Baza je ažurirana 01.12.2022. 

zaključno sa NN 138/22

NN 1/2022 (3.1.2022.), Odluka o donošenju Izmjena Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. – 2022. godine

Vlada Republike Hrvatske

1

Na temelju članka 31. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske »Narodne novine« br. 150/11., 119/14., 93/16. i 116/18.) i članka 109., a u vezi s člankom 172. Zakona o gospodarenju otpadom (»Narodne novine«, broj 84/21.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. prosinca 2021. donijela

ODLUKU

O DONOŠENJU IZMJENA PLANA GOSPODARENJA OTPADOM REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE 2017. – 2022. GODINE

I.

Donose se Izmjene Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. – 2022. godine »Narodne novine«, broj 3/17.)

Izmjene Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. – 2022. godine nalaze se u privitku ove Odluke i njezin su sastavni dio.

II.

Zadužuje se Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja da o donošenju ove Odluke upozna sva relevantna tijela koja sudjeluju u provedbi Izmjena Plana iz točke I. ove Odluke.

III.

Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/21-04/419

Urbroj: 50301-05/27-21-3

Zagreb, 30. prosinca 2021.

Predsjednik mr. sc. Andrej Plenković, v. r.

PRIJEDLOG IZMJENA PLANA GOSPODARENJA OTPADOM REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE 2017. – 2022. GODINE

KRATICE

U ovom dokumentu se koriste sljedeće kratice:

 

BDP

Bruto domaći proizvod

CGO

Centri za gospodarenje otpadom

CS

Civilni sektor

COVID-19 pandemija

Pandemija bolesti uzrokovane SARS-CoV-2 virusom

EE

Električni i elektronički uređaji i oprema

EU

Europska unija

FZOEU

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

GIO

Gorivi otpad (gorivo dobiveno iz otpada)

HGK

Hrvatska gospodarska komora

HOK

Hrvatska obrtnička komora

HV

Hrvatske vode

ISZO

Informacijski sustav zaštite okoliša

JLS

Jedinice lokalne samouprave

JP(R)S

Jedinice područne (regionalne) samouprave

KO

Komunalni otpad

MBO

Mehaničko-biološka obrada

MPGI

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine

MGPO

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta

MINFIN

Ministarstvo financija

MP

Ministarstvo poljoprivrede

MINZDR

Ministarstvo zdravstva

MKO

Miješani komunalni otpad

MMPI

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture

MUP

Ministarstvo unutarnjih poslova

MINGOR

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

NN

Narodne novine

NRT

Najbolje raspoložive tehnike

OPKK

Operativni program konkurentnost i kohezija

PCB

Poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili

PKO

Posebne kategorije otpada

PU

Privatna ulaganja

RH

Republika Hrvatska

ROO

Registar onečišćavanja okoliša

Zavod

Zavod za zaštitu okoliša i prirode

ZGO

Zakon o gospodarenju otpadom

 

 

 

1. UVOD

Usvajanjem dva akcijska plana EU-a za kružno gospodarstvo, »Zatvaranje petlje – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo« (Closing the loop – An EU action plan for the Circular Economy) 2015. godine koji je jedan od temeljnih dokumenata Europskog zelenog plana (European Green Deal) i »Akcijski plan za čistiju i konkurentniju Europu« (Action plan For a Cleaner and More Competitive Europe) 2020., na europskoj razini omogućava ubrzani prijelaz na kružno gospodarstvo. Kružno gospodarstvo ima za cilj očuvanje vrijednosti resursa i proizvoda u gospodarstvu što je dulje moguće, a stvaranje otpada svedeno je na minimum.

Jedna od mjera uvedenih prvim Akcijskim planom za kružno gospodarstvo bila je revizija postojećeg zakonodavstva EU o otpadu. Uvođenje ove mjere imalo je za cilj: jačanje sprječavanja nastanka otpada, posebice prevencije hrane i morskog otpada; jačanje proširene odgovornosti proizvođača; poticanje recikliranja i ponovne uporabe (osobito komunalnog i ambalažnog otpada); te postupno ukidanje odlaganja otpada. U svibnju 2018. ova revizija zakonodavstva o otpadu rezultirala je usvajanjem četiri nove Direktive o otpadu, poznate kao »paket o otpadu« kojima je izmijenjeno šest postojećih direktiva o otpadu:

− Direktiva (EU) 2018/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 150, 14. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2018/849)

− Direktiva (EU) 2018/850 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada (SL L 150, 14. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2018/850)

− Direktiva (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu (SL L 150, 14. 6. 2018.) (u daljnjem testu: Direktiva (EU) 2018/851)

− Direktiva (EU) 2018/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 150, 14. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2018/852).

Ovim direktivama su utvrđeni novi viši ciljevi za odvajanje i recikliranje otpada i smanjenje odlaganja otpada do 2035. godine, a rok za prijenos u nacionalno zakonodavstvo bio je 5. srpnja 2020.

Nadalje, kao dio Europske strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu, u lipnju 2019. godine donesena je Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2019/904) s mjerama za jednokratne plastične proizvode koje uključuju zabranu stavljanja na tržište, označavanje proizvoda, proširenu odgovornost proizvođača, informiranje javnosti i dr., a rok za prijenos u nacionalno zakonodavstvo bio je do 3. srpnja 2021.

Nacionalno zakonodavstvo je usklađeno s navedenim direktivama kroz Zakon o gospodarenju otpadom (»Narodne novine«, broj 84/2021) (Zakon).

Ovim Zakonom propisuju se mjere u svrhu ostvarenja ciljeva Europskog zelenog plana i Akcijskog plana za kružno gospodarstvo kojima je gospodarenje otpadom integrirano u kružno gospodarstvo.

Iz područja gospodarenja otpadom posebno važnim se smatraju mjere Europskog zelenog plana koje podržavaju ispunjavanje postojećih nacionalnih obveza koje proizlaze iz spomenutih direktiva EU-a o otpadu, a posebice ciljeva do 2035. godine određenih izmjenom Okvirne direktive o otpadu – povećanje odvajanja i recikliranja otpada na 65% i smanjenje odlaganja otpada na 10 %.

Osim navedenih posebnih mjera kojima se daje prioritet sprječavanju, ponovnoj uporabi i recikliranju otpada prije odlaganja na odlagališta, direktivama iz »paketa o otpadu« uvedeni su dodatni zahtjevi koje moraju biti uključeni u planove gospodarenja otpadom država članica i programe za sprječavanje nastanka otpada.

Vezano za plan gospodarenja otpadom, a u skladu s odredbama članka 28. i članka 29. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22. 11. 2008.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu (SL L 150, 14. 6. 2018.); (u daljnjem tekstu: Okvirna direktiva o otpadu), Republika Hrvatska je 2017. godine, na temelju Zakona o održivom gospodarenju otpadom (»Narodne novine«, broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19), donijela Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. – 2022. godine (»Narodne novine«, broj 3/17) (u daljnjem tekstu: PGO 2017-2022) koji uključuje Odluku o implementaciji Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. – 2022. godine (u daljnjem tekstu: Odluka). Sastavni dio PGO 2017-2022 je Plan sprječavanja nastanka otpada (u daljnjem tekstu: PSNO). Članak 30. Okvirne direktive o otpadu propisuje obvezu ocjenjivanja nacionalnih planova gospodarenja otpadom i programa za sprječavanje nastanka otpada najmanje svakih šest godina te reviziju prema potrebi.

Radi usklađenja sa spomenutim zahtjevima EU-a u pogledu sadržaja i novih mjera zakonodavstva o otpadu, potrebno je izmijeniti PGO 2017 – 2022. Osim uključivanja načela kružnog gospodarstva u gospodarenje otpadom, ove izmjene PGO 2017 – 2022 je važna i u kontekstu programiranja i planiranja korištenja sredstava EU-a za sljedeće višegodišnje financijsko programsko razdoblje, 2021. – 2027.

Ove izmjene Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. – 2022. godine donose se samo za 2022. godinu kao zadnju godinu u ovom planskom razdoblju radi usklađenja s novim ciljevima i politikama u gospodarenju otpadom, dok će novi Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za sljedeće plansko razdoblje 2023. – 2029. godine biti u potpunosti utemeljen na ciljevima do 2035. godine.

2. METODOLOGIJA

PGO 2017 – 2022 definira osam ciljeva gospodarenja otpadom za razdoblje 2017. – 2022.

Za postizanje svakog cilja u PGO 2017 – 2022 su definirane mjere koje se moraju provesti, odgovorna tijela za njihovu provedbu, zahtjeve za financiranjem i mogući izvor sredstava te rok za provedbu.

PSNO kao dio PGO 2017 – 2022 definira dodatnu posebnu skupinu mjera koje imaju za cilj isključivo pridonijeti postizanju cilja 1, podcilja 1.1. PGO 2017 – 2022. Ove mjere su posebno osmišljene kako bi pridonijele sprječavanju nastanka sljedećih kategorija otpada: biootpad, građevinski otpad, komunalni otpad, električni i elektronički otpad te otpad od papira i kartona.

Odluka definira projekt/aktivnosti za provedbu svake mjere iz PGO 2017 – 2022, rokove za njihovu provedbu, odgovorna tijela i dionike, izvor financiranja i pokazatelje praćenja učinka. U Odluci su također definirani projekti/aktivnosti za realizaciju mjera PSNO, i određene su dodatne aktivnosti sprječavanja nastanka otpada.

Nadalje, procijenjena je učinkovitost ciljeva PGO 2017 – 2022 i njihovo usklađenje s EU ciljevima, napredak implementacije PGO 2017 – 2022 i usklađenost mjera i aktivnosti definiranih u PGO 2017 – 2022 sa zakonodavstvom EU o otpadu.

Temelj za procjenu ciljeva PGO 2017 – 2022 bila je provjera njihove usklađenosti s politikom EU o otpadu. Nadalje, razmotrena je njihova učinkovitost prvenstveno u pogledu mogućnosti praćenja njihovog postizanja i povezivanja s kvantitativnim ciljevima EU-a.

Provedena je kvantitativna analiza kako bi se procijenio napredak provedbe i postizanje svakog projekta/aktivnosti definirane prema pokazateljima uspješnosti. Analize su obuhvatile i procjenu financijskog napretka u odnosu na sredstva koja su planirana.

Analiza je pokazala da su mjere/aktivnosti/projekti definirani u PGO 2017 – 2022 i Odluci takve prirode da predstavljaju temelje za provedbu politika EU-a o otpadu i donose koristi za okoliš, a uobičajeno se prakticiraju u drugim državama članicama EU-a (uspostavljanje infrastrukture za odvojeno prikupljanje i tretman, opremanje sustava za odvojeno prikupljanje korisnih frakcija, provođenje kampanja podizanja svijesti javnosti o sprječavanju nastanka otpada, uvođenje naknada za otpad itd.). Stoga provedene kvalitativne analize predstavljaju dovoljno pouzdanu metodu za procjenu korisnosti i djelotvornosti mjera/aktivnosti/projekata PGO 2017 – 2022 i Odluke.

Važno je naglasiti da evaluacija nije provedena na način da se ocjenjuje uspjeh svakog pojedinog projekta. Npr. analiza pripremljenih studija izvedivosti za pojedine projekte nije bila predmet ove ocjene.

Na temelju rezultata ocjene napretka provedbe i ocjene korisnosti i usklađenosti mjera/aktivnosti/projekata sa zahtjevima zakonodavstva EU-a, u ovom dokumentu su dani prijedlozi za 2022. godinu.

U tablici u nastavku je odnos ciljeva EU-a te ciljeva, mjera i aktivnosti definiranih u PGO 2017 – 2022 i Odluci.

Odnos ciljeva i mjera za postizanje ciljeva EU-a definiranih u PGO 2017 – 2022 i u Odluci

 

EU Direktiva

EU cilj

Mjera iz PGO 2017 – 2022

Aktivnost / projekt iz Odluke o implementaciji

PGO 2017 – 2022 cilj 1. UNAPRJEĐENJE SUSTAVA GOSPODARENJA KOMUNALNIM OTPADOM

Podcilj 1.1. – Smanjenje ukupne količine proizvedenog komunalnog otpada za 5%

Direktiva (EU) 2018/851

Do 31. prosinca 2023. biootpad odvojiti i reciklirati na izvoru ili zasebno prikupljati. Spriječavanje stvaranja nastanka otpada.

M 1.1.1 Mjere definirane Planom sprječavanja nastanka otpada

M 1.1.2. Uspostava centara za ponovnu uporabu

M 1.1.3. kućno kompostiranje

1.1.1. – 1.1.3. 1.2.1. – 1.2.3.; 1.2.4.;

1.3.1.; 1.3.2.; 1.4.1.; 1.4.2.; 1.5.1.;

1.6.1. – 1.6.3.; 1.7.1., 1.7.2.; 1.8.1.; 1.8.2.; 1.9.1. – 1.9.3.;

2.1. -2.5.;

3.1.

Podcilj 1.2. – Odvojeno prikupiti 60% komunalnog otpada (prvenstveno papir, karton, staklo, plastika, metal, biootpad i dr.)

Direktiva (EU) 2018/851

Do 2020. pripremiti se za ponovnu uporabu i reciklirati – otpadni materijali barem papir, metal, plastika i staklaoiz kućanstava, a moguće i iz drugog izvorra, ako su ti tokovi otpada slični otpadu iz kućanstva, minimalno 50 % po težini

Do 2025. – minimalno 55 % t

Do 2030. – minimalno 60 % t

Do 2035. – minimalno 65 %

Do 1. siječnja 2025. uspostaviti odvojeno prikupljanje tekstila.

M 1.2.1. Nabava opreme, vozila i plovila za odvojeno prikupljanje papira, kartona, metala, plastike, stakla i tekstila

M 1.2.2. Izgradnja postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog papira, kartona, metala, stakla, plastike i dr. (sortirnica)

M 1.2.3. Izgradnja reciklažnih dvorišta

M 1.2.4. Uvođenje naplate prikupljanja i obrade miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada po količini

M 1.2.5. Jačanje tržišta otpada namijenjenog recikliranju

M 1.2.6 Izgradnja postrojenja za recikliranje

4.1. – 4.22.;

5.1.; 5.2.;

6.1. – 6.3.;

7.1.-7.3.;

8.1.; 8.2.

Podcilj 1.3 – Odvojeno prikupiti 40% biootpada iz komunalnog otpada

Direktiva (EU) 2018/851

Do 31. prosinca 2023. biootpad odvojiti i reciklirati na izvoru ili zasebno prikupljati.

M 1.3.1. Izrada kriterija kvalitete i označavanja komposta i digestata

M 1.3.2. Nabava opreme i vozila za odvojeno prikupljanje biootpada

M 1.3.3. Izgradnja postrojenja za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada

9.1.;

10.1. – 10.3.

Podcilj 1.4 – Odložiti manje od 25% komunalnog otpada

Direktiva (EU) 2018/850

Do 2020. odlagati na odlagališta manje od 35% biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997.

Do 2035. smanjiti odlaganje na najviše 10% nastalog komunalnog otpada (po težini)

M 1.4.1. Uvođenje naknade za odlaganje otpada

M 1.4.2. Praćenje udjela biorazgradivog otpada u miješanom komunalnom otpadu

M 1.4.3. Interventna mjera za smanjenje odlaganja komunalnog otpada nastalog u Gradu Zagrebu

M 1.4.4. Interventna mjera za smanjenje odlaganja komunalnog otpada nastalog u Gradu Splitu

M 1.4.5. Izgradnja centara za gospodarenje otpadom

M 1.4.6. Planiranje energetske oporabe otpada

11.1. -11.3.;

12.1.; – 12.3.; 13.1.; 13.2.;

14.1. – 14.3.; 15.1.,

15.3. – 15.10; 16.1.

PGO 2017 – 2022 cilj 2. UNAPRJEĐENJE SUSTAVA GOSPODARENJA POSEBNIM KATEGORIJAMA OTPADA

Podcilj 2.1 – Odvojeno prikupiti 75% građevnog otpada

Direktiva (EU) 2018/851

Do 2020. pripremiti se za ponovnu uporabu, recikliranje i oporabu drugog materijala, uključujući nasipavanje, 70% neopasnog građevinskog otpada i otpada za rušenje, isključujući prirodni materijal ključnog broja otpada 17 05 04.

M 2.1.1. Izrada akcijskog plana za odvojeno prikupljanje i recikliranje građevnog otpada

M 2.1.2. Izgradnja i opremanje reciklažnih dvorišta za građevni otpad

17.; 18.

Podcilj 2.2 – Uspostaviti sustav gospodarenja otpadnim muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda

Direktiva (EU) 2018/851

Odvojeno prikupljanje otpada i nemiješanje s drugim otpadom ili drugim materijalima različitih svojstava.

Zaštita zdravlja ljudi i okoliša.

M 2.2.1. Akcijski plan za korištenje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda na pogodnim površinama

M 2.2.2. Uspostaviti sustav gospodarenja muljem

19., 20.1.

Podcilj 2.3 – Unaprijediti sustav gospodarenja otpadnom ambalažom

Direktiva 2018/852 (EU)

Otpadna ambalaža:

Od 2008. godine:

– Reciklirati 55 % – 80 % ambalažnog otpada po težini.

– Oporaba (uključujući oporabu energije) 60 % ambalažnog otpada po težini.

– Reciklirati određene materijale u ambalažnom otpadu, po težini: 60 % stakla i papira i kartona; 50 % metala; 22,5 % plastike (računajući isključivo materijal koji se ponovno reciklira u plastiku); 15 % drva

Najkasnije do 31. prosinca 2025. reciklirati 65 % ambalažnog otpada po težini.

Stope recikliranja za određene materijale u ambalažnom otpadu su:

• 50 % plastike; • 25 % drva; • 70 % željeznih metala; • 50 % aluminija; • 70 % stakla; • 75 % papira i kartona;

Najkasnije do 31. prosinca 2030. reciklirati 70 % ambalažnog otpada po težini.

Stope recikliranja za određene materijale u ambalažnom otpadu: • 55 % plastike; • 30 % drva; • 80 % željeznih metala; 60 % aluminija; • 75 % stakla; • 85 % papira i kartona.

Do 31. prosinca 2024. moraju se uspostaviti EPR sheme za sav ambalažni otpad.

Od 31. prosinca 2019. razina godišnje potrošnje ne smije prelaziti 90 lakih plastičnih vrećica za nošenje po osobi, a od 31. prosinca 2025. godine 40 lakih plastičnih vrećica za nošenje po osobi ili identične ciljeve određene težinom. Vrlo lagane plastične vrećice za nošenje mogu se isključiti iz nacionalnih ciljeva potrošnje. ILI/I Od 31. prosinca 2018. lagane plastične vrećice za nošenje ne pružaju se besplatno na prodajnom mjestu robe ili proizvoda, osim ako se ne primijene jednako učinkoviti instrumenti. Vrlo lagane plastične vrećice za nošenje mogu se isključiti iz ovih mjera. SUPD:

Do 2025. osigurati odvojeno prikupljanje za recikliranje, količine boca za piće (do 3L, uključujući njihove poklopce i poklopce) koje su izrađene od polietilen tereftalata kao glavne komponente (»PET boce«) 77 % takvih pojedinačnih – koristiti proizvode od plastike koji su stavljeni na tržište u određenoj godini po težini, a do 2029. godine 90%. Od 2025. osigurati da »PET boce« sadrže najmanje 25% reciklirane plastike, izračunate kao prosjek za sve PET boce stavljene na tržište na teritoriju države članice; i od 2030. udio reciklirane plastike od najmanje 30%

M 2.3.1. Unaprjeđenje i analiza postojećeg sustava gospodarenja otpadnom ambalažom

21.1.; 21.2.

Podcilj 2.4 – Uspostaviti sustav gospodarenja morskim otpadom

Direktiva (EU) 2018/851 D

Sprječavanje stvaranja morskog otpada Zaustaviti stvaranje morskog otpada kao doprinos ostvarenju UN -ovog cilja 14 održivog razvoja (očuvati i održivo koristiti oceane, mora i morske resurse za održivi razvoj)

M 2.4.1 Identifikacija lokacija i izvora nastanka morskog otpada i identifikacija lokacija nakupljenog morskog otpada na morskom dnu

M 2.4.2. Uspostava sustava sprječavanja, prikupljanja i zbrinjavanja morskog otpada, kao integralnog djela sustava gospodarenja otpadom u RH

M 2.4.3. Interventno prikupljanje i zbrinjavanje morskog otpada

M 2.4.4. Uspostava suradnje sa susjednim ili drugim državama vezano za onečišćenje morskim otpadom

22. – 25.

Podcilj 2.5 – Uspostaviti sustav gospodarenja otpadnim brodovima, podrtinama i potonulim stvarima na morskom dnu

Direktiva (EU) 2018/851

Odvojeno prikupljanje otpada i nemiješanje s drugim otpadom ili drugim materijalima različitih svojstava.

Zaštita zdravlja ljudi i okoliša.

M 2.5.1. Uspostava sustava gospodarenja otpadnim brodovima

26.

Direktiva (EU) 2018/851

Uredba (EU) br. 1257/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o recikliranju brodova i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1013/2006 i Direktive 2009/16/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 330/1, 10. 12. 2013.)

Odvojeno prikupljanje otpada i nemiješanje s drugim otpadom ili drugim materijalima različitih svojstava.

Zaštita zdravlja ljudi i okoliša.

M 2.5.2. Identifikacija lokacija podrtina i potonulih stvari na morskom dnu sa izradom katastra

M 2.5.3. Identifikacija sadržaja i količine opasnih tvari i eksplozivnih sredstava u podrtinama i potonulim stvarima na morskom dnu koje prijete onečišćenjem morskog okoliša ili sigurnosti pri korištenju mora kao resursa (ulja, goriva, maziva, zaostalo oružje i eksplozivne naprave i dr.)

M 2.5.4 Sanacija podrtina i potopljenih stvari na morskom dnu koje su u vlasništvu RH

M 2.5.5 Interventna sanacija podrtina i potopljenih stvari na morskom dnu i njihovog sadržaja

M 2.5.6. Unaprijediti normativne standarde i postupke za hitne intervencije na podrtinama i potopljenim stvarima na morskom dnu

27. – 31.

Podcilj 2.6 – Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada

Direktiva (EU) 2018/851

Odvojeno prikupljanje otpada i nemiješanje s drugim otpadom ili drugim materijalima različitih svojstava

Kontrola opasnog otpada. Zabrana miješanja opasnog otpada

M 2.6.1 Unaprjeđenje sustava gospodarenja medicinskim otpadom

M 2.6.2. Izrada Studije procjene količine otpada koji sadrži azbest po županijama

32.1.; 33.

Direktiva (EU) 2018/850

Ispunjavanje tehničkih uvjeta za odlagališta.

M 2.6.3. Izgradnja odlagališnih ploha za odlaganje građevnog otpada koji sadrži azbest

34.

Direktiva (EU) 2018/849, 2020/362, 2020/363

Do siječnja 2015.:

– Ponovna uporaba i recikliranje godišnje najmanje 85% prosječne težine vozila

– Ponovna uporaba i oporaba godišnje najmanje 95% prosječne težine vozila.

M 2.6.4. Unaprjeđenje sustava gospodarenja posebnim kategorijama otpada (otpadnim vozilima, otpadnim baterijama i akumulatorima, otpadnim gumama, EE otpadom, uljima)

35.1.

Direktiva 2018/849

Minimalne stope prikupljanja:

Do 26. rujna 2012. – 25%

Do 26. rujna 2016. – 45%

Procesi recikliranja postići će sljedeće minimalne učinkovitosti recikliranja:

Od rujna 2011.:

– Recikliranje 65% prosječne težine olovnih baterija i akumulatora, uključujući recikliranje sadržaja olova u najvećem stupnju koji je tehnički izvediv, a izbjegavajući prekomjerne troškove;

– Recikliranje 50 % prosječne težine ostalih otpadnih baterija i akumulatora

35.2.

Direktiva 2018/849

Minimalne godišnje stope za odvojeno prikupljanje OEEO:

Od 2019. godine:

65% prosječne stope EEO stavljene na tržište, izračunate na temelju:

– ukupne težine prikupljene OEEO;

– prosječna težina EEO koja se stavlja na tržište u prethodne tri godine.

ili

85% OEEO-a proizvedenog na području država članica.

Države članice mogu odabrati koji od ova dva ekvivalentna načina mjerenja cilja žele primijeniti

Od kolovoza 2018.:

Recikliranje/priprema za ponovnu uporabu/oporabu 55% – 85% ovisno o kategoriji OEEO.

35.4.

Direktiva (EU) 2018/851

Odvojeno prikupljanje otpada i nemiješanje s drugim otpadom ili drugim materijalima različitih svojstava.

Ispunjenje uvjeta za odvojeno sakupljanje i obradu. Zaštita zdravlja ljudi i okoliša.

 

35.3.; 35.5.; 35.6.

PGO 2017 – 2022 cilj 3. – UNAPRJEĐENJE SUSTAVA GOSPODARENJA OPASNIM OTPADOM

Direktiva (EU) 2018/851

Odvojeno prikupljanje otpada i nemiješanje s drugim otpadom ili drugim materijalima različitih svojstava. Kontrola opasnog otpada. Zabrana miješanja opasnog otpada.

M 3.1. Analiza postojećih i potrebnih kapaciteta za obradu opasnog otpada

36.

PGO 2017 – 2022 cilj 4. – SANACIJA LOKACIJA ONEČIŠĆENIH OTPADOM

Direktiva (EU) 2018/850

Do kraja 2018. sva postojeća odlagališta u RH moraju biti u skladu sa zahtjevima Direktive o odlagalištima.

M 4.1. Izrada Plana zatvaranja odlagališta neopasnog otpada

M 4.2. Sanacija odlagališta neopasnog otpada

37.1.; 37.2.; 38.

Direktiva (EU) 2018/851

Zaštita zdravlja ljudi i okoliša

M 4.3 Identifikacija novih lokacija onečišćenih opasnim otpadom (»crne točke«)

M 4.4. Sanacija lokacija onečišćenih opasnim otpadom (»crne točke«)

M 4.5. Sanacija lokacija onečišćenih otpadom odbačenim u okoliš

39.1.; 39.2.;

40.1. – 40.7.;

41.

PGO 2017 – 2022 cilj 5. – PROVOĐENJE IZOBRAZNO-INFORMATIVNIH AKTIVNOSTI

Direktiva (EU) 2018/851

Kampanje za podizanje svijesti javnosti

M 5.1. Izrada Programa izobrazno-informativnih aktivnosti o održivom gospodarenju otpadom

M 5.2. Provedba aktivnosti predviđenih Programom izobrazno-informativnih aktivnosti o održivom gospodarenju otpadom

M 5.3. Provedba nacionalne kampanje na temu održivog gospodarenja otpadom

42.1.; 42.2.;

43.;

44.1.; 44.2.

PGO 2017 – 2022 cilj 6. – UNAPRJEĐENJE INFORMACIJSKOG SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM

Direktiva (EU) 2018/851

Praćenje i provjeravanje usklađenosti s EPR obvezama. Vođenje evidencije. Registracija.

M 6.1. Izrada i/ili unaprjeđenje aplikacija koje su dio informacijskog sustava gospodarenja otpadom

M 6.2. Izrada informacijskog sustava FZOEU za pripremu i provedbu projekata

45.1. – 45.6.;

46.

PGO 2017 – 2022 CILJ 7. – UNAPRJEĐENJE NADZORA NAD GOSPODARENJA OTPADOM

Direktiva (EU) 2018/851

Inspekcija, kontrola

M 7.1. Izobrazba svih sudionika uključenih u nadzor gospodarenja otpadom

M 7.2. Analiza i redefiniranje nadležnosti nadzora u gospodarenju otpadom

47.1.; 47.2.;

48.1.; 48.2.

PGO 2017 – 2022 cilj 8. UNAPRJEĐENJE UPRAVNIH POSTUPAKA U GOSPODARENJU OTPADOM

Direktiva (EU) 2018/851

Izdavanje dozvola i izuzeća od zahtjeva za dozvole

M 8.1 Unaprjeđenje sustava i postupaka izdavanja dozvola za gospodarenje otpadom

49.1.; 49.2.

 

 

 

3. STANJE GOSPODARENJA OTPADOM U REPUBLICI HRVATSKOJ

3.1 SPRJEČAVANJE NASTANKA OTPADA I PONOVNA UPORABA

Proces strateškog usmjeravanja prema kružnom gospodarstvu ostvaruje se različitim mjerama u lancu proizvodnje, potrošnje i gospodarenja otpadom, čime se otpad nastoji vratiti u gospodarski ciklus. Osim mjera vezanih uz otpad i gospodarenje otpadom, područje zanimanja proširuje se na proizvode (izuzetno važnu ulogu ima eko-dizajn proizvoda), proizvodnju i potrošnju, uz snažniji razvoj međusektorske suradnje i djelovanja.

U promatranom razdoblju (od 1995. do 2020. godine) vidljivi su značajni pomaci u primjeni reda prvenstva u gospodarenju otpadom, što znači davanje prednosti sprečavanju nastanka otpada, ponovnoj uporabi proizvoda i recikliranju otpada umjesto zbrinjavanja otpada spaljivanjem ili odlaganjem na odlagališta.

Intenzivnije se provode izobrazno-informativne aktivnosti za građane, jačanje svijesti i odgovornosti proizvođača proizvoda, promocija ponovne uporabe proizvoda, omogućavanje uvjeta za razvoj tržišta sekundarnih sirovina te praćenje sprečavanja nastanka otpada.

Ako se promatra razdoblje od 2015. do 2020. godine, vrijednosti gospodarskih pokazatelja pokazuju da je gospodarski rast u navedenom razdoblju bio brži od rasta količina komunalnog otpada. Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća je od 2015. do 2020. godine porasla za ukupno 18 %, dok je u istom razdoblju količina nastalog komunalnog otpada porasla samo za 2,4 %. Stoga se u promatranom razdoblju može govoriti o blagom razdvajanju gospodarskog rasta od rasta količina komunalnog otpada (Slika 1.).

Izvor: DZS, obrada MINGOR, 2021.

Slika 1. Intenzitet stvaranja komunalnog otpada, prema prosječnoj isplaćenoj neto plaći od 1995 do 2020. godine

Republika Hrvatska (u daljnjem tekstu: RH), je jedna od zemalja s najnižim nastankom komunalnog otpada u EU po stanovniku. Ipak, kako nije ostvareno planirano smanjenje komunalnog otpada, potrebno je daljnje poticanje projekata i aktivnosti s ciljem sprječavanja nastanka otpada te povećanje udjela sredstava dodijeljenih projektima sprečavanja nastanka otpada i čistije proizvodnje u ukupnom nacionalnom sufinanciranju projekata iz područja gospodarenja otpadom.

Značajno smanjenje nastanka otpada od određenih proizvoda na okoliš postiže se od 2005. godine kroz primjenu sustava za posebne kategorije otpada kojim upravlja Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: FZOEU), a rezultati kojih su prikazani u poglavljima ovog Plana koja se odnose na ambalažni otpad, otpadna ulja, baterije i akumulatore, otpadna vozila, gume te električni i elektronički otpad.

Komunalni otpad i njegove biorazgradive frakcije su u fokusu zanimanja, pa na nacionalnoj i lokalnoj razini jača suradnja svih dionika u provedbi aktivnosti sprječavanja nastanka otpada i odvajanja pojedinih frakcija otpada u kućanstvima, prvenstveno izobrazno-informativnim aktivnostima građana i poslovnog sektora, kroz različite komunikacijske kanale.

Na nacionalnoj razini, FZOEU provodi niz nacionalnih kampanja s ciljem izobrazbe i informiranja. Primjeri su:

– nacionalna kampanja »Za ljepšu našu«, provedena je na televiziji i radiju u 2019. i 2020. godini, a usmjerena je ka poticanju odvajanja otpada, poticanju ponovne uporabe, poticanju kompostiranja i smanjenja nastanka otpada od hrane. Vodi se Facebook stranica koja broji više od 10.000 pratitelja, a na kojoj se sustavno komuniciraju savjeti i teme vezane za odvojeno sakupljanje otpada i općenito poticanje smanjenja nastanka otpada.

– radijska kampanja »Ne zaboravi me« ciljano usmjerena na smanjenje korištenja jednokratnih plastičnih vrećica

– kampanja »I bez ukrasnog papira dar u srce dira« koja je usmjerena na smanjenje nastanka otpada u vrijeme blagdana i poticanje ponovne uporabe i odvajanja otpada.

– kampanja »Od starog novo, za dar od srca«, usmjerenu ka osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj djeci. Riječ je o nagradnom natječaju u kojem sudjeluju škole kroz koji se djecu kroz vođene aktivnosti potiče na promišljanje o odvajanju otpada i ponovnoj uporabi.

Nadalje, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (u daljnjem tekstu: MINGOR) je 2017. godine izradilo Program izobrazno-informativnih aktivnosti o održivom gospodarenju otpadom, a u 2018. godini temeljem javnog poziva započelo s dodjelom bespovratnih sredstava putem programa OPKK 2014-2020 za provedbu ovog Programa. Putem ugovora sklopljenih s 91 jedinica lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: JLS), sufinancirani su projekti i aktivnosti ukupne vrijednosti 53,6 milijuna kuna, a projekti i aktivnosti provodili su se na području 300-tinjak JLS-ova do kraja 2020. godine.

Informacije o ovim, kao i drugačije financiranim provedenim projektima i aktivnostima sprječavanja nastanka otpada, JLS prijavljuju putem Aplikacije za jedinice lokalne samouprave, dostupne na Portalu sprječavanja nastanka otpada kojeg vodi MINGOR.

U 2019. i 2020. godini putem aplikacije je evidentirano oko 620 projekata i aktivnosti sprječavanja nastanka otpada koje su provodile općine/gradovi (Slika 2.). Najveći broj projekata i aktivnosti prijavile su Varaždinska županija, Zagrebačka županija te Istarska županija. Aktivnosti koje su se najčešće provodile su izrada i distribucija letaka, radijske emisije, reklame, spotovi te izrada vodiča i brošura kojima se potiče građane na odvajanje otpada i sprečavanje nastanka otpada.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 2. Broj provedenih aktivnosti sprječavanja nastanka otpada u 2019. i 2020. godini na području JLS

MINGOR i FZOEU kontinuirano provode javne pozive te druge natječaje kojima se omogućuje sufinanciranje projekata izgradnje infrastrukture te provedba aktivnosti kojima se nastoji smanjiti učinak proizvoda tijekom čitavog životnog ciklusa, potaknuti primjena reda prvenstva gospodarenja otpadom te mogućnost višekratne uporabe proizvoda.

Kontinuirano se provode tematske konferencije i skupovi koji su usmjereni okupljanju predstavnika poslovne i stručne zajednice, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, komunalnih društava, nadležnih tijela te drugih sudionika sustava gospodarenja otpadom.

Za nove prioritetne teme kao što su otpad od hrane, otpad od plastike i morski otpad će u narednom razdoblju biti važno osigurati kvalitetnu provedbu mjera sprječavanja nastanka otpada ali i izraditi odgovarajuće metodologije praćenja provedbe i osiguravanja podataka, administrativnim metodama i statističkim istraživanjima. Primjer je pokretanje projekta »Unaprjeđenje podataka o otpadu od plastike u RH« koji treba unaprijediti postojeće i uspostaviti nove statistike o plastici i otpadu od plastike.

Vezano za otpad od hrane, u 2019. godini Ministarstvo poljoprivrede donijelo je i nositelj je Plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. godine, kojim se određuju mjere i aktivnosti kojima se djeluje na sprječavanje nastajanja otpada od hrane duž cijelog prehrambenog lanca. Tijekom 2020. godine MINGOR, kao tijelo nadležno za mjerenje otpada od hrane, provodi projekt statističkog istraživanja o količinama otpada od hrane u RH, sukladno metodologiji Europske komisije.

Razvoj tržišta sekundarnih sirovina unaprjeđuje se kroz aktivnosti na razvoju zajedničkih kriterija tj. standarda kvalitete za pojedine kategorije sekundarnih sirovina (npr. kompost) čime se osigurava da korisnici budu sigurni u kvalitetu sekundarnih sirovina, što će pospješiti i njihovo korištenje. Tome je značajno doprinijela primjena Pravilnika o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada, a u razdoblju od 2015. do 2020. godine vidljivo je značajno povećanje korištenja ova dva instrumenta koji utječu na smanjenje količina otpada.

U Očevidniku za ukidanje statusa otpada su u 2019. godini bile evidentirane ukupno 32 tvrtke (u 2015. godini ih je bilo osam) i 42 materijala za koja je odobreno ukidanje statusa otpada nakon obrade otpada. Ukupno prijavljena količina otpada koja je u svrhu ukidanja statusa otpada ušla na postupke oporabe u 2019. godini iznosila je 138.515 tona (u 2015. godini svega 50.792 tona) u čemu je najveći udio imao građevni otpad (30 %). Količina proizvedenog materijala/proizvoda kojima je po obradi ukinut status otpada u 2019. godini iznosi 147.053 tona (u 2015. godini iznosi 71.648 tona) pri čemu je najveći udio činio reciklirani agregat (36 %, dok je u prethodnim godinama, pa i 2015. godine najveći udio činio stakleni granulat).

U Očevidniku nusproizvoda (tvar ili predmet koji je nastao kao rezultat proizvodnog procesa čiji primarni cilj nije proizvodnja te tvari ili predmeta) je u 2019. godini evidentirano ukupno 178 tvrtki (u 2015. godini ih je bilo 44) te ukupno 188 nusproizvoda. Ukupno prijavljena količina nusproizvoda u 2019. godini iznosi 310.012 tona (u 2015. godini iznosi 94.839 tona) od čega najviše nusproizvoda od obrade drva (43 %), nusproizvoda biljnog podrijetla (22 %) te gnoja (17 %).

Od drugih mjera kojima se jača tržište sekundarnih sirovina treba izdvojiti ponovno pokretanje Burze otpada pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

U aktivnosti sprečavanja nastanka otpada ubraja se i ponovna uporaba predmeta i proizvoda koji nisu proglašeni otpadom i nisu ušli u sustav gospodarenja otpadom. Ovakve tokove otpada potrebno je pratiti jer će ih biti moguće uračunati kao doprinos ciljevima recikliranja. Osim planiranih centara za ponovnu uporabu, kao što je Centar za ponovnu uporabu u Prelogu kojeg vodi GKP Pre-kom d.o.o. postoji niz drugih kanala koji se mogu koristiti za prikupljanje podataka o ponovnoj uporabi (second-hand shopovi, internetske platforme i dr.).

Primjer je rabljena odjeća i obuća, koju najvećim dijelom prikupljaju humanitarne organizacije. Odličan potencijal za ponovnu uporabu imaju i rabljeni elektronički proizvodi, namještaj i građevni proizvodi.

U daljnjem razdoblju, potrebno je razviti metodologiju praćenja i provesti odgovarajuća statistička istraživanja za osiguravanje podataka o ponovnoj uporabi odabranih kategorija proizvoda.

3.2 PORIJEKLO, SASTAV, KATEGORIJE I VRSTE OTPADA

3.2.1 Ukupne količine otpada

U 2018. godini ukupna količina nastalog otpada (proizvodnog i komunalnog) iznosila je 5.543.310 tona. U odnosu na 2014. godinu, dolazi do povećanja količine za 48 %, a 5 % u odnosu na 2016. godinu čemu su najvećim dijelom uzrok nove procjene količina za građevni otpad i otpad od vađenja mineralnih sirovina. U ukupnoj količini nastalog otpada, neopasni otpad čini 97 % (5.368.960 tona), dok preostalih 3 % (174.350 tona) čini opasni otpad.

Obzirom na porijeklo otpada, najveći udio nastaje u kućanstvima (23 %, 1.293.535 tona), čime su obuhvaćene različite vrste otpada koje proizvode građani, od miješanog komunalnog otpada do drugih vrsta otpada kao što su npr. otpadna vozila, otpadni akumulatori, EE otpad, ambalažni otpad itd. Ako se promatraju gospodarske djelatnosti, najveći proizvođači otpada su sektor građevinarstva s udjelom od 23 % (1.259.569 tona), zatim djelatnost sakupljanja, obrade, zbrinjavanja otpada i oporabe materijala s udjelom od 13 % (699.552 tona) te sektor rudarstva i vađenja s udjelom 12 % (667.884 tona). Slijedi sektor poljoprivrede, šumarstva i ribarstva s udjelom od 10 % (550.471 tona), sektor prerađivačke industrije s udjelom od 9 % (491.150 tona) te sektor uslužnih djelatnosti s udjelom od 8 % (463.724 tona). Preostalih 2 % ukupno nastalog otpada odnosi se na otpad iz ostalih sektora, a to su sektor opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija (73.227 tona) te sektor trgovine na veliko ostacima i otpacima (44.198 tona). Treba napomenuti da su podaci o evidentiranim količinama otpada iz pojedinih sektora još uvijek nezadovoljavajuće kvalitete (građevinarstvo, poljoprivreda i sl.). Udjeli kućanstva i gospodarskih djelatnosti u ukupno nastalom otpadu prikazani su na slici 3.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 3. Udjeli pojedinih sektora u ukupno nastalom otpadu u 2018. godini

Kada se razmatraju vrste otpada, u ukupno nastalim količinama otpada najzastupljeniji je miješani otpad iz kućanstva i slični otpad iz drugih izvora (miješani komunalni otpad, glomazni otpad, otpad od čišćenja ulica itd.) (24 %), mineralni otpad uključujući i mineralni građevni otpad i otpad od rušenja (21 %), zemlja (11 %), metalni otpad (10 %), životinjske fekalije, urin i gnojivo (10 %), te otpadni papir i karton (5 %).

Obrađivači su u 2018. godini obradili ukupno 3.451.030 tona otpada (proizvodnog i komunalnog) preuzetog s područja RH odnosno 62 % od ukupno proizvedene količine otpada. Obrađeno je 10 % više otpada u odnosu na 2014. godinu, a 3 % u odnosu na 2016. godinu. Podaci se odnose na završne postupke obrade iza kojih ne slijedi daljnje postupanje s otpadom. Preostale količine proizvedenog otpada podvrgnute su predobradi odnosno pripremnim radnjama za završni postupak obrade, te su izvezene direktno ili nakon postupaka predobrade na finalnu obradu izvan RH, privremeno su uskladištene ili je riječ o neregistriranim načinima postupanja s otpadom, posebice kada je riječ o građevinom otpadu. Najveće količine u obrađenom otpadu čine nusproizvodi životinjskog porijekla u bioplinskim postrojenjima (gnoj i gnojovka), zatim otpadni metali, otpadni papir i karton te građevni otpad i otpad od rušenja.

Prikaz udjela završnih postupaka obrade otpada preuzetog s područja RH u ukupno obrađenom otpadu u 2018. godini prikazan je na slici 4.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 4. Udio postupaka oporabe/zbrinjavanja ukupnog otpada (proizvodnog i komunalnog) s područja RH u 2018. godini kod obrađivača otpada

Odlaganjem na odlagališta zbrinuto je 46 % (1.581.549 tona) od ukupne količine obrađenog otpada porijeklom s područja RH, dok je postupcima oporabe obrađeno 54 % (1.860.638 tona). U oporabi otpada najveći udio čini materijalna oporaba (49 %, 1.676.030 tona) dok se vrlo mali udio odnosi na postupke nasipavanja (4 %, 131.084 tona) kao što je korištenje građevnog otpada na odlagalištima otpada u tehničke svrhe pri krajobraznom uređenju ili kao pokrovni materijal te na postupke energetske oporabe (2 %, 53.524 tona). Oporaba otpada je porasla s 47 % u 2016. na 54 % u 2018. godini, a odlaganje otpada je smanjeno s 53 % u 2016. na 46 % u 2018. godini.

3.2.2 Opasni otpad

U 2018. godini evidentirano je 174.350 tona opasnog otpada, što je 34 % više nego 2014. godine kada je količina iznosila 130.239 tona, a neznatno povećanje u odnosu na 2016. godinu kad je količina iznosila 174.325 tona (Slika 5.). Za 2020. godinu ne očekuje se značajniji porast količina opasnog otpada.

U zadnjih nekoliko godina unaprjeđena je kvaliteta podataka, ali još uvijek se ne evidentiraju sve nastale količine opasnog otpada, koje su za godišnju razinu procijenjene na 200.000 – 220.000 tona[1](Projekt Phare 2006: »Development of Hazardous Waste Management System, including the identification and managemen of »hot spot« sites«).

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 5. Količine proizvedenog opasnog otpada u RH od 2012. do 2018. godine

Opasni otpad od posebnih kategorija čini najveći dio ukupnih količina opasnog otpada. Otpadna vozila i otpadni EE uređaji i oprema čine čak 36 % ukupnih količina opasnog otpada. Uz posebne kategorije otpada veliki udio u opasnom otpadu ima kemijski otpad (14 %).

Kada se promatra porijeklo nastalog opasnog otpada, uz kućanstva (32 %) najveći proizvođači opasnog otpada su sektor prerađivačke industrije (29 %) i sektor uslužnih djelatnosti (19 %). Iz sektora prerađivačke industrije proizvodnji opasnog otpada značajno doprinose djelatnosti proizvodnje koksa i rafiniranih naftnih proizvoda te proizvodnje metala i metalnih proizvoda. Količine opasnog otpada koje potječu iz sektora građevinarstva (13 %) također nisu zanemarive.

Vezano za gospodarenje opasnim otpadom, finalnim postupcima obrade u RH se obradi 46% nastalog opasnog otpada, i to uglavnom postupcima materijalne oporabe (39 %), dok su manje zastupljeni postupci energetske oporabe (5 %) i odlaganje na posebno pripremljena odlagališta odnosno kazete za azbest (2 %).

Preostale količine opasnog otpada su privremeno uskladištene, podvrgavaju se predobradi odnosno pripremnim radnjama iza kojih slijedi finalno zbrinjavanje otpada, te se izvoze direktno ili nakon postupaka predobrade na finalnu obradu izvan RH.

Na obradu izvan RH je u razdoblju od 2015. do 2020. godine prosječno upućeno oko 20.000 tona opasnog otpada godišnje, odnosno otprilike 10 % procijenjene proizvedene količine opasnog otpada.

Primarno se izvozi izmiješani kruti i tekući otpad koji sadrži opasne tvari, zatim otpadni olovni akumulatori cijeli ili zdrobljeni te različiti kemijski otpad. Uvoz opasnog otpada na oporabu u RH dozvoljen je pristupanjem RH u punopravno članstvo Europske Unije (u daljnjem tekstu: EU) 1. srpnja 2013. godine. Tijekom prve tri godine nisu uvezene velike količine opasnog otpada dok je 2016. godine zabilježen značajan porast uvoza. U razdoblju od 2018. do 2020. godine količina uvezenog opasnog otpada kreće se oko 6.000 tona, a najviše se uvoze otpadni olovni akumulatori.

3.2.3 Komunalni otpad

Komunalni otpad je miješani komunalni otpad i odvojeno sakupljeni otpad iz kućanstava, uključujući papir i karton, staklo, metal, plastiku, biootpad, drvo, tekstil, ambalažu, otpadnu električnu i elektroničku opremu, otpadne baterije i akumulatore te glomazni otpad, uključujući madrace i namještaj te miješani komunalni otpad i odvojeno sakupljeni otpad iz drugih izvora, ako je taj otpad sličan po prirodi i sastavu otpadu iz kućanstva. Komunalni otpad ne uključuje otpad iz proizvodnje, poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i akvakulture, sabirnih jama i sustava javne odvodnje i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, uključujući otpadni mulj, otpadna vozila i građevni otpad, pri čemu se ovom definicijom ne dovodi u pitanje raspodjela odgovornosti za gospodarenje otpadom između javnih i privatnih subjekata. Od 2015. godine do 2019. godine količine nastalog komunalnog otpada su u stalnom porastu, a godišnje količine nastalog komunalnog otpada kreću se između 1,6 i 1,8 milijuna tona (Slika 6.). U 2020. godini je zaustavljen trend porasta količina nastalog komunalnog otpada u RH kada su se količine smanjile za 6,5 % u odnosu na 2019. godinu. Više čimbenika je utjecalo na smanjenje ukupno nastalog komunalnog otpada u 2020. godini. Neki od čimbenika su: pandemija COVID-19 (zatvaranje škola, ugostiteljskih objekata, smanjen broj turističkih putovanja i noćenja i dr.), podizanje svijesti građana putem provedenih izobrazno-informativnih aktivnosti te paralelno s time nabava opreme za odvojeno sakupljanje otpada i kompostiranje (spremnici za odvojeno sakupljanje otpada, kućni komposteri) na mjestu nastanka koje također podižu svijest građana o količinama otpada koje stvaraju. Dodatno, daljnjim ulaganjima u opremanje odlagališta otpada s vagama sve manje obveznika procjenjuje količine otpada što ima za posljedicu i bolju kvalitetu evidencija.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 6. Godišnje količine proizvedenog komunalnog otpada u RH od 2015. do 2020. godine

Javna usluga prikupljanja komunalnog otpada u 2020. godini obuhvaćala je 99 % stanovništva RH, a sve općine i gradovi su provodili organizirano sakupljanje i odvoz komunalnog otpada. Ukupna količina nastalog komunalnog otpada u 2020. godini iznosila je 1.692.966 tona. Godišnja količina nastalog komunalnog otpada po stanovniku u RH u 2020. godini iznosila je 418 kilograma po stanovniku. Ako se promatraju količine nastalog komunalnog otpada po stanovniku s obzirom na porijeklo (županiju), može se uočiti nesrazmjer između »kontinentalnih« i »priobalnih« županija, koji se uglavnom može pripisati utjecaju turizma (Slika 7.). Kod pojedinih županija, osim utjecaja turizma, na odstupanje tih količina od prosječne vrijednosti za RH utjecaj ima svakako i neprovođenje vaganja, koje često rezultira nedovoljno dobrim procjenama količina. Udio neizvaganih količina u ukupno odloženom komunalnom otpadu u 2020. iznosi 8 %, što je poboljšanje u odnosu na 2015. kada je udio neizvaganog otpada iznosio 33 %. Godišnja količina nastalog komunalnog otpada po stanovniku u 2020. godini po županijama prikazana je na Slici 7.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 7. Godišnja količina nastalog komunalnog otpada po stanovniku u 2020., po županijama

 

Kao rezultat porasta broja turističkih noćenja, u razdoblju od 2015. do 2019. godine bilježi se porast količine komunalnog otpada koji nastaje u turizmu za 93 %. U 2020. godini dolazi do značajnog smanjenja turističkih noćenja kao posljedica pandemije COVID-19 te povezano s time dolazi i do pada količine komunalnog otpada iz turizma. Količina komunalnog otpada iz turizma u 2020. godini iznosi 83.794 tona što je manje od količine evidentirane za 2014. godinu. U uspješnim turističkim godinama količina komunalnog otpada iz turizma čini u prosjeku oko 9 % ukupnog komunalnog otpada. Odvojeno sakupljanje pojedinih vrsta komunalnog otpada (prvenstveno papir, staklo, plastika, metal) provodi se sakupljanjem s kućnog praga, putem spremnika na javnim površinama (zelenih otoka), reciklažnih dvorišta, trgovine na malo te putem uspostavljenih nacionalnih shema za posebne kategorije otpada.

