni sustav (ABS), sustav kontrole proklizavanja (TCS) i nadzorni sustavi u vozilu (IVMS) te drugi uređaji za pomoć u vožnji ili automatizaciju vožnje čija je upotreba odobrena.

X

X

X

X

X

X

X

X

1.3.

Sposobnost optimizacije potrošnje goriva: optimizacija potrošnje goriva primjenom znanja i iskustava iz točaka 1.1. i 1.2., važnost predviđanja protoka prometa, odgovarajući razmak u odnosu na druga vozila i korištenje momenta vozila, stalna brzina, miran način vožnje (smooth driving style) i odgovarajući tlak u gumama, kao i poznavanje inteligentnih prometnih sustava kojima se unaprjeđuje učinkovitost vožnje i pomaže pri planiranju ruta.

X

X

X

X

X

X

X

X

1.3.a

Sposobnost predviđanja i procjene rizika u prometu te prilagodba na rizike: svijest o različitim uvjetima na cesti, u prometu i vremenskim uvjetima te prilagođavanje njima, predviđanje predstojećih događaja; znanje o tome kako pripremiti i planirati putovanje tijekom neuobičajenih vremenskih uvjeta; poznavanje upotrebe povezane sigurnosne opreme i znanje o tome kada se mora odgoditi ili otkazati putovanje zbog ekstremnih vremenskih prilika; prilagođavanje rizicima u prometu, uključujući opasno ponašanje u prometu ili rastresenu vožnju (zbog korištenja elektroničkih uređaja, konzumiranja hrane ili pića itd.); prepoznavanje opasnih situacija i prilagodba njima te sposobnost nošenja sa stresom koji one izazivaju, posebice s obzirom na dimenzije i masu vozilâ i ranjive sudionike u cestovnom prometu, kao što su pješaci, biciklisti i motorna vozila na dva kotača; utvrđivanje mogućih opasnih situacija i pravilno tumačenje načina na koje se te potencijalno opasne situacije mogu pretvoriti u situacije u kojima više nije moguće izbjeći sudare te odabir i provedba radnji kojima se povećavaju sigurnosni razmaci u tolikoj mjeri da je još uvijek moguće izbjeći sudar u slučaju nastanka potencijalnih opasnosti.

X

X

X

X

X

X

X

X

1.4.

Sposobnost utovara vozila uzimajući u obzir sigurnosne propise i ispravnu upotrebu vozila: sile koje utječu na vozilo tijekom vožnje, upotreba prijenosnih odnosa mjenjača u skladu s opterećenjem vozila i karakteristikama ceste, upotreba automatskih sustava prijenosa, izračun nosivosti vozila ili skupine vozila, izračun ukupnog volumena, raspodjela opterećenja, posljedice preopterećenja osovine, stabilnost vozila i težište, vrste pakiranja i paleta; glavne kategorije robe koje je potrebno zaštititi, tehnike učvršćivanja i privezivanja, upotreba zaštitnih remena, provjera sredstava osiguranja, korištenje opreme za rukovanje teretom, postavljanje i uklanjanje cerade.

X

X

X

 

 

 

 

 

1.5.

Sposobnost osiguranja udobnosti i sigurnosti putnika: prilagođavanje uzdužnog i postranoga gibanja, poštovanje drugih sudionika u prometu, položaj na cesti, lagano kočenje, dinamika trzaja, korištenje posebnih infrastruktura (javne površine, namjenski trakovi), rješavanje sukoba između sigurne vožnje i drugih uloga vozača, interakcija s putnicima, posebnosti određenih skupina putnika (osobe s invaliditetom, djeca).

 

 

 

 

X

X

X

X

1.6.

Sposobnost utovara vozila uzimajući u obzir sigurnosne propise i ispravnu upotrebu vozila: sile koje utječu na vozilo tijekom vožnje, upotreba prijenosnih odnosa mjenjača u skladu s opterećenjem vozila i karakteristikama ceste, upotreba automatskih sustava prijenosa, izračun nosivosti vozila ili skupine vozila, raspodjela opterećenja, posljedice preopterećenja osovine, stabilnost vozila i težište.

 

 

 

 

X

X

X

X

2.

PRIMJENA PROPISA

 

 

 

 

 

 

 

 

2.1.

