Baza je ažurirana 17.04.2024.
zaključno sa NN 43/24
NN 90/2021 (13.8.2021.), Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Hrvatski jezik za srednje umjetničke škole na razini 4.2. u Republici Hrvatskoj
Ministarstvo znanosti i obrazovanja
1644
Na temelju članka 27. stavka 9. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (»Narodne novine«, broj: 87/08, 86/09, 92/10, 105/10 – ispravak, 90/11, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19 i 64/20), ministar znanosti i obrazovanja donosi
ODLUKU
O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET HRVATSKI JEZIK ZA SREDNJE UMJETNIČKE ŠKOLE NA RAZINI 4.2. U REPUBLICI HRVATSKOJ
I.
Ovom Odlukom donosi se kurikulum za nastavni predmet Hrvatski jezik za srednje umjetničke škole na razini 4.2. u Republici Hrvatskoj.
II.
Sastavni dio ove Odluke je kurikulum nastavnog predmeta Hrvatski jezik.
III.
Početkom primjene ove Odluke stavlja se izvan snage:
– nastavni program koji se odnosi na nastavni predmet Hrvatski jezik, a koji je dio Nastavnog plana i programa za srednju glazbenu školu donesenog Odlukom (klasa: 602-03/07-05/00052, urbroj: 533-09-08-0013) od 16. srpnja 2008.
IV.
Ova Odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od školske godine 2021./2022.
Klasa: 602-03/21-09/00404
Urbroj: 533-09-21-0001
Zagreb, 29. srpnja 2021.
Ministar prof. dr. sc. Radovan Fuchs, v. r.
KURIKULUM NASTAVNOG PREDMETA HRVATSKI JEZIK ZA SREDNJE UMJETNIČKE ŠKOLE NA RAZINI 4.2.
A. SVRHA I OPIS
Uvod
Kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik jedinstven je dokument kojim su povezane sve razine odgojno-obrazovnoga procesa u kojima se uči i poučava hrvatski jezik: osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje, tj. gimnazijsko, strukovno i umjetničko obrazovanje. Svi dokumenti kurikuluma čine jedinstvenu cjelinu, stoga se i čitaju u kontekstu međusobne povezanosti i uvjetovanosti.
U opisu predmeta istaknuta je svrha učenja i poučavanja predmeta, navode se znanstvene i stručne smjernice te načela na kojima se temelje pristupi i sustavi učenja i poučavanja predmeta.
Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja predmeta predstavljaju opća, najšire određena očekivanja o tome što će učenici znati i moći učiniti kao rezultat učenja i poučavanja predmeta Hrvatski jezik.
Tri međusobno povezana predmetna područja u organizaciji kurikuluma predmeta Hrvatski jezik čine strukturu koja izravno određuje dio kurikuluma predmeta u kojem se iskazuju odgojno-obrazovni ishodi. Odgojno-obrazovni ishodi predstavljaju jasne i nedvosmislene iskaze očekivanja od učenika u pojedinoj godini učenja i poučavanja predmeta, a proizlaze iz odgojno-obrazovnih ciljeva učenja i poučavanja predmeta Hrvatski jezik. Određeni su kao znanja, vještine, stavovi i vrijednosti te se razvijaju od prvoga razreda osnovne škole do završnoga razreda srednje škole.
Kurikulum predmeta Hrvatski jezik povezan je i s drugim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i ostalim nastavnim predmetima.
U dijelu o učenju i poučavanju predmeta navode se okvirne smjernice o načinima organizacije učenja i poučavanja predmeta, a u dijelu o vrednovanju odgojno-obrazovnih ishoda navode se osnovni pristupi vrednovanju.
Učenicima se na svim razinama i oblicima školovanja omogućuje razvoj i stjecanje komunikacijske jezične kompetencije, jezičnih znanja i višestruke pismenosti nužne za nastavak školovanja, život i rad, razumijevanje književnosti kao umjetnosti riječi i kao temelja nacionalnog identiteta.
Opis nastavnoga predmeta Hrvatski jezik
Hrvatski jezik službeni je jezik u Republici Hrvatskoj i jezik na kojemu se obrazuju svi učenici. U hrvatskim se školama hrvatski jezik poučava kao materinski ili kao jezik društvene sredine. Osposobljenost za komunikaciju i izražavanje na hrvatskome standardnom jeziku učenicima je polazište za učenje svih drugih nastavnih predmeta, stoga se predmet Hrvatski jezik poučava na svim odgojno-obrazovnim razinama. Učeći hrvatski jezik, učenici ovladavaju komunikacijskom jezičnom kompetencijom povezujući organski idiom i hrvatski standardni jezik te stječu osnove čitalačke, medijske, informacijske i međukulturne pismenosti, što je preduvjet osobnomu razvoju, uspješnom školovanju, cjeloživotnom učenju te kritičkomu odnosu prema nizu pojava u društvenome i poslovnom životu.
Svrha je učenja i poučavanja nastavnoga predmeta Hrvatski jezik osposobljavanje učenika za jasno, točno i prikladno sporazumijevanje hrvatskim standardnim jezikom, usvajanje znanja o jeziku kao sustavu, slobodno izražavanje misli, osjećaja i stavova te spoznavanje vlastitoga, narodnog i nacionalnog jezično-kulturnog identiteta. Učenicima se omogućuje primanje, razumijevanje, vrednovanje i stvaranje različitih govornih i pisanih tekstova primjenom komunikacijskih strategija. Učeniku je jezik najčešće sredstvo samospoznaje i spoznaje svijeta koji ga okružuje, a vještine slušanja, govorenja, čitanja, pisanja i njihova međudjelovanja pridonose njegovoj osobnoj dobrobiti i omogućuju mu djelovanje u osobnim, društvenim, kulturnim i poslovnim prigodama.
Učenici razvijaju stav o nužnosti uporabe hrvatskoga standardnog jezika i pravila kulturne komunikacije. Osvještavaju i potrebu očuvanja hrvatskih dijalekata i govora te se stvaralački izražavaju na mjesnim govorima. Učenicima se omogućuje razumijevanje i prihvaćanje međukulturnih razlika te uočavanje i prevladavanje kulturnih i jezičnih stereotipa i predrasuda pri čemu poštuju i uvažavaju jezike drugih naroda. Istražujući i pretražujući, zauzimaju kritički odnos prema prikupljenim informacijama iz različitih medija i uvježbavaju procijeniti i vrednovati njihove svrhe i namjene te ih stvaralački preoblikuju primjenom različitih strategija slušanja, govorenja, čitanja i pisanja.
Učenici upoznaju književnost kao stvaralačku jezičnu djelatnost koja omogućuje osobitu vrstu spoznaje i zadovoljstva. Čitanje i upoznavanje književnosti hrvatskoga naroda, kulturnoga i civilizacijskoga kruga, učenicima omogućuje stjecanje književnoga znanja, književne kulture i kulturnoga identiteta, a čitanje književnih tekstova svjetske književnosti razvijanje kulturne kompetencije i međukulturnoga razumijevanja. Učenike se također potiče na literarno i estetsko čitanje književnih tekstova da bi se razvili u cjeloživotne čitatelje i ljubitelje umjetnosti riječi. Osobita je vrijednost učenja i poučavanja književnosti i stvaralaštva razvijanje mašte i estetskih mjerila vrednovanja te doživljavanje književnosti kao izvora znanja, iskustva i vrijednosti čovječanstva.
Kurikulumom se potiče usvajanje znanja o jeziku kao sustavu, razvijanje jezičnih djelatnosti slušanja, govorenja, čitanja i pisanja te njihova ovladavanja koja se ostvaruju jezičnim primanjem, jezičnom proizvodnjom i jezičnim međudjelovanjem, i to različitim oblicima i vrstama teksta.
Kurikulum uvažava kognitivne i jezične faze razvoja učenika te potiče cjelovito ostvarivanje njihovih potencijala pri čemu je ključan doživljaj radosti i uspjeha u učenju o hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi.
Važna su načela na kojima počiva kurikulum: načelo komunikacijske i estetske funkcionalnosti, načelo teksta, načelo cjelokupnosti komunikacijske jezične prakse, načelo standardnoga jezika i zavičajnosti, načelo razlikovanja i povezivanja jezičnih razina, načelo stvaralaštva u jeziku i putem jezika te opća načela postupnosti, primjerenosti, zanimljivosti i unutarpredmetne povezanosti i uravnoteženosti. Tim se načelima u svim sastavnicama predmeta potiče razvoj integriteta, jezičnoga i kulturnoga identiteta, osjećaj domoljublja, nacionalne pripadnosti i pripadnosti višekulturnoj i višejezičnoj zajednici europskih naroda.
Kurikulum načelom didaktičkoga prijenosa poštuje spoznaje temeljnih znanosti predmeta, jezikoslovlja i znanosti o književnosti, kao i njima srodnih obrazovnih i komunikacijskih znanosti. Stavljajući učenika u svoje središte, potiče ga da stečene spoznaje primjenjuje u svakodnevnome životu i međudjelovanju s drugim pojedincima, zajednicom i kulturom u cijelosti.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA
Učenik:
− ovladava temeljnim jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem, jezičnim znanjem i znanjem o hrvatskome jeziku kao sustavu
− stvara pisane i govorne tekstove različitih sadržaja, struktura, namjena i stilova te razvija aktivan rječnik; stječe naviku i potrebu za čitanjem i pisanjem različitih neprekinutih, isprekidanih, mješovitih i višestrukih tekstova u osobne i javne svrhe
− čita i interpretira reprezentativne tekstove hrvatske i svjetske književnosti na temelju osobnoga čitateljskog iskustva i znanja o književnosti te razvija kritičko mišljenje i literarni ukus
− otkriva različite načine čitanja razvijajući iskustva čitanja koja oblikuju i preoblikuju osobna iskustva te otvaraju nove perspektive, potiču razvoj literarnoga ukusa, mašte i refleksiju o svijetu, sebi i drugima
− pronalazi u različitim izvorima sadržaje i informacije o kojima kritički promišlja, procjenjuje njihovu pouzdanost i korisnost, prepoznaje kontekst i namjeru autora te funkcionalno primjenjuje višestruku pismenost, samostalno rješava probleme i donosi odluke
− razvija vlastiti jezično-kulturni identitet komunikacijom na jednom ili više djelatnih jezičnih idioma hrvatskoga jezika, poštuje različite jezične i kulturne zajednice i njihove vrijednosti, jača nacionalni identitet i pripadnost narodu i državi upoznavanjem i njegovanjem kulturno-povijesne baštine te izgrađuje vlastiti svjetonazor i njeguje moralne i estetske vrijednosti.
C. STRUKTURA – PODRUČJA PREDMETNOGA KURIKULUMA
Predmet Hrvatski jezik organiziran je u tri međusobna povezana predmetna područja: hrvatski jezik i komunikacija, književnost i stvaralaštvo, kultura i mediji.
Pismenost se u ovome dokumentu određuje kao sposobnost razumijevanja, tumačenja i vrednovanja tekstova različitih sadržaja i struktura, a tekstom se smatra svaki cjeloviti jezični i multimedijski izričaj. U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj rječnika.
Predmetno područje hrvatski jezik i komunikacija temelji se na učenju i poučavanju jezičnim znanjima te na ovladavanju jezikom kao sustavom s uporabnoga stajališta. Jezik se razmatra u kontekstu. U komunikacijskim situacijama učenik primjenjuje različite strategije slušanja, govorenja, čitanja i pisanja radi izražavanja i prenošenja informacija, ideja, stavova i vrijednosti te upoznaje komunikacijski bonton. Stjecanje jezičnih znanja, znanja o jeziku i ovladavanje jezičnim djelatnostima proces je koji uključuje razvoj mišljenja, intelektualnu i emocionalnu angažiranost, socijalni razvoj te motiviranost i potrebu za svrhovitom komunikacijom. Svijest o jeziku i znanje o jeziku u funkciji su razvoja i ovladavanja komunikacijskom jezičnom kompetencijom.
Predmetno područje književnost i stvaralaštvo utemeljeno je na čitanju i recepciji književnoga teksta koji je iskaz umjetničkoga, jezičnog, spoznajnog i osobnog poimanja svijeta i stvarnosti.
Književni se tekst čita i uspoređuje s drugim tekstovima radi osobnih i obrazovnih razloga, sinkronijski i dijakronijski. Čitanjem književnoga teksta potiče se osobni razvoj, razvoj estetskih kriterija, promišljanje o svijetu i sebi te razmjena stavova i mišljenja o pročitanom. Čitanjem se književni tekst stavlja u suodnos s drugim tekstovima, uspoređuje se te tako ostvaruje smisao i svrhu da poučava, zabavlja te potiče različite refleksije učenika. Osobito se naglašava poticanje čitanja iz užitka i potrebe, stjecanje čitateljskih navika i čitateljske kulture, stoga su vrlo važni sadržaji koji omogućuju učeniku slobodan izbor tekstova za čitanje. Učenike se potiče da se stvaralački izraze prema vlastitome interesu potaknuti različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta.
Čitanje književnih tekstova pridonosi stjecanju kulturnoga iskustva učenika te uspješnosti njegove socijalizacije dijeljenjem vlastitih iskustava i spoznavanjem iskustava drugih ljudi i drukčijih kultura.
Predmetno područje kultura i mediji odnosi se na istraživanje veza između tekstova i njihovih oblika, između kultura življenja i društvenih odnosa, međuodnosa autora i publike te visoke umjetnosti i popularne kulture. U središtu je učenikova istraživanja i stvaranja tekst koji, sinkronijski i dijakronijski, predstavlja vrijednosti i predrasude, sukobe i razlike, uvjerenja, znanja i društveno okružje te komunikacijska priroda kulture, koja je istodobno posrednik i posredovano, a mediji su primarni prijenosnici kulture.
Hrvatski jezik i komunikacija
Predmetno područje hrvatski jezik i komunikacija temelji se na ovladavanju uporabnim mogućnostima hrvatskoga jezika u jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja i međudjelovanja koje omogućuju stjecanje komunikacijske jezične kompetencije na hrvatskome standardnom jeziku.
Predmetno područje obuhvaća stjecanje:
− jezične, uporabne, strategijske i društvenojezične kompetencije
− vještina komunikacije i suradnje s drugima u različitim kontekstima, medijima i komunikacijskim situacijama
− komunikacijskih strategija radi razumijevanja i stvaranja teksta na temelju prije stečenoga znanja i učenja
− sposobnosti pomnoga čitanja obavijesnih i književnih tekstova, sposobnosti analize i interpretacije teksta te razumijevanja konteksta i značenjskih slojeva
− kompetencije stvaranja tekstova različitih vrsta i funkcionalnih stilova
− svijesti o sebi kao osobi koja izgrađuje, poštuje i izražava vlastiti (jezični) identitet te poštuje identitet drugih u okviru jezične i kulturno-jezične govorne zajednice.
