NN 42/2021 (21.4.2021.), Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora

Vlada Republike Hrvatske

827

Na temelju članka 47. stavka 1. Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine«, broj 127/19.) i članka 30. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 150/11., 119/14., 93/16. i 116/18.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 14. travnja 2021. donijela

UREDBU

O GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA EMISIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAK IZ NEPOKRETNIH IZVORA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom se Uredbom propisuju granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora, razina dopuštenog prekoračenja graničnih vrijednosti za postojeće izvore, za određeno razdoblje, praćenje i vrednovanje emisija, upis podataka o nepokretnim izvorima u kojima se koriste organska otapala ili proizvodi koji sadrže hlapive organske spojeve (u daljnjem tekstu: HOS) u Registar postrojenja u kojima se koriste organska otapala ili proizvodi koji sadrže HOS-eve (u daljnjem tekstu: REGVOC), upis nepokretnih izvora u Registar malih, srednjih i velikih uređaja za loženje i srednjih i velikih plinskih turbina, način smanjivanja emisija onečišćujućih tvari u zrak, način i rok dostave izvješća o emisijama ministarstvu nadležnom za zaštitu okoliša (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), način obavješćivanja javnosti te način dostave podataka nadležnim tijelima Europske unije.

Članak 2.

Ovom Uredbom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije:

– Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (preinačeno) (Tekst značajan za EGP) (SL L 334, 17. 12. 2010.)

– Direktiva EU 2015/2193 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz srednjih uređaja za loženje (SL L 313, 25. 11. 2015.).

– Direktiva Vijeća 87/217/EEZ od 19. ožujka 1987. o sprječavanju i smanjenju onečišćenja okoliša azbestom (SL L 085, 28. 3. 1987.).

Članak 3.

Odredbe ove Uredbe se ne primjenjuju na istraživačke aktivnosti, razvojne aktivnosti, testiranje novih proizvoda i postupaka te na otpadne plinove s odlagališta otpada.

Članak 4.

(1) Nepokretni izvori moraju udovoljavati graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u otpadnim plinovima, fugitivnim emisijama, graničnim vrijednostima ukupnih emisija te ostalim zahtjevima propisanima ovom Uredbom.

(2) Granične vrijednosti emisije onečišćujućih tvari primjenjuju se na mjestu na kojem emisije napuštaju postrojenje, a prilikom određivanja tih vrijednosti zanemaruje se svako razrjeđivanje prije tog mjesta.

(3) Granična vrijednost emisije (u daljnjem tekstu: GVE) je najveća dopuštena emisija, izražena ili koncentracijom onečišćujućih tvari u otpadnim plinovima i / ili količinom ispuštanja/unošenja onečišćujućih tvari u određenom vremenu.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša mogu se odrediti strože GVE.

(5) Ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnog izvora utvrđuje se mjerenjem i / ili izračunavanjem emisije.

Članak 5.

(1) U smislu ove Uredbe pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

A. Nepokretni izvori, osim aktivnosti u kojima se koriste HOS-evi:

1. biomasa:

a) proizvodi koji se sastoje od bilo koje biljne tvari iz poljoprivrede ili šumarstva, koji se mogu koristiti kao gorivo radi oporabe njihova energetskog sadržaja

b) sljedeće vrste otpada:

– biljni otpad iz poljoprivrede i šumarstva

– biljni otpad iz prehrambene industrije, ako se koristi za dobivanje toplinske energije

– vlaknasti biljni otpad iz proizvodnje primarne celuloze i proizvodnje papira iz celuloze, ako je suspaljen na mjestu proizvodnje i ako se koristi za dobivanje toplinske energije

– otpad od pluta

– drvni otpad, osim drvnog otpada koji može sadržavati halogenirane organske spojeve ili teške metale kao posljedica obrade sredstvima za zaštitu drveta ili premazima, što posebno obuhvaća drvni otpad koji potječe iz otpada nastaloga gradnjom ili rušenjem

2. fugitivni izvor je izvor kod kojeg se onečišćujuće tvari unose u zrak bez određena ispusta/dimnjaka (uređaji, površine i druga mjesta)

3. dimnjak podrazumijeva strukturu koja sadrži jednu ili više cijevi kroz koje prolaze otpadni plinovi i ispuštaju se u zrak

4. dimni broj je stupanj crnine površine filtar-papira izazvane otpadnim plinovima. Dimni broj se izražava pomoću ljestvice od 10 polja (od 0 do 9) različitog intenziteta crnine (Bacharach ljestvica), pri čemu se određuje kojem stupnju s ljestvice je crnina najbliža. Pomoću dimnog broja se ocjenjuje crnina otpadnih plinova iz ložišta na tekuća i plinska goriva

5. dioksini i furani su poliklorirani dibenzo-p-dioksini (PCDD) i poliklorirani dibenzofurani (PCDF)

6. domaće kruto gorivo je prirodno nastalo kruto gorivo izvađeno na lokalnom području koje izgara u uređaju za loženje koje je posebno dizajnirano za to gorivo

7. dušikovi oksidi (NOX) su dušikov oksid i dušikov dioksid, izraženi kao dušikov dioksid (NO2)

8. emisija znači izravno ili neizravno ispuštanje tvari, vibracija, topline ili buke iz pojedinačnih ili difuznih izvora u postrojenju u zrak, vodu ili zemlju

9. emisija iz točkastog izvora je ispuštanje onečišćujućih tvari u zrak iz ispusta nepokretnog izvora, a iskazuje se emisijskim veličinama: masenim protokom i/ili masenom koncentracijom te emisijskim faktorom

10. emisijski faktor je reprezentativna vrijednost koja označava masu emitirane onečišćujuće tvari po jedinici djelatnosti (iskazane količinom proizvoda, količinom potrošenog energenta ili sirovine, ili veličinom obavljenog posla)

11. emitirani maseni protok (kg/h) je produkt izmjerene masene koncentracije onečišćujuće tvari na ispustu nepokretnog izvora i izmjerenog protoka otpadnog plina u razdoblju emisije otpadnih plinova (razdoblje bez emisije ne uzima se u obzir)

12. gorivo je bilo koji kruti, tekući ili plinoviti gorivi (zapaljivi) materijal

13. granični maseni protok (kg/h) je zadani maseni protok onečišćujuće tvari na temelju kojeg se određuje učestalost mjerenja emisije

14. GVE u otpadnom plinu je najveće dopušteno ispuštanje onečišćujuće tvari sadržane u otpadnom plinu iz ispusta nepokretnog izvora koja ne smije biti prekoračena tijekom uobičajenog rada. Izražava se kao masa onečišćujuće tvari (masena koncentracija) u odnosu na količinu suhih otpadnih plinova koja se nalazi u 1 m3 pri normalnom stanju: temperaturi 273,15 K i tlaku 101,3 kPa, što odgovara jedinici količine od jednog normnog kubnog metra, 1 Nm3, a vezana je uz određeni volumni sadržaj (%-tni udio) kisika u suhom otpadnom plinu, iskazan kao standardni kisik, čime se uzimaju u obzir uvjeti izgaranja

15. ispust je mjesto ispuštanja onečišćujućih tvari iz nepokretnog izvora u zrak

16. krute čestice su čestice bilo kojeg oblika, strukture ili gustoće raspršene u plinovitoj fazi u uvjetima prikupljanja uzorka koje se mogu prikupiti filtriranjem pod utvrđenim uvjetima nakon reprezentativnog uzorkovanja plina koji se analizira, a koji se nalaze uzlazno od filtra i na njemu se zadržavaju nakon sušenja pod utvrđenim uvjetima

17. kruta goriva su: ugljen, briketi ugljena bez smole kao veziva i koks; piljevina i briketi od piljevine; prirodno drvo svih oblika

18. ložište je dio uređaja za loženje u kojem izgara gorivo

19. ložište s miješanim gorivom je ložište koje može istovremeno ili kao alternativu koristiti dvije ili više vrsta goriva

20. ložište s dva ili više goriva je ložište koje koristi dvije ili više vrsta goriva, ali ne istovremeno

21. mali izolirani sustav (SIS) podrazumijeva mali izolirani sustav čija je potrošnja 1996. bila manja od 3000 GWh, a manje od 5 % godišnje potrošnje je osigurano kroz povezanost s drugim sustavima

22. masena koncentracija onečišćujuće tvari u otpadnom plinu je masa onečišćujuće tvari po jedinici volumena ispuštenog otpadnog plina svedena na isto stanje otpadnog plina na koje je definirana i GVE bez obzira na koje se stanje otpadnog plina odnosi izvorno izmjerena koncentracija

23. minimalno opterećenje pri uključivanju za stabilan rad je minimalno opterećenje koje odgovara stabilnom radu uređaja za loženje nakon početka pokretanja, nakon čega je uređaj za loženje u mogućnosti sigurno i pouzdano isporučiti izlaznu energiju u nacionalnu mrežu, toplinsku stanicu ili industriji

24. minimalno opterećenje pri isključivanju iz stabilnog rada je minimalno opterećenje pri kojem uređaj za loženje ne može više sigurno i pouzdano isporučiti izlaznu energiju u nacionalnu mrežu, toplinsku stanicu ili industriji i smatra se da je prestao s radom

25. motor je plinski motor, dizelski motor ili motor s više vrsta goriva

26. motor s unutarnjim izgaranjem je nepokretni uređaj koji izgaranjem goriva u jednom ili više cilindara s izmjenično djelujućim klipovima, pretvara toplinsku u mehaničku energiju i imaju plinski i dizel motor:

– plinski motor je motor s unutarnjim izgaranjem koji radi prema Ottovu radnom ciklusu s paljenjem na iskru (svjećicu), a u slučaju motora s kombiniranim gorivom s paljenjem na kompresiju

– dizelski motor je motor s unutarnjim izgaranjem koji radi prema dizelskom ciklusu, a gorivo se u njemu pali kompresijskim paljenjem

27. motor s više vrsta goriva je motor s unutarnjim izgaranjem koji radi prema dizelskom ciklusu i koristi se kompresijskim paljenjem kada u njemu izgaraju tekuća goriva, a kada u njemu izgaraju plinovita goriva, radi prema Otto ciklusu

28. nazivni kapacitet spaljivanja je zbroj kapaciteta spaljivanja peći od kojih se sastoji postrojenje za spaljivanje/suspaljivanje otpada kako je to naveo proizvođač a potvrdio operater vodeći računa o kaloričnoj vrijednosti otpada izraženoj u količini spaljenog otpada po satu

29. novi nepokretni izvor je nepokretni izvor koji nije postojeći sukladno odredbama ove Uredbe

30. ograničavajuće gorivo je gorivo koje, među svim gorivima koja se koriste u uređaju za loženje koje koristi više vrsta goriva i koje koristi destilacijske i preradbene ostatke od rafiniranja sirove nafte za vlastite potrebe, ima najvišu GVE iz Priloga 14. i 17. ove Uredbe ili u slučaju kada nekoliko goriva ima istu GVE, gorivo s najvećom toplinskom snagom

31. onečišćenje znači izravno ili neizravno, ljudskom djelatnošću izazvano ispuštanje tvari, vibracija, topline ili buke u zrak, vodu ili zemlju, koje može biti štetno za zdravlje ljudi ili kvalitetu okoliša, dovodi do štete po materijalnu imovinu, remeti značajke okoliša ili utječe na druge pravovaljane oblike korištenja okoliša

32. operater je svaka pravna ili fizička osoba – obrtnik koja upravlja radom ili kontrolira cijelo ili dio postrojenja ili uređaja za loženje, postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada ili ako je to predviđeno nacionalnim zakonodavstvom, osoba na koju je prenesena ovlast donošenja ekonomskih odluka o tehničkom radu uređaja

33. otpad je svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti

34. otpadni plin je plin koji sadrži onečišćujuće tvari, u krutom, tekućem ili plinovitom stanju ispušten iz ispusta ili iz opreme za smanjivanje emisije u zrak

35. plinska goriva su goriva koja su pri temperaturi 273,15 K i tlaku 101,3 kPa u plinovitom agregatnom stanju

36. plinska turbina je svaki rotirajući stroj koji pretvara toplinsku energiju u mehanički rad i koji se sastoji uglavnom od kompresora, toplinskog uređaja u kojem gorivo oksidira kako bi grijalo radnu tekućinu, i turbine; uključuje plinske turbine otvorenog ciklusa i kombiniranog ciklusa te plinske turbine u kogeneracijskom načinu rada, s dodatnim izgaranjem ili bez njega

37. plinski kombi-blok je kombinirano postrojenje u kojem se vrući plinovi nakon prolaska kroz plinsku turbinu koriste za proizvodnju pare za pokretanje parne turbine

38. plinsko ulje je:

– svako tekuće gorivo – naftni derivat obuhvaćen tarifnim oznakama kombinirane nomenklature 2710 19 25, 2710 19 29, 2710 19 47, 2710 19 48, 2710 20 17 ili 2710 20 19; ili

– svako tekuće gorivo – naftni derivat čijeg se manje od 65 % volumena (uključujući gubitke) destilira na temperaturi od 250 °C i čijeg se najmanje 85 % volumena (uključujući gubitke) destilira na temperaturi od 350 °C metodom ASTM D86

39. postrojenje je nepokretna tehnička jedinica u kojoj se obavlja jedna ili više aktivnosti određenih odredbama ove Uredbe te bilo koja druga aktivnost neposredno tehnički povezana s aktivnostima koje se obavljaju na toj lokaciji, a koje bi mogle utjecati na emisije i onečišćenje. Sva postrojenja ili određeni dijelovi za obavljanje aktivnosti moraju imati odgovarajuće dozvole u skladu s posebnim propisima.

40. postrojenje za spaljivanje otpada je nepokretno ili pokretno postrojenje i pripadajuća oprema čija glavna svrha nije proizvodnja energije ili predmeta nego termička obrada otpada sa ili bez oporabe topline proizvedene izgaranjem, putem oksidacijskog spaljivanja otpada i ostalim postupcima termičke obrade kao što su piroliza, uplinjavanje ili plazma postupak ako se tvari nastale obradom kasnije spaljuju

41. postojeći veliki uređaji za loženje i/ili postojeća velika plinska turbina je nepokretni izvor za koji je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 7. siječnja 2013. ili je podnesen uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 7. siječnja 2013. pod uvjetom da je nepokretni izvor pušten u rad najkasnije 7. siječnja 2014.

42. postojeći srednji uređaj za loženje ili srednja plinska turbina je nepokretni izvor koji je stavljen u upotrebu prije 20. prosinca 2018. ili za koji je dozvola izdana prije 19. prosinca 2017. u skladu s nacionalnim zakonodavstvom pod uvjetom da je uređaj stavljen u upotrebu najkasnije 20. prosinca 2018.

43. postrojenje za suspaljivanje otpada je nepokretno ili pokretno postrojenje čija je prvenstvena svrha proizvodnja energije ili predmeta i koje otpad koristi kao svoje redovno ili dopunsko gorivo, ili u kojem se otpad termički obrađuje radi zbrinjavanja.

44. prirodni plin je metan koji nastaje u prirodnim uvjetima s najviše 20 % (volumni udio) inertnih i drugih sastavnih dijelova

45. proces termičke obrade otpada je postupak u kojem se oksidacijom spaljuje otpad, sa ili bez korištenja oslobođene topline, uključujući postupak pirolize, uplinjavanja, plazma postupak i ostale toplinske postupke. Ovdje se ubrajaju i sva postrojenja u kojima se otpad, uobičajeno ili dodatno, spaljuje pri bilo kakvom postupku

46. radni sati je vrijeme, izraženo u satima, za vrijeme kojeg je uređaj za loženje, u cijelosti ili djelomično u radu i ispušta onečišćujuće tvari u zrak isključujući periode uključivanja i isključivanja

47. rafinerijsko gorivo je kruti, tekući ili plinoviti gorivi materijal nastao procesima destilacije i konverzije pri preradi sirove nafte, uključujući rafinerijski loživi plin, sintetski plin, rafinerijska ulja i naftni koks

48. srednja dnevna vrijednost emisije je aritmetička sredina svih provjerenih očitanja prikupljenih tijekom normalnog rada pogona u periodu od 00 – 24 sata

49. stopa odsumporavanja je omjer, tijekom zadanog vremenskog perioda, količine sumpora koju uređaj za loženje ne emitira u zrak u odnosu na količinu sumpora koja je sadržana u krutom gorivu koje se unosi u uređaj za loženje i koje je korišteno u postrojenju u istom vremenskom periodu

50. tehnološki proces je skup postupaka kod kojih se iz određenih polaznih sirovina i aditiva dobiva jedan ili više sličnih proizvoda

51. tekuća goriva su plinska i loživa ulja sukladno posebnom propisu kojim se uređuje kvaliteta tekućih naftnih goriva

52. teško loživo ulje je:

– svako tekuće gorivo – naftni derivat obuhvaćen tarifnim oznakama kombinirane nomenklature od 2710 19 51 do 2710 19 68, 2710 20 31, 2710 20 35 ili 2710 20 39; ili

– svako tekuće gorivo – naftni derivat osim plinskog ulja kako je definirano u točki 38., koje zbog svojih ograničenja u pogledu destiliranja pripada u kategoriju teških ulja namijenjenih uporabi kao gorivo i kod kojeg se manje od 65 % volumena (uključujući gubitke) destilira na temperaturi od 250 °C metodom ASTM D86. Ako je postupak destiliranja nemoguće odrediti metodom ASTM D86, naftni proizvod također se svrstava u kategoriju teških loživih ulja

53. točkasti izvor emisije je izvor kod kojeg se onečišćujuće tvari oslobađaju u zrak iz jednog ispusta (dimnjak, cijevni ispust itd.) ili iz nekoliko ispusta povezanih na zajednički ispust

54. toplinski gubitak otpadnog plina je postotni udio toplinske snage ložišta koji se kao osjetna toplina gubi ispuštanjem otpadnih plinova u zrak

55. tvari označavaju bilo koji kemijski element i njegove spojeve u prirodnom obliku ili industrijski proizvedene, u krutom, tekućem ili plinovitom stanju

56. uključivanje i isključivanje je postupak kojim se neka aktivnost, oprema ili spremnik pokreće ili zaustavlja odnosno dovodi u stanje rada ili mirovanja. Promjenljivi uvjeti rada u pojedinim fazama rada postrojenja ne smatraju se uključivanjem i isključivanjem

57. ukupna ulazna toplinska snaga ložišta (MW) je maksimalna toplina utrošenog goriva u jedinici vremena određena prema donjoj toplinskoj vrijednosti goriva, kod temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa

58. uobičajeni rad su sva razdoblja rada postrojenja ili obavljanja aktivnosti osim uključivanja i isključivanja postrojenja te održavanja opreme

59. uređaj za loženje je svaka tehnička naprava u kojoj goriva oksidiraju kako bi se iskoristila na taj način dobivena toplina

60. zacrnjenje je stupanj ljestvice od šest polja različite crnine (Ringelmanova ljestvica), od 0 do 5, pri čemu je svaki sljedeći stupanj 20 % više crn od prethodnog. Pomoću ljestvice vizualno se ocjenjuje crnina otpadnih plinova iz ložišta na kruta goriva

61. značajna promjena je promjena koja je vezana uz način funkcioniranja, proširenje postrojenja ili uređaja za loženje, postrojenja za spaljivanje ili suspaljivanje otpada koje može imati značajne negativne utjecaje na okoliš i ljudsko zdravlje

62. zona (područje) je jedan od razgraničenih dijelova teritorija Republike Hrvatske, od ostalih takvih dijelova, koji predstavlja funkcionalnu cjelinu s obzirom na praćenje, zaštitu i poboljšanje kvalitete zraka te upravljanje kvalitetom zraka

B. Aktivnosti u kojima se koriste HOS-evi:

1. fugitivne (nepostojane) emisije su emisije hlapivih organskih spojeva u zrak, tlo i vodu, kao i otapala sadržana u bilo kojem proizvodu, ili nastaju kod proizvodnje koje uključuju otapala, a koje se ne oslobađaju u okoliš kroz ispust, već kroz prozore, vrata, odzračne i slične otvore, ako nije drugačije određeno u Prilogu 5. točki A. ove Uredbe

2. halogenirani hlapivi organski spojevi su organski spojevi koji sadrže najmanje jedan atom broma, klora, fluora ili joda po molekuli

3. hlapivi organski spojevi su organski spojevi, uključujući frakcije kreozota, čiji tlak pare iznosi 0,01 kPa ili više kod temperature od 293,15 K, ili spojevi koji imaju odgovarajuću hlapivost pod određenim uvjetima upotrebe

4. kontrolirani uvjeti označavaju uvjete u kojima postrojenje radi tako da se HOS-evi, koji se oslobađaju uslijed aktivnosti, skupljaju prije ispuštanja i ispuštaju na kontroliran način kroz dimnjak ili opremu za smanjivanje emisija pa stoga nisu u potpunosti fugitivni

5. lak je prozirni premaz

6. ljepilo (adheziv) je bilo koji pripravak, uključujući sva organska otapala ili pripravke koji sadrže organska otapala potrebna za njegovo pravilno nanošenje, a služi za spajanje pojedinih dijelova proizvoda

7. organski spojevi su spojevi koji u sebi sadrže najmanje ugljik i jedan ili više sljedećih elemenata: vodik, halogen, kisik, sumpor, fosfor, silicij ili dušik, s izuzetkom ugljikovih oksida i anorganskih karbonata i bikarbonata

8. organsko otapalo je bilo koji HOS koji se koristi sam ili zajedno s drugim tvarima bez kemijskih promjena, a služi za otapanje sirovina, proizvoda ili otpadnih materijala, čišćenje kojim se otapaju onečišćenja, raspršivanje, regulaciju viskoznosti ili površinske napetosti, ili kao plastifikator ili konzervans

9. otpadni plinovi označavaju konačno plinovito ispuštanje koje sadrži HOS-eve ili druge onečišćujuće tvari iz dimnjaka ili opreme za smanjivanje emisije u zrak

10. ponovna uporaba označava uporabu organskih otapala oporabljenih iz postrojenja za bilo koju tehničku ili komercijalnu namjenu, uključujući i korištenje kao gorivo, ali isključujući krajnje zbrinjavanje tako oporabljenog organskog otapala kao otpada

11. postrojenje u smislu glave VI. ove Uredbe je nepokretna tehnička jedinica sukladno odredbama ove Uredbe, koje u obavljanju svojih aktivnosti koristi HOS-eve. Sva postrojenja ili određeni dijelovi za obavljanje aktivnosti moraju imati odgovarajuće dozvole u skladu s posebnim propisima.

12. postojeće postrojenje u smislu glave VI. ove Uredbe koja se odnosi na određene aktivnosti i u kojem se koriste HOS-evi označava postrojenje pušteno u rad najkasnije 1. travnja 2002.

13. potrošnja otapala je ukupni unos organskih otapala u postrojenje u kalendarskoj godini, ili bilo kojem drugom 12-mjesečnom razdoblju, od kojega se oduzimaju oni HOS-evi koji se regeneriraju za ponovnu uporabu

14. premaz je bilo koji pripravak, uključujući sva organska otapala ili pripravke koji sadrže organska otapala potrebna za njegovo pravilno nanošenje, koji se nanosi na površinu u dekorativne, zaštitne ili druge funkcionalne svrhe

15. pripravak označava pripravak iz propisa kojim se definiraju registracija, evaluacija, autorizacija i ograničavanje kemikalija (REACH) i osnivanje Europske agencije za kemikalije

16. registracija je prijava pravnih i fizičkih osoba – obrtnika koje unutar svoje djelatnosti koriste organska otapala ili proizvode koji sadrže HOS-eve u Registar postrojenja

17. rekonstrukcija postrojenja je promjena maksimalnog unosa mase organskog otapala u postojećem postrojenju izraženih kao dnevni prosjek, ako postrojenje radi projektiranim kapacitetom, isključujući uključivanje i isključivanje i održavanje opreme, ako dovodi do povećanja emisija HOS-eva za više od:

– 25 % za postrojenja koja obavljaju aktivnosti iz članka 56. i Priloga 5. točke A. ove Uredbe (tiskanje (osim rotogravura u izdavaštvu), površinsko čišćenje, procesi premazivanja (osim premazivanja vozila), nanošenje ljepila (adheziva) ili proizvodnja premaza, lakova, boja i ljepila za nižu potrošnju otapala), ili aktivnosti iz članka 56. i Priloga 5. točke A. ove Uredbe u kojima je potrošnja otapala manja od 10 tona/godinu

– 10 % za sva ostala postrojenja

18. tiskarska boja (tinta) je pripravak, uključujući sva organska otapala ili pripravke koji sadrže organska otapala potrebna za njegovo pravilno nanošenje, koji se koristi u tiskarskoj industriji za preslikavanje teksta ili slika na površinu

19. ukupne emisije HOS-eva označavaju zbroj fugitivnih emisija i emisija u otpadnim plinovima

20. unos označava količinu organskih otapala i njihovu količinu u pripravcima koji se koriste prilikom obavljanja aktivnosti, uključujući i otapala koja su reciklirana unutar i izvan postrojenja, i koja se broje svaki puta kad se koriste radi obavljanja aktivnosti

21. uključivanje i isključivanje označava radnje, osim faza u kojima aktivnost redovno oscilira, kojima se neka aktivnost, oprema ili spremnik dovodi u stanje rada ili mirovanja.

(2) Osim pojmova iz stavka 1. ovoga članka, pojedini pojmovi koji se koriste u ovoj Uredbi sukladni su pojmovima utvrđenim u zakonu kojim se uređuje zaštita zraka.

II. PRAĆENJE EMISIJA

Članak 6.

(1) Mjerenje emisije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu iz nepokretnih izvora provodi se prema odredbama ove Uredbe i pravilnika kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(2) Mjerenje emisije onečišćujućih tvari provodi se prvim, povremenim, kontinuiranim i posebnim mjerenjem na ispustu/dimnjaku nepokretnog izvora.

(3) Rezultati mjerenja uspoređuju se s propisanim GVE na način određen ovom Uredbom samo kada su mjerenja provedena i rezultati iskazani sukladno ovoj Uredbi i pravilniku kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(4) Posebni uvjeti praćenja i vrednovanja emisija, u zavisnosti od karakteristika procesa, mogu se odrediti u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša.

(5) U slučaju prekoračenja GVE operater je dužan provesti mjere kojima će osigurati normalan rad postrojenja i poštivanje GVE.

(6) Nakon ponovne uspostave normalnog rada postrojenja operater je dužan provesti ponovno mjerenje kako bi dokazao poštivanje GVE.

Članak 7.

(1) GVE kod nepokretnih izvora iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa.

(2) Vrijednosti masene koncentracije onečišćujućih tvari preračunavaju se u skladu s Prilogom 1. ove Uredbe.

Članak 8.

(1) Učestalost mjerenja emisije za ispust nepokretnog izvora, ako nije drugačije propisano ovom Uredbom ili rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, određuje se na temelju omjera između emitiranog masenog protoka i graničnog masenog protoka.

(2) Učestalost mjerenja emisija iz stavka 1. ovoga članka dana je u Prilogu 1. točki C. ove Uredbe.

(3) Granični maseni protoci za pojedine onečišćujuće tvari određene u ovoj Uredbi propisani su u Prilogu 1. točki D. ove Uredbe.

(4) Učestalost mjerenja emisije za postojeći nepokretni izvor, ako nije drugačije propisano ovom Uredbom ili rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, određuje se na temelju rezultata prvog mjerenja.