Poznavanje socijalnog okoliša cestovnog prometa i propisa koji ga uređuju: najdulja neprekinuta vožnja specifična za prijevoznu djelatnost; načela, primjena i posljedice uredbi (EZ) br. 561/2006 i (EU) br. 165/2014 Europskog Parlamenta i Vijeća; kazne za neupotrebu, nepravilnu upotrebu tahografa ili neovlašteno rukovanje tahografom; poznavanje socijalnog okoliša cestovnog prometa: prava i obveze vozačâ u pogledu početne kvalifikacije i periodičnog osposobljavanja.

X

X

X

X

X

X

X

X

2.2.

Poznavanje propisa o prijevozu tereta: operativne licencije; dokumenti koji se moraju nalaziti u vozilu; zabrana korištenja određenih cesta; naknade za korištenje cesta; obveze na temelju tipskih ugovora o prijevozu tereta; sastavljanje dokumenata od kojih se ugovor o prijevozu sastoji; dozvole za međunarodni prijevoz; obveze na temelju Konvencije o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom; sastavljanje međunarodnog teretnog lista; prelazak granica; otpremnici; posebni popratni dokumenti pri prijevozu tereta.

X

X

X

X

 

 

 

 

2.3

Poznavanje propisa o prijevozu putnika: prijevoz posebnih skupina putnika, sigurnosna oprema u autobusima, sigurnosni pojasevi, opterećenje vozila.

 

 

 

 

X

X

X

X

3.

ZDRAVLJE, SIGURNOST NA CESTI I ZAŠTITA OKOLIŠA, USLUGA, LOGISTIKA

 

3.1.

Upoznavanje vozača s rizicima na cesti i ozljedama na radu: svijest vozača o opasnostima na cesti, vrste ozljeda na radu u djelatnosti prijevoza, statistika o prometnim nesrećama na cesti, sudjelovanje vozača teretnih vozila i autobusa u prometnim nesrećama, posljedice po ljudske živote, te materijalne i financijske posljedice.

X

X

X

X

X

X

X

X

3.2.

Sposobnost sprječavanja kriminaliteta i trgovine ljudima: opće informacije, posljedice za vozače, preventivne mjere, kontrolni popis, propisi o odgovornosti prijevoznika.

X

X

X

X

X

X

X

X

3.3.

Sposobnost sprječavanja fizičkih rizika: ergonomska načela, rizične kretnje ili držanje tijela, fizička spremnost, vježbe rukovanja teretom, osobna zaštita.

X

X

X

X

X

X

X

X

3.4.

Svijest o važnosti fizičke i mentalne sposobnosti: načela zdrave, uravnotežene prehrane, djelovanje alkohola, droga ili drugih tvari, koje mogu utjecati na ponašanje, simptomi, uzroci, utjecaj umora i stresa, ključna uloga temeljnog ciklusa rad/odmor.

X

X

X

X

X

X

X

X

3.5.

Sposobnost procjenjivanja krizne situacije: ponašanje u izvanrednim situacijama, ocjena stanja, izbjegavanje komplikacija prometne nesreće, pozivanje pomoći, pomoć ozlijeđenima i pružanje prve pomoći, ponašanje u slučaju požara, evakuacija putnika iz teretnog vozila/autobusa, osiguravanje sigurnosti putnika, ponašanje u slučaju napada i osnovna načela pripreme izvješća o nesreći.

X

X

X

X

X

X

X

X

3.6.

Sposobnost prilagodbe ponašanja poboljšanju ugleda poduzeća: ponašanje vozača i ugled poduzeća, važnost standarda usluga vozača za poduzeće, uloge vozača i osoba s kojima je vozač u kontaktu ili s kojima se susreće, održavanje vozila, organizacija rada, komercijalne i financijske posljedice spora.

X

X

X

X

X

X

X

X

3.7.

Poznavanje gospodarskih uvjeta cestovnog prijevoza roba i organizacije tržišta: cestovni prijevoz u usporedbi s drugim načinima prijevoza (konkurencija, otpremnici), različite aktivnosti u cestovnom prometu (prijevoz za tuđi račun, prijevoz za vlastite potrebe, pomoćne prijevozne aktivnosti), organizacija glavnih vrsta prijevozničkih poduzeća i pomoćnih prijevoznih aktivnosti, različite prijevozne specijalizacije (cisterne, prijevoz pri određenoj temperaturi, opasne tvari, prijevoz životinja itd.), promjene u sektoru (diversifikacija usluga koje se pružaju, željeznice i ceste, podugovaranje itd.).