Književnost i stvaralaštvo
Predmetno područje književnost i stvaralaštvo temelji se na razumijevanju književnosti kao umjetnosti riječi i osobite uporabe jezika. Književni je tekst umjetnička i društvena tvorevina koja ima osobnu, nacionalnu, kulturnu, društvenu i estetsku vrijednost. Kao stvaralačka jezična djelatnost, književnost je sastavni dio svakodnevnoga života.
Predmetno područje obuhvaća:
− razumijevanje, interpretaciju i vrednovanje književnoga teksta radi osobnoga razvoja, stjecanja i razvijanja znanja i stavova te vlastitoga stvaralaštva
− razumijevanje stvaralačke i umjetničke uloge jezika i njegova kulturnoga značenja
− stjecanje književnoteorijskih i književnopovijesnih znanja te uvida u reprezentativne tekstove hrvatske i svjetske književnosti radi razvoja stvaralačkoga i kritičkoga mišljenja o književnome tekstu te proširivanja vlastitoga iskustva čitanja
− povezivanje jezičnih djelatnosti, aktivne uporabe rječnika i stečenoga znanja radi dubokoga i asocijativnoga razumijevanja teksta
− potrebu za čitanjem književnih tekstova i pozitivan stav prema čitanju iz potrebe i užitka
− osobni i nacionalni identitet te razumijevanje općekulturnoga nasljeđa
− razvoj kreativne verbalne i neverbalne komunikacije
− stvaralačko izražavanje potaknuto različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta.
Kultura i mediji
Predmetno područje kultura i mediji temelji se na razumijevanju teksta u različitim društvenim, kulturnim i međukulturnim kontekstima. Predmetnim se područjem potiče razvoj znanja o sebi i drugima, uvažavanje različitih uvjerenja i vrijednosti te se omogućuje djelovanje u društvenoj zajednici.
Predmetno područje obuhvaća:
− kritički odnos prema medijskim porukama, razumijevanje utjecaja medija i njihovih poruka na društvo i pojedinca; stvaranje medijskih poruka i njihovo odgovorno odašiljanje
− razumijevanje kulture s gledišta svakodnevnoga života, s društvenoga gledišta, kulture u odnosu na popularnu kulturu i kulture u odnosu prema književnosti i ostalim umjetnostima te utjecaj kulture na oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta
− poticanje svjesnosti o jedinstvenosti i vrijednosti različitih mišljenja, stavova i ideja, društava i kultura radi uspješne komunikacije te razumijevanja drugih i drukčijih.
Predmetna područja u organizaciji predmetnoga kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik i jezične djelatnosti – grafički prikaz
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE OSTVARENOSTI PO RAZREDIMA I PREDMETNIM PODRUČJIMA
Odgojno-obrazovni ishodi proširuju se i produbljuju načelom vertikalno-spiralnoga slijeda od prvoga razreda osnovne škole do završnoga razreda srednje škole pa se pojedine sastavnice razrade ishoda podrazumijevaju kao ostvarene i ne ponavljaju se.
Sastavnice razrade ishoda proširuju se, produbljuju i razvijaju kompleksnijim sadržajima i aktivnostima, a učenicima se učenjem i poučavanjem omogućuje uvježbavanje i utvrđivanje znanja, automatizacija vještina i razvoj stavova i vrijednosti. Odgojno-obrazovne ishode čine tri sastavnice: odgojno-obrazovni ishod, razrada ishoda i razine ostvarenosti ishoda. Uz pojedine ishode oblikovana je preporuka koja sadržava upute za provedbu i ostvarivanje ishoda. U tekstu se kurikuluma nalazi opis razine »dobar« ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
U tablicama su ishodi označeni kratkom oznakom nastavnoga predmeta – HJ. Uz oznaku predmeta dodaje se oznaka SŠ koja se odnosi na razrede u srednjim školama. Nakon toga slijedi oznaka predmetnoga područja, primjerice A, brojčana oznaka razreda te na kraju redni broj ishoda unutar predmetnoga područja.
Srednja umjetnička škola Hrvatski jezik 1. razred – 140 sati godišnje
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.1.1. Učenik opisuje i pripovijeda u skladu sa svrhom i željenim učinkom na primatelja. |
– određuje temu, oblik, svrhu (javna i osobna) i namjenu govornoga teksta: informiranje, uvjeravanje i pregovaranje – razlikuje monološke i dijaloške vrste govornih tekstova s obilježjima opisnoga i pripovjednoga diskursa – prepoznaje različite izvore informacija za pripremu teksta i primjenjuje ih u oblikovanju teksta – odabire informacije u skladu sa svrhom i željenim učinkom na primatelja i provjerava njihovu važnost i točnost – objašnjava svojim riječima obilježja administrativnoga i publicističkoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – oblikuje natuknice, nacrt i logično strukturiran tekst prema obilježjima vrste teksta koji govori – govori i razgovara u skladu s govornom ulogom – razgovara prema obrascima razgovora u skupini: uvjeravanja i pregovaranja – samostalno primjenjuje pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika uvažavajući verbalne i neverbalne vrednote govorenoga jezika s obzirom na funkcionalni stil teksta |
– prema smjernicama govori u skladu s temom i oblikom govornoga teksta |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – pripovijedanje, opisivanje; jezična i strukturna obilježja opisa i pripovijedanja; natuknica, publicistički stil, administrativni stil. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik govori najmanje jedan monološki tekst i sudjeluje u najmanje jednom dijaloškom tekstu s obilježjima opisnoga i pripovjednoga diskursa: izvješće i intervju. Preporučeni su tekstovi: vijest, izvješće, opis, reportaža, putopis, životopis, intervju, razgovor o temi, tekst s poveznicama (hipertekst), autobiografija. |
||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.1.2. Učenik sluša u skladu s određenom svrhom opisne i pripovjedne tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika. |
– razlikuje govorne i razgovorne vrste tekstova s obilježjima opisnoga i pripovjednoga diskursa različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih izvora u skladu s određenom svrhom slušanja (javna, osobna) i namjeni (informiranje, uvjeravanje) – analizira strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta – opisuje jezična i govorna obilježja slušanoga teksta – objašnjava informacije i ideje i procjenjuje njihovu valjanost u skladu sa svrhom slušanja – vodi bilješke i postavlja pitanja radi razjašnjavanja i razumijevanja – oblikuje govoreni i/ili pisani tekst na temelju slušanja |
– opisuje osnovna obilježja i svrhu opisnih i pripovjednih tekstova te analizira informacije i ideje bitne za svrhu slušanja |
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik sluša najmanje dva opisna ili pripovjedna teksta prema odabiru nastavnika. Preporučeni su tekstovi: vijest, izvješće, opis, reportaža, putopis, životopis, intervju, razgovor o temi, tekst s poveznicama (hipertekst), autobiografija. |
||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.1.3. Učenik čita u skladu s određenom svrhom opisne i pripovjedne tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika. |
– razlikuje tekstove s obilježjima opisnoga i pripovjednoga diskursa različitih oblika i funkcionalnih stilova i iz različitih izvora u skladu s određenom svrhom čitanja (javna, osobna) i namjeni (informiranje, uvjeravanje, pregovaranje) – objašnjava strukturna obilježja teksta pripadajućega funkcionalnog stila i oblika – izdvaja informacije u skladu sa svrhom čitanja – razlikuje informacije po važnosti – određuje glavne ideje u tekstu – objašnjava osnovna i prenesena značenja |
– objašnjava osnovna obilježja i svrhu opisnih i pripovjednih tekstova te opisuje informacije i ideje |
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik čita najmanje dva opisna ili pripovjedna teksta prema odabiru nastavnika. Preporučeni su tekstovi s obilježjima opisnoga i pripovjednoga diskursa za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: vijest, izvješće, tehnički ili objektivni opis, reportaža, putopis, životopis, intervju, razgovor o temi, tekst s poveznicama (hipertekst), autobiografija. |
||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.1.4. Učenik piše tekstove opisnoga i pripovjednoga diskursa u kojima ostvaruje obilježja funkcionalnih stilova u skladu sa svrhom i željenim učinkom na primatelja. |
– planira pisanje tekstova s obilježjima opisnoga i pripovjednoga diskursa u skladu s određenom strukturom, oblikom te administrativnim i publicističkim funkcionalnim stilom – istražuje različite izvore informacija i primjenjuje ih pri oblikovanju teksta: prikuplja, razvrstava i povezuje informacije i ideje u skladu s temom i svrhom pisanja – služi se informacijama poštujući prava intelektualnoga vlasništva – razlikuje jezična i strukturna obilježja opisnoga i pripovjednoga diskursa – oprimjeruje obilježja administrativnoga i publicističkoga stila – oblikuje sadržajno i logički povezan tekst primjenjujući jezična i strukturna obilježja pripovjednoga i opisnoga diskursa – primjenjuje pravopisna i jezična pravila hrvatskoga standardnog jezika i obilježja funkcionalnoga stila teksta koji oblikuje |
– prema smjernicama piše vezani tekst pripovjednoga i opisnoga diskursa i ostvaruje obilježja funkcionalnoga stila u skladu sa svrhom teksta |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – pripovijedanje, opisivanje; jezična i strukturna obilježja opisa i pripovijedanja; natuknica; plan pisanja vezanoga teksta opisnoga i pripovjednoga diskursa; obilježja administrativnoga i publicističkoga stila – pravopisni sadržaji: pisanje vlastitih imena (osobnih i zemljopisnih), pisanje određenih i neodređenih pridjeva, pisanje brojeva, pisanje složenih glagolskih oblika. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik piše najmanje tri opisna ili pripovjedna teksta: vezani tekst pripovjednoga i opisnoga diskursa, putopis, životopis. Preporučeni su tekstovi: vijest, izvješće, opis, reportaža, putopis, životopis, intervju, autobiografija, vezani tekst pripovjednoga i opisnoga diskursa. Sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda A.1.1., A.1.2., A.1.3. i A.1.4. integracijski su povezani s nastavnim područjima književnost i stvaralaštvo i kultura i mediji i s ostalim ishodima nastavnoga područja hrvatski jezik i komunikacija. |
||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.1.5. Učenik analizira morfosintaktička obilježja riječi u rečenici i primjenjuje znanja pri oblikovanju teksta. |
– objašnjava rečenicu kao sintaktičku i komunikacijsku jedinicu – objašnjava riječ kao morfološku i sintaktičku jedinicu – raščlanjuje rečenicu na nezavisne i zavisne rečenične članove – određuje uloge i gramatičke veze među sastavnicama sintagme – opisuje sintaktičku službu i značenja promjenjivih i nepromjenjivih riječi u rečenici – razlikuje apsolutnu i relativnu uporabu glagolskih vremena i načina – objašnjava subjektno-predikatnu sročnost – primjenjuje morfosintaktička znanja o vrstama riječi pri oblikovanju teksta |
– razlikuje morfosintaktička obilježja promjenjivih i nepromjenjivih riječi |
| Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u umjetničkim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj i poslovnoj ili stručnoj komunikaciji vezanoj uz umjetnička područja. |
||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.1.6. Učenik analizira značenjske odnose među riječima pomoću rječnika. |
– opisuje strukturu jezičnoga znaka – razlikuje jednoznačnost od višeznačnosti i potkrepljuje ju primjerima – objašnjava uzroke i posljedice višeznačnosti te načine postanka – razlikuje osnovno i izvedeno te denotativno i konotativno značenje leksema u zadanome kontekstu – razlikuje osnovna i prenesena značenja: metaforu, metonimiju i oksimoron – tumači leksičko-semantičke odnose u zadanom kontekstu – opisuje strukturu rječničkoga članka – služi se rječnicima pri razvijanju vokabulara |
– opisuje značenjske odnose među riječima na temelju konteksta i opisuje vrste rječnika |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – jezični rječnici općega i ograničenoga leksičkog sloja – leksičko-semantički odnosi: sinonimija, homonimija, antonimija, hiperonimija i hiponimija u zadanom kontekstu. |
||
| Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u umjetničkim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj i poslovnoj ili stručnoj komunikaciji vezanoj za umjetnička područja. |
||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.1.7. Učenik objašnjava razliku između hrvatskoga jezika kao sustava govora i hrvatskoga standardnog jezika. |
– objašnjava odnos između jezika, govora i pisma – opisuje genetsku pripadnost hrvatskoga jezika jezičnoj porodici – navodi svojstva hrvatskoga standardnog jezika – navodi i opisuje vrste jezične norme hrvatskoga standardnog jezika – opisuje razliku između standardnoga jezika i supstandardnih idioma – razlikuje hrvatski kao materinski jezik, kao manjinski jezik i kao drugi jezik – prepoznaje hrvatski jezik i njegove govore kao dio narodnoga identiteta – prepoznaje hrvatski jezik kao dio nacionalnoga identiteta – poštuje norme standardnoga jezika u javnoj komunikaciji |
– razlikuje sastavnice svojega idiolekta koje pripadaju osobnoj i javnoj komunikaciji |
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Obilježja narječja i govora društvenih skupina svladavaju se prema načelu zavičajnosti i bliskosti (primjerenosti) te aktualnosti i preporučuje se povezati ih s medijskim tekstovima. |
||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ B.1.1. Učenik izražava svoj literarni doživljaj i objašnjava stav o književnom tekstu. |
– izražava svoj literarni doživljaj književnoga teksta – izdvaja pojedinosti koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje – izražava svoje mišljenje i stavove o književnome tekstu na temelju vlastitoga čitateljskog iskustva – potkrepljuje primjerima svoje mišljenje i stavove – objašnjava u čemu uživa dok čita |
|
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik čita najmanje jedan književni tekst prema vlastitome izboru i predstavlja ga. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Literarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom. |
||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ B.1.2. Učenik razlikuje i opisuje književni tekst prema temi i žanru na sadržajnoj i izraznoj razini i primjenjuje književnoteorijske pojmove. |
– opisuje temeljne književnoteorijske pojmove i polazišta bitna za razumijevanje književnosti kao umjetnosti te oblike i načine književnoga izražavanja – opisuje i razlikuje književne žanrove i vrste te njihova osnovna obilježja na oglednim primjerima – opisuje osobitosti hrvatske usmenoknjiževne baštine – analizira književni tekst na sadržajnoj i izraznoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove vezane uz prozne vrste, poetske vrste i dramske vrste |
– tumači tematska i žanrovska obilježja teksta primjenjujući pojmove vezane uz prozne, poetske i dramske vrste |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Obvezne su književne vrste: pripovijest, roman, tragedija, lirska poezija, lirsko-epska poezija; jednostavni oblici (izbor); mit. Obvezni su književni tekstovi za cjelovito čitanje: Sofoklo, Antigona, Francesco Petrarca, Kanconijer (10 pjesama), August Šenoa, Prijan Lovro, Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići, Vladimir Nazor, izbor iz poezije (10 pjesama) Učenik analizira prema temi i žanru pet obveznih književnih tekstova i pet odabranih književnih tekstova koji mogu biti tematski i/ili žanrovski povezani s obveznim književnim tekstovima. Preporučeni književnoteorijski pojmovi vezani uz: – prozne vrste: proza, roman, pripovijest, struktura proznog teksta: tema, pripovjedač, fabula, kompozicija, karakterizacija i tipologija likova, ideja i značenje; uokvirena kompozicija – poetske vrste: obilježja lirike, lirske vrste i oblici, struktura lirske pjesme – dramske vrste: drama i kazalište, tragedija i obilježja tragedije, struktura dramskog teksta: dramski sukob, dramska napetost, dramski lik, čin, prizor ili slika – usmeni književni oblici: narodna pjesma; narodne predaje, zagonetke, poslovice i vicevi |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenje i poučavanje o književnoteorijskim pojmovima povezuje se s književnim tekstovima. U analizi književnih djela primjenjuje se prethodno stečeno književnoteorijsko znanje, a novi književnoteorijski pojmovi uvode se prema vrsti i temi teksta koji se čita. Pojedine elemente književne strukture učenici uvježbavaju prepoznati na različitim cjelovitim tekstovima ili s njima povezanim ulomcima. Nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i poučavanje o pojedinim književnoteorijskim znanjima i vještinama njihova prepoznavanja i potiče se da prema svojoj profesionalnoj procjeni i prema kriterijima navedenim u poglavlju F. Učenje i poučavanje odabere suvremene književne tekstove za ostvarivanje odgojno-obrazovnog ishoda. |