(5) Učestalost mjerenja emisija za postojeći nepokretni izvor za slučajeve iz članka 6. stavka 5. ove Uredbe, određuje se na temelju rezultata ponovnog mjerenja.

Prvo mjerenje

Članak 9.

(1) Prvo mjerenje onečišćujućih tvari obavlja se tijekom pokusnog rada nepokretnog izvora, a prije ishođenja akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja za taj nepokretni izvor, ali najkasnije 12 mjeseci od dana puštanja u pokusni rad.

(2) Za pojedini nepokretni izvor iz članka 8. stavka 1. ove Uredbe učestalost mjerenja emisija onečišćujućih tvari u otpadnom plinu iz nepokretnog izvora određuje se na temelju rezultata mjerenja tijekom pokusnog rada.

Povremena mjerenja

Članak 10.

(1) Kod nepokretnog izvora s pretežno nepromjenljivim uvjetima rada obavljaju se najmanje tri pojedinačna mjerenja pri neometanom neprekidnom radu i najmanje još jedno mjerenje pri radnim uvjetima koji se redovno ponavljaju, a s promjenljivom emisijom, na primjer tijekom izmjene goriva te tijekom čišćenja i regeneracije.

(2) Kod nepokretnog izvora s pretežno promjenljivim uvjetima rada obavlja se najmanje šest pojedinačnih mjerenja pri radnim uvjetima koji, prema iskustvu, mogu izazvati najveće emisije.

(3) Trajanje pojedinačnog mjerenja emisije određeno je metodom mjerenja sukladno pravilniku kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora, a rezultat pojedinačnog mjerenja izražava se uvijek kao polusatni prosjek ako nije drugačije propisano ovom Uredbom.

Kontinuirana mjerenja

Članak 11.

Kod kontinuiranog mjerenja emisije iz mjerenih podataka svakih pola sata izrađuje se polusatni prosjek. Iz vrijednosti polusatnih prosjeka izrađuje se dnevni prosjek s obzirom na dnevno radno vrijeme ako drugačije nije propisano ovom Uredbom.

Članak 12.

(1) Ako je za nepokretni izvor određeno kontinuirano mjerenje, operater osigurava zvučni signal za obavješćivanje o prekoračenju GVE ili automatski ispis prekoračenja GVE.

(2) Mjerni uređaji koji prate kontinuirano emisiju otpadnih plinova moraju biti zaštićeni od pristupa neovlaštenih osoba.

Članak 13.

(1) O prvim, povremenim, posebnim i kontinuiranim mjerenjima izrađuje se izvješće o praćenju emisija prema pravilniku kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnog izvora.

(2) U izvješće iz stavka 1. ovoga članka unose se i podaci o vrsti korištenog goriva i sirovine.

Članak 14.

Operater je dužan osigurati i financirati prvo, povremeno i kontinuirano mjerenje.

Vrednovanje rezultata mjerenja emisija

Članak 15.

(1) Vrednovanje rezultata mjerenja emisija obavlja se usporedbom rezultata mjerenja s propisanim graničnim vrijednostima iz ove Uredbe ili određenim u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša.

(2) Vrednovanje rezultata za povremena mjerenja provodi se u skladu s posebnim propisom kojim se uređuje praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

Članak 16.

(1) Smatra se da su udovoljene GVE ako su na temelju kontinuiranih mjerenja u kalendarskoj godini i ako nije drugačije određeno ovom Uredbom ili rješenjem izdanim prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša:

– sve srednje 24-satne provjerene vrijednosti manje od GVE

– 97 % polusatnih provjerenih srednjih vrijednosti manje od 1,2 GVE

– sve polusatne provjerene srednje vrijednosti manje od dvostruke GVE.

(2) Pri izračunu srednjih vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka izuzimaju se mjerene vrijednosti dobivene uključivanjem nepokretnog izvora u rad i isključivanjem nepokretnog izvora.

(3) Smatra se da nepokretni izvor udovoljava propisanim uvjetima ako srednja vrijednost temeljena na odgovarajućem broju mjerenja u uobičajenim uvjetima ne prelazi GVE koje su utvrđene kod prvog i povremenog mjerenja.

III. OPĆE GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA NEPOKRETNE IZVORE

Članak 17.

Odredbama ove glave propisuju se GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu iz nepokretnog izvora postrojenja i/ili određenog dijela za obavljanje aktivnosti za koja nisu ovom Uredbom ili rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, propisane drugačije GVE.

Članak 18.

(1) U slučaju prekoračenja GVE onečišćujućih tvari u zrak, operater je dužan:

– bez odgađanja obavijestiti izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: JLS) koje o tome obavještavaju nadležno upravno tijelo i Ministarstvo

– bez odgađanja poduzeti mjere potrebne kako bi postrojenje svoj rad uskladilo s GVE onečišćujućih tvari u zrak u najkraćem mogućem roku

– poduzeti sve odgovarajuće dopunske mjere koje izvršno tijelo JLS smatra potrebnima kako bi se uskladilo s GVE onečišćujućih tvari u zrak.

(2) U slučaju prekoračenja GVE onečišćujućih tvari u zrak koje predstavlja neposrednu opasnost za zdravlje ljudi ili koja prijeti uzrokovanjem neposrednog značajnog štetnog učinka na okoliš, operater je dužan obustaviti rad postrojenja ili njegovog odgovarajućeg dijela do ponovnog postizanja sukladnosti rada s GVE onečišćujućih tvari u zrak i poduzeti mjere iz stavka 1. podstavaka 2. i 3. ovoga članka, a razloge za postupanje iz ovoga stavka ocjenjuje Ministarstvo.

(3) U slučaju nezgode ili nesreće koja značajno utječe na okoliš operater je dužan:

– bez odgađanja obavijesti izvršno tijelo JLS i Ministarstvo

– bez odgađanja poduzeti mjere za ograničavanje posljedica za okoliš i za sprječavanje mogućih nezgoda i nesreća

– poduzeti mjere koje odrede nadležna tijela kako bi se ograničile posljedice za okoliš i spriječile moguće daljnje nezgode ili nesreće.

(4) Nakon ponovne uspostave normalnoga rada postrojenja operater je dužan provesti ponovno mjerenje kako bi dokazao poštivanje GVE.

Ukupne praškaste tvari

Članak 19.

GVE za ukupne praškaste tvari u otpadnom plinu dane su u Prilogu 2. točki A. ove Uredbe.

Anorganske tvari

Članak 20.

(1) GVE za praškaste anorganske tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u razrede štetnosti od I. do III. dane su u Prilogu 2. točki B. stavku 1. ove Uredbe.

(2) GVE propisane u stavku 1. ovoga članka primjenjuju se i u slučaju ako se navedene tvari, uz posebne fizikalne uvjete temperature i tlaka, nalaze u otpadnom plinu u obliku pare ili plina.

Članak 21.

(1) Ako se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti, GVE iz članka 20. ove Uredbe primjenjuje se na zbroj tih tvari.

(2) Ako se u otpadnom plinu nalazi više praškastih anorganskih tvari iz različitih razreda štetnosti, za svaku se tvar primjenjuje GVE propisana u članku 20. ove Uredbe, a emisija ne smije prekoračiti vrijednosti iz Priloga 2. točke B. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 22.

(1) GVE za anorganske tvari u obliku pare ili plina u otpadnom plinu, razvrstanih u razrede štetnosti od I. do IV. propisane su u Prilogu 2. točki B. stavku 3. ove Uredbe.

(2) Ako se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti ili više tvari iz različitih razreda štetnosti, GVE iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se za svaku tvar pojedinačno.

Organske tvari

Članak 23.

(1) GVE ukupnih organskih tvari u otpadnom plinu, osim praškastih organskih tvari, izražena kao ukupni ugljik dane su u Prilogu 2. točki C. stavku 1. ove Uredbe.

(2) GVE organskih tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u I. razred štetnosti propisane su u Prilogu 2. točki C. stavku 2. ove Uredbe.

(3) GVE organskih tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u II. razred štetnosti propisane su u Prilogu 2. točki C. stavku 3. ove Uredbe.

Članak 24.

(1) Ako se u otpadnom plinu nalazi više organskih tvari istoga razreda štetnosti, GVE iz članka 23. stavaka 2. i 3. ove Uredbe primjenjuju se na zbroj tih tvari i uspoređuje s GVE za taj razred štetnosti.

(2) Ako se u otpadnom plinu nalazi više organskih tvari iz I. i II. razreda štetnosti, za svaku se tvar primjenjuje GVE propisana u članku 23. stavcima 2. i 3. ove Uredbe, a emisija ne smije prekoračiti GVE propisanu za II. razred štetnosti.

(3) Za praškaste organske tvari koje su svrstane u II. razred štetnosti primjenjuju se GVE iz članka 19. ove Uredbe.

Karcinogene tvari

Članak 25.

GVE karcinogenih tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u razrede štetnosti od I. do III., propisane su u Prilogu 2. točki D. stavku 1. ove Uredbe.

Članak 26.

(1) Ako se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti, GVE iz članka 25. ove Uredbe primjenjuju se na zbroj tih tvari.

(2) Ako se u otpadnom plinu nalazi više karcinogenih tvari iz različitih razreda štetnosti, za svaku se tvar primjenjuje GVE propisana u članku 25. ove Uredbe, a emisija ne smije prekoračiti vrijednosti iz Priloga 2. točke D. stavka 2. ove Uredbe.

Vlaknaste tvari

Članak 27.

GVE vlaknastih tvari u otpadnom plinu, propisane su u Prilogu 2. točki E. ove Uredbe.

Postojane organske onečišćujuće tvari, koje imaju karakteristike biološke akumulacije

Članak 28.

(1) GVE dioksina i furana u otpadnom plinu nepokretnog izvora, propisana je u Prilogu 2. točki F. ove Uredbe

(2) Za određivanje ukupne vrijednosti emisija dioksina i furana moraju se koncentracije dioksina i furana pomnožiti s ekvivalentnim faktorima prije njihovog zbrajanja, prema faktoru ekvivalentne toksičnosti izražene u Prilogu 20. stavku 7. ove Uredbe.

Praćenje emisija

Članak 29.

(1) Praćenje emisija onečišćujućih tvari iz nepokretnog izvora postrojenja i/ili određenog dijela za obavljanje aktivnosti određenih ovom glavom obavlja se sukladno odredbama glave II. ove Uredbe osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije propisano drugačije.

(2) Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka praćenje emisija iz nepokretnih izvora postrojenja i/ili određenog dijela za obavljanje aktivnosti kod kojih dolazi do ispuštanja onečišćujućih tvari iz članka 28. ove Uredbe provodi se najmanje jednom u pet godina, osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije određeno drugačije.

Izvješćivanje i dostava podataka

Članak 30.

(1) Podatke o praćenju emisija i način dostave podataka iz nepokretnog izvora postrojenja i/ili određenog dijela za obavljanje aktivnosti određenih ovom glavom za potrebe Informacijskog sustava zaštite zraka – emisije iz nepokretnih izvora operater uređuje i dostavlja Ministarstvu sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(2) Sadržaji Izvješća o povremenim mjerenjima i godišnjeg izvješća o kontinuiranim mjerenjima za potrebe dostave podataka iz stavka 1. ovoga članka uređeni su propisom kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(3) Operater koji ima obvezu kontinuiranog mjerenja emisija dužan je osigurati kontinuirani prijenos podataka o izmjerenim emisijskim veličinama računalnom mrežom iz automatiziranog mjernog sustava za kontinuirano mjerenje u informacijski sustav iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Informacijski sustav iz stavka 1. ovoga članka javno je dostupan.

IV. GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA PROIZVODNJU NEMETALNIH MINERALNIH SIROVINA I PRERADU METALA

Članak 31.

Odredbama ove glave propisuju se GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu iz nepokretnog izvora postrojenja i/ili određenog dijela za obavljanje aktivnosti kod tehnoloških procesa razvrstanih u skupine: proizvodnja nemetalnih mineralnih sirovina i prerada metala, osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nisu određene strože GVE.

Članak 32.

(1) U slučaju prekoračenja GVE onečišćujućih tvari u zrak, operater je dužan:

– bez odgađanja obavijestiti izvršno tijelo JLS koje o tome obavještavaju nadležno upravno tijelo i Ministarstvo

– bez odgađanja poduzeti mjere potrebne kako bi postrojenje svoj rad uskladilo s GVE onečišćujućih tvari u zrak u najkraćem mogućem roku

– poduzeti sve odgovarajuće dopunske mjere koje izvršno tijelo JLS smatra potrebnima kako bi se uskladilo s GVE onečišćujućih tvari u zrak.

(2) U slučaju prekoračenja GVE onečišćujućih tvari u zrak koje predstavlja neposrednu opasnost za zdravlje ljudi ili koja prijeti uzrokovanjem neposrednog značajnog štetnog učinka na okoliš, operater je dužan obustaviti rad postrojenja ili njegovog odgovarajućeg dijela do ponovnog postizanja sukladnosti rada s GVE onečišćujućih tvari u zrak i poduzeti mjere iz stavka 1. podstavaka 2. i 3. ovoga članka, a razloge za postupanje iz ovoga stavka ocjenjuje Ministarstvo.

(3) U slučaju nezgode ili nesreće koja značajno utječe na okoliš operater je dužan:

– bez odgađanja obavijesti izvršno tijelo JLS i Ministarstvo

– bez odgađanja poduzeti mjere za ograničavanje posljedica za okoliš i za sprječavanje mogućih nezgoda i nesreća

– poduzeti mjere koje odrede nadležna tijela kako bi se ograničile posljedice za okoliš i spriječile moguće daljnje nezgode ili nesreće.

(4) Nakon ponovne uspostave normalnoga rada postrojenja operater je dužan provesti ponovno mjerenje kako bi dokazao poštivanje GVE.

Proizvodnja nemetalnih mineralnih sirovina

Članak 33.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu postrojenja za proizvodnju cementa propisane su u Prilogu 3. točki A. stavku 1. ove Uredbe.

(2) GVE kod postrojenja za proizvodnju cementa u rotacijskim pećima suhim ili mokrim postupkom iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa uz volumni udio kisika 10 %.

Članak 34.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa žarenja boksita, dolomita, magnezita, vapnenca, gipsa, diatomejske zemlje, kvarcita i šamota propisane su u Prilogu 3. točki A. stavku 2. ove Uredbe.

(2) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari za tehnološke procese iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se za vlažni otpadni plin.

Članak 35.

(1) GVE onečišćujućih tvari kod tehnološkog procesa tretiranja perlita, škriljaca ili gline propisane su u Prilogu 3. točki A. stavku 3. ove Uredbe.

(2) GVE kod tehnološkog procesa iz stavka 1. ovoga članka iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u vlažnom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa uz volumni udio kisika 14 %.

Članak 36.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa dobivanja stakla i staklenih vlakana propisane su u Prilogu 3. točki A. stavku 4. ove Uredbe.

(2) GVE kod tehnoloških procesa iz stavka 1. ovoga članka iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa uz volumni udio kisika 8 % kod peći za taljenje stakla zagrijavanih plamenom, odnosno uz volumni udio kisika 13 % za kadne i dnevne peći.

(3) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod peći za taljenje stakla zagrijavane električnom energijom, za kontinuirani i diskontinuirani rad primjenjuju se za izmjereni volumni udio kisika.

(4) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod peći kojima se pridodaje čisti kisik primjenjuju se za volumni udio kisika koji je uobičajen pri odvijanju tog procesa.

Članak 37.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa proizvodnje mineralne vune, kamene vune i staklene vune te keramičkih vlakana propisane su u Prilogu 3. točki A. stavku 5. ove Uredbe.

(2) GVE kod tehnoloških procesa iz stavka 1. ovoga članka iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa uz volumni udio kisika 8 % za kontinuirane procese ili volumni udio kisika 13 % za kontinuirane procese.

(3) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari kod ostalih procesa primjenjuju se za izmjereni volumni udio kisika u otpadnom plinu.

Članak 38.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa pečenja keramičkih proizvoda na bazi gline propisane su u Prilogu 3. točki A. stavku 6. ove Uredbe.

(2) GVE onečišćujućih tvari kod tehnoloških procesa iz stavka 1. ovoga članka iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa uz volumni udio kisika 18 %.

Proizvodnja, prerada i obrada metala

Članak 39.

GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa dobivanja lijevanog željeza propisane su u Prilogu 3. točki B. stavku 1. ove Uredbe.

Članak 40.

GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa dobivanja čelika propisane su u Prilogu 3. točki B. stavku 2. ove Uredbe.

Članak 41.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa dobivanja i obrade obojenih metala i njihovih legura propisane su u Prilogu 3. točki B. stavku 3. ove Uredbe.

(2) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa proizvodnje, taljenja i legiranja bakra i cinka propisane su u Prilogu 3. točki B. stavku 4. ove Uredbe.

(3) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa proizvodnje olova propisane su u Prilogu 3. točki B. stavku 5. ove Uredbe.

(4) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa proizvodnje sačme za obradu površine sačmarenjem propisane su u Prilogu 3. točki B. stavku 6. ove Uredbe.

(5) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa dobivanja aluminijevog oksida i ugljikovih materijala propisane su u Prilogu 3. točki B. stavku 7. ove Uredbe.

Članak 42.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa dobivanja titanijevog dioksida (TiO2) propisane su u Prilogu 3. točki B. stavku 8. ove Uredbe.

(2) U tehnološkom procesu dobivanja titanijevog dioksida potrebno je poduzimati mjere sprječavanja emisija kapljica kiseline iz postrojenja.

Članak 43.

GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa proizvodnje akumulatora propisane su u Prilogu 3. točki B. stavku 9. ove Uredbe.

Članak 44.

GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa površinske obrade metala dušičnom kiselinom propisane su u Prilogu 3. točki B. stavku 10. ove Uredbe.

Praćenje emisija

Članak 45.

(1) Praćenje emisija onečišćujućih tvari iz nepokretnog izvora postrojenja i/ili određenog dijela za obavljanje aktivnosti određenih ovom glavom obavlja se sukladno odredbama glave II. ove Uredbe osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije propisano drugačije.

(2) Kada se provodi kontinuirano mjerenje emisije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu, kod tehnoloških procesa određenih ovom glavom, kontinuirano se mjeri:

– emitirani maseni protok otpadnih plinova

– volumni udio kisika, ako se masena koncentracija onečišćujućih tvari iskazuje na njegov udio

– tlak i temperatura.

(3) Kod provođenja kontinuiranog mjerenja emisije onečišćujućih tvari iz članka 42. ove Uredbe uz mjerenja propisana stavkom 1. ovoga članka kontinuirano se prati emisija plinovitog sumporovog dioksida i trioksida ispuštenih iz procesa digestije i ovapnjivanja iz postrojenja za koncentraciju otpadne kiseline u postrojenjima koja koriste sulfatni postupak, klora iz velikih izvora unutar postrojenja koja koriste kloridni postupak i praškastih tvari iz velikih izvora.

Izvješćivanje i dostava podataka

Članak 46.

(1) Podatke o praćenju emisija i način dostave podataka iz nepokretnog izvora postrojenja i/ili određenog dijela za obavljanje aktivnosti određenih ovom glavom za potrebe Informacijskog sustava zaštite zraka – emisije iz nepokretnih izvora operater uređuje i dostavlja Ministarstvu sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(2) Sadržaji Izvješća o povremenim mjerenjima i godišnjeg izvješća o kontinuiranim mjerenjima za potrebe dostave podataka iz stavka 1. ovoga članka uređeni su propisom kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(3) Operater koji ima obvezu kontinuiranog mjerenja emisija dužan je osigurati kontinuirani prijenos podataka o izmjerenim emisijskim veličinama računalnom mrežom iz automatiziranog mjernog sustava za kontinuirano mjerenje u informacijski sustav iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Informacijski sustav iz stavka ovoga članka 1. javno je dostupan.

V. GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA KEMIJSKU I PREHRAMBENU INDUSTRIJU

Članak 47.

(1) Odredbama ove glave propisuju se GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu iz nepokretnog izvora postrojenja i/ili određenog dijela za obavljanje aktivnosti kod tehnoloških procesa razvrstanih u skupine: kemijska i prehrambena industrija, osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nisu određene strože GVE.

(2) U slučaju prekoračenja GVE onečišćujućih tvari u zrak, operater je dužan:

– bez odgađanja obavijestiti izvršno tijelo JLS koje o tome obavještavaju nadležno upravno tijelo i Ministarstvo

– bez odgađanja poduzeti mjere potrebne kako bi postrojenje svoj rad uskladilo s GVE onečišćujućih tvari u zrak u najkraćem mogućem roku

– poduzeti sve odgovarajuće dopunske mjere koje izvršno tijelo JLS smatra potrebnima kako bi se uskladilo s GVE onečišćujućih tvari u zrak.

(3) U slučaju prekoračenja GVE onečišćujućih tvari u zrak koje predstavlja neposrednu opasnost za zdravlje ljudi ili koja prijeti uzrokovanjem neposrednog značajnog štetnog učinka na okoliš, operater je dužan obustaviti rad postrojenja ili njegovog odgovarajućeg dijela do ponovnog postizanja sukladnosti rada s GVE onečišćujućih tvari u zrak i poduzeti mjere iz stavka 2. podstavaka 2. i 3. ovoga članka, a razloge za postupanje iz ovoga stavka ocjenjuje Ministarstvo.

(4) U slučaju nezgode ili nesreće koja značajno utječe na okoliš operater je dužan:

– bez odgađanja obavijesti izvršno tijelo JLS i Ministarstvo

– bez odgađanja poduzeti mjere za ograničavanje posljedica za okoliš i za sprječavanje mogućih nezgoda i nesreća

– poduzeti mjere koje odrede nadležna tijela kako bi se ograničile posljedice za okoliš i spriječile moguće daljnje nezgode ili nesreće.

(5) Nakon ponovne uspostave normalnoga rada postrojenja operater je dužan provesti ponovno mjerenje kako bi dokazao poštivanje GVE.

Kemijska industrija

Članak 48.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa dobivanja sumpora (u daljnjem tekstu: Clausovo postrojenje) propisane su u Prilogu 4. točki A. stavku 1. ove Uredbe.

(2) Otpadni plin koji sadrži vodikov sulfid odvodi se na naknadno spaljivanje.

(3) Clausovo postrojenje ne smije biti izvan rada više od 24 sata neprekidno, odnosno 120 sati s prekidima u kalendarskoj godini.

(4) Prekid rada Clausovog postrojenja duži od 24 sata neprekidno operater postrojenja dužan je prijaviti u roku 48 sati izvršnom tijelu JLS koje o tome obavještava nadležno upravno tijelo i Ministarstvo.

Članak 49.

GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod tehnološkog procesa proizvodnje nafte i plina propisane su u Prilogu 4. točki A. stavku 2. ove Uredbe.

Članak 50.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa dobivanja čađe propisane su u Prilogu 4. točki A. stavku 3. ove Uredbe.

(2) Kod tehnološkog procesa iz stavka 1. ovoga članka otpadni plinovi koji sadrže sumporovodik i ugljikov monoksid spaljuju se.

Članak 51.

GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod tehnološkog procesa dobivanja ugljika i elektrografita propisane su u Prilogu 4. točki A. stavku 4. ove Uredbe.

Prehrambena industrija

Članak 52.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu u postupku sušenja rezanaca tehnološkog procesa prerade šećerne repe i rafinacije šećera propisane su u Prilogu 4. točki B. stavku 1. ove Uredbe.

(2) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa sušenja trave propisane su u Prilogu 4. točki B. stavku 2. ove Uredbe.

(3) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu tehnološkog procesa prženja kave, nadomjestaka za kavu, žita i kakaa propisane su u Prilogu 4. točki B. stavku 3. ove Uredbe.

Članak 53.

Za ložišta sušara kod kojih se produkti izgaranja koriste izravno u proizvodnom procesu, odnosno s čijim se dimnim plinovima ili plamenom u neposrednom dodiru zagrijavaju, suše ili obrađuju proizvodi, vrijednosti masene koncentracije onečišćujućih tvari dobivene mjerenjem iskazuju se za volumni udio kisika 17 %.

Praćenje emisija

Članak 54.

(1) Praćenje emisija onečišćujućih tvari iz nepokretnog izvora postrojenja i/ili određenog dijela za obavljanje aktivnosti određenih ovom glavom obavlja se sukladno odredbama glave II. ove Uredbe osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije propisano drugačije.

(2) Kada se provodi kontinuirano mjerenje emisije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu, kod tehnoloških procesa određenih ovom glavom, kontinuirano se mjeri:

– emitirani maseni protok otpadnih plinova

– volumni udio kisika, ako se masena koncentracija onečišćujućih tvari iskazuje na njegov udio

– tlak i temperatura.

Izvješćivanje i dostava podataka

Članak 55.

(1) Podatke o praćenju emisija i način dostave podataka iz nepokretnog izvora postrojenja i/ili određenog dijela za obavljanje aktivnosti određenih ovom glavom za potrebe Informacijskog sustava zaštite zraka – emisije iz nepokretnih izvora operater uređuje i dostavlja Ministarstvu sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(2) Sadržaji Izvješća o povremenim mjerenjima i godišnjeg izvješća o kontinuiranim mjerenjima za potrebe dostave podataka iz stavka 1. ovoga članka uređeni su propisom kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(3) Operater koji ima obvezu kontinuiranog mjerenja emisija dužan je osigurati kontinuirani prijenos podataka o izmjerenim emisijskim veličinama računalnom mrežom iz automatiziranog mjernog sustava za kontinuirano mjerenje u informacijski sustav iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Informacijski sustav iz stavka 1. ovoga članka javno je dostupan.

VI. GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA HLAPIVIH ORGANSKIH SPOJEVA ZA ODREĐENE AKTIVNOSTI

Članak 56.

(1) Odredbe ove glave primjenjuju se na postrojenja i radne površine gdje se obavljaju sljedeće aktivnosti:

1. »nanošenje ljepila (adheziva)« znači proces nanošenja ljepila (adheziva) na neku površinu, s izuzetkom nanošenja prianjajućih premaza i proizvodnje laminata vezanih uz procese tiskanja

2. »proizvodnja drvenih i plastičnih laminata« znači bilo koji proces međusobnog prianjanja drveta i/ili plastike u slojevima. Ukoliko u tijeku proizvodnje plastičnih proizvoda (npr. brodica) dolazi do kemijske promjene organskog otapala i organska otapala ostaju u potpunosti vezana u proizvodu, a ne dolazi do oslobađanja istih u zrak, tada ta aktivnost ne podliježe obvezama iz ove glave

3. »procesi premazivanja« znače svaku aktivnost u kojoj se jednokratno ili višekratno nanose slojevi premaza na:

a) neko od sljedećih vozila:

– nova vozila, sukladno posebnom propisu kojim se utvrđuje okvir o utvrđivanju sukladnosti motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, iz kategorije M1 te kategorije N1, ukoliko se premazuju u istom postrojenju kao i vozila kategorije M1

– kamionske kabine za smještaj vozača, kao i cjeloviti smještajni prostor za tehničku opremu vozila kategorija N2 i N3

– kamione u kategorijama vozila N1, N2 i N3, ali ne i kamionske kabine

– autobuse u kategoriji vozila M2 i M3

– prikolice kategorije O1, O2, O3 i O4

b) tekstil, tkaninu, film, papirne površine, metalne i plastične površine, uključujući zrakoplove, brodove, vlakove i drugo

c) drvene površine

d) kožu.