Količine odvojeno sakupljenog komunalnog otpada[2](sve vrste komunalnog otpada osim miješanog komunalnog otpada, uključujući i mješoviti otpad poput glomaznog otpada i dr.) u RH od 2015. do 2020. godine u stalnom su porastu kao posljedica kontinuiranog ulaganja u nabavu i razvoj infrastrukture za odvojeno sakupljanje komunalnog otpada i provođenja izobrazno-informativnih aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti građana o njihovoj ulozi u stvaranju otpada i odvojenom prikupljanju otpada. U ukupnim količinama odvojeno sakupljenog komunalnog otpadu najveći udio čini otpadni papir i karton, glomazni otpad i biootpad (Slika 8.).

Količina odvojeno sakupljenog komunalnog otpada u 2020. godini iznosila je 694.159 tona. Najveći porast odvojenog prikupljanja komunalnog otpada u odnosu na prethodnu godinu zabilježen je za komunalni biootpad i to biorazgradivi otpad iz kuhinja i kantina prikupljen u organizaciji JLS u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Također se bilježi značajniji porast količina odvojenog sakupljanja otpada od metala, otpada od drva, glomaznog otpada te otpada od plastike.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 8. Količine odvojeno sakupljenog komunalnog otpada (ukupno, pojedine vrste) u RH od 2015. do 2020. godine

Kada se razmatra udio odvojeno sakupljenog komunalnog u 2020. godini isti iznosi 41 % što je porast za 17 postotnih bodova u odnosu na 2015. godinu (Slika 9.).

U 2020. godini količina miješanog komunalnog otpada iznosila je 998.807 tona odnosno 59 % ukupne količine nastalog komunalnog otpada. U usporedbi s 2015. godinom, količina miješanog komunalnog otpada smanjila se za 264.037 tona zbog uvođenja sve većeg broja vaga na odlagalištima i provođenju mjera vezanih uz povećanje odvojenog sakupljanja komunalnog otpada, a u posljednjoj godini i kao posljedica epidemioloških mjera pandemije COVID-19 (zatvaranja škola, ugostiteljskih objekata i smanjenog broj turističkih putovanja i noćenja) kao i zbog uvođenja sve većeg broja vaga na odlagalištima i provođenju mjera vezanih uz povećanje odvojenog sakupljanja komunalnog otpada.

Procjena sastava miješanog komunalnog otpada u RH za 2015. godinu prikazana je u tablici 1.

Tablica 1. Procijenjeni sastav miješanog komunalnog otpada u RH u 2015. godini[3](Izvor: Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, projekt: »Izrada jedinstvene metodologije za analize sastava komunalnog otpada, određivanje prosječnog sastava komunalnog otpada u Republici Hrvatskoj i projekcija količina komunalnog otpada«)

 

Sastavnica

Udio (%)

Metal

2,1

Drvo

1

Tekstil/odjeća

3,7

Papir i karton

23,2

Staklo

3,7

Plastika

22,9

Guma

0,2

Koža/kosti

0,5

Kuhinjski otpad

30,9

Vrtni otpad

5,7

Ostali otpad (zemlja, prašina, pijesak, nedefinirano)

6,3

Ukupno

100

 

 

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 9. Udjeli miješanog komunalnog otpada i odvojeno sakupljenog komunalnog otpada u RH od 2015. do 2020. godine

 

 

Prema podacima za 2020. godinu, oko 84 % odvojeno sakupljenog komunalnog otpada izravno je upućeno na oporabu. Preostala količina odvojeno sakupljenog komunalnog otpada privremeno je uskladištena ili proslijeđena odlagalištima gdje su se eventualno izdvojile iskoristive komponente i proslijedile na oporabu. Stoga je vrijednost stope oporabe/recikliranja manja od stope odvojeno sakupljenog komunalnog otpada i iznosi 34 %.

Udio količina komunalnog otpada izravno upućenog na oporabu u razdoblju od 2015. do 2020. godine povećao sa 18% na 34%, dok se odlaganje komunalnog otpada smanjilo s 80 % na 56 % (Slika 10.).

Također se od 2018. godine nadalje povećava udio otpada upućenog na ostale postupke obrade i to uglavnom kao posljedica upućivanja sve većih količina miješanog komunalnog otpada na obradu u mehaničko-biološka postrojenja (MBO). Osim navedenog, kategorija »ostalo« u manjem dijelu obuhvaća količine zbrinute nekim od ostalih postupaka predobrade, privremeno uskladištene količine i procjene za neobuhvaćeni dio stanovništva za koje nije moguće utvrditi postupanje.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 10. Gospodarenje komunalnim otpadom u RH od 2015. do 2020. godine

Detaljniji podaci o gospodarenju komunalnim otpadom u RH u 2020. godini prikazani su na slici 11.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 11. Udio postupaka oporabe/zbrinjavanja komunalnog otpada u 2020. godini

U tablici 2. daje se prikaz procijenjenih vrijednosti ukupnih količina nastalog komunalnog otpada po županijama za 2020. godinu. Također se za svaku županiju daje prikaz procijenjene količine i stope komunalnog otpada upućenog na oporabu.

Tablica 2. Procjena ukupne stope oporabe po županijama u 2020. godini

 

Županija

Ukupna količina nastalog komunalnog otpada (t)

Količina komunalnog otpada upućena na oporabu (t)

Udio komunalnog otpada upućenog na oporabu (stopa oporabe)

1. Zagrebačka

108.243

36.508

34%

2. Krapinsko-zagorska

30.769

10.460

34%

3. Sisačko-moslavačka

42.507

12.548

30%

4. Karlovačka

45.250

12.960

29%

5. Varaždinska

42.698

22.749

53%

6. Koprivničko-križevačka

30.208

15.145

50%

7. Bjelovarsko-bilogorska

25.717

7.538

29%

8. Primorsko-goranska

170.580

59.229

35%

9. Ličko-senjska

24.579

4.915

20%

10. Virovitičko-podravska

22.798

6.776

30%

11. Požeško-slavonska

16.862

5.337

32%

12. Brodsko-posavska

38.135

8.932

23%

13. Zadarska

97.541

19.890

20%

14. Osječko-baranjska

83.736

30.439

36%

15. Šibensko-kninska

53.146

13.340

25%

16. Vukovarsko-srijemska

48.762

12.815

26%

17. Splitsko-dalmatinska

243.766

57.953

24%

18. Istarska

111.104

36.242

33%

19. Dubrovačko-neretvanska

59.215

14.618

25%

20. Međimurska

41.528

24.244

58%

21. Grad Zagreb

355.820

170.734

48%

Ukupno:

1.692.966

583.372

34%

 

 

 

Izvor: MINGOR, 2021.

Tijekom 2020. godine količina komunalnog otpada koja je upućena na odlaganje iznosila je 941.285 tona. Od navedene količine 3.407 tona upućeno je na odlaganje u Bosnu i Hercegovinu. Time je udio komunalnog otpada upućenog na odlaganje u ukupno nastalom komunalnom otpadu u 2020. godini iznosio 56 %. Ako se količina odloženog komunalnog otpada promatra u razdoblju od 2015. do 2020. godine bilježi se trend smanjenja odloženog komunalnog otpada (Slika 12.) što se djelomično može pripisati smanjenoj proizvodnji miješanog komunalnog otpada i ostalog otpada iz kućanstava te porastu odvojenog sakupljanja pojedinih frakcija, ali i boljoj kvaliteti podataka uslijed uvođenja vaga na odlagališta.

Pored 34 % komunalnog otpada upućenog na oporabu i 56 % odloženog komunalnog otpada, preostalih 10 % upućeno je na ostalo postupanje, kako je već gore u tekstu opisano.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 12. Količine odloženog komunalnog otpada od 2015. do 2020.

U 2020. godini proizvedeno je 1.058.703 tona biorazgradivog komunalnog otpada što je neznatno smanjenje u odnosu na 2015. godinu kada je količina nastalog biorazgradivog komunalnog otpada iznosila 1.070.783 tona.

Količina odloženog biorazgradivog komunalnog otpada za 2020. godinu iznosila je 596.013 tona. Iako se količina odloženog biorazgradivog komunalnog otpada u 2020. godini smanjila za 28 % u usporedbi s 2015. godinom ista i dalje za 331.352 tona premašuje cilj za 2020. godinu propisan Direktivom Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16. 7. 1999.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2018/850 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada (SL L 150, 14. 6. 2018.) (dalje u tekstu: Direktiva o odlagalištima) prema kojem najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada koja se u 2020. godini u RH smije odložiti iznosi 264.661 tona (Slika 13.). Cilj koji je propisan za 2013. godinu također još uvijek nije ostvaren. Količine nastalog i odloženog biorazgradivog komunalnog otpada za razdoblje od 1997. do 2020. godine prikazane su na slici 13.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 13. Nastali i odloženi biorazgradivi komunalni otpad za razdoblje od 1997. do 2020. u odnosu na ciljane količine propisane Direktivom o odlagalištima

Najveće količine biorazgradivog otpada odložene su u Splitsko – dalmatinskoj županiji (19 %) i Gradu Zagrebu (18 %) (Tablica 3.).

Tablica 3. Količine odloženog biorazgradivog komunalnog otpada u 2020. po županijama

 

Županija

Odloženo biorazgradivog komunalnog otpada u županiji (t)

Udio županije u odloženom biorazgradivom komunalnom otpadu

Zagrebačka

28.270

4,7 %

Krapinsko-zagorska

7.688

1,3 %

Sisačko-moslavačka

20.257

3,4 %

Karlovačka

20.589

3,5 %

Varaždinska

2.605

0,4 %

Koprivničko-križevačka

16.058

2,7 %

Bjelovarsko-bilogorska

16.149

2,7 %

Primorsko-goranska

18.393

3,1 %

Ličko-senjska

20.917

3,5 %

Virovitičko-podravska

9.286

1,6 %

Požeško-slavonska

7.181

1,2 %

Brodsko-posavska

16.475

2,8 %

Zadarska

55.544

9,3 %

Osječko-baranjska

31.672

5,3 %

Šibensko-kninska

27.122

4,6 %

Vukovarsko-srijemska

33.840

5,7 %

Splitsko-dalmatinska

114.766

19,3 %

Istarska

8.216

1,4 %

Dubrovačko-neretvanska

24.414

4,1 %

Međimurska

10.247

1,7 %

Grad Zagreb

106.324

17,8 %

Ukupno odloženo u RH

596.013

100,0 %

 

 

 

Izvor: MINGOR, 2021.

3.2.4 Biootpad

Biootpad je biološki razgradivi otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i slični otpad iz prehrambene industrije.

Nakon višegodišnjeg trenda ustaljenih vrijednosti količina nastalog biootpada iz komunalnog otpada koje su u razdoblju od 2015. do 2019. godine iznosile u prosjeku oko 530.000 tona, u 2020. godini se evidentira pad navedenih količina za oko 8 % kao posljedica smanjenja količina nastalog miješanog komunalnog otpada. Ukupno je u 2020. godini nastalo 488.850 tona biootpada iz komunalnog otpada.

U 2020. godini odvojeno je sakupljeno 24 % biootpada iz komunalnog otpada što je za 13 postotnih bodova više nego u 2015. godini kada je odvojeno sakupljanje biootpada iz komunalnog otpada iznosilo 11 %. Odvojeno sakupljanje biootpada u 2020. godini provodilo se u 192 JLS što je za 96 JLS više nego u 2015. godini.

Udio biootpada u miješanom komunalnom otpadu iznosi oko 37 %, a utvrđen je temeljem sastava miješanog komunalnog otpada iskazanog u tablici 1. ovoga Plana. Procjenjuje se da je na odlagalištima otpada u RH 2020. godine odloženo oko 327.000 tona biootpada (oko 67 % nastale količine biootpada).

Na oporabu (kompostiranje, anaerobna digestija i dr.) je u 2020. godini proslijeđeno oko 21 % nastalog biootpada što je povećanje od 15 postotnih bodova u odnosu na 2015. godinu, kada je na oporabu upućeno 6 % biootpada iz komunalnog otpada. Preostale količine su uglavnom završile u sklopu miješanog komunalnog otpada u centrima za gospodarenje otpadom na mehaničko-biološkoj obradi. Na slici 14. daje se prikaz količina proizvedenog, odvojeno sakupljenog i oporabljenog biootpada iz komunalnog otpada u RH od 2015. do 2020. godine.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 14. Količine proizvedenog, odvojeno sakupljenog i oporabljenog biootpada iz komunalnog otpada u RH od 2015. do 2020.

3.2.5 Posebne kategorije otpada

ZGO-om su propisane sljedeće posebne kategorije otpada: otpadni tekstil i obuća, otpadna ambalaža, otpadne gume, otpadna ulja, otpadne baterije i akumulatori, otpadna vozila, građevni otpad i otpad koji sadrži azbest, medicinski otpad, otpadna električna i elektronička oprema, otpad iz proizvodnje titan dioksida, otpadni poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili (otpadni PCB), plastika za jednokratnu uporabu i ribolovni alati koji sadrže plastiku.

Za šest posebnih kategorija otpada sustav je organiziran na temelju proširene odgovornosti proizvođača u vidu naplate naknade za stavljanje na tržište proizvoda od kojih nastaju te posebne kategorije otpada za koje su uspostavljeni sustavi odvojenoga sakupljanja i obrade. To su ambalažni otpad, otpadna vozila, otpadna maziva ulja, otpadne baterije i akumulatori, otpadne gume i EE otpad. Nakon uspostave navedenih sustava posebnih kategorija otpada kod svih sustava bilježi se intenzivan razvoj i značajan rast sakupljeniih i obrađenih količina. Od 2015. godine, međutim, sakupljene količine otpada stagniraju ili pokazuju vrlo blagi rast što ukazuje na stabilizaciju i dostizanje maksimuma u okviru postojećih organizacija sustava. S obzirom na povećanje generalne potrošnje i pretežnog rasta količina nastalog otpada u navedenim kategorijama, uz istovremeno podizanje ciljeva sakupljanja i obrade nužno je unaprijediti i optimizirati sustave gospodarenja posebnim kategorijama otpada, posebice u dijelu sakupljanja i predobrade.

Prikaz sakupljenih količina posebnih kategorija otpada od 2015. do 2020. godine dan je u tablici 4.

Tablica 4. Količine posebnih kategorija otpada sakupljenih u razdoblju od 2015. do 2020. godine1

 

Sakupljeno

Posebna kategorija otpada

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

Otpadni tekstil i obuća

8.761

9.921

10.264

10.363

12.061

10.213

Ambalažni otpad (t)

140.441

136.628

140.672

142.807

152.682

152.160

Otpadna vozila (t)

16.690

18.495

22.523

29.920

44.000

50.918

Otpadne prijenosne baterije (t)

98

337

476

525

651

596

EE otpad (t)

23.758

38.815

36.434

41.523

40.400

40.792

Otpadna ulja – maziva (t)

5.390

7.033

6.407

6.415

6.729

6.710

Otpadna ulja – jestiva (t)

759

825

762

869

906

596

Otpadne gume (t)

18.717

19.052

21.017

21.671

25.949

25.066

Građevni otpad koji sadrži azbest (t)2

10.765

6.251

1.990

2.827

2.525

3.497

Građevni otpad (t)3

881.554

879.000

994.644

911.443

1.076.662

1.144.214

Otpadni PCB (t)4

48

12

63

9

12

8

Medicinski otpad (t)

4.232

4.569

4.960

5.262

5.483

7.014

 

 

1 Za podatke o građevnom, medicinskom otpadu, otpadnom PCB-u i otpadnom mulju iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda izvor podataka je MINGOR dok se podaci za sve ostale kategorije odnose na sustav kojima upravlja FZOEU.

2 Prikazani su podaci o otpadu odloženom na kazete za azbest

3 Prikazani su podaci o obrađenom otpadu

4 Podaci o otpadnom PCB-u odnose se na zbrinutu opremu koja sadrži PCB (kondenzatori i transformatori) te na bilo koji otpadni materijal ili tekućinu koja sadrži ili je onečišćena PCB-om.

3.2.5.1 Otpadni tekstil i obuća

U promatranom razdoblju od 2015. do 2019. godine bilježi se kontinuirano povećanje ukupnih količina proizvedenog otpadnog tekstila i otpadne obuće. No, u 2020. godini dolazi do smanjenja ukupne količine proizvedenog otpadnog tekstila i otpadne obuće za 9 % u odnosu na 2015. godinu, a 12 % u odnosu na 2019. godinu zbog smanjenja gospodarske aktivnosti uslijed pandemije COVID-19. Procijenjena ukupna količina proizvedenog otpadnog tekstila i otpadne obuće (proizvodnog i komunalnog, uključujući i ambalažu od tekstila) u 2020. godini iznosila je 53.434 tona. Od toga je količina odvojeno sakupljenog otpadnog tekstila i otpadne obuće iznosila 10.213 tona, dok je u sklopu miješanog komunalnog otpada završilo 37.056 tona[4](Sukladno sastavu miješanog komunalnog otpada iskazanom u tablici 1. ovoga Plana, procjenjuje se da udio otpadnog tekstila u miješanom komunalnom otpadu iznosi 3,7 %.) , u sklopu glomaznog otpada 5.301 tona[5](Sukladno analizi sastava komunalnog otpada Zagrebačkog holdinga d.o.o., procjenjuje se da udio otpadnog tekstila u glomaznom otpadu iznosi 4 %.) i u sklopu otpadnih vozila 864 tone[6](Procjenjuje se da udio otpadnog tekstila u otpadnim vozilima iznosi 1 %.) .

Od ukupne količine proizvedenog otpadnog tekstila i otpadne obuće, u 2020. godini 15 % (8.271 tona) je obrađeno u RH, 5 % (2.804 tona) je izvezeno na oporabu izvan RH, 63 % (33.912 tona) je odloženo na odlagališta, dok je ostatak bio privremeno uskladišten na lokaciji sakupljača/obrađivača.

U 2020. godini ukupno je 196 tvrtki ishodilo dozvolu za gospodarenje otpadnim tekstilom i otpadnom obućom. Najveći broj tvrtki jesu komunalne tvrtke čije dozvole obuhvaćaju gotovo sve vrste komunalnog otpada, pa tako i otpadni tekstil i otpadnu obuću[7](Ključni broj otpada iz Kataloga otpada – 20 01 10 i 20 01 11). Dozvole se većinom odnose na sakupljanje i skladištenje, a ukoliko se odnose na postupke oporabe (R) najčešće se radi o postupcima razvrstavanja odnosno pripreme radi upućivanja na daljnje postupke korištenja ili oporabe (u zemlji ili inozemstvu). U 2020. godini dozvolu za finalni postupak oporabe otpadnog tekstila i otpadne obuće imalo je 27 tvrtki.

3.2.5.2 Otpadna ambalaža

Od 2015. godine količine ambalaže stavljene na tržište bilježe kontinuirani blagi trend rasta, uz značajan pad u 2020. godini koji iznosi 11 % u usporedbi sa podacima za 2019. godinu. U 2019. godini zabilježena je povećana količina višekratne ambalaže prvi puta stavljene na tržište (najznačajniji porast zabilježen je kod staklene ambalaže). Najzastupljenija ambalaža na tržištu je ambalaža od papira/kartona (36 %), zatim staklena ambalaža (25 %) i polimerna ambalaža (23 %). Zastupljenost ambalaže po materijalima prikazana je na slici 15.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 15. Prosječna zastupljenost ambalaže po materijalima za razdoblje od 2015. do 2020. godine

 

Nastale, sakupljene, oporabljene i reciklirane količine otpadne ambalaže za razdoblje od 2015. do 2020. godine prikazane su u tablici 5.

Tablica 5. Količina ambalaže stavljene na tržište te sakupljene, reciklirane i ukupno oporabljene otpadne ambalaže od 2015. do 2020. godine

 

 

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

Stavljeno na tržište (t)

215.534

229.431

263.678

277.163

301.099

267.234

Sakupljeno u sustavu FZOEU (t)

140.441

136.628

140.672

142.807

152.682

152.160

Oporabljeno (t)

129.554

125.359

140.538

138.633

147.198

146.326

Reciklirano (t)

129.554

125.359

140.538

138.633

147.198

144.871

STUPANJ Oporabe

60 %

55 %

53 %

50 %

49 %

55 %

STUPANJ Recikliranja

60 %

55 %

53 %

50 %

49 %

54 %

 

 

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

Količine sakupljene otpadne ambalaže od 2015. do 2020. godine bilježe trend rasta. Za navedeno razdoblje prosječno sakupljene količine ambalažnog otpada od papira/kartona čine udio od 53 % dok ambalažni otpad od stakla sudjeluje s udjelom od 27 %.

U prethodnom razdoblju RH bila je nadomak ostvarenja ciljeva oporabe i recikliranja ambalažnog otpada koji iznose 60 % odnosno 55 %. U narednom razdoblju potrebno je unaprijediti sustav gospodarenja ambalažnim otpadom kako bi ciljevi bili dostignuti.

Pojedinačne ciljeve stopa recikliranja postižu se za ambalažne materijale karton/papir i polimeri, za staklo su stope recikliranja vrlo blizu postizanja cilja dok su za metale i drvo ostvarene vrlo niske stope recikliranja, značajno ispod zadanih ciljeva (Tablica 6.).

Tablica 6. Ostvarene stope recikliranja po ambalažnim materijalima za razdoblje od 2015. do 2020. godine uz prikaz ciljeva zadanih Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 365, 31. 12. 1994.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2018/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 150, 14. 6. 2018.) (dalje u tekstu: Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu)

 

Vrsta ambalažnog otpada (MATERIJAL)

CILJEVI %

2015. (%)

2016. (%)

2017. (%)

2018. (%)

2019. (%)

2020. (%)

KARTON/PAPIR

60 %

89 %

82 %

84 %

70 %

74 %

87 %

STAKLO

60 %

65 %

56 %

57 %

61 %

51 %

54 %

AL/FE

50 %

14 %

16 %

16 %

20 %

19 %

19 %

POLIMERI

23 %

46 %

41 %

37 %

37 %

36 %

37 %

DRVO

15 %

3 %

3 %

3 %

4 %

3 %

4 %

 

 

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

3.2.5.3 Plastične vrećice za nošenje

Od 2018. godine države članice dužne su izvještavati Europsku komisiju o godišnjoj potrošnji plastičnih vrećica za nošenje sukladno Direktivi (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje (Tekst značajan za EGP) (SL L 115, 6.5.2015.) (dalje u tekstu: Direktiva (EU) 2015/720) Od 01.01.2019. godine uvedena je mjera obavezne naplate plastičnih vrećica za nošenje debljine stijenki od 15 do 50 mikrona na mjestu prodaje, dok se od 01.01.2022. godine propisuje zabrana stavljanja na tržište za navedenu kategoriju plastičnih vrećica za nošenje. Dostupni podaci pokazuju da je uvođenje mjere naplate u 2019. godini za kategoriju laganih plastičnih vrećica za nošenje debljine stijenki od 15 do 50 mikrona pokazalo određeni učinak uz istovremeni porast količina unutar druge dvije kategorije. S obzirom na obvezu smanjenja potrošnje svih laganih plastičnih vrećica za nošenje (debljine stijenki do 50 mikrona) potrebno je nekom mjerom obuhvatiti i vrlo lagane plastične vrećice za nošenje debljine stijenki do 15 mikrona.

U tablici 7. su prikazane potrošnje plastičnih vrećica za nošenje po kategorijama u jedinici mase.

Tablica 7. Količine plastičnih vrećica za nošenje stavljenih na tržište RH u razdoblju od 2018. do 2020. godine po kategorijama

 

Kategorija plastičnih vrećica za nošenje

2018.

2019.

2020.

vrlo lagane plastične vrećice za nošenje, stijenka < 15 µm

865

1.420

906

lagane plastične vrećice za nošenje, stijenka ≥ 15 < 50 µm

1.728

1.658

1.163

ostale plastične vrećice za nošenje, stijenka ≥ 50 µm

415

591

581

UKUPNO (t):

3.008

3.668

2.650

 

 

Izvor: FZOEU, 2021.

3.2.5.4 Otpadne gume

Prema podacima FZOEU, u razdoblju od 2015. do 2019. godine, bilježi se porast guma stavljenih na tržište za 66 % dok je u 2020. godini u odnosu na 2019. godinu evidentirano smanjenje za 13 % (4.286 tona) što se tumači smanjenom gospodarskom aktivnošću uslijed pandemije COVID-19 u 2020. godini. Također se iz istog razloga u 2020. godini bilježi, u odnosu na 2019. godinu, smanjenje količina sakupljenih otpadnih guma za 3,5 % (883 tone) te smanjenje količina oporabljenih guma za 2 % (435 tona) (Slika 16.)

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

Slika 16. Količine guma stavljenih na tržište te sakupljene i oporabljene otpadne gume u razdoblju od 2015. do 2020. godine

Unatoč smanjenju evidentiranom u 2020. godini, u promatranom razdoblju od 2015. do 2020. godine, bilježi se porast sakupljenih količina otpadnih guma za 34 %, a oporabljenih količina otpadnih guma za 11 %.

U 2020. godini na tržište RH stavljeno je 28.480 tona guma, a putem FZOEU sustava, u 2020. godini sakupljeno je 25.066 tona otpadnih guma. Obrađeno je 20.849 tona otpadnih guma od čega je energetski oporabljeno 908 tona odnosno 4 %, a materijalno oporabljeno 19.941 tona odnosno 96 % od mase odvojeno sakupljenih otpadnih guma.

Obzirom da je u 2020. godini materijalno oporabljeno 96 % od mase odvojeno sakupljenih otpadnih guma, nacionalni godišnji cilj[8](Nacionalni godišnji cilj oporabe postupkom R3 otpadnih guma na razini RH, propisan je čl. 4. Pravilnika o otpadnim gumama (NN 13/16) i iznosi najmanje 80 % od mase odvojeno sakupljenih otpadnih guma u toj kalendarskoj godini, a u navedeno se uračunavaju i otpadne gume koje su sakupljene na području RH i oporabljene postupkom R3 u drugoj članici EU ili u trećim zemljama.) prema kojem je potrebno osigurati recikliranje od najmanje 80 % mase odvojeno sakupljenih otpadnih guma je ostvaren.

3.2.5.5 Otpadna ulja

Količine svježih mazivih ulja koje su se na godišnjem nivou u razdoblju od 2015. do 2020. godine stavljale na tržište RH su ujednačene. Ako se promatraju sakupljene količine otpadnih mazivih ulja u sustavu FZOEU, u promatranom razdoblju iste su porasle za 24 %.

Prema podacima FZOEU, na tržište RH u 2020. godini stavljeno je 36.000 tona svježih mazivih ulja, a procjenjuje da od navedene količine godišnje nastaje 18.000 tona otpadnih mazivih ulja. U 2020. godini ovlašteni sakupljači u sustavu FZOEU sakupili su 37 % (6.710 tona) procjenjenih nastalih količina mazivih ulja. Sakupljene količine otpadnih mazivih ulja su energetski oporabljene.

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

Slika 17. Količine mazivih ulja (MU) i otpadnih mazivih ulja (OMU) u razdoblju od 2015. do 2020. godine

Kada je riječ o otpadnim jestivim uljima, procjenjuje se da se godišnje na tržište RH stavi oko 50.000 tona[9](Strategija gospodarenja otpadom RH (NN 130/05)).

Prema podacima FZOEU, u razdoblju od 2015. do 2019. godine bilježi se porast količina sakupljenih otpadnih jestivih ulja za 19 % i iste su u 2019. godini iznosile 906 tona. Tijekom 2020. godine sakupljeno je 596 tona otpadnih jestivih ulja što je za 34 % (310 tona) manje u odnosu na 2019. godinu što se tumači smanjenom aktivnošću uslužnog sektora uslijed pandemije COVID-19.

Izvan sustava FZOEU evidentiraju se dodatne količine otpadnih jestivih ulja, time su ukupne količine u 2020. godini iznosile oko 5.000 tona. Najveći dio tog otpada se izvozi izvan RH na obradu.

3.2.5.6 Otpadne baterije i akumulatori

U 2020. godini, u odnosu na 2015. godinu, bilježi se porast količina svih vrsta baterija i akumulatora[10](Prijenosne baterije i akumulatori, starteri i industrijske baterije i akumulatori) stavljenih na tržište za 69 %. U 2020. godini, na tržište RH stavljeno je 16.129 tona svih vrsta baterija i akumulatora od čega je 1.052 tone (6,5 %) prijenosnih baterija i akumulatora što je za 16 % više u odnosu na 2019. godinu.

U 2020. godini nastala je 17.561 tona svih vrsta otpadnih baterija i akumulatora[11](Otpadne prijenosne baterije i akumulatori, starteri i industrijske baterije i akumulatori) od čega je sakupljeno 596 tona otpadnih prijenosnih baterija i akumulatora što je za 8 % manje u odnosu na 2019. godinu (Slika 18.)

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

Slika 18. Količine prijenosnih baterija i akumulatora stavljenih na tržište i sakupljeno u razdoblju od 2015. do 2020. godine

U RH se u prosjeku godišnje obrade 2/3 svih nastalih vrsta otpadnih baterija i akumulatora, a 1/3 se nakon prepakiravanja, razvrstavanja i sortiranja izvozi na obradu. U 2020. godini nastalo je 17.561 tona svih vrsta otpadnih baterija i akumulatora od čega je obrađeno ukupno 99 % i to 67 % u RH, a 32 % je izvezeno na oporabu u druge zemlje dok je 1 % otpadnih baterija i akumulatora ostalo privremeno na skladištu obrađivača.

U razdoblju od 2015. do 2020. godine dostignuti su ciljevi vezani za stopu sakupljanja[12](Sukladno čl. 6. Pravilnika o baterijama i akumulatorima i otpadnim baterijama i akumulatorima (NN 111/15), cilj kojeg su dužni ispuniti proizvođači prijenosnih baterija i akumulatora je postizanje godišnje stope sakupljanja veće od 25% te od 26. rujna 2016. godine stope sakupljanja veće od 45% i to odvojenim sakupljanjem otpadnih prijenosnih baterija i akumulatora. Nisu propisani ciljevi po pojedinim tipovima prijenosnih baterija.) otpadnih prijenosnih baterija i akumulatora. U 2020. godini stopa sakupljanja iznosila je 68 % (Slika 19.).

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

Slika 19. Stope sakupljanja otpadnih prijenosnih baterija i akumulatora i usporedba s ciljevima sakupljanja, u razdoblju 2007. – 2020. godine

Visoka stopa sakupljanja otpadnih prijenosnih baterija i akumulatora u 2016. i 2017. godini, jednim dijelom je posljedica lošije kvalitete podataka[13](Obveznici (uvoznici / proizvođači) dostave godišnjih izvješća o prijenosnim baterijama i akumulatorima stavljenima na tržište u FZOEU, određeni dio prijenosnih baterija prijavljivali su pod startere dok su se iste kod sakupljača evidentirale ispravno kao prijenosne baterije. Do pogrešne prijave dolazi uslijed različitog tumačenja Pravilnika o baterijama i akumulatorima i otpadnim baterijama i akumulatorima (NN 111/15) odnosno baterije i akumulatori iz mopeda, quadova i sl. prijavljuju se kao starteri, a ne kao prijenosne baterije.).

Ipak, od 2018. godine dolazi do unaprjeđenja kvaliteta podataka kao rezultat suradnje FZOEU i Hrvatske gospodarske komore u održavanju edukacija obveznika o načinu ispunjavanja izvješća i važnosti dostavljanja ispravnih podataka.

U razdoblju od 2015. do 2020. godine, ciljevi učinkovitosti recikliranja prijenosnih otpadnih baterija i akumulatora[14](Sukladno čl. 21. Pravilnika o baterijama i akumulatorima i otpadnim baterijama i akumulatorima (NN 111/15), propisani ciljevi učinkovitosti recikliranja su 65 % za olovne otpadne baterije i akumulatore, 75 % za nikal-kadmijske baterije i akumulatore i 50 % za ostale otpadne baterije i akumulatore.) dostignuti su za olovne otpadne baterije i akumulatore i za ostale otpadne baterije i akumulatore osim za nikal-kadmijske baterije i akumulatore. U 2020. godini učinkovitost recikliranja iznosila je 81 % za olovne otpadne baterije i akumulatore, 51 % za nikal-kadmijske baterije i akumulatore i 62 % za ostale otpadne baterije i akumulatore.

3.2.5.7 Otpadna vozila

U razdoblju od 2015. do 2020. godine, sukladno podacima FZOEU, bilježi se porast količina sakupljenih i obrađenih cjelovitih otpadnih vozila koje su u 2020. godini tri puta veće u odnosu na 2015. godinu (Slika 20.). U 2020. godini sakupljeno je i ujedno obrađeno 50.918 t cjelovitih otpadnih vozila što je porast od 16 % (6.918 tona) u odnosu na 2019. godinu.

U razdoblju od 2015. do 2020. godine porast količina sakupljenih i obrađenih cjelovitih otpadnih vozila nastupio je zbog više čimbenika koji se navode u nastavku. Odlukom o izmjenama naknada u sustavima gospodarenja otpadnim vozilima i gumama (»Narodne novine« 40/15) izmijenjena je naknada posjednicima za cjelovita otpadna vozila koja se predaju sakupljaču. Samim time se pokazao veći interes predati vozilo ovlaštenom sakupljaču i dobiti naknadu. Nadalje, boljom kontrolom prilikom obavljanja tehničkih pregleda određena vozila posjednici su predali sakupljačima, primjerice ako vozila ne bi prošla tehnički pregled. Bio je veći trošak popravak vozila u odnosu na predaju ovlaštenom sakupljaču uz naknadu.

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

Slika 20. Količine sakupljenih i obrađenih cjelovitih otpadnih vozila, u razdoblju 2015. – 2020. godine

Stopa ponovne uporabe i oporabe za sva otpadna vozila predana na obradu u 2020. godini iznosila je 97,52 %, a stopa ponovne uporabe i recikliranja za sva otpadna vozila predana na obradu iznosila je 97,24 % te je time nacionalni cilj u gospodarenju otpadnim vozilima ispunjen.[15](Sukladno čl. 5. Pravilnika o gospodarenja otpadnim vozilima (NN 125/15, 90/16 i 60/18) stopa ponovne uporabe i oporabe za sva otpadna vozila predana na obradu tijekom godine iznosi najmanje 95 % prosječne mase na obradu predanog otpadnog vozila, odnosno stopa ponovne uporabe i recikliranja za sva otpadna vozila predana na obradu tijekom godine iznosi najmanje 85 % prosječne mase na obradu predanog otpadnog vozila.)

3.2.5.8 Medicinski otpad

U razdoblju od 2015. do 2019. godine, bilježi se godišnji porast nastalih količina medicinskog otpada u prosjeku od oko 8 %. Izraženiji porast količina evidentiran je u 2020. godini, kada je nastalo 7.014 tona od čega je 74 % opasnog i 26 % neopasnog medicinskog otpada.

U 2020. godini, u odnosu na 2019. godinu, ukupna količina medicinskog otpada porasla je za 1.531 tonu (28 %) od čega se količina opasnog medicinskog otpada povećala za 788 tona (18 %), a količina neopasnog medicinskog otpada za 744 tone (67 %). Najveće povećanje odnosi se na otpad od njege, dijagnosticiranja, liječenja ili prevencije bolesti kod ljudi, posebice otpad čije je sakupljanje i odlaganje podvrgnuto specijalnim zahtjevima[16](KB 18 01 03*) za 671 tonu (16 %) i otpad čije sakupljanje i odlaganje nije podvrgnuto specijalnim zahtjevima radi prevencije infekcije – npr. rublje, zavoji od gipsa, posteljina, odjeća za jednokratnu primjenu, platno, pelene[17](KB 18 01 04) za 394 tone (38 %), što se pripisuje povećanju potrošnje medicinskih proizvoda uslijed pandemije COVID-19.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 21. Količine nastalog medicinskog otpada u razdoblju od 2015. do 2020. godine

Od ukupno nastale količine medicinskog otpada u 2020. godini, 113 tona se direktno izvezlo izvan RH na obradu, dok se ostatak najvećim dijelom (5.042 tone odnosno 72 %) predobradio postupcima sterilizacije u RH nakon čega je kao neopasni otpad polovica odložena na odlagališta u RH, a polovica izvezena na finalnu obradu (uglavnom energetska oporaba) izvan RH.

3.2.5.9 Otpadni električni i elektronički uređaji i oprema

Količine EE opreme stavljene na tržište u konstantnom su blagom porastu. U isto vrijeme količine sakupljanja i oporabe stagniraju, posebno u razdoblju od 2018. do 2020. godine (tablica 8. i slika 22.)

Tablica 8. Količine EE opreme stavljene na tržište te sakupljene, oporabljene i reciklirane količine otpadne EE opreme u razdoblju od 2015. do 2020. godine

 

 

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

Stavljeno na tržište (t)

44.702

50.131

54.395

61.302

61.592

66.505

Stavljeno na tržište izraženo kao prosjek prethodne tri godine (t)

39.622

41.302

44.667

49.743

55.276

59.096

Sakupljeno (t)

23.758

38.815

36.434

41.523

40.400

40.792

Oporabljeno (t)

21.993

37.484

34.812

37.878

37.922

38.851

Reciklirano (t)

21.987

37.363

34.697

37.864

37.903

38.838

 

 

Izvor: MINGOR, FZOEU, 2021.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 22. Nastale količine otpadne EE opreme (računato kao prosjek količina stavljenih na tržište u prethodne tri godine), sakupljene i oporabljene količine u razdoblju od 2015. do 2020. godine (t)

Cilj vezan za sakupljanja otpadne EE opreme sukladni Direktivi 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (SL L 197, 24. 7. 2012.) kako je zadnje izmijenjena Direktivom (EU) 2018/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 150, 14. 6. 2018.) (dalje u tekstu: Direktiva 2012/19/EU) u prethodnom je razdoblju podizan dva puta te je isti za razdoblje od 2016. do 2018. iznosio 45 % EE opreme stavljene na tržište dok od 2019. godine iznosi 65 % EE opreme stavljene na tržište ili 85 % nastalog EE otpada. U promatranom razdoblju cilj za sakupljanje dostignut je za sve godine (slika 23.). Stope sakupljanja su posljednjih godina u padu što se djelomično može pripisati povećanju kvalitete podataka o EE opremi stavljenoj na tržište, ali ukazuju i na potrebu unaprjeđenja i ekonomizacije sustava sakupljanja EE otpada.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 23. Ostvarene stope sakupljanja EE otpada za razdoblje od 2015. do 2020. godine uz prikaz ciljeva

Minimalni ciljevi za oporabu i recikliranje primjenjivi od 15.8.2018. godine iznose od 75 % do 85 % za oporabu i od 55 % do 80 % za recikliranje, ovisno o kategoriji EE opreme. U svim su godinama promatranog razdoblja, dostignuti minimalni ciljevi za oporabu i recikliranje koji se primjenjuju po kategorijama EE uređaja i opreme.

3.2.5.10 Građevni otpad

Statistički podaci za sektor građevinarstva od 2015. godine ukazuju na oporavak ovog sektora nakon ekonomske krize, te se kontinuirano bilježi povećanje vrijednosti i opsega građevinskih radova. Najveću vrijednost izvršenih radova bilježe Grad Zagreb, Istarska, Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska i Zagrebačka županija.

Godišnje količine nastalog građevnog otpada od 2015. godine se procjenjuju, temeljem rezultata statističkog istraživanja provedenog u okviru projekta »Poboljšanje toka i kvalitete podataka o građevnom otpadu i otpadu od istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina u Republici Hrvatskoj« (2016/2017) te podataka prijavljenih u ROO.

Tablica 9. Procijenjene količine nastalog i obrađenog građevnog otpada, za razdoblje od 2015. do 2020. godine

 

Godina

Procijenjena količina nastalog građevnog otpada (t)

Obrađeni otpad (t)

2015.

1.189.316

881.555

2016.

1.226.073

879.000

2017.

1.225.263

994.645

2018.

1.243.642

911 443

2019

1.365.066

1.076.662

2020

1.399.193

1.144.214

 

 

Izvor: MINGOR, 2021.

Ukupna količina građevnog otpada nastalog u 2020. godini procijenjena je na 1.399.193 tona, što je za 18 % više od količine procijenjene za 2015. godinu koja je iznosila 1.189.316 tona (Tablica 9.).

Procjenjuje se da u 2020. godini najveći udio u nastalom građevnom otpadu čini zemlja, kamenje i otpad od jaružanja (38 %) te miješani građevni otpad i otpad od rušenja objekata (18 %). Slijede beton, cigle, crijep/pločice i keramika (17 %), metali i njihove legure (16 %), mješavine bitumena, tj. stari asfalt (9 %) te ostale vrste otpada zastupljene s oko 2 %.

Mineralni neopasni građevni otpad ima veliki potencijal za ponovnu uporabu i recikliranje. Čini udio od oko 45 % (ne uključujući iskope) u ukupno nastalom građevnom otpadu. Procjenjuje se da opasni otpad u građevnom otpadu čini udio od oko 1 %.

U 2020. godini je na zagrebačkom području zabilježena povećana količina miješanog građevnog otpada, šute, nastalog od posljedica zagrebačkog potresa. Ukupna količina otpada koji se može dovesti u vezu sa zagrebačkim potresom procijenjena je na oko 50.000 tona. Velike količine tog otpada još su neobrađene, na lokaciji obrađivača. Količine otpada nastale nakon potresa u Sisačko – moslavačkoj županiji, obzirom da se potres dogodio na isteku godine, biti će procijenjen u 2022. godini. U prvom polugodištu 2021. godine oko 80.000 m3 materijala nastalog uslijed potresa zaprimljeno je na privremena skladišta, na kojima se materijal priprema za ponovnu uporabu te se za isti vodi posebna evidencija..

U 2020. godini obrađeno je ukupno 1.144.214 t građevnog otpada, 30 % više nego u 2015. godini.

Određena količina građevnog otpada koja se ne evidentira u sustavu, može se odnositi na neprijavljene količine otpada u slučaju izvoza, privremenog skladištenja, provedbe postupka za koji nije ishođena dozvola, npr. za nasipavanje, ili na otpad odbačen u okoliš – na divlja odlagališta.

Izvor: MINGOR, 2020.

Slika 24. Udjeli postupaka u ukupno obrađenom građevnom otpadu u 2020. godini

U 2020. godini, postupcima oporabe (isključujući nasipavanje) obrađeno je 60 % (688.486 tona) otpada, postupcima zbrinjavanja obrađeno je 25 % (282.630 tona) postupcima nasipavanja 15 % (172.202 tona), a ostalim postupcima manje od 1 % (897 tona) (Slika 24.).

U postupcima oporabe najveći udio čini postupak recikliranja anorganskih materijala kao što je obrada mineralnog otpada na drobilici i postupak recikliranja otpadnih metala. Najviše otpada konačnim postupcima oporabe obradi se na području Grada Zagreba, Istarske županije, Zagrebačke županije. Nasipavanje se smatra posebnom vrstom oporabe, a primjenjuje se najviše na području Zadarske županije, Grada Zagreba, Karlovačke, Šibensko-kninske županije i Primorsko-goranske županije. Od postupaka zbrinjavanja prevladava odlaganje na odlagalište, a pretežni dio količina prijavljen je na području Zadarske županije, te manji dio na području Istarske te još nekih županija.

Mineralni neopasni građevni otpad (ne uključujući iskope) činio je 37 % u obrađenom otpadu, a njegova oporaba se u 2020. godini provodila na ukupno 35 lokacija koje su imale dozvolu i/ili su provodile postupak R5 za usitnjavanje mineralnog građevnog otpada na drobilici.

Određeni broj tvrtki koristi mogućnost ostvarivanja statusa nusproizvoda odnosno mogućnost ukidanja statusa otpada, što doprinosi sprječavanju i smanjenju nastanka otpada. Količina recikliranog agregata koji je dobiven nakon obrade građevnog otpada te mu je ukinut status otpada u 2020. godini iznosi 54.798 tona. Određeni nusproizvodi (najmanje 28.685 tona) iskorišteni su u cestogradnji, za nasipavanje ili proizvodnji cementa.

Prekogranični promet neopasnog građevnog otpada uglavnom se odnosi na otpadne metale kojih je tijekom 2020. godine izvezeno 83.932 tona na recikliranje, dok su obrađivači u Hrvatskoj preuzeli na obradu ukupno 40.342,6 tona. Opasni građevni otpad nije bio predmet uvoza, a izvezeno je 23 tona građevnog otpada koji sadrži azbest.

Sukladno Okvirnoj direktivi o otpadu, ciljana stopa oporabe građevnog otpada do 2020. godine iznosi 70 % mase ove vrste otpada. Prema metodi izračuna određenoj Odlukom komisije 2011/753/EU (koja obuhvaća samo odabrane vrste građevnog otpada i odabrane postupke), izračunata stopa oporabe građevnog otpada za Hrvatsku za 2020. godinu iznosi 60 %, što znači da, usprkos kontinuiranom napretku, zadani cilj nije postignut. Smanjenje u odnosu na prethodnu godinu objašnjava se dodatno nastalim otpadom od zagrebačkog potresa, smanjenom količinom građevnog otpadnog metala koji je izvezen na recikliranje, pandemijskim uvjetima rada operatera uslijed čega su veće količine otpada na skladištu, te kvalitetnijim prijavljivanjem otpada.

3.2.5.11 Otpad koji sadrži azbest

Do 2016. godine, evidentirane količine sakupljenog i zbrinutog građevnog otpada koji sadrži azbest su značajne – u 2015. godini odloženo je na kazete u Hrvatskoj i izvezeno ukupno 11.043 tona. Od 2017. godine nadalje evidentirane količine se značajno smanjuju, a u 2020. godini se opet bilježi povećanje od 25 % u odnosu na prethodnu 2019. godinu. U 2020. godini zbrinuto je ukupno 3.519 tona građevnog otpada koji sadrži azbest.

Razlog smanjenju sakupljenih i odloženih količina nakon 2016. godine je izostanak sufinanciranja sustava sakupljanja od strane FZOEU, a koji je bio besplatan za građane.

Ovlašteni sakupljači su tijekom 2020. godine preuzeli oko 2.161 tona građevnog otpada koji sadrži azbest, od čega oko 474 tona porijeklom od građana. Dodatno je putem 50-ak stacionarnih i četiri mobilna reciklažna dvorišta od građana preuzeto ukupno oko 1.070 tona, najviše na području Grada Zagreba, Karlovačke županije i Zagrebačke županije. Na skladištima proizvođača i sakupljača na kraju 2020. godine preostalo je još oko 280 tona otpada koji nije predan obrađivaču.

Količine koje su odložene na kazete u 2020. godini iznosile su 3.497 tona, a izvezeno je ukupno 23 tona građevnog otpada koji sadrži azbest.

Tijekom 2020. godine, građevni otpad koji sadrži azbest odlagan je na šest kazeta na prostoru šest županija: Koprivničko-križevačke, Dubrovačko-neretvanske, Splitsko-dalmatinske, Karlovačke, Ličko-senjske i Zadarske županije. Na prostoru sedam županija (Bjelovarsko-bilogorskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Virovitičko-podravskoj, Brodsko-posavskoj, Zadarskoj, Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Zagrebu) postoje izgrađene kazete, ali na njima tijekom 2020. godine nije bilo odlaganja. U ostalim županijama nema izgrađenih kazeta.