||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ B.1.3. Učenik prepoznaje i opisuje književni tekst u književnopovijesnom, društvenom i kulturnom kontekstu. |
– imenuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni tekst – opisuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni tekst – uočava razlike i sličnosti u djelima nastalima u različitim povijesnim, društvenim i kulturnim kontekstima – prepoznaje obilježja stilske formacije i dominantne književne poetike u tragediji i ljubavnoj poeziji – potkrjepljuje primjerima obilježja književnopovijesnoga razdoblja u kojemu je tekst nastao |
– opisuje književnopovijesno razdoblje u kojemu je nastao književni tekst |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Književnopovijesna razdoblja: klasična književnost, srednjovjekovna književnost, predrenesansa i humanizam. Obvezni književni tekstovi za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sofoklo, Antigona, Francesco Petrarca, Kanconijer (10 pjesama). Nastavnik samostalno odabire ulomke tekstova za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda prema svojoj profesionalnoj procjeni. Prijedlog tekstova nalazi se u poglavlju F. Učenje i poučavanje. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Preporučuje se induktivni pristup učenju i poučavanju o književnoj povijesti i stilsko-poetičkim obilježjima teksta tipičnima za klasičnu književnost, srednjovjekovnu književnost, predrenesansu i humanizam. Učenik na osnovi pročitanoga teksta ovladava obilježjima književnopovijesnoga razdoblja i poetike svojstvenima zadanome tekstu i njemu pripadajućem kontekstu. Za polazište pri ovladavanju odgojno-obrazovnim ishodom predlaže se rad na suvremenim tekstovima od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih književnih razdoblja i poetika ili da polazište bude tekst iz starijega razdoblja, a da aktualizacija bude na suvremenome tekstu. |
||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ B.1.4. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut tekstom. |
– oblikuje radove služeći se različitim tehnikama, oblicima izražavanja i medijima – predstavlja svoj rad individualno ili timski |
|
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik priprema i oblikuje radove, potaknut tekstom ili umjetničkim djelom, u kojima do izražaja dolazi kreativnost, inovativnost, originalnost i stvaralačko mišljenje. Nastavnik potiče učenike na stvaralački način izražavanja. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom, u korelaciji s likovnom i glazbenom umjetnošću i/ili na temelju usvojenih znanja i vještina iz likovne i glazbene umjetnosti. Učenik svoje radove može prikupljati u učeničkoj mapi. Ostvarivanje ishoda vrednuje se formativno. Nastavnik cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju. |
||
| C. Kultura i mediji |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ C.1.1. Učenik prosuđuje utjecaj medijskih tekstova na svakodnevni život primatelja. |
– prepoznaje različita djelovanja medijskih tekstova u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima na svakodnevni život primatelja – prepoznaje izravno i neizravno navedene poruke u medijskome tekstu – analizira svrhu (osobnu, javnu) medijskoga teksta – interpretira medijsku poruku i zaključuje kome je ona namijenjena – istražuje na koje je jezične, vizualne, auditivne i audiovizualne načine oblikovan medijski tekst i koje su funkcije tih odabira – prosuđuje kako informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u medijskom tekstu utječu na svakodnevni život primatelja |
– objašnjava svrhu medijskoga teksta i prema smjernicama interpretira medijsku poruku i njezin utjecaj na svakodnevni život primatelja |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tiskani i elektronički obavijesni, znanstveno-popularni, znanstveni i stručni tekstovi; auditivni, vizualni i audiovizualni izvori. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Odgojno-obrazovni ishod ostvaruje se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika te u povezanosti s ishodima nastavnih područja hrvatski jezik i komunikacija i književnost i stvaralaštvo. |
||
| C. Kultura i mediji |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ C.1.2 Učenik analizira tekstove popularne i visoke kulture i njihov utjecaj na vlastiti kulturni identitet. |
– opisuje razliku između teksta popularne i visoke kulture na primjerima – razlikuje različite kulturne obrasce na odabranim tekstovima i njihov utjecaj na oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta – prepoznaje obilježja kozmopolitske kulture, šunda, trenda i kiča u tekstu i izražava svoj kritički stav prema njima – prosuđuje utjecaj teksta popularne kulture na razvoj vlastitoga kulturnog identiteta – posjećuje i komentira kulturno-umjetnički događaj u stvarnom i digitalnom okružju |
– opisuje elemente popularne i visoke kulture u tekstovima i povezuje njihov utjecaj na vlastiti kulturni identitet |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – preporučeni su tekstovi i višemedijski tekstovi: putopis, životopis, autobiografija, reklama ili popularnokulturni tekst; film, kazališna predstava ili strip. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Odgojno-obrazovni ishod ostvaruje se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika te u povezanosti s ishodima nastavnih područja hrvatski jezik i komunikacija i književnost i stvaralaštvo. |
||
Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 1. razredu srednje škole
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10%. U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj vokabulara.
Srednja umjetnička škola Hrvatski jezik 2. razred – 140 sati godišnje
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.2.1. Učenik govori izlagačke tekstove u skladu sa svrhom i željenim učinkom na primatelja. |
– određuje temu, oblik, svrhu i namjenu govornoga teksta: informiranje, dokazivanje, zabavljanje – istražuje informacije važne za pripremu govornoga teksta služeći se različitim pouzdanim izvorima – uspoređuje informacije iz raznih izvora radi procjene pouzdanosti, vjerodostojnosti, točnosti, autorstva i gledišta – istražuje i izdvaja informacije važne za pripremu i izvođenje govorenog teksta točno ih navodeći i poštujući autorstvo – analizira stilska obilježja popularno-znanstvenog i stručnog članka i primjenjuje ih u oblikovanju teksta – prikladno se služi natuknicama, bilješkama, karticama, plakatima i računalnim prikazima pri govorenju – govori ili razgovara radi upućivanja slušatelja/sugovornika ili pregovaranja zbog zajedničkoga rješavanja problemske situacije ili donošenja odluke – primjenjuje pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika uvažavajući verbalne i neverbalne vrednote govorenoga jezika s obzirom na funkcionalni stil teksta |
– prema smjernicama govori u skladu s temom i oblikom govornoga teksta |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – jezična i strukturna obilježja izlagačkih tekstova; jezična i strukturna obilježja prikaza, sažetka, javnog govora; stilska obilježja znanstveno-popularnoga i stručnoga članka. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik govori najmanje jedan monološki tekst i sudjeluje u najmanje jednom dijaloškom tekstu s obilježjima izlagačkoga diskursa: javni govor, poslovni razgovor. Preporučeni su tekstovi: prikaz, javni govor, diskusija, poslovni razgovor, znanstveno-popularni i/ili stručni članak, sažetak, motivacijsko pismo, anketni obrazac. |
||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.2.2. Učenik sluša u skladu s određenom svrhom izlagačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika. |
– razlikuje govorne i razgovorne vrste izlagačkih tekstova iz različitih izvora, različitih funkcionalnih stilova i oblika u skladu s određenom svrhom slušanja i namjeni – analizira strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta – objašnjava jezična i govorna obilježja slušanoga teksta – tumači utjecaj okružja na primanje informacija – vrednuje informacije – sluša i postavlja pitanja radi postizanja razumijevanja i/ili daje odgovore – oblikuje govoreni i/ili pisani tekst na temelju slušanja |
– opisuje osnovna obilježja i svrhu izlagačkih tekstova te analizira informacije i ideje bitne za svrhu slušanja |
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik sluša najmanje dva izlagačka teksta prema odabiru nastavnika. Preporučeni su tekstovi: prikaz, javni govor, diskusija, poslovni razgovor, znanstveno-popularni i/ili stručni članak, intervju, sažetak, prikaz, pismo, anketni obrazac. |
||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.2.3. Učenik čita u skladu s određenom svrhom izlagačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika. |
– razlikuje izlagačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih izvora u skladu s određenom svrhom čitanja i namjeni – objašnjava strukturna obilježja teksta pripadajućega funkcionalnog stila i oblika služeći se prethodno stečenim znanjima – istražuje podatke o autoru, izdanju i nakladniku izvora – razlikuje provjerene i neprovjerene izvore informacija – povezuje i sažima podatke i ideje u tekstu – odabire prikladne citate kojima potkrepljuje svoje zaključke o eksplicitnom i implicitnom značenju teksta – povezuje informacije i ideje iz teksta sa svojim znanjem, iskustvom i drugim tekstovima |
– opisuje funkciju i osnovna obilježja izlagačkih tekstova te sažima informacije i ideje |
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik čita najmanje dva izlagačka teksta prema odabiru nastavnika. Preporučeni su tekstovi: prikaz, javni govor, diskusija, poslovni razgovor, znanstveno-popularni i/ili stručni članak, intervju, sažetak, prikaz, pismo, anketni obrazac. |
||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.2.4. Učenik piše izlagačke tekstove u kojima ostvaruje obilježja funkcionalnih stilova u skladu sa svrhom teksta i željenim učinkom na primatelja. |
– oblikuje koncept za pisanje izlagačkih tekstova u skladu s određenom strukturom, oblikom i funkcionalnim stilom: administrativnim, publicističkim, znanstveno-popularnim – istražuje različite izvore informacija služeći se naprednim pretraživanjem – odabire valjane informacije s obzirom na svrhu teksta – analizira jezično-strukturna obilježja izlagačkih tekstova te ih oblikuje prema modelu – oblikuje prema konceptu prikaz popularno-znanstvenog ili stručnog članka – prepravlja tekst u skladu s povratnim informacijama – samostalno oblikuje anketni obrazac u tiskanome i/ili elektroničkome obliku – primjenjuje pravopisna i jezična pravila hrvatskoga standardnog jezika i obilježja funkcionalnoga stila teksta koji oblikuje |
– prema smjernicama piše izlagačke tekstove i ostvaruje obilježja funkcionalnoga stila u skladu sa svrhom teksta |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – jezična i strukturna obilježja izlagačkih tekstova; jezična i strukturna obilježja prikaza, sažetka, stilska obilježja znanstveno-popularnoga i stručnoga članka – pravopisni sadržaji: pisanje pravopisnih znakova na razini rečenice. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik piše najmanje tri izlagačka teksta: prikaz znanstveno-popularnoga ili stručnoga članka, koncept, motivacijsko pismo. Preporučeni su tekstovi: sažetak, prikaz znanstveno-popularnoga i/ili stručnoga članka i anketnoga obrasca, motivacijsko pismo, koncept, interpretacijski školski esej. Preporučuje se da se započne s poučavanjem i uvježbavanjem pisanja interpretacijskoga školskog eseja, ali da ga se sumativno ne vrednuje. Učeniku se mora najprije omogućiti postupno uvježbavanje i ovladavanje oblikovanja interpretacijskoga školskog eseja. Sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda A. 2. 1, A. 2. 2, A. 2. 3 i A. 2. 4 integracijski su povezani s nastavnim područjima književnost i stvaralaštvo i kultura i mediji i s ostalim ishodima nastavnih područja hrvatski jezik i komunikacija. |
||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.2.5. Učenik analizira rečenice u tekstu i primjenjuje sintaktička znanja pri njegovu oblikovanju. |
– analizira nezavisnosložene, zavisnosložene i višestruko složene rečenice – razlikuje neobilježeni, obilježeni i obvezatni red riječi – objašnjava položaj nenaglasnica ili klitika u obvezatnom redu riječi – objašnjava i uspoređuje linearnu i paralelnu tekstnu vezu i tekstna vezna sredstva na primjerima (konektori, modifikatori) – razlikuje tekst i diskurs – primjenjuje sintaktička znanja pri oblikovanju teksta |
– razlikuje rečenice po sastavu i primjenjuje sintaktična znanja pri oblikovanju teksta |
| Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u umjetničkim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj i poslovnoj ili stručnoj komunikaciji vezanoj za umjetnička područja. |
||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.2.6. Učenik razlikuje leksičke slojeve općeuporabnoga leksika hrvatskoga standardnog jezika. |
– imenuje leksičke slojeve općeuporabnoga standardnog jezika – objašnjava izvanjezične i unutarjezične procese u hrvatskome jeziku – razlikuje leksičke slojeve općeuporabnoga standardnog jezika: vremenski, područni i funkcionalni – interpretira primjere iz obavijesnih i književnih tekstova prema vremenskoj, područnoj i funkcionalnoj raslojenosti leksika – primjenjuje lekseme iz različitih leksičkih slojeva u određenome kontekstu – opisuje jezične i izvanjezične razloge stvaranja ili zastarijevanja riječi |
– prema smjernicama izdvaja lekseme određenoga leksičkoga sloja i navodi prikladne kontekste za njihovu uporabu |
| Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u umjetničkim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj i poslovnoj ili stručnoj komunikaciji vezanoj za umjetnička područja. |
||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ A.2.7. Učenik uspoređuje organske govore hrvatskoga jezika s hrvatskim standardnim jezikom na uporabnoj razini. |
– opisuje rasprostranjenost hrvatskih dijalekata i narječja – uspoređuje obilježja svojeg idiolekta i idioma s hrvatskim standardnim jezikom – uočava i komentira uporabu mjesnih govora, dijalekata i narječja hrvatskoga jezika u javnoj komunikaciji – primjenjuje prikladni idiom s obzirom na kontekst komunikacije i funkcionalni stil |
– opisuje kontekste u kojima se upotrebljavaju organski idiomi i hrvatski standardni jezik |
| B. Književnost i stvaralaštvo |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ B.2.1. Učenik izražava svoj literarni doživljaj i obrazlaže stavove o književnom tekstu. |
– izražava svoj literarni doživljaj teksta – objašnjava u čemu uživa dok čita djelo – povezuje tekst s aktualnim situacijama na temelju iskustva – obrazlaže svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu i potkrepljuje ih primjerima – izdvaja pojedinosti koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje – uspoređuje svoje proživljeno iskustvo čitanja s iskustvima drugih čitatelja |
|