Proces premazivanja ne odnosi se na premazivanje metalnih podloga metodom elektroforeze i kemijskog raspršivanja. Ako je proces premazivanja postupak u kojem se na isti predmet bilo kojom tehnikom nanosi tisak, taj postupak se smatra dijelom aktivnosti procesa premazivanja. Ipak, postupci tiskanja koji se odvijaju kao posebna aktivnost, nisu uključeni, ali mogu biti obuhvaćeni ovom glavom Uredbe i Prilozima 5., 6., 7. i 8., ako je aktivnost tiskanja obuhvaćena njezinim opsegom.

4. »premazivanje zavojnica« znači svaki proces u kojem se zavojnice čelika, nehrđajućeg čelika, obloženog čelika, bakrenih legura ili aluminijskih traka neprekidno premazuju opnastim ili slojevitim premazom

5. »kemijsko čišćenje« znači svaki industrijski ili komercijalni proces u kojem se HOS-evi rabe u postrojenju za čišćenje odjevnih predmeta, namještaja i sličnih potrošnih roba, s izuzetkom ručnog uklanjanja mrlja u tekstilnoj i industriji odjeće

6. »proizvodnja obuće« znači bilo koju aktivnost vezanu uz proizvodnju kompletne obuće ili njezinih dijelova

7. »proizvodnja premaza, lakova, boja i ljepila« znači proizvodnju gotovih proizvoda, kao i poluproizvoda ako se proizvode u istom postrojenju miješanjem pigmenata, guma i prianjajućih materijala s organskim otapalima ili drugim prijenosnicima. Ova kategorija uključuje i raspršivanje, predraspršivanje, dobivanje određene gustoće ili boje i pakovanje konačnih proizvoda u spremnike

8. »proizvodnja farmaceutskih proizvoda« znači kemijsku sintezu, fermentaciju, ekstrakciju, formulaciju i dovršavanje farmaceutskih proizvoda i, tamo gdje se provodi na istoj lokaciji, proizvodnju poluproizvoda

9. »tiskanje« znači svaki proces reprodukcije teksta i/ili slika u kojem se, putem prijenosnika slike, tinta prenosi na neku površinu. Obuhvaća lakiranje, premazivanje i proizvodnju laminata. Odnosi se na sljedeće procese

– fleksografija: proces tiskanja u kojem se koristi gumeni ili fotopolimerni elastični prijenosnik slike na kojem se tinta (tiskarska boja) za tiskanje nalazi iznad područja koja ostaju prazna, pomoću tinta koje se suše isparavanjem

– toplinski podešeni otisak: proces tiskanja u kojem prijenosnik slike stavlja područje namijenjeno tiskanju i područje koje ostaje prazno u istu ravninu, pri čemu se materijal na koji će se tiskati u stroj ubacuje putem papirnog valjka, a ne u pojedinačnim listovima. Područje koje ostaje prazno obrađeno je tako da privlači vodu i time odbija tintu. Područje namijenjeno tiskanju obrađeno je tako da prima i prenosi tintu na površinu namijenjenu tiskanju. Isparavanje se odvija u peći pomoću vrućeg zraka kojim se zagrijava materijal s otiskom

– rotogravura u izdavaštvu: rotogravura koja se koristi u tiskanju papira za časopise, brošure, kataloge ili slične proizvode, pomoću tinta na bazi toluena

– rotogravura: proces tiskanja pomoću cilindričkog prijenosnika slike u kojem je područje namijenjeno tiskanju ispod područja koje ostaje prazno, pomoću tekućih tinti koje se suše isparavanjem. Udubljenja se ispunjavaju tintom, a suvišak se čisti s područja koje ostaje prazno prije nego površina namijenjena tiskanju dotakne cilindar i pokupi tintu iz udubljenja

– tiskanje rotacijskim zaslonom: proces tiskanja u kojem se tinta prenosi na površinu protiskivanjem kroz šupljikavi prijenosnik slike, pri čemu je područje namijenjeno tiskanju otvoreno, a područje koje ostaje prazno odvojeno je posebnim slojem, pomoću tekućih tinti koje se suše samo isparavanjem. Materijal na koji će se tiskati u stroj ubacuje se putem papirnog valjka, a ne u pojedinačnim listovima

– proizvodnja laminata vezana uz proces tiskanja: prianjanje dvaju ili više savitljivih materijala u slojevima i

– lakiranje: proces kojim se lak ili prianjajući premaz nanosi na savitljivi materijal u svrhu naknadnog zatvaranja ambalažnog materijala

10. »proizvodnja gumenih smjesa i proizvoda od gume« znači svaki proces miješanja, gnječenja, spajanja, valjanja, protiskivanja i vulkanizacije prirodne ili sintetičke gume te dodatno procese obrade prirodne ili sintetičke gume radi dobivanja krajnjeg proizvoda

11. »površinsko čišćenje« znači svaki proces osim kemijskog čišćenja u kojem se koriste organska otapala za uklanjanje onečišćenja s površine materijala, uključujući odmašćivanje; procesom čišćenja smatra se svaki proces čišćenja koji se sastoji od više koraka prije ili nakon bilo kojeg drugog koraka obrade. Proces se odnosi na čišćenje površine proizvoda, a ne na čišćenje procesne opreme

12. »ekstrakcija biljnog ulja i životinjske masti i rafinacija biljnog ulja« znači ekstrakciju biljnog ulja iz sjemenki i drugih biljnih tvari, obradu suhih ostataka za dobivanje životinjske krme, pročišćavanje masti i biljnih ulja dobivenih iz sjemenki, bilje i/ili životinjske tvari

13. »završna obrada vozila (lakiranje)« znači svako industrijsko ili komercijalno premazivanje i srodni poslovi odmašćivanja kroz koju se obavlja:

– originalno, odnosno prvobitno premazivanje cestovnih vozila definiranih u posebnom propisu kojim se uređuje područje o homologaciji vozila ili u točki 3. ovoga članka i dijela navedenih vozila, kada se taj postupak obavlja izvan prvobitne proizvodne linije unutar proizvodnog pogona ili

– premazivanje prikolica (uključujući poluprikolice)

14. »impregnacija drvenih površina« znači svaki proces zaštite drveta zaštitnim sredstvima

15. »površinska zaštita (premazivanje) žičanih navoja« znači bilo koju aktivnost površinske zaštite provodnika koji se koriste za namotavanje transformatora i motora i drugo.

(2) Aktivnosti određene u stavku 1. ovoga članka uključuju čišćenje opreme, ali ne i čišćenje proizvoda, osim kada je to posebno propisano ovom Uredbom.

Članak 57.

(1) U slučaju kada se postojeće postrojenje iz Priloga 5. točke A. ove Uredbe rekonstruira, ili se odredbe ove Uredbe prvi put primjenjuju na postrojenje nakon njegove rekonstrukcije, rekonstruirani dio postrojenja smatra se novim postrojenjem.

(2) Rekonstruirano postrojenje se može smatrati postojećim postrojenjem, pod uvjetom da ukupne emisije iz cijelog toga postrojenja ne prekorače vrijednosti emisija koje bi se postigle kada bi se taj rekonstruirani dio postrojenja smatrao kao novo postrojenje.

(3) U slučaju značajne promjene Ministarstvo provjerava usklađenost postrojenja sa zahtjevima propisanima ovom glavom Uredbe i Prilozima 5., 6., 7. i 8.

Članak 58.

Tvari i pripravci ovisno o sadržaju HOS-eva dijele se na skupine:

– tvari i pripravci koji sadrže halogenirane HOS-eve s oznakom upozorenja H341 ili H351 i predstavljaju mogući rizik izazivanja neprolaznih učinaka na ljudsko zdravlje

– tvari i pripravci koji zbog sadržaja HOS-eva svrstanih u karcinogene, mutagene ili toksične za reprodukciju, nose oznaku upozorenja H340, H350, H350i, H360D ili H360F

– HOS-evi koji nisu obuhvaćeni podstavcima 1. i 2. ovoga članka.

Članak 59.

(1) Operateri postrojenja u kojima se koriste tvari i pripravci iz članka 58. podstavka 2. ove Uredbe moraju ih zamijeniti u najvećoj mjeri i što je moguće prije s manje štetnim tvarima ili pripravcima.

(2) Prilikom odabira zamjenske tvari ili pripravka potrebno je voditi računa o primjerenosti za uporabu, mogućim posljedicama za ljudsko zdravlje, posebice kod profesionalne izloženosti, mogućim posljedicama za okoliš, ekonomskim posljedicama, a posebno troškovima i koristima od raspoloživih rješenja.

(3) Na označivanje tvari i pripravaka i rokove za uklanjanje oznaka rizika (R oznaka) primjenjuje se poseban propis kojim se uređuje razvrstavanje, označavanje i pakiranje opasnih tvari i smjesa.

Granične vrijednosti emisija

Članak 60.

(1) GVE HOS-eva i donja vrijednost potrošnje otapala u ovisnosti o aktivnostima na postrojenjima i radnim površinama propisani su u Prilogu 5. točki A. ove Uredbe.

(2) Donja vrijednost potrošnje otapala odnosi se na ukupnu potrošnju svih otapala u pojedinoj aktivnosti.

(3) Prag potrošnje otapala određen u Prilogu 5. točki A. ove Uredbe odnosi se na najmanju godišnju potrošnju otapala iznad koje je operater postrojenja obveznik ove Uredbe.

Članak 61.

(1) GVE halogeniranih HOS-eva u otpadnom plinu za tvari i pripravke iz članka 58. podstavka 1. ove Uredbe propisane su u Prilogu 5. točki B. ove Uredbe.

(2) GVE HOS-eva u otpadnom plinu za tvari i pripravke iz članka 58. podstavka 2. ove Uredbe propisane su u Prilogu 5. točki B. ove Uredbe.

(3) GVE HOS-eva za tvari i pripravke iz članka 58. podstavka 3. ove Uredbe propisane su u Prilogu 5. točki A. ove Uredbe.

(4) Emisije HOS-eva iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nadziru se u kontroliranim uvjetima koliko god je to tehnički i ekonomski izvedivo, kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i okoliš.

Članak 62.

(1) Za aktivnosti premazivanja u postrojenju koja se odvijaju u nekontroliranim uvjetima i ne mogu se primijeniti propisane GVE primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike (NRT) ili Shema smanjivanja emisija HOS-eva iz Priloga 6. ove Uredbe.

(2) Operater postrojenja iz stavka 1. ovoga članka dužan je, po zahtjevu Ministarstva, dostaviti zatražene podatke iz Sheme smanjivanja emisija HOS-eva.

Mjerenje emisija hlapivih organskih spojeva

Članak 63.

(1) Mjerenje emisija HOS-eva provodi se kontinuiranim mjerenjem ako su emisije u otpadnim plinovima iz ispusta veće od 10 kg ukupnog organskog ugljika (C) po satu. Mjerenje emisija HOS-eva obavlja se u ispušnom kanalu iza opreme za smanjivanje emisija.

(2) Kada se provodi kontinuirano mjerenje emisije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu, kod aktivnosti i postrojenja određenih u ovoj glavi, kontinuirano se mjeri:

– emitirani maseni protok otpadnih plinova

– volumni udio kisika, ako se masena koncentracija HOS-eva iskazuje na njegov udio

– temperatura i tlak.

(3) Ako su emisije manje od 10 kg ukupnoga organskog ugljika (C) po satu mjerenje emisija provodi se povremenim mjerenjem emisije HOS-eva.

(4) Operater postrojenja u kojem se koriste HOS-evi, a posjeduje točkasti nepokretni izvor i nije obveznik ishođenja rješenja izdanog prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, povremeno mjerenje emisija na ispustu točkastog izvora obavlja najmanje jedanput godišnje.

(5) Operater postrojenja u kojem se koriste HOS-evi, a posjeduje točkasti nepokretni izvor i obveznik je ishođenja rješenja prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, dinamiku mjerenja emisija na ispustu točkastog izvora obavlja sukladno tom rješenju.

(6) Emisije HOS-eva iz članka 58. podstavaka 1. i 2. ove Uredbe nadziru se u kontroliranim uvjetima koliko god je to tehnički i ekonomski izvedivo, kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i okoliš.

(7) Kod aktivnosti premazivanja koje se odvijaju u nekontroliranim uvjetima operateri postrojenja nisu u obvezi mjerenja emisija HOS-eva na ispustima.

(8) Kod procesa kemijskog čišćenja koji ima uređaj zatvorenog tipa kod kojeg ne dolazi do ispuštanja HOS-eva u zrak ne provodi se mjerenje emisija u zrak.

(9) Ako za udovoljavanje GVE propisanim ovom glavom nije neophodna oprema za smanjivanje emisija HOS-eva u otpadnom plinu na kraju procesa, ne provodi se mjerenje emisija u zrak.

Vrednovanje emisija hlapivih organskih spojeva

Članak 64.

(1) Smatra se da su udovoljene GVE HOS-eva ako na temelju kontinuiranih mjerenja sve izračunate srednje dnevne vrijednosti ne prelaze graničnu vrijednost u uobičajenim radnim uvjetima te ako niti jedna srednja satna vrijednost nije veća od 1,5 GVE.

(2) Smatra se da su udovoljene GVE HOS-eva ako na temelju povremenih mjerenja srednja vrijednost svih izmjerenih vrijednosti ne prelazi graničnu vrijednost te ako niti jedna srednja satna vrijednost nije veća od 1,5 GVE.

(3) Pri izračunu srednjih vrijednosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izuzimaju se mjerene vrijednosti dobivene tijekom uključivanja i isključivanja postrojenja te u slučaju otklona od uobičajenih radnih uvjeta.

(4) Pri uključivanju i isključivanju postrojenja operater je dužan poduzeti sve neophodne mjere kako bi se emisije svele na najmanju mjeru.

(5) Volumeni plinova mogu se dodati otpadnom plinu koji služi za hlađenje ili razrjeđivanje ako je to tehnički opravdano, ali se ne uzima u obzir pri utvrđivanju masene koncentracije onečišćivača u otpadnom plinu.

(6) Poštivanje zahtjeva iz članka 62. ove Uredbe provjerava se na temelju zbroja masenih koncentracija pojedinačnih HOS-eva. U svim drugim slučajevima, poštivanje zahtjeva provjerava se na temelju ukupne ispuštene mase organskog ugljika, ako nije drugačije propisano u Prilogu 5. točki A. ove Uredbe.

Obveze operatera postrojenja

Članak 65.

(1) Postrojenja u kojima se obavljaju aktivnosti iz članka 56. stavka 1. ove Uredbe operater je dužan prijaviti u Registar REGVOC.

(2) Registar REGVOC vodi Ministarstvo.

(3) Registar REGVOC je javni upisnik koji sadrži podatke o:

– operateru

– vrsti postrojenja odnosno aktivnosti

– godini izgradnje postrojenja i početku rada

– obavljenoj rekonstrukciji

– uređaju za smanjivanje emisija HOS-eva

– ukupnoj godišnjoj količini svih organskih otapala koja se koriste u postrojenju, odnosno aktivnosti te

– vrstama organskih otapala i oznakama upozorenja.

(4) Podaci za prijavu za upis u Registar REGVOC dostavljaju se u elektroničkom obliku, putem elektroničke programske opreme, odnosno mrežne aplikacije.

(5) Nakon zaprimljene prijave za upis u Registar REGVOC Ministarstvo operateru dodjeljuje registracijski broj (u daljnjem tekstu: REGVOC broj).

(6) Operater novog ili rekonstruiranog postrojenja dužan je prijaviti postrojenje u Registar REGVOC u roku 30 dana po puštanju u rad.

(7) Prestanak rada postrojenja odnosno obavljanja aktivnosti operater je dužan prijaviti u Registar REGVOC u roku od 30 dana.

(8) Nakon prijave u Registar REGVOC, ukoliko ne dolazi do promjena iz stavaka 6. i 7. ovoga članka, nije potrebna nova prijava u Registar REGVOC.

(9) Iznimno od odredbi stavka 8. ovoga članka u slučaju statusne, odnosno vlasničke promjene operatera (promjene naziva operatera, matičnog broja subjekta (MBS), matičnog broja obrta (MBO) i/ili OIB-a) operater je dužan podnijeti novu prijavu u Registar REGVOC.

(10) Po prijavi iz stavka 9. ovoga članka, Ministarstvo operateru dodjeljuje novi REGVOC broj.

Članak 66.

(1) Operater postrojenja dužan je dokazati da udovoljava zahtjevima iz ove glave koji se odnose na GVE u otpadnim plinovima na ispustu i vrijednostima fugitivnih emisija ili ukupnim GVE za one aktivnosti za koje je propisana obveza postizanja.

(2) Za aktivnosti procesa premazivanja koja se ne mogu obavljati u kontroliranim uvjetima operater postrojenja dokazuje udovoljavanje zahtjevima iz stavka 1. ovoga članka kroz ukupne emisije i dostizanje ciljne emisije.

(3) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka za aktivnosti iz Priloga 5. točke A. ove Uredbe, ako operater dokaže Ministarstvu da za neko postrojenje tehnički i ekonomski nije izvedivo postizanje granične vrijednosti za fugitivne emisije, granične vrijednosti fugitivnih i/ili ukupnih emisija mogu se prekoračiti pod uvjetom da se ne očekuju značajni rizici za zdravlje ljudi i okoliš i da operater Ministarstvu dokaže da su korištene najbolje raspoložive tehnike.

(4) Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka za aktivnosti premazivanja koje se ne mogu provoditi u kontroliranim uvjetima Ministarstvo može dozvoliti da se prekorače emisije iz postrojenja navedene u Prilogu 5. točke A. Aktivnost 3. b) ove Uredbe ako operater Ministarstvu dokaže da takvo poštivanje nije tehnički i ekonomski izvedivo te da su korištene najbolje raspoložive tehnike.

(5) Za postrojenja u kojima se provode dvije ili više aktivnosti, od kojih svaka prelazi prag potrošnje otapala iz Priloga 5. točke A. ove Uredbe operater postrojenja je dužan postići propisane GVE:

a) za tvari koje sadrže oznake upozorenja iz članka 58. podstavka 1. i 2. ove Uredbe za svaku pojedinačnu aktivnost

b) za sve ostale tvari ili je potrebno postići zahtjeve iz stavka 1. ovoga članka za svaku pojedinačnu tvar ili da ukupne emisije HOS-eva ne prelaze emisije koje bi bile postignute da je primijenjeno ispunjavanje zahtjeva za svaku pojedinačnu aktivnost.

Članak 67.

Udovoljavanje zahtjevima iz članka 66. ove Uredbe koji se odnose na izračun fugitivnih i/ili ukupnih emisija koje se izražavaju u postotku unosa otapala za aktivnosti iz Priloga 5. točke A. ove Uredbe, operater postrojenja dokazuje godišnjom bilancom organskih otapala iz članka 68. ove Uredbe i, po potrebi, godišnjim izvješćem o emisijama HOS-eva iz Priloga 7. ove Uredbe.

Članak 68.

(1) Operater postrojenja dužan je izraditi godišnju bilancu organskih otapala do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

(2) Postupak za izradu godišnje bilance organskih otapala iz stavka 1. ovoga članka propisan je u Prilogu 8. ove Uredbe.

Članak 69.

(1) Operater postrojenja za aktivnosti iz članka 56. stavka 1. ove Uredbe, ukoliko postrojenje ima godišnju potrošnju otapala veću od propisane u Prilogu 5. točki A. ove Uredbe, dužan je udovoljiti zahtjevu iz članka 63. stavka 4. ove Uredbe te izraditi godišnje izvješće o emisijama HOS-eva iz Priloga 7. ove Uredbe, koje dostavlja Ministarstvu u elektroničkom obliku, putem elektroničke programske opreme, odnosno mrežne aplikacije.

(2) Ukoliko postrojenje ima godišnju potrošnju otapala manju od propisane u Prilogu 5. točki A. ove Uredbe, operater postrojenja nije dužan obavljati mjerenja prema glavi II. ove Uredbe, niti izrađivati bilancu organskih otapala.

(3) Operater postrojenja dužan je čuvati godišnje izvješće o emisijama HOS-eva dvije godine.

Članak 70.

(1) Operater postrojenja za potrebe izrade godišnje bilance organskih otapala i godišnjeg izvješća o emisijama HOS-eva dužan je voditi očevidnik u koji se unose mjesečni podaci o potrošnji otapala.

(2) U očevidnik iz stavka 1. ovoga članka za postupak kemijskog čišćenja tekstila unosi se i podatak o težini očišćenog predmeta.

(3) Očevidnik iz stavka 1. ovoga članka dužan je voditi i operater postrojenja koji prema članku 69. stavku 2. ove Uredbe nije obvezan izrađivati daljnja godišnja izvješća o emisijama HOS-eva.

(4) Operater postrojenja iz stavka 3. ovoga članka dužan je, po zahtjevu Ministarstva, dostaviti zatražene podatke iz očevidnika.

(5) Očevidnik i izvješće o emisijama HOS-eva čuva se dvije godine.

Članak 71.

(1) Ako pri obavljanju aktivnosti iz članka 56. stavka 1. ove Uredbe dođe do prekoračenja GVE onečišćujućih tvari u zrak, operater je dužan:

– bez odgađanja obavijestiti izvršno tijelo JLS koje o tome obavještavaju nadležno upravno tijelo i Ministarstvo

– bez odgađanja poduzeti mjere potrebne kako bi postrojenje svoj rad uskladilo s GVE onečišćujućih tvari u zrak u najkraćem mogućem roku

– poduzeti sve odgovarajuće dopunske mjere koje izvršno tijelo JLS smatra potrebnima kako bi se uskladilo s GVE onečišćujućih tvari u zrak.

(2) U slučaju prekoračenja GVE onečišćujućih tvari u zrak koje predstavlja neposrednu opasnost za zdravlje ljudi ili koja prijeti uzrokovanjem neposrednog značajnog štetnog učinka na okoliš, operater je dužan obustaviti rad postrojenja ili njegovog odgovarajućeg dijela do ponovnog postizanja sukladnosti rada s GVE onečišćujućih tvari u zrak i poduzeti mjere iz stavka 1. podstavka 2. i 3. ovoga članka, a razloge za postupanje iz ovog stavka ocjenjuje Ministarstvo.

(3) U slučaju nezgode ili nesreće koja značajno utječe na okoliš operater je dužan:

– bez odgađanja obavijesti izvršno tijelo JLS i Ministarstvo

– bez odgađanja poduzeti mjere za ograničavanje posljedica za okoliš i za sprječavanje mogućih nezgoda i nesreća

– poduzeti mjere koje odrede nadležna tijela kako bi se ograničile posljedice za okoliš i spriječile moguće daljnje nezgode ili nesreće.

(4) Nakon ponovne uspostave normalnoga rada postrojenja operater je dužan provesti ponovno mjerenje kako bi dokazao poštivanje GVE.

Dostava podataka

Članak 72.

(1) Za dostavu podataka iz članaka 65. i 69. ove Uredbe koristi se elektronička programska oprema, odnosno mrežne aplikacije, koja omogućava mrežni unos, obradu i prikaz podataka.

(2) Korisnički račun se kreira putem registracije na informacijskom sustavu zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: ISZO portalu) Ministarstva.

(3) Za korisnički račun potrebno je zatražiti pristup elektroničkoj programskoj opremi iz stavka 1. ovoga članka, koji odobrava Ministarstvo.

(4) Podaci koje obveznik dostavlja Ministarstvu moraju biti potpuni, dosljedni i vjerodostojni.

Članak 73.

Operater postrojenja dužan je dostaviti podatke iz izvješća o emisijama HOS-eva iz Priloga 7. ove Uredbe Ministarstvu, do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

VII. UREĐAJI ZA LOŽENJE I PLINSKE TURBINE

Članak 74.

(1) Odredbama ove glave propisuju se GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu iz uređaja za loženje, uključujući i plinske turbine, koji se koriste za proizvodnju energije te iz uređaja za loženje procesnih peći.

(2) GVE propisane u ovoj glavi ne primjenjuju se na:

– dizelske, benzinske i plinske motore

– postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada obuhvaćenih glavom IX. ove Uredbe

– motore s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve

– uređaje za loženje na poljoprivrednim gospodarstvima s ukupnom ulaznom toplinskom snagom manjom od ili jednakom 5 MW, koji kao gorivo upotrebljavaju isključivo neprerađeni gnoj peradi

– uređaje za loženje u kojima se upotrebljavaju rafinerijska goriva, sama ili s drugim gorivima, za proizvodnju energije u okviru rafinerija mineralnih ulja i plina

– uređaje u kojima se produkti izgaranja koriste za izravno grijanje, sušenje ili neki drugi način obrade predmeta ili materijala

– uređaje za loženje u kojima se plinoviti proizvodi loženja upotrebljavaju za izravno zagrijavanje plinom koje se upotrebljava za grijanje zatvorenih prostora kako bi se poboljšali uvjeti na radnom mjestu

– uređaje za naknadno spaljivanje, odnosno bilo koji tehnički uređaj namijenjen za pročišćavanje otpadnih plinova izgaranjem, a koji ne radi kao zasebni uređaj za loženje

– postrojenja za obnovu katalizatora iz procesa katalitičkog krekiranja

– postrojenja za pretvaranje vodikovog sulfida u sumpor

– reaktore koji se koriste u kemijskoj industriji

– baterijske peći na koks

– Cowperove peći

– krematorije

– bilo koji tehnički uređaj koji služi za pogon vozila, broda ili zrakoplova

– plinske turbine te plinske motore i dizelske motore, kada se koriste na morskim platformama

– kotlove utilizatore u sklopu postrojenja za proizvodnju celuloze te

– postrojenja koja kao gorivo koriste bilo koji kruti ili tekući otpad, osim otpada iz članka 5. stavka 1. točke 1. podtočke b) ove Uredbe.

(3) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na istraživačke aktivnosti, razvojne ili ispitivačke aktivnosti novih proizvoda i postupaka.

Članak 75.

(1) Uređaji za loženje ovisno o ukupnoj ulaznoj toplinskoj snazi i vrsti goriva su:

 

 

 

(2) Plinske turbine ovisno o ukupnoj ulaznoj toplinskoj snazi su:

 

 

 

Članak 76.

(1) U malim i srednjim ložištima, izuzimajući srednja ložišta s postupkom izgaranja goriva u fluidiziranom sloju, smije se koristiti ugljen s udjelom sumpora do 1 g/MJ i udjelom pepela do 15 %.

(2) U malim, srednjim i velikim ložištima smiju se koristiti tekuća goriva, kruta goriva, uključujući ugljen, lignit, gorivo od biomase i treset te plinska goriva.

(3) U srednjim i velikim plinskim turbinama smiju se koristiti tekuća i plinska goriva.

(4) Ako se u uređajima za loženje suspaljuje otpad primjenjuju se odredbe iz glave IX. ove Uredbe.

Članak 77.

(1) GVE za uređaje za loženje i plinske turbine koje koriste dva ili više goriva određuju se prema gorivu koje trenutno izgara. Pri prijelazu s krutog goriva na plinsko i tekuće gorivo, primjenjuju se GVE za kruto gorivo još tri sata nakon izvršenog prijelaza, a za prijelaz s tekućeg na plinsko gorivo primjenjuju se GVE za tekuće gorivo još tri sata nakon izvršenog prijelaza.