Izvor: MINGOR, FZOEU, 2020.

Slika 25. Količine obrađenog i izvezenog građevnog otpada koji sadrži azbest u razdoblju od 2015. do 2020. godine (t)

3.2.5.12 Otpadni mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda

Količine otpadnog mulja s uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda su u 2020. godinu iznosile su 69.654 tona, što odgovara oko 22.498 tone suhe tvari mulja što je u odnosu na 2015. godinu povećanje za 10 %. Navedeni porast može se pripisati izgradnji uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u promatranom razdoblju.

Od ukupne količine mulja iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u 2020. godini oko 2 % (484 tona) je iskorišteno u poljoprivredi i kao poboljšivač tla na zelenim površinama i to na lokaciji četiri korisnika. Ostale količine nastalog mulja su uglavnom privremeno uskladištene na lokacijama uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i/ili lokacijama tvrtki koje su ovlaštene za gospodarenje otpadom, a manjim dijelom odložene na odlagalištima otpada.

Dok su se u razdoblju od 2015. do 2018. godine povećavale količine obrađenog mulja upućenog na korištenje u poljoprivredi i kao poboljšivača tla na zelene površine, u 2019. i 2020. godini bilježi se smanjenje u prosjeku za 64 % u odnosu na 2018. godinu kao posljedica stupanja na snagu Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (»Narodne novine« br. 71/19), kojim se, sukladno čl. 6., ne dopušta korištenje muljeva u poljoprivredi na površinama za proizvodnju hrane.

Obzirom da je gore spomenutim Pravilnikom zabranjeno korištenje muljeva u poljoprivredi na površinama za proizvodnju hrane, u narednom razdoblju se očekuje daljnje smanjenje ovakvog načina postupanja s otpadnim muljem.

3.2.5.13 Otpad iz proizvodnje titan dioksida

Nastanak otpada iz proizvodnje titan-dioksida u RH nije evidentiran.

3.2.5.14 Otpadni poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili

U razdoblju od 2008. godine pa do 2020. godine, evidentirano je ukupno 168 posjednika sa 730 tone PCB opreme (transformatori i kondenzatori). Od navedene količine, do kraja 2020. godine, zbrinuto je 558 tone (76 %), a preostale su za zbrinuti 172 tone (24 %) PCB opreme (Slika 26.).

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 26. Količina PCB opreme ukupno evidentirana /zbrinuta /preostala za zbrinuti u razdoblju od 2008. do 2020. godine

U navedenom razdoblju zbrinute su ukupno i 74 tone otpadnih predmeta, materijala ili tekućina koje sadrže ili su onečišćene PCB-om. Sva količina sakupljenog otpada obrađuje se i zbrinjava izvan RH.

Od 2008. do 2020. uočljiv je trend kumulativnog povećanja zbrinute PCB opreme. Međutim, u odnosu na prijašnje razdoblje, od 2017. do 2020. godine smanjio se je godišnji prosjek količine zbrinute opreme iz razloga što je 56 % preostale PCB opreme u posjedu tvrtki koje su u stečaju ili im je brisan status poslovnog subjekta.

Nadalje, obzirom da se svake godine evidentira određeni broj novih posjednika PCB opreme, vjerojatnost je da i dalje postoji određeni broj tvrtki koje nisu prepoznale vlastite odgovornosti i obveze sukladno Pravilniku o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (»Narodne novine« br. 113/14).

3.2.5.15 Ribolovni alati koji sadrže plastiku

Količine otpada koji potječe od ribolovnih alata koji sadrže plastiku do sada nisu praćene te za njih ne postoji procjena.

3.2.5.16 Plastika za jednokratnu uporabu

Količine otpada koji potječe od plastike za jednokratnu uporabu do sada nisu praćene te za njih ne postoji procjena.

3.2.6 Otpadni brodovi i morski otpad

Trenutno ne postoje službeni podaci niti zadovoljavajuće procjene vezano za količine otpadnih brodova i morskog otpada u RH.

U Republici Hrvatskoj se od sredine 2017. godine primjenjuje model praćenja svih elemenata morskog otpada, od onog naplavljenog na plažama, preko plutajućeg na površini mora, potonuloga na morskom dnu, do mikroplastike u pješčanom sedimentu na plažama, površini mora i u probavnom traktu morskih životinja kao dio Akcijskog programa strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem: Sustava praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora (»Narodne novine« br. 153/14). Svi predviđeni parametri prate se na za to određenim lokacijama provođenjem specifične metodologije koja ovisi o pojedinoj skupini otpada koji se promatra/prati te obuhvaćaju određivanje i analizu stanja predviđenih pokazatelja. Zbog nedostatnih financijskih sredstava tijekom 2017. i 2018. godine uzorkovanje i kasnije analize obavljene su u manjem opsegu od predviđenoga navedenim Akcijskim programom.

Tijekom monitoringa količine i sastava krupnog otpada naplavljenog na obali u 2018. godini na istraživanim područjima (plaže Nin, Stončica na otoku Visu, te Prapratno kod Stona na poluotoku Pelješcu) zabilježeno je, klasificirano i uklonjeno ukupno 1.889 različitih komada morskog otpada. Na svim istraživanim područjima većina zabilježenih predmeta bila je izrađena od umjetnih polimernih materijala (plastika – 98 % ukupno zabilježenih predmeta). U drugoj kategoriji po zastupljenosti su predmeti od drva (1,6 %), te predmeti od stakla/keramike (1 %), predmeti od metala (1 %), gume (0,6 %), tekstila (0,4 %) te papira (0,3 %). Od ukupno zabilježenih predmeta samo je oko 0,1 % klasificirano kao neidentificirano i/ili kao kemikalije.

Za potrebe monitoringa plutajućeg otpada na površini mora provedena su istraživanja na tri lokacije (Hvarski kanal, Mljet, Dugi otok). Plastika je ukupno najzastupljenija kategorija plutajućeg otpada s 89 % na svim pojedinačnim postajama (Hvarski kanal – 100 %, Mljet – 89 % i Dugi otok – 86 %), zatim tekstil sa 7 %, te papir s 4 % ukupnog udjela na svim postajama.

Monitoring otpada nataloženog na morskom dnu proveden je 2018. godine na ukupno 3 lokacije (sjeverni Jadran – otvoreno more oko 12 Nm južno od grada Pule, srednji Jadran – otvoreno more oko 14 Nm južno od otoka Žirja i južni Jadran – otvoreno more oko 10 Nm južno od zapadnog vrha otoka Mljeta), prikupljanjem otpada iz koćarskih lovina. Morski otpad u malim je količinama bio prisutan na svim postajama i u svim ulovima mreža koćarica. Umjetni polimerni materijali (plastika) ukupno je najzastupljenija kategorija otpada s 96 % (sjeverni Jadran – 70 %, srednji Jadran – 100 % i južni Jadran – 100 %), a slijedi metal s 4 % ukupnog udjela na svim postajama.

Uzorci mikrootpada/mikroplastike iz sedimenta na pješčanim plažama uzeti su sa četiri lokacije duž istočne obale Jadranskog mora: plaže Nin, Zaglava na otoku Visu, ušća Neretve i Prapratnog na Pelješcu. Iz sedimenta sa četiriju istraživanih plaža ukupno je izdvojeno 85 komada otpada većeg od 5 mm, od čega 53 komada plastičnog otpada, 27 komada stakla i keramike, 3 komada metala i 2 komada tekstila.

U uzorcima sedimenta zabilježeno je ukupno 167 čestica mikroplastike veličine 1 – 5 mm. Na svim su lokacijama najbrojniji uglati plastični fragmenti (50 – 56 %), a prisutni su i filmovi i filamenti.

Uzorci mikroplastike s površine mora prikupljani su tijekom 2017. i 2018. godine na tri transekta: u Hvarskom kanalu, uz južnu stranu otoka Mljeta i uz južnu stranu Dugog otoka. U uzorcima s površine mora ukupno su zabilježene 93 čestice mikroplastike. Na svim su transektima najzastupljeniji uglati plastični fragmenti s 80-92 % udjela. U uzorcima su pronađeni i filmovi, fragmenti te pojedinačni peleti.

S obzirom na to da se radi o relativno novom pokazatelju, ekološki status nije moguće odrediti jer nisu određene klase stanja okoliša dok su spoznaje o ovom pokazatelju još uvijek vrlo oskudne. Jedan od glavnih nedostataka vrednovanja u odnosu na utjecaj na okoliš jest i još uvijek nerazrađeni sustav graničnih vrijednosti, što je izraženo i na razini EU. Također, budući da se tek 2017. godine po prvi put krenulo s provedbom monitoringa, procjenu stanja nije moguće izvršiti zbog nepostojanja dugotrajnije baze podataka.

3.2.7 Prekogranični promet otpada

Prikaz podataka o prekograničnom prometu otpadom od 2015. do 2020. godine dan je na slici 27.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 27. Prekogranični promet otpada u RH od 2015. do 2020.

Istraživanja provedena na razini EU pokazuju da je rastuća proizvodnja otpada zajedno s razvojem globalne ekonomije dovela do porasta količina otpada u prekograničnom prometu. RH nije iznimka u ovom globalnom trendu tako da i podaci za razdoblje od 2015. do 2020. godine, ukazuju na porast prekograničnog prometa otpada. Podaci za 2020. godinu također pokazuju da problemi vezani uz pandemiju COVID-19 nisu negativno utjecali na opći trend.

U razdoblju prije pristupanja RH u članstvo EU najveći uvoz otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku zabilježen je 2007. godine (543.269 tone) nakon čega slijedi pad uz više ili manje izražene fluktuacije. Taj pad uvoza zaustavljen je 2015. godine od kada je u konstantnom porastu te je 2020. godine uvezeno 120 % više otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku nego 2015. godine (uvezeno u 2020. – 697.047 tone). Najveću količinu uvezenog neopasnog otpada u 2020. godini, kao i niz prethodnih godina, čini otpad od metala, otpad iz termičkih procesa (troska), te otpadni papir i karton, a najviše je ovakvog otpada uvezeno iz Bosne i Hercegovine i Slovenije.

U razdoblju između 2015. i 2020. godine bilježi se konstantni rast izvoza otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku, osim u 2018. godini kada se bilježi blagi pad u odnosu na prethodnu godinu. Tako je tijekom 2020. godine izvezeno 851.528 tone otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku što je gotovo 200 % više nego 2015. godine kada je izvezeno 429.268 tone.

Od ukupne količine izvezenog otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku u razdoblju od 2015. do 2020. godine najviše se izvozio otpad od metala (64 – 72 %), zatim otpad od papira i kartona (18 – 23 %) te otpad od plastike (3 – 4 %). U istom razdoblju oko 70 % ovakvog otpada izvezeno je u Sloveniju, Tursku i Italiju.

Uvoz otpada koji podliježe notifikacijskom postupku u RH bio je u potpunosti zabranjen do pristupanja RH u članstvo EU nakon čega je u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada dopušten za otpad namijenjen oporabi. Realiziran je po prvi puta tijekom 2014. godine kada su uvezene olovne baterije u količini od 334 tona) i od tada je u neprestanom skokovitom rastu. Najveći skok uvezenih količina zabilježen je 2020. godine kada je uvezeno 70.097 tona otpada što je preko tri puta više nego godinu ranije (22.970 tone) i oko 210 puta više nego 2014. godine (slika 28.). Razlog za ovakav rast leži u porastu broja postrojenja koja su ishodila dozvolu za oporabu otpada, ali i činjenici da se sve više tvrtki odlučuje za uvoz otpada koji podliježe notifikacijskom postupku nakon što je dugo bio zabranjen. Naime, prve godine nakon ukidanja zabrane samo je jedna tvrtka ishodila odobrenje MINGOR za uvoz, sljedeće tri godine dvije, 2018. i 2019. godine šest, a 2020. godine osam tvrtki od kojih su dvije cementare, tri bioplinska postrojenja, jedna drvna industrija i dva reciklažera.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 28. Uvoz otpada koji podliježe notifikacijskom postupku od 2014. do 2020. godine

Od svih vrsta otpada koji podliježe notifikacijskom postupku koji se uvozi u RH, daleko najviše otpada na gorivo iz otpada za potrebe energetske oporabe u cementnoj industriji. U razdoblju od 2015. godine kada je prvi puta uvezena ova vrsta otpada, do 2019. godine, gorivo iz otpada je u ukupnoj količini uvezenog otpada koji podliježe notifikacijskom postupku sudjelovalo s 52 – 65 %, dok je taj postotak 2020. godine iznosio 48 % (33.775 tona). Osim goriva iz otpada koje se uvozi već niz godina, od neopasnog otpada koji podliježe notifikacijskom postupku 2020. godine prvi puta su uvezene velike količine (15.447 tona) otpadnog tretiranog drva za potrebe drvne industrije te muljevi koji ne sadrže opasne tvari (7.725 tona) i biorazgradivi otpad iz kuhinja i kantina (3.180 tona) za potrebe bioplinskih postrojenja što je pak značajan porast u odnosu na prethodnu godinu. U manjim količinama uvezen je miješani plastični otpad i neopasne komponente izvađene iz otpadne EE opreme. Najveće količine neopasnog otpada koji podliježe notifikacijskom postupku uvoze se iz Italije, Austrije i Slovenije.

Količina opasnog otpada koji se uvozi u RH u svrhu oporabe zadnje tri godine kreće se oko 6.000 tona godišnje, a većinom se radi o otpadnim olovnim baterijama namijenjenim recikliranju, zatim otpadnim mineralnim uljima namijenjenim za energetsku oporabu u cementnoj industriji, dok se u manjoj, ali rastućoj količini u istu svrhu uvoze neke vrste muljeva koji sadrže opasne tvari, miješani kruti ili tekući otpad od mehaničke obrade otpada, tekući ili kruti gorivi otpad koji sadrži opasne tvari te ambalaža koja sadrži ostatke opasnih tvari ili je onečišćena opasnim tvarima. Najviše opasnog otpada uvezeno je iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Slovenije.

Izvoz otpada koji podliježe notifikacijskom postupku 2015. godine iznosio je 44.071 tona te je bio u naglom porastu sve do 2019. godine kada je izvezeno 105.820 tona što je najviše otkad se prati izvoz takvog otpada. Tijekom 2020. godine izvoz je pao gotovo na razinu iz 2015. godine (44.824 tona) što se u najvećoj mjeri može objasniti činjenicom da je u razdoblju od 2016 do 2019. godine otprilike polovina izvoza otpada koji podliježe notifikacijskom postupku otpadala na mulj iz obrade komunalnih otpadnih voda, dok se prije i nakon tog razdoblja mulj izvozio u malim količinama ili se uopće nije izvozio. Naime, mulj iz obrade komunalnih otpadnih voda se u velikim količinama izvozio u Mađarsku koja je tijekom 2020. godina zabranila uvoz ove vrste otpada te je i izvoz prestao. Osim mulja, u razdoblju između 2015. i 2020. godine najviše se izvozio gorivi otpad kao i ostali sekundarni otpad, tj. mješavine materijala od mehaničke obrade otpada koji sadrži opasne tvari, tekući gorivi otpad koji sadrži opasne tvari i izmiješani otpad sastavljen od najmanje jedne vrste opasnog otpada, zatim otpad od tretiranog drveta te olovne akumulatorske ploče i olovni akumulatori.

Udio opasnog otpada u ukupnim količinama izvezenog otpada koji podliježe notifikacijskom postupku 2015. i 2020. godine iznosio je oko 40 %, dok se u razdoblju od 2016 do 2019. godine kretao između 20 i 25 %. Opasni otpad najviše se izvozio u Austriju, Sloveniju i Njemačku, dok se neopasni otpad koji podliježe notifikacijskom postupku, osim u Mađarsku, najviše izvozio u Austriju i Bosnu i Hercegovinu.

Između 2015. i 2020. godine MINGOR je godišnje prosječno izdalo 57 odobrenja za provoz otpada koji podliježe notifikacijskom postupku područjem RH i to za prosječno 96.915 tona otpada. Najviše odobrenja (73 za provoz 168.260 tona otpada) izdano je 2019. godine, a najmanje (38 za provoz 50.033 tona otpada) 2017. godine.

3.3 POSTOJEĆE GRAĐEVINE, UREĐAJI I SUSTAVI ZA GOSPODARENJE OTPADOM

3.3.1 Građevine i uređaji za gospodarenja otpadom

Građevina za gospodarenje otpadom je građevina za sakupljanje otpada uključujući skladište otpada, pretovarnu stanicu i reciklažno dvorište, građevina za obradu otpada, uključujući odlagalište otpada, centar za gospodarenje otpadom i reciklažno dvorište za građevni otpad.

3.3.2 Reciklažna dvorišta

ZGO-om je za JLS propisana obveza osiguranja uspostave minimalnog broja reciklažnih dvorišta ili mobilnih jedinica ovisno o broju stanovnika JLS-a. Istim propisom, osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem dužna je bez naknade zaprimiti opasni komunalni otpad, otpadni papir, drvo, metal, staklo, plastiku, tekstil i krupni (glomazni) otpad koji je nastao kod korisnika usluge razvrstanog u kategoriju kućanstvo na odgovarajućem području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno to reciklažno dvorište.

U 2020. godini u Očevidnik reciklažnih dvorišta bilo je upisano 207 stacionarnih i 117 mobilnih reciklažnih dvorišta, odnosno ukupno 324 reciklažnih dvorišta[18](Očevidnik reciklažnih dvorišta na dan 31. 12. 2020.). Broja reciklažnih dvorišta u 2020. godini po županijama prema podacima iz Očevidnika reciklažnih dvorišta prikazan je na slici 29.

Obzirom da je u 2015. godini u Očevidnik reciklažnih dvorišta bilo upisano tek 26 stacionarnih reciklažnih dvorišta i osam mobilnih reciklažnih dvorišta vidljivo je da je ukupni broj uspostavljenih reciklažnih dvorišta, uključujući i mobilne jedinice, u promatranom razdoblju značajno porastao.

Dosadašnja ulaganja u reciklažna dvorišta ispunjavaju svoju svrhu, građani su ih izvrsno prihvatili te je daljnja gradnja, posebno u dijelovima velikog sezonalnog povećanja komunalnog otpada (obalni i otočni gradovi i općine) nužna kako bi se osigurale korisne vrste otpada pogodne za recikliranje.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 29. Broj reciklažnih dvorišta upisanih u Očevidnik reciklažnih dvorišta po županijama u 2020. godini

Tijekom 2020. godine količina komunalnog otpada koju su zaprimila reciklažna dvorišta iznosila je 60.146 tona. Riječ je o povećanju od skoro 45.000 tona u odnosu na količinu komunalnog otpada preuzetog putem reciklažnih dvorišta u 2015. godini (Slika 30.).

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 30. Broj reciklažnih dvorišta upisanih u Očevidnik reciklažnih dvorišta i prijavljene količine komunalnog otpada sakupljene putem reciklažnih dvorišta u razdoblju od 2015. do 2020. godine

3.3.3 Građevine za biološku obradu otpada

U RH u 2020. godini 12 kompostana je posjedovalo dozvolu za gospodarenje otpadom ukupnog kapaciteta oko 145.469 t/god. U nastavku je popis kompostana s pripadajućim dozvoljenim kapacitetima (Tablica 10.). Aerobna biološka obrada biootpada kompostiranjem u 2016. godini obavljala se u 11 kompostana ukupnog kapaciteta oko 103.397 t/god.

Tablica 10. Popis kompostana s pripadajućim raspoloživim kapacitetima u 2020. godini

 

Lokacija objekta

Kapacitet (t/god)

Stružec

27.000

Kloštar Ivanić

30.000

Imbriovec

10.770

Totovec

6.140

Herešin (Koprivnica)

14.000

Prelog

5.460

Crnac (Sisak)

2.700

Krk

2.000

Osijek

4.499

Bartolovečki Trnovec (Varaždin)

900

Zagreb

Jakuševec

27.000

Markuševac

10.000

Ukupno:

145.469

 

 

Izvor: MINGOR, 2021.

Pregled lokacija kompostana u RH u 2020. godini dan je na slici 31. iz koje se može zaključiti da je najveći broj kompostana koncentriran u središnjoj i sjeverozapadnoj RH.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 31. Pregled kompostana u RH u 2020. godini

U 2020. godini dozvolu za anaerobnu biološku obradu otpada posjedovala su 22 bioplinska postrojenja. Uz to, MINGOR u evidenciji bioplinskih postrojenja prati dodatnih 10 bioplinskih postrojenja koja rade temeljem ovlaštenja izdanog od strane Ministarstva poljoprivrede što čini ukupni zboj od 32 bioplinska postrojenja s ukupnim kapacitetom od 839.808 t/god.

U usporedbi s podacima iz 2016. godine kada je bilo ukupno 11 bioplinskih postrojenja (od kojih je 6 bioplinskih postrojenja imalo dozvolu za gospodarenje otpadom) ukupnog kapaciteta 234.800 t/god primjećuje se značajan porast, no, važno je naglasiti da je trenutni ukupni kapacitet bioplinskih postrojenja najvećim dijelom predviđen za obradu gnojavke i biljnog materijala iz poljoprivrede. Dozvoljeni kapaciteti se u minimalnom udjelu koriste za obradu otpada. Procijenjeni udio otpada koji se obradi u odnosu na ukupnom ukupni kapacitet bioplinskih postrojenja iznosi oko 18 %.

Glavnina kapaciteta za anerobnu digestiju locirana je na području istočne RH (Slika 32.).

Izvor: MINGOR, 2021

Slika 32. Pregled bioplinskih postrojenja u RH u 2020. godini

3.3.4 Ostale građevne za materijalnu oporabu otpada

Obzirom da aktivnost 8.1. Utvrđivanje nedostatka reciklažnih kapaciteta na nacionalnoj razini u sklopu mjere M 1.2.6 Izgradnja postrojenja za recikliranje iz Odluke o implementaciji PGO 2017 – 2022 RH nije provedena nedostaju podaci o raspoloživim i potrebnim kapacitetima za materijalnu oporabu.

3.3.5 Građevine za energetsku oporabu i suspaljivanje otpada

Ukupno je u RH evidentiran 41 energetski oporabitelj koji sukladno ZGO nije obvezan ishoditi dozvolu za energetsku oporabu te dodatnih pet tvrtki koje posjeduju dozvolu za gospodarenje otpadom postupkom R1 (korištenje otpada uglavnom kao goriva ili drugog načina dobivanja energije). Niti jedna tvrtka u 2020. godini nije imala dozvolu za spaljivanje otpada (postupak D10). Većina energetske oporabe otpada obavlja se u postrojenjima koja se ne nalaze na teritoriju RH.

Podzakonskim propisom propisani su postupci oporabe otpada za koju nije potrebno ishoditi dozvolu za gospodarenje otpadom te način izvođenja postupaka, vrste i količine otpada koje je dopušteno obrađivati tim postupcima.

Pregled lokacija postrojenja koja imaju dozvolu za gospodarenjem otpadom za postupak R1 suspaljivanje otpada u 2020. godini dan je na slici 33. Ukupni kapacitet svih postrojenja koja imaju ishođenu dozvolu za gospodarenje otpadom postupkom R1 (suspaljivanje) na području RH iznosi 395.480 t/godini.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 33. Pregled lokacija postrojenja koja imaju dozvolu za gospodarenje otpadom za postupak R1 u 2020. godini

3.3.6 Centri za gospodarenje otpadom

Centri za gospodarenje otpadom su postrojenja više međusobno funkcionalno i/ili tehnološki povezanih građevina i uređajaza obradu komunalnog i drugog otpada, gdje se količina neiskoristivog otpada koji ostaje na kraju procesa obrade svodi na minimum nastalog otpada pogodnog za odlaganje.

Infrastruktura Centara se obično sastoji od postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada (MBO postrojenja), postrojenja za obradu otpadnih voda, potrebnih zgrada za rad centra, unutrašnje infrastrukture, druge opreme, odlagališta za ostatni otpad. Dio ovog sustava čine i pretovarne stanice na kojima se vrši prihvat i pretovar otpada u svrhu ekonomičnog transporta do CGO-a.

Odlukom Vlade o koordinaciji aktivnosti vezanih uz izgradnju i opremanje centara za gospodarenjem otpadom iz svibnja 2019. godine, financiranje izgradnje i nabave opreme za centre za gospodarenje otpadom ostvaruje se prema udjelima Europska unija i FZOEU – 90 %, a jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave – 10 %.

Od 11 planiranih centara u RH, izgrađena su i u funkciji dva centra za gospodarenje otpadom: Marišćina, kapaciteta 100.000 t/god i Kaštijun, kapaciteta 90.000 t/god. Dva centra su u izgradnji: Bikarac, kapaciteta 38.000 t/god i Biljane Donje, kapaciteta 80.000 t/god. Četiri centra su odobrena za EU financiranje i u fazi su ugovaranja radova (Babina Gora, Lećevica, Lučino Razdolje i Piškornica) dok su preostala tri centra u fazi pripreme dokumentacije za prijavu na EU sufinanciranje (Orlovnjak, Šagulje i Zagreb) (Tablica 11. i Slika 34.).

Osim navedenih CGO-a, privatnim sredstvima izgrađeno je postrojenje za MBO u gradu Varaždinu (95.000 t/god).

Tablica 11. Status realizacije planiranih centara za gospodarenje otpadom u 2021. godini

 

Br.

Naziv

Područje-županija

Status

1.

CGO BIKARAC

Šibensko-kninska

izgradnja u tijeku

2.

CGO BILJANE DONJE

Zadarska, dio Ličko-senjske

izgradnja u tijeku

3.

CGO PIŠKORNICA

Koprivničko-križevačka, Krapinsko-zagorska, Međimurska, Varaždinska

javna nabava za radove u tijeku

4.

CGO KAŠTIJUN

Istarska

CGO izgrađen i radi

5.

CGO MARIŠĆINA

Primorsko-goranska

CGO izgrađen i radi

6.

CGO BABINA GORA

Karlovačka, dio Ličko-senjske, dio Sisačko-moslavačke

javna nabava za radove u tijeku

7.

CGO LEĆEVICA

Splitsko-dalmatinska

javna nabava za radove u tijeku

8.

CGO ORLOVNJAK

Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska

priprema projekta u tijeku

9.

CGO ŠAGULJE

Brodsko-posavska, Požeško-slavonska, dio Sisačko-moslovačke

priprema projekta u tijeku

10.

CGO LUČINO RAZDOLJE

Dubrovačko-neretvanska

javna nabava za radove u tijeku

11.

CGO ZAGREB

Grad Zagreb, Zagrebačka

priprema projekta u tijeku

 

 

 

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

Slika 34. Položaj i status realizacije planiranih centara za gospodarenje otpadom u 2021.godini

3.3.7 Odlagališta otpada

Od 2005. do 2020. godine ukupno je evidentirano i prati se 317 lokacija službenih odlagališta. Tijekom 2020. godine otpad se odlagao na 94 odlagališta otpada. Na 85 odlagališta odlagao se komunalni otpad, dok se na 9 lokacija odlagao isključivo proizvodni otpad. Tijekom 2020. godine ukupno je odloženo 1.443.258 tona (svih vrsta otpada), što je smanjenje od 23,6 % u odnosu na 2015. godinu kada je ukupno odloženo 1.889.201 tona otpada.

Do kraja 2020. godine zatvoreno je 229 odlagališta, a sa 86 lokacija na kojoj su se nekoć nalazila odlagališta otpad je izmješten. Od 2015. do kraja 2020. godine povećao se broj saniranih odlagališta otpada sa 171 na 195, a u pripremi ili u tijeku je sanacija na 121 lokaciji.

U RH ne postoji odlagalište opasnog otpada.

Ukupan preostali kapacitet na svim odlagalištima krajem 2020. godine, prema procjeni operatera odlagališta iznosio je 17.030.684 tona. Riječ je o kapacitetima obrađenima u postojećoj dokumentaciji i ishođenim dozvolama, uz mogućnost njihovog povećanja ovisno o prostornim mogućnostima, potrebama i odabranom pristupu postupanja sa spomenutim kategorijama otpada. Pregled statusa i kapaciteta aktivnih odlagališta po županijama dan je u Tablici 12.

Prikaz lokacija odlagališta otpada u RH dan je na slici 35.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 35. Lokacije odlagališta u RH u 2020. godini

Tablica 12. Pregled statusa i kapaciteta aktivnih odlagališta po županijama

 

Županija

Aktivna odlagališta (stanje: kraj 2020. godine)

Aktivna odlagališta na koja se odlagao komunalni otpad (stanje: kraj 2020. godine)

Preostali kapacitet svih aktivnih odlagališta (stanje: kraj 2020. godine) (t)

Preostali kapacitet aktivnih odlagališta na koja se odlagao komunalni otpad (stanje: kraj 2020. godine) (t)

Zagrebačka

5

5

1.739.718

1.739.718

Krapinsko-zagorska

5

4

73.513

73.513

Sisačko-moslavačka

6

5

6.179.486

9.754

Karlovačka

3

3

111.385

111.385

Varaždinska

1

1

30.966

30.966

Koprivničko-križevačka

4

3

205.664

162.165

Bjelovarsko-bilogorska

4

4

240.361

240.361

Primorsko-goranska1

6

6

1.686.217

1.686.217

Ličko-senjska

5

5

148.081

148.081

Virovitičko-podravska

3

3

62.607

62.607

Požeško-slavonska

2

2

113.440

113.440

Brodsko-posavska

3

3

87.453

87.453

Zadarska

5

4

2.785.910

2.764.233

Osječko-baranjska

7

7

347.400

347.400

Šibensko-kninska

3

2

81.818

69.000

Vukovarsko-srijemska

3

3

26.900

26.900

Splitsko-dalmatinska

12

12

809.597

809.597

Istarska

8

5

839.713

201.456

Dubrovačko-neretvanska2

7

7

130.613

130.613

Međimurska

1

1

34.840

34.840

Grad Zagreb

2

1

1.295.000

1.295.000

Ukupno:

93

84

17.030.684

10.144.701

 

 

 

Izvor: MINGOR, 2021.

1 Na jednom odlaglištu u Primorsko-goranskoj županiji se odlagao komunalni otpad iako navedeno odlagalište nema status aktivnog službenog odlagališta, te za isto nije iskazan podatak o preostalom kapacitetu.

2 Na jednom odlaglištu u Dubrovačko-neretvanskoj županiji se odlagao komunalni otpad iako navedeno odlagalište nema status aktivnog službenog odlagališta, te za isto nije iskazan podatak o preostalom kapacitetu.

Kontinuirano se radi na unapređenju sustava praćenja ispunjavanja propisanih ciljeva i na provođenju mjera u svrhu smanjenja odlaganja otpada, čemu ide u prilog i donošenje Odluke o redoslijedu i dinamici zatvaranja odlagališta (»Narodne novine« br. 3/19, 17/19). Odlukom je, između ostaloga, određen raspored i dinamika zatvaranja odlagališta neopasnog otpada po županijama koja se trebaju zatvoriti do 31. 12. 2018. godine. Do kraja 2020. godine zatvoreno je svih 26 planiranih odlagališta.

Sanacija odlagališta se provodi kontinuirano i zadovoljavajućom dinamikom. U prilog tome ide podatak da je sanacija ili završena ili je u tijeku na više od 75 % svih službenih odlagališta na području RH, dok se na preostalim odlagalištima priprema.

Vezano za mjere zaštite okoliša koje se provode na odlagalištima i opremljenost odlagališta, bitno je istaknuti da se na većini odlagališta koja su bila aktivna tijekom 2020. godine provodi ravnanje, zbijanje i prekrivanja (više od 90% odlagališta), nešto više od 70 % aktivnih odlagališta raspolaže sustavom odvodnje procjednih voda, međutim, samo nešto više od 60 % ima sustav otplinjavanja.

Kako bi se smanjile količine otpada koje se odlažu i dostigli propisani ciljevi za smanjenje odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada, svakako je potrebno u narednom razdoblju intenzivirati već postojeću provedbu mjera usmjerenih na odvojeno prikupljanje komunalnog otpada te opremanje i izgradnju infrastrukture za recikliranje komunalnog otpada.

3.4 POSTOJEĆI SUSTAVI GOSPODARENJA OTPADOM

3.4.1 Biootpad

U svega 34 % JLS se provodi odvojeno sakupljanja biootpada. Uglavnom je riječ o biorazgradivom otpadu iz kuhinja i kantina te biorazgradivom otpadu iz vrtova i parkova sa javnih površina. Količine odvojeno sakupljenog biootpada iz kućanstava su još uvijek nedovoljne, a najzastupljeniji način gospodarenja ovom vrstom otpada je odlaganje. Iako ZGO propisuje obvezu JLS da osigura odvojeno prikupljanje biootpada učinci ove mjere na nacionalnoj razini su vrlo mali.

Također, uzevši u obzir nacionalni cilj u vezi s odlaganjem biorazgradivog otpada, kapaciteti za obradu biootpada, na svim razinama (kućanstva, lokalno i nacionalno) nisu zadovoljavajući.

3.4.2 Otpadni tekstil i obuća

Najveće količine otpadnog tekstila nisu izdvojene i završavaju u miješanom komunalnom otpadu ili glomaznom otpadu, te se još uvijek odlažu na odlagališta. Postojeći kapaciteti za oporabu otpadnog tekstila u RH nisu u dovoljnoj mjeri iskorišteni. Primarno je potrebno osigurati uvjete za odvojeno sakupljanje ove vrste otpada na mjestu nastanka, npr. putem spremnika na javnim površinama ili sakupljanjem na kućnom pragu kod korisnika usluge (»od vrata do vrata«). Navedeno će biti moguće i putem predviđenih Centara za ponovnu uporabu. Kao rezultat isporuke spremnika za odvojeno sakupljanje u sklopu javnog poziva FZOEU, od 2018. godine dolazi do porasta odvojenog sakupljanja od strane JLS. Potreban je dodatan napor JLS, bilo za iskorištavanje postojećih kapaciteta ili osiguravanje odgovarajuće infrastrukture. Isto tako, potrebno je redovito provoditi edukacije građana o važnosti odvajanja otpada te općenito odgovornog ponašanja. Edukacijama poticati mjere sprječavanja nastanka otpada, npr. poticati popravke, kupovati kvalitetnije i trajnije proizvode te odvajati neželjenu robu za potrebe ponovne uporabe. Također, provoditi mjere koje bi potaknule promjenu ponašanja lokalnog stanovništva te osigurati pravovremeni pristup pouzdanim i jasnim informacijama.

3.4.3 Otpadna ambalaža

Ambalažni otpad i gospodarenje ambalažnim otpadom organizirano je kroz program proširene odgovornosti proizvođača. Osobama koje stavljaju na tržište proizvode u ambalaži naplaćuje se naknada za zbrinjavanje te ambalaže po isteku životnog vijeka proizvoda. U svrhu poticanja proizvodnje i upotrebe ambalaže koja ima svojstvo jednostavnog i ekonomičnog recikliranja potrebno je u većoj mjeri razdijeliti visine naknada po kategorijama i podkategorijama ambalaže. Navedeno je posebice značajno za plastičnu ambalažu s obzirom da je od 2021. godine u svim državama članicama uvedena naknada za nerecikliranu plastičnu ambalažu.

U sustavu FZOEU prema podacima za rujan 2021. djeluje 11 oporabitelja ambalažnog otpada: dva za polimerni otpad, dva za metalni otpad, dva za stakleni otpad, četiri za drveni otpad i jedan za papirni i kartonski otpad. Značajno povećanje broja oporabitelja u prethodnom razdoblju zabilježeno je u području oporabe ambalaže od drva.

Trenutno sustav gospodarenja otpadnom ambalažom ne obuhvaća u zadovoljavajućoj mjeri sve vrste otpadne ambalaže Tako ambalaža onečišćena opasnim tvarima nije dio postojećeg sustava proširene odgovornosti proizvođača kojim upravlja FZOEU dok za višeslojnu (kompozitnu) ambalažu ne postoje kapaciteti za obradu.

Dodatne napore potrebno je uložiti i u proširenje mreže za oporabu metalnog ambalažnog otpada kao i u razvoj novih tehnologija za recikliranje plastičnog ambalažnog otpada (kemijsko recikiranje). Depozitni sustav koji obuhvaća staklenu, metalnu i polimernu (PET) ambalažu od pića, mlijeka i tekućih mliječnih proizvoda pokazuje vrlo dobre rezultate te ga je potrebno poticati, unaprjeđivati i proširivati.

3.4.4 Otpadne gume

Sukladno raspoloživim podacima, kapaciteti za oporabu otpadnih guma su dostatni, a odnos kapaciteta za materijalnu i energetsku oporabu je zadovoljavajući obzirom da daje prednost recikliranju u odnosu na korištenje u energetske svrhe.

Međutim potrebno je dodatno urediti sustav radi boljeg iskorištenja postojećih kapaciteta.

3.4.5 Otpadna ulja

U RH u 2020. godini sakupljeno je oko 37 % od ukupno procijenjenih proizvedenih količina otpadnih mazivih ulja. Postojeći kapaciteti za sakupljanje i oporabu otpadnih mazivih ulja u RH smatraju se dostatnim, međutim sustav odvojenog sakupljanja otpadnih mazivih ulja ne postiže očekivane učinke. Postojeći sustav gospodarenja otpadnim mazivim uljima u dijelu koji se odnosi na odvojeno sakupljanje otpadnih mazivih ulja nije dostatno učinkovit te ga je potrebno restrukturirati na način da mu se poveća učinkovitost.

3.4.6 Otpadne baterije i akumulatori

Razmatrajući količine sakupljenih i oporabljenih otpadnih baterija i akumulatora uspostavljeni sustav može se ocijeniti kvalitetnim i zadovoljavajućim.

3.4.7 Otpadna vozila

Prema raspoloživim podacima kapaciteti za oporabu otpadnih vozila u RH su dostatni, međutim sustav gospodarenja otpadnim vozilima nije dostatno uređen u dijelu koji se odnosi na ukidanje statusa otpada i sprječavanje nastanka otpada (upotrebljivi dijelovi vozila). Kapaciteti za sakupljanje i obradu otpadnih vozila na nacionalnoj razini su zadovoljavajući, međutim potrebno je dodatno urediti sustav radi boljeg iskorištenja postojećih kapaciteta.

3.4.8 Medicinski otpad

Postojeći sustav gospodarenja medicinskim otpadom ne može se ocijeniti kvalitetnim i zadovoljavajućim, obzirom da najveće količine medicinskog otpada završavaju na odlagalištima otpada ili u izvozu. Za daljnje unaprjeđenje sustava potrebno je na prikladniji način riješiti gospodarenje pojedinim vrstama medicinskog otpada poput infektivnog otpada.

3.4.9 Otpadni električni i elektronički uređaji i oprema

Sustav gospodarenja EE otpadom zadovoljavajuće je kvalitete. Ciljevi sakupljanja dosegnuti su za sve godine prethodnog razdoblja, a ostvareni su i propisani ciljevi oporabe i recikliranja. Kapaciteti za obradu EE otpada u RH su veći od nacionalnih potreba. Potrebno je uložiti napore u poboljšanja sustava proširene odgovornosti proizvođača u smislu kontrole i uključivanja svih obveznika plaćanje naknade te modeliranja naknada po kategorijama i pod-kategorijama temeljem visine troškova recikliranja istih. Također, s obzirom na stagnaciju sakupljenih količina EE otpada, potrebno je dodatno unaprijediti i ekonomizirati sustav sakupljanja EE otpada.

3.4.10 Otpadni brodovi i morski otpad

Sustav gospodarenja otpadnim brodovima i morskim otpadom nije uspostavljen i ne postoje službeni podaci niti procjene vezano za količine ovih vrsta otpada. Također, u RH ne postoji niti jedno postrojenje za recikliranje brodova uvršteno na Europski popis postrojenja za recikliranje brodova.

U RH postoje lokacije na kojima se nalaze podrtine i potonule stvari. Podrtine i potonule stvari ne spadaju u kategoriju otpadnih brodova niti morskog otpada već su regulirani posebnim propisom.

3.4.11 Ribolovni alati koji sadrže plastiku

Direktivom (EU) 2019/904 propisana je obveza uspostave i provedbe sustava proširene odgovornosti proizvođača za ribolovni alat koji sadržava plastiku stavljen na tržište te uspostava nacionalne minimalne godišnje stope sakupljanja otpadnog ribolovnog alata koji sadržava plastiku namijenjenu recikliranju. Rok za provedbu ove odredbe je 31. prosinac 2024. godine. Budući da se radi o novoj obvezi prema EU, uspostava sustava gospodarenja otpadnim ribolovnim alatom koji sadržava plastiku bit će provedena do roka propisanog navedenom Direktivom.

3.4.12 Građevni otpad

Usporedba podataka o prijavljenom nastalom građevnom otpadu s podacima gospodarskih i drugih pokazatelja za sektor građevinarstva kontinuirano ukazuje na nedovoljno poznavanje tokova građevnog otpada i potrebu da se osigura kvalitetnija provedba sustava gospodarenja ove posebne kategorije otpada, a usporedno s time i unaprjeđenje kvalitete podataka, prvenstveno za miješane vrste otpada (otpad od rušenja, šuta), koje se u nekim područjima RH slabije prijavljuju. Uzrok se, osim nedovoljne informiranosti obveznika, može objasniti nedostatkom ili nedostatnim kapacitetima za obradu građevnog otpada na određenim područjima, što u konačnici rezultira značajnim udjelom otpada koji nije zbrinut u skladu s izdanim dozvolama, koji na taj način ostaje neevidentiran u službenom sustavu.. Poboljšanja se očekuju tek s rješavanjem problema nedostatne infrastrukture, odnosno pojačanim nadzorom, pri čemu napore trebaju uložiti svi sudionici sustava gospodarenja građevnim otpadom.

Ukupno 300-tinjak tvrtki posjeduje dozvolu za obradu tj. predobradu, oporabu ili zbrinjavanje građevnog otpada. Obrada građevnog otpada provodi se na oko 170 lokacija, najviše na području Grada Zagreba, Zagrebačke županije, Varaždinske županije i Krapinsko-zagorske županije, a najmanje na području Ličko-senjske i Virovitičko-podravske županije (Slika 36.).

Najveći udio dozvola odnosi se na otpadne metale, zatim na beton, cigle, crijep/pločice i keramiku te na zemlju (uključujući iskopanu zemlju s onečišćenih lokacija), kamenje i otpad od jaružanja.

Izvor: MINGOR, 2020.

Slika 36. Lokacije na kojima je obrađen građevni otpad u 2020. godini, prema količini i vrsti obrade (t)

Dozvolu za neki od konačnih postupaka materijalne oporabe građevnog otpada (ne računajući postupke predobrade) ishodilo je 200-tinjak tvrtki, dok ih svega nekoliko ima i provodi postupak energetske oporabe. U nekim županijama potrebno je osigurati dodatne kapacitete za obradu pojedinih vrsta otpada, primarno mineralnog neopasnog građevnog otpada.

U 2020. godini identificirano je ukupno 35 lokacija koje su imale dozvolu i/ili su provodile postupak R5 za usitnjavanje mineralnog neopasnog građevnog otpada na drobilici (slika 37.).

 

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 37. Lokacije koje su imale dozvolu ili su provodile usitnjavanje mineralnog neopasnog građevnog otpada na drobilici u 2020. godini[19](Podaci prijavljeni u bazu Registar onečišćavanja okoliša i evidentirani putem Registra dozvola i potvrda za gospodarenje otpadom)

 

 

3.4.13 Građevni otpad koji sadrži azbest

Za potrebe zbrinjavanja građevnog otpada koji sadrži azbest (postupak D9 – odlaganje otpada na posebno pripremljeno odlagalište), izgrađene su kazete na prostoru 17 odabranih odlagališta otpada (slika 38.). Ukupni kapacitet svih 17 kazeta iznosi oko 79.100 m3. U razdoblju od 2011. do 2020. godine odloženo je ukupno 62.097 tona građevnog otpada koji sadrži azbest.

Intenzitet punjenja kazeta smanjuje se nakon 2016. godine, kada prestaje sufinanciranje sustava sakupljanja od strane FZOEU.

U nekim županijama se na nekima od izgrađenih kazeta otpad ne zbrinjava. Na prostoru osam županija nisu izgrađene kazete za građevni otpad koji sadrži azbest: Zagrebačke županije, Krapinsko-zagorske županije, Sisačko-moslavačke županije, Varaždinske županije, Požeško-slavonske županije, Šibensko-kninske županije, Istarske županije i Osječko-baranjske županije.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 38. Raspored kazeta i status odlaganja građevnog otpada koji sadrži azbest u 2020.godini

3.4.14 Otpadni mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda

Trenutno u RH nije uspostavljen odgovarajući sustav gospodarenja otpadnim muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, a što se prvenstveno odnosi na potrebnu infrastrukturu za obradu navedenog otpada.

3.4.15 Otpadni poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili

Temeljem Direktive Vijeća 96/59/EZ od 16. rujna 1996. o odlaganju polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (PCB/PCT) (SL L 243, 16. 9. 1996.) (dalje u tekstu: Direktiva 96/59/EZ) i Pravilnika o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (»Narodne novine« br. 105/08) oprema s volumenom PCB-a većim od 5 dm3 morala je biti dekontaminirana do 31. prosinca 2010. godine. Ostalu opremu, nakon što su uređaji čiji je bila sastavni dio povučeni iz uporabe, potrebno je zasebno sakupiti te predati ovlaštenoj osobi na dekontaminaciju i/ili zbrinjavanje u najkraćem mogućem roku u skladu s odredbama Pravilnika o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (»Narodne novine« br. 105/08) i Zakona o održivom gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19) odnosno Zakona o gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 84/2021), a najkasnije u roku određenom Zakonom o potvrđivanju Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« br. 11/06, u daljnjem tekstu: Stockholmska konvencija)

Stockholmskom konvencijom uporaba PCB-a u opremi (npr. transformatorima i kondenzatorima) dopuštena je najkasnije do 2025. godine, a ekološki prihvatljivo gospodarenje otpadom s tekućinama koje sadrže PCB i opremom onečišćenom PCB-om sa sadržajem PCBa iznad 0,005% što je prije moguće, ali najkasnije do 2028. godine.

Opis konkretnih mjera i aktivnosti koje je potrebno provesti u cilju ispunjenja svih obveza iz Stockholmske konvencije koje se odnose na upravljanje PCB-om u RH sadržane su u Trećem nacionalnom planu za provedbu Stocholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima u RH.

Nastavno na navedeno, a obziorm da je još uvijek 56 % preostale PCB opreme u posjedu tvrtki koje su u stečaju ili im je brisan status poslovnog subjekta i da se svake godine evidentira određeni broj novih posjednika PCB opreme odnosno i dalje postoji određeni broj tvrtki koje nisu prepoznale vlastite odgovornosti i obveze, u narednom razdoblju potrebna je je suradnja MINGOR-a s drugim nadležnim tijelima (Državnim inspektoratom i FZOEU) u cilju što obuhvatnijeg utvrđivanja stanja PCB opreme na terenu te razmatranja mogućnosti financijske pomoći posjednicima u zbrinjavanu preostale PCB opreme.

3.4.16 Javna usluga prikupljanja komunalnog otpada

U 2020. godini ukupno je 530 (95 %) JLS-a, odnosno 124 (97 %) grada i 406 (95 %) općina, imalo osigurane uvjete za odvojeno sakupljanje barem jedne od sljedeće četiri frakcije komunalnog otpada: papir/karton, plastika, staklo i metal. Odvojeno sakupljanje otpada provodilo se na neki od sljedećih načina: putem spremnika kod korisnika usluge (»od vrata do vrata«), putem spremnika na javnim površinama, putem stacionarnih i/ili mobilnih reciklažnih dvorišta. Ukupno 427 (77 %) JLS-a osiguralo je uvjete za odvojeno sakupljanje sve četiri navedene frakcije komunalnog otpada, a 26 (5 %) JLS-a nije osiguralo uvjete za odvojeno sakupljanje niti jedne od četiri navedene frakcije komunalnog otpada.

Za odvojeno sakupljanje otpadnog papira i kartona uvjete je osiguralo 528 (95 %) JLS-a, plastike njih 525 (94 %), stakla 513 (92 %) i metala 434 (78 %). Za odvojeno sakupljanje glomaznog otpada uvjete je osiguralo 512 (92 %) JLS-a, otpadnog tekstila 330 (59 %) te biootpada 269 (48 %).

Sakupljanje putem stacionarnog reciklažnog dvorišta kojim upravlja davatelj javne usluge provodilo se u 224 (40 %) JLS-a, od toga 81 (63 %) grad i 143 (33 %) općine. Sakupljanje putem mobilnog reciklažnog dvorišta kojim upravlja davatelj javne usluge provodilo se u 221 (40 %) JLS-a, od toga 58 (45 %) gradova i 163 (38 %) općina.

Podijeljeno je ukupno 58.960 kompostera, gdje Grad Zagreb prednjači sa 18.650 podijeljenih kompostera. Kompostere je zaprimilo 98 (18 %) JLS, od toga 55 (43 %) gradova i 43 (10 %) općine.