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik čita najmanje jedan književni tekst prema vlastitome izboru i predstavlja ga. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Literarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom. |
||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ B.2.2. Učenik uspoređuje književne tekstove prema temi ili žanru na sadržajnoj i izraznoj razini i primjenjuje književnoteorijske pojmove. |
– uspoređuje književne žanrove i vrste te njihova osnovna obilježja na oglednim primjerima – analizira i uspoređuje književne tekstove na sadržajnoj i izraznoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove vezane uz prozne vrste, poetske vrste i dramske vrste |
– analizira tematska i žanrovska obilježja pojedinoga književnog teksta i primjenjuje pojmove vezane uz prozne, poetske i dramske vrste |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – obvezne su književne vrste: novela, roman, drama, komedija, lirska poezija, jednostavni oblici (izbor). Obvezni su književni tekstovi za cjelovito čitanje: Marin Držić, Novela od Stanca, Pedro Calderon de la Barca, Život je san, Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera Silvije Strahimir Kranjčević, izbor iz poezije (10 pjesama), Antun Gustav Matoš, izbor iz novela. Učenik analizira prema temi i žanru pet obveznih književnih tekstova i pet odabranih književnih tekstova koji mogu biti tematski i/ili žanrovski povezani s obveznim književnim tekstovima. Preporučeni književnoteorijski pojmovi vezani uz: – prozne vrste: roman, novela, tema, pripovjedač, tipovi karakterizacija i tipologija likova, ideja i značenje – poetske vrste: obilježja lirike, lirske vrste i oblici, struktura lirske pjesme: tema, motiv, pjesnička slika, ritam, rima, strofa, stih – dramske vrste: komedija; struktura dramskog teksta: dramski sukob, dramska napetost, dramski lik, dramski dijalog i monolog, didaskalije, čin, prizor ili slika; različiti postupci iskazivanja smiješnoga. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenje i poučavanje o književnoteorijskim pojmovima povezuje se s književnim tekstovima. U analizi književnih djela primjenjuje se prethodno stečeno književnoteorijsko znanje, a novi književnoteorijski pojmovi uvode se prema vrsti i temi teksta koji se čita. Pojedine elemente književne strukture učenici uvježbavaju prepoznati na različitim cjelovitim tekstovima ili s njima povezanim ulomcima. Nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i poučavanje o pojedinim književnoteorijskim znanjima i vještinama njihova prepoznavanja i potiče se da prema svojoj profesionalnoj procjeni i prema kriterijima navedenim u poglavlju F. Učenje i poučavanje odabere suvremene književne tekstove za ostvarivanje odgojno-obrazovnog ishoda. |
||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ B.2.3. Učenik uspoređuje književne tekstove s obzirom na književnopovijesni, društveni i kulturni kontekst. |
– uspoređuje književne tekstove s obzirom na književnopovijesni, društveni i kulturni kontekst – opisuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni tekst – prepoznaje obilježja stilske formacije i dominantne književne poetike u renesansnoj komediji, baroknoj drami i predromantičarskom romanu – analizira povezanost književnoga teksta s drugim tekstovima prema obradi književne teme, uporabi književnih tehnika, zajedničkim motivima i predodžbama s obzirom na društveni i kulturni kontekst – uspoređuje stilsko-poetička obilježja tekstova hrvatske književnosti s tekstovima svjetske književnosti s obzirom na vrijeme nastanka |
– prema smjernicama analizira povezanost književnoga teksta s drugim tekstovima s obzirom na kontekst |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – književnopovijesna razdoblja: hrvatska renesansa, barok, klasicizam, predromantizam. Obvezni književni tekstovi za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Marin Držić, Novela od Stanca, Pedro Calderon de la Barca, Život je san, Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera. Nastavnik samostalno odabire ulomke tekstova za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda prema svojoj profesionalnoj procjeni. Prijedlog tekstova nalazi se u poglavlju F. Učenje i poučavanje. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Preporučuje se induktivni pristup učenju i poučavanju o književnoj povijesti i stilsko-poetičkim obilježjima teksta tipičnima za hrvatsku renesansu, barok, klasicizam i predromantizam. Učenik na osnovi pročitanoga teksta ovladava obilježjima književnopovijesnoga razdoblja i poetike svojstvenima zadanome tekstu i njemu pripadajućem kontekstu. Za polazište pri ovladavanju odgojno-obrazovnim ishodom predlaže se rad na suvremenim tekstovima od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih književnih razdoblja i poetika ili da polazište bude tekst iz starijeg razdoblja, a da aktualizacija bude na suvremenom tekstu. |
||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ B.2.4. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut tekstom. |
– oblikuje radove služeći se različitim tehnikama, oblicima izražavanja i medijima – predstavlja svoj rad individualno ili timski |
|
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik priprema i oblikuje radove, potaknut tekstom ili umjetničkim djelom, u kojima do izražaja dolazi kreativnost, inovativnost, originalnost i stvaralačko mišljenje. Nastavnik potiče učenike na stvaralački način izražavanja. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom, u korelaciji s likovnom i glazbenom umjetnošću i/ili na temelju usvojenih znanja i vještina iz likovne i glazbene umjetnosti. Učenik svoje radove može prikupljati u učeničkoj mapi. Ostvarivanje ishoda vrednuje se formativno. Nastavnik cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju. |
||
| C. Kultura i mediji |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ C.2.1. Učenik prosuđuje utjecaj medijskih tekstova na oblikovanje životnoga stila primatelja. |
– opisuje različito djelovanje tekstova u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima na oblikovanje vlastitoga životnog stila – analizira uporabu različitih stilskih sredstava u medijskim tekstovima – prosuđuje kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u medijskom tekstu – procjenjuje kako informacije, ideje, stavovi i mišljenja iz medijskih tekstova utječu na životni stil različitih primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni kontekst |
– opisuje kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u medijskome tekstu i kako utječu na životni stil primatelja s obzirom na dob i spol |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tiskani i elektronički obavijesni, znanstveno-popularni, znanstveni i stručni tekstovi; auditivni, vizualni i audiovizualni izvori. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Odgojno-obrazovni ishod C.2.1. ostvaruju se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika te u povezanosti s ishodima nastavnih područja hrvatski jezik i komunikacija i književnost i stvaralaštvo. |
||
| C. Kultura i mediji |
||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
| SŠ HJ C.2.2. Učenik analizira tekstove iz hrvatske kulturne baštine i kulturnoga kruga i njihov utjecaj na vlastiti kulturni identitet. |
– opisuje simboličku vrijednost književnoga ili diskurzivnog teksta za hrvatski kulturni krug i baštinu – analizira sadržajna, izrazna i idejna obilježja ulomka iz teksta – zaključuje o utjecaju jezične i književne nematerijalne kulturne baštine na oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta na odabranom tekstu – prihvaća mjesto jezika i književnosti u nematerijalnoj baštini sredine u kojoj živi – posjećuje i kulturno-umjetnički događaj, manifestaciju i/ili posjet kulturnoj instituciji u stvarnome i digitalnom okružju |
– opisuje simboličku vrijednost književnoga ili diskurzivnog teksta za hrvatski kulturni krug i baštinu te sadržaj i ideju ulomka iz teksta |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – preporučeni su tekstovi i izvori: govor, pismo, dnevnik, intervju, znanstveno-popularni članak ili enciklopedijski prikaz; strip, film ili kazališna predstava. |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Izvori za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda C.2.2. tematski su vezani uz hrvatsku nematerijalnu kulturnu baštinu. Preporučuje se odabrati ih prema zavičajnom načelu. Učenik analizira najmanje dva teksta (ulomke ili cjelovit tekst). Odgojno-obrazovni ishod ostvaruje se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika te u povezanosti s ishodima nastavnih područja hrvatski jezik i komunikacija i književnost i stvaralaštvo. |
||
Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 2. razredu srednje škole
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10%.
U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj vokabulara.
Srednja umjetnička škola Hrvatski jezik 3. razred – 105 sati godišnje
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ A.3.1. Učenik govori upućivačke i raspravljačke tekstove u skladu sa svrhom i željenim učinkom na primatelja. |
– određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: dokazivanje, uvjeravanje, zabavljanje – oprimjeruje jezično-strukturna obilježja upućivačkih i raspravljačkih tekstova – istražuje informacije služeći se različitim pouzdanim izvorima radi oblikovanja argumenata i protuargumenata – govori u skladu s govornom ulogom – razlikuje činjenice od mišljenja i vrijednosnih sudova – izriče tezu – navodi argumente i protuargumente – izvodi zaključak – samostalno primjenjuje pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika uvažavajući verbalne i neverbalne vrednote govorenoga jezika s obzirom na funkcionalni stil teksta |
– uz pomoć nastavnika oblikuje tekst i govori u skladu s temom i oblikom govora |
||
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – jezična i strukturna obilježja upućivačkoga i raspravljačkoga teksta: teza, argument, protuargument, zaključak; jezična i strukturna obilježja predavanja i priopćenja. |
||||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik govori najmanje jedan monološki tekst i sudjeluje u najmanje jednom dijaloškom tekstu s obilježjima upućivačkog i raspravljačkoga diskursa: rasprava, predavanje. Preporučeni su tekstovi: javni govor, interpretacijski esej, kolumna, uputa, molba, rasprava, predavanje, priopćenje. |
||||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ A.3.2. Učenik sluša u skladu s određenom svrhom upućivačke i raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika. |
– razlikuje govorne i razgovorne vrste upućivačkih i raspravljačkih tekstova različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih izvora u skladu s određenom svrhom slušanja i namjenom (informiranje, dokazivanje, uvjeravanje i zabavljanje) – analizira strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta – tumači jezična i govorna obilježja slušanoga teksta – razlikuje pouzdane od nepouzdanih informacija u različitim izvorima u skladu sa svrhom slušanja – razlikuje činjenice od mišljenja i vrijednosnih sudova u slušanom tekstu – kritički vrednuje informacije – oblikuje govoreni i/ili pisani tekst na temelju slušanja |
– analizira informacije i ideje bitne za svrhu slušanja |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik sluša najmanje dva upućivačka ili raspravljačka teksta prema odabiru nastavnika. Preporučeni su tekstovi: javni govor, debata, interpretacijski esej, kolumna, uputa, interpretacijski esej, molba. |
||||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ A.3.3. Učenik čita u skladu s određenom svrhom upućivačke i raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika. |
– razlikuje upućivačke i raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih izvora u skladu s određenom svrhom čitanja i namjenom (dokazivanje, upućivanje) – tumači strukturna obilježja teksta – izdvaja i tumači ideje – uočava i tumači autorovo gledište i namjenu teksta te utjecaj teksta na primatelja – razlikuje činjenice od mišljenja – prikladno povezuje ideje iz tekstova sa svojim znanjem, iskustvom i drugim tekstovima – uočava pristranost i nepristranost izvora informacija |
– opisuje funkciju i osnovna obilježja upućivačkih i raspravljačkih tekstova te prema smjernicama analizira i objašnjava informacije i ideje |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik čita najmanje dva upućivačka ili raspravljačka teksta prema odabiru nastavnika. Preporučeni su tekstovi: esej, kolumna, uputa, interpretacijski esej, molba. |
||||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ A.3.4. Učenik piše upućivačke i raspravljačke tekstove u kojima ostvaruje obilježja funkcionalnih stilova u skladu sa svrhom teksta i željenim učinkom na primatelja. |
– oblikuje plan pisanja upućivačkih i raspravljačkih tekstova u skladu s određenom strukturom, oblikom i funkcionalnim stilom (administrativnim, publicističkim, znanstveno-popularnim) – oblikuje raspravljačke tekstove prema modelu i u skladu s jezično-strukturnim i stilskim obilježjima raspravljačkog diskursa – oblikuje upućivačke tekstove prema modelima – istražuje različite izvore informacija i razlikuje primarne od sekundarnih izvora – navodi bibliografske jedinice i citira stručnu literaturu – sažima prikupljene informacije i oblikuje sadržajno i logički povezan tekst – primjenjuje pravopisna i jezična pravila hrvatskoga standardnog jezika i obilježja funkcionalnoga stila teksta koji oblikuje |
– prema primjeru piše upućivačke i raspravljačke tekstove, primjenjuje obilježja funkcionalnoga stila u skladu sa svrhom teksta |
||
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – jezična i strukturna obilježja upućivačkih i raspravljačkih tekstova – pravopisni sadržaji: pravila citiranja. |
||||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik piše najmanje dva upućivačka ili raspravljačka teksta: uputa, molba. Preporučeni su tekstovi: esej, kolumna, uputa, usporedni školski esej; molba, reportaža, rasprava, komentar. Sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda A. 3. 1., A. 3. 2., A. 3. 3. i A. 3. 4. integracijski su povezani s nastavnim područjima književnost i stvaralaštvo i kultura i mediji i s ostalim ishodima nastavnoga područja hrvatski jezik i komunikacija. |
||||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ A.3.5. Učenik primjenjuje znanja o morfološkim obilježjima riječi pri oblikovanju teksta. |
– prepoznaje morfeme po položaju i funkciji na primjerima – uočava osnovni i izmijenjeni morf (alomorf) – razlikuje gramatičke kategorije riječi i vrsta riječi na zadanim primjerima u kontekstu – razlikuje uporabu glagolskih vremena i načina – opisuje tvorbu i uporabu aktiva i pasiva – primjenjuje gramatička znanja o morfološkim obilježjima riječi u stvaranju teksta |
– pomoću smjernica primjenjuje znanja o morfološkim obilježjima riječi u oblikovanju teksta |
||
| Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u umjetničkim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj i poslovnoj ili stručnoj komunikaciji vezanoj za umjetnička područja. |
||||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ A.3.6. Učenik opisuje tvorbu riječi prema osnovnim tvorbenim načinima. |
– prepoznaje tvorbu riječi u hrvatskome jeziku prema tvorbenim načinima izvođenja i slaganja: sufiksalna tvorba, prefiksalna tvorba, slaganje, srastanje – opisuje najčešće tvorbene načine tvorbe imenica, pridjeva, glagola i priloga – opisuje značenjske razlike među riječima uvjetovane tvorbenim načinima ili nastavcima |
– opisuje razliku među osnovnim tvorbenim načinima na oglednim primjerima |
||
| Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u umjetničkim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj i poslovnoj ili stručnoj komunikaciji vezanoj za umjetnička područja. |
||||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ A.3.7. Učenik prepoznaje osnovna obilježja funkcionalnih stilova na tekstu. |