(2) Za uređaje za loženje i plinske turbine koje koriste više vrsta goriva, uključujući i istodobno korištenje dviju ili više vrsta goriva te za uređaje na koje se odnose odredbe članka 98. ove Uredbe, GVE za svaku onečišćujuću tvar određuje se prema sljedećoj jednadžbi:

gdje su:

GVEuk – GVE kod ložišta s miješanim gorivom, svedena na volumni udio kisika 0 % u otpadnim plinovima

GVEx – GVE za gorivo x, svedena na volumni udio kisika 0 % u otpadnim plinovima (uzima se GVE relevantna za svako pojedinačno gorivo kako je navedeno u Prilozima 11. do 17. ove Uredbe)

Quk – ukupna toplina unesena u ložište izgaranjem miješanog goriva u MW

Qx – toplina unesena u ložište izgaranjem goriva x u MW

x – indeks vrste goriva

N – ukupan broj različitih vrsta goriva

GVE za svaku onečišćujuću tvar izračunava se:

a) određivanjem ponderirane GVE za gorivo koja se dobije množenjem pojedinačne GVE s ulaznom toplinskom snagom koju isporučuje svako gorivo i dijeljenjem umnoška zbrojem ulazne toplinske snage koju isporučuju sva goriva

b) agregiranjem ponderiranih GVE za gorivo.

Članak 78.

(1) Otpadni plinovi iz uređaja za loženje i plinskih turbina moraju se ispuštati na kontrolirani način putem dimnjaka koji sadrži jednu ili više cijevi čija je visina izračunata na način da se zaštiti zdravlje ljudi i okoliš.

(2) Razdoblja uključivanja i isključivanja uređaja za loženje i plinskih turbina moraju trajati što je moguće kraće.

Akumulacija

Članak 79.

Kombinacija koju čine dva nova ili više srednjih uređaja za loženje smatra se jednim srednjim uređajem za loženje, a njegova ukupna ulazna toplinska snaga je zbroj ukupnih ulaznih toplinskih snaga svih uključenih uređaja u slučaju:

– kada se otpadni plinovi takvih uređaja ispuštaju kroz zajednički dimnjak

– kada bi se uzimajući u obzir tehničke i ekonomske čimbenike, otpadni plinovi takvih uređaja prema mišljenju Ministarstva mogli ispuštati kroz zajednički dimnjak.

Članak 80.

(1) Kombinacija koju čine dva ili više odvojenih velikih uređaja za loženje i/ili velikih plinskih turbina smatra se jednim velikim uređajem za loženje i/ili plinskom turbinom, a njegova ukupna ulazna toplinska snaga u smislu izračunavanja je zbroj ukupnih ulaznih toplinskih snaga svih uključenih uređaja u slučaju:

– ako se otpadni plinovi takvih uređaja ispuštaju kroz zajednički dimnjak

– ako su prema mišljenju Ministarstva, uzimajući u obzir tehničke i ekonomske čimbenike, dva ili više odvojenih velikih uređaja za loženje i/ili velikih plinskih turbina konstruirana i izvedena tako da se otpadni plinovi uređaja koji su pušteni u rad ili kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prvi put izdan 1. srpnja 1987. ili nakon tog datuma ili su operateri koji njima upravljaju podnijeli potpuni zahtjev za dozvolu na taj datum ili poslije njega mogu ispuštati kroz zajednički dimnjak.

(2) O mišljenju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka odlučuje se u postupku koji se provodi prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša.

(3) Kod izračuna ukupne toplinske snage kombinacije uređaja iz stavka 1. ovoga članka ne razmatraju se uređaji za loženje toplinske snage manje od 15 MW.

Obveze operatera

Članak 81.

(1) Operater malih, srednjih i velikih uređaja za loženje i srednjih i velikih plinskih turbina iz članka 75. ove Uredbe dužan je iste prijaviti u Registar malih, srednjih i velikih uređaja za loženje i srednjih i velikih plinskih turbina (u daljnjem tekstu: Registar).

(2) Registar vodi Ministarstvo.

(3) Registar je javna baza podataka koja sadrži sljedeće podatke:

– Naziv i registrirano sjedište operatera

– Adresu na kojoj se uređaji za loženje i/ili plinske turbine nalaze

– Vrstu uređaja i ulaznu toplinsku snagu (MW)

– Koordinate uređaja za loženje i/ili plinske turbine

– Visinu, promjer ispusta i temperaturu plinova na ispustu uređaja za loženje i/ili plinske turbine

– Datum početka rada uređaja za loženje ili plinske turbine ili ako je početak rada nepoznat dokaz da je rad započeo prije 20. prosinca 2018.

– Sektor djelatnosti u okviru kojega se uređaj za loženje ili plinska turbina upotrebljava (šifra djelatnosti prema NKD-u)

– Vrstu i udio upotrebljavanih goriva u prethodnoj godini u skladu s kategorijama goriva utvrđenim u Prilogu 10., 11. i 12. ove Uredbe

– Broj radnih sati uređaja za loženje ili plinske turbine i prosječno korišteno opterećenje u prethodnoj godini

– Očekivani broj sati rada uređaja za loženje ili plinske turbine za tekuću godinu

– U slučaju primjenjivanja izuzeća iz članaka 100. i 103. ove Uredbe izjavu operatera da srednji uređaj ili srednja plinska turbina neće raditi više od broja sati navedenog u tim stavcima.

(4) Podaci za prijavu za upis u Registar dostavljaju se u tiskanom obliku na obrascu iz Priloga 9. ove Uredbe do uspostave elektroničke programske opreme iz članka 82. ove Uredbe.

(5) Nakon zaprimljene prijave za upis u Registar, Ministarstvo operateru dodjeljuje registracijski broj.

(6) Ministarstvo je dužno dostavljene podatke iz stavka 1. unijeti u Registar u roku od 30 dana te o tome obavijestiti operatera.

(7) Operater novog ili rekonstruiranog postrojenja dužan je prijaviti postrojenje u Registar u roku 30 dana po puštanju u rad.

(8) Prestanak rada postrojenja odnosno obavljanja aktivnosti operater je dužan prijaviti u Registar u roku od 30 dana.

(9) Iznimno od odredbi stavaka 7. i 8. ovoga članka u slučaju statusne, odnosno vlasničke promjene operatera (promjene naziva operatera, matičnog broja subjekta (MBS), matičnog broja obrta (MBO) i/ili OIB-a) operater je dužan podnijeti novu prijavu u Registar.

(10) Po prijavi iz stavka 9. ovoga članka, Ministarstvo operateru dodjeljuje novi registracijski broj.

(11) Podatke iz stavka 3. podstavaka 8., 9. i 10. ovoga članka operater je dužan dostaviti u Registar do 31. ožujka tekuće godine.

Članak 82.

(1) Za dostavu podataka u Registar koristi se elektronička programska oprema, odnosno mrežna aplikacija, koja omogućava mrežni unos, obradu i prikaz podataka.

(2) Korisnički račun se kreira putem registracije na ISZO portalu Ministarstva.

(3) Za korisnički račun potrebno je zatražiti pristup elektroničkoj programskoj opremi iz stavka 1. ovoga članka, koji odobrava Ministarstvo.

(4) Podaci koje obveznik dostavlja Ministarstvu moraju biti potpuni, dosljedni i vjerodostojni.

Članak 83.

(1) Operater srednjih i velikih uređaja za loženje i/ili plinske turbine dužan je bez odgađanja obavijestiti Ministarstvo o svakoj planiranoj izmjeni koja bi mogla utjecati na definirane GVE.

(2) Planirane izmjene iz stavka 1. ovoga članka osobito podrazumijevaju promjene vrste goriva ili način rada postrojenja.

(3) Ministarstvo odlučuje odgovaraju li zahtjevi praćenja emisija onečišćujućih tvari ili se trebaju prilagoditi novim.

(4) Ministarstvo o odluci iz stavka 3. ovoga članka obavješćuje operatera te prema potrebi unosi promjenu u Registar.

Članak 84.

(1) Za uređaje za loženje i/ili plinske turbine koji upotrebljavaju sekundarnu opremu za smanjivanje emisija radi zadovoljavanja GVE operater vodi evidenciju ili bilježi informacije kojima se dokazuje trajno učinkovito djelovanje te opreme.

(2) Za uređaje iz stavka 1. ovoga članka operater vodi evidenciju o sadržaju sumpora u gorivu koje se koristi.

(3) O svakoj značajnoj promjeni u vrsti goriva iz stavka 2. ovoga članka operater je dužan u roku 48 sati prijaviti izvršnom tijelu JLS koje o tome obavještavaju nadležno upravno tijelo i Ministarstvo.

Članak 85.

(1) U slučaju neusklađenosti s GVE, operater je dužan smanjiti opseg ili potpuno obustaviti rad postrojenja sve dok ponovno ne bude moguće obavljanje normalnoga rada postrojenja i poštivanja GVE.

(2) Prekid rada uređaja za loženje ili plinske turbine operater je dužan u roku 48 sati prijaviti izvršnom tijelu jedinice lokalne samouprave koje o tome obavještavaju nadležno upravno tijelo i Ministarstvo.

(3) U slučaju nezgode ili nesreće koja značajno utječe na okoliš operater je dužan:

– bez odgađanja obavijesti Ministarstvo

– bez odgađanja poduzeti mjere za ograničavanje posljedica za okoliš i za sprječavanje mogućih nezgoda i nesreća

– poduzeti mjere koje odrede nadležna tijela kako bi se ograničile posljedice za okoliš i spriječile moguće daljnje nezgode ili nesreće.

(4) Nakon ponovne uspostave normalnoga rada postrojenja operater je dužan provesti ponovno mjerenje kako bi dokazao poštivanje GVE.

Članak 86.

(1) Uređaji za loženje i/ili plinske turbine opremljeni uređajima za smanjivanje emisija smiju raditi bez tih uređaja najviše 24 sata neprekidno, odnosno 120 sati s prekidima tijekom jedne kalendarske godine.

(2) U slučaju kvara na uređaju za smanjenje emisija u otpadnom plinu kod uređaja za loženje ili plinske turbine, koje nije otklonjeno u roku 24 sata, operater je dužan rad velikog uređaja za loženje ili plinske turbine smanjiti ili prekinuti ili koristiti gorivo koje uzrokuje manje onečišćenje zraka.

(3) Prekid rada uređaja za smanjenje emisija u otpadnom plinu kod uređaja za loženje i plinske turbine, prekid isporuke nisko sumpornog goriva i plina operater je dužan u roku 48 sati prijaviti izvršnom tijelu JLS koje o tome obavještavaju nadležno upravno tijelo i Ministarstvo.

(4) U cilju osiguranja opskrbe energijom ili ako zamjenski uređaj za loženje koji će se koristiti na određeno vrijeme uzrokuje veće onečišćenje zraka od uređaja za loženje kod kojeg je uređaj za smanjenje emisija u kvaru mogu se produžiti rokovi iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

(5) Odluku o izuzeću iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, o produženju rokova iz stavka 4. ovoga članka kod uređaja za proizvodnju energije ili kombiniranu proizvodnju topline i energije donosi Ministarstvo, a kod uređaja koji proizvode samo toplinu odluku o izuzeću donosi izvršno tijelo JLS koje o tome obavještava Ministarstvo.

Članak 87.

Operater je dužan redovito pratiti udio sumpora u gorivu koje izgara u uređaju za loženje i/ili plinskoj turbini.

Članak 88.

Operater vodi evidenciju svih rezultata praćenja i obrađuje ih na način koji omogućuje provjeru usklađenosti s graničnim vrijednostima.

Članak 89.

(1) Operater uređaja za loženje i/ili plinske turbine čuva sljedeće:

a) dokaz o registraciji iz članka 81. ove Uredbe i, ako su relevantni, njihovu ažuriranu verziju i povezane informacije

b) rezultate praćenja i informacije iz članaka 84. i 88. ove Uredbe

c) prema potrebi, evidenciju radnih sati za srednje uređaje iz članaka 100. i 103. ove Uredbe

d) evidenciju o vrsti i količinama goriva upotrijebljenih u uređaju i bilo kakvom neispravnom radu ili kvarovima opreme za smanjivanje emisija

e) evidenciju o neusklađenostima i poduzetim mjerama, kako je navedeno u članku 85. ove Uredbe.

(2) Podaci i informacije iz stavka 1. točaka b) do e) ovoga članka čuvaju se najmanje šest godina.

(3) Informacije iz stavka 1. ovoga članka bez odgađanja operater je dužan dostaviti na zahtjev Ministarstvu i izvršnom tijelu JLS.

(4) Zahtjev iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo ili izvršna vlast JLS dostavlja operateru u postupku provjere usklađenosti sa zahtjevima odredbi ove Uredbe odnosno ako pripadnik javnosti zatraži takve informacije.

Članak 90.

(1) Operateri velikih uređaja za loženje i plinskih turbina izlazne električne snage najmanje 300 MW koji su pušteni u rad od 13. svibnja 2009. dužni su procijeniti jesu li zadovoljeni sljedeći uvjeti da:

a) postoje odgovarajuće lokacije za skladištenje

b) je transport tehnički i ekonomski izvediv

c) je tehnički i ekonomski izvediva modernizacija za hvatanje ugljikovog dioksida.

(2) Ako su zadovoljeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, kao i uvjeti u vezi sa zaštitom okoliša i zdravstvenom zaštitom, operater iz stavka 1. ovoga članka dužan je na lokaciji osigurati odgovarajući prostor za opremu potrebnu za prikupljanje i komprimiranje ugljikovog dioksida.

Granične vrijednosti emisija

Mali uređaji za loženje

Članak 91.

(1) GVE za male uređaje za loženje određene su u Prilogu 10. ove Uredbe.

(2) GVE iz stavka 1. ovoga članka iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa.

Srednji uređaji za loženje i srednje plinske turbine

Članak 92.

(1) GVE za nove srednje uređaje za loženje i srednje plinske turbine određene su u Prilogu 11. ove Uredbe.

(2) GVE za postojeće srednje uređaje za loženje i srednje plinske turbine određene su u Prilogu 12. ove Uredbe.

(3) GVE iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K, tlaku 101,3 kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima i pri standardiziranom sadržaju O2 od 6 % za kruta goriva i 3 % za tekuća i plinska goriva za srednje uređaje za loženje te 15 % za srednje plinske turbine.

Članak 93.

(1) Iznimno od odredbi članka 92. ove Uredbe u zonama ili dijelovima zona u kojima je kvaliteta zraka II. kategorije, srednji uređaji za loženje i/ili srednje plinske turbine mogu imati obvezu poštivanja strožih GVE na temelju procjene o potrebi istih i uz uvjet da će primjena takvih GVE učinkovito doprinijeti znatnom poboljšanju kvalitete zraka.

(2) GVE za srednje uređaje za loženje i/ili plinske turbine iz stavka 1. ovoga članka definiraju se u Akcijskim planovima za poboljšanje kvalitete zraka sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita zraka, uz suglasnost Ministarstva.

(3) Prilikom definiranja GVE iz stavka 2. ovoga članka koriste se informacije o razinama emisija ostvarivima upotrebom najboljih raspoloživih tehnologija i tehnologija u nastanku i o povezanim troškovima koje Europska komisija razmjenjuje s državama članicama Europske unije, uključenim industrijama i nevladinim organizacijama.

Članak 94.

GVE za svaku onečišćujuću tvar u srednjem uređaju za loženje koji koristi dvije ili više vrsta goriva, izračunava sukladno članku 77. ove Uredbe.

Veliki uređaji za loženje i velike plinske turbine

Članak 95.

(1) GVE za nove velike uređaje za loženje određene su u Prilogu 13. ove Uredbe, osim ako u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije drugačije određeno.

(2) GVE za postojeće velike uređaje za loženje određene su u Prilogu 14. ove Uredbe, osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije drugačije određeno.

(3) GVE za postojeće velike uređaje za loženje koji su pušteni u rad do 1. srpnja 1987. određene su u Prilogu 15. ove Uredbe, osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije drugačije određeno.

(4) GVE za NOx za postojeće velike uređaje za loženje ukupne ulazne toplinske snage veće od 500 MW koji su pušteni u rad nakon 1. srpnja 1987. određene su u Prilogu 14. ove Uredbe, osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije drugačije određeno.

(5) Za velike uređaje za loženje koji koriste domaće kruto gorivo i na koje zbog karakteristika tog goriva nije moguće primijeniti GVE za sumporov dioksid iz Priloga 13., 14. i 15. ove Uredbe primjenjuju se stupnjevi odsumporavanja iz Priloga 18. ove Uredbe.

(6) O tehničkoj opravdanosti nemogućnosti poštovanja GVE i primjene stupnjeva odsumporavanja iz stavka 5. ovoga članka odlučuje se u postupku izdavanja okolišne dozvole, odnosno utvrđivanja objedinjenih uvjeti zaštite okoliša.

(7) GVE i stopa odsumporavanja za svaki veliki uređaj za loženje, povezan u sustav zajedničkog dimnjaka iz članka 80. stavka 1. ove Uredbe, određuju se prema ukupnoj ulaznoj toplinskoj snazi cijelog postrojenja.

(8) GVE za veliki uređaj za loženje ili plinsku turbinu koji je dio postrojenja povezan u sustav zajedničkog dimnjaka prema članku 80. stavku 1. ove Uredbe, a na koji se primjenjuje izuzeće od odredbi o GVE temeljem ograničenog broja sati rada iz Priloga 14. stavaka 9., 10. i 11. ove Uredbe te granične vrijednosti primjenjuju se na emisije tog dijela postrojenja i određuju se prema ukupnoj ulaznoj toplinskoj snazi čitavog postrojenja.

(9) GVE iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K, tlaku od 101,3 kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima i pri standardnom sadržaju O2 od 6 % za kruta goriva i 3 % za tekuća i plinska goriva.

Članak 96.

(1) Na postojeće velike uređaje za loženje koji koriste za izgaranje destilacijske ili preradbene ostatke pri rafiniranju sirove nafte, same ili zajedno s ostalim gorivima, primjenjuju se GVE iz Priloga 14. ili 15. ove Uredbe za gorivo s najvećom GVE (u daljnjem tekstu: određujuće gorivo), ako pri radu velikih uređaja za loženje udio tog goriva u ukupnom zbroju toplinskih učinaka svih goriva iznosi 50 % i više.

(2) Ako je udio određujućeg goriva manji od 50 %, GVE iz Priloga 14. ili 15. ove Uredbe se određuje razmjerno toplinskom unosu kojega proizvodi pojedino gorivo u odnosu na zbroj toplinskih učinaka koje proizvode sva goriva, na način da se:

a) odredi GVE za svako gorivo posebno i svaku onečišćujuću tvar prema ukupnoj ulaznoj toplinskoj snazi uređaja za loženje

b) GVE za gorivo s najvećom GVE prema odredbama ove glave, u slučaju da dva goriva imaju istu GVE određujuće gorivo je gorivo s većim toplinskim učinkom, izračunava se množenjem GVE za to gorivo s faktorom dva te umanjivanjem dobivenog rezultata s GVE za gorivo kojem je, ovom glavom, određena najmanja GVE

c) GVE za velike uređaje za loženje izračunava se prema jednadžbi iz članka 77. stavka 2. ove Uredbe, uz izuzetak da se za vrijednost GVEx za određujuće gorivo uvrštava izračunata vrijednost iz točke b) ovoga stavka.

(3) Postupanje po stavcima 1. i 2. ovoga članka ne smije uzrokovati povećane emisije iz postojećih velikih uređaja za loženje.

Članak 97.

(1) GVE za nove velike plinske turbine određene su u Prilogu 16. ove Uredbe.

(2) GVE za postojeće velike plinske turbine određene su u Prilogu 17. ove Uredbe.

(3) U slučaju nove plinske turbine iz stavka 1. ovoga članka s kombiniranim ciklusom s dodatnim plamenikom referentni sadržaj O2 određuje se u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, vodeći računa o posebnim karakteristikama predmetnog postrojenja.

(4) GVE izražavaju se masenom koncentracijom određenih onečišćujućih tvari pri temperaturi od 273,15 K, tlaku od 101,3 kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima i pri standardnom sadržaju O2 od 15 %.

Članak 98.

(1) Ako se proširuje toplinska snaga velikog uređaja za loženje ili velika plinska turbina, za taj novi dio uređaja za loženje ili plinske turbine na koji je utjecala promjena, primjenjuju se GVE iz Priloga 13. i 16. ove Uredbe, a određuju se prema ukupnoj ulaznoj toplinskoj snazi cijelog uređaja za loženje odnosno plinske turbine.

(2) U slučaju promjene na uređaju za loženje, koja može imati posljedice na okoliš i koja utječe na dio uređaja s ukupnom ulaznom toplinskom snagom od 50 MW ili više, GVE iz Priloga 13. i 16. ove Uredbe primjenjuju se na dio uređaja koji je promijenjen u odnosu na ukupnu ulaznu toplinsku snagu čitavog uređaja za loženje.

(3) Kod planiranja izgradnje novog velikog uređaja za loženje ili plinske turbine i proširenja uređaja iz stavka 1. ovoga članka operater je dužan razmotriti tehničku i ekonomsku izvodljivost uređaja za kombiniranu proizvodnju topline i energije.

Članak 99.

U slučaju kada su na zajednički ispust vezana postrojenja različitih starosti, odnosno postrojenja koja pripadaju u grupu novih i postojećih i/ili postojećih puštenih u rad prije 1. srpnja 1987. primjenjuju se GVE i referentni O2 određeni u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša.

Izuzeća od obveze poštivanja graničnih vrijednosti emisija

Članak 100.

(1) Iznimno od odredbi članka 92. ove Uredbe postojeći srednji uređaji za loženje i/ili plinske turbine koji ne rade više od 500 sati godišnje, izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, mogu biti izuzeti od obveze poštivanja GVE iz Priloga 12. stavka 2. točaka 1., 2. i 3. ove Uredbe.

(2) Iznimno broj radnih sati iz stavka 1. može se povećati na 1  000 u sljedećim okolnostima:

– za proizvodnju rezervne energije na povezanim otocima u slučaju prekida glavnog izvora energije otoka

– za srednje uređaje za loženje korištene za proizvodnju topline u slučajevima iznimno hladnih vremenskih uvjeta.

(3) Srednji uređaji za loženje i/ili plinske turbine iz stavaka 1. i 2. ovoga članka moraju poštivati GVE iz Priloga 12. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 101.

(1) Iznimno od odredbi članka 92. ove Uredbe postojeći srednji uređaji za loženje i /ili plinske turbine s ulaznom toplinskom snagom većom od 5 MW, mogu biti izuzete od obveze poštivanja GVE iz Priloga 12. stavka 2. ove Uredbe do 1. siječnja 2030. uz uvjet da je najmanje 50 % korisne topline proizvedene u uređaju, izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, isporučeno u obliku pare ili vruće vode javnoj mreži za isporuku toplinske energije.

(2) Srednji uređaji za loženje i/ili plinske turbine iz stavka 1. ovoga članka moraju poštivati GVE iz Priloga 12. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 102.

(1) Iznimno od odredbi članka 92. ove Uredbe postojeći srednji uređaji za loženje i/ili srednje plinske turbine s ulaznom toplinskom snagom većom od 5 MW koje se koriste za pokretanje stanica za komprimiranje plina potrebnih da se osigura sigurnost i zaštita nacionalnog sustava za transport plina, mogu biti izuzete od obveze poštivanja GVE za NOx iz Priloga 12. stavka 2. točke 3. ove Uredbe do 1. siječnja 2030.

(2) Srednji uređaji za loženje i/ili plinske turbine iz stavka 1. ovoga članka moraju poštivati GVE za NOx iz Priloga 12. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 103.

(1) Iznimno od odredbi članka 92. ove Uredbe novi srednji uređaji za loženje i/ili plinske turbine koji ne rade više od 500 sati godišnje izraženo kao trogodišnji pomični prosjek, mogu biti izuzeti od obveze poštivanja GVE iz Priloga 11. ove Uredbe.

(2) Srednji uređaji za loženje i/ili plinske turbine iz stavka 1. ovoga članka moraju poštivati GVE iz Priloga 12. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 104.

(1) Iznimno od odredbi članka 92. ove Uredbe postojeći srednji uređaji za loženje i/ili plinske turbine koji su dio SIS-a, mogu biti izuzete od obveze poštivanja GVE iz Priloga 12. stavka 2. točaka 1., 2. i 3. ove Uredbe do 1. siječnja 2030.

(2) Srednji uređaji za loženje i/ili plinske turbine iz stavka 1. ovoga članka moraju poštivati GVE iz Priloga 12. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 105.

(1) Iznimno od odredbi članka 92. ove Uredbe srednji uređaji za loženje i/ili plinske turbine u kojima se kao glavno gorivo upotrebljava kruta biomasa, a koji su smješteni u zonama u kojima je kvaliteta zraka I. kategorije, mogu biti izuzete od obveze poštivanja GVE za krute čestice iz Priloga 11. i 12. ove Uredbe do 1. siječnja 2030.

(2) GVE za krute čestice za srednje uređaje za loženje i/ili plinske turbine iz stavka 1. ovoga članka u periodu izuzeća iz stavka 1. ovoga članka propisane su u Prilogu 11. stavku 1. i Prilogu 12. stavku 1. ove Uredbe.

Članak 106.

(1) Iznimno od odredbi iz članaka 95. i 97. ove Uredbe postojeći veliki uređaji za loženje i/ili plinske turbine mogu biti izuzeti od obveze poštivanja GVE iz Priloga 14. i Priloga 17. stavka 1. ove Uredbe i stope odsumporavanja iz Priloga 18. stavka 2. ove Uredbe temeljem preostalih sati rada (17 500 sati).

(2) Ukoliko operater koristi izuzeće iz stavka 1. ovoga članka za postojeći veliki uređaj za loženje i/ili plinsku turbinu u periodu od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2023. primjenjuju se GVE za sumporov dioksid, dušikove okside i krute čestice iz Priloga 15. i Priloga 17. stavka 2. ove Uredbe i stope odsumporavanja iz Priloga 18. stavka 3. ove Uredbe, odnosno GVE određene u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša.

(3) Iznimno od odredbe iz stavka 2. ovoga članka za postojeće velike uređaje za loženje i/ili plinske turbine ukupne ulazne toplinske snage veće od 500 MW koji se koriste krutim gorivima i za koje je prva dozvola izdana nakon 1. srpnja 1987. primjenjuje se GVE za dušikove okside iz Priloga 14. i 17. ove Uredbe.

(4) Operater postojećeg velikog uređaja za loženje i/ili plinske turbine iz stavka 1. ovoga članka u periodu korištenja izuzeća dužan je Ministarstvu dostavljati podatke o godišnjem broju radnih sati do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

(5) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji evidenciju o godišnjem broju radnih sati za postrojenja na koja se primjenjuje stavak 1. ovoga članka do 31. svibnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu za razdoblje na koje se izuzeće odnosi.

(6) Nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka veliki uređaj za loženje i/ili plinska turbina prestaje s radom ili primjenjuje GVE iz Priloga 13. i 16. ove Uredbe.

Članak 107.

(1) Iznimno od odredbi iz članaka 95. i 97. ove Uredbe postojeći veliki uređaji za loženje i/ili plinske turbine koji je 6. siječnja 2011. bio dio malog izoliranog sustava koji je na taj datum sudjelovao s najmanje 35 % u opskrbi električnom energijom unutar tog sustava i koji zbog svojih tehničkih karakteristika nije u mogućnosti poštivati GVE iz Priloga 14. i Priloga 17. stavka 1. ove Uredbe mogu biti izuzeti od obveze poštivanja GVE iz Priloga 14. i Priloga 17. stavka 1. ove Uredbe i stope odsumporavanja iz Priloga 18. stavka 2. ove Uredbe temeljem preostalih sati rada (18 000 sati).