Na području 507 (91 %) JLS-a na snazi je cjenik za javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada. Kriterij naplate za korisnike javne usluge prijavljen je prema:

⊇ volumenu spremnika za otpad i broju pražnjenja spremnika: za fizičke osobe na području 505 (91 %) JLS, a za pravne osobe na području 514 (92 %) JLS.

⊇ masi predanog otpada: za fizičke osobe na području sedam (1 %) JLS, a za pravne osobe na području 15 (3 %) JLS.

Obuhvat stanovništva dostupnošću javne usluge prikupljanja komunalnog otpada na nacionalnoj razini je zadovoljavajuća.

3.5 PREGLED TVRTKI KOJE OBAVLJAJU NEKU OD DJELATNOSTI GOSPODARENJA OTPADOM

Trend kretanja ukupnog broja tvrtki i dozvola u promatranom razdoblju od 2015. do 2020. uglavnom stagnira uz manje promjene. U 2020. godini, u odnosu na 2015. godinu, za 9 % se smanjio broj tvrtki koje imaju dozvolu za gospodarenje opasnim otpadom i za 1% se smanjio broj tvrtki koje imaju dozvolu za gospodarenje neopasnim otpadom (Slika 39.).

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 39. Broj tvrtki koje posjeduju dozvolu za gospodarenje otpadom u razdoblju od 2015. do 2020. godine[20](Neke tvrtke mogu imati više od jedne dozvole te su brojane više puta. Ukupan broj različitih poslovnih subjekata iznosi 448.)

 

U lipnju 2020. godine ukupno je 448 tvrtki imalo dozvolu za gospodarenje otpadom. Tvrtke mogu istovremeno imati dozvolu i za opasni i za neopasni otpad. Dozvolu za gospodarenje neopasnim otpadom, bilo da je riječ o sakupljanju, skladištenju, oporabi i/ili zbrinjavanju, imalo je 428 različitih tvrtki, dok je 77 tvrtki posjedovalo dozvolu za gospodarenje opasnim otpadom (Tablica 13.).

Tablica 13. Broj tvrtki koje se bave djelatnošću gospodarenja otpadom u 2020. godini

 

Vrsta dozvole / potvrde

Broj tvrtki koje posjeduju dozvolu / potvrdu

dozvola za gospodarenje neopasnim proizvodnim i komunalnim otpadom

428

dozvola za gospodarenje opasnim otpadom

77

potvrda o upisu u Očevidnik prijevoznika otpada

2.949

potvrda o upisu u Očevidnik posrednika u gospodarenju otpadom

682

potvrda o upisu u Očevidnik trgovaca otpadom

479

potvrda o upisu u Očevidnik reciklažnih dvorišta

169

potvrda o upisu u Očevidnik izvoznika otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku

438

potvrda o upisu u Očevidnik uvoznika otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku

212

potvrda o upisu u Očevidnik nusproizvoda

215

potvrda o upisu u Očevidnik za ukidanje statusa otpada

51

 

 

Izvor: MINGOR, 2021.

U razdoblju od 2015. do 2018. godine zabilježen je trend smanjenja ukupnog broja dozvola za gospodarenje otpadom, a od 2019. godine taj broj se neznatno povećava (oko 2 %). U 2020. godini bilježi se smanjenje broja dozvola za gospodarenje neopasnim otpadom za oko 7 % u odnosu na 2015. godinu dok se broj dozvola za gospodarenje opasnim otpadom povećava za 6 % (Slika 40.).

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 40. Broj dozvola za gospodarenje otpadom u razdoblju od 2015. do 2020. godine[21](Neke dozvole izdane su i za neopasni i opasni otpad odnosno brojane su dva puta. Ukupan broj različitih dozvola iznosi 667.)

Ukupan broj dozvola za gospodarenje neopasnim proizvodnim i komunalnim otpadom u lipnju 2020. godine iznosio je 551.

Broj dozvola izdanih od MINGOR u lipnju 2020. godine iznosio je 116 dozvola za opasni otpad i 19 dozvola za neopasni proizvodni i komunalni otpad.

Broj tvrtki evidentiranih upisom u očevidnike za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom od 2015. do 2020. godine je u neprekinutom porastu. Međutim, dio upisanih tvrtki bavio se ovim djelatnostima tek povremeno.

U razdoblju od 2015. do 2020. godine nije bilo većih promjena u broju tvrtki koje su se bavile izvozom otpada koji podliježe notifikacijskom postupku. Riječ je o petnaestak tvrtki koje su ishodile rješenje/odobrenje za izvoz opasnog otpada od MINGOR-a.

Broj tvrtki koje obavljaju djelatnost gospodarenja otpadom može se smatrati zadovoljavajućim. Nadzor prometa otpada (prekograničnog i tuzemnog) je potrebno unaprijediti.

 

3.6 STATUSI PROJEKATA SANACIJA »CRNIH TOČAKA«

»Crne točke« su lokacije u okolišu visoko opterećene otpadom koji je zaostao nakon dugotrajnog neprimjerenog gospodarenja proizvodnim (tehnološkim) otpadom (npr. otpad iz kožarske i tekstilne industrije, otpad iz proizvodnje i prerade, zatim isplake, zauljena zemlja i muljevi koji ostaju oko lokacija dubokih bušotina, talozi u spremnicima, otpad iz anorganskih tehnoloških procesa – kiseline, lužine, soli teških metala, otpad iz proizvodnje umjetnih gnojiva, otpad iz organskih kemijskih procesa, otpad od ostataka boja, lakova, pesticida, otpad od fotoindustrije, otpad iz anorganskih termičkih procesa, otpadna ulja mineralnog podrijetla i otpadna organska otapala, gume, vozila i otpad iz proizvodnje azbesta, te baterije i olovni akumulatori).

Popis lokacija »crnih točaka« i statusa sanacije na pojedinoj lokaciji dan je u tablici 14. i na slici 41.

Tablica 14. Popis i status sanacije »crnih točaka« u 2021. godini

 

Br. na karti

»Crna točka« – naziv

Vrsta otpada

Status sanacije

Opis

Mogući izvori financiranja

1.

Bazeni crvenog mulja i otpadne lužine bivše tvornice glinice u Obrovcu

crveni mulj i otpadna lužina

sanacija u tijeku

Fond je u prosincu 2010. kao investitor prekinuo radove iako radovi na sanaciji nisu završeni zbog pravnog statusa dosadašnjih ugovora o izvođenju radova na predmetnoj sanaciji te kaznenog postupka koji je u tijeku.

Planira se izrada projektne dokumentacije za završetak sanacije.

Dijelom je provedena sanacija kojom je trebalo zbrinuti cca. 400.000 m3 crvenog mulja i cca. 800.000 m3 otpadne lužnate vode

Nacionalna sredstva/FZOEU/EU

2.

Obalni dio nasuprot tvornice Salonit d.d. u stečaju – Kosica

azbest

dokumentacija u izradi

U tijeku je izrada potrebne dokumentacije za prijavu projekta sanacije na financiranje iz EU fondova.

Potrebno je sanirati površinu od 63.000 m2 onečišćenu azbestnim otpadom (kopnena i morska površina).

Nacionalna sredstva/FZOEU/

EU

3.

Lokacija na kojoj se nalaze veće količine šljake i pepela: odlagalište šljake u Kaštelanskom zaljevu

odlagalište šljake

sanacija u tijeku

Program sanacije za odlagalište šljake u Kaštelanskom zaljevu izrađen je 2007, a dopuna Programa sanacije 2014. Dokumentacija je 2014. dostavljena u Grad Kaštela radi usklađenja dokumenata prostornog uređenja, rješavanja vlasničkih odnosa (više privatnih vlasnika), koncesija na lokaciji onečišćenja te utvrđivanje granica pomorskog dobra.

Pepeo i šljaka koje treba zbrinuti razmješteni su na površini lokacije cca. 200.000 m2.

Vlasnik/

JLS/Nacionalna sredstva/ FZOEU/

EU

4.

Lokacija praonice i dezinsekcijske stanice u Botovu

zauljeni muljevi

dokumentacija u izradi

Nema aktivnosti.

Podjelom trgovačkog društva onečišćivača osnovana su nova trgovačka društva među kojima je potrebno odrediti nadležnost za sanaciju odnosno pravnog sljednika sanacije.

Potrebno je provesti dodatne istražne radove kako bi se utvrdila točna količina onečišćenog tla (šljunka i pijeska), vrsta i stupanj onečišćenja te procijenio opseg onečišćenja podzemnih voda.

Pravni sljednik onečišćivača/EU

5.

Jama Sovjak kod Rijeke

otpadni katran

sanacija u tijeku

Donesena je odluka o odabiru za ugovor za projektiranje i radove na sanaciji.

Potrebno je sanirati 8.000 m2 površine

FZOEU/

EU

6.

Tvrtka DIV d.o.o. – mazut u sklopu tvornice vijaka TVIK u Kninu

mazut

dokumentacija u izradi

U nadležnosti vlasnika DIV-a d.o.o.

Procijenjeno je onečišćenje katranom unutar tvornice Tvik u Kninu na površini od 47.940 m2

Onečišćivač, Šibensko-kninska županija, Hrvatske vode

7.

Odlagalište fosfogipsa – Petrokemija Kutina

fosfogips i kisela voda

dokumentacija u izradi

Kutinska tvrtka Flamtron d.o.o. kupila je državnu tvrtku DE-FOS d.o.o. koju je ranije VRH osnovala za zbrinjavanje neopasnog otpada.

Ukupna površina deponije je cca. 1.700.000 m2, procijenjena količina odloženog neopasnog krutog otpada 8,5 milijuna t uz količinu procesne kisele vode od 2.000.000 m3

Onečišćivač/Vlasnik/EU/FZOEU

8.

Odlagalište kamenog agregata (»crno brdo«) – Biljane Donje

Kameni agregat

analiza u izradi

Tijekom sanacije lokacije TEF d.d. u Šibenik koja je prestala s radom 1994. godine, tvrtka MLM GROUP-ZAGREB d.o.o. je 2009. izvršila iskop, sakupljanje, drobljenje, mljevenje i separaciju feromanganske i silikomanganske troske te prodala izdvojeni metal (feromangan), a ostatak tzv. »kameni agregat« je u količini od cca 140.000 tona u vremenu od svibnja 2010. do veljače 2011. godine odložila na lokaciju u Biljane Donje (»crno brdo«) gdje se još uvijek nalazi. U razdoblju od 2008. do 2021. godine izvršeno je niz mjerenja, analiza i vještačenja feromanganske i silikomanganske troske u svrhu ispitivanja pogodnosti za upotrebu kao kamenog agregata u građevinarstvu i potencijalnih utjecaja na okoliš. U tijeku je izrada analize o mogućnostima uporabe troske kao građevinskog materijala, završetak koje se očekuje u II. kvartalu 2022. godine.

Nacionalna sredstva/EU

 

 

 

Izvor: FZOEU, 2021.

Primjenom načela »onečišćivač plaća« sanaciju lokacije praonice i dezinsekcijske stanice Botovo i sanaciju mazuta u sklopu bivše tvornice vijaka Tvik u Kninu treba provesti pravna osoba-sljedbenik. Također, sanaciju odlagališta fosfogipsa Petrokemije Kutina, koja je bila planirana u sklopu cjelovitog projekta sanacije i zatvaranja odlagališta sredstvima onečišćivača, promijenila je vlasnika. Naime, u postupku restrukturiranja i dokapitalizacije društva Petrokemija d.d. Kutina, osnovano je društvo u državnom vlasništvu DE-FOS d.o.o. za zbrinjavanje neopasnog otpada, kojega je putem natječaja CERP-a kupila tvrtka Flamtron d.o.o. Kutina.

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

Slika 41. Položaj i status sanacije crnih točaka u 2021. godini

4. CILJEVI GOSPODARENJA OTPADOM

4.1 CILJEVI GOSPODARENJA OTPADOM IZ PGO 2017 – 2022 I EU DIREKTIVA

U Republici Hrvatskoj su trenutno na snazi dva različita niza kvantitativnih ciljeva gospodarenja otpadom. Jedan skup ciljeva koji je bio definiran je Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019) i podzakonskim aktima, a sada Zakonom o gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 84/2021), a drugi je Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. – 2022. (»Narodne novine« br. 3/17) (PGO 2017 – 2022).

Ciljevi gospodarenja otpadom i rokovi definirani u Okvirnoj direktivi o otpadu 2008/98/EZ, Direktivi o ambalaži i ambalažnom otpadu 94/62/EZ, Direktivi o odlagalištima 1999/31/EZ, Direktivi o baterijama 2006/66/EZ, Direktivi o otpadnim vozilima 2000/53/EZ i Direktiva o otpadu električne i elektroničke opreme 2012/19/EU, prenesene su u hrvatsko zakonodavstvo o gospodarenju otpadom 2013. godine kroz Zakon o održivom gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019) i podzakonske akte i 2021. godine kroz Zakon o gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 84/2021).

PGO 2017 – 2022 definira osam ciljeva gospodarenja otpadom, koji se razlikuju od onih definiranih Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i podzakonskim aktima, a postavljeni su za plansko razdoblje od 2017. do 2022. godine. Za dva od tih osam ciljeva definirani su podciljevi, od kojih su neki kvantitativni (tablica 15.).

Tablica 15. Ciljevi iz PGO 2017 – 2022 koje je potrebno postići do 2022. u odnosu na 2015. godinu

 

Broj

Cilj

Podcilj

Naziv podcilja

1.

Unaprijediti sustav gospodarenja

komunalnim otpadom

Podcilj 1.1.

Smanjiti ukupnu količinu proizvedenog komunalnog otpada za 5%

Podcilj 1.2.

Odvojeno prikupiti 60% mase proizvedenog komunalnog otpada (prvenstveno papir, staklo, plastika, metal, biootpad itd.)

Podcilj 1.3.

Odvojeno prikupiti 40% mase proizvedenog komunalnog biootpada

Podcilj 1.4.

Odložiti na odlagališta manje od 25% mase proizvedenog komunalnog otpada

2.

Unaprijediti sustav gospodarenja posebnih kategorija otpada

2.1.

Odvojeno prikupiti 75% mase proizvedenog građevinskog otpada

2.2

Uspostaviti sustav gospodarenja otpadnim muljem iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda

2.3.

Unaprijediti sustav gospodarenja otpadnom ambalažom

2.4.

Uspostaviti sustav gospodarenja morskim otpadom

2.5.

Uspostaviti sustav gospodarenja otpadnim brodovima, podrtinama i potonulim stvarima na morskom dnu

2.6.

Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada

3.

Unaprijediti sustav gospodarenja opasnim otpadom

Podcilj nije definiran

4.

Sanirati lokacije onečišćene otpadom

Podcilj nije definiran

5.

Kontinuirano provoditi izobrazno-informativne aktivnosti

Podcilj nije definiran

6.

Unaprijediti informacijski sustav gospodarenja otpadom

Podcilj nije definiran

7.

Unaprijediti nadzor nad gospodarenjem otpadom

Podcilj nije definiran

8.

Unaprijediti upravne postupke u gospodarenju otpadom

Podcilj nije definiran

 

 

U svibnju 2018. usvojene su četiri nove direktive, poznate kao »paket otpada«, koje mijenjaju šest postojećih direktiva o otpadu. Postavljeni su novi ciljevi za recikliranje otpada i ograničavanje odlaganja komunalnog otpada na odlagališta.

U lipnju 2019. donesena je Direktiva o plastici za jednokratnu uporabu. Između ostalog, ovom Direktivom definirani su kvantitativni ciljevi za odvojeno sakupljanje plastičnih boca.

Republika Hrvatska je navedene direktive prenijela u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 84/2021).

U tablici 16. je usporedba kvantitativnih ciljeva gospodarenja otpadom EU-a i ciljeva definiranih prethodnim Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i podzakonskim aktima te u PGO 2017 – 2022, a u tablici 17. su ciljevi definirani direktivama iz »paketa otpad« prenijeti kroz trenutno važeći Zakon o gospodarenju otpadom.

Tablica 16. Usporedba kvantitativnih EU ciljeva o otpadu i ciljeva o otpadu koji su u Republici Hrvatskoj prema PGO 2017 – 2022 i Zakonom o održivom gospodarenju otpadom iz 2013. godine

 

EU Direktiva

Datum ispunjenja cilja

EU Cilj

Cilj RH

Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (2013.) i podzakonski akti

PGO 2017 – 2022

(do 2022. u odnosu na 2015.)

Direktiva 2008/98/EC o otpadu

Prosinac 2020.

Priprema za ponovnu uporabu i recikliranje 50 % komunalnog papira, stakla, plastike, metalnog otpada

Jednako kao i cilj EU-a

Podcilj PGO 2017 – 2022-a 1.1 – Smanjiti ukupnu količinu proizvedenog komunalnog otpada za 5%

Podcilj PGO 2017 – 2022-a 1.2-Odvojeno sakupiti 60% mase proizvedenog komunalnog otpada (prvenstveno papir, staklo, plastika, metal, biootpad itd.)

Podcilj PGO 2017 – 2022-a 1.3 – Odvojeno sakupiti 40% mase proizvedenog komunalnog biootpada

Podcilj PGO 2017 – 2022-a 2.1-Odvojeno sakupiti 75% mase proizvedenog građevinskog otpada

Priprema za ponovnu uporabu, recikliranje i drugu materijalnu oporabu (uključujući postupke nasipavanja, korištenjem otpada kao zamjene) od 70 % mase građevinskog neopasnog otpada (isključujući prirodno tlo i kamen)

Jednako kao i cilj EU-a

Direktiva 1999/31/EC o odlagalištima

Do prosinca 2020.

Smanjiti biorazgradivi otpad koji se odlaže na odlagališta na 35% od onog proizvedenog 1995.

Sukladno poglavlju 27: Okoliš Pristupnog ugovora (na temelju Direktive o odlagalištima 1999/31/EZ),. cilj je prenijet u Zakonu o održivom gospodarenju otpadom

Podcilj PGO 2017 – 2022-a 1.4 – Odložiti na odlagališta manje od 25% proizvedenog komunalnog otpada

Direktiva 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu

Od 2008.

Reciklirati 55 % – 80 % ambalažnog otpada po težini.

– Oporaba (uključujući oporabu energije) 60 % ambalažnog otpada po težini.

– Stope recikliranja za određene materijale u ambalažnom otpadu su:

• 60 % težine za staklo;

• 60 % težine za papir i karton;

• 50 % mase za metale;

•22,5 % mase za plastiku, računajući isključivo materijal koji se ponovno reciklira u plastiku;

•15 % mase za drvo

Jednako kao i cilj EU-a

Kvanttativni cilj nije definiran

Direktiva 2012/19/EU o otpadnoj

električnoj i elektroničkoj opremi (OEE)

Od 2019.

Minimalne godišnje stope za odvojeno prikupljanje OEEO:

65% prosječne stope EE opreme koja se stavlja na tržište, izračunate na temelju prosječne težine EE opreme stavljene na tržište u prethodne tri godine u toj državi članici

ili

85% EE opreme proizvedene na teritoriju države članice.

Države članice mogu odabrati jedan od ova dva istovrijedna načina mjerenja cilja

Jednako kao i cilj EU

Kvantitativni cilj nije definiran

Od 15. kolovoza 2018.

Recikliranje/priprema za ponovnu uporabu/oporabu 55 – 85 % ovisno o kategoriji OEEO

Jednako kao i cilj EU

Kvantitativni cilj nije definiran

Direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima

Od 1. siječnja 2015.

Ponovna uporaba i recikliranje na najmanje 85 % prosječne težine vozila i godine.

– Ponovna uporaba i oporaba na najmanje 95% prosječne težine vozila i godine.

Jednako kao i cilj EU

Kvantitativni cilj nije definiran

Direktiva 2006/66/EZ o baterijama

Od 26. rujna 2016.

Minimalno 45% stope sakupljanja

Jednako kao i cilj EU

Kvantitativni cilj nije definiran

Od 26. rujna 2011.

Recikliranje 65 % prosječne mase olovnih baterija i akumulatora, uključujući recikliranje sadržaja olova u najvećem stupnju koji je tehnički izvediv, uz izbjegavanje prekomjernih troškova

– Recikliranje 75 % prosječne mase nikal-kadmijskih baterija i akumulatora, uključujući recikliranje sadržaja kadmija u najvećem stupnju koje je tehnički izvedivo, uz izbjegavanje prekomjernih troškova; i

– Recikliranje 50 % prosječne težine ostalih otpadnih baterija i akumulatora.

 

 

Tablica 17. Novi ciljevi definirani izmijenjenim EU direktivama iz područja otpada propisani Zakonom o gospodarenju otpadom iz 2021. godine i Zakonom o poljoprivredi

 

Datum ispunjenja cilja

Direktiva EU

Cilj EU

Status hrvatskog zakonodavstva

Od 2025. do 2030.

Direktiva 2018/852(EU) o izmjeni direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu

a) Reciklirati 65 % masenog udjela ambalažnog otpada, najkasnije do 31. prosinca 25. prosinca;

– Stope recikliranja za određene materijale u ambalažnom otpadu su:

• 50 % plastike;

• 25 % drva;

• 70 % željeznih metala;

• 50 % aluminija;

• 70 % stakla;

• 75 % papira i kartona;

b) Reciklirati 70 % masenog udjela ambalažnog otpada, najkasnije do 31. prosinca 2030. godine;

– Stope recikliranja za određene materijale u ambalažnom otpadu:

• 55 % plastike;

• 30 % drva;

• 80 % željeznih metala;

• 60 % aluminija;

• 75 % stakla;

• 85 % papira i kartona.

Zakon o gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 84/2021)

2025., 2030. i 2035.

Direktiva 2018/851 (EU) o izmjenama i dopunama Direktive o otpadu

a) Do 2025. pripremiti za ponovnu uporabu i reciklirati 55% komunalnog otpada (papir, staklo, plastika, najmanje metal),

b) Do 2030. pripremiti za ponovnu uporabu i reciklirati 60 % komunalnog otpada (papir, staklo, plastika, najmanje metal)

c) Do 2035. pripremiti za ponovnu uporabu i reciklirati 65 % komunalnog otpada (papir, staklo, plastika, najmanje metal)

Zakon o gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 84/2021)

2035.

Direktiva 2018/850 (EU) o izmjenama i dopunama Direktive o odlagalištima otpada

Smanjiti odlaganje komunalnog otpada na najviše 10 %

Zakon o gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 84/2021)

2025., 2029. i 2030.

Direktiva o plastici za jednokratnu upotrebu 2019/904/EU

a) Do 2025. osigurati odvojeno sakupljanje radi recikliranja, količine boca za piće (do 3L, uključujući njihove čepove i poklopce) koje su izrađene od polietilen tereftalata kao glavne komponente (»PET boce«), 77 % mase stavljenih na tržište u godini, a do 2029. 90 %.

b) Od 2025. osigurati da »PET boce« sadrže najmanje 25 % reciklirane plastike, izračunate kao prosjek za sve PET boce stavljene na tržište na teritoriju države članice; a od 2030. udio reciklirane plastike od najmanje 30%

 

Zakon o gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 84/2021)

Kvalitativni ciljevi u smislu rokova do kojih države članice trebaju uspostaviti sheme odvojenog sakupljanja i smanjiti stvaranje otpada od hrane.

Novi ciljevi EU

Biootpad se mora odvojeno sakupljati i reciklirati na izvoru, ili sakupiti odvojeno i ne miješati s drugim vrstama otpada, do 31. prosinca 2023.

Proširena odgovornost proizvođača proizvoda mora se uspostaviti za sav ambalažni otpad do 31. prosinca 2024.

Odvojeno sakupljanje tekstilnog otpada mora biti uspostavljeno do 1. siječnja 2025.

Odvojeno prikupljanje izdvojenih frakcija opasnog otpada koje proizvode kućanstva mora se uspostaviti do 1. siječnja 2025.

Stvaranje otpada od hrane u primarnoj proizvodnji, u preradi i proizvodnji, u maloprodaji i drugoj distribuciji hrane, u restoranima i uslužnim objektima, kao i u kućanstvima, mora se smanjiti do 2030. godine.

Indikativni cilj smanjenja otpada od hrane određen je za cijelu EU i to 30 % do 2025. i 50 % do 2030.

 

 

Vezano za otpad od hrane, u lipnju 2019. godine je usvojen Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. (»Narodne novine« br. 61/19) provedba kojeg je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, dostupno na: https://poljoprivreda.gov.hr/istaknute-teme/hrana-111/sprjecavanje-nastanka-otpada-od-hrane/sprjecavanje-nastanka-otpada-od-hrane-1263/1263.

Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. prati detaljan Program za njegovu provedbu. Cilj Plana je doprinijeti postizanju ciljeva EU-a i UN-ove Agende za održivi razvoj do 2030. godine.

Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. i aktivnosti za njegovu provedbu zasnivaju se na temelju analize ključnih mjera i dionika te kroz odrednice za djelovanje i to:

– Unaprjeđenje zakonodavnog okvira, uključujući edukaciju o istom te izradu vodiča u svrhu pojašnjavanja odredbi i olakšavanja procesa doniranja hrane

– Doprinos olakšavanju komunikacije među dionicima sustava doniranja hrane

– Izradu Studije izvedivosti Banke hrane u Republici Hrvatskoj te ovisno o rezultatima Studije, umrežavanje ciljanih skupina u svrhu pokretanja daljnjih aktivnosti

– Poticanje boljeg iskorištavanja fondova Europske Unije u području sprječavanja otpada od hrane i doniranja hrane

– Koordinirano djelovanje prema proizvođačima hrane, distributerima, trgovcima, ugostiteljskom sektoru te institucionalnim kuhinjama kroz izradu sektorskih vodiča, sklapanje dobrovoljnih sporazuma o smanjenju otpada od hrane, doniranja hrane i motivaciju kroz dodjelu posebnih priznanja za najistaknutije primjere dobre prakse u sprječavanju nastajanja otpada od hrane

– Uspostavu digitalne Platforme za dijeljenje vlastitih iskustava, medijske kampanje, pisane brošure kroz koju će se provoditi edukacija dionika, odnosno posredno i neposredno djelovati prema krajnjem potrošaču u vidu podizanja razine svijesti o problematici otpada od hrane te razumijevanja oznaka datuma roka trajanja na hrani

– Edukaciju djece predškolske i školske dobi te stručno usavršavanje odgojno-obrazovnih djelatnika i

– Aktivno i kontinuirano praćenje pokazatelja učinaka mjera predviđenih Planom.

Kvalitativni ciljevi definirani PGO 2017 – 2022 i Planom i programom sprječavanja i smanjenja nastanka otpada od hrane definirani su na takav način da podržavaju poboljšanje sustava gospodarenja otpadom i ispunjenje zahtjeva zakonodavstva EU-a o gospodarenju otpadom.

Vezano za ciljeve PGO 2017 – 2022 za razdoblje 2022. isključuju se sljedeći ciljevi:

− Cilj 2.5 – Uspostaviti sustav gospodarenja otpadom za otpadne brodove, podrtine i potonule stvari na morskom dnu,

− Cilj 8 – Unaprijediti upravne postupke u gospodarenju otpadom.

Cilj 2.5. i mjere za njihovo postizanje u najvećoj su mjeri u nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (podrtine i potonule stvari) i nisu regulirani politikom gospodarenja otpadom. Bilo bi učinkovitije integrirati upravljanje podrtinama i potonulim stvarima na morskom dnu u strateške i/ili planske dokumente u nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

4.1.1 Podcilj za sprječavanje nastanka otpada (podcilj PGO 2017 – 2022 1.1)

U PGO 2017 – 2022 je definiran kvantitativni podcilj 1.1. smanjiti ukupnu količinu proizvedenog komunalnog otpada do 2022. godine za 5% ukupnih količina nastalih u 2015. godini. Provedba mjera sprječavanja nastanka otpada trebala bi osigurati smanjenje ukupne količine proizvedenog komunalnog otpada 2022. godine na najviše 1.571.222 tona.

Na razini EU-a nije definiran obvezni kvantitativni cilj sprječavanja nastanka otpada. Direktiva 2018/851/EU, kojom se mijenja i dopunjava Direktiva 2008/98/EZ o otpadu definira okvirni cilj za smanjenje otpada od hrane za 50% do 2030. godine. Osim ovog okvirnog cilja, Direktiva 2018/851/EU samo određuje minimalni skup mjera sprječavanja. Do kraja 2024. godine, EK će ispitati izvedivost postavljanja ciljeva smanjenja otpada i po potrebi pripremiti zakonodavni prijedlog.

Analiza mjera definiranih u PGO 2017 – 2022 pokazuje da je velik broj mjera obrazovne i informativne prirode. S obzirom na to da je Republika Hrvatska prvi put usvojila dokument o planiranju sprječavanja nastanka otpada u okviru PGO 2017 – 2022, kojim bi se trebao uspostaviti integrirani pristup ovoj temi, edukacija i podizanje svijesti javnosti, nužni su početni korak za uspješnu provedbu sprječavanja nastanka otpada. Međutim, za postizanje ambicioznijeg cilja sprječavanja nastanka otpada, potrebna je provedba jačih mjera (npr. uvođenje regulatornih i ekonomskih instrumenata, smanjenje količine materijala koji se koristi u proizvodima i povećanje učinkovitosti s kojom se koriste, projektiranje i potrošnja proizvoda koji stvaraju manje otpada).

Nadalje, EK će razmotriti izvedivost uspostavljanja cilja smanjenja rasipanja hrane do 2030. na razini Unije (do 31. prosinca 2023.), nakon prvog podnošenja podataka država članica za 2020. To može rezultirati drugačijim ciljem od indikativnog.

4.1.2 Podciljevi za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada i biootpada (podciljevi PGO 2017 – 2022 1.2 i 1.3)

Podcilj PGO 2017 – 2022 1.2 definira obvezu odvojenog prikupljanja 60% mase proizvedenog komunalnog otpada nastalog do 2022. u odnosu na 2015. godinu: »prvenstveno papir, staklo, plastika, metal, biootpad itd.«, dok zakonodavstvo EU definira obvezu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje 50%, težinski za komunalni papir, metal, plastiku i staklo do 2020., 55% do 2025., 60% do 2030. i 65% do 2035. Dinamika PGO 2017 – 2022 povećanja odvojeno prikupljenog komunalnog otpada do 2022. (slike 42. i 43.) uzima u obzir postizanje podcilja za sprječavanje nastanka otpada (smanjenje proizvodnje komunalnog otpada) i podcilja za odvojeno prikupljanje biootpada.

Slika 42. Dinamika postizanja cilja 1.2 Odvojeno prikupiti 60% pojedinih vrsta komunalnog otpada (prvenstveno papir/karton, staklo, plastika, metal, biootpad, glomazni otpad)

Kvantitativni podcilj PGO 2017 – 2022 1.2 definiran je za razdvajanje izvora komunalnog otpada, a referentna godina je 2015., dok je cilj EU-a definiran za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje frakcija komunalnog otpada, a ne samo sakupljanja, i to je godišnji cilj. Uzimajući u obzir činjenicu da se tijekom priprema za ponovnu uporabu i recikliranje odvojeno prikupljenog otpada na izvoru, nečistoće izdvajaju u značajnoj mjeri, ovaj cilj PGO 2017 – 2022 nije u potpunosti sukladan s ciljem iz Okvirne direktive o otpadu. To se posebno odnosi na glomazni otpad koji se nakon razvrstavanja u značajnim količinama i dalje odlaže na odlagališta.

 

Slika 43. Prikaz dinamike povećanja količina odvojeno prikupljenog komunalnog otpada do 2022. godine (PGO 2017 – 2022, ciljevi 1.1., 1.2., 1.3.)

 

S obzirom na to da su na snazi dva niza ciljeva, jedan za odvojeno sakupljanje komunalnog otpada definiran PGO 2017 – 2022, a drugi, u skladu sa zakonodavstvom EU-a, definiranim Zakonom o gospodarenju otpadom za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje, čini praćenje zahtjevnim.

Kvantitativni podcilj 1.3 za biootpad definiran u PGO 2017 – 2022, ambiciozniji je u usporedbi sa zahtjevima EU (slika 44.). Prema PGO 2017 – 2022, do kraja 2022. godine, 40% biološkog otpada iz komunalnog otpada, od količina nastalih u 2015., trebalo bi zasebno prikupiti, dok se na razini EU-a kvantitativni cilj za odvojeno prikupljanje biootpada ne određuje. Prema Direktivi (EU) 2018/851 o izmjeni Okvirne direktive o otpadu, do kraja 2023., biootpad se mora ili odvojiti i reciklirati na izvoru ili sakupiti odvojeno i ne miješati s drugim vrstama otpada.

Izmijenjena Okvirna direktiva o otpadu i Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/1004 od 7. lipnja 2019. definiraju stroga i jasna pravila izračuna postizanja ciljeva ponovne uporabe i recikliranja komunalnog otpada za 2025., 2030. i 2035. godinu. Priprema za ponovnu uporabu trebala bi uključivati samo proizvode ili komponente proizvoda koji se, nakon provjere, čišćenja ili popravaka, mogu ponovno upotrijebiti bez daljnjeg razvrstavanja ili prethodne obrade (dijelovi tih proizvoda/komponente proizvoda koji su uklonjeni tijekom popravaka mogu se uključiti u količinu komunalnog otpada pripremljenog za ponovnu uporabu).

Izračun ciljeva recikliranja trebao bi se temeljiti na težini komunalnog otpada koji ulazi u recikliranje. Pod strogim uvjetima dopušteno je utvrditi težinu recikliranog komunalnog otpada na temelju mjerenja učinka bilo koje operacije sortiranja. Gubici materijala koji nastanu prije nego što otpad uđe u postupak recikliranja, na primjer zbog sortiranja ili drugih preliminarnih postupaka, ne smiju se uključivati u količine otpada prijavljene kao reciklirani.

Slika 44. Projekcija rasta količina odvojeno sakupljenog biootpada

Slično se odnosi i na biootpad. Od 1. siječnja 2027. ova frakciju komunalnog otpada smatrat će se recikliranom (zapravo podvrgnuta aerobnoj ili anaerobnoj obradi) samo ako je: i) odvojeno prikupljena na izvoru; ii) sakupljena zajedno s otpadom sličnih svojstava biorazgradivosti i kompostiranja; iii) odvojena ili reciklirana na izvoru.

S obzirom na sve gore navedeno, učinkovitije je imati samo jedan skup ciljeva, identičnih onima u EU -u, a ne posebne kvantitativne ciljeve za odvojeno prikupljanje.

4.1.3 Podcilj za smanjenje odlaganja komunalnog otpada na odlagališta (podcilj PGO 2017 – 2022 1.4)

Sukladno Poglavlju 27: Okoliš Pristupnog ugovora (na temelju Direktive o odlagalištima 1999/31/EZ), Republika Hrvatska je morala osigurati postupno smanjenje količine biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta prema sljedećoj dinamici:

i) do kraja 2013. udio biorazgradivog komunalnog otpada odloženog na odlagališta trebao se smanjiti na 75 % ukupne količine biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine;

ii) do kraja 2016. na 50 % ukupne količine i

iii) do kraja 2020. na 35 % ukupne količine proizvedene 1997. godine.

Na razini EU-a definirani su isti ciljevi, razlika je samo u tome što je Hrvatska pregovarala o 1997. godini kao baznoj godini umjesto 1995. godine ili posljednju godinu prije 1995. godine, kako je definirano Direktivom o odlagalištima 1999/31/EZ.

Navedeni ciljevi bili su preneseni Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i sada u Zakonu o gospodarenju otpadom.

Isto kao i za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada, PGO 2017 – 2022 definira dodatni kvantitativni podcilj 1.4 odložiti na odlagališta manje od 25% mase proizvedenog komunalnog otpada do 2022. u odnosu na 2015. godinu.

Prema izmijenjenoj Direktivi o odlagalištima, do 2035. godine odlaganje komunalnog otpada mora se smanjiti na najviše 10% ukupne količine nastalog komunalnog otpada.

Stoga je učinkovitije imati jedan cilj za smanjenje odlaganja komunalnog otpada na odlagališta, identičan cilju EU.

4.1.4 Podcilj za odvojeno prikupljanje građevnog otpada (podcilj PGO 2017 – 2022 2.1.)

PGO 2017 – 2022 definira obvezu odvojenog prikupljanja 75% mase građevinskog otpada nastalog do 2022. u odnosu na 2015.

Zakonodavstvo EU-a (Okvirna direktiva o otpadu) definira obvezu pripreme za ponovnu uporabu recikliranja/oporabe materijala, uključujući postupke nasipavanja uporabom otpada za zamjenu drugih materijala, 70% mase, neopasnog građevinskog otpada i otpada za rušenje, isključujući prirodni materijal ključnog broja 17 05 04 do 2020. godine.

Kao i za komunalni otpad, podcilj definiran u PGO 2017 – 2022 ima za cilj jačanje odvojenog prikupljanja građevnog otpada, dok cilj EU-a (koji je prenesen u Zakon o gospodarenju otpadom) definira obvezu za ponovnu uporabu i recikliranje.

Stoga je učinkovitije imati jedan kvantitativni cilj za građevni otpad koji je identičan cilju EU-a.

4.2 UČINKOVITOST U ODNOSU NA CILJEVE

Učinkovitost postojećeg sustava gospodarenja otpadom promatrana je u odnosu na ciljeve EU-a i ciljeve koji su određeni u Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske 2017. – 2022. (PGO 2017 – 2022).

U oba slučaja ciljevi koji se odnose na komunalni otpad izloženi su riziku od nepostizanja cilja. EU cilj je recikliranje komunalnog otpada i smanjenje odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada na odlagališta, a cilj PGO 2017 – 2022 je smanjenje proizvodnje komunalnog otpada, odvojeno prikupljanje komunalnog otpada, odvojeno prikupljanje biootpada i smanjenje odlaganja komunalnog otpada.

Nadalje, nisu postignuti posebni ciljevi EU koji se odnose na ambalažu i ambalažni otpad, što je usko povezano s ciljevima za komunalni otpad, budući da ambalažni otpad čini 37% komunalnog otpada.

Cilj recikliranja za nikl-kadmijske baterije i akumulatore, uključujući recikliranje sadržaja kadmija, također nije postignut.

Detaljan pregled učinkovitost u odnosu na ciljeve EU i PGO 2017 – 2022 dan je u tablici 18. i tablici 19.

Tablica 18. Učinkovitost u odnosu na EU ciljeve

 

EU direktiva

Rok

Cilj

Referentna godina

Iznos

Pokazatelj

Okvirna direktiva o otpadu (2008/98/EC)

12/2020

Priprema se za ponovnu uporabu i recikliranje 50 %, po težini, barem papira, metala, plastike i stakla iz kućanstava, a moguće i iz drugog podrijetla, ako su ti tokovi otpada slični otpadu iz kućanstava (metoda izračuna 2).

2019.

37 %

Rizik od neuspjeha u 12/2020

Priprema za ponovnu uporabu, recikliranje i oporabu materijala, uključujući postupke nasipavanja korištenjem otpada za zamjenu drugih materijala, težinski 70 %, neopasnog građevinskog otpada i otpada od rušenja, isključujući prirodni materijal definiran u kategoriji 17 05 04 (zemlja i kamenje koji nisu navedeni pod 17 05 03*).

2019.

67 %

Moguće ostvarenje 12/2020

Direktiva o ambalaži i otpadnoj ambalaži (94/62/EC)

Od 31. 12. 2008.

Najmanje 60 % mase ambalažnog otpada oporabiti ili energetski oporabiti

2019.

49 %

Nije postignuto

Reciklirati između 55 % minimalno i 80 % maksimalno mase ambalažnog otpada

2019.

49 %

Nije postignuto

Sljedeći godišnji minimalni ciljevi recikliranja materijala sadržanih u ambalažnom otpadu trebali bi se postići:

(i) 60 % težine za staklo

2019.

51 %

Nije postignuto

(ii) 60 % težine za papir i karton.

2019.

74 %

Postignuto

(iii) 50 % mase za metale.

2019.

24 %

Nije postignuto

(iv) 22,5 % mase za plastiku, računajući isključivo materijal koji se ponovno reciklira u plastiku.

2019.

36 %

Postignuto

(v) 15 % mase za drvo.

2019.

3 %

Nije postignuto

Direktiva o otpadnim vozilima (2000/53/EC)

1. 1. 2015.

Ponovna uporaba i oporaba godišnje najmanje 95 % prosječne težine vozila

2019.

99,98 %

Postignuto

Ponovna uporaba i recikliranje godišnje najmanje 85 % prosječne težine vozila

2019.

99,61 %

Postignuto

Direktiva o baterijama (2006/66/EC)

26. 9. 2016.

Procesi recikliranja moraju postići sljedeće minimalne učinkovitosti recikliranja:

26. 9. 2011

(a) recikliranje 65 % olovnih baterija i akumulatora prosječne težine, uključujući recikliranje sadržaja olova u najvećem stupnju koji je tehnički izvediv, izbjegavajući prekomjerne troškove

2019.

79 %

Postignuto

b) recikliranje 75 % prosječne težine nikal-kadmijskih baterija i akumulatora, uključujući recikliranje sadržaja kadmija u najvećem stupnju koji je tehnički izvediv, izbjegavajući prekomjerne troškove; i

2019.

51 %

Nije postignuto

(c) recikliranje 50 % prosječne težine ostalih otpadnih baterija i akumulatora.

2019.

61 %

Postignuto

Direktiva o odlagalištima (1999/31/EC)

31. 12. 2020.

Smanjiti odlaganje biorazgradivog komunalnog otpada na odlagalištima na 35 % (po težini) biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. (264.661 t).

2019.

679.080 t (61 % više od cilja)

Rizik od nepostizanja u 12/2020

Direktiva o EEO (2012/19/EC)

Od 2019.

Minimalna stopa prikupljanja 65 % prosječne težine EEO stavljene na tržište u prethodne tri godine.

2019.

73 %

Postignuto

Od 15. 8. 2018.

Za opremu za mjerenje temperature

– 85 % oporaba

– 80 % priprema za ponovnu uporabu i recikliranje

2019.

 

99,5 %

99,5 %

Postignuto

Za ekrane, monitore i opremu koja sadrži zaslone čija je površina veća od 100 cm

– 80 % povrat

– 70 % priprema za ponovnu uporabu i recikliranje

2019.

 

88,8 %

88,8 %

Postignuto

Za lampe

– 80 % recikliranje

2019.

96,6 %

Postignuto

Za veliku opremu (bilo koje vanjske dimenzije veće od 50 cm)

– 85 % oporaba

– 80 % priprema za ponovnu uporabu i recikliranje

2019.

97,5 %

97,4 %

Postignuto

Za malu opremu (vanjske dimenzije nisu veće od 50 cm)

– 75 % povrat

– 55 % priprema za ponovnu uporabu i recikliranje

2019.

 

93,3 %

93,3 %

Postignuto

Za malu IT i telekomunikacijsku opremu (vanjske dimenzije nisu veće od 50 cm)

– 75 % povrat

– 55 % priprema za ponovnu uporabu i recikliranje

2019.

 

76,8 %

76,8 %

Postignuto

 

 

 

Tablica 19. Učinkovitost u odnosu na ciljeve iz PGO 2017 – 2022

 

Cilj PGO 2017 – 2022

Cilj

Referentna godina

Iznos

Pokazatelj

Cilj 1.1

Smanjiti ukupnu količinu proizvedenog komunalnog otpada za 5 % (1.571.222 t)

2019.

1.811.617 t

(15,30 % više od cilja)

Rizik od nepostizanja u 12/2022

Cilj 1.2

Odvojeno sakupiti 60 % mase proizvedenog komunalnog otpada (prvenstveno papir, staklo, plastika, metal, biootpad itd.)

2019.

37 %

Rizik od nepostizanja u 12/2022

Cilj 1.3

Odvojeno sakupiti 40 % mase proizvedenog komunalnog biootpada

2019.

19 %

Rizik od nepostizanja u 12/2022

Cilj 2.1

Odvojeno sakupiti 75 % mase proizvedenog građevinskog otpada

2019.

67 %

Rizik od nepostizanja u 12/2022

Cilj 1.4

Odložiti na odlagališta manje od 25 % proizvedenog komunalnog otpada

2019.

59 %

Rizik od nepostizanja u 12/2022

 

 

4.3 CILJEVI GOSPODARENJA OTPADOM U 2022.

Ciljevi gospodarenja otpadom RH za 2022. godinu (tablica 20.) proizlaze iz ocjene stanja gospodarenja otpadom, analize ciljeva iz PGO 2017 – 2022 i obveza koje proizlaze iz Zakona o gospodarenju otpadom odnosno EU zakonodavstva (tablica 21., tablica 22. i tablica 23).

Tablica 20. Ciljevi za gospodarenje otpadom koje je potrebno postići u 2022. godini

 

Br.

Cilj

1.

Unaprijediti sustav gospodarenja komunalnim otpadom

Cilj 1.1

Smanjiti ukupnu količinu proizvedenog komunalnog otpada za 5 % u odnosu na 2015.

Cilj 1.2

Minimalna oporaba recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu 52 %

Cilj 1.3

Odvojeno prikupiti 40 % mase proizvedenog biootpada koji je sastavni dio komunalnog otpada

Cilj 1.4

Odložiti na odlagališta manje od 25 % mase proizvedenog komunalnog otpada

2.

Unaprijediti sustav gospodarenja posebnim kategorijama otpada

Cilj 2.1

Odvojeno prikupiti 75 % mase proizvedenog građevnog otpada

Cilj 2.2

Unaprijediti sustav gospodarenja otpadnom ambalažom

Cilj 2.3

Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada

3.

Unaprijediti sustav gospodarenja opasnim otpadom

4.

Sanirati lokacije onečišćene otpadom

5.

Kontinuirano provoditi izobrazno-informativne aktivnosti

6.

Unaprijediti informacijski sustav gospodarenja otpadom

7.

Unaprijediti nadzor nad gospodarenjem otpadom

 

 

Tablica 21. Ciljevi za komunalni i građevni otpad, ciljevi za odlaganje otpada i ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu do 2035. godine

 

Vrsta

otpada

Godina

Ciljevi

Minimalna oporaba recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu

Minimalna oporaba recikliranjem, pripremom za ponovnu uporabu i drugim postupcima materijalne oporabe, uključujući postupak nasipavanja

Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada za odlaganje u 1 godini za sve dozvole za gospodarenje otpadom u RH je 264.661 t

Maksimalna količina otpada odloženog na odlagalište

Odvojeno sakupljanje radi recikliranja

Minimalni sadržaj reciklirane plastike

Komunalni otpad (KO)

2020.

50 %

 

 

 

 

 

2025.

55 %

 

 

 

 

 

2030.

60 %

 

 

 

 

 

2035.

65 %

 

 

10 % mase ukupno proizvedenog KO

 

 

Biorazgradivi komunalni otpad (BKO)

U jednoj godini

 

 

35 % mase BKO proizvedenog u 1997.

 

 

 

Neopasni građevni otpad, osim materijala iz prirode (zemlja i kamenje)

2020.

 

70 %

 

 

 

 

Otpadni SUP proizvodi (čaše za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce te spremnici za hranu s poklopcem ili bez njega).

2025.

 

 

 

 

77 % masenog udjela proizvoda stavljenih na tržište u godini dana

 

2029.

 

 

 

 

90 % masenog udjela proizvoda stavljenih na tržište u godini dana

 

Boce za napitke zapremine do tri litre, uključujući čepove i poklopce

2025.

 

 

 

 

 

25 % za PET boce izračunato kao prosjek za sve PET boce stavljene na tržište RH

2030.

 

 

 

 

 

30 % izračunato kao prosjek za sve boce za napitke stavljene na tržište RH

 

 

 

Tablica 22. Ciljevi za otpadna vozila, otpadne baterije i akumulatore i otpadnu električnu i elektroničku opremu do 2035. godine

 

Vrsta otpada

Godina

Ciljevi

 

 

Stopa ponovne uporabe i oporabe

Stopa ponovne uporabe i recikliranja

Odvojeno sakupljanje

Minimalna obrada postupkom oporabe

Minimalna obrada postupkom pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje

Minimalna obrada postupkom recikliranja

Otpadna vozila

Predano na obradu tijekom 1 godine

95 %

85 %

 

 

 

 

Otpadne baterije i akumulatori

Stavljeno na tržište u protekle 3 godine

 

 

45 %

 

 

 

Otpadna električna i elektronička oprema

Stavljeno na tržište u 3 prethodne godine

 

 

65 % prosječne mase EE opreme

 

 

 

Proizvedeno na teritoriju RH

85 % EE otpada

 

 

 

Godišnje

85 %

sakupljene opreme za izmjenu topline ili velike opreme (vanjske dimenzije > od 50 cm)

80 %

sakupljenih zaslona, monitora i opreme koja sadrži zaslone površine > od 100 cm2

75 %

sakupljene male opreme, male opreme IT i opreme za telekomunikacije čija nijedna vanjska dimenzija nije veća od 50 cm2

80 %

sakupljene opreme za izmjenu topline ili velike opreme (vanjske dimenzije > od 50 cm)

70 %

sakupljenih zaslona, monitora i opreme koja sadrži zaslone površine > od 100 cm2

55 %

sakupljene male opreme, male opreme informatičke tehnike i opreme za telekomunikacije čija nijedna vanjska dimenzija nije veća od 50 cm2

80 %

sakupljenih žarulja

 

 

 

Tablica 23. Ciljevi za otpadnu ambalažu, otpadne gume i otpadno ulje do 2035. godine

 

Vrsta otpada

Godina

Ciljevi

Odvojeno sakupiti i oporabiti, materijalno ili energetski

Reciklirati ambalažu namijenjenu materijalnoj oporabi

Obraditi postupkom recikliranja najmanje

Odvojeno sakupljanje radi recikliranja

Odvojeno skupljanje i obrada

Otpadna ambalaža

do 2008.