– razlikuje funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika – prepoznaje jezična obilježja funkcionalnoga stila i opisuje njihovu usklađenost s normom hrvatskoga standardnog jezika – primjenjuje pravila jezične kulture u različitim komunikacijskim situacijama |
– razlikuje funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika i navodi njihova obilježja |
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Sadržaje na kojima se ostvaruje ishod preporučuje se povezati s medijskim tekstovima. |
||||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ B.3.1. Učenik izražava svoj literarni doživljaj i uspoređuje svoje stavove sa stavovima drugih čitatelja. |
– izražava svoj literarni doživljaj teksta – objašnjava u čemu uživa dok čita djelo – potkrjepljuje primjerima svoje mišljenje i stavove – izdvaja pojedinosti koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje – povezuje tekst s aktualnim situacijama na temelju iskustva – uspoređuje svoj literarni doživljaj s literarnim doživljajem drugih učenika. |
|
||
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik čita najmanje jedan književni tekst prema vlastitome izboru i predstavlja ga. |
||||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Literarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom. |
||||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ B.3.2. Učenik uspoređuje književne tekstove iste teme ili žanra nastale u različitim književnopovijesnim razdobljima. |
– objašnjava i uspoređuje hrvatske i svjetske književne tekstove na sadržajnoj i izraznoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove vezane uz prozne vrste, poetske vrste i dramske vrste – prepoznaje univerzalne teme i predodžbe u književnim tekstovima različitoga vremena i mjesta nastanka – analizira povezanost književnog teksta s drugim tekstovima prema obradi književne teme, uporabi književnih tehnika, zajedničkim motivima i predodžbama – prepoznaje položaj književne vrste u različitim književnopovijesnim razdobljima |
– analizira književni tekst prema temi i primjenjuje pojmove vezane uz prozne, poetske i dramske vrste |
||
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Obvezne su književne vrste: roman, epski spjev, drama, pastorala, lirska poezija, pjesma u prozi. Obvezni su književni tekstovi za cjelovito čitanje: Ivan Gundulić, Dubravka, Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića. Učenik analizira prema temi i žanru dva obvezna književna teksta hrvatske književnosti i pet književnih tekstova koji mogu biti tematski i/ili žanrovski povezani s obveznim književnim tekstovima. Preporučeni književnoteorijski pojmovi vezani uz: – prozne vrste: roman; diskurzivne postupke moderne proze: unutarnji monolog, slobodni neupravni govor – poetske vrste: obilježja moderne poezije, vrste i oblici moderne poezije, struktura moderne lirske pjesme: tema, motiv, pjesnička slika, ritam, rima, strofa, stih; epske vrste u stihu; tradicionalni hrvatski stihovi – dramske vrste: pastorala |
||||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenje i poučavanje o književnoteorijskim pojmovima povezuje se s književnim tekstovima. U analizi književnih djela primjenjuje se prethodno stečeno književnoteorijsko znanje, a novi književnoteorijski pojmovi uvode se prema vrsti i temi teksta koji se čita. Tijekom školske godine nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i poučavanje o pojedinim književnoteorijskim znanjima i vještinama njihova prepoznavanja. Pojedine elemente književne strukture učenici uočavaju na različitim cjelovitim tekstovima ili s njima povezanim ulomcima. Nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i poučavanje o pojedinim književnoteorijskim znanjima i vještinama njihova prepoznavanja i potiče se da prema svojoj profesionalnoj procjeni i prema kriterijima navedenim u poglavlju F. Učenje i poučavanje odabere suvremene književne tekstove za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda. |
||||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ B.3.3. Učenik analizira književne tekstove s obzirom na književnopovijesni, društveni i kulturni kontekst. |
– objašnjava na osnovi usporedbe književne tekstove s obzirom na književnopovijesni, društveni i kulturni kontekst – zaključuje o sličnostima i razlikama između književnih poetika i književnopovijesnih razdoblja na uspoređivanim tekstovima – opisuje obilježja stilske formacije i dominantne književne poetike u epskom spjevu, romanu i modernoj poeziji – opisuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni tekst – opisuje reprezentativnost književne vrste u različitim književnopovijesnim razdobljima |
– prema smjernicama opisuje veze među književnim tekstovima i tumači njihova poetička obilježja s obzirom na književnopovijesno razdoblje |
||
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Književnopovijesna razdoblja: romantizam (hrvatski narodni preporod), realizam, modernizam. Nastavnik samostalno odabire ulomke tekstova za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda prema svojoj profesionalnoj procjeni. Prijedlog tekstova nalazi se u poglavlju F. Učenje i poučavanje. |
||||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Preporučuje se induktivni pristup učenju i poučavanju o književnoj povijesti i stilsko-poetičkim obilježjima teksta tipičnima za romantizam (hrvatski narodni preporod), realizam, modernizam. Učenik na osnovi pročitanoga teksta ovladava obilježjima književnopovijesnoga razdoblja i poetike svojstvenima zadanome tekstu i njemu pripadajućem kontekstu. Za polazište pri ovladavanju odgojno-obrazovnim ishodom predlaže se rad na suvremenim tekstovima od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih književnih razdoblja i poetika ili da polazište bude tekst iz starijeg razdoblja, a da aktualizacija bude na suvremenom tekstu. |
||||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ B.3.4. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut tekstom. |
– oblikuje radove služeći se različitim tehnikama, oblicima izražavanja i medijima – predstavlja svoj rad individualno ili timski |
|
||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik priprema i oblikuje radove, potaknut tekstom ili umjetničkim djelom, u kojima do izražaja dolazi kreativnost, inovativnost, originalnost i stvaralačko mišljenje. Nastavnik potiče učenike na stvaralački način izražavanja. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom, u korelaciji s likovnom i glazbenom umjetnošću i/ili na temelju usvojenih znanja i vještina iz likovne i glazbene umjetnosti. Učenik svoje radove može prikupljati u učeničkoj mapi. Ostvarivanje ishoda vrednuje se formativno. Nastavnik cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju. |
||||
| C. Kultura i mediji |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ C.3.1. Učenik analizira utjecaj medijskih tekstova na oblikovanje stavova i vrijednosti primatelja. |
– opisuje utjecaj različitih medijskih poruka / tekstova / sadržaja na oblikovanje stavova i vrijednosti primatelja – uočava prikrivenu svrhu medijske poruke – prepoznaje trivijalne medijske poruke, predrasude, stereotipe i/ili manipulaciju u medijskim porukama – uočava zastupljenost medijskih tekstova u različitim medijima prema svrsi (osobnoj, obrazovnoj i javnoj) – uspoređuje različite medijske tekstove – analizira kako su u medijskim tekstovima prikazane informacije, ideje, stavovi i mišljenja i kako utječu na oblikovanje stavova i vrijednosti primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni kontekst |
– uspoređuje medijske tekstove i opisuje kako prikazane informacije, ideje, stavovi i mišljenja utječu na oblikovanje stavova i vrijednosti primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni kontekst |
||
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tiskani i elektronički obavijesni, znanstveno-popularni, znanstveni i stručni tekstovi; auditivni, vizualni i audiovizualni izvori. |
||||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Odgojno-obrazovni ishod ostvaruje se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika te u povezanosti s ishodima nastavnih područja hrvatski jezik i komunikacija i književnost i stvaralaštvo. |
||||
| C. Kultura i mediji |
||||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
||
| SŠ HJ C.3.2 Učenik objašnjava tekstove iz europske kulturne baštine i kulturnoga kruga i njihov utjecaj na hrvatski kulturni identitet. |
– prepoznaje simboličku vrijednost književnoga ili diskurzivnog teksta europskoga kulturnog kruga i baštine za hrvatski kulturni identitet – objašnjava informacije i ideje u ulomku teksta – komentira utjecaj europskoga kulturnog kruga na hrvatski kulturni identitet na odabranom tekstu – promišlja o europskoj kulturnoj baštini kao dijelu vlastitoga kulturnog identiteta – posjećuje i kritički procjenjuje kulturno-umjetnički događaj, manifestacija, posjet kulturnoj instituciji i/ili medijskoj kući u stvarnome i digitalnom okružju |
– opisuje simbolično značenje i vrijednost teksta europske kulturne baštine za hrvatski kulturni identitet |
||
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – preporučeni su tekstovi i izvori: esej, polemika, kolumna, književna kritika, manifest i reklama; višemedijski tekstovi: strip, film ili kazališna predstava. |
||||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Izvori za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda tematski su vezani uz europski kulturni identitet. Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika te u povezanosti s ishodima nastavnih područja hrvatski jezik i komunikacija i književnost i stvaralaštvo. |
||||
Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 3. razredu srednje škole
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %.
U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj vokabulara.
Srednja umjetnička škola Hrvatski jezik 4. razred – 96 sati godišnje
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ A.4.1. Učenik raspravlja u skladu sa svrhom i željenim učinkom na primatelja. |
– određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: dokazivanje, zabavljanje, pregovaranje – procjenjuje informacije i njihov izvor te ih primjenjuje – svojim riječima objašnjava obilježja znanstvenoga stila – govori u skladu s govornom ulogom poštujući strukturu raspravljačkoga teksta – donosi zajedničke zaključke o mogućem rješenju problemske situacije ili o zajedničkoj odluci – samostalno primjenjuje pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika uvažavajući verbalne i neverbalne vrednote govorenoga jezika s obzirom na funkcionalni stil teksta |
– uz pomoć nastavnika oblikuje pripremu za raspravu i raspravlja u skladu s temom, oblikom rasprave i govornom ulogom |
|
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik sudjeluje u najmanje dvama dijaloškim tekstovima s obilježjima raspravljačkoga diskursa: sastanak i debata. Preporučeni su tekstovi: debata, sastanak, kritika, polemika, recenzija. |
|||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ A.4.2. Učenik sluša tekstove različitih funkcionalnih stilova u skladu s određenom svrhom i iz različitih izvora. |
– razlikuje govorne i razgovorne vrste opisnih, pripovjednih, upućivačkih i raspravljačkih tekstova iz različitih izvora u skladu s određenom svrhom slušanja i namjenom: informiranje, dokazivanje, zabavljanje – analizira strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta – analizira jezična i govorna obilježja slušanoga teksta – procjenjuje pouzdanost, vjerodostojnost, točnost i gledište izvora slušanja s obzirom na svrhu slušanja – kritički vrednuje informacije i ideje – oblikuje govoreni i/ili pisani tekst na temelju slušanja |
– tumači obilježja i svrhu teksta te analizira informacije i ideje bitne za svrhu slušanja |
|
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik sluša najmanje dva raspravljačka teksta prema odabiru nastavnika. Preporučeni su tekstovi: debata, sastanak, kritika, polemika, recenzija, raspravljački školski esej. |
|||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ A.4.3. Učenik čita u skladu s određenom svrhom raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika. |
– razlikuje raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih izvora u skladu s određenom svrhom čitanja i namjenom: dokazivanje, zabavljanje – tumači strukturna obilježja teksta – samostalno i argumentirano kritički procjenjuje tekst prema zadanim odrednicama – uspoređuje informacije i ideje u tekstu s informacijama i idejama u drugim tekstovima, svojim znanjem i iskustvom – oblikuje različite vrste prosudbe: procjenjuje svrhu teksta i gledište autora prema zadanim odrednicama: sadržaj, struktura, svrha, namjena – prepoznaje referencije i aluzije na druge tekstove |
– opisuje funkciju i obilježja raspravljačkih tekstova te prema smjernicama uspoređuje informacije i ideje prema zadanim smjernicama |
|
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik čita najmanje dva raspravljačka teksta prema odabiru nastavnika. Preporučeni su tekstovi: kritika, recenzija, raspravljački esej. |
|||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ A.4.4. Učenik piše raspravljačke tekstove u kojima ostvaruje obilježja funkcionalnih stilova u skladu sa svrhom teksta i željenim učinkom na primatelja. |
– oblikuje plan pisanja raspravljačkih tekstova u skladu s određenom strukturom, oblikom i funkcionalnim stilom (administrativnim, publicističkim, znanstveno-popularnim, znanstvenim) – procjenjuje informacije s obzirom na pouzdanost, vjerodostojnost, točnost, autorstvo i gledište – oblikuje sadržajno i logički povezani tekst – primjenjuje pravopisna i jezična pravila hrvatskoga standardnog jezika i obilježja funkcionalnoga stila teksta koji oblikuje |
– prema primjeru piše raspravljačke tekstove, primjenjuje obilježja funkcionalnoga stila u skladu sa svrhom teksta |
|
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – jezična i strukturna obilježja raspravljačkog teksta: teza, argument, protuargument, zaključak; jezična obilježja znanstvenog stila. – pravopisni sadržaji: pisanje glasova u dodiru. |
|||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik piše najmanje jedan raspravljački tekst: raspravljački esej. Preporučeni su tekstovi: kritika, polemika, recenzija, raspravljački esej, referat. Sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda A. 4. 1., A. 4. 2., A. 4. 3., A. 4. 4. integracijski su povezani s nastavnim područjima književnost i stvaralaštvo i kultura i mediji i s ostalim ishodima nastavnih područja hrvatski jezik i komunikacija. |
|||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ A.4.5. Učenik opisuje glasovni sustav hrvatskoga standardnog jezika i primjenjuje znanja u govoru i pismu. |
– opisuje razliku između otvornika i zatvornika – prepoznaje obilježja glasovnoga sustava hrvatskoga standardnog jezika na odsječnoj (artikulacijska i akustička obilježja glasova) i nadodsječnoj (naglasak ili prozodem i dužina) razini – objašnjava glasovne promjene u kontekstu riječi i rečenice – opisuje razlike između govornoga i pisanoga oblika jezika (izgovor i pisanje glasova i suglasničkih skupina) |
– uočava obilježja glasovnoga sustava standardnoga jezika na odsječnoj i nadosječnoj razini i prepoznaje glasovne promjene na oglednim primjerima |
|
| Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u umjetničkim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj i poslovnoj ili stručnoj komunikaciji vezanoj za umjetnička područja. |
|||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ A.4.6. Učenik opisuje lekseme ograničene uporabe u leksiku hrvatskoga standardnog jezika i pravilno ih primjenjuje. |