(2) Ukoliko operater koristi izuzeće iz stavka 1. ovoga članka za postojeći veliki uređaj za loženje i/ili plinsku turbinu u periodu od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2023. primjenjuju se GVE za sumporov dioksid, dušikove okside i krute čestice iz Priloga 15. i Priloga 17. stavka 2. ove Uredbe i stope odsumporavanja iz Priloga 18. stavka 3. ove Uredbe, odnosno GVE određene u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša.

(3) Operater postojećeg velikog uređaja za loženje i/ili plinske turbine kojem je odobreno izuzeće iz stavka 1. ovog članka dužan je Ministarstvu dostavljati podatke o godišnjem broju radnih sati do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

(4) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji evidenciju o godišnjem broju radnih sati za postrojenja na koja se primjenjuje stavak 1. ovoga članka do 31. svibnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu za razdoblje na koje se izuzeće odnosi.

(5) Nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka veliki uređaji za loženje i/ili plinske turbine prestaju s radom ili primjenjuju GVE iz Priloga 14. i Priloga 17. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 108.

(1) Iznimno od odredbi iz članaka 95. i 97. ove Uredbe postojeći veliki uređaji za loženje i/ili plinske turbine mogu biti izuzeti od obveze poštivanja GVE iz Priloga 14. i Priloga 17. stavka 1. ove Uredbe i stope odsumporavanja iz Priloga 18. stavka 2. ove Uredbe ukoliko zadovoljava sljedeće uvjete:

a) ukupna ulazna toplinska snaga uređaja za loženje i/ili plinske turbine ne prelazi 200 MW

b) akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je podnesen uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je postrojenje pušteno u rad najkasnije 27. studenoga 2003.

c) najmanje 50 % korisne topline prosjeka petogodišnje proizvodnje u postrojenju isporučeno je u obliku pare ili vruće vode javnoj mreži za isporuku toplinske energije.

(2) Ukoliko operater koristi izuzeće iz stavka 1. ovoga članka za postojeći veliki uređaj za loženje i/ili plinsku turbinu u periodu do 31. prosinca 2022. primjenjuju se GVE za sumporov dioksid, dušikove okside i krute čestice određene u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša.

(3) GVE iz stavka 2. ovoga članka moraju minimalno udovoljavati vrijednostima iz Priloga 15. i Priloga 17. stavka 2. ove Uredbe i stope odsumporavanja iz Priloga 18. stavka 2. ove Uredbe.

(4) Operater velikog uređaja za loženje i plinske turbine kojem je odobreno izuzeće iz stavka 1. ovog članka dužan je dostavljati podatke o postotku proizvodnje korisne topline u postrojenju isporučene u obliku pare ili vruće vode javnoj mreži za isporuku toplinske energije izraženo kao petogodišnji pomični prosjek Ministarstvu do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu za razdoblje na koje se izuzeće odnosi.

(5) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji podatke iz stavka 2. ovoga članka za postrojenja na koja se primjenjuje stavak 1. ovoga članka do 31. svibnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu za razdoblje na koje se izuzeće odnosi.

Članak 109.

(1) Iznimno od odredbi iz članaka 95. i 97. ove Uredbe postojeći veliki uređaji za loženje i/ili plinske turbine koji je 6. siječnja 2011. bio dio malog izoliranog sustava mogu biti izuzeti od obveze poštivanja GVE iz Priloga 14. i Priloga 17. stavka 1. ove Uredbe i stope odsumporavanja iz Priloga 18. stavka 2. ove Uredbe u periodu od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2019.

(2) Na postojeće velike uređaje za loženje i/ili plinsku turbinu iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se GVE određene u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša te GVE moraju minimalno udovoljavati vrijednostima iz Priloga 15. i Priloga 17. stavka 2. ove Uredbe.

(3) Iznimno od odredbe iz stavka 2. ovoga članka za postojeće velike uređaje za loženje i/ili plinske turbine ukupne ulazne toplinske snage veće od 500 MW koji se koriste krutim gorivima i za koje je prva dozvola izdana nakon 1. srpnja 1987. primjenjuje se GVE za dušikove okside iz Priloga 14. i 17. ove Uredbe.

(4) Nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka veliki uređaji za loženje i/ili plinske turbine prestaju s radom ili primjenjuju GVE iz Priloga 14. i Priloga 17. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 110.

(1) U slučajevima kada dolazi do prekida u opskrbi gorivom s niskim udjelom sumpora koji je posljedica ozbiljne nestašice, operaterima srednjih i velikih uređaja za loženje u kojima se uobičajeno upotrebljava gorivo s niskim udjelom sumpora, odobrava se izuzeće od obveze poštivanja GVE za sumporov dioksid, propisanih odredbama ove Uredbe ili određenim u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, u trajanju najviše do šest mjeseci.

(2) Srednjim i velikim uređajima za loženje u kojima se koristi isključivo plinsko gorivo, a koji iznimno zbog naglog prekida u opskrbi plinom mogu upotrebljavati druge vrste goriva uz uvjet da su opremljeni sekundarnom opremom za smanjivanje emisija odnosno uređajem za pročišćavanje otpadnih plinova, odobrava se izuzeće od obveze poštivanja GVE propisanih odredbama ove Uredbe ili određenim u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, u trajanju najviše do deset dana.

(3) Iznimno od odredbi stavka 2. ovoga članka za slučajeve kada postoji potreba za održavanjem opskrbe energijom operateru velikog uređaja za loženje može se produžiti rok trajanja izuzeća.

(4) Iznimno od odredbi stavka 2. ovoga članka za srednje uređaje za loženje može se produžiti rok trajanja izuzeća u slučaju kada operater dokaže opravdanost duljeg roka.

(5) Odluku o izuzeću iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, o produženju rokova iz stavaka 3. i 4. ovoga članka za uređaje za loženje koji služe za proizvodnju energije ili kombiniranu proizvodnju topline i energije donosi Ministarstvo, a za uređaje za loženje koji proizvode samo toplinu odluku o izuzeću donosi izvršno tijelo JLS koje o tome obavještava Ministarstvo.

(6) O svim izuzećima iz ovoga članka Ministarstvo odmah obavješćuje Europsku komisiju.

Praćenje emisija

Članak 111.

(1) Praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz uređaja za loženje i/ili plinskih turbina provodi se sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(2) Praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz uređaja za loženje u kojima se upotrebljava više vrsta goriva provodi se pri izgaranju goriva ili mješavine goriva koji će najvjerojatnije rezultirati najvišom razinom emisija i u razdoblju koje predstavlja uobičajene uvjete rada.

(3) Mjerenja koncentracije tvari u otpadnim plinovima provodi se povremenim i/ili kontinuiranim mjerenjima.

(4) Uzorkovanje i analize onečišćujućih tvari, kao i osiguranje kvalitete automatiziranih mjernih sustava i referentnih metoda mjerenja za umjeravanje tih sustava, provode se u skladu s hrvatskim normama ili metodama koje daju međusobno usporedive rezultate jednake znanstvene kvalitete sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(5) Iznimno od odredbe iz stavka 4. ovoga članka za povremena mjerenja SO2 i NOx mogu se primijeniti i drugi postupci koje je Ministarstvo provjerilo i odobrilo, a takvi postupci moraju koristiti norme ili metode koje osiguravaju međusobno usporedive rezultate jednake znanstvene kvalitete.

(6) Uz kontinuirana mjerenja emisija onečišćujućih tvari provode se kontinuirana mjerenja sljedećih parametara procesa rada: koncentracija kisika, tlak, temperatura i sadržaj vodene pare u otpadnom plinu.

(7) Ako je uzorak otpadnog plina osušen prije analize emisije, nije potrebno kontinuirano mjerenje sadržaja vodene pare u otpadnim plinovima.

(8) Automatizirani mjerni sustavi za kontinuirano mjerenje podložni su kontroli pomoću paralelnih mjerenja referentnim metodama, najmanje jednom godišnje sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(9) Postupak umjeravanja mjerne opreme obavlja se sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

Članak 112.

(1) Emisija onečišćujućih tvari u otpadnim plinovima iz malih uređaja za loženje se utvrđuje povremenim mjerenjem, najmanje jedanput u dvije godine.

(2) Zacrnjenje otpadnog plina kod malih uređaja za loženje koji koriste kruto gorivo se utvrđuje povremenim mjerenjem, najmanje jedanput godišnje.

Članak 113.

(1) Emisija onečišćujućih tvari u otpadnim plinovima iz srednjih uređaja za loženje i srednjih plinskih turbina se utvrđuje povremenim mjerenjem, najmanje:

– jedanput u dvije godine za srednje uređaje za loženje i srednje plinske turbine ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 20 MW

– svake godine za srednje uređaje za loženje i srednje plinske turbine ulazne toplinske snage veće od 20 MW.

(2) Umjesto učestalosti mjerenja propisanih u stavku 1. ovoga članka, u slučaju srednjih uređaja za loženje na koje se primjenjuju članci 100. i 103. ove Uredbe, provedba povremenih mjerenja može biti obvezna najmanje svaki put kad protekne sljedeći broj radnih sati:

– za srednje uređaje za loženje ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 20 MW, onoliko sati koliko odgovara trostruko uvećanom maksimalnom prosječnom godišnjem broju radnih sati, propisanim u skladu s člancima 100. i 103. ove Uredbe

– za srednje uređaje za loženje ulazne toplinske snage veće od 20 MW, onoliko sati koliko odgovara maksimalnom prosječnom godišnjem broju radnih sati, propisanim u skladu s člancima 100. i 103. ove Uredbe.

(3) Mjerenja su obvezna samo za:

a) onečišćujuće tvari za koje je GVE za predmetni uređaj utvrđena u ovoj Uredbi

b) CO za sve uređaje.

(4) Prva mjerenja provode se u roku od četiri mjeseca od registracije uređaja ili dana početka rada, ovisno o tome što je nastupilo kasnije.

(5) Iznimno umjesto mjerenja iz stavaka 1. i 2. te stavka 3. točke a) ovoga članka, za utvrđivanje emisija SO2 mogu se primijeniti i drugi postupci koje je Ministarstvo provjerilo i odobrilo.

(6) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka za svaku onečišćujuću tvar u slučajevima da je omjer između emitiranog masenog protoka i graničnog masenog protoka veći od pet obavezno je provođenje kontinuiranog mjerenja.

(7) Uzorkovanje i analiza onečišćujućih tvari i mjerenje procesnih parametara te postupci iz stavaka 5. i 6. ovoga članka provode se sukladno odredbama ove Uredbe i pravilniku kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

Članak 114.

(1) Emisija SO2, NOx, krutih čestica, temperatura, volumni udio kisika i emitirani maseni protok otpadnih plinova iz velikih uređaja za loženje ukupne ulazne toplinske snage veće od 100 MW koji koriste kruta goriva, goriva od biomase, tekuća i plinska goriva, osim prirodnog plina, utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem.

(2) Emisija SO2, NOx, krute čestice, volumni udio kisika, emitirani maseni protok i temperatura u otpadnim plinovima iz plinskih turbina na tekuće i plinsko gorivo, osim prirodnog plina, s ukupnom ulaznom toplinskom snagom 100 MW i više utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem.

(3) Emisija NOx, CO, volumni udio kisika, emitirani maseni protok i temperatura u otpadnim plinovima iz velikih uređaja za loženje i/ili plinskih turbina ukupne ulazne toplinske snage 100 MW i više koji koriste prirodni plin kao gorivo utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem.

(4) Iznimno od odredbi iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka mjerenje emisije SO2, NOx, CO, krutih čestica, temperature, volumni udio kisika i emitirani maseni protok otpadnih plinova potrebno je provoditi svakih šest mjeseci za velike uređaje za loženje i/ili plinske turbine za koje nije propisana obveza kontinuiranog mjerenja.

(5) Kod velikih uređaja za loženje koji upotrebljavaju sekundarnu opremu za smanjivanje emisija radi zadovoljavanja GVE otpadnih plinova, stopa odsumporavanja utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem.

(6) Kod velikih uređaja za loženje koji koriste ugljen ili lignit emisije ukupne žive te dioksina i furana određuju se najmanje jedanput godišnje.

Članak 115.

Kontinuirano mjerenje nije potrebno provoditi:

– za velike uređaje za loženje i plinske turbine čiji je životni vijek manji od 10 000 radnih sati

– za SO2 i krute čestice iz velikih uređaja za loženje i plinskih turbina koji koriste prirodni plin kao gorivo

– za SO2 iz velikih uređaja za loženje i plinskih turbina koji koriste tekuće gorivo s poznatim udjelom sumpora u slučajevima gdje ne postoji oprema za odsumporavanje i

– ako se u velikim uređajima za loženje kao gorivo koristi biomasa i ako operater može dokazati da emisija SO2 pod nikakvim uvjetima ne može biti viša od propisane granične vrijednosti.

Članak 116.

(1) Mjerenje emisije iz članka 114. ove Uredbe provodi se za svako ložište posebno.

(2) Ako se emisije mjere kontinuirano za više postojećih ložišta zajedno jedanput godišnje obavlja se mjerenje za svako ložište posebno.

Vrednovanje rezultata mjerenja emisija

Članak 117.

(1) Vrednovanje rezultata mjerenja emisija obavlja se usporedbom rezultata mjerenja s propisanim graničnim vrijednostima iz ove glave Uredbe ili određenim u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša.

(2) Vrednovanje rezultata za povremena mjerenja provodi se u skladu s posebnim propisom kojim se uređuje praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

Članak 118.

(1) Za male, srednje i velike uređaje za loženje i srednje i velike plinske turbine, smatra se da su udovoljene GVE propisane odredbama ove glave i Prilozima 10. do 17. ove Uredbe ako rezultati svake od serija mjerenja ne prelaze GVE.

(2) Srednje vrijednosti emisija onečišćujućih tvari tijekom razdoblja uzorkovanja i povremenih mjerenja određuju se prema hrvatskim normama ili metodama koje daju međusobno usporedive rezultate sukladno pravilniku kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(3) Iznimno umjesto mjerenja iz stavka 1. ovoga članka, za utvrđivanje emisija onečišćujućih tvari mogu se primijeniti i drugi postupci koje je Ministarstvo provjerilo i odobrilo.

Članak 119.

(1) Smatra se da su udovoljene GVE propisane u Prilozima 11. do 14., Prilogu 16. i Prilogu 17. stavku 1. ove Uredbe ako su na temelju kontinuiranih mjerenja u kalendarskoj godini:

– sve provjerene srednje mjesečne vrijednosti manje od GVE

– sve provjerene srednje 24-satne vrijednosti manje od 1,1 GVE

– 95 % provjerenih srednjih satnih vrijednosti tijekom godine manje od 2 GVE.

(2) Provjerene srednje vrijednosti utvrđuju se na sljedeći način:

– provjerene srednje satne vrijednosti određuju se tako da se od izmjerenih važećih srednjih satnih vrijednosti oduzme vrijednost intervala pouzdanosti iz prethodnog podstavka prema izrazu:

V= N – (N x PGVE), ako je N<GVE

V= N – (GVE x PGVE), ako je N≥GVE

gdje je:

V – provjerena srednja satna vrijednost

N – važeća srednja satna vrijednost svedena na normalno stanje i referentne uvjete

PGVE – postotak koji množen s GVE daje vrijednost 95 %-tnog intervala pouzdanosti.

– na razini GVE, vrijednost 95 %-tnog intervala pouzdanosti svakog izmjerenog rezultata ne smije prelaziti sljedeće postotke GVE:

 

 

 

– provjerene srednje satne i dnevne vrijednosti određuju se tako da se od izmjerenih važećih srednjih satnih vrijednosti oduzme vrijednost intervala pouzdanosti

– mjerenja u danu u kojem su više od tri srednje satne vrijednosti nevažeće zbog neispravnog funkcioniranja ili neodržavanja sustava za kontinuirano mjerenje emisija, smatraju se nevažećima

– ako je više od deset dana u godini nevažeće iz razloga propisanog u podstavku 4. ovoga stavka operater je dužan poduzeti mjere kojima će postići pouzdanost rada sustava za kontinuirano mjerenje emisija.

(3) Pri izračunu srednjih vrijednosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izuzimaju se mjerene vrijednosti dobivene u periodu uključivanja u rad i isključivanja srednjeg i velikog uređaja za loženje ili srednje i velike plinske turbine.

(4) Pri izračunu srednjih vrijednosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izuzimaju se mjerene vrijednosti dobivene u slučaju prekida u opskrbi gorivom s niskim udjelom sumpora koji je posljedica ozbiljne nestašice i u slučaju kada se u srednjem i velikom uređaju za loženje ili srednjoj i velikoj plinskoj turbini u kojima se upotrebljava isključivo plinsko gorivo iznimno zbog naglog prekida u opskrbi plinom mora pribjeći upotrebi drugih vrsta goriva.

(5) Pri izračunu srednjih vrijednosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izuzimaju se mjerene vrijednosti dobivene u periodu rada srednjeg i velikog uređaja za loženje ili srednje i velike plinske turbine bez uređaja za smanjivanje emisija.

Članak 120.

(1) Smatra se da su udovoljene GVE propisane u Prilogu 15. i Prilogu 17. stavku 2. ove Uredbe ako su na temelju kontinuiranih mjerenja u kalendarskoj godini:

– sve provjerene srednje mjesečne (kalendarske) vrijednosti manje od GVE

– za SO2 i krute čestice 97 % svih provjerenih 48-satnih srednjih vrijednosti manje od 1,1 GVE

– za NO2 95 % svih provjerenih 48-satnih srednjih vrijednosti manje od 1,1 GVE.

(2) Smatra se da su udovoljene stope odsumporavanja, ako rezultati kontinuiranog mjerenja pokazuju da sve srednje vrijednosti kalendarskog mjeseca ili sve srednje vrijednosti operativnog mjeseca zadovoljavaju tražene stope odsumporavanja.

(3) Pri izračunu srednjih vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka izuzimaju se mjerene vrijednosti dobivene uključivanjem u rad i isključivanjem velikog uređaja za loženje ili velike plinske turbine.

Izvješćivanje

Članak 121.

(1) Ministarstvo izrađuje izvješće s kvalitativnim i kvantitativnim informacijama i svim poduzetim radnjama za provjeru usklađenosti rada srednjih uređaja za loženje i srednjih plinskih turbina s odredbama ove Uredbe kao i radnjama za osiguranje provedbe ove Uredbe.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća ukupnu procjenu godišnjih emisija SO2, NOx i krutih čestica iz srednjih uređaja za loženje i srednjih plinskih turbina razvrstanih po vrsti uređaja, vrsti goriva i kapacitetu.

(3) Izvješće stavka 1. ovoga članka Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji do 1. listopada 2026. te do 1. listopada 2031.

Članak 122.

Ministarstvo izvješća iz članka 121. ove Uredbe Europskoj komisiji dostavlja koristeći elektronički sustav izvješćivanja.

VIII. MOTORI S UNUTARNJIM IZGARANJEM

Članak 123.

(1) Odredbama ove glave propisuju se GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu motora s unutarnjim izgaranjem koji se koriste za proizvodnju električne energije, topline ili za proizvodnju mehaničke energije.

(2) GVE propisane u ovoj glavi ne primjenjuju se kod motora za proizvodnju energije u nuždi koji rade manje od 500 sati godišnje.

Članak 124.

U motorima s unutarnjim izgaranjem smije se koristiti tekuće i plinsko gorivo.

Obaveze operatera

Članak 125.

(1) U slučaju prekoračenja GVE onečišćujućih tvari u zrak motora iz članka 123. stavka 1. ove Uredbe, operater je dužan:

– bez odgađanja obavijestiti izvršno tijelo JLS koje o tome obavještavaju nadležno upravno tijelo i Ministarstvo

– bez odgađanja poduzeti mjere potrebne kako bi postrojenje svoj rad uskladilo s GVE onečišćujućih tvari u zrak u najkraćem mogućem roku

– poduzeti sve odgovarajuće dopunske mjere koje izvršno tijelo JLS smatra potrebnima kako bi se uskladilo s GVE onečišćujućih tvari u zrak.

(2) U slučaju prekoračenja GVE onečišćujućih tvari u zrak koje predstavlja neposrednu opasnost za zdravlje ljudi ili koja prijeti uzrokovanjem neposrednog značajnog štetnog učinka na okoliš, operater je dužan obustaviti rad postrojenja ili njegovog odgovarajućeg dijela do ponovnog postizanja sukladnosti rada s GVE onečišćujućih tvari u zrak i poduzeti mjere iz stavka 1. podstavaka 2. i 3. ovoga članka, a razloge za postupanje iz ovoga stavka ocjenjuje Ministarstvo.

(3) U slučaju nezgode ili nesreće koja značajno utječe na okoliš operater je dužan:

– bez odgađanja obavijesti izvršno tijelo JLS i Ministarstvo

– bez odgađanja poduzeti mjere za ograničavanje posljedica za okoliš i za sprječavanje mogućih nezgoda i nesreća

– poduzeti mjere koje odrede nadležna tijela kako bi se ograničile posljedice za okoliš i spriječile moguće daljnje nezgode ili nesreće.

(4) Nakon ponovne uspostave normalnoga rada postrojenja operater je dužan provesti ponovno mjerenje kako bi dokazao poštivanje GVE.

Članak 126.

(1) Operater vodi evidenciju svih rezultata praćenja i obrađuje ih na način koji omogućuje provjeru usklađenosti s graničnim vrijednostima.

(2) Podaci i informacije iz stavka 1. ovoga članka čuvaju se najmanje šest godina.

(3) Podatke i informacije iz stavka 1. ovoga članka bez odgađanja operater je dužan dostaviti na zahtjev Ministarstvu i izvršnom tijelu JLS.

(4) Zahtjev iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo ili izvršno tijelo JLS dostavlja operateru u postupku provjere usklađenosti sa zahtjevima odredbi ove Uredbe odnosno ako pripadnik javnosti zatraži takve informacije.

Granične vrijednosti emisija

Članak 127.

(1) GVE za nove motore s unutarnjim izgaranjem kao dijela postrojenja za koje je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja u okviru kojeg je odobrena ugradnja motora izdana nakon 20. prosinca 2017. i koji su pušteni u rad nakon 20. prosinca 2018. određene su u Prilogu 19. ove Uredbe.

(2) GVE za postojeće motore s unutarnjim izgaranjem kao dijela postrojenja za koje je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja u okviru kojeg je odobrena ugradnja motora izdan nakon 7. siječnja 2013. i koji su pušteni u rad nakon 7. siječnja 2014. određene su u Prilogu 19. ove Uredbe.

(3) GVE za postojeće motore s unutarnjim izgaranjem kao dio postrojenja za koje je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja u okviru kojeg je odobrena ugradnja motora izdan prije 7. siječnja 2013. i koji su pušteni u rad prije 7. siječnja 2014. određene su u Prilogu 19. ove Uredbe.

Praćenje emisija

Članak 128.

(1) Praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz motora s unutarnjim izgaranjem provodi se sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(2) Praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz motora s unutarnjim izgaranjem u kojima se upotrebljava više vrsta goriva provodi se pri izgaranju goriva ili mješavine goriva koji će najvjerojatnije rezultirati najvišom razinom emisija i u razdoblju koje predstavlja uobičajene uvjete rada.

(3) Mjerenja koncentracije tvari u otpadnim plinovima provodi povremenim mjerenjima, najmanje jedanput godišnje.

(4) Uzorkovanje i analize onečišćujućih tvari provode se u skladu s hrvatskim normama ili metodama koje daju međusobno usporedive rezultate jednake znanstvene kvalitete sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

Izvješćivanje i dostava podataka

Članak 129.

(1) Podatke o praćenju emisija i način dostave podataka Informacijskog sustava zaštite zraka – emisije iz nepokretnih izvora operater uređuje i dostavlja Ministarstvu sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(2) Sadržaji Izvješća o povremenim mjerenjima za potrebe dostave podataka iz stavka 1. ovoga članka uređeni su propisom kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(3) Informacijski sustav iz stavka 1. ovoga članka javno je dostupan.

Vrednovanje rezultata mjerenja emisija

Članak 130.

(1) Vrednovanje rezultata mjerenja emisija obavlja se usporedbom rezultata mjerenja s propisanim graničnim vrijednostima iz ove glave Uredbe.

(2) Vrednovanje rezultata za povremena mjerenja provodi se u skladu s posebnim propisom kojim se uređuje praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

Članak 131.

(1) Za motore s unutarnjim izgaranjem, smatra se da su udovoljene GVE propisane odredbama ove glave i Priloga 19. ove Uredbe ako srednja vrijednost temeljena na odgovarajućem broju mjerenja u uobičajenim uvjetima kod prvih i/ili povremenih mjerenja ne prelazi GVE.

(2) Srednje vrijednosti emisija onečišćujućih tvari tijekom razdoblja uzorkovanja i povremenih mjerenja određuju se prema hrvatskim normama ili metodama koje daju međusobno usporedive rezultate sukladno pravilniku kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

IX. GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA POSTROJENJA ZA SPALJIVANJE OTPADA I POSTROJENJA ZA SUSPALJIVANJE OTPADA

Članak 132.

(1) Odredbama ove glave propisuju se GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod postrojenja za spaljivanje i postrojenja za suspaljivanje otpada koja spaljuju kruti i tekući otpad te krematorija.

(2) U smislu ove glave, postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada obuhvaćaju sve linije za spaljivanje ili linije za suspaljivanje, prihvat otpada, skladištenje, objekte za prethodnu obradu na lokaciji, sustave za dovod otpada, goriva i zraka, kotlove, objekte za obradu otpadnih plinova, objekte za obradu ili skladištenje ostataka i otpadne vode na lokaciji, dimnjake, uređaje i sustave za kontrolu spaljivanja ili suspaljivanja, evidentiranje i praćenje uvjeta spaljivanja i suspaljivanja.

Članak 133.

(1) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na postrojenja za uplinjavanje ili pirolizu, ako su plinovi koji nastaju kao rezultat termičke obrade otpada tako pročišćeni da više ne predstavljaju otpad prije spaljivanja te ako emisije koji oni uzrokuju nisu veće od emisija nastalih kao rezultat spaljivanja prirodnog plina.

(2) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na postrojenja u kojima se spaljuje/suspaljuje:

– otpad koji nastaje pri istraživanju ili iskorištavanju izvora nafte i plina na postrojenjima na otvorenom moru koji se na tim postrojenjima i spaljuje

– radioaktivni otpad

– otpad životinjskog porijekla, koji je definiran posebnim propisom o utvrđivanju veterinarsko-zdravstvenih uvjeta za nusproizvode životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni prehrani ljudi

– otpad iz članka 5. stavka 1. točke 1. podtočke b) ove Uredbe i

– na eksperimentalna postrojenja koja se koriste za istraživanje, razvoj i ispitivanje radi unaprjeđenja postupka spaljivanja i koja godišnje obrađuju manje od 50 tona otpada.

Članak 134.

(1) Ako u postrojenju za suspaljivanje otpada udio toplinskog učinka izgaranja opasnog otpada u ukupnom toplinskom učinku nepokretnog izvora prelazi 40 % ili se suspaljuje neobrađeni miješani komunalni otpad primjenjuju se GVE propisane odredbama članka 135. ove Uredbe.

(2) U postrojenju iz stavka 1. ovoga članka nije dopušteno suspaljivati otpadna maziva ulja III. i IV. kategorije prema posebnom propisu kojim se uređuje gospodarenje otpadnim uljima.

(3) Ako se u termičkoj obradi otpada primjenjuju postupci pirolize, uplinjavanja ili plazme, postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada osim oksidacije obavlja i postupak termičke obrade i postupak spaljivanja nakon toga.