60 %

 

 

 

 

 

najmanje 55 % i najviše 80 %

 

 

 

 

 

mase materijala u otpadnoj ambalaži:

60 % mase za staklo, 60 % mase za papir i karton, 50 % mase za metale, 22,5 % mase za plastiku, računajući isključivo materijal koji je recikliran natrag u plastiku, 15 % mase za drvo

 

 

2025.

 

 

65 % mase ukupne otpadne ambalaže

 

 

2025.

 

 

barem sljedeće mase materijala u otpadnoj ambalaži:

50 % plastike, 25 % drva, 70 % neobojenih metala, 50 % aluminija, 70 % stakla, 75 % papira i kartona

 

 

 

2030.

 

 

70 % mase ukupne otpadne ambalaže

 

 

2030.

 

 

barem sljedeće mase materijala u otpadnoj ambalaži:

55 % plastike, 30 % drveta, 80 % neobojenih metala, 60 % aluminija, 75 % stakla, 85 % papira i kartona

 

 

Otpadne gume

U jednoj godini

 

 

 

80 %

 

Otpadno ulje

 

 

 

 

 

da

 

 

5. PROCJENA RAZVOJA TIJEKA OTPADA, POTREBE I NAČIN USPOSTAVE NOVIH SUSTAVA I MREŽE GRAĐEVINA I UREĐAJA ZA GOSPODARENJE OTPADOM

5.1 KOMUNALNI OTPAD

Procjena količina proizvedenog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada za razdoblje od 2015. do 2030. (Slika 45) je izrađena u okviru Projekta[22](http://www.azo.hr/Metodologija za određivanje sastava komunalnog otpada): »Izrada jedinstvene metodologije za analize sastava komunalnog otpada, određivanje prosječnog sastava komunalnog otpada u RH i projekcija količina komunalnog otpada« HAOP (2015. godina).

Slika 45. Procjena ukupnih količina nastajanja komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada za razdoblje od 2015. do 2030. godine (HAOP, 2015. godina)

Prema navedenom Projektu očekuje se blagi rast količina komunalnog otpada do 2030. godine. Sa 1.692.966 t/god. koliko je proizvedeno komunalnog otpada u 2020. godini (slika 6.), u 2030. godini predviđa se proizvodnja oko 2.000.000 tona komunalnog otpada.

Za postizanje cilja povećanja odvojenog prikupljanja i recikliranja otpada i smanjenja odlaganja ukupnog otpada i biorazgradivog otpada potrebno je unaprijediti uspostavljeni sustav gospodarenja komunalnim otpadom koji će u većoj mjeri poticati sprječavanje nastanka otpada, odvajanje otpada na mjestu nastanka i sadržavati infrastrukturu koja omogućuje ispunjavanje ciljeva sukladno redu prvenstva gospodarenja otpadom:

1. sprječavanje nastanka otpada,

2. priprema za ponovnu uporabu,

3. recikliranje,

4. drugi postupci oporabe npr. energetska oporaba i

5. zbrinjavanje otpada.

Takav sustav daje naglasak na ponovno korištenje, popravak, obnavljanje i recikliranje postojećih materijala i proizvoda odnosno ono što se smatralo otpadom mora postati resurs. U tom smislu nije potrebno mijenjati cjelokupni sustav gospodarenja komunalnim otpadom kako je predložen u PGO 2017 – 2022, ali je u okviru tog sustava potrebno jače poticanje mjera koje omogućavaju što brži prijelaz na kružno gospodarstvo (Slika 46).

Slika 46. Shema sustava gospodarenja komunalnim otpadom

U cjelokupnom sustavu prvenstveno je potrebno osigurati provođenje mjera za sprječavanje nastanka otpada definirane Planom sprječavanja nastanaka otpada (Poglavlje 16. ovoga Plana).

Nadalje, težište u sustavu gospodarenja komunalnim otpadom je na recikliranju odvojeno sakupljenog komunalnog otpada kroz osiguranje potrebne infrastrukture za odvajanje komunalnog otpada na mjestu nastanka otpada i putem reciklažnih dvorišta, te gdje je moguće na javnim površinama i osiguranjem provedbe sustava gospodarenja posebnim kategorijama otpada (otpadna ambalaža, otpadne gume, otpadna EE oprema itd).

Odvojeno prikupljeni biootpad će se odvoziti na materijalnu oporabu u postrojenja za biološku obradu (aerobnu ili anaerobnu odnosno kompostište ili anaerobna digestija) u cilju proizvodnje komposta ili digestata i bioplina.

Odvojeno prikupljeni papir, karton, metal, staklo i plastika će se odvoziti na postrojenja za sortiranje (sortirnice) radi povećanja vrijednosti odnosno kvalitete odvojeno prikupljenog otpada i pripreme otpada za recikliranje, a nakon sortiranja ovlaštenim tvrtkama za recikliranje odnosno obradu.

Miješani komunalni otpad (ostatni otpad) prikuplja se u okviru javne usluge sakupljanja miješanog komunalnog otpada koju pružaju davatelji te usluge, a sakupljeni otpad se doprema do CGO-a izravno ili putem pretovarnih stanica.

Za usporedbu je provedbom opisanog sustava u 2020. godini ostvarena ukupna stopa odvojenog sakupljanja komunalnog otpada 41 %. Na oporabu je upućeno 583.372 tona komunalnog otpada, odnosno 34 % komunalnog otpada. Na odlaganje je upućeno 941.285 tona odnosno 56 % komunalnog otpada (tablica 24).

Tablica 24. Gospodarenje komunalnim otpadom sakupljenim u organizaciji JLS i ukupno proizvedenim komunalnim otpadom u 2020.

 

 

Nastalo

Odvojeno sakupljeno

Reciklirano

Kompostiranje /anaerobna digestija

Spaljivanje R1

Spaljivanje D10

Odlaganje

Ostalo1

Ukupno RH (t):

1.692.966

694.160

580.552

93.422

2.819

5,3

941.285

168.310

Ukupno RH ( %):

100 %

41 %

34 %

6 %

0,17 %

0,0003 %

56 %

10 %

 

 

1 Kategorija »Ostalo« u oba slučaja se odnosi uglavnom na količine upućene na MBO postrojenja, dok se manji dio odnosi na količine zbrinute nekim od ostalih postupaka predobrade, privremeno uskladištene količine i procijenjene količine za neobuhvaćeni dio stanovništva. U 2020 godini ukupno je na obradu u MBO postrojenja upućeno 136.895 t komunalnog otpada.

Uspostavom prethodno opisanog sustava osigurat će se ispunjenje ciljeva ovoga Plana u 2022. godini i u sljedećem planskom razdoblju (Slika 47.).

Slika 47. Pregled ciljanih vrijednosti u 2022. godini

Primjenom mjera sprječavanja nastanka otpada ispunit će se cilj smanjenja ukupne količine komunalnog otpada u 2022. godini na maksimalno 1.571.222 tona (1.692.966 tona/2020.).

Primjenom mjera uspostave sustava odvojenog prikupljanja otpada u 2022. godini će se izdvojiti 942.733 tona (694.159 tona/2020.) sastavnica komunalnog otpada kao što su: papir, karton, staklo, plastika, biootpad, glomazni otpad.

U ukupnoj količini odvojeno prikupljenog otpada 201.116 tona (118.692 tona/2020.) otpada se odnosi na odvojeno prikupljeni biootpad, što predstavlja 40 % od ukupno proizvedenog biootpada, dok će najmanje 741.617 tona (575.467 tona/2020.) biti odvojeno prikupljeno korisnih sirovina kao što su papir, karton, staklo, plastika i dr.

Od odvojeno sakupljenog otpada oko 35 % čine nečistoće odnosno 259.566 tona, a ostalo u količini od 482.051 tona su reciklati koji će biti reciklirani (podaci za 2020. se odnose ne upućeno na recikliranje).

Kod biootpada će se od odvojeno sakupljene količine 201.116 tona (93.422 tona/2020.) proizvesti 70.419 tona komposta i digestata.

Primjenom svih mjera na kraju ovog planskog razdoblja preostat će maksimalno 628.489 tona miješanog komunalnog otpada.

5.1.1 Sprječavanje nastanka otpada

Za postizanje Cilja 1.1. Smanjiti ukupnu količinu proizvedenog komunalnog otpada za 5 % u odnosu na ukupno proizvedenu količinu komunalnog otpada u 2015. godini, potrebno je osigurati funkcioniranje sustava sprječavanja nastanka otpada odnosno provođenje mjera definiranih u Planu sprječavanja nastanka otpada (Poglavlje 16. ovoga Plana) te ubrzati uspostavu centara za ponovnu uporabu i nastaviti aktivnosti osiguravanja potrebne opreme za provođenje mjere kućnog kompostiranja na području RH.

5.1.2 Sustav odvojenog sakupljanja i recikliranja komunalnog otpada

Za provedbu propisanih obveza i dostizanje ciljeva utemeljenih u Zakonu o gospodarenju otpadom nužna je dodatna infrastruktura za odvojeno prikupljanje, sortiranje i oporabu reciklabilnog otpada.

Recikliranje otpada radi osiguranja kružnosti u gospodarstvu osigurava se izgradnjom i unaprjeđenjem infrastrukture za odvajanje i recikliranje otpada od sakupljanja i sortiranja otpada do njegove obrade odnosno oporabe i recikliranja reciklabilnih komponenti otpada i biootpada.

Dosadašnja ulaganja u infrastrukturu za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada rezultirala su značajnim povećanjem stope odvajanja u razdoblju od 2017.-2019.

Rast odvojeno prikupljenog otpada u 2019. iznosio je 6 % u odnosu na 2018., odnosno povećanje odvojeno sakupljenog otpada od 2016.-2020. iznosi 13 %, a povećanje se odnosilo najviše na papir, plastiku i biootpad. Također, značajno su smanjenje i količine odloženog otpada pa se u razdoblju 2016.-2020. bilježi pad od 21 %.

Stoga su aktivnosti u 2022. usmjerene na nastavak izgradnje infrastrukture za održivo gospodarenje otpadom koja je nužna za prelazak na kružno gospodarstvo.

Za postizanje cilja 1.2 Minimalna oporaba recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu 52 % potrebno nastaviti aktivnosti kojima se osigurava infrastrukturu koja potiče i olakšava odvojeno prikupljanje pojedinih vrsta komunalnog otpada: otpadni papir, karton, staklo, plastika, metal, biootpad, krupni (glomazni) otpad i slično. Aktvnosti uključuju daljnju nabavu opreme i vozila za odvojeno sakupljanje otpada radi unaprjeđenja opremljenosti, nastavak izgradnje postrojenja za sortiranje odvojeno sakupljenog otpada, nastavak izgradnje reciklažnih dvorišta, izgradnju postrojenja za recikliranje reciklabilnog otpada.

Za postizanje cilja 1.3. Odvojeno prikupiti 40 % mase proizvedenog biootpada koji je sastavni dio komunalnog otpada potrebno je nastaviti aktivnosti kojima se osigurava infrastrukturu koja potiče i olakšava odvojeno prikupljanje biootpada koje uključuju nastavak nabave opreme i vozila za odvojeno sakupljanje biootpada i izgradnja postrojenja za biološku obradu odvojeno sakupljenog biootpada.

5.1.3 Odlaganje otpada

Svrha smanjenja odlaganja otpada je učinkovitije odvojeno prikupljanje komunalnog otpada s ciljem smanjenja nastanka otpada koje je potrebno konačno zbrinuti na odlagalištu. U skladu s time aktivnosti u 2022. i u sljedećem planskom razdoblju obuhvaćaju nastavak izgradnje infrastrukture potrebne za smanjenje odlaganja otpada na odlagališta na 10 % do 2035. godine što uključuje već uspostavu već spomenutih centara za ponovnu uporabu, izgradnju postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog komunalnog otpada, izgradnju postrojenja za recikliranje otpada i izgradnju postrojenja za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada, a čime će se smanjiti udio komunalnog otpada upućenog na odlaganje.

Radi ispunjenja cilja iz pristupnog ugovora RH u EU, kojim se odlaganje ukupnog otpada i biorazgradive komponente otpada mora smanjiti i odlagališta otpada zatvoriti, a lokacije onečišćene otpadom sanirati, potrebno je nastaviti s aktivnostima sanacije poznatih lokacija odlagališta otpada.

Za postizanje cilja 1.4. Odložiti na odlagališta manje od 25 % mase proizvedenog komunalnog otpada potrebno je nastaviti aktivnosti kojima se potiče i ubrzava smanjenje odlaganja otpada i koje odlaganje otpada čine najskupljom opcijom postupanja s otpadom. Aktivnosti uključuju uvođenje naknade za odlaganje otpada, određivanje nacionalnog sastava komunalnog otpada i izgradnju centara za gospodarenje otpadom.

U okviru cilja 4. Sanirati lokacije onečišćene otpadom potrebno je revidirati Plan zatvaranja odlagališta otpada i uskladiti kapacitete odlagališta koja prihvaćaju otpad do izgradnje centara za gospodarenje otpadom sa dinamikom izgradnje tih centara.

5.1.4 Centar za gospodarenje otpadom (CGO)

Za postizanje cilja 1.4. Odložiti na odlagališta manje od 25 % mase proizvedenog komunalnog otpada nastavljaju se aktivnosti izgradnje CGO-a.

Centri za gospodarenje otpadom čine sastavni dio gospodarenja otpadom u okviru kružnog gospodarstva. Iako se u njima otpad ne reciklira, oni su svojim konceptom u funkciji povećanja recikliranja i smanjenja odlaganja otpada. Zakonom o gospodarenju otpadom propisani cilj za recikliranje je 65 % do 2035. godini, a preostali dio otpada potrebno je obraditi prije odlaganja. Nakon što se na mjestu nastanka otpada u kućanstvima ili gospodarstvu izdvoje korisne frakcije otpada, koje će se oporabiti (reciklirati), preostali miješani komunalni otpad se odvozi u CGO, gdje se isti obrađuje te se paralelno iz njega izdvaja iskoristivi dio otpada. U okviru sustava kružnog gospodarenja frakcije otpada izdvojene iz CGO-a se obrađuju i ispunjavaju korisnu svrhu na način da zamjenjuju u proizvodnji druge materijale (otpadni materijali se prerađuju u proizvode).

Prilikom planiranja kapaciteta CGO-a za svaki se izrađuje studija izvedivosti koja uvažava ciljeve u gospodarenju otpadom koji se trebaju postići ovim Planom. U studiji trebaju biti prikazane sve mjere koje je potrebno provesti na širem području obuhvata CGO-a da bi se dosegli ciljevi i opravdao planirani kapacitet.

5.2 POSEBNE KATEGORIJE OTPADA

5.2.1 Građevni otpad

Sektor građevinarstva uz tekstilni sektor, sektor elektronike i plastike jedan je od resursno intenzivnih sektora na kojem je stavljen fokus u akcijskom planu za kružno gospodarstvo.

Akcijskim planom za kružno gospodarstvo planirana je izrada sveobuhvatne strategije za održivi izgrađeni okoliš kojom će se osigurati horizontalna usklađenost relevantnih područja politike između ostalih i za, gospodarenje građevnim otpadom.

Građevni sektor proizvodi više od 35 % ukupnog otpada u EU-u te je u ovom sektoru prepoznat veliki potencijal za primjenu načela kružnog gospodarstva tijekom cijelog životnog ciklusa građevinskih proizvoda te veliki potencijal za recikliranje građevnog otpada.

Sukladno Okvirnoj direktivi o otpadu (2008/98/EU), ciljana stopa oporabe građevnog otpada do 2020. godine iznosi 70 % mase ove vrste otpada.

Akcijskim planom za kružno gospodarstvo planirana je revizije ciljeva oporabe za građevni otpad.

U odnosu na prethodno analizirano razdoblje u sektoru građevinarstva dolazi do kontinuiranog povećanja vrijednosti i opsega građevinskih radova te su kao posljedica povećane godišnje količine nastalog građevnog otpada od 2015. godine. Povećane količine građevnog otpada nastale su i kao posljedica potresa na području Grada Zagreba te Zagrebačke, Krapinsko-zagorske i Sisačko-moslavačke županije.

Obrada građevnog otpada bilježi kontinuirani porast te je u 2020. godini obrađeno ukupno 29,8 % više nego u 2015. godini.

Izračunata stopa oporabe građevnog otpada za Hrvatsku za 2020. godinu iznosi 60 %, što znači da, usprkos kontinuiranom napretku, zadani cilj nije postignut.

U postupcima oporabe povećan je postupak recikliranja građevnog otpada, a znatno je povećana količina recikliranog agregata dobivenog ukidanjem statusa otpada nakon postupka recikliranja.

Određeni broj tvrtki koristi mogućnost ostvarivanja statusa nusproizvoda što doprinosi sprječavanju i smanjenju nastanka otpada

Godišnje količine nastalog građevnog otpada u odnosu na prethodno analizirano razdoblje od 2015. godine još se zasnivaju na procjeni temeljem rezultata statističkog istraživanja provedenog u okviru projekta »Poboljšanje toka i kvalitete podataka o građevnom otpadu i otpadu od istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina u Republici Hrvatskoj« (2016/2017) te djelomično na podacima prijavljenim u ROO.

U kontekstu navedenog, imajući u vidu značenje sektora građevinarstva i postojeće stanje građevni otpad prepoznat je kao posebna kategorija otpadom u Zakonu o gospodarenju otpadom koji je stupio na snagu 31. srpnja.

Vezano uz unaprjeđenje sustava građevnim otpadom potrebno je uložiti dodatne napore na poboljšanje metodologije prikupljanja podataka o nastalom građevnom otpadu sustavnom edukacijom obveznika prijave podataka o građevnom otpadu i pojačanim nadzorom.

Povećanje infrastrukture za obradu građevnog otpada potrebno je provesti planiranjem lokacija za izgradnju reciklažnih dvorišta za građevni otpad u prostornim planovima sukladno posebnim propisima.

Sustav gospodarenja građevnim otpadom prepoznat je kao prioritetno područje u narednom planskom razdoblju te je u suradnji sa Svjetskom bankom započela izrada Akcijskog plana za kružno gospodarstvo za područje građevinskog sektora koji će obuhvatiti sljedeće petogodišnje razdoblje.

Za postizanje cilja 2.1. Odvojeno prikupiti 75 % mase proizvedenog građevnog otpada potrebno je izraditi akcijski plan te nastaviti aktivnosti izgradnje postrojenja za obradu građevnog otpada.

5.2.2 Otpadna ambalaža

Revidiranim zakonodavstvom Europske unije uspostavljena su nova pravila u području ambalaže i otpadne ambalaže. U tom kontekstu Direktiva (EU) 2018/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu zahtijeva poduzimanje mjera, kao što su uspostava i provedba nacionalnih programa te poticaja putem programa proširene odgovornosti proizvođača i drugih ekonomskih instrumenata, kako bi se spriječilo nastajanje ambalažnog otpada i smanjio utjecaj ambalaže na okoliš i istovremeno promicala ponovna uporaba i recikliranje otpadne ambalaže, a čime bi se doprinosilo prijelazu na kružno gospodarstvo.

Potrebno je povećati udio ponovno uporabljive ambalaže stavljene na tržište i uspostaviti i poticati sustave za ponovnu uporabu ambalaže, primjenom odgovarajućih mjera, kao što su npr. primjena sustava povrata pologa, propisivanje ciljeva, ekonomski poticaji, određivanje minimalnog postotka ambalaže stavljene na tržište koja se može ponovo uporabiti svake godine za svaku vrstu ambalaže itd. Također je potrebno poduzeti mjere za ispunjavanje ciljeva za recikliranje za pojedine ambalažne materijale.

Ambalaža koja se stavlja na tržište mora ispunjavati osnovne zahtjeve kao što su: ograničavanje mase i obujma ambalaže na najmanju primjerenu razinu kako bi se ipak zadovoljila potrebna razina sigurnosti, higijene i prihvatljivosti za ambalažirani proizvod i za potrošače, svođenje sadržaja opasnih tvari i materijala u ambalažnom materijalu i njegovim dijelovima na najmanju moguću mjeru te izrada ambalaže koja se može ponovno uporabiti ili oporabiti i/ili reciklirati.

Direktiva (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje donesena je radi rješavanja problema neodržive potrošnje i uporabe laganih plastičnih vrećica za nošenje te zahtjeva poduzimanje mjera poput propisivanja nacionalnih ciljeva smanjenja potrošnje i/ili korištenje ekonomskih instrumenata (npr. pristojbi, poreza) i tržišnih ograničenja (zabrana).

Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš donesena je u cilju sprječavanja i smanjenja utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (, posebno vodeni okoliš, i na zdravlje ljudi te promicanja prelaska na kružno gospodarstvo s inovativnim i održivim poslovnim modelima, proizvodima i materijalima. Ova Direktiva između ostalog obuhvaća i jednokratne plastične proizvode koji su ambalaža, to jest: spremnike za hranu, spremnike za napitke (boce, čaše, višeslojnu (kompozitnu) ambalažu), vrećice i omote izrađene od savitljivog materijala te lagane plastične vrećice za nošenje i zahtjeva poduzimanje mjera za smanjenja potrošnje, mjera za ispunjavanje zahtjeva u pogledu dizajna, sastava i označavanja proizvoda, mjera za uspostavom sustava proširene odgovornosti proizvođača, mjera za osiguravanje odvojenog sakupljanja te mjera za podizanjem svijesti potrošača o štetnim učincima koje za okoliš ima odbacivanje ili neodgovarajuće postupanje sa spomenutim proizvodima.

Zakonom o gospodarenju otpadom od 23. srpnja 2021. godine, objavljenom u »Narodnim novinama« broj 84/2021, prenesene su u nacionalno zakonodavstvo gore navedene obveze dok će se provedba propisanih mjera osigurati podzakonskim propisima. U kontekstu navedenog, novim Pravilnikom o ambalaži i otpadnoj ambalaži planira se osigurati provedba spomenutih mjera u području ambalaže i otpadne ambalaže a posebice mjera vezanih uz povećanje udjela ponovno uporabljive ambalaže stavljene na tržište, mjera za ispunjavanje ciljeva za recikliranje za pojedine ambalažne materijale, mjera vezanih uz zahtjeve za ambalažu koja se stavlja na tržište, mjera vezanih uz uspostavu sustava proširene odgovornosti proizvođača za proizvode koji još nisu obuhvaćeni postojećim nacionalnim sustavom te mjera vezanih uz smanjenje potrošnje čaša za napitke i spremnika za hranu sukladno odredbama Direktiva (EU) 2019/904.

Za postizanje cilja 2.2. Unaprijediti sustav gospodarenja otpadnom ambalažom potrebno je nastaviti aktivnosti kojima se na temelju analize postojećeg sustava povećava obuhvat i učinkovitost sustava i prilagođava ga se novim zahtjevima u sustavu proširene odgovornosti potrošača. Aktivnosti u postojećem sustavu kojim upravlja FZOEU uključuju poboljšanje u identifikaciji svih obveznika u sustavu proširene odgovornosti potrošača.

5.2.3 Otpadne gume

Postojeći sustav gospodarenja otpadnim gumama kojim upravlja FZOEU u RH pokazuje dobre rezultate te ispunjava propisane ciljeve u gospodarenju otpadnim gumama to jest osigurava sustavno odvojeno sakupljanje otpadnih guma, obradu svih odvojeno sakupljenih otpadnih guma te recikliranje najmanje 80 % mase odvojeno sakupljenih otpadnih guma u kalendarskoj godini u RH. U narednom periodu planira se proširenje postojećeg sustava uvođenjem u sustav drugih vrsta guma, kao što su gume za bicikle, motocikle, kolica i drugo. Oprema i kapaciteti za sakupljanje i obradu otpadnih guma dostatni su za potrebe RH te se procjenjuje da će i u narednom periodu zadovoljavati potrebe sustava bez obzira na moguće proširenje s novim vrstama guma.

Za postizanje cilja 2.3. Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada potrebno je nastaviti aktivnosti analize postojećeg sustava s ciljem povećanja učinkovitosti sustava, identificiranja svih obveznika u sustavu proširene odgovornosti proizvođača i prilagodba sustava novim zahtjevima.

5.2.4 Otpadna vozila

Postojeći sustav gospodarenja otpadnim vozilima kojim upravlja FZOEU u RH pokazuje dobre rezultate te ispunjava propisane ciljeve u gospodarenju otpadnim vozilima to jest postizanje stope ponovne uporabe i oporabe od minimalno 95 % te stope ponovne uporabe i recikliranja od minimalno 85 % prosječne mase otpadnog vozila predanog na obradu. U narednom periodu planira se moguće proširenje postojećeg sustava uvođenjem u sustav drugih vrsta vozila, kao što su mopedi, motocikli, srednje velika putnička i teretna vozila i druga. Osim toga, planira se kroz zakonodavni okvir propisanim mjerama povećati broj otpadnih vozila koja se godišnje predaju na obradu. Oprema i kapaciteti za sakupljanje i obradu otpadnih vozila trenutno su dostatni za potrebe RH dok će se procjena buduće potrebnih kapaciteta i opreme provesti tijekom izrade i nakon stupanja na snagu propisa kojim će se omogućiti spomenuto moguće proširenje postojećeg sustava gospodarenja otpadnim vozilima te kojim će se poticati ili obvezati posjednika na predaju otpadnog vozila na obradu.

Za postizanje cilja 2.3. Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada potrebno je nastaviti aktivnosti analize postojećeg sustava s ciljem povećanja učinkovitosti sustava, identificiranja svih obveznika u sustavu proširene odgovornosti proizvođača i prilagodba sustava novim zahtjevima.

5.2.5 Otpadni električni i elektronički uređaji i oprema (EE otpad)

Postojeći sustav gospodarenja EE otpadom kojim upravlja FZOEU osigurava ispunjavanje propisanih ciljeva u gospodarenju EE otpadom to jest postizanje godišnje stopa odvojenog sakupljanja EE otpada od minimalno 65 % u odnosu na količinu EE opreme koja se stavlja na tržište te stopa od minimalno 75 do 85 % za oporabu i 55 do 80 % za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje. U narednom periodu planira se donošenje mjera kojima će se posjednici poticati i/ili obvezati na predaju cjelovite otpadne EE opreme u sustav (bez prethodnog rastavljanja i vađenja komponenti) te mjera kojima će se posjednici poticati na predaju otpadne male EE opreme (one vanjskih dimenzija do 50 cm) u sustav, s obzirom da još uvijek znatne količine ovakve EE opreme završavaju kao odbačene u okoliš ili u miješani komunalni otpad. Oprema i kapaciteti za sakupljanje i obradu EE otpada dostatni su za potrebe RH te se procjenjuje da će i u narednom periodu zadovoljavati potrebe sustava bez obzira na očekivano povećanje količina EE otpada koji će se predavati u sustav kao posljedica spomenutih mjera.

Za postizanje cilja 2.3. Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada potrebno je nastaviti aktivnosti analize postojećeg sustava s ciljem povećanja učinkovitosti sustava, identificiranja svih obveznika u sustavu proširene odgovornosti proizvođača i prilagodba sustava novim zahtjevima.

5.2.6 Otpadne baterije i akumulatori

Postojeći sustav gospodarenja otpadnim baterijama i akumulatorima kojim upravlja Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost obuhvaća prijenosne baterije i akumulatore i ispunjava propisani cilj sakupljanja to jest postizanje godišnje stope odvojenog sakupljanja otpadnih baterija i akumulatora od minimalno 45 % od prosječne godišnje količine prijenosnih baterija i akumulatora stavljenih na tržište u protekle tri godine. Glede učinkovitosti recikliranja, propisani ciljevi su postignuti osim za prijenosne nikal-kadmijeve baterije i akumulatore. U narednom periodu planira se analiza postojećeg stanja i donošenje mjera kojima će se unaprijediti postojeći sustav sakupljanja poglavito u dijelu prijevoza i skladištenja baterija i otpadnih baterija i akumulatora koje sadrže litij te poticati oporaba i/ili recikliranje otpadnih baterija i akumulatora uzimajući u obzir da se trenutno u RH obrađuju samo olovne baterije i akumulatori dok se ostale vrste izvoze na obradu van RH. Oprema i kapaciteti za sakupljanje otpadnih baterija i akumulatora dostatni su za potrebe RH te se procjenjuje da će i u narednom periodu zadovoljavati potrebe sustava, dok je za obradu otpadnih baterija i akumulatora koje nisu olovne potrebno izgraditi nova postrojenja.

U izradi zakonodavnog okvira za otpadne baterije i akumulatore potrebno je uzeti u obzir i pratiti tijek rasprave o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i vijeća o baterijama i otpadnim baterijama koji je Europska komisija predložila 10. prosinca 2020. godine.

Za postizanje cilja 2.3. Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada potrebno je nastaviti aktivnosti analize postojećeg sustava s ciljem povećanja učinkovitosti sustava, identificiranja svih obveznika u sustavu proširene odgovornosti proizvođača i prilagodba sustava novim zahtjevima.

5.2.7 Otpadna ulja

Direktiva (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu [1] navodi da je odvojeno skupljanje otpadnih ulja i sprečavanje njihova miješanja s drugim vrstama otpada ili tvari nužno kako bi se osiguralo da njihova obrada daje najbolji ukupni rezultat za okoliš. Pri obradi otpadnih ulja treba dati prednost regeneraciji ili, alternativno, drugim postupcima recikliranja koji daju jednakovrijedan ili bolji rezultat za okoliš od regeneracije.

Stoga je potrebno postojeći sustav gospodarenja otpadnim uljima unaprijediti te osigurati opremu, postrojenja i kapacitete kako bi se osiguralo da se otpadna ulja sakupljaju odvojeno, da se oporabljuju regeneracijom ili alternativno drugim postupcima recikliranja koji daju jednakovrijedan ili bolji ukupni rezultat za okoliš od regeneracije te da se otpadna ulja različitih karakteristika ne miješaju međusobno ili s drugim vrstama otpada ili tvarima ako takvo miješanje sprečava njihovu regeneraciju ili druge postupke recikliranja. Navedeno se planira osigurati revizijom postojećeg i izradom novog zakonodavstva o gospodarenju otpadnim uljima sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom.

Procjenjuje se da se na tržište RH godišnje stavlja oko 36.000 tona svježih mazivih ulja i da od navedene količine godišnje nastaje oko 18.000 tona otpadnih mazivih ulja.

Za postizanje cilja 2.3. Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada potrebno je nastaviti aktivnosti analize postojećeg sustava s ciljem povećanja učinkovitosti sustava, identificiranja svih obveznika u sustavu proširene odgovornosti proizvođača i prilagodba sustava novim zahtjevima.

5.2.8 Otpadni tekstil i obuća

Od ukupne količine proizvedenog otpadnog tekstila i otpadne obuće (proizvodnog i komunalnog uključujući i ambalažu od tekstila), u 2020. godini 15 % (8.271 tona) je obrađeno u RH, a 5 % (2.804 tona) je izvezeno na oporabu izvan RH, te je 63 % (33.912 tona) odloženo na odlagališta, dok je ostatak bio privremeno uskladišten na lokaciji sakupljača/obrađivača.

Analiza postojećeg stanja ukazuje na daljnju potrebu unaprjeđenja sustava gospodarenja otpadnom tekstilom i obućom. U cilju unaprjeđenja sustava otpadom potrebno je prvenstveno poticati mjere sprečavanja nastanka otpadnog tekstila i obuće provedbom sustava edukacije i informiranja potrošača na temu ponovne uporabe rabljenog tekstila i obuće te putem predviđenih Centara za ponovnu uporabu.

Potrebno je osigurati uvjete za kvalitetnije odvojeno sakupljanje ove posebne kategorije otpada, pojačati suradnju svih sudionika u gospodarenju otpadnim tekstilom i obućom (prodavatelja tekstila i/ili obuće čije su prodajne površine veće od 400 m2, jedinica lokalne samouprave, komunalnih društava i ostalih tvrtki koje sudjeluju u gospodarenju otpadom).

Za postizanje cilja 2.3. Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada potrebno je nastaviti aktivnosti analize postojećeg sustava s ciljem povećanja učinkovitosti sustava i prilagodba sustava novim zahtjevima.

5.2.9 Medicinski otpad

Nastale količine medicinskog otpada pokazuju rastući trend u odnosu na prethodno analizirano razdoblje do 2015. godine. Povećanje potrošnje medicinskih proizvoda naročito je došlo do izražaja tijekom pandemije COVID-19 te je tijekom 2019. i 2020. godine izrazito porasla količina opasnog medicinskog otpada posebno otpada od njege, dijagnosticiranja, liječenja ili prevencije bolesti kod ljudi.

Donošenjem Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o gospodarenju medicinskim otpadom (Narodne novine«, broj 56/2019) proizvođačima je dozvoljena sterilizacija vlastitog zaraznog medicinskog otpada i pelena na lokaciji na kojoj je taj otpad nastao, ako se postupak sterilizacije obavlja u skladu s internim protokolom čime se osigurava provedba članka 9. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, o postupku sterilizacije vodi evidencija koja sadrži datum i vrijeme obavljanja postupka, parametre postupka i naziv osobe koja je postupak obavila te za takav postupak sterilizacije proizvođač navedenog medicinskog otpada nije dužan ishoditi dozvolu za gospodarenje otpadom.

Međutim imajući u vidu analizirane podatke o obradi medicinskog otpada razvidno je da postojeći kapaciteti za obradu infektivnog medicinskog otpada nisu dostatni. Također je potrebno uzeti u obzir da obradom infektivnog otpada sterilizacijom nastaje neopasni otpad koji se odlaže na odlagališta u RH ili izvozi iz RH na konačnu obradu (uglavnom energetska oporaba). Slijedom istaknutog potrebno je nastaviti unaprjeđivanje sustava gospodarenja ovom posebnom kategorijom otpada, detaljnom analizom utvrditi potrebne kapacitete za obradu infektivnog medicinskog otpada te prikladne načine konačne obrade neopasnog otpada koji nastaje obradom infektivnog medicinskog otpada.

Za postizanje cilja 2.3. Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada potrebno je nastaviti aktivnosti analize postojećeg sustava s ciljem povećanja učinkovitosti sustava i prilagodba sustava novim zahtjevima.

5.2.10 Otpadni poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili

Analiza stanja za razdoblje do 2020. godine pokazala povećanje količina evidentirane PCB opreme (transformatori i kondenzatori) te je evidentirano je ukupno 168 posjednika sa 730 tone PCB opreme.

U odnosu na prethodno analizirano razdoblje do kraja 2020. godine povećao se i postotak zbrinute PCB opreme (76 %).

Na temelju raspoloživih podataka može se zaključiti da postoje posjednici PCB opreme koji nisu evidentirani u sustavu. U narednom razdoblju potrebno je detaljnije utvrditi količine prisutne PCB opreme.

Obzirom da u RH ne postoje kapaciteti za obradu, oprema koja sadrži PCB i dalje će se izvoziti na obradu izvan RH.

5.2.11 Plastika za jednokratnu uporabu

Zakonom o gospodarenju otpadom propisane su obveze i mjere u svrhu sprječavanja i smanjenja utjecaja određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu na okoliš, posebno vodeni okoliš, i na zdravlje ljudi te promicanja prelaska na kružno gospodarstvo s inovativnim i održivim poslovnim modelima, proizvodima i materijalima, čime su u nacionalno zakonodavstvo prenesene odredbe Direktive (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. godine o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Glavni cilj ovih mjera je sprječavanje nastanka i smanjenje količine plastičnog morskog otpada koji potječe od plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu.

Spomenute obveze i mjere odnose se na zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda za koje na tržištu već postoje prihvatljive alternative (štapići za uši, pribor za jelo (vilice, noževi, žlice, štapići za jelo), tanjuri, slamke, štapići za miješanje napitaka, štapići namijenjeni pričvršćivanju na balone i njihovu pridržavanju, spremnici za hranu i napitke izrađeni od ekspandiranog polistirena, čaše za napitke izrađene od ekspandiranog polistirena); smanjenje potrošnje jednokratnih plastičnih spremnika za hranu i čaša za napitke; zahtjev da spremnici za napitke moraju imati čepove i poklopce koji su fiksno pričvršćeni za spremnik te da u svom sastavu moraju sadržavati propisani minimalni sadržaj reciklirane plastike; obvezno označavanje higijenskih uložaka, tampona i aplikatora za tampone, vlažnih maramica, duhanskih proizvoda s filtrom i čaša za napitke; uvođenje sustava proširene odgovornosti proizvođača za određene jednokratne plastične proizvode; na postizanje propisanih stopa ciljeva odvojenog sakupljanja jednokratnih plastičnih boca za napitke te na propisivanje i provedbu mjera za podizanje svijesti to jest mjera za obavješćivanje potrošača i poticanje njihova odgovornog ponašanja kako bi se postiglo smanjenje odbacivanja otpada od jednokratnih plastičnih proizvoda u okoliš.

Potrebno je do kraja 2022. godine i u narednom planskom razdoblju kroz zakonodavni okvir precizirati i propisati mjere potrebne za postizanje ambicioznog i trajnog smanjenja potrošnje jednokratnih plastičnih spremnika za hranu i čaša za napitke, uspostaviti sustave proširene odgovornosti proizvođača za proizvode koji nisu obuhvaćeni postojećim EPR sustavom za ambalažu, uključujući i opremu i postrojenja za učinkovito gospodarenje otpadom od tih proizvoda te propisati mjere za podizanje svijesti potrošača o štetnim učincima koje za okoliš ima odbacivanje ili neodgovarajuće postupanje s plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu, kao i mjere za obavješćivanje potrošača o dostupnosti alternativa koje se mogu ponovno upotrijebiti, sustavima za ponovnu uporabu i mogućnostima u pogledu gospodarenja otpadom za te plastične proizvode za jednokratnu uporabu.

Za postizanje cilja 2.3. Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada potrebno je uspostaviti novi sustav gospodarenja jednokratnim plastičnim proizvodima.

5.2.12 Ribolovni alati koji sadrže plastiku

Zakonom o gospodarenju otpadom preuzete su u nacionalno zakonodavstvo obveze iz Direktive (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš vezane uz provedbu mjera za sprječavanje i smanjenje utjecaja ribolovnih alata koji sadrže plastiku na okoliš, posebno vodeni okoliš. Glavni cilj ovih mjera je sprječavanje odbacivanja ribolovnih alata koji sadrže plastiku u okoliš, poglavito u vodeni okoliš, čime se doprinosi sprječavanju nastanka i smanjenju količine plastičnog morskog otpada te smanjenju njihovog štetnog utjecaja na okoliš i zdravlje ljudi.

Vezano uz spomenute obveze, u narednom periodu potrebno je kroz zakonodavni okvir uspostaviti sustav proširene odgovornosti proizvođača za ribolovne alate koji sadrže plastiku, uključujući i opremu i postrojenja za učinkovito gospodarenje otpadom od istih te propisati mjere za podizanje svijesti potrošača o štetnim učincima koje za okoliš ima odbacivanje ili neodgovarajuće postupanje s istima, kao i mjere za obavješćivanje potrošača o dostupnosti alternativa koje se mogu ponovno upotrijebiti, sustavima za ponovnu uporabu i mogućnostima u pogledu gospodarenja otpadom od ribolovnih alata koji sadrže plastiku. Također je potrebno propisati minimalnu godišnju stopu sakupljanja otpada od ribolovnih alata koji sadrže plastiku koji je namijenjen recikliranju.

Za postizanje cilja 2.3. Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada potrebno je uspostaviti novi sustav gospodarenja ribolovnim alatom koji sadrži plastiku.

5.3 BIOOTPAD

U skladu s Direktivom (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98 851 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. godine o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva Zakonom o gospodarenju otpadom prenesena je definicija komunalnog otpada kojom su određene sastavnice komunalnog otpada između kojih je i biootpad.

Analiza količina odvojeno sakupljenog komunalnog otpada[23](sve vrste komunalnog otpada osim miješanog komunalnog otpada, uključujući i mješoviti otpad poput glomaznog otpada i dr.) u RH od 2015. do 2020. godine pokazala je porast odvojenog sakupljanja. U ukupnim količinama odvojeno sakupljenog komunalnog otpada najveći udio čine biootpad, otpadni papir i karton te glomazni otpad. Značajno povećanje u 2020. godini u odnosu na prethodnu godinu zabilježen je za komunalni biootpad i to biorazgradivi otpad iz kuhinja i kantina prikupljen u organizaciji JLS u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

U cilju unaprjeđenja gospodarenja biootpadom te smanjenju udjela biootpada u proizvedenom miješanom komunalnom otpadu Zakonom o gospodarenju otpadom propisana je zabrana miješanja odvojeno prikupljenog biootpada s drugim vrstama otpada. Proizvođač biootpada dužan je biootpad predati odvojeno od drugog otpada ovlaštenoj osobi ili reciklirati biootpad na mjestu nastanka.

Biootpad se sakuplja odvojeno u okviru javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge. Korisnik javne usluge dužan je biootpad predati odvojeno ili kompostirati na mjestu nastanka pri čemu kriteriji za umanjenje cijene javne usluge moraju poticati korisnika da odvojeno predaje biootpad, od miješanog komunalnog otpada te da, kad je to primjenjivo biootpad kompostira.

Zakonom je omogućena obrada vlastitoga otpada bez ishođenja dozvole za gospodarenje otpadom za pravnu ili fizičku osoba – obrtnika koja je izvorni proizvođač otpada i koji biootpad nastao obavljanjem svoje djelatnosti obrađuje biološkom obradom na mjestu nastanka te nastali produkt obrade ne stavlja na tržište, već ga koristi na mjestu nastanka toga otpada i o tome dostavi izvješće Ministarstvu do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu. Obradu vlastitog otpada bez ishođenja dozvole sukladno Zakonu može obavljati i izvorni proizvođač otpada koji je fizička osoba i vlastiti biootpad obrađuje biološkom aerobnom obradom (kućno kompostiranje).

U cilju poticanja sprječavanja nastanka otpada Zakonom je propisana mogućnost aktiviranja ekonomskih instrumenata od strane Ministarstva i Fonda u skladu s propisom kojim se uređuju državne potpore za aktivnosti gospodarenja otpadom koje uključuju recikliranje uključujući kompostiranje i anaerobnu digestiju biootpada na način kojim se ostvaruje visoka razina zaštite okoliša te produkt takve obrade udovoljava visokim standardima kvalitete, kompostiranje u kućanstvu i recikliranje biootpada i promicanje uporabe materijala napravljenih iz biootpada kompostiranje u kućanstvu i recikliranje biootpada, promicanje uporabe materijala napravljenih iz biootpada.

Iako je evidentan porast odvojenog sakupljenog biootpada kao posljedica kontinuiranog ulaganja u nabavu i razvoj infrastrukture za odvojeno sakupljanje komunalnog otpada i provođenja izobrazno – informativnih aktivnosti, navedene aktivnosti potrebno je nastaviti i u narednom planskom razdoblju. Također je potrebno osigurati daljnja ulaganja u kapacitete za obradu biootpada.

5.3.1 Otpad od hrane

Biootpad uključuje i otpad od hrane. Vezano za količinu otpada od hrane koja godišnje nastaje na nacionalnoj razini, procjenjuje se da ista iznosi oko 400.000 tona. Navedena količina obuhvaća otpad od hrane koji je moguće izbjeći i otpad od hrane koji nije moguće izbjeći. Još uvijek najveće količine otpada od hrane odlažu na odlagališta otpada, dok se zanemarivi dio oporabljuje i to uglavnom postupcima kompostiranja i anaerobne digestije u bioplinskim postrojenjima.

U cilju poticanja odvajanja otpada, ponovne uporabe, kompostiranja i smanjenja nastanka otpada od hrane pokrenuto je niz nacionalnih kampanja s ciljem izobrazbe i informiranja. Također u 2019. godini Ministarstvo poljoprivrede je donijelo Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. godine, kojim se određuju mjere i aktivnosti kojima se djeluje na sprječavanje nastajanja otpada od hrane duž cijelog prehrambenog lanca. Tijekom 2020. godine MINGOR, kao tijelo nadležno za mjerenje otpada od hrane, provodilo je projekt statističkog istraživanja o količinama otpada od hrane u RH, sukladno metodologiji Europske komisije.

Daljnje unaprjeđenje gospodarenja otpadom od hrane potrebno je postići osiguranjem kvalitetne provedbe mjera sprječavanja nastanka otpada te izradom odgovarajuće metodologije praćenja provedbe i osiguravanja podataka, administrativnim metodama i statističkim istraživanjima. Također je potrebno osigurati daljnja ulaganja u kapacitete za obradu biootpada koji uključuje otpad od hrane.

5.4 PROIZVODNI OTPAD

Zakonom o gospodarenju otpadom propisana je obaveza kojom je proizvođač i posjednik otpada dužan osigurati obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom sukladno člancima 5. i 6. ovoga Zakona, a kad navedeno nije moguće, dužan je osigurati zbrinjavanje otpada na siguran način u skladu s člankom 5. ovoga Zakona.

Navedenu obavezu proizvođač otpada i posjednik otpada dužan je izvršiti na način da sam obradi vlastiti otpad ili da obradu otpada povjeri osobi kojoj je sukladno ovom Zakonu dozvoljena obrada otpada ili da otpad isporuči iz Republike Hrvatske na oporabu odnosno zbrinjavanje u skladu s Uredbom (EZ) 1013/2006.

Proizvodni otpad od proizvođača preuzimaju ovlaštene tvrtke za sakupljanje ili obradu određene vrste otpada. Otpad se obrađuje u RH ili isporučuje iz Republike Hrvatske na obradu izvan RH.

Podaci o količinama proizvodnog otpada obuhvaćeni su u ostalim poglavljima.

5.5 OPASNI OTPAD

Zakonom o gospodarenju otpadom definiran je opasni otpad kao otpad koji posjeduje jedno ili više opasnih svojstava.

Opasni komunalni otpad predstavlja opasni otpad iz podgrupe 20 01 i 15 01 Kataloga otpada koji uobičajeno nastaje u kućanstvu te opasni otpad koji je po svojstvima, sastavu i količini usporediv s opasnim otpadom koji uobičajeno nastaje u kućanstvu pri čemu se opasnim komunalnim otpadom smatra sve dok se nalazi kod proizvođača tog otpada.

U odnosu na 2018. godinu kada je evidentirano je 174.350 tona opasnog otpada procjenjuje se da neće doći do značajnijeg porasta količina opasnog otpada količina opasnog otpada u 2020. godini.

Obzirom na činjenicu da se konačnim postupcima obrade u RH obradi 46 % nastalog opasnog otpada i to uglavnom postupcima materijalne oporabe (39 %), postupcima energetske oporabe (5 %) i odlaganjem na posebno pripremljena odlagališta odnosno kazete za azbest (2 %), a preostale količine se izvoze na konačnu obradu izvan RH, potrebni su dodatni kapaciteti infrastrukture za obradu opasnog otpada.

5.6 OTPADNI MULJ IZ UREĐAJA ZA PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA

U PGO 2017 – 2022 dana je ocjena stanja gospodarenja otpadnim muljem iz uređaja za pročišćavanja otpadnih voda te se navodi kako u RH trenutno nije uspostavljen odgovarajući sustav gospodarenja otpadnim muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, a što se prvenstveno odnosi na potrebnu infrastrukturu za obradu. Otpadni mulj uglavnom se privremeno skladišti ili odlaže na odlagališta, a manje količine koriste u poljoprivredne svrhe ili podvrgavaju postupku kompostiranja.

U PGO 2017 – 2022 je navedeno kako je potrebno unaprijediti sustav gospodarenja otpadnim muljem iz UPOV-a kroz mjeru izrade Akcijskog plana za korištenje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda na pogodnim površinama. Akcijski plan je u izradi, a sustav gospodarenja otpadnim muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda potrebno je dalje razvijati.

Uspostavljanje sustava gospodarenja muljem planirat će se kroz izgradnju građevina i uređaja za obradu mulja sa svrhom pripreme mulja za primjenu sukladno traženim kriterijima koje mulj mora zadovoljiti za korištenje na planiranim površinama, a te građevine uključuju kompostišta, digestore te uređaje za miješanje s drugim materijalima radi proizvodnje specifičnih proizvoda (npr. pepeo iz ložišta biomase).

Analiza potencijalnih postupaka obrade mulja razmatrat će se u kontekstu reda prvenstva gospodarenja otpadom uz uvažavanje socijalnih, ekonomskih i okolišnih kriterija.

6. KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE NAČELNIH LOKACIJA I POTREBNIH KAPACITETA NOVIH GRAĐEVINA I POSTROJENJA

6.1 KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE NAČELNIH LOKACIJA NOVIH GRAĐEVINA I POSTROJENJA

Kriteriji za odabir i definiranje lokacija građevina za gospodarenje otpadom moraju uzimati u obzir osnovne činjenice koje su značajne za planiranje navedenih građevina u okviru više-kriterijske analize: kategorija građevina, pedologija, geomorfologija, hidrološke i hidrogeološke značajke lokacije, zaštita voda, zaštita šuma, udaljenost od naseljenih područja, odnos prema građevinskim područjima naselja, prometna povezanost (cestovna, željeznička), razvijenost infrastrukture uzimajući u obzir mogućnosti plasiranja proizvoda koji nastaju kao rezultat gospodarenja otpadom (GIO, toplinska i električna energija, kompost i sl.).

Određivanje lokacija građevina za gospodarenje otpadom zasniva se na uvažavanju načela zaštite okoliša i gospodarenja otpadom definiranih pozitivnim propisima iz navedenog područja, znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke te financijsko-ekonomskog aspekta.

Građevine druge namjene u kojima se obavlja ili je moguće obavljati djelatnost oporabe otpada, a koje se ne smatraju građevinom za gospodarenje otpadom, potrebno je također koristiti u sustavu gospodarenja otpadom.

7. ORGANIZACIJSKI ASPEKTI GOSPODARENJA OTPADOM I RASPODJELA ODGOVORNOSTI

Gospodarenje otpadom i građenje građevina za gospodarenje otpadom od interesa su za RH.

Gospodarenje otpadom i učinkovitost gospodarenja otpadom osiguravaju Vlada Republike Hrvatske i ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša propisivanjem mjera gospodarenja otpadom.

Provedbeno tijelo na državnoj razini je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU).

Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave i izvršno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba dužno je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom.

Više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničku provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom.

Gospodarenje otpadom u RH je organizirano na nacionalnoj, područnoj i lokalnoj razini.

7.1 NACIONALNA RAZINA

Vlada Republike Hrvatske donosi Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje od šest godina.

Vlada RH osniva trgovačko društvo za djelatnost zbrinjavanja opasnog otpada postupkom odlaganja samo za opasni otpad nastao na teritoriju Republike Hrvatske.

Vlada RH, jedinica područne (regionalne) samouprave ili Grad Zagreb osnivaju trgovačko društvo koje obavlja djelatnost zbrinjavanja opasnog otpada postupkom spaljivanja u građevini čija je osnovna djelatnost spaljivanje otpada samo za opasni otpad nastao na teritoriju Republike Hrvatske.

Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša može dodjelom koncesije osigurati obavljanje djelatnosti zbrinjavanja opasnog otpada postupkom odlaganja i obavljanje djelatnosti zbrinjavanja opasnog otpada postupkom spaljivanja.

Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša izdaje dozvole za gospodarenje otpadom za obradu opasnog otpada te za opasni i neopasni otpad za postupke R 1 – korištenje otpada uglavnom kao goriva ili drugog načina dobivanja energije i D 10 – spaljivanje otpada na kopnu, izdaje ovlaštenje za obavljanje poslova obrade otpada osobama koje sklapaju ugovor s FZOEU u sustavu proširene odgovornosti prozvođača, rješava o uspostavi statusa Organizacije, vodi očevidnik ukidanja statusa otpada, nadležno je tijelo za provedbu Uredbe (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada, vodi informacijski sustav gospodarenja otpadom, Registar djelatnosti gospodarenja otpadom i Elektronički očevidnik o nastanku i tijeku otpada (e-ONTO) i izrađuje propisana izvješća o gospodarenju otpadom.

FZOEU je nadležan za obračun i naplatu propisanih naknada, vođenje Registra gospodarenja posebnim kategorijama otpada, financiranje i sufinanciranje projekata u području gospodarenja otpadom, upravljanje sustavom sakupljanja i obrade određenih posebnih kategorija otpada.

7.2 PODRUČNA (REGIONALNA) RAZINA

Predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba, a na prijedlog izvršnog tijela, donose Plan gospodarenja otpadom za svoje područje.

Izvršno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba osigurava provedbu plana gospodarenja otpadom.

Nadležni uredi u županijama odnosno Gradu Zagrebu vode očevidnike sakupljača i oporabitelja, očevidnik nusproizvoda, evidencije prijevoznika, posrednika trgovaca i reciklažnih dvorišta, evidenciju centara ponovne uporabe i izdaju dozvole za gospodarenje otpadom za neopasni otpad za sve postupke oporabe i zbrinjavanja osim R1 i D10 i dozvole za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije.

7.3 LOKALNA RAZINA

Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada.

Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba dužno je na svom području osigurati odvojeno prikupljanje otpada putem reciklažnih dvorišta i spremnika kod korisnika javne usluge.

Koomunalni redari jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba su nadležni za provedbu mjera sprječavanja nepropisnog odbacivanja otpada u okoliš (evidencija lokacija odbačenog otpada, provedba redovitog godišnjeg nadzora područja JLS i ostale utvrđene mjere) i za uklanjanje tako odbačenog otpada.

7.4 TRGOVAČKA DRUŠTVA U VLASNIŠTVU JP(R)S I JLS

Centrom za gospodarenje otpadom upravlja trgovačko društvo u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave i/ili jedinica lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba.

Javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada pruža davatelj javne usluge koji je: 1. trgovačko društvo, koje osniva jedna ili više jedinica lokalne samouprave i u kojem većinski dio dionica odnosno udjela čine dionice odnosno udjeli jedne ili nekoliko jedinica lokalne samouprave, temeljem odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada ili 2. pravna ili fizička osoba – obrtnik temeljem koncesije dodijeljene odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.

Odlagalištem neopasnog otpada upravlja osoba koja za to posjeduje odgovarajuću dozvolu za gospodarenje otpadom.

7.5 TRGOVAČKA DRUŠTVA U PRIVATNOM VLASNIŠTVU (PRAVNE OSOBE I FIZIČKE OSOBE – OBRTNICI KOJE OBAVLJAJU NEKU OD DJELATNOSTI GOSPODARENJA OTPADOM)

Trgovačka društva u privatnom vlasništvu mogu biti uključena u gospodarenje otpadom obavljanjem djelatnosti prijevoza otpada, posredovanja u gospodarenju otpadom, trgovanja otpadom, sakupljanja otpadom, oporabe otpada, zbrinjavanja otpada, izvoz i uvoz otpada, pružanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada.

Odlagalištem neopasnog otpada upravlja osoba koja za to posjeduje odgovarajuću dozvolu za gospodarenje otpadom.

8. PROCJENA KORISNOSTI I PRIKLADNOSTI UPORABE EKONOMSKIH INSTRUMENATA U GOSPODARENJU OTPADOM UZ NESMETANO FUNKCIONIRANJE UNUTARNJEG TRŽIŠTA

Ekonomski instrumenti gospodarenja otpadom u RH propisani su u Zakonu o gospodarenju otpadom: poticaji i potpore, naknada za odlaganje otpada, poticajna naknada naknada zbog blizine odlagališta, naknada za korištenje odlagališta na području duge jedinice lokalne samouprave odnosno grada Zagreba, povratna naknada naknada gospodarenja otpadom i naknada za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada. Ove naknade se koriste radi postizanja ciljeva za smanjenje nastanka otpada, povećanje recikliranja otpada i smanjenje odlaganja otpada.

8.1 NAKNADA ZA ODLAGANJE OTPADA

Naknada za odlaganje otpada koristi se za smanjenje količine otpada koji se odlaže na odlagalištima i ujedno potiče recikliranje i oporabu otpada odnosno služi za ostvarenje cilja smanjenja odlaganja otpada te odvojenog prikupljanja otpada. Obveznik plaćanja naknade je osoba koja upravlja odlagalištem, a naknada se godišnje plaća u FZOEU.

Osim naknade za odlaganje otpada određene Zakonom o gospodarenju otpadom, Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (»Narodne novine« br. 107/03 i 144/12) određene su naknada na opterećenje okoliša otpadom koja se odnosi na odloženi neopasni/tehnološki otpad i naknada za opasni otpad koja se odnosi na proizvodnju opasnog otpada koji nije obrađen ili izvezen.

Naknada za odlaganje otpada nije u primjeni.

8.2 POTICAJNA NAKNADA

Poticajna naknada je mjera kojom se potiče jedinica lokalne samouprave da na svom području provede mjere kojima se smanjuje udio miješanog komunalnog otpada u komunalnom otpadu. Obveznik plaćanja poticajne naknade je jedinica lokalne samouprave, naknada se godišnje plaća u FZOEU.

Poticajna naknada u primjeni je od 2017. godine.

8.3 NAKNADA ZBOG BLIZINE ODLAGALIŠTA

Na novčanu naknadu zbog blizine odlagališta ima pravo vlasnik postojeće stambene odnosno stambeno-poslovne građevine u kojoj ima prijavljeno prebivalište i koja se nalazi na udaljenosti do 500 metara mjereno od vršne točke katastarske čestice na kojoj se nalazi odlagalište do vršne točke katastarske čestice na kojoj se nalazi stambena odnosno stambeno-poslovna građevina, uz uvjet da je vlasništvo nad nekretninom stekao prije početka građenja te građevine za odlaganje otpada. Naknadu godišnje plaća osoba koja upravlja odlagalištem na temelju rješenja jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba na čijem području se nalazi odlagalište.

Naknada je u primjeni u nekim jedinicma lokalne samouprave.

8.4 NAKNADA ZA KORIŠTENJE ODLAGALIŠTA OTPADA NA PODRUČJU DRUGE JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE ODNOSNO GRADA ZAGREBA

Na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada ima pravo jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb na čijem se području nalazi odlagalište otpada, a koje koriste druge jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb. Naknadu plaćaju jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb koje koriste odlagalište otpada na području druge jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba. Naknada nije obavezna nego ovisi o odluci jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi odlagalište.

Naknada je u primjeni u nekim jedinicama lokalne samouprave.

8.5 POVRATNA NAKNADA

Povratna naknada je stimulativna mjera kojom se potiče posjednik otpada da određeni otpad preda prodavatelju one vrste proizvoda od kojeg nastaje odgovarajući otpad ili osobi koja upravlja reciklažnim dvorištem i za to primi određeni iznos povratne naknade.

Povratna naknada je novčani iznos koji plaća proizvođač proizvoda koji stavlja na tržište proizvod u FZOEU, a krajnji korisnik ili potrošač ostvaruje pravo na povrat iznosa povratne naknade od prodavatelja proizvoda ili osobe koja upravlja reciklažnim dvorištem predajom odgovarajućeg otpada. Prodavatelj proizvoda i osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem dužna je preuzeti otpad od proizvoda za koji je propisano plaćanje povratne naknade, isplatiti iznos povratne naknade donosiocu toga otpada te predati taj otpad osobi koju je odredio FZOEU. FZOEU nadoknađuje prodavatelju proizvoda i osobi koja upravlja reciklažnim dvorištem troškove isplaćene povratne naknade.

Povratna naknada se primjenjuje samo za neke vrste ambalaže, pri čemu je postignut značajni uspjeh, posebice u vezi s PET bocama od pića.

8.6 NAKNADA GOSPODARENJA OTPADOM

Naknada gospodarenja otpadom je mjera kojom se osiguravaju usluge gospodarenja otpadom radi postizanja propisanih ciljeva gospodarenja otpadom u okviru sustava proširene odgovornosti proizvođača proizvoda. Naknadu gospodarenja otpadom plaća u FZOEU proizvođač koji stavlja na tržište proizvod. Naknada se određuje za vrstu proizvoda ili skupinu sličnih proizvoda.

Naknada je u primjeni za pojedine vrste proizvoda.

8.7 NAKNADA ZA JAVNU USLUGU SAKUPLJANJA KOMUNALNOG OTPADA

Naknada za javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada koristi se za troškove pružanja javne usluge. Naknadu plaćaju korisnici javne usluge davatelju javne usluge na temelju Odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave i Cjenika davatelja javne usluge.

Naknada se sastoji do dva dijela:

1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i

2. cijena obvezne minimalne javne usluge.

Cijena za količinu predanog miješanog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti određena na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnosti rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada.

Naknada je u primjeni od 2017. godine.

9. MJERE ZA PROVEDBU PLANA

Iz PGO 2017 – 2022. su provedene mjere koje se odnose na uvođenje naplate prikupljanja i obrade miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada po količini, jačanje tržišta otpada namijenjenog recikliranju (»burza otpada«), praćenje udjela biorazgradivog otpada u miješanom komunalnom otpadu, interventne mjere za smanjenje odlaganja komunalnog otpada nastalog u Gradu Zagrebu i Gradu Splitu, analizu energetske oporabe otpada, korištenje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda na pogodnim površinama, plan zatvaranja odlagališta neopasnog otpada, izobrazno-informativne aktivnosti o održivom gospodarenju otpadom i kampanje na temu održivog gospodarenja otpadom te nadležnosti nadzora u gospodarenju otpadom i postupke izdavanja dozvola za gospodarenje otpadom.

Vezano za izobrazno-informativne aktivnosti izrađen je Program informativno-izobraznih aktivnosti o održivom gospodarenju komunalnim otpadom namijenjen jedinicama lokalne samouprave na temelju mjere 5.1. PGO 2017 – 2022, dostupno na: https://mingor.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug/uprava-za-procjenu-utjecaja-na-okolis-i-odrzivo-gospodarenje-otpadom-1271/gospodarenje-otpadom/strategije-planovi-i-programi-7595/7595. Program se sastoji od sljedećih poglavlja: 1. Analiza stanja (opći dio) u kojem se daje kratki prikaz primjera dobre prakse među EU zemljama i gradovima s posebnim osvrtom na Ljubljanu, pregled sadašnjeg stanja u sustavu gospodarenja komunalnim otpadom i stanja svijesti sa SWOT analizom, kao i planiranih ciljeva Republike Hrvatske; 2. Program informativno-obrazovnih aktivnosti (posebni dio) u kojem se daje svrha i predmet programa te ciljevi informativno-obrazovnih aktivnosti za tri ključna područja, analizu skupina javnosti (mapiranje) s obzirom na njihove pojedine ključne značajke, rezultate i ishod programa, opis i popis aktivnosti, kvantitativni i kvalitativni ključni pokazatelji učinka s terminskim planom izvršenja po godinama; 3. Financijska sredstva, a poseban naglasak je stavljen na sljedeća područja: Odvojeno prikupljanje otpada, ponovnu uporabu predmeta i kompostiranje. Na temelju tog Programa raspisan je javni poziv za jedinice lokalne samouprave te se provode programi informativno-izobraznih aktivnosti u jedinicama lokalne samouprave.

Za 2022. ostaju mjere uspostave centara za ponovnu uporabu, kućno kompostiranje, nabava opreme i vozila za odvojeno sakupljanje otpada i biootpada, izgradnja reciklažnih dvorišta, izgradnja postrojenja za sortiranje i recikliranje otpada i biološku obradu otpada, uvođenje naknade za odlaganje otpada, izgradnja centara za gospodarenje otpadom, izrada akcijskog plana za građevni otpadom, izgradnja postrojenja za obradu građevnog otpada, analize i unaprjeđenje sustava otpadne ambalaže i ostalih posebnih kategorija otpada te medicinskog otpada, analiza postojećih i potrebnih kapaciteta za obradu opasnog otpada, sanacija odlagališta, divljih odlagališta i lokacija »crnih točaka« uz određivanje novih lokacija »crnih točaka«, provedba izobrazno-obrazovnih aktivnosti o gospodarenju otpadom u okviru kružnog gospodarstva, izrada novih aplikacija i unaprjeđenje postojećih aplikacija za praćenje gospodarenja otpadom te izobrazba inspektora zaštite okoliša i komunalnih redara.

Dodane su nove mjere određivanja nacionalnog sastava komunalnog otpada, analiza potrebnog broja i kapaciteta ploha za odlaganje otpadnog azbesta, revidiranje Plana zatvaranja odlagališta te osnivanje Odbora za kružno gospodarstvo i uspostavljanje platforme za kružno gospodarstvo, a za posebne kategorije otpada dodane su mjere za uspostavljanje sustava gospodarenja jednokratnim plastičnim proizvodima, filtrima od cigareta i ribolovnim alatom koji sadrži plastiku.

Brisane su mjere koje su se odnosile na mulj, morski otpad, podrtine brodova i potopljene stvari jer su uključene u područja vodnih usluga, morskog okoliša i pomorstva i one koje se odnose na donošenje propisa i koje su propisane Zakonom o gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 84/2021).

9.1 NOVE MJERE

9.1.1 Mjere vezane za Direktivu (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš i akcijski plan za kružno gospodarstvo

Mjera 2.6.3. Uspostavljanje sustava gospodarenja za jednokratne plastične proizvode (vlažne maramice, balone, duhanske proizvode s filtrom i filtre te ribolovne alate koji sadrže plastiku)

Usvajanje Direktive (EU) 2019/904 predstavlja važan korak naprijed u smanjenju plastike za jednokratnu uporabu i u prijelazu prema kružnom gospodarstvu (uključujući sustave za ponovnu uporabu i materijale za višekratnu uporabu).

Prema Direktivi (EU) 2019/904, države članice moraju poduzeti: tržišna ograničenja (zabrane) za određene proizvode za jednokratnu upotrebu, mjere za smanjenje potrošnje određenih proizvoda za jednokratnu upotrebu za koje ne postoji alternativa, odvojeno prikupljanje, recikliranje i promjene u dizajnu plastičnih boca, obvezno označavanje za određene proizvode za jednokratnu upotrebu i uvođenje proširene odgovornosti proizvođača. Kako bi se osigurala učinkovita provedba ovih složenih zahtjeva, potrebno je istraživanje, podizanje svijesti, obrazovanje, komunikacija i dijalog među svim relevantnim dionicima, kao i primjena ekonomskih instrumenata.

Zbog pandemije COVID-19 na sastav otpada značajno će utjecati osobna zaštitna oprema za jednokratnu upotrebu i plastika za jednokratnu upotrebu.

Mjera 5.1. Osnivanje Odbora za kružno gospodarstvo

Budući da se radi o multidisciplinarnoj temi, izgradnja međusektorske suradnje je od velike važnosti, počevši od razine kreiranja politika pa nadalje usklađivanjem različitih, državnih tijela, znanstvenih institucija, nevladinih organizacija itd. Iz tog razloga je određena mjera uspostavljanja Odbora za kružno gospodarstvo koja omogućava učinkovitu provedbu mjera i suradnju na daljnjem poboljšanju i stvaranju novih rješenja kružnog gospodarstva. Odbor za kružno gospodarstvo je stručno i koordinacijsko tijelo koje svojim znanjem, iskustvom i nadležnostima osigurava horizontalnu i vertikalnu suradnju svih sektora (javnog, proizvodnog, znanstveno-istraživačkog i civilnog). Odbor pruža podršku i daje smjernice Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja u provedbi obaveze prijelaza na kružno gospodarstvo koja proizlaze iz propisa Republike Hrvatske i Europske unije te iz planskih i strateških dokumenata.

9.1.2 Mjere za poboljšanje praćenja gospodarenja otpadom

Mjera 1.4.2. Određivanje nacionalnog sastava komunalnog otpada

Za uspješno dimenzioniranje sustava gospodarenja komunalnim otpadom, kao preduvjet, potrebno je provesti analizu sastava komunalnog otpada. Osim toga, pouzdani podaci o sastavu komunalnog otpada čine važan alat za praćenje napretka uspostave sustava gospodarenja otpadom i njegove učinkovitosti.

Stoga je određena mjera određivanja nacionalnog sastava komunalnog otpada koja treba osigurati pouzdane podatke o sastavu komunalnog otpada na nacionalnoj razini, a na temelju provedenih analiza razvrstavanja na terenu jer su trenutni podaci o nacionalnom sastavu komunalnog otpada nepouzdani i temelje se na ograničenom broj analiza sastava otpada (na razini županija i/ili lokalnih jedinica).

9.2 MJERE ZA PROVEDBU PLANA U 2022. GODINI

Postizanje ciljeva definiranih izmjenama PGO 2017 – 2022 u gospodarenju otpadom planirano je provedbom mjera i aktivnosti u 2022. godini, a neke od mjera će se nastaviti i u sljedećem planskom razdoblju.

9.3 CILJ 1. UNAPRIJEDITI SUSTAV GOSPODARENJA KOMUNALNIM OTPADOM

Mjere za ostvarenje Cilja 1.1. Smanjiti ukupnu količinu proizvedenog komunalnog otpada za 5 % u odnosu na ukupno proizvedenu količinu komunalnog otpada u 2015. godini

 

Br.

Mjera

Opis

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok provedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

1.1.1.

Mjere definirane Planom sprječavanja nastanka otpada

Poglavlje 16.5.

 

 

 

 

 

 

 

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

1.1.2.

Uspostava centara za ponovnu uporabu

Ova mjera uključuje:

– izgradnju centara za ponovnu uporabu odnosno građevinske zahvate na postojećim građevinama radi prilagodbe njihovoj novoj namjeni

– nabavu opreme

– izradu i distribuciju promidžbenog materijala

– organizaciju radionica i dr.

1.1.2.1. Uspostava centara za ponovnu uporabu

JLS/CS/PU

MINGOR

JLS/CS/EU/PU

Uspostavljeni i operativni Centri ponovne uporabe

broj

5

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

1.1.3.

Kućno kompostiranje

Ova mjera uključuje:

– nabavu i distribuciju kućnih kompostera

– izradu edukacijsko informativnih materijala

– organizaciju promidžbenih aktivnosti i radionica

Obzirom da primjena kućnog kompostiranja ovisi o dostupnim površinama za korištenje proizvedenog komposta, prioritet za provođenje ove mjere su ruralna područja, odnosno predgrađa urbanih sredina s većim brojem samostalnih stambenih jedinica s okućnicom.

1.1.3.1. Unaprjeđenje sustava kućnog kompostiranja

JLS

FZOEU

JLS/FZOEU/EU

Broj JLS-a koje promoviraju i provode kućno kompostiranje

broj

20

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

 

 

 

Mjere za ostvarenje Cilja 1.2. Minimalna oporaba recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu 52 %

 

Br.

Mjera

Opis

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok rovedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

1.2.1.

Nabava opreme, vozila i plovila za odvojeno prikupljanje papira, kartona, metala, plastike, stakla i tekstila

Ova mjera uključuje nabavu opreme, vozila i plovila za odvojeno prikupljanje papira, metala, plastike, stakla i tekstila

Preporuča se ovu mjeru provoditi zajedno s mjerom 1.2.2. gdje god je to moguće kao cjeloviti projekt.

1.2.1.1. Unaprjeđenje opremljenosti spremnicima, vozilima, plovilima i ostalom opremom za odvojeno prikupljanje papira, kartona, metala, plastike, stakla i tekstila

JLS

JL(R)S

JLS/FZOEU/EU

JLS koje imaju uspostavljeni sustav odvojenog prikupljanja papira, kartona, metala, plastike, stakla i tekstila

broj

556

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

1.2.2.

Izgradnja postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog papira, kartona, metala, stakla, plastike i dr. (sortirnica)

Ova mjera uključuje izgradnju i opremanja novih, te po potrebi povećanje kapaciteta i unaprjeđenje tehnologije postojećih postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog otpadnog papira, kartona, metala, stakla, plastike i dr.

1.2.2.1. Izgradnja i opremanje postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog papira, kartona, metala, stakla, plastike i dr. (sortirnica)

JLS

JL(R)S

JLS/FZOEU/EU

Izgrađena i funkcionalna sortirnica

broj

10

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

1.2.3.

Izgradnja reciklažnih dvorišta

Ova mjera uključuje:

– izgradnju i opremanje reciklažnih dvorišta

– provedbu izobrazno informativnih aktivnosti za lokalno stanovništvo

nabava mobilnih reciklažnih dvorišta

1.2.3.1. Izgradnja reciklažnih dvorišta

JLS

-

JLS/EU/NPOO

Izgrađena i opremljena reciklažna dvorišta

broj

210

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

1.2.4.

Izgradnja postrojenja za recikliranje

Ova mjera uključuje, po potrebi izgradnju i opremanje novih, i/ili povećanje kapaciteta i unaprjeđenje tehnologije postojećih postrojenja za recikliranje.

1.2.4.1. Izgradnja i opremanje novih postrojenja i/ili povećanja kapaciteta postojećih postrojenja za recikliranje

PU

 

PU/EU

Povećanje recikliranog otpada na nacionalnom nivou

%

20

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

 

Mjere za ostvarenje Cilja 1.3. Odvojeno prikupiti 40 % mase proizvedenog biootpada koji je sastavni dio komunalnog otpada

 

Br.

Mjera

Opis

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok provedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

1.3.1.

Nabava opreme i vozila za odvojeno prikupljanje biootpada

Ova mjera uključuje nabavu opreme i vozila za odvojeno prikupljanje biootpada.

Preporuča se provoditi ovu mjeru zajedno s mjerom 1.3.3. gdje je to moguće kao cjeloviti projekt.

1.3.1.1. Unaprjeđenje opremljenosti spremnicima, vozilima, plovilima i ostalom opremom za odvojeno prikupljanje biootpada

JLS

JP(R)S/MINGOR

JLS/FZOEU/EU

JLS koje imaju uspostavljeni sustav odvojenog prikupljanja biootpada

broj

556

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

1.3.2.

Izgradnja postrojenja za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada

Ova mjera uključuje izgradnju i opremanje novih, te povećanje kapaciteta i unaprjeđenje tehnologije postojećih postrojenja za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada aerobnim ili anaerobnim postupcima.

1.3.2.1. Izgradnja postrojenja i nabavka opreme i vozila za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada

JLS

JP(R)S/MINGOR

JLS/EU/NPOO

Izgrađena postrojenja za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada

broj

10

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

 

Mjere za ostvarenje Cilja 1.4. Odložiti na odlagališta manje od 25 % mase proizvedenog komunalnog otpada

 

Br.

Mjera

Opis

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok provedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

1.4.1

Uvođenje naknade za odlaganje otpada

Ova mjera uključuje uvođenje naknade za odlaganje otpada kojom se potiče smanjenje količina otpada koji se odlaže i povećanje količine odvojeno sakupljenog otpada.

1.4.1.1. Primjena naknade za odlaganje otpada

MINGOR

Osobe koje upravljaju odlagalištima, DIRH

-

Naplata naknade za odlaganje otpada

broj

1

2022.

1.4.2.

Određivanje nacionalnog sastava komunalnog otpada

Ova mjera uključuje povremeno provođenje analize sastava komunalnog otpada primjenom regionalnog koncepta s ciljem utvrđivanja nacionalnog sastava komunalnog otpada.

1.4.2.1. Sortiranje i analiza komunalnog otpada

MINGOR

FZOEU

MINGOR/FZOEU

Određen nacionalni sastav komunalnog otpada

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

1.4.3.

Izgradnja centara za gospodarenje otpadom

Ova mjera uključuje izgradnju građevina za obradu miješanog komunalnog otpada, neopasnog otpada koji preostaje nakon materijalne oporabe i drugog neopasnog otpada.

Prilikom planiranja kapaciteta ovih građevina potrebno je izraditi studiju izvedivosti koja će uvažavati ciljeve propisanim HR i EU zakonodavstvom kao i ovim Planom. U studiji trebaju biti prikazane sve mjere koje je potrebno provesti na području obuhvata projekta da bi se dosegli ciljevi i opravdao kapacitet.

Prilikom planiranja ovih građevina potrebno je sagledati mogućnost da se u sklopu iste građevine nalaze postrojenja za obradu građevnog otpada, otpada koji sadrži azbest, glomaznog otpada i biootpada i postrojenje za razvrstavanje odvojeno prikupljenog papira/kartona, stakla, metala i plastike.

1.4.3.1. Izgradnja CGO Bikarac

Šibensko-kninska županija

MINGOR

JL(R)S/FZOEU/EU

CGO Bikarac

Broj

1

2022.

1.4.3.2. Izgradnja CGO Biljane Donje

Zadarska i dio Ličko-senjske županije

MINGOR

JL(R)S/FZOEU/EU

CGO Biljane Donje

Broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

1.4.3.3. Izgradnja CGO Lučino razdolje

Dubrovačko-neretvanska županija

MINGOR

JL(R)S/FZOEU/EU

CGO Lučino razdolje

Broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

1.4.3.4. Priprema projekta i izgradnja CGO Lećevica za obradu ne više od 110.000 t miješanog komunalnog otpada godišnje. Postrojenje mora biti projektirano na način da se koriste najsuvremenije tehnologije, koje će se u budućnosti prilagoditi obradi odvojeno sakupljenih frakcija otpada, uključujući i biorazgradivi otpad, kako bi se povećala stopa recikliranja i biološke obrade komunalnog otpada.

Splitsko-dalmatinska županija

MINGOR

JL(R)S/FZOEU/EU

CGO Lećevica

Broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

 

1.4.3.5. Priprema projekta i izgradnja CGO Piškornica za obradu ne više od 140.000 t miješanog komunalnog otpada godišnje. Postrojenje mora biti projektirano na način da se koriste najsuvremenije tehnologije, koje će se u budućnosti prilagoditi obradi odvojeno sakupljenih frakcija otpada, uključujući i biorazgradivi otpad, kako bi se povećala stopa recikliranja i biološke obrade komunalnog otpada

Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Međimurska, Bjelovarsko-bilogorska županija

MINGOR

JL(R)S/FZOEU/EU

CGO Piškornica

Broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

 

1.4.3.6. Priprema projekta i izgradnja CGO Babina gora za obradu ne više od 30.000 t miješanog komunalnog otpada godišnje. Postrojenje mora biti projektirano na način da se koriste najsuvremenije tehnologije, koje će se u budućnosti prilagoditi obradi odvojeno sakupljenih frakcija otpada, uključujući i biorazgradivi otpad, kako bi se povećala stopa recikliranja i biološke obrade komunalnog otpada

Karlovačka, dio Ličko-senjske i dio Sisačko-moslavačke županije

MINGOR

JL(R)S/FZOEU/EU

CGO Babina gora

Broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

 

1.4.3.7. Priprema projekta i izgradnja CGO Šagulje za obradu ne više od 45.000 t miješanog komunalnog otpada godišnje. Postrojenje mora biti projektirano na način da se koriste najsuvremenije tehnologije, koje će se u budućnosti prilagoditi obradi odvojeno sakupljenih frakcija otpada, uključujući i biorazgradivi otpad, kako bi se povećala stopa recikliranja i biološke obrade komunalnog otpada

Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, dio Sisačko-moslavačke županije i Virovitičko-podravska županija

MINGOR

JL(R)S/FZOEU/EU

CGO Šagulje

Broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

 

1.4.3.8. Priprema projekta i izgradnja CGO Orlovnjak za obradu ne više od 60.000 t miješanog komunalnog otpada godišnje. Postrojenje mora biti projektirano na način da se koriste najsuvremenije tehnologije, koje će se u budućnosti prilagoditi obradi odvojeno sakupljenih frakcija otpada, uključujući i biorazgradivi otpad, kako bi se povećala stopa recikliranja i biološke obrade komunalnog otpada

Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska

MINGOR

JL(R)S/FZOEU/EU

CGO Orlovnjak

Broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

 

1.4.3.9. Priprema projekta CGO Zagreb za obradu ne više od 180.000 t miješanog komunalnog otpada godišnje. Postrojenje mora biti projektirano na način da se koriste najsuvremenije tehnologije, koje će se u budućnosti prilagoditi obradi odvojeno sakupljenih frakcija otpada, uključujući i biorazgradivi otpad, kako bi se povećala stopa recikliranja i biološke obrade komunalnog otpada

Grad Zagreb i Zagrebačka županija

MINGOR

JL(R)S/FZOEU/EU

Projektna prijava za EU sufinanciranje za projekt CGO Zagreb

Broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

 

1.4.3.10. Implementacija za projekt CGO Zagreb

Grad Zagreb i Zagrebačka županija

MINGOR

JL(R)S/FZOEU/EU

Početak izgradnje CGO Zagreb

Broj

1

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

 

9.4 CILJ 2. UNAPRIJEDITI SUSTAV GOSPODARENJA POSEBNIM KATEGORIJAMA OTPADA

Mjere za ostvarenje Cilja 2.1. Odvojeno prikupiti 75 % mase proizvedenog građevnog otpada

 

Br.

Mjera

Opis

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok provedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

2.1.1.

Izrada akcijskog plana za odvojeno prikupljanje i recikliranje građevnog otpada

Ova mjera uključuje izradu akcijskog plana koji treba sadržavati najmanje sljedeće:

– količine proizvedenog građevnog otpada

– raspoloživost trenutnih kapaciteta i dostupnih tehnologija za recikliranje građevnog otpada

– procjenu potrebe za novim kapacitetima i eventualnim prilagodbama odnosno modernizaciji postojećih postrojenja

2.1.1.1. Izrada akcijskog plana za odvojeno prikupljanje i recikliranje građevnog otpada

MINGOR

FZOEU

MINGOR/FZOEU/EU

Izrađen akcijski plan za odvojeno prikupljanje i recikliranje građevnog otpada

broj

1

2022.

2.1.2.

Izgradnja i opremanje postrojenja za obradu građevnog otpada

Ova mjere uključuje:

– izgradnju i opremanja novih te povećanje kapaciteta postojećih (može uključivati i mobilno postrojenje za recikliranje građevnog otpada)

– unaprjeđenje tehnologije postojećih postrojenja za obradu građevnog otpada

2.1.2.1. Izgradnja i opremanje postrojenja za obradu građevnog otpada

JP(R)S/JLS/PU

 

JP(R)S/JLS/PU

Izgrađena i opremljena postrojenja za obradu građevnog otpada

broj

10

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

Mjere za ostvarenje Cilja 2.2. Unaprijediti sustav gospodarenja otpadnom ambalažom

 

Br.

Mjera

Opis

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok provedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

2.2.1.

Unaprjeđenje i analiza postojećeg sustava gospodarenja otpadnom ambalažom

Ova mjera uključuje identifikaciju obveznika plaćanja naknade u okviru proširene odgovornosti proizvođača i analizu postojećeg sustava gospodarenja otpadnom ambalažom kojoj je cilj ocijeniti sustav, utvrditi nedostatke i rizike, te dati preporuke za unaprjeđenje sustava. Analiza treba uključiti praćenje podataka o ambalaži stavljenoj na tržište kao i podatke o učinkovitosti oporabe (recikliranja).

2.2.1.1. Izrada analize (elaborat) postojećeg sustava gospodarenja otpadnom ambalažom

FZOEU

MINGOR

FZOEU

Izrađena analiza postojećeg sustava gospodarenja otpadnom ambalažom

broj

1

2022.

2.2.1.2. Identifikacija svih obveznika plaćanja naknade u okviru proširene odgovornosti proizvođača

FZOEU

-

FZOEU

Identificirani i upisani u registar obveznici plaćanja naknade u okviru proširene odgovornosti proizvođača

%

100

2022.

 

 

Mjere za ostvarivanja Cilja 2.3. Unaprijediti sustav gospodarenja ostalim posebnim kategorijama otpada

 

Br.

Mjera

Opis

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok provedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

2.3.1.

Unaprjeđenje sustava gospodarenja medicinskim otpadom

Ova mjera uključuje:

– unaprjeđenje praćenja toka medicinskog otpada

– unaprjeđenje postojećeg sustava obrade medicinskog otpada

2.3.1.1. Izrada analize sustava gospodarenja medicinskim otpadom

MINGOR

MINZDR

MINGOR/MINZDR/zdravstvene ustanove/PU

Izrađena analize sustava gospodarenja medicinskim otpadom

broj

1

2022.

2.3.2.

Izrada Studije procjene količine otpada koji sadrži azbest po županijama

Ova mjera uključuje izradu Studije procjene količine otpada koji sadrži azbest po županijama, a za koji se procjenjuje da će nastati u planskom razdoblju.

2.3.2.1. Izrada Studije procjene količine otpada koji sadrži azbest po županijama

MINGOR/FZOEU

JP(R)LS/JLS

MINGOR/FZOEU/EU

Izrađena Studija procjene količine otpada koji sadrži azbest po županijama

broj

1

2022.

2.3.3.

Unaprjeđenje sustava gospodarenja posebnim kategorijama otpada (otpadnim vozilima, otpadnim baterijama i akumulatorima, otpadnim gumama, EE otpadom, uljima) i uspostavljanje sustava gospodarenja za jednokratne plastične proizvode (vlažne maramice, balone, duhanske proizvode s filtrom i filtre te ribolovne alate koji sadrže plastiku)

Ovom mjerom je predviđena identifikacija obveznika plaćanja naknade u okviru proširene odgovornosti proizvođača i unaprjeđenje sustava praćenja podataka o posebnim kategorijama otpada putem Informacijskog sustava gospodarenja otpadom i izradom Registra.

2.3.3.1. Izrada analize (elaborat) sustava gospodarenja otpadnim vozilima

FZOEU

MINGOR

FZOEU

Izrađena analiza (elaborat) sustava gospodarenja otpadnim vozilima

broj

1

2022.

2.3.3.2. Izrada analize (elaborat) sustava gospodarenja otpadnim baterijama i akumulatorima

FZOEU

MINGOR

FZOEU

Izrađena analiza (elaborat) sustava gospodarenja otpadnim baterijama i akumulatorima

broj

1

2022.

2.3.3.3. Izrada analize (elaborat) sustava gospodarenja otpadnim gumama

FZOEU

MINGOR

FZOEU

Izrađena analiza (elaborat) sustava gospodarenja otpadnim gumama

broj

1

2022.

2.3.3.4. Izrada analize (elaborat) sustava gospodarenja otpadnom EE opremom

FZOEU

MINGOR

FZOEU

Izrađena analiza (elaborat) sustava gospodarenja otpadnom EE opremom

broj

1

2022.

2.3.3.5. Izrada analize (elaborat) sustava gospodarenja otpadnim uljima

FZOEU

MINGOR

FZOEU

Izrađena analiza (elaborat) sustava gospodarenja otpadnim uljima

broj

1

2022.

2.3.3.6. Izrada analize (elaborat) sustava gospodarenja za jednokratne plastične proizvode

FZOEU

MINGOR

FZOEU

Izrađena analiza sustava gospodarenja za jednokratne plastične proizvode

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

2.3.4.

Unaprjeđenje sustava odlaganja građevnog otpada koji sadrži azbest

Ova mjera uključuje određivanje potrebnog broja i kapaciteta ploha za odlaganje građevnog otpada koji sadrži azbest

2.3.4.1. Izrada analize potrebnog broja, lokacije i kapaciteta ploha za odlaganje građevnog otpada koji sadrži azbest

FZOEU

MINGOR

FZOEU

Izrađena analiza s utvrđenim brojem, lokacijama i kapacitetima ploha za odlaganje građevnog otpada koji sadrži azbest

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

9.5 CILJ 3. UNAPRIJEDITI SUSTAV GOSPODARENJA OPASNIM OTPADOM

Mjere za ostvarivanje Cilja 3. Unaprijediti sustav gospodarenja opasnim otpadom

 

Br.

Mjera

Opis

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok provedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

3.1.

Analiza postojećih i potrebnih kapaciteta za obradu opasnog otpada

Ova mjera uključuje izradu studije izvedivosti koja će analizirati postojeće kapacitete za obradu opasnog otpada i utvrditi potrebne dodatne kapacitete te dati preporuke za unaprjeđenje sustava.

3.1.1. Izrada analize postojećih i potrebnih kapaciteta za obradu opasnog otpada

MINGOR

FZOEU

MINGOR/FZOEU/EU

Izrađena analiza postojećih i potrebnih kapaciteta za obradu opasnog otpada

broj

1

2022.

 

 

9.6 CILJ 4. SANIRATI LOKACIJE ONEČIŠĆENE OTPADOM

Mjere za ostvarivanje Cilja 4. Sanirati lokacije onečišćene otpadom

 

Br.

Mjera

Opis

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok provedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

4.1.

Revidirati Plan zatvaranja odlagališta neopasnog otpada

Ova mjera uključuje revidiranje Plan zatvaranja odlagališta neopasnog otpada na temelju ažuriranih podataka kapaciteta odlagališta koja nastavljaju s radom do popunjenja kapaciteta ili otvaranja CGO-a

4.1.1. Izrada revidiranog Plana zatvaranja odlagališta neopasnog otpada

MINGOR

FZOEU

MINGOR/FZOEU/EU

Izrađeni revidirani Plan zatvaranja odlagališta neopasnog otpada

broj

1

2022.

4.2.

Sanacija odlagališta neopasnog otpada

Ova mjera uključuje sanacije odlagališta neopasnog otpada

4.2.1. Izrada dokumentacije i sanacijski radovi na odlagališu neopasnog otpada

JLS

-

JLS/FZOEU/EU/NPOO

Sanirana odlagališta neopasnog otpada

Broj

50

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

4.3.

Identifikacija novih lokacija onečišćenih opasnim otpadom (»crne točke«)

Ova mjera uključuje izradu studije za identifikaciju novih lokacija onečišćenih opasnim otpadom (»crne točke«).

4.3.1. Izrada studije kojom se utvrđuju nove lokacije onečišćene opasnim otpadom (»crne točke«)

MINGOR

FZOEU

FZOEU/EU

Utvrđene nove lokacije onečišćene opasnim otpadom (»crne točke«)

broj

1

2022.

4.4.

Sanacija lokacija onečišćenih opasnim otpadom (»crne točke«)

Ova mjera uključuje nastavak aktivnosti sanacija lokacija onečišćenih opasnim otpadom tzv. »crnih točaka« definiranih ovim Planom i novo identificiranih lokacija »crnih točaka« kroz mjeru 4.3

4.4.1. Izrada dokumentacije i sanacijski radovi za lokacije onečišćene opasnim otpadom (»crne točke«) definirane ovim Planom i novo identificirane lokacije »crnih točaka« kroz mjeru 4.3

Ovisno o projektu

Ovisno o projektu

Ovisno o projektu

Sanirana lokacija onečišćena opasnim otpadom (»crna točka«)

broj

3

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

4.5.

Sanacija lokacija onečišćenih otpadom odbačenim u okoliš

Ova mjera uključuje uklanjanje otpada odbačenog u okoliš, uključujući speleološke objekte te sprječavanje ponovnog odbacivanja otpada na tim lokacijama.

4.5.1. Uklanjanje otpada s lokacija onečišćenih otpadom odbačenim u okoliš i mjere sprječavanja ponovnog odbacivanja

JLS

-

JLS

Sanirane lokacije onečišćene otpadom odbačenim u okoliš

broj

200

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

9.7 CILJ 5. KONTINUIRANO PROVODITI IZOBRAZNO-INFORMATIVNE AKTIVNOSTI

Mjere za ostvarivanje cilja 5. Kontinuirano provoditi izobrazno-informativne aktivnosti

 

Br.

Mjera

Opis

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok provedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

5.1.

Osnivanje Odbora za kružno gospodarstvo

Ova mjera uključuje osnivanje Odbora za kružno gospodarstvo kao stručno, koordinacijsko tijelo koje svojim znanjem, iskustvom i nadležnostima osigurava horizontalnu i vertikalnu suradnju svih sektora (javnog, proizvodnog, znanstveno-istraživačkog i civilnog). Odbor pruža podršku i daje smjernice Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja u provedbi obaveze prijelaza na kružno gospodarstvo koja proizlaze iz propisa Republike Hrvatske i Europske unije te iz planskih i strateških dokumenata.

5.1.1. Donošenje Odluke o osnivanju Odbora za kružno gospodarstvo

MINGOR

-

-

Osnovan Odbor za kružno gospodarstvo

broj

1

2022.

5.2.

Provedba izobrazno-informativnih aktivnosti o gospodarenju otpadom u okviru kružnog gospodarstva

Ova mjera uključuje provođenje izobrazno-informativnih aktivnosti o gospodarenju otpadom u okviru kružnog gospodarstva

5.2.1. Provedba nacionalne kampanje na temu gospodarenja otpadom u okviru kružnog gospodarstva organiziranjem javnih obrazovnih i informativnih kampanja za podizanje svijesti javnosti i obrazovnih programa za djecu s posebnim naglaskom na sprječavanje nastanka otpada, smanjenje korištenja jednokratnih plastičnih proizvoda i sprječavanje nastanka morskog otpada

FZOEU

MINGOR/JP (R) S/JLS

FZOEU/MINGOR/JP (R) S/JLS/ EU

Provedena nacionalna kampanja na temu gospodarenja otpadom u okviru kružnog gospodarstva

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

5.2.2. Priprema i provedba pilot-projekta za sprječavanje nastanka otpada od filtara od cigareta

FZOEU

MINGOR/JP (R) S/JLS

FZOEU/MINGOR/JP (R) S/JLS/ EU

Provedeni pilot projekt za sprječavanje nastanka otpada od filtara od cigareta

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

9.8 CILJ 6. UNAPRIJEDITI INFORMACIJSKI SUSTAV GOSPODARENJA OTPADOM

Mjere za ostvarivanje Cilja 6. Unaprijediti informacijski sustav gospodarenja otpadom

 

Br.

Mjera

Opis

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok provedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

6.1.

Izrada i/ili unaprjeđenje aplikacija koje su dio informacijskog sustava gospodarenja otpadom

Mjera uključuje uspostavljanje i unaprjeđenje središnje digitalne aplikacija za vođenje Očevidnika o nastanku i tijeku otpada (e-ONTO) i registra djelatnosti gospodarenja otpadom, prekograničnog prometa otpadom, evidencije lokacija odbačenog otpada te uspostavljanje platforme za kružno gospodarstvo

6.1.1. Unaprjeđenje elektroničkog Očevidnika o nastanku i tijeku otpada (e-ONTO)

MINGOR

-

MINGOR/FZOEU

Funkcionalni elektronički Očevidnik o

nastanku i tijeku otpada (e-

ONTO)

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

6.1.2. Uspostava i unaprjeđenje registra djelatnosti gospodarenja otpadom putem koje se podnose

i rješavaju zahtjevi za dozvole za gospodarenje otpadom, zahtjevi za upise u odgovarajuće evidencije i očevidnike te vode evidencije i očevidnici i ostala dokumentacija u vezi s obavljanjem djelatnosti gospodarenja otpadom

MINGOR

-

MINGOR/FZOEU

Funkcionalna aplikacija registra djelatnosti

gospodarenja otpadom

Broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

6.1.3. Uspostava

aplikacije za vođenje postupaka u vezi s prekograničnim prometom otpadom

MINGOR

-

MINGOR/FZOEU

Funkcionalna aplikacija za vođenje postupaka u vezi s

prekograničnim prometom otpadom

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

6.1.4. Integracija postojećih digitalnih aplikacija na zajedničku IT platformu gospodarenja otpadom u RH, kao dio nacionalne platforme zaštite okoliša i kružnog gospodarstva

MINGOR

 

MINGOR/FZOEU

Funkcionalna IT platforma kružnog gospodarstva i zaštite okoliša

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

6.2.

Izrada informacijskog sustava FZOEU za pripremu i provedbu projekata

Ova mjera uključuje izradu informacijskog sustava za pripremu i provedbu projekata FZOEU. Informacijski sustav treba biti povezan s informacijskim sustavom MINGOR-a, kao i s drugim institucijama koje su povezane s FZOEU radi kontrole, razmjene i usklađivanja podataka vezanih uz posebne kategorije otpada i ostale projekte FZOEU.

6.2.1. Izrada jedinstvenog informacijskog sustava FZOEU za pripremu i provedbu projekata

FZOEU

-

FZOEU/EU

Funkcionalni jedisntveni informacijski sustav FZOEU za pripremu i provedbu projekata

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

9.9 CILJ 7. UNAPRIJEDITI NADZOR NAD GOSPODARENJEM OTPADOM

Mjere za ostvarivanje Cilja 7. Unaprijediti nadzor nad gospodarenjem otpadom

 

Br.

Mjera

Opis

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok provedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

7.1.

Izobrazba sudionika uključenih u nadzor gospodarenja otpadom

Ova mjera uključuje izobrazbu djelatnika službi za komunalno redarstvo JLS i inspektore zaštite okoliša.

7.1.1. Provedba izobrazbe sudionika uključenih u nadzor gospodarenja otpadom

MINGOR

DIRH / JLS / JP(R)LS

MINGOR / DIRH

Provedene izbrazbe

broj

2

2022. Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

 

 

10. IZVRŠENJE PLANIRANIH MJERA I IZVORI FINANCIRANJA

10.1 FINANCIJSKI NAPREDAK

Procijenjena ukupna sredstva za provedbu PGO 2017 – 2022 do kraja 2022. godine iznose 5.077.300.000 HRK. Za razdoblje 2017. – 2020. utrošeno je ukupno (EU, nacionalno, lokalno) 855.733.657 HRK, a još je ugovoreno (EU, nacionalno, lokalno) 4.606.806.353 HRK (tablica 24.).

Financiranje je uglavnom bilo iz fondova EU (60 %). Kad je riječ o napretku u provedbi indikativno planiranih sredstava s obzirom na izvor, utrošeno je 58 % sredstava predviđenih PGO 2017 – 2022 za FZOEU, zatim slijede Hrvatske vode (40 %), sredstva EU-a (29 %) i državni proračun (20 %).