– razlikuje vrste vlastitih imena – prepoznaje frazeme kao dio leksika – opisuje proces leksičkoga posuđivanja – opisuje vrste leksičkoga posuđivanja – prepoznaje vrste posuđenica i njihov položaj u hrvatskome standardnom jeziku prema leksičkoj normi – služi se rječnicima ograničenoga leksičkog sloja pri razvijanju vokabulara i jezične kulture |
– izdvaja lekseme ograničene uporabe i pravilno ih primjenjuje u zadanome kontekstu |
|
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Preporučeni rječnici: rječnik žargona, rječnik stranih riječi, razlikovni rječnik, usporedni rječnik, enciklopedijski rječnik, frazeološki rječnik, rječnik vlastitih imena i prezimena. |
|||
| Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u umjetničkim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj i poslovnoj ili stručnoj komunikaciji vezanoj za umjetnička područja. |
|||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ A.4.7. Učenik opisuje povijesni razvoj hrvatskoga standardnog jezika. |
– opisuje početke hrvatske pismenosti – opisuje povijesni razvoj hrvatskoga pisma i pravopisa – navodi osnovna obilježja povijesti razvoja hrvatskoga jezika |
– navodi povijesni razvoj hrvatskoga jezika i pisma |
|
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporučeni sadržaji: hrvatski jezik kao službeni jezik Europske unije, hrvatski jezik kao manjinski jezik u iseljeništvu, hrvatski jezik u medijima. |
|||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ B.4.1. Učenik izražava svoj literarni doživljaj i objašnjava stav o književnome tekstu. |
– izražava svoj literarni doživljaj teksta – objašnjava u čemu uživa dok čita djelo – potkrjepljuje primjerima svoje mišljenje i stavove – izdvaja pojedinosti koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje |
|
|
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik čita najmanje jedan književni tekst prema vlastitome izboru i predstavlja ga. |
|||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Literarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom. |
|||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ B.4.2. Učenik opisuje različite interpretacije književnih tekstova s obzirom na pristup usmjeren čitatelju, književnom tekstu ili piscu. |
– opisuje na osnovi usporedbe hrvatske i svjetske književne tekstove na sadržajnoj i izraznoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove vezane uz prozne vrste, poetske vrste i dramske vrste – opisuje povezanost tekstova prema obradi književne teme, uporabi književnih tehnika, zajedničkim motivima i predodžbama – uspoređuje svoju interpretaciju s interpretacijama drugih čitatelja (znanstvenika, književnih kritičara) |
– analizira književni tekst s obzirom na pristup usmjeren čitatelju i književnom tekstu |
|
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Obvezne su književne vrste: moderni roman, moderna pripovijetka i novela, drama, lirska poezija, poema. Obvezni su književni tekstovi za cjelovito čitanje: Antun Branko Šimić, izbor iz poezije; Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi. Učenik analizira prema temi i žanru dva obvezna književna teksta i pet književnih tekstova koji mogu biti tematski povezani s obveznim književnim tekstovima. |
|||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenje i poučavanje o književnoteorijskim pojmovima povezuje se s književnim tekstovima. U analizi književnih djela primjenjuje se prethodno stečeno književnoteorijsko znanje, a novi književnoteorijski pojmovi uvode se prema vrsti i temi teksta koji se čita. Pojedine elemente književne strukture učenici uočavaju na različitim cjelovitim tekstovima ili s njima povezanim ulomcima. Nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i poučavanje o pojedinim književnoteorijskim znanjima i vještinama njihova prepoznavanja i potiče se da prema svojoj profesionalnoj procjeni i prema kriterijima navedenim u poglavlju F. Učenje i poučavanje odabere suvremene književne tekstove za ostvarivanje odgojno-obrazovnog ishoda. |
|||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ B.4.3. Učenik opisuje slijed književnih poetika i razdoblja i prosuđuje utjecaj različitih konteksta na književni tekst. |
– analizira književni tekst s obzirom na povijesni, društveni i kulturni kontekst – uspoređuje tekstove hrvatske književnosti s tekstovima svjetske književnosti u književnopovijesnome kontekstu – opisuje slijed književnih poetika i književnopovijesnih razdoblja hrvatske i svjetske književnosti na primjerima obveznih i izbornih književnih tekstova |
– opisuje utjecaj književnopovijesnoga, društvenog i kulturnog konteksta na oblikovanje značenja književnoga teksta |
|
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Književnopovijesna razdoblja: ekspresionizam, suvremena književnost; sva prethodna književna razdoblja. Nastavnik samostalno odabire ulomke tekstova za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda prema svojoj profesionalnoj procjeni. Prijedlog tekstova nalazi se u poglavlju F. Učenje i poučavanje. |
|||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporučuje se induktivni pristup učenju i poučavanju o književnoj povijesti i stilsko-poetičkim obilježjima teksta tipičnima za ekspresionizam i suvremenu književnost. Učenik na osnovi pročitanoga teksta ovladava obilježjima književnopovijesnoga razdoblja i poetike svojstvenima zadanome tekstu i njemu pripadajućem kontekstu. Za polazište pri ovladavanju odgojno-obrazovnim ishodom predlaže se rad na suvremenim tekstovima od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih književnih razdoblja i poetika ili da polazište bude tekst iz starijeg razdoblja, a da aktualizacija bude na suvremenom tekstu. |
|||
| B. Književnost i stvaralaštvo |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ B.4.4. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut tekstom. |
– oblikuje radove služeći se različitim tehnikama, oblicima izražavanja i medijima – predstavlja svoj rad individualno ili timski |
|
|
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik priprema i oblikuje radove, potaknut tekstom ili umjetničkim djelom, u kojima do izražaja dolazi kreativnost, inovativnost, originalnost i stvaralačko mišljenje. Nastavnik potiče učenike na stvaralački način izražavanja. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom, u korelaciji s likovnom i glazbenom umjetnošću i/ili na temelju usvojenih znanja i vještina iz likovne i glazbene umjetnosti. Učenik svoje radove može prikupljati u učeničkoj mapi. Ostvarivanje ishoda vrednuje se formativno. Nastavnik cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju. |
|||
| C. Kultura i mediji |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ C.4.1. Učenik procjenjuje utjecaj medijskih tekstova na doživljaj stvarnosti i oblikovanje identiteta primatelja. |
– procjenjuje različita djelovanja tekstova u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima na oblikovanje vlastitoga doživljaja stvarnosti i identiteta – uspoređuje neovisnost i cenzuru medijskih poruka u medijskim tekstovima – opisuje sadržaj komercijalnih medijskih tekstova – prepoznaje društvenu i estetsku vrijednost medijskog teksta – uspoređuje različite medijske tekstove i procjenjuje kako su u njima prikazane informacije, ideje, stavovi i mišljenja i kako utječu na doživljaj stvarnosti i oblikovanje identiteta primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni kontekst – odgovorno preuzima ulogu u građanskom novinarstvu (objavljuje i komentira poštujući zakonske propise i vodi računa o oblikovanju svoga identiteta u medijima) |
– uspoređuje medijske tekstove i tumači kako informacije, ideje, stavovi i mišljenja u njemu utječu na doživljaj stvarnosti i oblikovanje identiteta primatelja |
|
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tiskani i elektronički obavijesni, znanstveno-popularni, znanstveni i stručni tekstovi; auditivni, vizualni i audiovizualni izvori. |
|||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika te u povezanosti s ishodima nastavnih područja hrvatski jezik i komunikacija i književnost i stvaralaštvo. |
|||
| C. Kultura i mediji |
|||
| odgojno-obrazovni ishod |
razrada ishoda |
odgojno-obrazovni ishod na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
|
| SŠ HJ C.4.2 Učenik objašnjava povezanost vlastitoga i hrvatskoga kulturnog identiteta s određenim kulturnim krugom na temelju različitih tekstova. |
– uspoređuje tekstove popularne, pučke i visoke kulture prema njihovoj simboličkoj vrijednosti za oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta – komentira tekstove s temom globalizacije i individualizma te njihov utjecaj na oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta – objašnjava povezanost hrvatskoga kulturnog identiteta s određenim kulturnim krugom na temelju različitih tekstova – procjenjuje kako kulturno-umjetnički događaj, manifestacija, posjet kulturnoj instituciji i/ili medijskoj kući u stvarnom i digitalnom okružju utječu na oblikovanje vlastitog kulturnog identiteta |
– navodi kulturne krugove i uočava njihove utjecaje na različite tekstove |
|
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – preporučene su tekstne vrste i izvori: esej, polemika, književna kritika, manifest ili program; višemedijski tekstovi: strip, film ili kazališna predstava. |
|||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Izvori za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda tematski su vezani uz određeni kulturni krug. Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika te u povezanosti s ishodima predmetnih područja hrvatski jezik i komunikacija i književnost i stvaralaštvo. |
|||
Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 4. razredu srednje škole
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %.
U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj vokabulara.
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Hrvatski jezik nastavni je jezik poučavanja i učenja na kojem se obrazuju svi učenici koji se školuju u hrvatskim školama. Tijekom učenja i poučavanja učenici razvijaju različite vidove pismenosti (komunikacijsko-funkcionalnu, čitalačku, informacijsku, medijsku i međukulturnu) koje su im potrebne za komunikaciju i suradnju te izražavanje i razvijanje ideja i stavova u svim ostalim nastavnim područjima, predmetima i međupredmetnim temama obuhvaćenim nacionalnim kurikulumima.
Nastavni predmet Hrvatski jezik dio je jezično-komunikacijskoga područja kurikuluma, a ovladavanje prvim jezikom omogućuje bolje razumijevanje, učenje i primjenu postojećih znanja i vještina u stranim jezicima.
Učenjem hrvatskoga jezika i ovladavanjem jezičnim zakonitostima i jezičnim kompetencijama, osobito čitalačkom, ostvaruje se poveznica s matematičkim područjem.
Jezikom se izražavaju osjećaji, stavovi i vrijednosti, umjetnički se oblikuju ideje, uvjerenja i svjetonazori što je poveznica s društveno-humanističkim i umjetničkim područjem. Izgrađuje se odnos među ljudima, razvija se prihvaćanje drugih i različitih, vrednuje se i čuva povijesno, kulturno i književno nasljeđe, baština i tradicijske vrijednosti te hrvatski narodni i nacionalni identitet.
Vještine suradničkoga učenja te sposobnost prihvaćanja odgovornosti i rješavanja problema, sposobnost javnoga nastupa te kritička procjena društvenih i vlastitih vrijednosti poveznica su s međupredmetnom temom Osobni i socijalni razvoj.
Uporaba i odabir strategija učenja, razlikovanje činjenica od mišljenja, propitivanje i traženje informacija iz različitih izvora te razvoj pozitivnoga stava i odgovornosti u rješavanju problema i donošenju odluka poveznica su s međupredmetnom temom Učiti kako učiti.
U nastavnom predmetu Hrvatski jezik razvija se odgovorno ponašanje, prihvaćanje društvenoga i vlastitoga identiteta, tolerancija, uvažavanje različitih mišljenja i ravnopravnost, što je poveznica s međupredmetnom temom Građanski odgoj i obrazovanje.
Odgojno-obrazovni ishodi u nastavnom predmetu Hrvatski jezik kojima se predviđa samoinicijativno predlaganje tema i oblika rada, samostalno i samopouzdano iznošenje vlastitih ideja i stavova te prihvaćanje razumnoga rizika poveznica su s međupredmetnom temom Poduzetništvo.
Učenje i poučavanje o primjerenoj i odgovornoj uporabi informacija, njihovom pronalaženju, razumijevanju i kritičkom vrednovanju u digitalnom okružju poveznica su s odgojno-obrazovnim očekivanjima iskazanim u međupredmetnoj temi Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije.
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Iskustva učenja
Učenje i poučavanje hrvatskoga jezika usmjereno je na učenika radi otkrivanja njegovih potencijala, interesa i potreba te poticanja cjelovitoga jezičnog razvoja i napretka. Ciljevi su predmeta razvijanje sposobnosti uporabe jezika u različitim komunikacijskim situacijama, razvijanje čitateljske pismenosti i kulture, istraživanje iskustava i ideja književnosti, poticanje i vrednovanje vlastitoga stvaralaštva i stvaralaštva drugoga te razumijevanje teksta u različitim kulturnim, povijesnim, međukulturnim i društvenim kontekstima.
Učenju i poučavanju hrvatskoga jezika pristupa se prema načelima različitih metodičkih sustava i pristupa, a naglasak je na komunikacijsko-funkcionalnome i holističko-humanističkomu pristupu radi ostvarivanja ciljeva učenja definiranih predmetnim područjima: hrvatski jezik i komunikacija, književnost i stvaralaštvo te kultura i mediji. Priprema, organizacija, vođenje i vrednovanja učenja i poučavanja temelji se na načelima primjerenosti, obavijesnosti, sustavnosti, životnosti, zanimljivosti te načelima znanstvenosti i načelu teksta s ciljem funkcionalne primjene znanja i vještina te oblikovanja sustava vrijednosti tijekom školovanja, u svakodnevnome i profesionalnom životu.
Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se iskustvenim, problemsko-stvaralačkim, istraživačkim i projektnim učenjem i poučavanjem, osobito individualnim, individualiziranim pristupom i suradničkim oblicima rada te svrhovitom uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije.
U nastavnom predmetu Hrvatski jezik tekst je sredstvo učenja i poučavanja na kojemu i pomoću kojega učenik razvija jezične djelatnosti primanja (slušanje i čitanje), proizvodnje (govorenje i pisanje) i njihova međudjelovanja (razgovaranje i dopisivanje) te njima ovladava.
Strategije učenja, metode i oblici učenja i poučavanja povezuju se sa sadržajima predmetnih područja hrvatski jezik i komunikacija, književnost i stvaralaštvo te kultura i mediji.
Učenicima treba omogućiti sustavno i eksplicitno učenje i poučavanje komunikacijskih strategija i strategija učiti kako učiti. Tijekom nastavnoga procesa važno ih je izložiti aktivnostima koje će im omogućiti osvješćivanje i uporabu komunikacijskih strategija i strategija učiti kao učiti. Ovladavanje strategijama ovisi o učenikovu odabiru i prihvaćanju s obzirom na osobine ličnosti i stilove učenja. Stoga učenik samostalno izabire strategije kojima će se služiti. Nastavnik, na temelju analize potreba učenika, planira i programira poučavanje strategija kojima njihovi učenici nisu ovladali, koje su složenije i potrebno je duže vrijeme ovladavanja, a važne su za stjecanje komunikacijske jezične kompetencije. Važno je da nastavnik izravno poučava učenike strategijama, modelira njihovu uspješnu uporabu do postupnoga osamostaljivanja učenika u odabiru i uporabi. Ako učenici nisu ovladali strategijama nužnim za jezično djelovanje i međudjelovanje u jednoj godini učenja, valja ih planirati u sljedećim godinama učenja. Stoga se strategije učenja i komunikacijske strategije ponavljaju iz godine u godinu učenja. Uporaba strategija učenja i komunikacijskih strategija ne vrednuje se sumativno, već se kontinuirano prati njihovo usvajanje.
Učenje i poučavanje ostvaruje se nizom aktivnosti i procesa kojima učenik aktivno stječe znanja i razvija vještine, uči istraživanjem i otkrivanjem te primjenjuje prije stečena znanja i iskustva učenja uočavajući važnost samostalnoga upravljanja učenjem te preuzimanja odgovornosti za vlastito učenje.