X

X

X

X

 

 

 

 

3.8.

Poznavanje gospodarskih uvjeta cestovnog prijevoza putnika i organizacije tržišta: cestovni prijevoz putnika u usporedbi s drugim načinima prijevoza putnika (željeznica, osobni automobili), različite aktivnosti povezane s cestovnim prijevozom putnika, podizanje svijesti o invaliditetu, prelazak granica (međunarodni prijevoz), organizacija glavnih vrsta trgovačkih društava za cestovni prijevoz putnika.

 

 

 

 

X

X

X

X

 

 

 

PRILOG 2

 

Minimalni zahtjevi – Područja – Sadržaji

1.

USAVRŠAVANJE RACIONALNE VOŽNJE KOJA SE TEMELJI NA PROMETNIM PROPISIMA I SIGURNOSNIM PRAVILIMA

1.1.

Poznavanje obilježja prijenosnih sustava vozila radi njihove optimalne iskorištenosti:

dijagrami okretnog momenta, snage i specifične potrošnje motora, optimalno korištenje brojača okretaja, optimalni broj okretaja pri promjeni brzine, dijagrami omjera prijenosa mjenjača

1.2.

Sposobnost optimizacije potrošnje goriva:

1.3.

Sposobnost osiguravanja sigurnosti i udobnosti putnika:

ostalih sudionika u prometu, podjela cesta, položaj vozila na cesti, sigurno kočenje, korištenje posebnih infrastruktura (javne površine, vozne trake za posebne svrhe), rješavanja nesuglasja između sigurne vožnje i ostalih uloga vozača, interakcija i komunikacija s putnicima, osobitosti određenih skupina putnika (osobe s invaliditetom, djeca).

2.

PRIMJENA PROPISA

2.1.

Poznavanje prometnih i sigurnosnih propisa (Zakon o sigurnosti prometa na cestama).

2.2.

Poznavanje propisa o prijevozu putnika: prijevoz posebnih skupina putnika, sigurnosna oprema u vozilima, sigurnosni pojasevi, opterećenje vozila.

2.3.

Poznavanje propisa kojima su uređeni radni odnosi (Zakon o radu i podzakonski akti kojma je uređeno radno vrijeme, vođenje evidencije o radu i drugo)

3.

ZDRAVLJE, SIGURNOST NA CESTI, ZAŠTITA OKOLIŠA, USLUGA

3.1.

Upoznavanje vozača s rizicima na cesti i ozljedama na radu: svijest vozača o opasnostima na cesti, vrste ozljeda na radu u djelatnosti prijevoza, statistika o prometnim nesrećama na cesti, sudjelovanje vozača autotaksi vozila u prometnim nesrećama, posljedice po ljudske živote, te materijalne i financijske posljedice.

3.2.

Sposobnost sprječavanja fizičkih rizika: ergonomska načela, rizične kretnje ili držanje tijela, fizička spremnost, osobna zaštita.

3.3.

Svijest o važnosti fizičke i mentalne sposobnosti: načela zdrave, uravnotežene prehrane, djelovanje alkohola, droga ili drugih tvari, koje mogu utjecati na ponašanje, simptomi, uzroci, utjecaj umora i stresa, ključna uloga temeljnog ciklusa rad/odmor.

3.4.

Sposobnost procjenjivanja krizne situacije: ponašanje u izvanrednim situacijama, ocjena stanja, izbjegavanje komplikacija prometne nesreće, pozivanje pomoći, pomoć ozlijeđenima i pružanje prve pomoći, ponašanje u slučaju požara, evakuacija putnika iz vozila, osiguravanje sigurnosti putnika, ponašanje u slučaju napada i osnovna načela pripreme izvješća o nesreći.

3.5.

Sposobnost prilagodbe ponašanja poboljšanju ugleda poduzeća: ponašanje vozača i ugled poduzeća, važnost standarda usluga vozača za poduzeće, uloge vozača i osoba s kojima je vozač u kontaktu ili s kojima se susreće, održavanje vozila, organizacija rada, komercijalne i financijske posljedice spora.

 

 

PRILOG 3

PRILOG 4

PRILOG 5

PRILOG 6

PRILOG 7

PRILOG 8

OBRAZAC EUROPSKE UNIJE ZA KVALIFIKACIJSKU KARTICU VOZAČA

 

 

 

Copyright © Ante Borić