Baza je ažurirana 17.062024. 

zaključno sa NN 71/24

Poslovni broj:12 Gž Zk-1082/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja „V. i k. O.“ d.o.o OIB:..., O. I.. G. K. 14, zastupan po direktoru B. P., a on po punomoćniku B. G. odvjetniku iz O., protiv protustranke  P. M. O.:..., Z. 34 i protustranke P. A., OIB:... Ž. V. O., radi uknjižbe prava služnosti, povodom žalbe predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Z-11424/2019 (ranije poslovni broj Z-8423/2018) od 2. ožujka 2020., dana 7. siječnja 2022.,

 

r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Z-11424/2019 (Z-8423/2018) od 2. ožujka 2020.

 

II. Nalaže se brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga u zk.ul. 256 k.o. S.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjski sud odbio je prigovor predlagatelja i potvrdio rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Z-8423/2019 od 9. rujna 2019. kojim je odbijen prijedlog predlagatelja radi uknjižbe prava stvarne služnosti polaganja cjevovoda na dijelovima nekretnina upisanih u zk.ul. 256 k.o. S. i to nekretninama čk.br. 1719/1, 1719/3, 1765/1 i 1764/2 sve temeljem Ugovora o nepotpunom izvlaštenju i upisu prava služnosti od 29. siječnja 2018. zaključenog između predlagatelja i protustranaka koje su suvlasnice predmetnih nekretnina i to protustranka M. P. u 117/9600 dijelova, a protustranka A. P. u  83/9600 dijelova. Prigovor je odbijen u bitnome što su navedene nekretnine upisane kao suvlasništvo i osoba koje nisu obuhvaćene ispravom temeljem koje je zatražen upis, a služnost se ne može zasnovati na idealnom dijelu neke nekretnine niti u korist idealnog dijela druge nekretnine jer se radi o pravu koje je nedjeljivo kako na aktivnoj tako i na pasivnoj stvari, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 186. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV),  rješenje VS RH br. Rev-194/2008 i odluku Ustavnog suda RH  br. U-III-633/10.

 

2. Protiv navedenog rješenja predlagatelj podnosi žalbu u kojoj ističe da upisi u zemljišnim knjigama kakvi egzistiraju za k.o. S. ne odražavaju stvarno stanje vlasništva i posjeda pa je upisan velik broj osoba koje su umrle, nepoznatog su prebivališta i boravišta ili su u tijeku dugački sudski postupci oko utvrđenja prava vlasništva. Osporava da bi se odluke VSRH I Ustavnog suda RH na koje se poziva prvostupanjski sud odnosile na u ovom postupku sporno pitanje i da je navedene odluke sud pogrešno protumačio, a  osim toga radi se o projektu od šireg društvenog značenja zbog čega smatra da su stečeni svi uvjeti za provedbu postupka izvlaštenja što je predlagatelj  želio riješiti s dostupnim upisanim suvlasnicima. Predlaže usvojiti žalbu i odrediti provedbu zatraženog upisa prijedlogom.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Iako je točna tvrdnja predlagatelja da se odluke VSRH i Ustavnog suda na koje se u obrazloženju pozvao prvostupanjski sud ne odnose na sporno pitanje može li se samo na suvlasničkom dijelu nekretnine dopustiti osnivanje i uknjižba prava služnosti, valja reći da je Ustavni sud ocjenjujući pretpostavke za dopuštenje revizije glede vrijednosti predmeta spora u koliko se radi o  suvlasnicima nekretnine  naveo „potrebno je prethodno odrediti pravnu narav instituta stvarne služnosti, te shodno tome utvrditi radi li se o djeljivoj ili nedjeljivoj činidbi… pa polazeći od navedenog, stvarne služnosti u pravnoj teoriji smatraju se nedjeljivim pravom. One terete cijelu poslužnu nekretninu i vezane su sa cijelom povlasnom nekretninom pa pojedini suvlasnik ne može osnovati služnost na svom odgovarajućem suvlasničkom dijelu. Prema tome, nedjeljiva je i obveza da se u nečiju korist osnuje služnost puta jer se služnost ne može osnivati na dijelove. Stoga, kada više osoba kao suvlasnici ili suposjednici »dijele« pravo služnosti, oni imaju jednaka prava (čl. 186. st. 1. ZV-a), riječ je o sadržajno nedjeljivoj činidbi u pogledu izvršavanja koje svi ovlaštenici prava (tuženici kao suvlasnici odnosno suposjednici) imaju jednaka prava“.

 

4.1. Uvidom u z.k. izvadak za nekretnine na kojima predlagatelj predlaže upis prava služnosti polaganja cjevovoda razvidno je da je pravni posao temeljem kojeg se traži upis – Ugovor o nepotpunom izvlaštenju i upis prava služnosti zaključen sa  M. P. i A. P. koje su suvlasnice u 117/9600 odnosno 83/9600 dijela predmetnih nekretnina, a pored njih još 14 drugih suvlasnika, a trasa vodovoda zahvaća dio čk.br. 1719/1 u duljini od 11,19 m i površinu od 85 m2, dio čk.br. 1719/3 u duljini od 0,00 m i površini od 18 m2, dio čk.br. 1765/1 u duljini od 0,00 m i površini od 5 m2 i čk.br.1764/2 u duljini od 0,00 m i površini 115 m2, te da „protustranke  dozvoljavaju da se u zemljišnim knjigama na njihov suvlasnički dio upiše nepotpuno izvlaštenje i pravo služnosti polaganja cjevovoda… „

 

4.2 Prema odredbi čl. 36. st. 1. ZV-a ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, a prema čl. 186. st. 4. ZV-a kad je povlasna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih ima jednako pravo izvršavanja stvarnih služnosti u korist povlasne nekretnine; a kad je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik služnosti koja tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo, odnosno svaki mora propuštati radnje glede poslužne nekretnine koje bi bile suprotne tuđem pravu stvarne služnosti. Kako pravni posao na kojem predlagatelj temelji svoj prijedlog nije zaključen sa svim suvlasnicima to na trasi vodovoda koja obuhvaća točno određene dijelove nekretnine nisu samo naznačene protustranke suvlasnici već i ostalih 14 upisanih suvlasnika pa se i bez njihove suglasnosti na predmetnim nekretninama ne može zasnovati pravo služnosti polaganja cjevovoda. Činjenica da kako žalbom tvrdi predlagatelj zemljišnoknjižno stanje nije sređeno, upisan je veliki broj suvlasnika nepoznatog boravišta, glede prava vlasništva vode se sporovi…, nema nikakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Uz navedeno valja reći da na nekretninama koje su predmet ovog postupka za sve upisane suvlasnike navedene su i njihove adrese, a za pojedine (osim uz naznačene protustranke)  i njihov OIB.

 

5. Zbog navedenog žalbu  predlagatelja valjalo je odbiti osnovom  čl. 128. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013, 108/2017) i potvrditi  pobijano prvostupanjsko rješenja, ujedno naložiti i brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i žalbe u zk.ul.  256 k.o. S.

 

Varaždin, 7. siječanj 2022.

 

 

Copyright © Ante Borić