Početno čitanje i pisanje preduvjet su i podloga za stjecanje komunikacijske kompetencije tijekom ranoga učenja materinskoga jezika u primarnome obrazovanju. Rani i predškolski odgoj i obrazovanje i prvi i drugi razred osnovnoškolskoga obrazovanja obuhvaćaju predčitalačko i čitalačko razdoblje. Sustavnost u poučavanju i uvažavanje postojećih jezičnih dosega omogućuju i potiču užitak učenja i učenje bez straha. Pokušaji i pogreške pokazatelji su jezičnoga napretka i dinamike procesa usvajanja jezika.
Od prvog do petog razreda posebno su važne aktivnosti učenja kojima se uspostavlja suodnos jezičnih predvještina usvojenih u ranome razdoblju s jezičnim znanjima i vještinama kojima će se poučavati učenike.
Od trećeg do osmog razreda učenici uče o jezičnoj normi: pravogovornoj, pravopisnoj, gramatičkoj i leksičkoj normi hrvatskoga standardnog jezika na uporabnoj razini, a to znači da se metajezična znanja poučavaju na temelju jezičnih znanja. Nova se znanja proširuju i produbljuju u skladu s urednim jezičnim razvojem i individualnom dinamikom učenja.
Od prvog do završnog razreda srednje škole tekst je i dalje polazište pri ovladavanju jezičnim djelatnostima i lingvističkim znanjima (složenim jezičnim strukturama i rječnikom). Učenje i poučavanje jezičnim i metajezičnim sadržajima usklađeno je s vrstom školovanja i jezikom struke, tj. odabranoga umjetničkog područja.
Tekstove na kojima se uči i poučava hrvatski jezik valja odabirati prema sljedećim načelima: načelu teksta, načelu cjelokupnosti komunikacijske jezične prakse, načelu standardnoga jezika i zavičajnosti, načelu komunikacijske i estetske funkcionalnosti, načelu razlikovanja i povezivanja jezičnih razina, načelu stvaralaštva u jeziku i primjenom jezičnih znanja.
Učenik će se jezično najbrže razvijati u okolnostima u kojima dobiva poticaje za jezično komuniciranje; pritom valja izbjegavati stalno upozoravanje na pogreške i poticati ga na samoispravljanje vlastitih pogrešaka.
Cjelovito čitanje književnih tekstova među ključnim je sastavnicama učenja i poučavanja književnosti. Ono proizlazi iz dvojake svrhe nastave književnosti: s jedne strane omogućuje razvoj kulturne pismenosti, s druge pak strane, čitanje književnih tekstova otvara nove perspektive za refleksiju o svijetu, sebi i drugima.
Učenje i poučavanje književnosti temelji se na doživljajno-spoznajnome, emocionalno-iskustvenom, literarnom i estetskom pristupu književnom tekstu radi interpretacije i vrednovanja, razvoja problemskoga i kritičkoga mišljenja te stvaralaštva. Strategije i aktivnosti učenja i poučavanja književnosti usmjerene su razvijanju kritičkoga, problemskog i literarnog čitanja te na učeničko stvaralaštvo, pri čemu do izražaja dolaze učenikova osobnost i kreativnost potaknuta čitanjem književnoga teksta.
Popis djela za cjelovito čitanje sastavljen je prema načelu mogućnosti ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda u predmetnome području književnost i stvaralaštvo te je vođen idejom o profesionalnoj autonomiji nastavnika. Pri izboru književnoga teksta za čitanje nastavniku se preporučuje odabir suvremenih tekstova s obzirom na struku, tj. umjetničko područje te unaprijed provjerene interese i potrebe učenika pojedinih razreda i razrednih odjela da bi se u skladu s mogućnostima učenika poticale različite vještine čitanja: literarnog, inferencijalnog, kreativnog i kritičkog kojima se potiče refleksija na pročitano. Cilj je upoznati učenika s temom, žanrom te obilježjima teksta i tekstnih vrsta na suvremenim tekstovima, a potom produbljivati spoznaje i vještine na tekstovima iz književnopovijesnih i stilskih razdoblja.
Književni tekstovi namijenjeni cjelovitom čitanju izabiru se prema kriterijima: recepcijsko-spoznajnih mogućnosti učenika, žanrovskoj uravnoteženosti i tipičnosti (poezija, proza, drama), oglednosti književne poetike, literarne vrijednosti te podjednake zastupljenosti hrvatskih i svjetskih književnih tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja. Radi ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda čitaju se i ulomci iz predloženih i/ili slobodno izabranih književnih tekstova. Važno je naglasiti da se nastavnik pri planiranju, programiranju i organiziranju nastavnoga procesa može služiti predloženim popisima izbornih književnih djela i ulomaka. On sam, prema svojoj profesionalnoj procjeni i interesima, prije stečenim znanjima i potrebama učenika u pojedinome razrednome odjelu odabire izborna književna djela za cjelovito čitanje i djela za čitanje na ulomcima. Također, nastavnik sam odlučuje hoće li u skladu s načelom međupredmetne korelacije pristupiti analizi književnih tekstova u dijakronijskome slijedu ili će im pristupiti tematski (problemski) i/ili žanrovski.
Za polazište pri ovladavanju odgojno-obrazovnim ishodima predlaže se rad na suvremenim tekstovima iz hrvatske i svjetske književnosti od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih razdoblja i poetika.
U srednjim umjetničkim školama sa satnicom 140/140/105/96 sati godišnje učenik u prvom i drugom razredu čita 10 cjelovitih književnih tekstova godišnje, a u trećem i četvrtom razredu učenik čita 7 cjelovitih književnih tekstova godišnje. Popis obveznih književnih djela za cjelovito čitanje za svaki razred naveden je u rubrici Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda predmetnoga područja književnost i stvaralaštvo.
Učenik tijekom osnovne i srednje škole čita jedno djelo po vlastitome izboru godišnje. Broj djela za čitanje po vlastitome izboru učenika nije ograničen, čak štoviše, učenike valja poticati na čitanje iz užitka radi poticanja literarnoga čitanja te stvaranja čitateljskih navika i čitateljske kulture.
Popis obveznih književnih tekstova za cjelovito čitanje za umjetničke škole prema odgojno-obrazovnim ishodima predmetnoga područja književnost i stvaralaštvo
HRVATSKA KNJIŽEVNOST
Držić, Marin, Novela od Stanca
Gundulić, Ivan, Dubravka
Kranjčević, Silvije Strahimir, izbor iz poezije
Krleža, Miroslav, Gospoda Glembajevi
Matoš, Antun Gustav, izbor iz novela
Mažuranić, Ivan, Smrt Smail-age Čengića
Nazor, Vladimir, izbor iz poezije
Novak, Vjenceslav, Posljednji Stipančići
Šenoa, August, Prijan Lovro
Šimić, Antun Branko, izbor iz poezije
SVJETSKA KNJIŽEVNOST
Calderon de la Barca, Život je san
Göthe, Johann Wolfgang, Patnje mladog Werthera
Petrarca, Francesco, izbor iz poezije
Sofoklo, Antigona
Popis klasičnih hrvatskih i svjetskih književnih tekstova za čitanje ulomaka
Aleksandrida, ulomci
Alighieri, Dante, Božanstvena komedija, izbor
Andrić, Ivo, Prokleta avlija; Na Drini ćuprija
Asanaginica
Balzac, Honore de, Otac Goriot
Baudelaire, Charles, izbor iz poezije
Beckett, Samuel, Čekajući Godota
Begović, Milan, Bez trećega; Pustolov pred vratima; Kvartet
Biblija, izbor
Boccaccio, Giovanni, Dekameron, izbor
Borges, Jorge Luis, izbor iz kratke proze
Brecht, Bertolt, Majka Hrabrost i njezina djeca; Kavkaski krug kredom
Brešan, Ivo, Nečastivi na Filozofskom fakultetu; Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja
Bulgakov, Mihail, Majstor i Margarita
Bunić Vučić, Ivan, izbor iz poezije
Calderon de la Barca, Pedro, Život je san
Camus, Albert, Stranac
Cervantes, Miguel, Don Quijote, izbor
Cesarec, August, Zlatni mladić
Cesarić, Dobriša, izbor iz poezije
Čehov, Anton Pavlovič, izbor iz kratke proze; Tri sestre
Desnica, Vladan, Proljeća Ivana Galeba; Zimsko ljetovanje
Dizdar, Mak, izbor iz poezije
Dostojevski, Fjodor Mihajlovič, Zločin i kazna
Dragojević, Danijel, izbor iz poezije
Držić, Marin, Dundo Maroje; Skup
Eco, Umberto, Ime ruže
Eliot, Thomas Stearns, izbor iz poezije
Eshil, Okovani Prometej
Euripid, Medeja
Ezop, Basne
Flaubert, Gustave, Gospođa Bovary
Galović, Fran, izbor iz poezije
Gervais, Drago, izbor iz poezije
Gjalski, Ksaver Šandor, Pod starim krovovima
Gogolj, Nikolaj Vasiljevič, Kabanica
Golding, William, Gospodar muha
Goldoni, Carlo, Gostioničarka Mirandolina
Grass, Günter, Limeni bubanj
Gundulić, Ivan, Osman (izbor); Suze sina razmetnoga
Heine, Heinrich, izbor iz poezije
Hektorović, Petar, Ribanje i ribarsko prigovaranje, izbor
Hemingway, Ernest, izbor iz kratke proze; Starac i more
Homer, Ilijada; Odiseja, izbor
Huxley, Aldous, Vrli novi svijet
Ibsen, Henrik, Lutkina kuća
Ionesco, Eugene, Ćelava pjevačica; Lekcija
Ivan Kozarac, Đuka Begović
Ivšić, Radovan, Kralj Gordogan
Jesenjin, Sergej, izbor iz poezije
Joyce, James, Portret umjetnika u mladosti
Kafka, Franz, Preobražaj; Proces
Kaleb, Vjekoslav, Gost
Kaštelan, Jure, izbor iz poezije
Kovačić, Ante, U registraturi
Kovačić, Ivan Goran, Jama; izbor iz poezije
Kozarac, Josip, izbor iz kratke proze
Krbavska bitka, usmena epska pjesma
Kranjčević, Silvije Strahimir, izbor iz poezije
Krleža, Miroslav, Kraljevo; Balade Petrice Kerempuha; Povratak Filipa Latinovicza; Na rubu pameti
Leskovar, Janko, Misao na vječnost
Lorca, Federico Garcia, izbor iz poezije
Lucić, Hanibal, Jur ni jedna na svit vila; Robinja
Ljermontov, Mihail, Junak našeg doba
Maeterlinck, Maurice, Plava ptica
Mann, Thomas, Smrt u Veneciji
Marinković, Ranko, Kiklop; Glorija; izbor iz kratke proze
Marulić, Marko, Judita, izbor
Márquez, Gabriel García, Sto godina samoće
Matković, Marijan, Heraklo
Matoš, Antun Gustav, izbor iz poezije
Maupassant, Guy de, Na vodi
Mihalić, Slavko, izbor iz poezije
Milićević, Nikola, izbor iz poezije
Miller, Arthur, Smrt trgovačkog putnika
Miłosz, Czesłav, izbor iz poezije
Mitovi (grčki, skandinavski i slavenski)
Molière, Škrtac; Umišljeni bolesnik
Muka spasitelja našega, ulomci
Neruda, Pablo, izbor iz poezije
Novak, Slobodan, Mirisi, zlato i tamjan
Orwell, George, 1984.; Životinjska farma
Parun, Vesna, izbor iz poezije
Petrarca, Francesco, izbor iz poezije
Pirandello, Luigi, Šest lica traži autora
Plath, Sylvia, izbor iz poezije
Plaut, Škrtac
Poe, Edgar Allan, izbor iz kratke proze i poeziije
Polić Kamov, Janko, izbor iz kratke proze i poezije
Preradović, Petar, izbor iz poezije
Prevert, Jacques, izbor iz poezije
Proust, Marcel, Combray
Pupačić, Josip, izbor iz poezije
Puškin, Aleksandar Sergejevič, izbor iz poezije
Racine, Jean, Fedra
Ranjinin zbornik, izbor
Rilke, Reiner Maria, izbor iz poezije
Rimbaud, Arthur, izbor iz poezije
Selimović, Meša, Derviš i smrt
Shakespeare, William, Hamlet; Romeo i Julija; San ivanjske noći;
Slamnig, Ivan, Bolja polovica hrabrosti; izbor iz poezije
Sofoklo, Kralj Edip
Šegedin, Petar, izbor iz kratke proze
Šenoa, August, Zlatarovo zlato
Šibenska molitva
Šoljan, Antun, Kratki izlet; Brod u boci
Šop, Nikola, izbor iz poezije
Tadijanović, Dragutin, izbor iz poezije
Tagore, Rabindranath, izbor
Tolstoj, Lav Nikolajevič, Ana Karenjina; Uskrsnuće
Turgenjev, Ivan Sergejevič, Očevi i djeca
Ujević, Tin, izbor iz poezije
Vergilije, Eneida, izbor
Vida, Viktor, izbor iz poezije
Vidrić, Vladimir, izbor iz poezije
Vojnović, Ivo, Allons Enfants
Whitman, Walt, izbor iz poezije
Williams, Tennessee, Mačka na vrućem limenom krovu; Tramvaj zvan žudnja
Woolf, Virginia, Svjetionik
Wordsworth, William, izbor iz poezije
Zoranić, Petar, Planine, izbor
Učenje i poučavanje u predmetnome području kultura i mediji potiču učenika na razvijanje potreba i navika za samoincijativnim istraživanjem i otkrivanjem informacija, za razumijevanjem uloge i važnosti medijskih tekstova i njihovih poruka te njihove kritičke prosudbe, za razumijevanjem sinkronijskih i dijakronijskih aspekata kulturoloških sadržaja, svoje kulture i drugih kultura, jezika i identiteta. Osobito se naglašava poticanje potrebe i navike posjećivanja kulturnih događaja radi obogaćivanja vlastitoga emocionalnog, intelektualnog i kulturnog razvoja.
Nastavnik, uvažavajući preporuke učenika, izabire medijske sadržaje, popularnokulturne i znanstveno-popularne tekstove s kojima se učenik svakodnevno susreće primjereno dobi, interesu, recepcijskim i spoznajnim mogućnostima. Učenik razlikuje bitne od nebitnih informacija; ovladava strategijama istraživanja i otkrivanja pouzdanosti i točnosti informacija; sažima, organizira i tumači prikupljene informacije i kritički ih vrednuje. Istražuje utjecaje kulturnih vrijednosti i obrazaca, masovne potrošačke kulture, odnos visoke i popularne kulture, razmatra veze kulturnoga identiteta i pripadajućih kulturnih krugova s ciljem prosuđivanja njihova utjecaja na oblikovanje kulturnoga identiteta. Promišlja o važnosti književnoga teksta koji je dio nacionalne književne i kulturne baštine te promatra povezanost vlastitoga kulturnog identiteta u odnosu na europski i svjetski kulturni kontekst.