(4) Ako se suspaljivanje otpada vrši tako da osnovna namjena postrojenja nije proizvodnja energije ili proizvodnja materijalnih proizvoda nego toplinska obrada otpada, postrojenje se smatra postrojenjem za spaljivanje otpada.

Članak 135.

(1) GVE kod postrojenja za spaljivanje otpada iskazuju se masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa, nakon korekcije za sadržaj vodene pare.

(2) Volumni udio kisika u otpadnim plinovima postrojenja za spaljivanje otpada u standardnim uvjetima iznosi 11 %.

(3) Iznimno od odredbe iz stavka 2. ovoga članka volumni udio kisika u otpadnim plinovima postrojenja za spaljivanje otpada u kojima se spaljuju otpadna maziva ulja I. i II. kategorije iznosi 3 %.

(4) GVE kod postrojenja u kojima se suspaljuje otpad iskazuje se masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa, za volumni udio kisika kako je određen za te izvore u Prilogu 20. ove Uredbe, nakon korekcije za sadržaj vodene pare.

(5) Iznimno od odredbi iz stavaka 2. do 4. u slučaju spaljivanja ili suspaljivanja otpada u atmosferi obogaćenoj kisikom GVE iskazuju se masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa za volumni udio kisika koji odražava posebne uvjete pojedinačnog slučaja određene u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša.

(6) Ako se obradom otpadnog plina u postrojenju za spaljivanje otpada ili u postrojenju za suspaljivanje otpada koja obrađuju opasni otpad smanji emisija onečišćujućih tvari, standardizacija za volumni udio kisika se provodi samo ako volumni udio kisika, mjeren tijekom istog razdoblja kao za predmetnu onečišćujuću tvar, prelazi predmetni standardni volumni udio kisika.

Članak 136.

(1) Otpadni plinovi iz postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada kontrolirano se ispuštaju putem dimnjaka čija je visina izračunata na način da se zaštiti zdravlje ljudi i okoliš.

(2) U slučaju prekoračenja GVE zbog poremećaja u radu ili kvara u sustavu obrade otpadnih plinova postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada moraju automatskim sustavom za sprečavanje unosa otpada u ložište spriječiti unos otpada u ložište, osim ako u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije drugačije određeno.

Obveze operatera

Članak 137.

(1) Operater postrojenja za spaljivanje ili suspaljivanje otpada dužan je bez odgađanja obavijestiti Ministarstvo o svakoj planiranoj izmjeni koja bi mogla utjecati na definirane GVE.

(2) Planirane izmjene iz stavka 1. ovoga članka osobito podrazumijevaju promjene vrste otpada ili uvjeta i načina rada postrojenja.

Članak 138.

(1) Ako su prekoračene GVE, postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada ili pojedinačne peći koje su dio postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada, ni pod kojim uvjetima ne smije spaljivati otpad više od četiri sata neprekidno od trenutka prekoračenja.

(2) Ukupno trajanje rada u takvim uvjetima iz stavka 1. ovoga članka ne smije prelaziti 60 sati tijekom kalendarske godine.

(3) Vremensko ograničenje iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se na one peći koje su povezane s jednim pojedinačnim uređajem za pročišćavanje otpadnih plinova.

(4) Postrojenje za spaljivanje otpada i postrojenje za suspaljivanje otpada u kojem se spaljuje ili suspaljuje otpad pri poremećaju ili prekidu rada sustava za pročišćavanje otpadnih plinova ili mjeriteljskog sustava smije raditi najviše 60 sati s prekidima tijekom kalendarske godine.

(5) U slučaju kvara, operater je dužan smanjiti opseg ili potpuno obustaviti rad postrojenja sve dok ponovno ne bude moguće obavljanje normalnoga rada postrojenja.

(6) Prekid rada sustava za pročišćavanje otpadnih plinova ili mjeriteljskog sustava, duži od četiri sata, operater postrojenja dužan je u roku 48 sati prijaviti izvršnom tijelu JLS koje o tome obavještava nadležno upravno tijelo i Ministarstvo.

(7) U slučaju nezgode ili nesreće koja značajno utječe na okoliš operater je dužan:

– bez odgađanja obavijesti Ministarstvo

– bez odgađanja poduzeti mjere za ograničavanje posljedica za okoliš i za sprječavanje mogućih nezgoda i nesreća

– poduzeti mjere koje odrede nadležna tijela kako bi se ograničile posljedice za okoliš i spriječile moguće daljnje nezgode ili nesreće.

Članak 139.

(1) Operater uređaja za loženje u kojima se suspaljuje otpad i koji upotrebljavaju uređaje za smanjivanje emisija radi zadovoljavanja GVE, vodi evidenciju ili bilježi informacije kojima se dokazuje trajno učinkovito djelovanje te opreme.

(2) Prekid rada uređaja za smanjenje emisija u otpadnom plinu kod uređaja za loženje u kojima se suspaljuje otpad, operater je dužan u roku 24 sati prijaviti izvršnom tijelu JLS koje o tome obavještavaju nadležno upravno tijelo i Ministarstvo.

(3) Nakon ponovne uspostave normalnoga rada postrojenja operater je dužan provesti ponovno mjerenje kako bi dokazao poštivanje GVE.

Članak 140.

Operater vodi evidenciju svih rezultata praćenja emisija i obrađuje ih na način koji omogućuje provjeru usklađenosti s graničnim vrijednostima.

Članak 141.

(1) Operater postrojenja za spaljivanje ili suspaljivanje otpada dužan je osobito čuvati sljedeće:

a) rezultate praćenja i informacije iz članaka 139. i 140. ove Uredbe

b) evidenciju radnih sati

c) evidenciju o bilo kakvom neispravnom radu ili kvarovima opreme za smanjivanje emisija

d) evidenciju o neusklađenostima i poduzetim mjerama.

(2) Podaci i informacije iz stavka 1. ovoga članka čuvaju se najmanje šest godina.

(3) Informacije iz stavka 1. ovoga članka bez odgađanja operater je dužan dostaviti na zahtjev Ministarstvu i izvršnom tijelu JLS.

(4) Zahtjev iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo ili izvršno tijelo JLS dostavlja operateru u postupku provjere usklađenosti sa zahtjevima odredbi ove Uredbe odnosno ako pripadnik javnosti zatraži takve informacije.

Spaljivanje otpada

Članak 142.

(1) Postojeće postrojenje za spaljivanje otpada je postrojenje koje je pušteno u rad najkasnije 28. prosinca 2004.

(2) Novo postrojenje za spaljivanje otpada je svako postrojenje koje nije obuhvaćeno stavkom 1. ovoga članka.

Članak 143.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod postrojenja za spaljivanje otpada su vrijednosti onečišćujućih tvari u otpadnom plinu propisane prema srednjim vrijednostima masenih koncentracija onečišćujućih tvari u određenom vremenskom razdoblju.

(2) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu postrojenja za spaljivanje otpada određene su u Prilogu 20. ove Uredbe, osim ako u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije drugačije određeno.

Suspaljivanje otpada

Članak 144.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu postrojenja za suspaljivanje otpada određene su u Prilogu 21. ove Uredbe, osim ako u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije drugačije određeno.

(2) Za postrojenja za suspaljivanje otpada koja imaju mogućnost promjene uvjeta rada za GVE ukupnog organskog ugljika (TOC) i ugljikovog monoksida primjenjuju se vrijednosti iz Priloga 21. ove Uredbe, osim ako u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije drugačije određeno.

Članak 145.

(1) Ako GVE za relevantne onečišćujuće tvari i ugljikovog monoksida u otpadnom plinu nije određena u Prilogu 21. ove Uredbe za utvrđivanje GVE onečišćujućih tvari u zrak za postrojenja za suspaljivanje otpada primjenjuje se pravilo miješanja.

(2) Ukupna GVE (C) svake odgovarajuće onečišćujuće tvari i ugljikovog monoksida iz stavka 1. ovoga članka u otpadnom plinu koji nastaju kod suspaljivanja otpada izračunava se na način definiran u Prilogu 21. točki A. ove Uredbe.

(3) Ako se suspaljuje otpad, GVE iz članka 143. stavaka 2. ove Uredbe primjenjuju se za volumni udio otpadnih plinova koji je nastao izgaranjem otpada.

Članak 146.

Onečišćujuće tvari i CO koji ne nastaju neposredno spaljivanjem opasnog otpada ili pri izgaranju goriva, na primjer materijala nužnih za proizvodnju ili od proizvoda, kao i CO koji neposredno nastaje pri takvom spaljivanju ili izgaranju, ne uzima se u obzir ako:

– su više koncentracije CO u plinovitim produktima izgaranja potrebne za proces proizvodnje

– je Cotpad za dioksine i furane udovoljen.

Članak 147.

(1) Za tehnološke procese u kojima se suspaljuje otpad, a koji nisu obuhvaćeni člancima 144. i 145. ove Uredbe, ukupna GVE (C) dioksina i furana u otpadnom plinu, propisana u odnosu prema srednjim vrijednostima u razdobljima ne manjim od šest sati i ne većim od osam sati, uz volumni udio kisika 6 % za kruta i 3 % za tekuća goriva dane su u Prilogu 21. točka A. stavku 3. ove Uredbe, osim ako u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije drugačije određeno.

(2) Za tehnološke procese u kojima se suspaljuje otpad, a koji nisu obuhvaćeni člancima 144. i 145. ove Uredbe ukupna GVE (C) teških metala u otpadnom plinu, propisana u odnosu prema srednjim vrijednostima u razdobljima ne manjim od 30 minuta i ne većim od osam sati, uz volumni udio kisika 6 % za kruta i 3 % za tekuća goriva dane su u Prilogu 21 točka A. stavku 4. ove Uredbe, osim ako u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije drugačije određeno.

Suspaljivanje otpada kod tehnološkog procesa dobivanja cementa

Članak 148.

(1) Ukupne GVE (C) onečišćujućih tvari u otpadnom plinu koji nastaju kod suspaljivanja otpada u tehnološkom procesu dobivanja cementa određene su u Prilogu 21. točki B. ove Uredbe, osim ako u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, nije drugačije određeno.

(2) Ukupne GVE (C) iz stavka 1. ovoga članka iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa, uz volumni udio kisika 10%.

(3) Za postojeće tehnološke procese iz stavka 1. ovoga članka ukupna GVE organske tvari u obliku para ili plinova izraženih kao ukupni organski ugljik i sumporovog dioksida ne primjenjuje se ako emisije nisu uzrokovane suspaljivanjem otpada.

(4) GVE za CO u otpadnom plinu koji nastaje kod suspaljivanja otpada u tehnološkom procesu dobivanja cementa određuju se u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša.

(5) Srednje polusatne vrijednosti potrebne su samo u smislu izračunavanja srednjih dnevnih vrijednosti.

Suspaljivanje otpada u uređajima za loženje

Članak 149.

Za određivanje ukupne ulazne toplinske snage uređaja za loženje u kojima se suspaljuje otpad primjenjuje se pravilo akumulacije iz članaka 79. i 80. ove Uredbe.

Članak 150.

(1) Ukupna GVE (C) svake odgovarajuće onečišćujuće tvari i ugljikovog monoksida u otpadnom plinu koji nastaju kod suspaljivanja otpada u uređajima za loženje izračunava se na način definiran u Prilogu 21. točki A. stavku 1. ove Uredbe.

(2) Za utvrđivanje ukupne GVE iz stavka 1. ovoga članka onečišćujućih tvari primjenjuje se pravilo miješanja.

(3) GVE onečišćujućih tvari (Cproc) u otpadnom plinu iz uređaja za loženje koje se koriste za izračun iz stavka 1. ovoga članka definirane su u Prilogu 21. točki C. ove Uredbe, osim ako u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola (odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša) nije drugačije određeno.

(4) Iznimno od odredbe iz stavka 3. ovoga članka GVE onečišćujućih tvari (Cproc) u otpadnom plinu iz uređaja za loženje čija je ulazna toplinska snaga manja od 50 MW za izračun iz stavka 1. ovoga članka definirane su u Prilogu 12. ove Uredbe, dok se za krute čestice (Cproc) primjenjuju GVE iz Priloga 21. točke C. ove Uredbe.

(5) Ukupne GVE (C) iz stavka 1. ovoga članka iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa, uz volumni udio kisika 6 % za kruta goriva i biomasu odnosno volumni udio kisika 3 % tekuća goriva.

(6) Srednje polusatne vrijednosti potrebne su samo u smislu izračunavanja srednjih dnevnih vrijednosti.

Članak 151.

(1) GVE ukupnog organskog ugljika (TOC) za postojeće uređaje za loženje kao dijela procesa proizvodnje celuloze ili papira u kojima se suspaljuje vlastiti proizvedeni otpad na mjestu njegova nastanka, definirana je u Prilogu 21. točki C. stavku 9. ove Uredbe, osim ako u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola (odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša) nije drugačije određeno.

(2) GVE iz stavka 1. ovoga članka propisana je u odnosu na srednje dnevne vrijednosti.

(3) Odredba iz stavka 1. ovoga članka se odnosi na postojeće uređaje za loženje u procesu proizvodnje celuloze ili papira koja su radila i imala dozvolu prije 28. prosinca 2002..

Članak 152.

(1) Iznimno od odredbe iz članka 150. stavka 3. ove Uredbe za uređaje za loženje koji koriste domaće kruto gorivo i u kojima se suspaljuje otpad i koji se, zbog karakteristika domaćeg krutoga goriva, ne mogu uskladiti s Cproc vrijednostima za sumporov dioksid iz Priloga 21. točke C stavaka 1. i 2. ove Uredbe, operater može primijeniti minimalne stope odsumporavanja iz Priloga 18. ove Uredbe.

(2) Ako operater izabere primjenu ovog stavka, Cotpad iz Priloga 21. točke A stavka 1. ove Uredbe iznosi 0 mg/m3.

Praćenje emisija

Članak 153.

(1) Praćenje emisija onečišćujućih tvari u iz postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada provodi se sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(2) Mjerenja koncentracije tvari u otpadnim plinovima provodi se povremenim i/ili kontinuiranim mjerenjima.

(3) Uzorkovanje i analize svih onečišćujućih tvari, uključujući i dioksine i furane za mjerenja iz stavka 2. ovoga članka, kao i osiguranje kvalitete automatiziranih mjernih sustava i referentnih metoda mjerenja za umjeravanje tih sustava, provode se u skladu s hrvatskim normama ili metodama koje daju međusobno usporedive rezultate jednake znanstvene kvalitete sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(4) Uz mjerenja emisija onečišćujućih tvari provode se kontinuirana mjerenja sljedećih parametara procesa rada: temperatura uz unutarnju stjenku komore za izgaranje ili na nekom drugom reprezentativnom dijelu komore koje je odobrilo Ministarstvo, koncentracija kisika, tlak, temperatura i sadržaj vodene pare u otpadnom plinu.

(5) Automatizirani mjerni sustavi za kontinuirano mjerenje podložni su kontroli pomoću paralelnih mjerenja referentnim metodama, najmanje jednom godišnje sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(6) Postupak umjeravanja mjerne opreme obavlja se sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

Članak 154.

(1) Emisija SO2, NOx, CO, ukupne praškaste tvari, TOC, HCl, HF u otpadnim plinovima kod postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem.

(2) Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka ako se za HCl primjenjuju faze obrade koje osiguravaju da GVE za HCl nije prekoračena, emisija HF se mjeri povremeno, najmanje dva puta godišnje.

(3) Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka u postojećim postrojenjima za spaljivanje otpada nazivnog kapaciteta manjeg od šest tona na sat ili postojećeg postrojenja za suspaljivanje otpada nazivnog kapaciteta manjeg od šest tona na sat ako operater može dokazati, na temelju podataka o kvaliteti predmetnog otpada, korištenoj tehnologiji i rezultatima praćenja emisija, da emisije NOx ni pod kojim uvjetima ne mogu biti više od propisane GVE, emisija NOx se mjeri povremeno, dva puta godišnje.

(4) Iznimno od odredbi iz stavka 2. i 3. ovoga članka u prvih 12 mjeseci od početka rada postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada provodi se barem jedno mjerenje svaka tri mjeseca.

(5) Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka ako operater može dokazati da emisije tih onečišćujućih tvari ni pod kojim uvjetima ne mogu biti više od propisanih GVE, Ministarstvo donosi odluku o potrebi provođenja i dinamici mjerenja emisija HCl, HF i SO2 u postrojenjima za spaljivanje otpada ili postrojenjima za suspaljivanje otpada.

(6) Povremena mjerenja se provode dinamikom definiranom u stavcima 2. i 4. ovoga članka.

(7) Ako se uzorak otpadnog plina suši prije analize, kontinuirano mjerenje vodene pare u otpadnom plinu nije potrebno.

(8) Kontinuirano mjerenje onečišćujućih tvari iz stavka 1. ovoga članka i parametara procesa rada iz članka 153. stavka 4. ove Uredbe za postrojenja kod kojih se suspaljuje otpad obavlja se u razdobljima u kojima se otpad suspaljuje.

Članak 155.

Emisija teških metala te dioksina i furana u otpadnim plinovima kod postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada utvrđuje se povremenim mjerenjem:

– u prvoj godini rada nepokretnog izvora najmanje četiri puta godišnje u razmaku od tri mjeseca

– nakon isteka razdoblja iz podstavka 1. ovoga stavka dva puta godišnje u razmacima od šest mjeseci.

Članak 156.

(1) Iznimno od odredbi iz članka 155. ove Uredbe mjerenje emisija utvrđuje se povremenim mjerenjima za teške metale jedanput u dvije godine i za dioksine i furane jedanput godišnje, u sljedećim slučajevima:

– ako rezultati mjerenja emisija teških metala te dioksina i furana nakon isteka razdoblja mjerenja od godinu dana iz članka 155. podstavka 2. ove Uredbe u otpadnom plinu kod spaljivanja i suspaljivanja otpada u svim okolnostima pokažu da su izmjerene vrijednosti emisija niže od 50 % propisanih GVE

– ako operater može dokazati, na temelju podataka o kvaliteti predmetnog otpada i podataka rezultatima mjerenja emisija teških metala te dioksina i furana nakon isteka razdoblja mjerenja od godinu, da su emisije u svim okolnostima značajno manje od GVE za teške metale i dioksine i furane

– ako se otpad koji se spaljuje ili suspaljuje sastoji samo od određenih razvrstanih zapaljivih frakcija neopasnog otpada koji nije prikladan za recikliranje i koji ima određene karakteristike te koji je dodatno naveden na temelju procjene iz podstavka 2. ovoga članka.

(2) Emisija onečišćujućih tvari iz stavka 1. ovoga članka, u otpadnom plinu kod suspaljivanja otpada koji nije razvrstan kao opasni otpad i otpadnih mazivih ulja I. i II. kategorije, utvrđuje se i pri svakom prvom suspaljivanju ako sadrži novu vrstu otpada u masenom udjelu većem od 15 % i/ili se masa pojedine vrste otpada promijeni više od 20 % i/ili se donja toplinska vrijednost ukupnog otpada promijeni za više od 20 %.

Članak 157.

Vrijeme zadržavanja, kao i najniža temperatura i sadržaj kisika u otpadnom plinu redovito se provjerava, a barem jedanput kod početka rada postrojenja za spaljivanje ili postrojenja u kojem se suspaljuje otpad te u najštetnijim uvjetima rada koji se mogu predvidjeti.

Izvješćivanje i dostava podataka

Članak 158.

(1) Podatke o praćenju emisija i način dostave podataka za postrojenja za spaljivanje i postrojenja za suspaljivanje otpada za potrebe Informacijskog sustava zaštite zraka – emisije iz nepokretnih izvora operater uređuje i dostavlja Ministarstvu sukladno propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(2) Sadržaji Izvješća o povremenim mjerenjima i godišnjeg izvješća o kontinuiranim mjerenjima za potrebe dostave podataka iz stavka 1. ovoga članka uređeni su propisom kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(3) Operater koji ima obvezu kontinuiranog mjerenja emisija dužan je osigurati kontinuirani prijenos podataka o izmjerenim emisijskim veličinama računalnom mrežom iz automatiziranog mjernog sustava za kontinuirano mjerenje u informacijski sustav iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Informacijski sustav iz stavka 1. ovoga članka javno je dostupan.

Vrednovanje rezultata mjerenja emisija

Članak 159.

(1) Vrednovanje rezultata mjerenja emisija obavlja se usporedbom rezultata mjerenja s propisanim graničnim vrijednostima iz Priloga 20. i Priloga 21. ove Uredbe ili okolišne dozvole odnosno rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša.

(2) Vrijednosti masene koncentracije onečišćujućih tvari iz postrojenja za spaljivanje i suspaljivanje otpada pri propisanom volumnom udjelu kisika određuje se sukladno članku 7. ove Uredbe.

Članak 160.

(1) Smatra se da se udovoljene GVE onečišćujućih tvari u zrak propisane za postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja u kojima se suspaljuje otpad ako:

– niti jedna srednja dnevna vrijednost onečišćujućih tvari iz postrojenja za spaljivanje otpada ne prelazi nijednu GVE

– niti jedna srednja polusatna vrijednost onečišćujućih tvari iz postrojenja za spaljivanje otpada ne prelazi nijednu GVE i da 97 % srednjih polusatnih vrijednosti tijekom godine ne pređe nijednu GVE

– niti jedna srednja vrijednost tijekom utvrđenog razdoblja za teške metale i dioksine i furane iz postrojenja za spaljivanje otpada ne prelazi GVE

– 97 % srednje dnevne vrijednosti tijekom godine za CO iz postrojenja za spaljivanje otpada ne prelazi GVE i najmanje 95 % svih srednjih 10-minutnih vrijednosti za CO uzetih u bilo kojem 24-satnom razdoblju ili sve polusatne vrijednosti za CO uzete u istom razdoblju ne prelaze GVE, a u slučaju postrojenja za spaljivanje otpada u kojima se plin nastao tijekom spaljivanja zagrijava na temperaturu od najmanje 1100 °C u trajanju od najmanje dvije sekunde, primjenjuje se razdoblje evaluacije od sedam dana za 10-minutne prosječne vrijednosti

– niti jedna srednja dnevna vrijednost onečišćujućih tvari iz postrojenja za suspaljivanje otpada ne prelazi nijednu GVE

– niti jedna srednja vrijednost za teške metale i dioksine i furane iz postrojenja za suspaljivanje otpada tijekom utvrđenog razdoblja ne prelazi ukupnu GVE i

– 97 % srednje dnevne vrijednosti tijekom godine za CO iz postrojenja za suspaljivanje otpada ne prelazi GVE.

(2) Na razini srednjih dnevnih vrijednosti emisije, 95 %-tna pouzdanost vrijednosti svakog izmjerenog rezultata ne smije prelaziti sljedeće postotke GVE:

 

 

 

(3) Srednje polusatne vrijednosti i desetominutne srednje vrijednosti utvrđuju se za vrijeme efektivnoga rada nepokretnog izvora, bez razdoblja uključivanja ili isključivanja postrojenja ako se otpad ne spaljuje, od izmjerenih vrijednosti nakon oduzimanja vrijednosti intervala pouzdanosti iz stavka 2. ovoga članka, a srednje dnevne vrijednosti utvrđuju se na temelju tih validiranih srednjih vrijednosti.

(4) Za dobivanje valjane srednje dnevne vrijednosti najviše pet polusatnih srednjih vrijednosti dnevno smije se otpisati zbog kvara ili održavanja sustava za kontinuirano mjerenje.

(5) Zbog kvara ili održavanja sustava za kontinuirano mjerenje, godišnje se smije otpisati najviše deset srednjih dnevnih vrijednosti.

(6) Srednje vrijednosti emisija onečišćujućih tvari tijekom razdoblja uzorkovanja i povremenih mjerenja određuju se prema hrvatskim normama ili metodama koje daju međusobno usporedive rezultate sukladno pravilniku kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

(7) Postupak umjeravanja mjerne opreme obavlja se prema pravilniku kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora.

Krematoriji

Članak 161.

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu krematorija dane su u Prilogu 22. ove Uredbe.

(2) GVE iz stavka 1. ovog članka iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa za zadani volumni udio kisika 17 %, a ako je loženje peći električnom energijom zadani volumni udio kisika je 15 %.

(3) Krematorij mora biti opremljen komorom ili uređajem za sekundarno spaljivanje otpadnih plinova.

(4) Ako se kao gorivo koristi loživo ulje, dozvoljeni udio sumpora je do 1 %.

Članak 162.

(1) Emisija CO, volumni udio kisika, emitirani maseni protok i temperatura u otpadnom plinu krematorija utvrđuje se kontinuiranim mjerenjem.

(2) Emisija krutih čestica, dušikovih oksida, organskih tvari u obliku pare ili plina izraženih kao ukupni ugljik, te klorovodika i fluorovodika ukupno, utvrđuje se povremenim mjerenjem, najmanje jedanput godišnje.

(3) Smatra se da nepokretni izvor iz članka 161. ove Uredbe udovoljava postavljenim uvjetima ako u razdoblju od jedne godine niti jedna izmjerena vrijednost emisije ne prelazi GVE.

X. OBAVJEŠĆIVANJE JAVNOSTI

Članak 163.

(1) Popis operatera upisanih u Registar REGVOC iz članka 65. ove Uredbe objavljuje se na internetskoj stranici Ministarstva.

(2) Pristup javnosti podacima o emisijama HOS-eva pohranjenim u EHOS baze podataka, sukladno odredbama ove Uredbe, osigurava se na internetskim stranicama Ministarstva.

(3) Godišnji podaci o upotrijebljenim organskim otapalima u aktivnostima iz Priloga 5. točke A. ove Uredbe objavljuju se na internetskoj stranici Ministarstva.

(4) Registar iz članka 81. ove Uredbe objavljuje se na internetskoj stranici Ministarstva.

(5) Popis postrojenja za spaljivanje i suspaljivanje otpada na teritoriju Republike Hrvatske objavljuje se na internetskim stranicama Ministarstva.

Članak 164.

Prilozi 1. do 22. tiskani su uz ovu Uredbu i njezin su sastavni dio.

XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 165.

(1) Iznimno od odredbi iz članka 9. stavka 1. ove Uredbe za nepokretni izvor za koji nije obavljeno prvo mjerenje operater je dužan obaviti mjerenje u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

(2) Propisane GVE SO2, NOX i krutih čestica u zrak iz postojećeg srednjeg uređaja za loženje ulazne toplinske snage iznad 5 MW i srednjih plinskih turbina iz Priloga 12. stavka 2. točaka 2. i 3. ove Uredbe moraju se postići do 1. siječnja 2025.

(3) Propisane GVE SO2, NOX i krutih čestica u zrak iz postojećeg srednjeg uređaja za loženje ulazne toplinske snage manje ili jednake 5 MW i srednjih plinskih turbina iz Priloga 12. stavka 2. točaka 1. i 3. ove Uredbe moraju se postići do 1. siječnja 2030.

(4) GVE iz postojećih srednjih uređaja za loženje i srednjih plinskih turbina koji su dio SIS-a određene u Prilogu 12. stavku 2. točkama 1., 2. i 3. ove Uredbe moraju se postići do 1. siječnja 2030.

(5) Propisane GVE za postojeće motore s unutarnjim izgaranjem ulazne toplinske snage iznad 5 MW iz Priloga 19. stavka 2. točke 1. ove Uredbe moraju se postići do 1. siječnja 2025.