Treba napomenuti da se navedeni rezultati temelje na službenim podacima MINGOR-a i FZOEU-a te je stoga financiranje koje osiguravaju JLS i JL(R)S moguće podcijenjeno jer nisu uzeti u obzir podaci o sredstvima utrošenim za mjeru nabave kućnih kompostera i mjere sanacije nelegalnih odlagališta otpada. Također, dio ulaganja u gospodarenje otpadnim muljem, koji je dio ulaganja u UPOV-e u sektoru voda, nije obuhvaćen analizama.

Osim toga, rezultati se temelje na podacima do prosinca 2020. U međuvremenu su pokrenuti postupci javne nabave, između ostalog, za uspostavu 4 CGO-a (Babina gora, Lećevica, Lučino razdolje, Piškornica) i sanaciju »crne točke« Sovjak kod Rijeke, za koji se ukupni troškovi procjenjuju na 2 milijarde kuna. S obzirom na to i činjenicu da su za pojedine mjere PGO 2017 – 2022 sklopljeni ugovori te da slijedi njihova provedba, za očekivati je da će iznos utrošenih sredstava do kraja planskog razdoblja biti veći.

Sve navedeno ukazuje na rizik trošenja sredstava EU dodijeljenih za ovo programsko razdoblje. Potrošnja sredstava za prve četiri godine planskog razdoblja ukazuje na probleme u provedbi. Nadalje, čini se da je izazovna provedba projekata složene prirode, poput izgradnje CGO-a do kraja 2023. godine, kada prestaje prihvatljivost izdataka EU fondova za ovo programsko razdoblje.

Jedan od uzroka slabijeg napretka u trošenju planiranih financijskih sredstava je dugo razdoblje potrebno za provedbu svih potrebnih koraka prije same izgradnje infrastrukturnih projekata. Razlozi za to su sljedeći: dugotrajno rješavanje imovinsko-pravnih odnosa; dugotrajna izrada projektne dokumentacije (ishođenje lokacijske i građevinske dozvole i dr.), dugotrajan proces uspostavljanja potrebne infrastrukture na lokacijama (kao što su električna energija, voda, telekomunikacije, pristupne ceste itd.); te složen i dugotrajan postupak javne nabave koji prethodi ugovaranju radova na izgradnji (višestruka produljenja rokova za dostavu ponuda, žalbeni postupci, ponavljanje postupaka javne nabave i dr.). Osim toga, postoji veliki otpor javnosti prema bilo kakvim projektima otpada, jer je povjerenje građana u javne institucije vrlo nisko (efekt »ne u mom dvorištu«).

Tablica 24. Pregled financijskog napretka PGO 2017 – 2022 za razdoblje 2017. – 2020

 

Broj mjere

Mjera

PGO 2017 – 2022 procjena sredstava

2017. – 2022.

Utrošeno ukupno (EU, nacionalno, lokalno)

2017. – 2022.

Ugovoreno ukupno/ugovor u pripremi/nabava u tijeku (HRK) (EU, nacionalno, lokalno)

(HRK)

(HRK)

M 1.1.1

Mjere definirane Planom sprječavanja nastanka otpada

10.000.000

370.300

1.375.000

M 1.1.2

Uspostava centara za ponovnu uporabu

75.000.000

1.414.222

998.841

M 1.1.3;

– Kućno kompostiranje

655.000.000

175.580.268

640.765.199

M 1.2.1.;

– Nabava opreme, vozila i plovila za odvojeno prikupljanje papira, kartona, metala, plastike, stakla i tekstila

M 1.3.2;

– Nabava opreme i vozila za odvojeno prikupljanje biootpada

M 1.4.3;

– Interventna mjera za smanjenje odlaganja komunalnog otpada nastalog u Gradu Zagrebu

M 1.4.4.

– Interventna mjera za smanjenje odlaganja komunalnog otpada nastalog u Gradu Splitu

M 1.2.2

Izgradnja postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog papira, kartona, metala, stakla, plastike i dr. (sortirnica)

350.000.000

117.500

62.069.431

M 1.2.3

Izgradnja reciklažnih dvorišta

450.000.000

363.142.365

508.348.611

M 1.3.3

Izgradnja postrojenja za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada

150.000.000

314.840

29.616.980

M 1.4.2.

Praćenje udjela biorazgradivog otpada u miješanom komunalnom otpadu

0

199.313

0

M 1.4.5

Izgradnja centara za gospodarenje otpadom

1.600.000.000

123.106.089

2.290.112.783

M 2.1.2

Izgradnja i opremanje reciklažnih dvorišta za građevni otpad

80.000.000

0

178.925.966

M 1.2.6.

Izgradnja postrojenja za recikliranje

75.000.000

M 2.2.1.

Akcijski plan za korištenje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda na pogodnim površinama

5.000.000

3.747.500

0

M 2.4.

Uspostaviti sustav gospodarenja morskim otpadom

2.500.000

2.690.656

0

M 3.1;

Analiza postojećih i potrebnih kapaciteta za obradu opasnog otpada;

3.000.000

0

3.000.000

M 4.3.

Identifikacija novih lokacija onečišćenih opasnim otpadom (»crne točke«)

M 4.2

Sanacija odlagališta neopasnog otpada

975.000.000

128.473.014

441.343.386

M 4.4

Sanacija lokacija onečišćenih opasnim otpadom (»crne točke«)

450.000.000

472.594

377.168.323

M 5.2

Provedba aktivnosti predviđenih Programom izobrazno-informativnih aktivnosti o održivom gospodarenju otpadom

10.000.000

43.162.246

63.101.833

M 5.3

Provedba nacionalne kampanje na temu održivog gospodarenja otpadom

5.000.000

7.300.000

0

M 6.1

Izrada i/ili unaprjeđenje aplikacija koje su dio informacijskog sustava gospodarenja otpadom

10.000.000

5.642.750

0

M 6.2

Izrada informacijskog sustava FZOEU za pripremu i provedbu projekata

5.000.000

0

9.980.000

 

Ostale mjere

166.800.000

0

0

 

Ukupno (HRK)

5.077.300.000

855.733.657

4.606.806.353

 

 

 

10.2 MOGUĆI IZVORI FINANCIRANJA

U 2022. godini nastavlja se financiranje izvršenja mjera PGO 2017 – 2022 kao što je bilo od početka planskog razdoblja.

Financiranje projekata predviđenih PGO 2017 – 2022 moguće je iz više izvora. To su javni izvori poput državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, fondova EU-a, FZOEU -a i Hrvatskih voda. Osim javnih izvora, bankovni zajmovi i privatna ulaganja također se mogu smatrati potencijalnim financijskim izvorima, a na temelju komparativnih analiza između različtih opcija radi odabira one kojom se ostvaruje najveća vrijednost.

U sljedećem planskom razdoblju na raspolaganju će biti sveobuhvatni financijski paket pripremljen za države članice EU-a za razdoblje 2021. – 2027., kao i EU sredstva odobrena kroz Nacionalni program oporavka i otpornosti 2021. – 2026.

11. TERMINSKI PLAN PROVEDBE REVIDIRANOG PLANA GOSPODARENJA OTPADOM REPUBLIKE HRVATSKE U 2022. GODINI

Kao što je razmotreno i objašnjeno u prethodnim poglavljima, mjere koje je definirao PGO 2017 – 2022 osmišljene su na takav način da pridonose postizanju zahtjeva i ciljeva zakonodavstva EU-a, ali njihova provedba terminski nije u potpunosti slijedila raspored iz PGO 2017 – 2022. Radi kontuinuiteta projekata gospodarenja otpadom, neke od aktivnosti trebat će nastaviti i u sljedećem planskom razdoblju 2023. – 2029. godine.

Međutim, tijekom 2022. je važno intenzivirati provedbu projekata i aktivnosti koji predstavljaju pripremne aktivnosti za daljnji razvoj sustava gospodarenja otpadom i infrastrukture kao što su: ponovna uporaba i recikliranje otpada, unaprjeđenje posebnih kategorija otpada, potrebni kapaciteti za obradu opasnog otpada, procjena količina otpada koji sadrži azbest, akcijski plan za odvojeno prikupljanje i obradu građevnog otpada i otpada od rušenja, medicinskog otpada itd.

Nadalje, do kraja ovog planskog razdoblja potrebno je stvoriti odgovarajući okvir politike donošenjem provedbenih propisa Zakona o gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 84/2021). Jedan od važnih mehanizama politike koji može potaknuti gospodarenje otpadom sukladno redu prvenstva, odnosno prema sprečavanju nastanka otpada i recikliranju otpada, je uvođenje naknade za odlaganje otpada. Stoga je potrebno intenzivirati aktivnosti potrebne za uvođenje ovog ekonomskog instrumenta.

U Tablici 25. je izmijenjeni vremenski raspored provedbe mjera PGO 2017 – 2022. Mjere koje bi se trebale nastaviti u sljedećem planskom razdoblju, a koje će morati obuhvatiti unaprjeđenje primjene kružnog gospodarstva u okviru gospodarenja otpadom detaljnije će se razraditi u planu gospodarenja otpadom za sljedeće plansko razdoblje.

Tablica 25. Terminski plan za provedbu mjera izmjena PGO 2017 – 2022

 

Izmjene PGO 2017 – 2022

Rok

Napomena

Mjere koje su provedene i koje se ne nastavljaju u sljedećem planskom razdoblju

M 1.2.4. Uvođenje naplate prikupljanja i obrade miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada po količini

Provedeno

M 1.2.5. Jačanje tržišta otpada namijenjenog recikliranju

Provedeno

M 1.4.2. Praćenje udjela biorazgradivog otpada u miješanom komunalnom otpadu

Provedeno

M 1.4.3. Interventna mjera za smanjenje odlaganja komunalnog otpada nastalog u Gradu Zagrebu

Provedeno

M 1.4.4. Interventna mjera za smanjenje odlaganja komunalnog otpada nastalog u Gradu Splitu

Provedeno

M 1.4.6. Planiranje energetske oporabe otpada

Provedeno

M 2.2.1. Izrada akcijskog plana za korištenje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda na pogodnim površinama

Provedeno

M 4.1. Izrada Plana zatvaranja odlagališta neopasnog otpada

Provedeno

M 5.1. Izrada programa izobrazno – informativnih aktivnosti o održivom gospodarenju otpadom

Provedeno

M 5.3. Provedba nacionalne kampanje na temu održivog gospodarenja otpadom

Provedeno

M 7.2. Analiza i redefiniranje nadležnosti nadzora u gospodarenju otpadom

Provedeno

M 8.1 Unaprjeđenje sustava i postupaka izdavanja dozvola za gospodarenje otpadom

Provedeno

Mjere koje se brišu

M 1.3.1. Izrada kriterija kvalitete i označavanja komposta i digestata

Razvija se u okviru gnojidbenih proizvoda u nadležnosti MP

M 2.2.2. Uspostaviti sustav gospodarenja muljem

Razvija se u okviru vodnih usluga

M 2.4.1. Identificiranje lokacija i izvora nastanka morskog otpada i identifikacija lokacija nakupljenog morskog otpada na morskom dnu

Obuhvaćeno u području morskog okoliša

M 2.4.2. Uspostava sustava sprječavanja, prikupljanja i zbrinjavanja morskog otpada, kao sastavnog dijela sustava gospodarenja otpadom u RH.

Obuhvaćeno u području morskog okoliša

M 2.4.3. Interventno prikupljanje i zbrinjavanje morskog otpada.

Obuhvaćeno u području morskog okoliša

M 2.4.4. Uspostava suradnje sa susjednim ili drugim državama vezano za onečišćenje morskog otpada.

Obuhvaćeno u području morskog okoliša

M 2.5.1. Uspostava sustava gospodarenja otpadnim brodovima

Nadležnost MMPI

M 2.5.2. Identifikacija lokacija podrtina i potonulih stvari na morskom dnu sa izradom katastra

Nadležnost MMPI

M 2.5.3. Identifikacija sadržaja i količina opasnih tvari i eksplozivnih sredstava u podrtinama i potonulim stvarima na morskom dnu koji prijete onečišćenjem morskog okoliša ili sigurnosti pri korištenju mora kao resursa

Nadležnost MMPI

M 2.5.4. Sanacija podrtina i potopljenih stvari na morskom dnu koje su u vlasništvu RH.

Nadležnost MMPI

M 2.5.5 Interventna sanacija podrtina i potopljenih stvari na morskom dnu i njihovog sadržaja

Nadležnost MMPI

M 2.5.6. Unaprijediti normativne standarde i postupke za hitne intrervencije na podrtinama i potopljenim stvarima na morskom dnu

Nadležnost MMPI

Mjere koje bi trebale biti dovršene do kraja ovog planskog razdoblja (2017. – 2022.)

M 1.4.1. Uvođenje naknade za odlaganje otpada

2022.

 

M 2.1.1. Izrada akcijskog plana za odvojeno prikupljanje i recikliranje građevnog otpada

2022.

 

M 2.2.1 Unaprjeđenje i analiza postojećeg sustava gospodarenja otpadnom ambalažom

2022.

 

M 2.3.1. Unaprjeđenje sustava gospodarenja medicinskim otpadom

2022.

 

M 2.3.2. Izrada studije procjene količine otpada koji sadrži azbest po županijama

2022.

 

M 2.3.3. Unaprjeđenje sustava gospodarenja posebnim kategorijama otpada (otpadnim vozilima, otpadnim baterijama i akumulatorima, otpadnim gumama, EE otpadom, uljima) i uspstavljanje sustava gospodarenja za jednokratne plastične proizvode (vlažne maramise, balone, duhanske proizvode s filtrom i filtre te ribolovne alate koji sadrže plastiku)

2022.

 

M 3.1. Analiza postojećih i potrebnih kapaciteta za obradu opasnog otpada

2022.

 

M 4.1. Revidirati Plan zatvaranja odlagališta neopasnog otpada

2022.

 

M 4.3. Identifikacija novih lokacija onečišćenih opasnim otpadom (»crne točke«)

2022.

 

M 5.1. Osnivanje Odbora za kružno gospodarstvo

2022.

 

Mjere koje se nastavljaju u sljedećem planskom razdoblju (2023. – 2029.)

M 1.1.1 Mjere definirane Planom sprječavanja nastanka otpada

2022.

2023. – 2029.

M 1.1.2. Uspostava centara za ponovnu uporabu

2022.

2023. – 2029.

M 1.1.3. Kućno kompostiranje

2022.

2023. – 2029.

M 1.2.1. Nabava opreme, vozila i plovila za odvojeno prikupljanje papira, kartona, metala, plastike, stakla i tekstila

2022.

2023. – 2029.

M 1.2.2. Izgradnja postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog papira, kartona, metala, stakla, plastike itd (sortirnica)

2022.

2023. – 2029.

M 1.2.3. Izgradnja reciklažnih dvorišta

2022.

2023. – 2029.

M 1.2.4. Izgradnja postrojenja za recikliranje

2022.

2023. – 2029.

M 1.3.1. Nabava opreme i vozila za odvojeno prikupljanje biootpada

2022.

2023. – 2029.

M 1.3.2. Izgradnja postrojenja za biološku obradu odvojeno prikupljenog biootpada

2022.

2023. – 2029.

M 1.4.2. Određivanje nacionalnog sastava komunalnog otpada

2022.

2023. – 2029.

M 1.4.3. Izgradnja centara za gospodarenje otpadom

2022.

2023. – 2029.

M 2.1.2. Izgradnja i opremanje postrojenja za obradu građevnog otpada

2022.

2023. – 2029.

M 2.3.4. Unaprjeđenje susstava odlaganja građevnog otpada koji sadrži azbest

2022.

2023. – 2029.

M 4.2. Sanacija odlagališta neopasnog otpada

2022.

2023. – 2029.

M 4.4. Sanacija lokacija onečišćenih opasnim otpadom (»crne točke«)

2022.

2023. – 2029.

M 4.5. Sanacija lokacija onečišćenih otpadom odbačenim u okoliš

2022.

2023. – 2029.

M 5.2. Provedba izobrazno – informativnih aktivnosti o gospodarenju otpadom u okviru kružnog gospodarstva

2022.

2023. – 2029.

M 6.1. Izrada i/ili unaprjeđenje aplikacija koje su dio informacijskog sustava gospodarenja otpadom

2022.

2023. – 2029.

M 6.2. Izrada informacijskog sustava FZOEU za pripremu i provedbu projekata

2022.

2023. – 2029.

M 7.1. Izobrazba svih sudionika u nadzoru gospodarenja otpadom

2022.

2023. – 2029.

 

 

 

12. PRIORITETNA PODRUČJA PRELASKA NA KRUŽNO GOSPODARSTVO U SEKTORU OTPADA

Slijedom prethodnih poglavlja identificirano je šest prioritetnih područja u sektoru otpada.

12.1 SPRJEČAVANJE NASTANKA OTPADA

Za poticanje promjena ponašanja radi postizanja održivog upravljanja resursima i otpadom, osim odgovarajućeg regulatornog okvira, aktivnosti na podizanju svijesti i senzibiliziranju od velike su važnosti. Bitno je da javnost bude pravilno informirana i educirana kako bi razumjela što je prijelaz s pristupa linearnog na kružno gospodarstvo, kako će se to provesti u Hrvatskoj i koji su financijski uvjeti za uključivanje principa kružnog gospodarstva.

Za uspješnu provedbu mjera sprječavanja nastanka otpada potrebna je kombinacija regulatornih, ekonomskih, tehničkih i komunikacijskih mehanizama. U okviru ovog prioritetnog područja aktivnosti uključuju ciljane akcije za promjenu obrazaca potrošnje i proizvodnje, na primjer primjenom obrazovnih i informacijskih alata i poticaja kao što su ulaganja u podizanje javne svijesti, motiviranje potrošača da promijene svoje obrasce potrošnje prema održivoj potrošnji i povratu tradicionalnim obrascima potrošnje koji uključuju smanjenje ponovne uporabe i popravak proizvoda.

Sveobuhvatna komunikacijska strategija predstavlja dobar alat i uključuje komunikacijske aktivnosti s javnošću ne samo u vezi s sprječavanjem nastanka otpada, već i sa svim aspektima »kružnog gospodarenja otpadom«. Da bi se shvatila važnost održivosti i sprječavanja nastanka otpada te koja je korist i uloga pojedinaca, važno je da javnost bude adekvatno informirana i educirana o odvajanju otpada, tehnologijama razvrstavanja i recikliranja te projektima i troškovima obrade zaostalog otpada u centrima za gospodarenje otpadom.

12.2 UNAPRJEĐENJE ODVAJANJA OTPADA, PRIPREME ZA PONOVNU UPOTREBU I RECIKLIRANJE

Ponovna uporaba i recikliranje uključuju sljedeće aktivnosti:

• infrastrukturu za odvojeno prikupljanje (biootpad, plastika, papir, metal, građevinski otpad i otpad od rušenja, tekstil itd.)

• infrastrukturu za ponovnu uporabu i recikliranje

• projekte/programe za inovacije u proizvodnji.

Ulaganja u sustav odvojenog prikupljanja otpada te infrastrukturu za ponovnu uporabu i recikliranje neophodna su kako bi se osigurao prijelaz na kružno gospodarstvo u gospodarenju otpadom i postizanje ciljeva gospodarenja otpadom EU-a. Za prelazak sa zbrinjavanja otpada kao glavne mogućnosti obrade otpada na ponovnu uporabu i recikliranje potreban je učinkovit sustav prikupljanja otpada i dovoljni kapaciteti za recikliranje otpada. To zahtijeva nastavak ulaganja u razvoj mreže ponovne uporabe, sustava za odvojeno prikupljanje i obradu otpada (npr. ulaganje u izgradnju centara za ponovnu uporabu, reciklažna dvorišta, opremu i vozila za prikupljanje otpada, kapacitete za razvrstavanje otpada, postrojenja za biološku obradu otpada i postrojenja za recikliranje suhih reciklabilnih materijala).

Za učinkovitu ponovnu uporabu i recikliranje, ali i učinkovito upravljanje resursima, neophodna su ulaganja u inovacije kroz dizajn i tehnološki razvoj te povećanjem učinkovitosti resursa.

12.3 OSIGURANJE OKOLIŠNO I GOSPODARSKI UČINKOVITOG GOSPODARENJA OTPADOM

Obrada miješanog komunalnog otpada planirana je u centrima za gospodarenje otpadom (CGO). Dva od 11 planiranih CGO-a su izgrađeni i pušteni u rad, dva CGO-a su u fazi izgradnje, dok je preostalih sedam projekata CGO-a u različitim fazama pripreme – u tijeku su izrade studija izvodljivosti ili su u tijeku postupci javne nabave za radove. Općenito, projekti su na visokoj razini završenosti kada je u pitanju proces pripreme projekta.

Postojeći propisi EU o gospodarenju otpadom ne zahtijevaju promjenu koncepta obrade miješanog komunalog otpada u Hrvatskoj. U skladu s Direktivom o odlagalištima do 2035. godine količina odloženog komunalnog otpada mora se smanjiti na 10 % ili manje od ukupne količine nastalog komunalnog otpada (po težini). Ipak, kako bi bili sigurni da su planiranje i dimenzioniranje sustava za miješani komunalni otpad okolišno i gospodarski učinkoviti, potebna je analiza tijeka otpada koja treba uzeti u obzir nove ciljeve i postojeću situaciju za utvrđivanje količine miješanog komunalnog otpada do 2035. odnosno u sljedećem planskom razdoblju. U skladu s tim, aktivnosti za ulaganje uključuju postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada i/ili plohe odlagališta kako bi se zadovoljile potrebe.

12.4 POBOLJŠANJE SUSTAVA GOSPODARENJA OPASNIM OTPADOM

Iako udio opasnog otpada čini 3 % ukupnog otpada nastalog u Hrvatskoj, njegovo pravilno gospodarenje od velike je važnosti s aspekta okoliša i zdravlja ljudi. Zakonodavstvo EU-a zahtijeva odvojeno prikupljanje frakcija opasnog otpada koje proizvode kućanstva.

Trenutno se u Hrvatskoj opasni otpad uglavnom prethodno obrađuje i izvozi iz zemlje ili se nakon stabilizacije odlaže na odlagališta, a kada je riječ o sustavu prikupljanja, uočavaju se poteškoće (npr. prikupljanje ambalaže koja sadrži ostatke opasnih tvari).

Na temelju rezultata provedbe mjere PGO 2017 – 2022 koja predviđa izradu studije izvodljivosti s analizom postojećih i potrebnih kapaciteta za obradu opasnog otpada, definirat će se daljnje aktivnosti i ulaganja.

12.5 UKLANJANJE OTPADA S OTPADOM ONEČIŠĆENIH LOKACIJA

Općenito uključuje ulaganja u sljedeće mjere:

• sanacija postojećih odlagališta koja nisu u skladu s propisima;

• sanacija lokacija otpada odbačenog u okoliš (divlja odlagališta);

• sanacija »crnih točaka«

Provedba ovih aktivnosti od velike je važnosti za zaštitu zdravlja ljudi i okoliša, ali i predstavlja uvjete koje je Hrvatska prihvatila potpisivanjem Ugovora o pristupanju EU (zatvaranje svih odlagališta koja nisu u skladu sa zahtjevima EU).

12.6 POBOLJŠANJE INFORMACIJSKOG SUSTAVA ZA GOSPODARENJE OTPADOM

Obaveza je Država članica evidentirati i izvješćivati o svojim aktivnostima gospodarenja otpadom u smislu ispunjavanja ciljeva, a što zahtijeva pouzdane, relevantne i dosljedne podatke. Nadalje, osiguravanje točnih i sveobuhvatnih podataka o otpadu važno je za strateško planiranje i postavljanje ciljeva, donošenje odluka i praćenje učinka u gospodarenju otpadom i postizanju ciljeva.

Informacijski sustav za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj trenutno se sastoji od različitih baza podataka koje često nisu međusobno povezane. To predstavlja administrativni teret za nadležna tijela i za obveznike izvještavanja (npr. dvostruko izvješćivanje istih skupova podataka u različitim bazama podataka). Izmjene u zakonodavstvu EU-a o otpadu donose nove, dodatne zahtjeve i izazove u pogledu praćenja i izvješćivanja uz usmjerenje na razvoj digitalizacije. Stoga je ulaganje u digitalnu transformaciju informacijskog sustava za gospodarenje otpadom i integraciju postojećih digitalnih aplikacija na zajedničku IT platformu za gospodarenje otpadom važno područje ulaganja u sektor otpada.

13. IZMJENE PLANA SPRJEČAVANJA NASTANKA OTPADA

13.1 SPRJEČAVANJE NASTANKA OTPADA

Ograničenost prirodnih resursa i negativni utjecaji na okoliš uzrokovani njihovom potrošnjom zahtijevaju unaprjeđenje postojećih i iznalaženje novih modela za njihovo održivo korištenje. Stoga je jedan od osnovnih ciljeva EU, kroz čitav niz financijskih instrumenata i strategija, potaknuti unaprjeđenje gospodarskog sustava u smislu učinkovitijeg korištenja resursa i energije.

Za prelazak na kružno gospodarstvo potrebne su promjene u cijelom lancu vrijednosti, od učinkovitog upravljanja resursima, dizajna proizvoda, novih poslovnih i tržišnih modela, novih načina pretvaranja otpada u resurse do novih modela ponašanja potrošača. To podrazumijeva potpunu promjenu postojećeg gospodarskog sustava i inovacije, ne samo u tehnologiji, već i u organizaciji, društvu, metodama financiranja i politikama.

Europski zeleni plan[24](KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, EUROPSKOM VIJEĆU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA – Europski zeleni plan COM(2019) 640 final), koji je Europska komisija predstavila 11. prosinca 2019. godine, predlaže novu strategija rasta s ciljem preobrazbe EU-a u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem 2050. godine neće biti neto emisija stakleničkih plinova i u kojem gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa. Ovim Planom nastoji se zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital EU-a te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika povezanih s okolišem i utjecaja okoliša na njih.

U području gospodarenja otpadom u Europskom zelenom planu navodi se sljedeće: »Održivom politikom proizvoda mogao bi se znatno smanjiti otpad. Ako se otpad ne može izbjeći, njegova gospodarska vrijednost mora se oporabiti, a njegov utjecaj na okoliš i klimatske promjene izbjeći ili svesti na najmanju moguću mjeru. Za to je potrebno novo zakonodavstvo, uključujući ciljeve i mjere za rješavanje problema prekomjerne ambalaže i nastanka otpada. Usporedno s time, poduzeća iz EU-a trebala bi imati koristi od snažnog i integriranog jedinstvenog tržišta za sekundarne sirovine i nusproizvode. Za to je potrebna dublja suradnja u svim lancima vrijednosti, kao u slučaju Saveza za kružno gospodarstvo u području plastike.«

Kao jednu od glavnih sastavnica Europskog zelenog plana, Europska komisija je u svojoj komunikaciji od 11. ožujka 2020. godine predstavila novi Akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i konkurentniju Europu[25](KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA – Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo (Za čišću i konkurentniju Europu) COM(2020) 98 final) , koji predstavlja novi Plan EU-a za održivi rast. Zajedno s Novom industrijskom strategijom za Europu[26](KOMUNIKACIJA KOMISIJE – Nova industrijska strategija za Europu COM(2020) 102 final) , predstavljenom 10. ožujka 2020. godine, ovaj Akcijski plan će pridonijeti modernizaciji gospodarstva EU-a i iskorištavanju mogućnosti kružnog gospodarstva kako u EU tako i na globalnoj razini. S mjerama za sve faze vijeka trajanja proizvoda, novim se Akcijskim planom nastoji pripremiti naše gospodarstvo za zelenu budućnost, ojačati našu konkurentnost i pritom zaštititi okoliš te dati nova prava potrošačima.

Novi Akcijski plan usmjeren je na dizajn i proizvodnju proizvoda za kružno gospodarstvo, kako bi se osiguralo da se upotrijebljeni resursi što je moguće duže zadrže u gospodarstvu EU-a. U odvajanje stvaranja otpada od gospodarskog rasta treba uložiti velik trud duž cijelog lanca vrijednosti i u svakom kućanstvu. Uvođenje politike za održive proizvode, koja uključuje dizajn održivih proizvoda, jačanje položaja potrošača i javnih naručitelja te načela kružnosti u proizvodnim postupcima i njezino prenošenje u posebno zakonodavstvo bit će ključno za postizanje napretka u sprečavanju nastanka otpada. Ovim Planom predlaže se uvođenje mjera u sektorima koji upotrebljavaju najviše resursa i u kojima postoji veliki potencijal za kružnost, kao što su: elektronika i informacijska i komunikacijska tehnologija, baterije i vozila, ambalaža, plastika, tekstil, građevinarstvo i zgrade te hrana, voda i hranjive tvari.

Održivi proizvodi trebali bi postati pravilo u EU te će u tom smislu Komisija predložiti zakonodavstvo o politici održivih proizvoda kako bi se osiguralo da su proizvodi koji se stavljaju na tržište EU-a osmišljeni tako da traju dulje, da se lakše mogu ponovno upotrebljavati, popravljati i reciklirati te da uključuju što je više moguće recikliranih materijala umjesto primarnih sirovina. Proizvodi za jednokratnu uporabu bit će ograničeni, rješavat će se problem preuranjenog zastarijevanja proizvoda, a uništavanje neprodane trajne robe bit će zabranjeno. Pored toga, za ponovnu uporabu, popravak i recikliranje proizvoda i otpada ključno je osigurati čiste tokove materijala, za što će važnu ulogu imati i rad u okviru Strategije održivosti u području kemikalija[27](KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA – Strategija održivosti u području kemikalija (Prelazak na netoksični okoliš), COM(2020) 667 final) predstavljene 14. listopada 2020. godine, a osobito kroz poticanje zamjene štetnih tvari i razvoj kriterija za promicanje sigurnih i održivih kemikalija od faze dizajna.

Glede jačanja položaja potrošača, potrošači će imati pristup pouzdanim informacijama o pitanjima kao što su mogućnost popravka i trajnost proizvoda kako bi lakše mogli odabrati ekološki održive proizvode. Potrošači će imati stvarno »pravo na popravak«.

U svezi smanjenja količine otpada naglasak će biti na potpunom izbjegavanju otpada i njegovoj preobrazbi u visokokvalitetne sekundarne resurse kojima pogoduje dobro funkcioniranje tržišta sekundarnih sirovina. Razmotrit će se uspostava usklađenog modela za odvojeno prikupljanje i označavanje otpada na razini EU-a te poduzeti niz mjera za smanjenje izvoza otpada iz EU-a na najmanju moguću mjeru te mjera za rješavanje problema nezakonitih pošiljaka.

U tom kontekstu, Direktiva (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. godine o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu dodatno navodi da je sprječavanje nastanka otpada najučinkovitiji način poboljšanja iskoristivosti resursa i smanjenja utjecaja otpada na okoliš. Stoga je važno poduzimati odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka otpada te pratiti i procjenjivati napredak njihove provedbe. Kao dio tih mjera, potrebno je olakšati inovativne modele proizvodnje, poslovanja i potrošnje kojima se smanjuje prisutnost opasnih tvari u materijalima i proizvodima, potiče povećanje životnog vijeka proizvoda i promiče ponovna uporaba, uključujući osnivanje i podupiranje mreža za ponovnu uporabu i popravak, sustava povratne naknade za vraćanje proizvoda te povrata i ponovnog punjenja, kao i ponovne proizvodnje, preoblikovanja i, gdje je to prikladno, prenamjene proizvoda, kao i platforme za dijeljenje. Za osiguranje ujednačenog mjerenja cjelokupnog napretka u provedbi mjera za sprečavanje nastanka otpada potrebno je utvrditi zajedničke pokazatelje i ciljeve.

Promicanje održivosti u proizvodnji i potrošnji može značajno doprinijeti sprječavanju nastanka otpada te treba poduzeti korake kako bi potrošači postali svjesni tog doprinosa i kako bi ih se potaknulo na aktivnije sudjelovanje s ciljem poboljšanja iskoristivosti resursa. Mjere za smanjenje nastanka otpada trebaju uključivati neprestanu komunikaciju i provođenje obrazovnih inicijativa s ciljem podizanja razine svijesti o problemima koji okružuju sprječavanje nastanka otpada i odbacivanje otpada kao smeća u okoliš i trebaju uključivati sustave povratne naknade za povrat proizvoda, utvrđivanje kvantitativnih ciljeva i, prema potrebi, davanje odgovarajućih ekonomskih poticaja proizvođačima.

Proizvođače proizvoda potrebno je poticati na razvoj, proizvodnju, marketing i korištenje proizvoda i sastavnih dijelova koji su pogodni za višekratnu uporabu, koji sadržavaju reciklirane materijale i tehnički su trajni, mogu se popraviti, a kad postanu otpad, pogodni su za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje, a sve kako bi se olakšala ispravna provedba hijerarhije otpada i to bez dovođenja u pitanje slobodnog kretanja robe na unutarnjem tržištu. U procjeni poticaja potrebno je uzeti u obzir učinak proizvoda tijekom njihova cijelog životnog vijeka, hijerarhiju otpada i, gdje je to prikladno, potencijal za višestruko recikliranje.

Proizvođači proizvoda trebaju kroz sustave proširene odgovornosti proizvođača pokrivati troškove potrebne za ispunjenje ciljeva gospodarenja otpadom, uključujući sprečavanje nastanka otpada. Ova obveza može uključivati i organizacijsku odgovornost te odgovornost za doprinos sprečavanju nastanka otpada i mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Posjednici proizvoda odnosno otpada od proizvoda koji su obuhvaćeni sustavima proširene odgovornosti proizvođača trebaju biti obaviješteni o mjerama za sprečavanje nastanka otpada, centrima za ponovnu uporabu i pripremu za ponovnu uporabu, sustavima za povrat i skupljanje otpada te sprječavanju odbacivanja otpada u okoliš.

U kontekstu sprječavanja nastanka otpada, Direktiva (EU) 2018/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. godine izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu utvrđuje mjere kojima je osnovni cilj sprečavanje proizvodnje ambalažnog otpada te, kao dodatna temeljna načela, ponovna uporaba ambalaže, recikliranje i drugi oblici oporabe ambalažnog otpada i, stoga, smanjenje konačnog zbrinjavanja takvog otpada kako bi se doprinijelo prijelazu na kružno gospodarstvo. Ambalaža se mora dizajnirati, proizvoditi i komercijalizirati na način koji dopušta njezinu ponovnu uporabu ili oporabu, uključujući recikliranje, u skladu s hijerarhijom otpada, i koji u najvećoj mogućoj mjeri smanjuje utjecaj na okoliš pri zbrinjavanju ambalažnog otpada ili ostataka preostalih nakon provedbe gospodarskih mjera gospodarenja ambalažnim otpadom. Potrebno je poduzeti mjere za poticanje povećanja udjela ponovno uporabljive ambalaže koja se stavlja na tržište i sustava koji omogućuju ponovnu uporabu ambalaže kao i druge preventivne mjere kako bi se spriječio nastanak ambalažnog otpada i smanjio utjecaj ambalaže na okoliš.

Direktivom (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. godine o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš promiču se kružni pristupi u kojima se prednost daje održivim i netoksičnim proizvodima koji se mogu ponovno upotrijebiti i sustavima za ponovnu uporabu nad proizvodima za jednokratnu uporabu, čime se prije svega želi smanjiti količina nastalog otpada. Takvo sprečavanje nastanka otpada je na vrhu hijerarhije otpada utvrđene u Direktivi 2008/98/EZ i ključno je za ispunjavanje ciljeva ove Direktive, odnosno sprječavanje i smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, posebno vodeni okoliš, i na zdravlje ljudi te promicanje i prelazak na kružno gospodarstvo s inovativnim i održivim poslovnim modelima, proizvodima i materijalima. Proizvode od plastike potrebno je proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek dok je u dizajniranju plastičnih proizvoda potrebno uzeti u obzir fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Ova Direktiva donesena je u okviru Europske strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu[28](KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA – Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu COM(2018) 28 final) koju je Europska komisija donijela 16. siječnja 2018. godine, a koja predstavlja korak prema uspostavi kružnoga gospodarstva u kojem se dizajnom i proizvodnjom plastike i plastičnih proizvoda u potpunosti poštuju potrebe ponovne uporabe, popravka i recikliranja i u kojem se razvijaju i promiču održiviji materijali te kojom se između ostalog želi osigurati da se do 2030. godine sva plastična ambalaža stavljena na tržište EU može ponovno uporabiti ili lako reciklirati.

U svrhu primjene politike gospodarenja otpadom koja podržava smanjenje nastanka otpada kroz razvoj funkcionalnog sustava gospodarenja otpadom, koji ima za cilj otpad koristiti kao vrijedan resurs, Okvirna direktiva o otpadu sukladno okolišnim koristima/troškovima jasno definira red prvenstva gospodarenja otpadom rangirajući opcije gospodarenja otpadom u smislu njihovih utjecaja na okoliš. Na vrhu te hijerarhije nalazi se sprječavanje nastanka otpada koje predstavlja najučinkovitiji i najodrživiji način korištenja resursa. Kako je RH svoje zakonodavstvo uskladila s pravnom stečevinom EU, tako je i prihvatila navedeni red prvenstva gospodarenja otpadom kroz odredbe Zakona o gospodarenju otpadom.

U svrhu poticanja provedbe aktivnosti sprječavanja nastanka otpada, sve države članice EU, pa tako i RH dužne su izraditi Plan sprječavanja nastanka otpada sukladno Prilogu IV. (Primjeri mjera sprječavanja nastanka otpada) i Prilogu IV.a (Primjeri ekonomskih instrumenata i drugih mjera za pružanje poticaja za primjenu hijerarhije otpada) Direktive 2008/98/EZ, a koji su preneseni u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o gospodarenju otpadom.

Prema Zakonu o gospodarenju otpadom sprječavanje nastanka otpada su mjere poduzete prije nego je tvar, materijal ili proizvod postao otpad, kojima se smanjuju količine otpada uključujući ponovnu uporabu proizvoda ili produženje životnog vijeka proizvoda, štetan učinak otpada na okoliš i zdravlje ljudi ili sadržaj opasnih tvari u materijalima i proizvodima, a koje se određuju u svrhu prekidanja veze gospodarskog rasta i utjecaja na okoliš povezanih s nastankom otpada, čime se ujedno promiče prelazak na kružno gospodarstvo s inovativnim i održivim poslovnim modelima, proizvodima i materijalima.

13.2 POSTOJEĆE STANJE NA PODRUČJU SPRJEČAVANJA NASTANKA OTPADA

Proces strateškog usmjeravanja prema kružnom gospodarstvu ostvaruje se različitim mjerama u lancu proizvodnje, potrošnje i gospodarenja otpadom, čime se otpad nastoji vratiti u gospodarski ciklus. Osim mjera vezanih uz otpad i gospodarenje otpadom, područje zanimanja proširuje se na proizvode (izuzetno važnu ulogu ima eko-dizajn proizvoda), proizvodnje i potrošnje, uz snažniji razvoj međusektorske suradnje i djelovanja.

U promatranom razdoblju (od 1995. do 2020. godine) vidljivi su značajni pomaci u primjeni reda prvenstva u gospodarenju otpadom, što znači davanje prednosti sprečavanju nastanka otpada, ponovnoj uporabi predmeta i recikliranju otpada, a izbjegavanje zbrinjavanja otpada spaljivanjem ili odlaganjem na odlagališta.

Intenzivnije se provode izobrazno-informativne aktivnosti za građane, jačanje svijesti i odgovornosti proizvođača proizvoda, promocija ponovne uporabe proizvoda, omogućavanje uvjeta za razvoj tržišta sekundarnih sirovina te praćenje sprečavanja nastanka otpada.

Ako se promatra razdoblje od 2015. do 2020. godine, vrijednosti gospodarskih pokazatelja pokazuju da je gospodarski rast u navedenom razdoblju bio brži od rasta količina komunalnog otpada. Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća je od 2015. do 2020. godine porasla za ukupno 18 %, dok je u istom razdoblju količina nastalog komunalnog otpada porasla samo za 2,4 %. Stoga se u promatranom razdoblju može govoriti o blagom razdvajanju gospodarskog rasta od rasta količina komunalnog otpada. (Slika 48.).

Izvor: DZS, obrada MINGOR, 2021.

Slika 48. Intenzitet stvaranja komunalnog otpada, prema prosječnoj isplaćenoj neto plaći od 1995 do 2020. godine

Republika Hrvatska (u daljnjem tekstu: RH), je jedna od zemalja s najnižim nastankom komunalnog otpada u EU po stanovniku. Ipak, kako nije ostvareno planirano smanjenje komunalnog otpada, potrebno je daljnje poticanje projekata i aktivnosti s ciljem sprječavanja nastanka otpada te povećanje udjela sredstava dodijeljenih projektima sprečavanja nastanka otpada i čistije proizvodnje u ukupnom nacionalnom sufinanciranju projekata iz područja gospodarenja otpadom.

Značajno smanjenje nastanka otpada od određenih proizvoda na okoliš postiže se od 2005. godine kroz primjenu sustava za posebne kategorije otpada koje organizira i vodi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: FZOEU), a rezultati kojih su prikazani u poglavljima ovog Plana koja se odnose na ambalažni otpad, otpadna ulja, baterije i akumulatore, otpadna vozila, gume te električni i elektronički otpad.

Komunalni otpad i njegove biorazgradive frakcije su u fokusu zanimanja, pa na nacionalnoj i lokalnoj razini jača suradnja svih dionika u provedbi aktivnosti sprječavanja nastanka otpada i odvajanja pojedinih frakcija otpada u kućanstvima, prvenstveno izobrazno – informativnim aktivnostima građana i poslovnog sektora, kroz različite komunikacijske kanale.

Na nacionalnoj razini, FZOEU provodi niz nacionalnih kampanja s ciljem izobrazbe i informiranja. Primjeri su:

– nacionalna kampanja »Za ljepšu našu«, provedena je na televiziji i radiju u 2019. i 2020. godini, a usmjerena je ka poticanju odvajanja otpada, poticanju ponovne uporabe, poticanju kompostiranja i smanjenja nastanka otpada od hrane. Vodi se Facebook stranica koja broji više od 10.000 pratitelja, a na kojoj se sustavno komuniciraju savjeti i teme vezane za odvojeno sakupljanje otpada i općenito poticanje smanjenja nastanka otpada.

– radijska kampanja »Ne zaboravi me« ciljano usmjerena na smanjenje korištenja jednokratnih plastičnih vrećica

– kampanja »I bez ukrasnog papira dar u srce dira« koja je usmjerena na smanjenje nastanka otpada u vrijeme blagdana i poticanje ponovne uporabe i odvajanja otpada.

– kampanja »Od starog novo, za dar od srca«, usmjerenu ka osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj djeci. Riječ je o nagradnom natječaju u kojem sudjeluju škole kroz koji se djecu kroz vođene aktivnosti potiče na promišljanje o odvajanju otpada i ponovnoj uporabi.

Nadalje, MINGOR je 2017. godine izradilo Program izobrazno – informativnih aktivnosti o održivom gospodarenju otpadom, a u 2018. godini temeljem javnog poziva započelo s dodjelom bespovratnih sredstava putem programa OPKK 2014-2020 za provedbu ovog Programa. Putem ugovora sklopljenih s 91 jedinica lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: JLS), sufinancirani su projekti i aktivnosti ukupne vrijednosti 53,6 milijuna kuna, a projekti i aktivnosti provodili su se na području 300-tinjak JLS-ova do kraja 2020. godine.

Informacije o ovim, kao i drugačije financiranim provedenim projektima i aktivnostima sprječavanja nastanka otpada, JLS prijavljuju putem Aplikacije za jedinice lokalne samouprave, dostupne na Portalu sprječavanja nastanka otpada kojeg vodi MINGOR.

U 2019. i 2020. godini putem aplikacije je evidentirano oko 620 projekata i aktivnosti sprječavanja nastanka otpada koje su provodile općine/gradovi (Slika 49.). Najveći broj projekata i aktivnosti prijavile su Varaždinska županija, Zagrebačka županija te Istarska županija. Aktivnosti koje su se najčešće provodile su izrada i distribucija letaka, radijske emisije, reklame, spotovi te izrada vodiča i brošura kojima se potiče građane na odvajanje otpada i sprečavanje nastanka otpada.

Izvor: MINGOR, 2021.

Slika 49. Broj provedenih aktivnosti sprječavanja nastanka otpada u 2019 i 2020. godini na području JLS

MINGOR i FZOEU kontinuirano provode javne pozive te druge natječaje kojima se omogućuje sufinanciranje projekata izgradnje infrastrukture te provedba aktivnosti kojima se nastoji smanjiti učinak proizvoda tijekom čitavog životnog ciklusa, potaknuti primjena reda prvenstva gospodarenja otpadom te mogućnost višekratne uporabe proizvoda.

Kontinuirano se provode tematske konferencije i skupovi koji su usmjereni okupljanju predstavnika poslovne i stručne zajednice, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, komunalnih društava, nadležnih tijela te drugih sudionika sustava gospodarenja otpadom.

Za nove prioritetne teme kao što su otpad od hrane, otpad od plastike i morski otpad će u narednom razdoblju biti važno osigurati kvalitetnu provedbu mjera sprječavanja nastanka otpada ali i izraditi odgovarajuće metodologije praćenja provedbe i osiguravanja podataka, administrativnim metodama i statističkim istraživanjima. Primjer je pokretanje projekta »Unaprjeđenje podataka o otpadu od plastike u RH« koji treba unaprijediti postojeće i uspostaviti nove statistike o plastici i otpadu od plastike.

Vezano za otpad od hrane, u 2019. godini Ministarstvo poljoprivrede donijelo je i nositelj je Plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. godine, kojim se određuju mjere i aktivnosti kojima se djeluje na sprječavanje nastajanja otpada od hrane duž cijelog prehrambenog lanca. Tijekom 2020. godine MINGOR, kao tijelo nadležno za mjerenje otpada od hrane, provodi projekt statističkog istraživanja o količinama otpada od hrane u RH, sukladno metodologiji Europske komisije.

Razvoj tržišta sekundarnih sirovina unaprjeđuje se kroz aktivnosti na razvoju zajedničkih kriterija tj. standarda kvalitete za pojedine kategorije sekundarnih sirovina (npr. kompost) čime se osigurava da korisnici budu sigurni u kvalitetu sekundarnih sirovina, što će pospješiti i njihovo korištenje. Tome je značajno doprinijela primjena Pravilnika o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada, a u razdoblju od 2015. do 2020. godine vidljivo je značajno povećanje korištenja ova dva instrumenta koji utječu na smanjenje količina otpada.

U Očevidniku nusproizvoda (tvar ili predmet koji je nastao kao rezultat proizvodnog procesa čiji primarni cilj nije proizvodnja te tvari ili predmeta) je u 2019. godini evidentirano ukupno 178 tvrtki (u 2015. godini ih je bilo 44) te ukupno 188 nusproizvoda. Ukupno prijavljena količina nusproizvoda u 2019. godini iznosi 310.012 tona (u 2015. godini iznosi 94.839 tona) od čega najviše nusproizvoda od obrade drva (43 %), nusproizvoda biljnog podrijetla (22 %) te gnoja (17 %).

Od drugih mjera kojima se jača tržište sekundarnih sirovina treba izdvojiti ponovno pokretanje Burze otpada pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

U aktivnosti sprečavanja nastanka otpada ubraja se ponovna uporaba predmeta i proizvoda koji nisu proglašeni otpadom i nisu ušli u sustav gospodarenja otpadom. Ovakve tokove otpada potrebno je pratiti jer će ih biti moguće uračunati kao doprinos ciljevima recikliranja. Osim planiranih centara za ponovnu uporabu, kao što je Centar za ponovnu uporabu u Prelogu kojeg vodi GKP Pre-kom d.o.o. postoji niz drugih kanala koji se mogu koristiti za prikupljanje podataka o ponovnoj uporabi (second-hand shopovi, internetske platforme, i dr.).

Primjer je rabljena odjeća i obuća, koju najvećim dijelom prikupljaju humanitarne organizacije. Odličan potencijal za ponovnu uporabu imaju i rabljeni elektronički proizvodi, namještaj i građevni proizvodi.

U daljnjem razdoblju, potrebno je razviti metodologiju praćenja i provesti odgovarajuća statistička istraživanja za osiguravanje podataka o ponovnoj uporabi odabranih kategorija proizvoda.

Mjera uvođenja eko oznake proizvoda i usluga kojim se utječe na njihovu potrošnju i korištenje još uvijek nije prepoznata kao značajna od strane proizvođača i šire javnosti (potrošača). Aktivnosti vezane uz korporativnu i javnu nabavu još uvijek su na razini senzibilizacije i edukacije stručne i šire javnosti o važnosti i prednostima ovakve društveno odgovorne kategorije poslovanja. Izobrazba i jačanje svijesti o potrebi pravilnog gospodarenja otpadom obuhvaćena je putem obrazovnih programa, ali je naglasak postavljen na važnost odvojenog sakupljanja otpada, a ne na sprječavanje nastanka otpada.