Uloga nastavnika
Nastavnik prihvaća i primjenjuje inovativne pristupe u teoriji i praksi nastave hrvatskoga jezika i kontinuirano unapređuje svoje kompetencije da bi se održala visoka profesionalna kvaliteta poučavanja u skladu sa zahtjevima suvremenoga društva. Metode i pristupe poučavanju osmišljava i primjenjuje kreativno i samostalno radi poticanja na učenje i razvoj, razlikuje ih i prilagođava da bi odgovorio na potrebe svih učenika.
Osmišljava nastavu procjenjujući prije stečena znanja i vještine učenika, njihove individualne razlike s obzirom na sposobnosti i različite stilove učenja te kulturnu i socijalnu sredinu iz koje učenik potječe, zdravlje, dob i interese. Nastavnik samostalno stvara i izabire materijale i prilagođava ih učenicima u razrednome odjelu ili skupini koju poučava. U poučavanju se uvažavaju i prihvaćaju različite osobnosti učenika.
Nastavnik u suradnji sa školskim knjižničarom i drugim stručnim suradnicima primjenjuje raznovrsne strategije poučavanja, a ujedno i poučava učenike različitim strategijama učenja, komunikacijskim strategijama (slušanja i čitanja, pisanja i govorenja), strategijama rada na tekstu (istraživanja i uporabe informacija), strategijama za vlastito učenje, nadgledanje i usmjeravanje učinkovitosti i samostalnosti u radu i pomaže učeniku u odabiru najprikladnijih. Prilagođava poučavanje učeniku osmišljavajući različite aktivnosti za učenika. Potiče ga na aktivno sudjelovanje u učenju aktivnostima u kojima može primijeniti ono što je naučio i koje potiču razvoj kritičkoga i kreativnoga mišljenja. Omogućuje učenicima suradnju i komunikaciju u različitim situacijama, potiče autonomiju, inicijativnost, osjećaj individualnosti i identiteta te pruža podršku da razviju svoj puni potencijal. Potiče razvoj empatije i osjetljivosti za potrebe drugih, otvorenost za različitosti.
Materijali i izvori
Nastavni materijali usmjereni su ostvarivanju osobnih i obrazovnih ciljeva te ishoda definiranih kurikulumom nastavnoga predmeta. Dinamika učenja i poučavanja ostvaruje se izravnom komunikacijom nastavnika i učenika te pomoću informacijske i komunikacijske tehnologije.
Nastavni proces priprema se prema primarnoj kroatističkoj literaturi. Nastavnik u pripremi za nastavu i u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima služi se odobrenim udžbenicima i pomoćnim nastavnim sredstvima, a materijale za učenje i poučavanje može izrađivati i samostalno te u suradnji sa sustručnjacima, učenicima, školskim knjižničarima i stručnim suradnicima.
Polazišni izvori nastave hrvatskoga jezika različite su vrste tekstova svih funkcionalnih stilova, različitih sadržaja i struktura u različitim medijima u skladu s odabranim umjetničkim područjem u okviru kojega se učenik obrazuje.
U nastavi hrvatskoga jezika tekst (lingvometodički predložak) za učenje, poučavanje i vrednovanje na kojemu se opažaju, istražuju, ispituju, potvrđuju, vježbaju i provjeravaju jezične pojave treba biti usklađen s dobi učenika i sa stupnjem jezičnoga razvoja te učenikovim interesima, iskustvom i prethodno ovladanim jezičnim sposobnostima, vještinama i znanjem.
Izvori učenja i poučavanja moraju biti različiti i dostupni učenicima tijekom učenja i poučavanja.
Okružje
Okružje za učenje i poučavanje hrvatskoga jezika učeniku treba biti poticajno i usmjereno je na odgojno-obrazovne sadržaje i ishode učenja. Poticajno okružje osigurava različitu dinamiku učenja i razumijevanja u kojoj se uvažavaju i prihvaćaju različita mišljenja, stavovi i vrijednosti. Razvija se osjećaj zajedništva koji potiče na sudjelovanje u stvaranju pozitivne razredne klime i kulture.
Prostor učenja i poučavanja najčešće je učionica, a učenje i poučavanje ostvaruje se i u različitim izvanučioničkim prostorima kao što su kulturno-umjetničke institucije i manifestacije, u fizičkome i virtualnom okružju. Učenik sudjeluje u osmišljavanju i organizaciji radnoga prostora, a u virtualnome okružju može se pridružiti različitim obrazovnim zajednicama.
Odnosi između učenika i nastavnika temelje se na međusobnome poštovanju, povjerenju, uvažavanju i dobroj volji. Prema svim se učenicima postupa bez predrasuda, pravedno i jednako, bez obzira na njihove različitosti i osobnosti, radi poticanja samoinicijativnosti, razvoja samopouzdanja i preuzimanja odgovornosti.
Određeno vrijeme
Nastavni predmet Hrvatski jezik poučava se tijekom cijeloga osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga obrazovanja. Od prvoga do šestoga razreda planirana je satnica 175 sati godišnje. U sedmome i osmome razredu planirano je 140 sati godišnje. Prva četiri razreda imaju prilagodljivu organizaciju nastave, bez formalnoga rasporeda sati i vremenskoga ograničenja trajanja nastavnoga sata, a to omogućava nastavnicima veći stupanj prilagodbe odgojno-obrazovnoga rada potrebama i interesima učenika. Razlikuju se srednjoškolski četverogodišnji gimnazijski, strukovni i umjetnički kurikulumi s obzirom na godišnji broj sati. Za umjetnički kurikulum u 1. i 2. razredu predviđeno je 140 sati godišnje, u 3. razredu predviđeno je 105 sati godišnje, a u 4. razredu 96 sati godišnje.
Nastavnik svojim izvedbenim planom samostalno planira sate obrade, uvježbavanja, ponavljanja, usustavljivanja i provjeravanja s obzirom na ostvarivanje ishoda i napretka učenika u pojedinome razrednom odjelu. Broj sati s obzirom na tri predmetna područja raspoređuje se prema načelu unutarpredmetne korelacije i integracije, tj. tijekom jednoga nastavnog sata poučavaju se i uče sadržaji svih triju predmetnih područja.
Grupiranje učenika
Učenici su grupirani u razredne odjele prema kronološkoj dobi. Za postizanje radnoga i produktivnoga ozračja razredni se odjel može podijeliti u skupine. Učenik postavlja vlastite ciljeve, uči suradnički i samostalno u različitim skupinama i okružjima. Tijekom učenja i poučavanja u razrednome odjelu vlada pozitivno i radno ozračje za učenje u kojemu učenici osjećaju zadovoljstvo i pripadnost skupini. Učenici se mogu organizirati u različite skupine radi ostvarivanja različitih projekata (individualnih i suradničkih, razrednih i školskih) u fizičkom i virtualnom okružju.
Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama i daroviti učenici) nastavnici planiraju kurikulum usmjeren na učenika. Razvojne osobitosti učenika zahtijevaju (prema provedenim početnim procjenama sposobnosti i znanja) individualizirane i diferencirane postupke prilagodbe ciljeva učenja, razina ostvarenosti odgojno-obrazovnog sadržaja i ishoda te opsega i dubine sadržaja učenja, strategija učenja i poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
G. VREDNOVANJE OSTVARENOSTI ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
Vrednovanje u nastavnome predmetu Hrvatski jezik pažljivo se planira i provodi sustavnim prikupljanjem različitih povezanih informacija o ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. Pritom se poštuje jedinstvenost svakoga učenika s obzirom na kognitivno, društveno-afektivno i psihomotoričko razvojno područje vrednovanja.
Svrha je procesa vrednovanja dvojaka. Vrednovanje motivira učenika na daljnji rad, a ujedno je povratna informacija učenicima, nastavnicima, roditeljima, obrazovnim institucijama i prosvjetnim vlastima.
Sastavnice vrednovanja u predmetu proizlaze iz odgojno-obrazovnih ishoda organiziranih u trima predmetnim područjima: hrvatski jezik i komunikacija (A), književnost i stvaralaštvo (B) i kultura i mediji (C).
Sastavnice su vrednovanja u predmetu Hrvatski jezik:
– hrvatski jezik i komunikacija
– književnost i stvaralaštvo
– kultura i mediji.
Sastavnicama vrednovanja u svim se trima predmetnim područjima opaža, prati i vrednuje dubina i širina ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda u kognitivnome i afektivnome području (znanja, vještine, stavovi i vrijednosti) u svim trima nastavnim područjima.
Sastavnice vrednovanja obuhvaćaju:
− stečena znanja o jeziku, književnosti, medijskoj, kulturnoj i međukulturnoj pismenosti
− sposobnost razumijevanja jezičnih, književnih i kulturnih koncepata kojima se znanja usustavljuju i međusobno povezuju i isprepliću u predmetu Hrvatski jezik (unutarpredmetno povezivanje) te povezuju s međupredmetnim temama i drugim predmetima po načelu međupredmetne povezanosti
− primjenu znanja i koncepata na razini analize i sinteze te stvaranje novih znanja i koncepata.
Sustavnim praćenjem i vrednovanjem na temelju prikupljanja i tumačenja podataka o poučavanju i napredovanju pojedinoga učenika djeluje se na poboljšanje učenja i poučavanja. Formativno vrednovanje polazište je za učenikovo i nastavnikovo planiranje daljnjega učenja i poučavanja.
Na kraju određenoga razdoblja učenja i poučavanja procjenjuje se ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda. Sumativno se vrednuje ostvarenost znanja i razvijenost vještina, a prati se i procjenjuje usvojenost općeprihvaćenih stavova i vrijednosti te razvijenost navika i elementi temeljnih kompetencija: odgovornost, samostalnost i samoinicijativnost te komunikacija i suradnja. Smisao i cilj procjenjivanja jest poticanje učenika na iskazivanje znanja, vještina i stavova.
Tri su osnova pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenoga.
Vrednovanje za učenje služi unapređivanju i planiranju budućega učenja i poučavanja. Temelji se na povratnoj informaciji učeniku i razmjeni iskustava (nastavnik – učenik i učenik – učenik) o procesima učenja te usvojenosti znanja, vještina i stavova u odnosu na postavljena očekivanja. Motivira učenike na daljnji rad.
Oblici su vrednovanja: provjera razumijevanja i učenikova napredovanja ciljanim pitanjima, vođenje individualnih savjetodavnih i refleksivnih razgovora s učenicima, predstavljanje učeničkih radova, uvid u učeničke mape (uvidom u učeničke uratke, prikupljane tijekom dužega razdoblja, prati se učenikov napredak), predstavljanje učeničkih projekata, opažanja učeničkih aktivnosti i ponašanja tijekom učenja i poučavanja (frontalno, individualno i suradničko).
Vrednovanje kao učenje učenika potiče na (samo)praćenje, (samo)refleksiju i samovrednovanje učenja s obzirom na ciljeve postavljene na početku nastavnoga procesa. Učenjem i poučavanjem učenike se usmjerava na ovladavanje strategijama nadgledanja, planiranja i samoreguliranja vlastitoga napredovanja u usvajanju znanja, vještina i stavova radi postizanja samostalnosti i preuzimanja odgovornosti za vlastito učenje.
Oblici su vrednovanja: vođenje individualnih savjetodavnih i refleksivnih razgovora s učenicima, služenje popisima za (samo)procjenu znanja, vještina i sposobnosti, popisima kompetencija za osobnu samoprocjenu i praćenje, obrascima za (samo)procjenu predstavljačkih uradaka, opisnicima za (samo)procjenu suradničkoga učenja, upitnicima, tablicama, ljestvicama procjene, planovima učenja i njegova ostvarivanja.
Vrednovanje naučenoga podrazumijeva sumativno vrednovanje razine ostvarenosti znanja i razvijenosti vještina u odnosu na definirane odgojno-obrazovne ishode, njihovu razradu te razine ostvarenosti. Provodi se tijekom ili na kraju određenoga planiranog razdoblja: obrade, ponavljanja, uvježbavanja, usustavljivanja i sintetiziranja radi provjere ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda i rezultira brojčanom ocjenom.
Odgojno-obrazovni ishodi, razrada ishoda i ključni sadržaji te razina ostvarenosti »dobar« određenoga odgojno-obrazovnog ishoda na kraju razreda nalaze se u predmetnom kurikulumu.
Oblici su vrednovanja: usmene provjere, pisane provjere zadatcima zatvorenoga i /ili otvorenoga tipa; predstavljanja ili izvedbe: govorni i razgovorni oblici, praktični radovi, projekti; učeničke mape i sl. Provode se prema potrebi/planu i individualnoj procjeni nastavnika.
Vrednovanje ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda potiče dubinsko i trajno učenje te primjenu znanja i vještina u novim situacijama i rješavanje problema u kontekstu koji je učenicima važan i zanimljiv. Nedvosmislena pravila i mjerila vrednovanja učenicima pomažu pri razumijevanju sastavnica uspješne izvedbe i područja učenja koji se vrednuju.
Zaključna (pr)ocjena oblikuje se na temelju što više različitih informacija o učenikovu ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. Zaključna (pr)ocjena nije aritmetička sredina pojedinačnih ocjena, već je pokazatelj učenikova napretka u učenju i razvijenosti razumijevanja, vještina i sposobnosti izricanja kritičkoga i stvaralačkoga mišljenja, vrijednosti i stavova. Svi su elementi vrednovanja jednako vrijedni pri određivanju zaključne ocjene. O podatcima o učenikovu postignuću i uradcima u predmetu, uloženome trudu, sudjelovanju, suradnji i odgovornosti izvješćuje se zasebno, osim o elementima koji su izravno ugrađeni u odgojno-obrazovne ishode.
Izvješćivanje je informiranje o postignućima i napretku učenika, može biti formalno (izvješće o praćenju, dodatak svjedodžbi, napomena u svjedodžbi, podatci i bilješke u e-Matici) i neformalno (razgovori i razmjena informacija između različitih subjekata, npr. mentora i roditelja).
U kurikulumskom sustavu izvješćivanje o ostvarenim odgojno-obrazovnim ishodima dobiva drugačiji oblik i svrhu.
Kroz kvalitativne osvrte nastavnika nastoji se kvalitetnije i detaljnije opisati ukupnost i kvaliteta postignuća učenika u određenom obrazovnom razdoblju. Ti kvalitativni osvrti trebaju dati točan, konkretan i specifičan opis učenikovih dosadašnjih rezultata i napredovanja u pojedinim predmetima, u odnosu na postavljena očekivanja definirana kurikulumskim dokumentima.
Kao numerički pokazatelj razine ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulumom zadržava se ljestvica školskih ocjena od pet stupnjeva. Kao i dosad, zaključna ocjena izriče se riječju i brojkom (nedovoljan – 1, dovoljan – 2, dobar – 3, vrlo dobar – 4, odličan – 5).