(6) Propisane GVE za postojeće motore s unutarnjim izgaranjem ulazne toplinske snage manje od ili jednake 5 MW iz Priloga 19. stavka 2. točke 1. ove Uredbe moraju se postići do 1. siječnja 2030.

Članak 166.

Ministarstvo je dužno uspostaviti sustav elektroničke dostave podataka u Registar iz članka 81. ove Uredbe, u roku od 12 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 167.

Danom stupanja na snagu ove Uredbe prestaje važiti Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora (»Narodne novine«, broj 87/17.).

Članak 168.

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/20-03/81

Urbroj: 50301-05/20-21-5

Zagreb, 14. travnja 2021.

Predsjednik mr. sc. Andrej Plenković, v. r.

PRILOG 1.

PARAMETRI PRAĆENJA EMISIJA

A. Vrijednosti masene koncentracije onečišćujućih tvari

(1) Vrijednosti masene koncentracije onečišćujućih tvari dobivene mjerenjem (Cm) i pri izmjerenom volumnom udjelu kisika (Vm), preračunavaju se na masenu koncentraciju (Cz) za propisani volumni udio kisika (Vz) za određeni nepokretni izvor prema jednadžbi:

gdje su:

Cz – masena koncentracija s obzirom na volumni udio određujućeg kisika (Vz)

Cm – izmjerena masena koncentracija pri izmjerenom volumnom udjelu kisika (Vm)

Vm – izmjereni volumni udio kisika u % volumena suhog otpadnog plina

Vz – volumni udio određujućeg kisika u % za određeni nepokretni izvor.

(2) Ako volumni udio kisika u otpadnom plinu na koji se svodi masena koncentracija onečišćujućih tvari nije zadan, uzima se za procese izgaranja i termičke tehnološke procese zadani volumni udio kisika 5 %, a za druge tehnološke procese uzima se volumni udio kisika koji je uobičajen pri odvijanju toga procesa.

(3) Ako se otpadni plin razrjeđuje zbog tehnoloških ili drugih razloga dovedena količina plina za razrjeđivanje ne uzima se u obzir pri usporedbi s GVE.

B. Toplinski gubitak

Toplinski gubitak izračunava se prema jednoj od sljedećih jednadžbi:

– u odnosu na %-tni volumni udio kisika (O2) u suhom otpadnom plinu:

– u odnosu na %-tni volumni udio ugljikovog dioksida (CO2) u suhom otpadnom plinu:

gdje su:

Qdp – toplinski gubici s otpadnim plinovima u %

tdp – temperatura otpadnog plina u °C

tz – temperatura zraka u okolini ložišta u °C

O2 – izmjereni volumni udio kisika u suhom otpadnom plinu u %

CO2 – izmjereni volumni udio ugljikovog dioksida (CO2) u suhom otpadnom plinu u %.

Vrijednosti konstanti A1, A2 i B su:

 

 

 

C. Učestalost mjerenja emisije za ispust nepokretnog izvora

Učestalost mjerenja emisije za ispust nepokretnog izvora određuje se na temelju omjera između emitiranog masenog protoka (Qemitirani) i graničnog masenog protoka (Qgranični):

 

 

 

D. Granični maseni protok

 

 

 

PRILOG 2.

OPĆE GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA NEPOKRETNE IZVORE

A. GVE u otpadnom plinu za ukupne praškaste tvari

 

 

 

B. GVE za praškaste anorganske tvari

(1) GVE za praškaste anorganske tvari

 

 

 

(2) GVE za više anorganskih tvari iz različitih razreda štetnosti.

 

 

 

(3) GVE za anorganske tvari u obliku pare ili plina

 

 

 

C. GVE za organske tvari

(1) GVE ukupnih organskih tvari u otpadnom plinu, osim praškastih organskih tvari

 

 

 

(2) GVE za organske tvari za I. razred štetnosti

 

 

 

 

 

(3) GVE za organske tvari za II. razred štetnosti

 

 

 

D. GVE za karcinogene tvari

(1) GVE za karcinogene tvari

 

 

 

(2) GVE za više karcinogenih tvari iz različitih razreda štetnosti.

 

 

 

E. GVE vlaknastih tvari

 

 

 

F. GVE za postojane organske onečišćujuće tvari, koje imaju karakteristike biološke akumulacije

 

 

 

*izmjerenih u razdoblju uzimanja uzoraka ne manjem od šest sati i ne većem od osam sati

PRILOG 3.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA PROIZVODNJU NEMETALNIH MINERALNIH SIROVINA I PRERADU METALA

A. Postrojenja za proizvodnju nemetalnih mineralnih sirovina

(1) GVE kod postrojenja za proizvodnju cementa

1. Novo postrojenje za proizvodnju cementa u rotacijskim pećima suhim ili mokrim postupkom

 

 

 

2. Postojeće postrojenje za proizvodnju cementa u rotacijskim pećima suhim ili mokrim postupkom

 

 

 

3. Postojeće postrojenje za proizvodnju cementa u kupolnim pećima

 

 

 

(2) GVE kod tehnološkog proces žarenja boksita, dolomita, magnezita, vapnenca, gipsa, diatomejske zemlje, kvarcita i šamota

 

 

 

(3) GVE kod tehnološkog procesa tretiranja perlita, škriljaca ili gline

 

 

 

(4) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja stakla i staklenih vlakana

 

 

 

 

(5) GVE kod tehnološkog procesa proizvodnje mineralne vune (kamene vune i staklene vune) i keramičkih vlakana

 

 

 

(6) GVE kod tehnološkog procesa pečenja keramičkih proizvoda na bazi gline

 

 

 

B. Postrojenja za proizvodnju, preradu i obradu metala

(1) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja lijevanog željeza

 

 

 

(2) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja čelika

1. Konvertor s kisikom

 

 

 

2. Indukcijske i elektrolučne peći i vakuum postrojenja za proizvodnju do 20 t/šarži

 

 

 

3. Indukcijske i elektrolučne peći i vakuum postrojenja za proizvodnju od 20 t/šarži i više

 

 

 

4. Transport i obrada šarže

 

 

 

(3) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja i obrade obojenih metala i njihovih legura

1. Tehnološki proces dobivanja obojenih metala i njihovih legura i ferolegura

 

 

 

2. Tehnološki proces taljenja i rafinacije obojenih metala i njihovih legura

 

 

 

3. Tehnološki proces valjanja metala, peći za zavarivanje i termičku obradu

 

 

 

* GVE iskazane su u ovisnosti o temperaturi procesa uz volumni udio kisika 5 %

4. Tehnološki proces toplog pocinčavanja

 

 

 

(4) GVE kod tehnološkog procesa proizvodnje, taljenja i legiranja bakra i cinka

 

 

 

(5) GVE kod tehnološkog procesa proizvodnje olova

 

 

 

(6) GVE kod tehnološkog procesa proizvodnje sačme za obradu površine sačmarenjem

 

 

 

* GVE propisana po ukupno proizvedenoj količini kuglica

(7) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja aluminijevog oksida i ugljikovih materijala

1. Rotacijske peći s ciklonskim predgrijačem i povratom topline

 

 

 

2. Rotacijske peći s ciklonskim predgrijačem bez povrata topline

 

 

 

(8) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja titanijevog dioksida (TiO2)

 

 

 

(9) GVE kod tehnološkog procesa proizvodnje akumulatora

 

 

 

(10) GVE kod tehnološkog procesa površinske obrade metala dušičnom kiselinom

 

 

 

* za procese s kontinuiranim nagrizanjem

PRILOG 4.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA KEMIJSKU I PREHRAMBENU INDUSTRIJU

A. Kemijska industrija

(1) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja sumpora (Clausovo postrojenje)

 

 

 

*GVE se iskazuje u postotku ukupne dnevne proizvodnje

** kapacitet postrojenja

(2) GVE kod tehnološkog procesa proizvodnje nafte i plina

 

 

 

(3) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja čađe

 

 

 

(4) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja ugljika i elektrografita

 

 

 

B. Prehrambena industrija

(1) GVE u postupku sušenja rezanaca kod tehnološkog procesa prerade šećerne repe i rafinacije šećera

 

 

 

(2) GVE kod tehnološkog procesa sušenja trave

 

 

 

(3) GVE kod tehnološkog procesa prženja kave, nadomjestaka za kavu, žita i kakaa

 

 

 

PRILOG 5.

GVE HLAPIVIH ORGANSKIH SPOJEVA

A. GVE HOS-eva u ovisnosti o aktivnostima na postrojenjima i radnim površinama

Aktivnost 1. Nanošenje ljepila (adheziva)

 

 

 

Aktivnost 2. Proizvodnja drvenih i plastičnih laminata

 

 

 

Aktivnost 3. Procesi premazivanja u različitim industrijskim djelatnostima

a) premazivanje vozila (procesi premazivanja s ciljem površinske zaštite u automobilskoj industriji)

 

 

 

 

a/ Na potrošnju otapala od ≤ 15 t godišnje (premazivanje automobila) primjenjuju se obveze za aktivnost završna obrada vozila (lakiranje)

Ukupne GVE izražene su kao masa otapala (g) emitirana s površine proizvoda (m2) i u kilogramima organskog otapala koje se ispušta u odnosu na karoseriju automobila.

Površina proizvoda određena je kao površina izračunata iz ukupne površine elektroforetski premazanog područja i površine svih dijelova koji joj se mogu dodati u sljedećim stupnjevima procesa premazivanja, a koji se premazuju istim premazom kao i predmetni proizvod, ili kao ukupna površina proizvoda koji je premazan u postrojenju.

Površina elektroforetski premazanog područja izračunava se po formuli: (2 x ukupna težina proizvodne ljuske): (prosječna debljina metalne ploče x gustoća metalne ploče).

Ova se metoda primjenjuje i na ostale premazane dijelove izrađene od metala.

Računalno potpomognuti dizajn ili druga jednakovrijedna metoda koriste se za izračunavanje površine ostalih dodanih dijelova ili ukupne površine koja je premazana u postrojenju.

Ukupne GVE odnose se na sve faze procesa koji se proizvodi u istom postrojenju, od premazivanja elektroforezom, ili bilo kojeg drugog postupka premazivanja, sve do konačnog premazivanja voskom i poliranja gornjeg površinskog sloja, kao i na otapalo koje je korišteno u čišćenju površinske opreme, uključujući i kabine za raspršivanje i ostalu fiksnu opremu, kako tijekom, tako i nakon proizvodnog procesa.

b) premazivanje tekstila, tkanina, filma, papirnih površina, metalnih i plastičnih površina, uključujući zrakoplove, brodove, vlakove i drugo

 

 

 

 

a/ Ako za premazivanje nije moguće postići kontrolirane uvjete (izgradnja brodova, premazivanje zrakoplova itd.), odnosno ako se ista aktivnost odvija na istoj lokaciji dijelom u kontroliranim, a dijelom u nekontroliranim uvjetima, postrojenje postupa prema Shemi smanjivanja emisija iz Priloga 6. ove Uredbe

b/ Tiskanje rotacijskim zaslonom na tekstil obuhvaćeno je pod aktivnosti »tiskanje«

c/ GVE u otpadnim plinovima odnosi se na nanošenje premaza i sušenje u kontroliranim uvjetima

c) premazivanje drvenih površina

 

 

 

a/ GVE u otpadnim plinovima odnosi se na nanošenje premaza i sušenje u kontroliranim uvjetima.

d) premazivanje kože

 

 

 

a/ Za aktivnosti zaštite kože, posebno u proizvodnji namještaja i posebnih malih kožnih proizvoda široke potrošnje kao što su torbice, pojasevi, novčanici i drugo

Aktivnost 4. Premazivanje zavojnica

 

 

 

 

Aktivnost 5. Kemijsko čišćenje

 

 

 

a/ GVE u otpadnom plinu iz članka 58. ove Uredbe (za kemijske čistionice otvorenog tipa) ne odnosi se na aktivnost kemijskog čišćenja iz ovoga Priloga

Aktivnost 6. Proizvodnja obuće

 

 

 

Aktivnost 7. Proizvodnja premaza, lakova, tinte i ljepila

 

 

 

a/ Granična vrijednost fugitivnih emisija ne odnosi se na otapala koja se pakiraju (prodaju) kao dio pripravka u zapečaćenom spremniku

Aktivnost 8. Proizvodnja farmaceutskih proizvoda

 

 

 

 

a/ Granična vrijednost fugitivnih emisija ne uključuje otapala koja se prodaju kao dio pripravka u zapečaćenom spremniku

Aktivnost 9. Tiskanje

 

 

 

a/ Ostaci otapala u gotovim proizvodima ne smatraju se dijelom fugitivnih emisija HOS-eva

Aktivnost 10. Proizvodnja gumenih smjesa i proizvoda od gume

 

 

 

a/ Granična vrijednost fugitivnih emisija ne uključuje otapala koja se prodaju kao dio pripravka u zapečaćenom spremniku

Aktivnost 11. Površinsko čišćenje

a) površinsko čišćenje uporabom tvari iz članka 59. ove Uredbe

 

 

 

b) površinsko čišćenje uporabom ostalih tvari

 

 

 

a/ Postrojenja koja izvršnom tijelu dokažu da prosječni sadržaj organskog otapala svih uporabljenih sredstava za čišćenje ne prelazi 30 % težine, izuzeta su od primjene ovih vrijednosti.

Aktivnost 12. Ekstrakcija biljnog ulja i životinjske masti i rafinacija biljnog ulja

 

 

 

a/ Ukupne GVE HOS-eva za postrojenja koja prerađuju pojedinačne šarže sjemena i druge biljne tvari treba odrediti izvršno tijelo, od slučaja do slučaja, primjenjujući najbolje raspoložive tehnike.

Aktivnost 13. Premazivanje vozila (procesi premazivanja s ciljem površinske zaštite u automobilskoj industriji) s godišnjom potrošnjom otapala <15 tona/godinu i završne obrade vozila (lakiranje) s potrošnjom otapala >0,5 tona/godinu

 

 

 

a/ Pridržavanje graničnih vrijednosti tijekom kontinuiranog mjerenja treba dokazati mjerenjem 15-minutnoga prosjeka

Aktivnost 14. Impregnacija drvenih površina

 

 

 

a/ Ne odnosi se na impregnaciju kreozotom

Aktivnost 15. Površinska zaštita (premazivanje) žičanih navoja

 

 

 

B. GVE hlapivih organskih spojeva

 

 

 

* GVE se odnosi se na maseni zbroj pojedinačnih komponenti

PRILOG 6.

SHEMA SMANJIVANJA EMISIJA

(1) Načela

Svrha Sheme smanjivanja emisija je omogućiti operateru da drugim sredstvima postigne smanjenje emisija koje će biti jednakovrijedno smanjenju postignutom uz primjenu GVE. Operater može koristiti Shemu smanjivanja emisija izrađenu posebno za njegovo postrojenje, pod uvjetom da se na kraju postigne jednako smanjenje emisija.

(2) Praksa

U slučaju nanošenja premaza, lakova, ljepila ili tiskarskih boja koristi se Shema opisana u nastavku. Prilikom izrade Sheme vodi se računa o sljedećim činjenicama:

a) ako su zamjenski proizvodi koji sadrže male količine ili ne sadrže otapala još uvijek u fazi razvoja, operateru se produžuje rok za provedbu njegovih planova za smanjivanje emisija

b) referentna točka za smanjivanje emisija mora biti što bliža emisijama kakve bi se postigle kada se ne bi poduzele nikakve aktivnosti za njihovo smanjivanje.

(3) Sljedeći izračun primjenjuje se na postrojenja za koja je moguće pretpostaviti stalan sadržaj krute tvari u proizvodu i koristiti ga za definiranje referentne točke za smanjivanje emisija:

a) Referentna godišnja emisija izračunava se na sljedeći način:

1. Utvrdi se ukupna masa krutih tvari u količini premaza i/ili tiskarske boje, laka ili ljepila koja se potroši godišnje. Krute tvari su sve tvari u premazima, tiskarskim bojama, lakovima i ljepilima koje se skrutnjavaju nakon isparavanja vode ili HOS-eva.

2. Referentne godišnje emisije izračunavaju se množenjem mase utvrđene na način iz točke a) s odgovarajućim faktorom navedenim u tablici u nastavku:

 

 

 

b) Ciljna emisija jednaka je umnošku referentne godišnje emisije i postotka koji je jednak:

– (vrijednost fugitivne emisije + 15) za postrojenja završne obrade vozila (lakiranje) i nižih donjih pragova potrošnje otapala kod procesa premazivanja iz Priloga 2. točke A. stavka 2. ove Uredbe

– (vrijednost fugitivne emisije + 5) za sva druga postrojenja.

(4) Zahtjevi su ispunjeni ako je stvarna emisija otapala utvrđena prema Prilogu 2. točki A. stavku 2. ove Uredbe manja od ciljne emisije ili joj je jednaka.

(5) Za pojedina postrojenja za koja faktori navedeni pod točkom 2. nisu primjenjivi, isti se mogu prilagoditi kako bi se pokazao dokumentirani porast učinkovitosti u korištenju čvrstih tvari.

PRILOG 7.

IZVJEŠĆE O EMISIJAMA HLAPIVIH ORGANSKIH SPOJEVA

 

 

 

 

UPUTE ZA IZRADU IZVJEŠĆA O EMISIJAMA HLAPIVIH ORGANSKIH SPOJEVA

Izvješće izrađuje operater za postrojenje u kojem se obavlja jedna ili više aktivnosti. Izvješće se izrađuje za svaku aktivnost za koju se prekoračuje prag potrošnje otapala posebno ukoliko se u postrojenju obavljaju dvije ili više aktivnosti.

Ako operater posjeduje više postrojenja na različitim lokacijama, izrađuje izvješće za svaku lokaciju posebno.

Ako operater posjeduje više postrojenja na istoj lokaciji, dostavlja izvješće za svako od postrojenja na toj lokaciji za koje je prekoračen prag potrošnje otapala.

Upisuje se:

Godina za koju se izrađuje izvješće – izvješće se izrađuje za prethodnu kalendarsku godinu.

Podaci o operateru:

1. naziv operatera, adresa, telefon, telefaks, e-pošta

2. matični broj subjekta (MBS), matični broj obrta (MBO) i/ili OIB

3. registarski broj dodijeljen u REGVOC-u

Podaci o postrojenju/aktivnosti:

4. Postrojenje – naziv postrojenja:

Aktivnost za koju se izrađuje izvješće – naziv aktivnosti sukladno članku 55. ove Uredbe:

4.1. upisuje se podbroj aktivnosti iz tablica u Prilogu 5. točki A. ove Uredbe (npr. operater koji se bavi procesom premazivanja metala, plastike, tekstila ukoliko koristi više od 15 tona otapala u točku 4.1. upisuje 3.18; operater koji za istu aktivnost troši između 5 i 15 tona upisuje 3.17) – veza s točkama 4.3. i 4.4. ovoga Priloga

4.2. upisuje se lokacija postrojenja u kojoj se obavljaju određene aktivnosti ako je različit od adrese operatera. Ako operater posjeduje više postrojenja na različitim lokacijama, izrađuje izvješće za svaku lokaciju posebno.

4.3. upisuje se prag potrošnje otapala sukladno aktivnosti iz Priloga 5. točke A. ove Uredbe

4.4. upisuje se donja vrijednost potrošnje otapala sukladno aktivnosti iz Priloga 2. ove Uredbe

Podaci koji su potrebni za izračun bilance organskih otapala (iz Priloga 5. točke A. ove Uredbe):

5. o vrstama organskih otapala korištenih po pojedinoj aktivnosti (na primjer Sigurnosno-tehnički list ili neki dokument iz kojeg se može iščitati vrste i količine otapala u proizvodu – izvješće o sukladnosti proizvoda s graničnim vrijednostima sadržaja HOS-eva propisanim posebnim propisom kojim se uređuje granična vrijednost sadržaja HOS-eva u određenim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila

6. o količinama pojedinačnih otapala po aktivnosti izraženih u t/god

7. o ukupnoj količini organskih otapala po aktivnosti izraženih u t/god:

pod ovom točkom potrebno je upisati ukupnu količinu dobivenu zbrojem količine otapala po aktivnosti u t/god iz točke 6. ovoga Priloga

8. o količinama organskih otapala ili njihova količina u pripravcima koji su oporabljeni i koji se ponovo koriste kao sirovina u procesu izraženih u t/god

9. o količinama organskih otapala izgubljenih u vodi izraženih u t/god

10. o količinama organskih otapala koji u proizvodima ostaje kao nečistoća ili talog izraženih u t/god

11. o količinama organskih otapala i/ili organski spojevi izgubljeni uslijed kemijskih ili fizikalnih reakcija izraženih u t/god

12. o količinama organskih otapala u skupljenom otpadu izraženih u t/god

13. o količinama organskih otapala ili organska otapala u pripravcima koji se prodaju ili su namijenjena prodaji kao komercijalni proizvodi izraženih u t/god

14. o količinama organskih otapala sadržana u pripravcima koji se regeneriraju za ponovnu upotrebu, ali ne kao sirovina u procesu izraženih u t/god

Podaci o rezultatima mjerenja/izračunavanja (iz Priloga 5. točke A. ove Uredbe):

15. izmjerene vrijednosti emisija u otpadnim plinovima izražena kao ukupni organski ugljik C (mg/m3) izmjerene na ispustu kod postrojenja koja rade u kontroliranim uvjetima

16. izračunate vrijednosti fugitivnih emisija izraženo kao postotak od unosa otapala (sukladno Prilogu 5. točki A. ove Uredbe)

17. izračunate vrijednosti fugitivnih emisija izraženih kao masa otapala/jedinici aktivnosti (sukladno Prilogu 5. točki A. ove Uredbe)

18. izračunata vrijednost ukupnih emisija izražena u postotku od unosa otapala (sukladno Prilogu 5. ove Uredbe)

19. izračunata vrijednost ukupnih emisija izraženih kao masa otapala/jedinici aktivnosti (g otapala/m2 površine, kg otapala/proizvodu, g otapala/kg predmeta, g otapala/kg proizvedenog proizvoda, kg otapala/t proizvoda, kg otapala/m3, g otapala/paru proizvoda) (sukladno Prilogu 5. točki A. ove Uredbe)

20. izračunata vrijednost ukupnih emisija izražena kao t/godini sukladno Prilogu 5. ove Uredbe (primjena Priloga 6. i 8. ove Uredbe za operatere koji ne rade pod kontroliranim uvjetima

21. o načinu praćenja emisije:

– kontinuirano

– povremeno

– ne prati se

22. da li se koristi tehnika smanjivanja emisija i ukoliko da, kratko opisati koja se tehnika koristi

23. upisuje se čitljivo ime i prezime osobe odgovorne za točnost podataka.

PRILOG 8.

POSTUPAK ZA IZRADU GODIŠNJE BILANCE ORGANSKIH OTAPALA

(1) Načela

Godišnja bilanca organskih otapala služi za:

– provjeru ispunjavanja zahtjeva u skladu s člankom 65. ove Uredbe

– utvrđivanje mogućnosti smanjivanja emisija u budućnosti

– omogućavanje obavještavanja javnosti o potrošnji otapala, emisijama otapala i ispunjavanju zahtjeva iz ove Uredbe.

(2) Definicije

Sljedeće definicije okvir su za utvrđivanje masene bilance.

Unos organskih otapala (I):

I.1. Količina organskih otapala ili njihova količina u kupljenim pripravcima koji se koriste kao sirovina u procesu u vremenskom okviru za koji se izračunava masena bilanca

npr. otapalo u bojama, otapalo u dodacima boji (razrjeđivač, inhibitor), otapalo u dodacima boji (agens protiv pjenjenja), pomoćne tvari za otapala, sredstva za čišćenje (pritisak pare > 0,01 kPa)

I.2. Količina organskih otapala ili njihova količina u pripravcima koji su regenerirani i ponovno se koriste kao sirovina u procesu. (Reciklirano otapalo obračunava se svaki put kada se koristi za obavljanje neke aktivnosti.)

npr. iz destilacije sredstva za čišćenje unutar postrojenja, iz kondenzacije otapala unutar postrojenja

Obrađeno otapalo ili njegovi sastavni dijelovi u pripravcima koriste se u istom postrojenju ili procesu. Oporabljeno otapalo nakon što je ponovno upotrijebljeno kao razrjeđivač ili sredstvo za čišćenje računa se kao I2.

Izlaz organskih otapala (O):

O1. Emisije u otpadnim plinovima – otapala u otpadnim plinovima.

O1.1. Čisti plin nakon pročišćavanja otpadnog plina (otapala u obuhvaćenom, pročišćenom otpadnom plinu) – To su otpadni plinovi (uključujući sobni zrak) koji se izvode iz hermetički zatvorenog stroja ili radnog sastavnog dijela opreme za smanjivanje emisija u svrhu obrade

npr. nakon termičkog naknadnog spaljivanja, nakon katalitičkog naknadnog spaljivanja, nakon biofiltra, uporabom postrojenja za oporabu otapala

O1.2. Otpadni plin (obuhvaćen) bez pročišćavanja otpadnog plina (otapala u obuhvaćenom, nepročišćenom otpadnom plinu) – To su otpadni plinovi (uključujući sobni zrak) koji se izvode iz hermetički zatvorenog stroja ili radnog sastavnog dijela opreme za smanjivanje emisija i ne obrađuju se

Kod nekih postrojenja, osobito onih koja se bave aktivnostima premazivanja, O1.2 se obično smatra fugitivnom emisijom.

O2. Organska otapala izgubljena u vodi, pri čemu se, kada je potrebno, prilikom izračunavanja O.5. uzima u obzir pročišćavanje otpadnih voda – difuzne emisije.

Ako se otpadne vode koje sadrže otapalo obrađuju u postrojenju, količina otapala iz takvih otpadnih voda koja se izgubi ili veže za neku adsorpcijsku tvar računa se kao izlaz O5.

U nekim postrojenjima otpadne vode koje sadrže otapalo odlažu se kao otpad. U takvim slučajevima ne primjenjuje se protok tvari O2, a dotična količina otapala se računa kao izlaz O6.

O3. Količina organskih otapala koja u proizvodima ostaje kao nečistoća ili talog – difuzne emisije.

To je količina organskog otpala koje ostaje u krajnjem proizvodu u obliku onečišćujuće tvari ili ostatka, npr. u tiskanim proizvodima, premazima ili ljepilima. Ovaj se izlaz računa kao fugitivna emisija, osim u slučaju izlaza O3 kod postrojenja za toplinski podešeni tisak.

O4. Emisije u zrak organskih otapala koje se ne zadržavaju u postrojenju radi regeneracije ili smanjivanja emisija. Ove emisije uključuju prozračivanje prostorija, kada se zrak oslobađa u vanjski okoliš kroz prozore, vrata, odzračne i slične otvore – difuzne emisije.

npr. preko prozora, vrata, preko ventilacije, klima-uređaja

O5. Organska otapala i/ili organski spojevi izgubljeni uslijed kemijskih ili fizikalnih reakcija (uključujući, primjerice, one koji se uništavaju, npr. spaljivanjem ili drugim postupcima pročišćavanja otpadnih plinova ili otpadnih voda, ili se zadržavaju, npr. apsorpcijom, ukoliko ne spadaju pod O6, O7 ili O8) (otapala uništena u uređaju za pročišćavanje otpadnog plina) – uništavanje otapala.

npr. oksidacija u termičkom naknadnom spaljivanju, oksidacija u katalitičkom naknadnom spaljivanju, oksidacija u biofiltru, apsorpcija+spaljivanja u filtru s aktivnim ugljenom

Izlaz O5 obično se računa kao međufaza za otapala koja se vežu pomoću fizikalne reakcije, a ne gube obradom otpadnih plinova ili otpadnih voda, jer vezane količine otapala obično pronađu put u druge izlaze, obično O6, ali isto tako i O2.