Kod mjera kojima se utječe na dizajn, proizvodnju i distribuciju proizvoda uočen je pozitivan pomak vezano uz sustav za gospodarenja otpadom ISO 14001 koji je prepoznat kao važan za učinkovito poslovanje sve većeg broja tvrtki, ali ova mjera još uvijek nije u dovoljnoj mjeri primijenjena da bi mogla rezultirati smanjenjem nastanka otpada.

Ekonomske mjere vezane uz načelo »onečišćivač plaća« kao i mjere odgovornosti proizvođača prilikom projektiranja i proizvodnje proizvoda, obveze obavještavanja prodavatelja i potrošača o svojstvima proizvoda i načinu manipulacije nakon isteka vijeka trajanja, već su definirane kroz pravilnike za posebne kategorije otpada.

Dodatni napredak u smjeru sprječavanja nastanka otpada postignut je donošenjem propisa koji reguliraju uvjete i postupak ishođenja okolišne dozvole s ciljem sprječavanja i kontrole onečišćenja koje potječe od industrijskih i poljoprivrednih aktivnosti. Ova dozvola usmjerava tzv. »velike onečišćivače« na korištenje najboljih raspoloživih tehnika (NRT), pri čijem određivanju se uzimaju u obzir, između ostalog, korištenje tehnologija kod kojih nastaju male količine otpada, te promicanje oporabe i recikliranja tvari koje nastaju i koje se koriste u procesu, i tamo gdje je to primjereno, otpada.

Usvojen je nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. godine sa pogledom na 2020. u kojem je fokus stavljen na uvođenje osnovnih zelenih mjerila u javnu nabavu za prioritetne skupine proizvoda i usluga i za svaku skupinu proizvoda definirana su mjerila koja sadrže ključne pritiske na okoliš, a koji uključuju potrošnju resursa i energije, učinak na bioraznolikost, toksičnost, emisije onečišćujućih tvari, stakleničkih plinova i CO2 te nastajanje otpada.

Zakonom o gospodarenju otpadom od 23. srpnja 2021. godine, objavljenom u Narodnim novinama broj 84/2021, prenesene su u nacionalno zakonodavstvo obveze vezane uz sprječavanje nastanka otpada koje propisuje zakonodavstvo Europske unije. U smislu navedenog ovim Zakonom propisano je da su proizvođači proizvoda, radi poticanja ponovne uporabe i sprječavanja nastanka otpada, recikliranja i općenito oporabe otpada, te doprinosa postizanju nacionalnog cilja gospodarenja otpadom, dužni preuzeti rabljeni proizvod, osigurati preuzimanje otpada koji nastaje od uporabe proizvoda, osigurati provedbu usluga gospodarenja otpadom, platiti naknadu gospodarenja otpadom, osigurati javno dostupne informacije o mjeri u kojoj se proizvod može ponovno uporabiti i reciklirati, označiti proizvod odnosno ambalažu i priložiti uputu te registrirati se i dostavljati podatke u Registar proizvođača s proširenom odgovornosti.

Nadalje je ovim Zakonom propisano da MINGOR i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, u skladu s propisom kojim se uređuju državne potpore, potiču sljedeće aktivnosti iz područja spriječavanja nastanka otpada:

1. primjenu reda prvenstva gospodarenja otpadom

2. kompostiranje u kućanstvu

3. dizajn proizvoda i dijelova proizvoda kojim se smanjuje učinak na okoliš i kojim se smanjuje količina otpada tijekom, uključujući i razvoj, proizvodnju i promociju proizvoda i dijelova proizvoda koji su podesni za višekratnu uporabu, sadrže reciklirane materijale, tehnički su trajni i koje je jednostavno popraviti, te kad postanu otpad pogodni su za pripremu za ponovnu uporabu

4. provedbu kampanja za informiranje potrošača i podizanje svijesti u svezi obveza propisanih za posebne kategorije otpada

5. povećanje udjela ponovno uporabljive ambalaže koja se stavlja na tržište

6. ponovnu uporabu ambalaže na način koji je siguran za okoliš, ne ugrožava higijenu hrane i sigurnost potrošača

7. pripremu za ponovnu uporabu uključujući i promicanje pripreme za ponovnu uporabu

8. razvoj tržišta sekundarnih sirovina

9. promicanje ciljane razgradnje (rastavljanje) građevina radi izdvajanja opasnih tvari i olakšavanja ponovne uporabe

10. uspostavu mreža za pripremu za ponovnu uporabu i popravak i potporu

11. uporabu zamjenskih materijala za proizvode koji dolaze u dodir s hranom, u okolnostima kada je to moguće, umjesto plastike za jednokratnu uporabu.

Prilikom primjene navedenih mjera potrebno je uzeti u obzir učinak proizvoda tijekom čitavog životnog ciklusa, red prvenstva gospodarenja otpadom i kad je to prikladno mogućnost višekratne uporabe proizvoda.

Prema ovom Zakonu, Program sprječavanja nastanka otpada sastavni je dio Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske. Ciljevi i mjere sprječavanja nastanka otpada određuju se u svrhu prekidanja veze gospodarskog rasta i utjecaja na okoliš povezanih s nastankom otpada i moraju biti u skladu s redom prvenstva gospodarenja otpadom te ciljevima i svrhom ovoga Zakona.

Program sprječavanja nastanka otpada sadrži ciljeve, opis postojećih mjera sprječavanja nastanka otpada, njihov doprinos sprječavanju nastanka otpada, te mjere sprječavanja nastanka otpada kojim se:

1. potiču i podržavaju održivi modeli proizvodnje i potrošnje

2. potiče dizajn, proizvodnja i uporaba proizvoda koji su učinkoviti u iskorištavanju resursa, trajni (među ostalim u pogledu životnog vijeka), mogu se popravljati, ponovno upotrebljavati i nadograđivati

3. ciljaju proizvodi koji sadržavaju ključne sirovine kako bi se spriječilo da ti proizvodi postanu otpad

4. potiče ponovna uporaba proizvoda te uspostava sustava kojima se promiču aktivnosti popravka i ponovne uporabe, posebno električne i elektroničke opreme, tekstila i namještaja, kao i ambalaže te građevinskih materijala i proizvoda

5. potiče, prema potrebi i ne dovodeći u pitanje prava intelektualnog vlasništva, dostupnost rezervnih dijelova, uputa za uporabu, tehničkih informacija ili drugih instrumenata, opreme ili softvera koji omogućuju popravak i ponovnu uporabu proizvoda, a da se pritom ne ugrožava njihova kvaliteta i sigurnost

6. smanjuje nastanak otpada u postupcima povezanima s industrijskom proizvodnjom, ekstakcijom minerala, proizvodnjom, građenjem i rušenjem, uzimajući u obzir najbolje raspoložive tehnike;

7. promiče smanjenje sadržaja opasnih tvari u materijalima i proizvodima,

8. smanjuje nastajanje otpada, osobito otpada koji nije prikladan za pripremu za ponovnu uporabu ili recikliranje;

9. utvrđuju proizvodi koji su glavni izvor nepropisnog odbacivanja otpada u okoliš, posebice u prirodi i morskom okolišu, te poduzimaju odgovarajuće mjere za sprečavanje i smanjenje stvaranja otpada iz tih proizvoda

10. nastoje zaustaviti nastanak morskog otpada kao doprinos cilju Ujedinjenih naroda o održivom razvoju da bi se spriječilo i znatno smanjilo sve vrste onečišćenja mora;

11. razvijaju i podržavaju informativne kampanje za podizanje razine osviještenosti o sprečavanju nastanka otpada i odbacivanju otpada u okoliš.

Vezano za smanjenje nastanka otpada od hrane u primarnoj proizvodnji, u preradi i proizvodnji, u maloprodaji i ostaloj distribuciji hrane, u restoranima i na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima, kao doprinos cilju održivog razvoja Ujedinjenih naroda da se globalni otpad od hrane po glavi stanovnika na maloprodajnoj i potrošačkoj razini smanji za 50 % i da se smanji gubitak hrane u proizvodnim i opskrbnim lancima do 2030. godine Zakonom o poljoprivredi (»Narodne novine« br. 118/18, 42/20, 127/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 52/21) i Zakonom o gospodarenju otpadom (»Narodne novine« br. 84/2021) je određeno da je nositelj izrade Plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske tijelo državne uprave nadležno za poljoprivredu. Slijedom navedenoga Ministarstvo poljoprivrede je na temelju Zakona o poljoprivredi (»Narodne novine« br. 118/18, 42/20, 127/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 52/21), koji je preuzeo upravo odredbe o ciljevima i mjerama sprječavanja otpada od hrane Okvirne direktive o otpadu, donijelo Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. (»Narodne novine« br. 61/19) dostupno na: https://poljoprivreda.gov.hr/istaknute-teme/hrana-111/sprjecavanje-nastanka-otpada-od-hrane/sprjecavanje-nastanka-otpada-od-hrane-1263/1263 i nadležno je za njegovu provedbu.

13.3 CILJEVI I PRIORITETI

Zakonodavno-regulatornim okvirom vezanim za gospodarenje otpadom u RH nastoji se uspostaviti kvalitetniji sustav gospodarenja otpadom temeljen na sprječavanju nastanka otpada i uspostavi učinkovitog sustava odvojenog sakupljanja otpada u svrhu recikliranja.

Sprječavanje nastanka otpada pridonosi ostvarenju sljedećih ciljeva:

− odvajanje gospodarskog rasta od porasta količina nastalog otpada

− očuvanje prirodnih resursa

− smanjenje ukupne mase otpada koja se odlaže na odlagališta

− smanjenje emisija onečišćujućih tvari u okoliš

− smanjenje opasnosti za zdravlje ljudi i okoliš

– smanjenje sadržaja opasnih tvari u materijalima i proizvodima,

− cilju održivog razvoja Ujedinjenih naroda da se globalni otpad od hrane po glavi stanovnika na maloprodajnoj i potrošačkoj razini smanji za 50 % i da se smanji gubitak hrane u proizvodnim i opskrbnim lancima do 2030. godine

− cilju Ujedinjenih naroda o održivom razvoju da bi se spriječilo i znatno smanjilo sve vrste onečišćenja mora.

Postizanje ovih ciljeva bit će omogućeno ostvarenjem u nastavku navedenih specifičnih ciljeva Plana sprječavanja nastanka otpada.

Sprječavanje i smanjenje otpada od hrane se provodi provedbom Plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede čime se doprinosi cilju održivog razvoja Ujedinjenih naroda da se globalni otpad od hrane po glavi stanovnika na maloprodajnoj i potrošačkoj razini smanji za 50 % i da se smanji gubitak hrane u proizvodnimi opskrbnim lancima do 2030. godine.

13.3.1 Specifični ciljevi

Specifični ciljevi Plana sprječavanja nastanka otpada za razdoblje 2017. – 2022. godine su:

1. Sprječavanje nastanka komunalnog otpada

2. Sprječavanje nastanka biootpada

3. Sprječavanje nastanka električnog i elektroničkog otpada

4. Sprječavanje nastanka otpadnog papira i kartona

5. Sprječavanje nastanka građevnog otpada.

13.3.1.1 Sprječavanje nastanka komunalnog otpada

Komunalni otpad sastoji se od različitih vrsta iskoristivih materijala različitog porijekla nastanka, ali isto tako određene komponente komunalnog otpada sadrže opasne tvari štetne za okoliš i ljudsko zdravlje. Sustav gospodarenja komunalnim otpadom izuzetno je kompleksan, obuhvaća veliki broj dionika, zahtjeva značajne investicije i uspostavu odgovarajuće infrastrukture, kao i visoko razvijenu svijesti o važnosti uspostave funkcionalnog sustava gospodarenja komunalnim otpadom te važnosti sprječavanja njegova nastanka.

Komunalni otpad je u fokusu zanimanja vezano uz spriječavanje nastanka otpada, pa na nacionalnoj i lokalnoj razini jača suradnja svih dionika u provedbi aktivnosti sprječavanja nastanka otpada i odvajanja pojedinih frakcija otpada u kućanstvima, prvenstveno izobrazno – informativnim aktivnostima građana i poslovnog sektora, kroz različite komunikacijske kanale.

U prethodnom planskom razdoblju provedene su određene mjere u svrhu spriječavanja nastanka otpada. Uspostavljen je web-portal (Portal za sprječavanje nastanka otpada) koji sadrži opće informacije o temama sprječavanja nastanka otpada, sadrži mjere sprječavanja nastanka otpada i pruža informacije iz područja sprječavanja nastanka otpada. Ovaj portal ima poseban dio koji se odnosi na građane, koji ih potiče da primjene primjere dobre prakse iz područja sprječavanja nastanka otpada, a što je direktno povezano s sprječavanjem nastanka komunalnog otpada. Proveden je i projekt informativno-edukativne kampanje o sprječavanju bacanja hrane u organizaciji FZOEU.

Izuzetno bitna činjenica koja direktno utječe na sprječavanje nastanka komunalnog otpada je donošenje Plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_06_61_1169.html), kojeg je 21. lipnja 2019. godine donijela Vlada Republike Hrvatske. Plan sadrži niz mjera koje se primjenjuju sukladno terminskom planu i Programu za provedbu Plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. (https://poljoprivreda.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/hrana/doniranje_hrane/Program %20za %20provedbu %20Plana %20sprje %C4 %8Davanja %20i %20smanjenja %20nastajanja %20otpada %20od %20hrane %20RH %202019. %20- %202022..pdf).

Sve ove aktivnosti su jednim dijelom utjecale na smanjenja nastanka ukupne količine komunalnog otpada u 2020. godini.

Tijekom 2020. godine količina komunalnog otpada koja je upućena na odlaganje iznosila je 941.285 tona. Ako se količina odloženog komunalnog otpada promatra u razdoblju od 2015. do 2020. godine bilježi se trend smanjenja odloženog komunalnog otpada (Slika 12) što se djelomično može pripisati i provedenim mjerama spriječavanja nastanka komunalnog otpada. U budućem planskom razdoblju građanima će se omogućiti »pravo na popravak« kroz centre za popravak raznih proizvoda u svrhu produžavanja njihovog vijeka, kao i razvoj centara za ponovnu uporabu, što će predstavljati novu infrastrukturu u sprječavanju nastanka komunalnog otpada.

Zabrana stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih proizvoda također će imati značajan utjecaj na spriječavanje nastanka otpada, te utjecati na smanjenje nastanka komunalnog otpada.

13.3.1.2 Sprječavanje nastanka biootpada

Nakon višegodišnjeg trenda ustaljenih vrijednosti količina nastalog biootpada iz komunalnog otpada koje su u razdoblju od 2015. do 2019. godine iznosile u prosjeku oko 530.000 tona, u 2020. godini se evidentira pad navedenih količina za oko 8 % što se može pripisati i provedenim mjerama za prevenciju otpada. Ukupno je u 2020. godini nastalo 488.850 tona biootpada iz komunalnog otpada.

Biootpad zauzima značajno mjesto u programima europskih institucija pa je tako potrebno osigurati odvojeno prikupljanje biootpada s namjerom kompostiranja i digestije biootpada, obradu biootpada na način da se postiže visok stupanj zaštite okoliša, korištenje za okoliš sigurnih materijala proizvedenih iz biootpada i dr.

Proizvodnja otpada od hrane osim negativnog učinka na okoliš u smislu neodgovarajućeg iskorištenja prirodnih resursa za proizvodnju hrane, utjecaja na tlo, bioraznolikosti, štetnih emisija u okoliš, obuhvaća i socijalno-ekonomske i moralne komponente.

U svezi mjera za provedbu spriječavanja nastanka biootpada, poglavito otpada od hrane one se provode kroz Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022., te se iste nastavljaju i u 2022. godini i u nadležnosti su Ministarstva poljoprivrede.

Upis u Očevidnik nusproizvoda koji je propisan Zakonom o gospodarenju otpadom također predstavlja mjeru spriječavanja nastanka otpada, pa tako i jednim dijelom spriječavanja nastanka biootpada.

Upisom određenog proizvodnog ostatka iz prehrambene industrije u Očevidnik nusproizoda spriječava se nastanak biootpada iz tog proizvodnog procesa, što direktno rezultira smanjenjem ukupne količine nastalog biootpada.

13.3.1.3 Sprječavanje nastanka električnog i elektroničkog otpada

U posljednjih nekoliko desetljeća, tehnološki napredak u upravljanju elektroničkim podacima i komunikacijama potaknuo je ekonomski rast i unaprijedio život ljudi na nebrojeno načina. Ipak, rastuća ovisnost o elektroničkim proizvodima kako u kućanstvima tako i na radnim mjestima postavila je novi ekološki izazov, a to je nastanak električnog i elektroničkog otpada.

Obzirom na sustavne promjene u računalnoj tehnologiji i pojavljivanje novih elektroničkih kućanskih pomagala ovaj tok otpada predstavlja jednu od najbrže rastućih kategorija otpada. Sve je veći broj uređaja i opreme koji nakon svoga vijeka trajanja postaju EE otpad, uzrokujući time dva problema: onečišćenje okoliša i nepovratni gubitak vrijednih sirovina.

Naime, EE otpad može sadržavati opasne materijale, kao što su npr. olovo, krom, kadmij, živa, fosfor, razni bromidi, berilij, barij, silicij, arsen, itd. Živa iz elektroničke opreme predstavlja vodeći izvor žive u komunalnom otpadu. Dodatno, plastici koja se koristi u elektroničkoj opremi često se dodaju i inhibitori požara na bazi broma, koji uslijed neodgovarajućeg gospodarenja ovom vrstom otpada mogu uzrokovati značajne negativne učinke na okoliš.

S druge strane, EE otpad sadrži brojne vrijedne materijale (staklo, plastiku, plemenite metale), koji se mogu ponovno iskoristiti. Ponovna uporaba i recikliranje sirovina iz islužene elektroničke opreme pomaže u očuvanju prirodnih resursa i sprječavanju onečišćenja zraka i vode i sprječavanju nastanka stakleničkih plinova uzrokovanih proizvodnjom novih proizvoda.

Revizija Okvirne direktive o otpadu iz 2018. godine uvela je obvezu moduliranja financijskih doprinosa koje proizvođači plaćaju u postojeće sustave proširene odgovornosti proizvođača za svoje proizvode, uključujući i za električnu i elektroničku opremu. Ovi doprinosi trebaju se modulirati na temelju određenih kriterija za spomenute proizvode, uključujući trajnost, popravljivost, ponovnu uporabljivost, mogućnost recikliranja ili prisutnost i količinu opasnih tvari u proizvodima, uzimajući u obzir životni ciklus proizvoda. Nakon implementacije očekuje se da će ovaj alat uvelike potaknuti bolji dizajn električne i elektroničke opreme koja se stavlja na tržište, čime će se između ostalog doprinijeti i sprječavanju i smanjenju nastanka EE otpada.

Nastavno na navedeno, Europska komisija je pokrenula »Inicijativu za kružnu elektroniku« kojom će u skladu s novim okvirom politike za održive proizvode promicati dulji životni vijek proizvoda i koja će između ostalog sadržavati regulatorne mjere za elektroniku i proizvode informacijsko-komunikacijske tehnologije u okviru Direktive o ekološkom dizajnu, mjere vezane uz pravo potrošača na popravak i ažuriranje zastarjelih softvera, regulatorne mjere za punjače za mobilne telefone i slične uređaje, mjere za poboljšanje sakupljanja i obrade EE otpada, uključujući razmatranje mogućnosti za sustav za povrat ili otkup starih mobilnih telefona, tableta i punjača na razini EU-a te reviziju propisa EU-a o ograničenjima za opasne tvari u električnoj i elektroničkoj opremi

Zbog sveg navedenog od velike je važnosti kroz nacionalni zakonodavni okvir pravovremeno osigurati provedbu propisanih mjera za spriječavanje nastanka EE otpada, odnosno mjera za poticanje ponovne uporabe stare EE opreme te mjera za učinkovitu oporabu i/ili recikliranje EE otpada.

13.3.1.4 Sprječavanje nastanka otpadnog papira i kartona

Papir je jedan od najvažnijih i najraširenijih potrošačkih materijala s gotovo neograničenom mogućnošću namjene.

Za proizvodnju papira potrebno je utrošiti veliku količinu prirodnih sirovina, vode i energije, a kontinuirana sječa šuma koja je usko vezana u proizvodnju papira pridonosi eroziji tla i smanjenju kvalitete tla.

Ukoliko se odlaže, organski otpad kao što je papir razgrađuje se u bioplin, koji sadrži metan – staklenički plin povezan sa globalnim zatopljenjem. Otpadni papir i karton u tijelu odlagališta sporo se razgrađuju te značajno produljuju vijek aktivnosti odlagališta.

S obzirom na visok udio ove vrste otpada u komunalnom otpadu uspješno provođenje mjera i aktivnosti sprječavanja nastanka otpadnog papira i kartona važno je i za postizanje strogih europskih ciljeva.

U 2020. godini bilježi se rast količina odvojeno sakupljene frakcije komunalnog otpada, otpadnog papira i kartona u odnosu na 2015. godinu (Slika 8.). Udio odvojeno sakupljenog otpadnog papira i kartona u ukupnoj količini komunalnog otpada iznosi 28 %.

Velike količine otpadnog papira i kartona potječu od ambalaže. Stoga je potrebno poticati proizvodnju i korištenje višekratne ambalaže u svim slučajevima kada je to primjenjivo. Također je bitno poticati proizvodnju i korištenje ambalaže koja je optimalnog volumena u odnosu na njezin sadržaj, koja ne sadrži više ambalažnih materijala od onih nužnih (»prekomjerna ambalaža«) za taj proizvod te koja je ekonomična s obzirom na količinu sadržaja kojeg sadrži. Potrošače i gospodarske subjekte potrebno je educirati i poticati na elektroničko poslovanje, na nabavu i korištenje proizvoda od papira i kartona koji su pogodni za višekratnu uporabu odnosno na korištenje alternativnih proizvoda koji su više pogodni za višekratnu uporabu od proizvoda od papira i kartona.

13.3.1.5 Sprječavanje nastanka građevnog otpada

Prema Zakonu o gospodarenju otpadom, građevni otpad je otpad nastao aktivnostima građenja i rušenja.

Mjere spriječavanja nastanka građevnog otpada uključene su u Plan i nacionalno zakonodavstvo.

Mjere spriječavanja nastanka građevnim otpadom prilikom rekonstrukcije, održavanja, odnosno uklanjanja građevine uključuju izdvajanje materijala i tvari, odnosno građevnih proizvoda, koji nisu otpad (npr. višak materijala pri građenju ili rekonstrukciji građevine ili izdvojene tvari ili materijali ili građevni proizvodi kao što je cigla ili crijep iz građevine koja se uklanja ili rekonstruira), ukoliko se isti mogu bez obrade koristiti u istu svrhu u koju su i proizvedeni. Ova mjera je dio nacionalanog zakonodavstva koji uređuje gospodarenje otpadom, a da bi bila efikasnija potrebno ju je povezati s zakonodavstvom iz područja graditeljstva, što će se aktivirati u sljedećem programskom razdoblju.

S obzirom na način nastanka, građevni otpad obuhvaća otpad na gradilištu; otpad od rušenja objekata; otpad nastao kod izgradnje i održavanja prometnica, te tlo, kamenje i vegetaciju.

Neodgovarajuće gospodarenje građevnim otpadom ne samo da onečišćuje okoliš, već ova kategorija otpada zauzima veliki volumen na odlagalištima otpada. Prema rezultatima analize stanja i projekcijama o količinama proizvedenog građevnog otpada u RH i količinama koje se predviđaju za plansko razdoblje ovog dokumenta ova vrsta otpada obzirom na količine koje nastaju, visoki potencijal za recikliranje, te zakonski postavljene ciljeve predstavlja prioritet u gospodarenju otpadom i aktivnostima sprječavanja nastanka otpada.

U sklopu projekta »Reimbursable Advisory Services (RAS): Circular Economy (CE) Approaches in Solid Waste Management« Svjetska banka za obnovu i razvoj trenutno radi na izradi petogodišnjeg Akcijskog plana za kružno gospodarstvo za građevinski sektor za Republiku Hrvatsku, u kojem će se također specificirati posebne mjere spriječavanja nastanka građevnog otpada.

Jedna od posebnih mjera koja može utjecati na prevenciju nastanka građevnog otpada je uvođenje eko-dizajna u projektiranje građevnih proizvoda.

U sklopu aktivnosti »pravo na popravak« kroz centre za popravak (građevnih) proizvoda u svrhu produžavanja njihovog vijeka i kroz razvoj centara za ponovnu uporabu također će se omogućiti spriječavanje nastanka građevnog otpada.

13.4 MJERE SPRJEČAVANJA NASTANKA OTPADA

U nastavku su prikazane mjere sprječavanja nastanka otpada u svrhu postizanja definiranih specifičnih ciljeva Plana sprječavanja nastanka otpada za razdoblje 2017. – 2022. godine, te status provedbe.

13.4.1 Mjere koje mogu utjecati na okvirne uvjete koji se odnose na stvaranje otpada

Mjera 1: Poticanje ponovnog korištenja materijala od rušenja

Potrebno je uspostaviti poticajne naknade za ponovno korištenje materijala od rušenja. Pritom, nužno je definirati uvjete koje materijal od rušenja mora zadovoljiti. Dodatno je moguća uspostava središnjeg registra zgradarstva radi dobivanja podataka o postojećem stanju zgrada i korištenih materijala, za što će se kao izvor podataka velikim dijelom koristiti energetski pregledi i certifikati. Na ovaj način će se mogućnosti iskorištavanja materijala od rušenja/demontaža osmisliti kvalitetnije i na vrijeme.

 

Poveznica s mjerom iz Dodatka IV. Direktive 2008/98/EZ

Uvođenje planiranja ili drugih ekonomskih instrumenata kojima se promiče učinkovita uporaba sirovina i resursa (1.)

Specifični cilj:

Sprječavanje nastanka građevnog otpada

 

 

Mjera se nastavlja u 2022. godini i u sljedećem planskom razdoblju.

Mjera 2: Unaprjeđenje sustava prikupljanja i obrade podataka o otpadu od hrane

 

Poveznica s mjerom iz Dodatka IV. Direktive 2008/98/EZ

Razvoj učinkovitih i sadržajnih pokazatelja pritisaka na okoliš povezanih s nastankom otpada u cilju doprinosa sprječavanju nastanka otpada na razini jedince lokalne samouprave i regionalne (područne) samouprave i na razini Republike Hrvatske (3.)

Specifični cilj(evi):

Sprječavanje nastanka biootpada

 

 

Mjera se nastavlja u 2022. godini i u sljedećem planskom razdoblju.

13.4.2 Mjere koje mogu utjecati na dizajn i fazu proizvodnje i distribucije

Mjera 3: Promicanje održive gradnje

U svrhu provedbe ove mjere potrebno je izraditi tzv. »Vodič za zelenu i održivu gradnju«. Vodiči ovakve vrste predstavljaju učinkovit način za naglašavanje metoda smanjenja nastanka otpada jer nadilaze pitanje podizanja svijesti i pružaju poslovnim subjektima praktične alate i tehnike za postizanje sprječavanja nastanka građevnog otpada, kao što su npr.: ponovno korištenje i obnova, projektiranje za trajnost, prilagodljivost i mogućnost rastavljanja, razmjena materijala, korištenje manje toksičnih materijala, izdvajanje toksičnih materijala.

Pitanje sprječavanja nastanka građevnog otpada, a posebice razmjena otpadnih materijala biti će obuhvaćeno kroz unaprjeđenje Hrvatske burze otpada ili uspostavljanja novog internetskog portala.

Također potrebno je uključiti tematiku »zelene gradnje« u stručne ispite za obavljanje poslova prostornog uređenja i graditeljstva i uključivanje tematike sprječavanja nastanka otpada u Rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš, koje bi uz već predložene mjere zaštite okoliša za sprječavanje, ograničavanje ili ublažavanje negativnih utjecaja zahvata na okoliš, propisalo i mjere za sprječavanja nastanka otpada prilikom gradnje i kasnije, tijekom korištenja građevine za koju se proveo postupak procjene utjecaja na okoliš.

Zajedno s mjerama predloženim za sprječavanje komunalnog otpada, a osobito mjerama koje se odnose na poticanje Zelene javne nabave, ova mjera usmjerena specifično na građevni otpad pridonijeti će unaprjeđenju cjelokupnog sustava gospodarenja građevnim otpadom.

 

Poveznica s mjerom iz Dodatka IV. Direktive 2008/98/EZ

Pružanje informacija o tehnikama sprječavanja nastanka otpada s ciljem jednostavnije primjene najboljih dostupnih tehnika u industriji (5.)

Specifični cilj(evi):

Sprječavanje nastanka građevnog otpada

 

 

Mjera se nastavlja u 2022. godini i u sljedećem planskom razdoblju.

13.4.3 Mjere koje mogu utjecati na fazu potrošnje i korištenja

Mjera 4: Unaprjeđenje sustava za sprječavanje nastanka otpada te informiranje i razmjena dobre prakse

S ciljem sprječavanja nastanka komunalnog otpada te EE otpada, otpadnog papira i kartona, građevnog otpada i dr. ova mjera uključuje provedbu nacionalne kampanje na temu sprječavanja nastanka otpada kako bi se podigla svijest građana i utjecalo na promjenu ponašanja i navika te unaprjeđenje web-portala za sprječavanje nastanka otpada.

Mjera se nastavlja u 2022. godini i u sljedećem planskom razdoblju.

Mjera 5. Poticanje smanjenja potrošnje plastičnih vrećica za nošenje

Sprječavanje nastanka otpadnih plastičnih vrećica u RH trenutno se provodi kroz mjere smanjenja potrošnje plastičnih vrećica za nošenje koje su propisane Pravilnikom o ambalaži i otpadnoj ambalaži, a koje su u skladu s odredbama Direktive(EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje.

Prema odredbama ovog Pravilnika smanjenje potrošnje plastičnih vrećica u RH propisano je na način da su prodavatelji od 1. siječnja 2019. godine obvezni sve lagane plastične vrećice za nošenje (plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona) naplatiti potrošaču na prodajnom mjestu robe ili proizvoda dok su na svim mjestima na kojima besplatno daju vrlo lagane plastične vrećice za nošenje (plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona i koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane) obvezni istaknuti vidljivu obavijest potrošačima o štedljivom i racionalnom korištenju ovih vrećica oznakom sadržaja »VREĆICE KORISTITE ŠTEDLJIVO«. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost dužan je provoditi kampanje za informiranje javnosti i podizanje svijesti potrošača o negativnom utjecaju prekomjerne potrošnje plastičnih vrećica za nošenje na okoliš.

Uzimajući u obzir da spomenute mjere od uvođenja do danas nisu ostvarile zadovoljavajuće rezultate u pogledu smanjenja potrošnje plastičnih vrećica za nošenje, odnosno sprječavanja nastanka otpadnih plastičnih vrećica, Zakonom o gospodarenju otpadom od 23. srpnja 2021. godine kao dodatna mjera propisana je zabrana stavljanja na tržište u RH laganih plastičnih vrećica za nošenje, koja se počinje primjenjivati od 1. siječnja 2022. godine. Smanjenje potrošnje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje, čije korištenje je i nadalje dozvoljeno, planira se dodatno urediti novim Pravilnikom o ambalaži i otpadnoj ambalaži.

 

Poveznica s mjerom iz Dodatka IV. Direktive 2008/98/EZ

Ekonomski instrumenti kao što su inicijative za odgovornije ponašanje potrošača prema okolišu u smislu kupnje proizvoda sa što manje ambalaže ili uvođenje obveze plaćanja ambalaže za potrošače za inače besplatni ambalažni artikl ili element. (11)

Organizacija kampanja podizanja svijesti i pružanje informacija usmjereno na širu javnost ili određenu kategoriju potrošača (12.)

Specifični cilj(evi):

Sprječavanje nastanka komunalnog otpada

 

 

Mjera se nastavlja u 2022. godini i u sljedećem planskom razdoblju.

Mjera 6. Promicanje kućnog kompostiranja

Kako bi se spriječilo odlaganje biootpada na odlagališta otpada i doprinijelo ostvarenju zadanih ciljeva gospodarenja otpadom potrebno je potaknuti građane na kompostiranje unutar vlastitih domova. Cilj ove mjere je postići da kućanstva odvajaju biootpad od ostalog kućnog (komunalnog) otpada odlaganjem u posebne spremnike za odlaganje biootpada, te da kroz kompostiranje u vlastitim komposterima, dobiju potpuno besplatno organsko gnojivo čime će ostvariti uštedu na kupovini umjetnog gnojiva ili zemlje za cvijeće.

Kako bi se jedinice lokalne samouprave uključile u aktivno poticanje lokalne javnosti na kompostiranje u vlastitim kućanstvima, potrebno je organizirati edukativne radionice za jedinice lokalne samouprave, čiji se program može temeljiti na edukaciji o načinu organiziranja i provođenja kvalitetnih kampanja na temu sprječavanja nastanka biootpada uključujući i edukaciju na temu važnosti kompostiranja i primjene kompostera.

Dodatno, moguće je potaknuti kućno kompostiranje kroz sufinanciranje nabavke kućnih kompostera.

 

Poveznica s mjerom iz Dodatka IV. Direktive 2008/98/EZ

Organizacija kampanja podizanja svijesti i pružanje informacija usmjereno na širu javnost ili određenu kategoriju potrošača (12.)

Specifični cilj(evi):

Sprječavanje nastanka biootpada

 

 

Mjera se nastavlja u 2022. godini i u sljedećem planskom razdoblju.

Mjera 7: Poticanje Zelene javne nabave

Uključivanjem okolišnih kriterija i uspostavljanjem vlastitih politika javne nabave, te određivanjem novih specifikacija za robu i proizvode koji favoriziraju trajnost, mogućnost višekratne uporabe, manje ambalaže ili sniženu razinu toksičnosti, javni sektor može usmjeriti svoju potrošačku moć na smanjenje nastanka, a samim time i odlaganja otpada.

Uz zamjenu konvencionalnih roba, usluga i radova onima alternativnima koji imaju manje negativan utjecaj na okoliš, u postupcima javnih i korporativnih nabava dodatno treba definirati kriterije nadmetanja na način da isti pozitivno vrednuju i nagrađuju »zelene« alternative.

Potrebno je dodatno izgraditi kapacitete unutar tijela javne vlasti za provedbu zelene javne nabave za nabavu energetski učinkovitih i ekološko prihvatljivih proizvoda, radova i usluga, te ojačati kapacitete kod pružatelja edukacijskih programa kako bi se omogućila integracija kriterija zelene javne nabave u redovite programe osposobljavanja.

To se će se postići izradom smjernica za uspostavu okolišnih kriterija u dokumentaciji za nadmetanje, te drugih praktičnih savjeta o »zelenoj« ili održivoj nabavi, a na temelju odgovarajućih pokazatelja. Dodatno, moguće je uspostaviti bazu podataka »zelenih« proizvoda koji zadovoljavaju okolišne kriterije i poveznica na njihove dobavljače, kako bi se nabavljačima olakšalo definiranje okolišnih kriterija, te posljedično nabavu roba, usluga i radova koji dugoročno uzrokuju smanjenje nastanka otpada.

 

Poveznica s mjerom iz Dodatka IV. Direktive 2008/98/EZ

Integracija kriterija zaštite okoliša i sprječavanja nastanka otpada u postupcima javnih i korporativnih nabava (15.)

Specifični cilj(evi):

Sprječavanje nastanka komunalnog otpada, EE otpada i otpadnog papira i kartona, sprječavanje nastanka građevnog otpada

 

 

Mjera se nastavlja u 2022. godini i u sljedećem planskom razdoblju.

Mjera 8: Poticanje razmjene i ponovne uporabe isluženih proizvoda

Nacionalni zakonodavni okvir je prilagođen za uspostavu centara za ponovnu uporabu i popravke, što omogućava uspostavucentara za ponovnu uporabu i popravke koji služe za prikupljanje, razvrstavanje i/ili popravak rabljenih proizvoda, te povezivanje s dobrotvornim ustanovama koje bi te proizvode mogle ponovno upotrijebiti.

Nadalje, u tom kontekstu planira se primjena eko-modulacije u određivanju naknada koje proizvođači proizvoda koji su obuhvaćeni sustavima proširene odgovornosti proizvođača trenutno plaćaju u postojećim EPR sustavima, uzimajući u obzir trajnost, popravljivost, ponovnu uporabljivost, mogućnost recikliranja ili prisutnost i količinu opasnih tvari u proizvodima te životni ciklus proizvoda. Također se planira pojačana suradnja sa svim gospodarskim subjektima u lancu proizvodnje i prodaje proizvoda, a kako bi se unaprijedili postojeći EPR sustavi te dodatno ojačala predaja rabljenih proizvoda u postojeće sustave, s ciljem ponovne uporabe, odnosno učinkovite oporabe i/ili recikliranja istih.

 

Poveznica s mjerom iz Dodatka IV. Direktive 2008/98/EZ

Promicanje ponovne uporabe i/ili popravka odgovarajućih isluženih proizvoda ili njihovih komponenata, posebice kroz obrazovne, gospodarske, logističke i druge mjere (16.)

Specifični cilj(evi):

Sprječavanje nastanka komunalnog i EE otpada

 

 

Mjera se nastavlja u 2022. godini i u sljedećem planskom razdoblju.

13.5 MJERE ZA PROVEDBU PLANA SPRJEČAVANJA NASTANKA OTPADA U 2022. GODINI

Postizanje ciljeva definiranih izmjenama Plana sprječavanja nastanka otpada planirano je provedbom sljedećih mjera i aktivnosti u 2022. godini, a koje će se nastaviti i u sljedećem planskom razdoblju.

 

Br.

Mjera

Cilj

Aktivnost/program/projekt

Nositelj

Sunositelj

Mogući izvori financiranja

Pokazatelj ostvarenje

Rok provedbe

Naziv

Mjerna jedinica

Ciljana vrijednost

PSNO 1.

Poticanje ponovnog korištenja materijala od

rušenja

Sprječavanje nastanka građevnog otpada

1.1. Uvođenje poticajne naknade za ponovno korištenje materijala od rušenja

MINGOR

MGPUDI

Uvedena poticajna naknada

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

PSNO 2.

Unaprjeđenje sustava prikupljanja i obrade podataka o otpadu od hrane

Sprječavanje nastanka biootpada

3.1. Priprema i provedba projekata unaprjeđenja sustava prikupljanja i obrade podataka o otpadu od

hrane

MINGOR

MINGOR/FZOEU/EU

Funkcionalni sustav prikupljanja i obrade podataka o otpadu od hrane

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

PSNO 3.

Promicanje održive gradnje

Sprječavanje nastanka građevnog otpada

4.1. Razmjena znanja o zelenoj i održivoj gradnji

MINGOR

MGPUDI/JLS/J (R) PS

MINGOR/FZOEU/MGPUDI/JLS/J (R) PS

Provedena događanja posvećena razmjeni

znanja o zelenoj i održivoj gradnji

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

PSNO 4.

Unaprjeđenje sustava za sprječavanje nastanka otpada te informiranje i razmjena dobre prakse

Sprječavanje nastanka komunalnog otpada, EE otpada i otpadnog papira i kartona, sprječavanje nastanka građevnog otpada

6.1. Provedba nacionalne kampanje na temu sprječavanja nastanka otpada (veza: Mjera 5.2. PGO 2017 – 2022-a RH)

MINGOR

FZOEU

MINGOR/FZOEU/EU

Provedena nacionalna kampanje na temu

sprječavanja nastanka otpada

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

6.2. Unaprjeđenje web portala

MINGOR

MINGOR

Unaprijeđeni web portal za sprječavanje nastanka otpada

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

PSNO 5.

Poticanje smanjenja potrošnje

plastičnih vrećica za nošenje

Sprječavanje nastanka komunalnog otpada

7.1. Unaprjeđenje sustava smanjenja potrošnje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje

MINGOR

FZOEU

MINGOR/FZOEU

Smanjena količina vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje stavljenih na tržište u odnosu na prethodnu godinu

%

2

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

PSNO 6.

Promicanje kućnog kompostiranja

Sprječavanje nastanka biootpada

Mjera 1.1.3. PGO 2017 – 2022 RH

 

 

 

 

 

 

 

PSNO 7.

Poticanje Zelene javne nabave

Sprječavanje nastanka komunalnog otpada, EE otpada i otpadnog papira i kartona, sprječavanje nastanka građevnog otpada

9.1. Promocija Zelene javne nabave putem nacionalne mrežne stranice za Zelenu javnu nabavu

MINGOR

MINGOR

Funkcionalna mrežna stranica za Zelenu javnu nabavu

broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

9.2. Izobrazba o Zelenoj javnoj nabavi

MINGOR

MINGOR

Provedena izobrazba o Zelenoj javnoj nabavi

Broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

9.3. Uspostava baze primjera dobre prakse

MINGOR

MINGOR

Funkcionalna baza primjera dobre prakse

Broj

1

2022.

Nastavlja se u sljedećem planskom razdoblju

PSNO 8.

Poticanje razmjene i ponovne uporabe isluženih proizvoda

Sprječavanje nastanka komunalnog i EE otpada

Mjera 1.1.2. PGO 2017 – 2022 RH

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SAŽETAK

Prijelaz na kružno gospodarstvo na europskoj razini je utemeljen na dva akcijska plana za kružno gospodarstvo, Europskom zelenom planu i Akcijskom planu za čistiju i konkurentniju Europu (2020.).

Jedna od mjera uvedenih prvim Akcijskim planom za cirkularno gospodarstvo bila je revizija postojećeg zakonodavstva EU o otpadu s ciljem jačanja sprječavanja nastanka otpada, posebice prevencije hrane i morskog otpada; jačanje proširene odgovornosti proizvođača; poticanje recikliranja i ponovne uporabe (osobito komunalnog i ambalažnog otpada); te postupno ukidanje odlaganja otpada.

Revizija zakonodavstva o otpadu rezultirala je usvajanjem četiri nove Direktive o otpadu, poznate kao »paket otpada«. Ovim je direktivama izmijenjeno šest postojećih direktiva o otpadu, a kao dio Europske strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu i donesena je Direktiva o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Nacionalno zakonodavstvo je usklađeno s navedenim direktivama kroz Zakon o gospodarenju otpadom (»Narodne novine«, broj 84/2021).

Radi usklađenja sa spomenutim zahtjevima EU-a u pogledu sadržaja i novih mjera zakonodavstva o otpadu, potrebno je izmijeniti Plan gospodarenja otpadom RH 2017. – 2022. Osim uključivanja načela kružnog gospodarstva u gospodarenje otpadom, izmjene su važne i u kontekstu programiranja i planiranja korištenja sredstava EU-a za sljedeće programsko razdoblje, 2021. – 2027. jer su izmjene postojećeg Plana uvjet za korištenje sredstava EU.

Slijedom navedenoga, ove izmjene Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. – 2022. godine donose se samo za 2022. godinu kao zadnju godinu u ovom planskom razdoblju radi usklađenja s novim ciljevima i politikama u gospodarenju otpadom, dok će novi Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za sljedeće plansko razdoblje 2023. – 2029. godine biti u potpunosti utemeljen na ciljevima do 2035. godine.

U izmjenama Plana je procijenjena učinkovitost ciljeva i njihovo usklađenje s EU ciljevima, napredak implementacije i usklađenost mjera i aktivnosti definiranih u Planu sa zakonodavstvom EU o otpadu.

Na temelju rezultata ocjene napretka provedbe i ocjene korisnosti i usklađenosti mjera/aktivnosti/projekata sa zahtjevima zakonodavstva EU -a, u izmjenama Plana su dani prijedlozi za 2022. godinu, ali i naznake za mjere i aktivnosti koje se trebaju nastaviti u sljedećem planskom razdoblju.

Izmjene u odnosu na PGO 2017 – 2022.:

− Postojeće stanje gospodarenja otpadom u RH je ažurirano s podacima od 2016. do 2020.

− »Crne točke« odnosno lokacije onečišćene opasnim otpadom su dopunjene s novom lokacijom odlagališta kamenog agregata (»crno brdo«) u Biljanima Donjim

− Dodan je popis aktualnih ciljeva iz EU direktiva po vrstama otpada

− Nacionalni ciljevi su u manjoj mjeri izmijenjeni radi usklađenja s EU ciljevima. Tako je cilj za odvojeno prikupiti 60 % mase proizvedenog komunalnog otpada (prvenstveno papir, staklo, plastika, metal, biootpad i dr.)« izmijenjen u minimalna oporaba recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu 52 %

− Iz ciljeva su brisani oni koji su regulirani u nekom drugom području te nema potrebe da budu cilj u području gospodarenja otpadom, Konkretno, izbačen je cilj koji se odnosi na uspostavljanje sustava gospodarenja otpadnim muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, zbog toga jer je Akcijski plan za korištenje mulja iz UPOV-a u izradi, te se sustav dalje razvija u okviru vodnih usluga, a otpadni mulj je vrsta otpada koja podliježe općim uvjetima gospodarenja otpadom. Zatim je izbačen cilj za uspostavljanjem sustava gospodarenja morskim otpadom zbog toga jer je morski otpad obuhvaćen u okviru morskog okoliša i strateških i planskih dokumenata iz tog područja te cilj za uspostavljanjem sustava gospodarenja otpadnim brodovima, podrtinama i potonulim stvarima na morskom dnu zbog toga jer je ovo područje regulirano propisima iz pomorstva i u nadležnosti je Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Brisan je i cilj za unaprjeđenje upravnih postupaka u gospodarenju otpadom zbog toga jer je proveden.

− U posebne kategorije otpada dodani su jednokratni plastični proizvodi, filtri od cigareta i ribolovni alati koji sadrže plastiku

− U biootpadu je posebno izdvojen otpad od hrane i dodano je objašnjenje da je otpad od hrane reguliran Planom sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede

− U kriterijima za određivanje lokacija novih građevina za gospodarenje otpadom izbačena je podjela na državni, regionalni i lokalni značaj, a radi usklađenja sa Zakonom o gospodarenju otpadom prema kojem se lokacije određuju prostorno-planskom dokumentacijom sukladno propisu iz područja prostornog planiranja

− U poglavlju ekonomskih instrumenata ažurirani je popis naknada je s podacima za svaku od naknada

− Mjera su usklađene s naprijed navedenim:

− ostale su mjere uspostave centara za ponovnu uporabu, kućno kompostiranje, nabava opreme i vozila za odvojeno sakupljanje otpada i biootpada, izgradnja reciklažnih dvorišta, izgradnja postrojenja za sortiranje i recikliranje otpada i biološku obradu otpada, uvođenje naknade za odlaganje otpada, izgradnja centara za gospodarenje otpadom, izrada akcijskog plana za građevni otpadom, izgradnja postrojenja za obradu građevnog otpada, analize i unaprjeđenje sustava otpadne ambalaže i ostalih posebnih kategorija otpada te medicinskog otpada, analiza postojećih i potrebnih kapaciteta za obradu opasnog otpada, sanacija odlagališta, divljih odlagališta i lokacija »crnih točaka« uz određivanje novih lokacija »crnih točaka«, provedba izobrazno-obrazovnih aktivnosti o gospodarenju otpadom u okviru kružnog gospodarstva, izrada novih aplikacija i unaprjeđenje postojećih za praćenje gospodarenja otpadom te izobrazba inspektora zaštite okoliša i komunalnih redara

− dodane su nove mjere određivanja nacionalnog sastava komunalnog otpada, analiza potrebnog broja i kapaciteta ploha za odlaganje otpadnog azbesta, revidirati Plan zatvaranja odlagališta, osnivanje Odbora za kružno gospodarstvo i uspostavljanje platforme za kružno gospodarstvo, au mjere za posebne kategorije otpada dodano je uspostavljanje sustava gospodarenja jednokratnim plastičnim proizvodima, filtrima od cigareta i ribolovnim alatom koji sadrži plastiku

− kod CGO-a, Bjelovarsko-bilogorska županija je ostala u obuhvatu CGO Piškornica, a Virovitičko-podravska županija je sada pripojena u obuhvat CGO Šagulje.

− brisane su mjere koje su se odnosile na mulj, morski otpad, podrtine brodova i potopljene stvari je su obuhvaćene u područjima vodnog gospdoarstva morskog okoliša i pomorstva te one koje su provedene,one koje se odnose na donošenje propisa i koje su propisane zakonom.

Plan sprječavanja nastanka otpada je izmijenjen na način da su ažurirani podaci na temelju Zelenog plana, ciljevi su ostali isti, ali su mjere usklađene s novim smjerovima i obvezama:

− ostale su mjere uvođenja poticajne naknade za ponovno korištenje materijala od rušenja, promicanje održive gradnje, izobrazno-informativne kampanje za sprječavanje nastanka otpada, poticanje sprječavanja potrošnje vrlo laganih plastičnih vrećica, promicanje kućnog kompostiranja, poticanje razmjene i ponovne uporabe isluženih proizvoda te poticanje Zelene javne nabave.

− brisane su mjere koje su provedene: osnivanje burze otpada, donošenje propisa o laganim plastičnim vrećicama i promicanje Eko oznake jer je ona vezana uz proizvode, a ne otpad, one koje se neće provesti npr. donošenje akcijskog plana za Zelenu javnu nabavu te mjere za sprječavanje otpada od hrane i promoviranje doniranja hrane jer su one u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede.

 

 

 

Copyright © Ante Borić