Primjer: Otapalo u otpadnim plinovima adsorbira se pomoću aktivnog ugljena. Vezana količina otapala označava se kao izlaz O5. Nakon odlaganja aktivnog ugljena sa sadržajem otapala, vrijednost O5 se prenosi u količinu otapala u otpadu (O6). Isto se primjenjuje kada se vezano otapalo O5 oporabi putem desorpcije u postrojenju i proda kao proizvod O7 (npr. sredstvo za čišćenje) ili ostane na zalihi kao O8. U takvim slučajevima O5 se smatra međufazom i ne uračunava se u godišnjoj bilanci.

Drugim riječima, da bi izlaz bio obuhvaćen GBO kao O5, on prethodno ne smije biti uvršten u O6 (u otpadu), O7 (u krajnjem proizvodu) ili O8 (oporabljen).

O6. Organska otapala u skupljenom otpadu (otapala propisno zbrinuta kao otpad) – uništavanje otapala.

npr. stare boje, onečišćeno sredstvo za čišćenje u zatvorenim spremnicima, krpe za čišćenje u zatvorenim spremnicima

O7. Organska otapala ili organska otapala u pripravcima koji se prodaju ili su namijenjena prodaji kao komercijalni proizvodi (otapala u komercijalnim proizvodima) – skladištenje/prodaja otapala (kao proizvod).

npr. proizvodnja materijala za premazivanje, lakova, tiskarskih boja i ljepila, kao adsorpcijski oporabljeni toluen u postrojenjima za tiskanje

O8. Organska otapala sadržana u pripravcima koji se regeneriraju za ponovnu upotrebu, ali ne kao sirovina u procesu, ako ne spadaju pod O7 (oporabljena otapala, ali nisu u uporabi) – skladištenje/prodaja otapala.

npr. iz interne destilacije sredstva za čišćenje, iz interne filtracije sredstva za čišćenje, iz interne kondenzacije otapala

Otapalo se oporablja iz otpadnih plinova postrojenja postupkom adsorpcije i koristi u pomoćnom procesu loženja (proces naknadnog sagorijevanja). Otapalo oporabljeno i upotrijebljeno u tom procesu računa se kao izlaz O8, a ne kao unos I2 zato što se koristi u istom procesu.

O9. Organska otapala ispuštena na drugi način – difuzne emisije.

npr. ispuštanja u slučaju smetnji, prolijevanjem.

(3) Smjernice za izradu godišnje bilance organskih otapala za provjeru ispunjavanja zahtjeva propisanih Uredbom

Ovaj Prilog koristi se ovisno o pojedinačnim zahtjevima koje treba provjeriti na sljedeći način:

1. Provjera ispunjavanja zahtjeva za opcije smanjivanja emisija u skladu s Prilogom 5. točkom A. ove Uredbe, pomoću granične vrijednosti ukupnih emisija u emisijama otapala po jedinici proizvoda ili drugačije, kako je navedeno u Prilogu 5. točki A. ove Uredbe.

a) Za sve aktivnosti na koje se primjenjuje ovaj Prilog potrošnja (C) se može izračunati pomoću sljedeće jednadžbe:

C = I1 – O3

Potrebno je istovremeno pokrenuti utvrđivanje krutih tvari upotrijebljenih u premazima kako bi se izvela referentna godišnja emisija i ciljna emisija za svaku godinu.

b) Za procjenu ispunjavanja zahtjeva za ukupnu GVE iskazanu pomoću emisija otapala po jedinici proizvoda ili drugačije, kako je određeno u Prilogu 5. točki A. ove Uredbe, plan postupanja s otapalima trebao bi se pripremati godišnje kako bi se utvrdile emisije (E). Emisije se mogu izračunati pomoću sljedeće jednadžbe:

E = F – O1

gdje je F fugitivna emisija prema definiciji iz članka 5. ove Uredbe. Iznos emisije treba zatim podijeliti s odgovarajućim parametrom proizvoda.

c) Za procjenu ispunjavanja zahtjeva iz članka 67. ove Uredbe godišnja bilanca organskih otapala priprema se godišnje kako bi se utvrdile ukupne emisije iz svih aktivnosti o kojima se radi, a taj iznos emisije potom se uspoređuje s ukupnim emisijama koje bi se postigle kada bi svaka pojedinačna aktivnost ispunjavala zahtjeve iz Priloga 5. točke A. ove Uredbe.

2. Utvrđivanje fugitivnih emisija koje se uspoređuju s vrijednostima fugitivnih emisija iz Priloga 5. točke A. ove Uredbe:

a) Metodologija

1) Za sljedeća postrojenja:

– postrojenja za toplinski podešeni tisak, postrojenja koja obavljaju ostale aktivnosti tiskanja, za završnu obradu vozila (lakiranje), premazivanje cestovnih vozila, vozačkih kabina, komercijalnih vozila i tračnih vozila (potrošnja otapala ≤ 15 t/god.), za premazivanje zavojnica, za premazivanje ostalih metalnih ili plastičnih površina, za premazivanje drveta ili drvnih materijala, za premazivanje filmova ili papirnih površina, za nanošenje ljepila (adhezivi) fugitivne i ukupne emisije se izračunavaju na sljedeći način:

Neizravna metoda izračuna fugitivnih emisija

Uz razvrstavanje obuhvaćenih nepročišćenih otpadnih plinova u difuzne emisije

F = I1 – O1.1 – O5 – O6 – O7 – O8

Izravna metoda izračuna fugitivnih emisija

F = O1.2 – O2 – O3 – O4 – O9

Ukupne emisije (t/god)

F = F – O1.1 = O1.1 – O5 – O6 – O7 – O8 – O1.1 = I1 – O5 – O6 – O7 – O8

Bilanca otapala iz Priloga 8. ove Uredbe

Izračun godišnje emisije iz ispusta (O1.1. – obuhvaćeni pročišćeni otpadni plin)

 

 

 

Izračun O5 = količina HOS uništena pročišćavanjem otpadnog plina

O5 = |O1 ÷ (1 – stupanj učinkovitosti)| – O1

2) Za sljedeća postrojenja:

– postrojenja za rotogravuru u izdavaštvu, za površinsko čišćenje, za kemijsko čišćenje, premazivanje cestovnih vozila, vozačkih kabina, komercijalnih vozila i tračnih vozila (potrošnja otapala 15 t/god. ili više), za površinsku zaštitu žičanih navoja koja koriste premaze koji sadrže fenol, krezol ili ksilenol, za površinsku zaštitu žičanih navoja koja koriste druge premaze, za premazivanje ili tiskanje tekstila ili kože, za premazivanje kože, za impregnaciju drvenih površina koja koriste zaštitna sredstva koja sadrže otapalo, za proizvodnju drvenih i plastičnih laminata, za proizvodnju obuće, za proizvodnju ljepila, tinte, boje ili drugih premaza, ili zaštitnih sredstava za drvo ili građevine, za proizvodnju gumenih smjesa i proizvoda od gume, za ekstrakciju biljnog ulja i životinjske masti i rafinaciju biljnog ulja, za proizvodnju farmaceutskih proizvoda fugitivne i ukupne emisije se izračunavaju na sljedeći način:

Neizravna metoda izračuna fugitivnih emisija

Bez razvrstavanja obuhvaćenih nepročišćenih otpadnih plinova u difuzne emisije

F = I1 – O1 – O5 – O6 – O7 – O8

Izravna metoda izračuna fugitivnih emisija

F = O2 – O3 – O4 – O9

Ukupne emisije (t/god)

E = F + O1I1 – O1 – O5 – O6 – O7 – O8 + O1 = I1 – O5 – O6 – O7 – O8

Udovoljavanje graničnim vrijednostima fugitivnih emisija potvrđuje se na temelju omjera između fugitivnih emisija (F) i ukupne potrošnje otapala (I1 + I2) koji se izračunava pomoću sljedeće jednadžbe:

X(%) = F x 100 / (I1 + I2)

b) Učestalost

Fugitivne emisije mogu se utvrditi i kratkim ali sveobuhvatnim nizom mjerenja. Postupak nije potrebno ponavljati dok ne dođe do modifikacije opreme.

PRILOG 9.

REGISTAR MALIH, SREDNJIH I VELIKIH UREĐAJA ZA LOŽENJE I SREDNJIH I VELIKIH PLINSKIH TURBINA

 

 

 

 

*) Popunjava Ministarstvo

**) U slučaju korištenja izuzeća potrebno je označiti članak iz Uredbe o GVE koji se odnosi na isto te ukoliko se izuzeće odnosi na to da uređaj neće raditi više od određenog broja sati operater je dužan dostaviti potpisanu izjavu da uređaj za loženje neće raditi više od broja sati na koje se izuzeće odnosi.

***) Operater je dužan prijaviti svaku planiranu izmjenu na srednjem uređaju za loženje uz datum i kratki opis izmjene te se iste unose u Registar.

PRILOG 10.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA MALE UREĐAJE ZA LOŽENJE

(1) GVE za male uređaje za loženje koji koriste kruta goriva i goriva od biomase, uz volumni udio kisika 7 % za ugljen i vrtložno taloženje te 11 % za drvo i biomasu su:

 

 

 

(2) GVE za male uređaje za loženje koji koriste tekuća goriva, uz volumni udio kisika 3 %, su:

 

 

 

(3) GVE za male uređaje za loženje koji koriste plinska goriva, uz volumni udio kisika 3 %, su:

 

 

 

PRILOG 11.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA NOVE SREDNJE UREĐAJE ZA LOŽENJE I ZA NOVE SREDNJE PLINSKE TURBINE

(1) GVE emisije (mg/m3) za nove srednje uređaje za loženje osim plinskih turbina

 

 

 

(1) Vrijednost se ne primjenjuje na uređaje u kojima se upotrebljava isključivo drvna kruta biomasa.

(2) Do 1. siječnja 2025. 1 700 mg/m3 za uređaje koji su dio SIS-a.

(3) 400 mg/m3 za niskokalorične plinove iz koksnih peći, a 200 mg/m3 za niskokalorične plinove iz visokih peći, u industriji željeza i čelika.

(4) 100 mg/m3 za bioplin.

(5) 500 mg/m3 za uređaje ukupne ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 5 MW.

(6) Do 1. siječnja 2025. 450 mg/m3 kada se upotrebljava teško loživo ulje koje sadrži između 0,2 % i 0,3 % N i 360 mg/m3 kada se upotrebljava teško loživo ulje koje sadrži manje od 0,2 % N za uređaje koji su dio SIS-a.

(7) 50 mg/m3 za uređaje ukupne ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 5 MW; 30 mg/m3 za uređaje ukupne ulazne toplinske snage veće od 5 MW i manje od ili jednake 20 MW.

(8) 50 mg/m3 za uređaje ukupne ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 5 MW.

(9) Do 1. siječnja 2030. 150 mg/m3 za uređaje kojima je kruta biomasa glavno gorivo u zonama u kojima je kvaliteta zraka I. kategorije.

(2) GVE emisije (mg/m3) za nove plinske turbine

 

 

 

(1) 40 mg/m3 za bioplin.

(2) Te GVE primjenjuju se samo za opterećenje veće od 70 %.

(3) Do 1. siječnja 2025. 550 mg/m3 za uređaje koji su dio SIS-a.

(4) 20 mg/m3 za uređaje ukupne ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 5 MW.

PRILOG 12.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA POSTOJEĆE SREDNJE UREĐAJE ZA LOŽENJE I ZA POSTOJEĆE SREDNJE PLINSKE TURBINE

(1) GVE za postojeće srednje uređaje za loženje i srednje plinske turbine ulazne toplinske snage iznad 5 MW primjenjuju do 1. siječnja 2025. te za uređaje ulazne toplinske snage manje od ili jednake 5 MW do 1. siječnja 2030.

1. GVE za srednje uređaje za loženje i srednje plinske turbine koji koriste kruta goriva i goriva od biomase, uz volumni udio kisika 7 % za ugljen i vrtložno taloženje te 11 % za drvo i biomasu su:

 

 

 

(1) za postojeće srednje uređaje za loženje i/ili srednje plinske turbine koji ne rade više od 500 sati godišnje, izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, odnosno 1000 sati u okolnostima proizvodnje rezervne energije na povezanim otocima i/ili proizvodnje topline u slučajevima iznimno hladnih vremenskih uvjeta GVE za krute čestice iznosi 200 mg/m3

(2) za nove srednje uređaje za loženje i/ili srednje plinske turbine koji ne rade više od 500 sati godišnje, izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, GVE za krute čestice koja iznosi 100 mg/m3

(3) za srednje uređaje za loženje i za postojeće srednje plinske turbine s ulaznom toplinskom snagom većom od 5 MW uz uvjet da je najmanje 50 % korisne topline proizvedene u uređaju, izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, isporučeno u obliku pare ili vruće vode javnoj mreži za isporuku toplinske energije GVE za SO2 iznosi 1100 mg/ m3

(4) za postojeće srednje uređaje za loženje i/ili plinske turbine u kojima se kao glavno gorivo upotrebljava kruta biomasa, a koji su smješteni u zonama u kojima je kvaliteta zraka I. kategorije GVE za krute čestice iznosi 150 mg/m3

2. GVE za srednje uređaje za loženje i srednje plinske turbine koji koriste tekuća goriva, uz volumni udio kisika 3 %, su:

 

 

 

3. GVE za srednje uređaje za loženje koji koriste plinska goriva, uz volumni udio kisika 3 %, su:

 

 

 

(2) GVE za postojeće srednje uređaje za loženje ulazne toplinske snage iznad 5 MW i srednje plinske turbine primjenjuju se od 1. siječnja 2025. te za uređaje ulazne toplinske snage manje od ili jednake 5 MW i srednje plinske turbine od 1. siječnja 2030..

1. GVE emisije (mg/m3) za postojeće srednje uređaje za loženje s ulaznom toplinskom snagom jednakom ili većom od 1 MW i manjom od ili jednakom 5 MW, osim plinskih turbina

 

 

 

(1) Vrijednost se ne primjenjuje na uređaje u kojima se upotrebljava isključivo drvna kruta biomasa

(2) 300 mg/m3 za uređaje u kojima se upotrebljava slama

(3) 400 mg/m3 za niskokalorične plinove iz koksnih peći u industriji željeza i čelika

2. GVE emisije (mg/m3) za postojeće srednje uređaje za loženje s ulaznom toplinskom snagom većom od 5 MW, osim plinskih turbina

 

 

 

(1) Vrijednost se ne primjenjuje na uređaje u kojima se upotrebljava isključivo drvna kruta biomasa

(2) 300 mg/m3 za uređaje u kojima se upotrebljava slama

(3) 1 100 mg/m3 za uređaje ulazne toplinske snage veće od 5 MW i manje od ili jednake 20 MW

(4) Do 1. siječnja 2030. 850 mg/m3 za uređaje ulazne toplinske snage veće od 5 MW i manje od ili jednake 20 MW u kojima se upotrebljava teško loživo ulje

(5) 400 mg/m3 za niskokalorične plinove iz koksnih peći, a 200 mg/m3 za niskokalorične plinove iz visokih peći, u industriji željeza i čelika

(6) 170 mg/m3 za bioplin

(7) 50 mg/m3 za uređaje ulazne toplinske snage veće od 5 MW i manje od ili jednake 20 MW

3. GVE emisije (mg/m3) za srednje plinske turbine

 

 

 

(1) 60 mg/m3 za bioplin

(2) 130 mg/m3 za niskokalorične plinove iz koksnih peći, a 65 mg/m3 za niskokalorične plinove iz visokih peći, u industriji željeza i čelika

(3) GVE primjenjuju se samo za opterećenje veće od 70 %

(4) 20 mg/m3 za uređaje ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 20 MW

PRILOG 13.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA NOVE VELIKE UREĐAJE ZA LOŽENJE

(1) GVE (mg/m3) za nove velike uređaje za loženje koji koriste kruta goriva su:

 

 

 

(2) GVE (mg/m3) za nove velike uređaje za loženje koji koriste tekuća goriva su:

 

 

 

(3) GVE (mg/m3) za nove velike uređaje za loženje koji koriste plinska goriva su:

 

 

 

PRILOG 14.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA POSTOJEĆE VELIKE UREĐAJE ZA LOŽENJE

(1) GVE (mg/m3) za SO2 za postojeće velike uređaje za loženje koji koriste kruta ili tekuća goriva su:

 

 

 

(2) Na postojeće velike uređaje za loženje koji koriste kruta goriva i kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je operater podnio uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je uređaj za loženje pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003. i da ne radi više od 1500 radnih sati godišnje izraženo kao pomični prosjek u razdoblju od pet godina, primjenjuju se GVE za SO2 od 800 mg/m3.

(3) Na postojeće velike uređaje za loženje koja koriste tekuća goriva i kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je operater podnio uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je uređaj za loženje pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003. i da ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao pomični prosjek u razdoblju od pet godina, primjenjuju se GVE za SO2:

– 850 mg/m3 kod postrojenja čija ukupna ulazna toplinska snaga do 300 MW

– 400 mg/m3 kod postrojenja čija je ukupna ulazna toplinska snaga veća od 300 MW.

(4) Dijelovi postojećih velikih uređaja za loženje koji ispuštaju otpadne plinove kroz jedan ili više odvojenih cijevi kroz zajednički dimnjak i koji ne radi više od 1500 radnih sati godišnje izraženo kao pomični prosjek u razdoblju od pet godina, mogu primjenjivati GVE iz stavaka 2. i 3. ovoga Priloga u odnosu na ukupnu ulaznu toplinsku snagu cijelog postrojenja. U tom slučaju emisije kroz svaku od tih cijevi prate se posebno.

(5) GVE (mg/m3) SO2 za postojeće velike uređaje za loženje koji koriste plinska goriva su:

 

 

 

(6) Na postojeće velike uređaje za loženje koji koriste niskokalorične plinove iz uplinjavanja preradbenih ostataka iz rafinerije i kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je operater podnio uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je uređaj za loženje pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003., primjenjuju se GVE za SO2 od 800 mg/m3.

(7) GVE (mg/m3) za NOx za postojeće velike uređaje za loženje koji koriste kruta ili tekuća goriva su:

 

 

 

1/ GVE iznosi 450 mg/m3 za izgaranje destilacijskih i preradbenih ostataka od prerade sirove nafte za vlastitu potrošnju u postojećim postrojenjima za izgaranje čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 500 MW i kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je operater podnio uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je uređaj za loženje pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003.

(8) Na postojeće velike uređaje za loženje u kemijskim postrojenjima koja koriste tekuće ostatke iz proizvodnje kao nekomercijalno gorivo za vlastitu potrošnju, čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 500 MW i kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je operater podnio uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je uređaj za loženje pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003., primjenjuju se GVE za NOx od 450 mg/m3.

(9) Na postojeće velike uređaje za loženje ukupne ulazne toplinske snage do 500 MW koja koriste kruta i tekuća goriva i kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je operater podnio uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je uređaj za loženje pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003. i koji ne rade više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao pomični prosjek u razdoblju od 5 godina, primjenjuju se GVE za NOx od 450 mg/m3.

(10) Na postojeće velike uređaje za loženje ukupne ulazne toplinske snage veće od 500 MW koji koriste kruta goriva i kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 1. srpnja 1987. i koja ne rade više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao pomični prosjek u razdoblju od 5 godina, primjenjuju se GVE za NOx od 450 mg/m3.

(11) Na postojeće velike uređaje za loženje ukupne ulazne toplinske snage veće od 500 MW koji koriste tekuća goriva i kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je operater podnio uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je uređaj za loženje pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003. i koji ne rade više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao pomični prosjek u razdoblju od pet godina, primjenjuju se GVE za NOx od 400 mg/m3.

(12) Za dijelove postojećeg velikog uređaja za loženje kod kojih se otpadni plinovi ispuštaju kroz jedan ili više odvojenih cijevi u zajedničkom dimnjaku i koji ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao pomični prosjek u razdoblju od pet godina, mogu se primjenjivati GVE iz stavaka 9., 10. i 11. ovoga Priloga u odnosu na ukupnu ulaznu toplinsku snagu cijelog postrojenja. U tom slučaju emisije kroz svaku od tih cijevi prate se posebno.

(13) GVE (mg/m3) za NOx i CO za postojeće velike uređaje za loženje koji koriste plinska goriva su:

 

 

 

1/ 300 mg/m3 za postojeće velike uređaje za loženje čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 500 MW i kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je operater podnio uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je uređaj za loženje pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003.

(14) GVE (mg/m3) za krute čestice za postojeće velike uređaje za loženje koji koriste kruta i tekuća goriva su:

 

 

 

1/ GVE iznosi 50 mg/m3 za izgaranje destilacijskih i preradbenih ostataka od prerade sirove nafte za vlastitu potrošnju u postojećim velikim uređajima za loženje kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je operater podnio uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je uređaj za loženje pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003.

(15) GVE (mg/m3) za krute čestice za postojeće velike uređaje za loženje koja koriste plinovita goriva su:

 

 

 

PRILOG 15.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA POSTOJEĆE VELIKE UREĐAJE ZA LOŽENJE KOJI SU PUŠTENI U RAD DO 1. SRPNJA 1987.

(1) GVE za postojeće velike uređaje za loženje koji koriste kruta goriva i goriva od biomase su:

 

 

 

(2) GVE za postojeće velike uređaje za loženje koji koriste tekuća goriva su:

 

 

 

(3) GVE krutih čestica kod postojećih velikih uređaja za loženje ukupne ulazne toplinske snage manje od 500 MW iz stavka 2. ovoga Priloga je 100 mg/m3 ako koriste tekuće gorivo sa sadržajem pepela više od 0,06 %.

(4) GVE za postojeće velike uređaje za loženje koji koriste plinska goriva, su:

 

 

 

PRILOG 16.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA NOVE VELIKE PLINSKE TURBINE

(1) GVE (mg/m3) za nove velike plinske turbine, uključujući i turbine s kombiniranim ciklusom (CCGT), koje koriste lake i srednje destilate kao tekuća goriva su:

 

 

 

(2) GVE za nove velike plinske turbine koje koriste plinska goriva su:

 

 

 

(1) Kod plinskih turbina s jednim ciklusom, učinka većeg od 35 % – utvrđeno sukladno uvjetima opterećenja prema ISO normama – GVE za NOx iznosi 50xη/35 gdje je η stupanj iskorištenja plinske turbine, utvrđen sukladno uvjetima opterećenja prema ISO normama, izražen kao postotak.

(3) Za nove velike plinske turbine iz stavka 2. ovoga Priloga, uključujući i turbine s kombiniranim ciklusom, GVE za NOx i CO primjenjuju se samo za opterećenja iznad 70 %.

(4) Na nove velike plinske turbine za hitne slučajeve koje rade manje od 500 radnih sati godišnje ne primjenjuju se GVE iz ovoga Priloga. Operater je dužan voditi evidenciju o broju sati rada takvoga postrojenja.

PRILOG 17.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA POSTOJEĆE VELIKE PLINSKE TURBINE

(1) Postojeće velike plinske turbine uključujući plinske turbine s kombiniranim ciklusom (CCGT) toplinske snage veće od 50 MW za koje je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 7. siječnja 2013. ili je podnesen uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 7. siječnja 2013. pod uvjetom da je postrojenje pušteno u rad najkasnije 7. siječnja 2014.

1. GVE za postojeće plinske turbine su:

 

 

 

 

1/ Prirodni plin je prirodni metan s najviše 20 % volumnog udjela inertnih i drugih sastavnih dijelova.

2/ GVE je 75 mg/m3 u slučajevima kada je stupanj djelovanja utvrđen sukladno uvjetima temeljnog opterećenja prema ISO standardima:

– kod velikih plinskih turbina koje se koriste u kombiniranim sustavima za proizvodnju topline i energije i čiji je ukupan stupanj djelovanja veći od 75 %

– kod velikih plinskih turbina za mehaničke pogone

– kod velikih plinskih turbina koje se koriste u kombiniranom ciklusu proizvodnje čiji je ukupan stupanj djelovanja veći od 55 %.

3/ Kod velikih plinskih turbina s jednim ciklusom koje ne spadaju ni pod jednu od kategorija pod 2. napomenom, učinka većeg od 35 % – utvrđeno sukladno uvjetima opterećenja prema ISO normama – GVE za NOx iznosi 50xη/35 gdje je η stupanj iskorištenja plinske turbine, utvrđen sukladno uvjetima opterećenja prema ISO normama, izražen kao postotak.

2. GVE za NOx i CO iz stavka 1. ovoga Priloga primjenjuju se samo za opterećenja iznad 70 %.

3. Na postojeće velike plinske turbine (uključujući i CCGT) koje koriste tekuća goriva i kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je operater podnio uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je plinska turbina puštena u rad najkasnije 27. studenoga 2003. i koje ne rade više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao pomični prosjek u razdoblju od pet godina, primjenjuju se GVE za NOx 200 mg/m3.

4. Na postojeće velike plinske turbine, uključujući i CCGT, koje koriste plinovita goriva i kojima je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je operater podnio uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je plinska turbina puštena u rad najkasnije 27. studenoga 2003. i koje ne rade više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao pomični prosjek u razdoblju od pet godina, primjenjuju se GVE za NOx:

– 150 mg/m3 kad koriste prirodni plin kao gorivo

– 200 mg/m3 kad koriste ostala plinska goriva.

5. Dijelovi postojećih velikih plinskih turbina koje ispuštaju otpadne plinove kroz jednu ili više odvojenih cijevi kroz zajednički dimnjak i koje ne rade više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao pomični prosjek u razdoblju od 5 godina, mogu primjenjivati GVE iz stavka 1. ovoga Priloga u odnosu na ukupnu toplinsku snagu cijelog postrojenja. U tom slučaju emisije kroz svaku od tih cijevi prate se posebno.

6. Na postojeće velike plinske turbine za hitne slučajeve koje rade manje od 500 radnih sati godišnje ne primjenjuju se GVE iz stavka 1. ovoga Priloga. Operater takvih postrojenja dužan je evidentirati utrošene radne sate.

(2) Postojeće velike plinske turbine za koje je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 27. studenoga 2002. ili je operater podnio uredan zahtjev za izdavanje akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja prije 27. studenoga 2002. pod uvjetom da je plinska turbina puštena u rad najkasnije 27. studenoga 2003.

1. GVE za postojeće velike plinske turbine su:

 

 

 

2. GVE iz točke 1. ne odnosi se na postojeće velike plinske turbine za proizvodnju energije u nuždi koje rade manje od 500 sati godišnje.

3. GVE za postojeće velike plinske turbine koje rade više od 500 sati ali manje od 2 000 sati godišnje su:

 

 

 

PRILOG 18.

STOPE ODSUMPORAVANJA

(1) Ako se ne može primijeniti Prilog 10. ove Uredbe, zbog visokog sadržaja sumpora u domaćem krutom gorivu, primjenjuju se stope odsumporavanja ili GVE oksida sumpora izraženih kao SO2:

 

 

 

(2) Ako se ne može primijeniti Prilog 11. ove Uredbe, zbog visokog sadržaja sumpora u domaćem krutom gorivu, primjenjuju se stope odsumporavanja ili GVE oksida sumpora izraženih kao SO2:

 

 

 

(1) Za postrojenja za izgaranje koja koriste naftonosni škriljevac, minimalna stopa odsumporavanja iznosi 95 %.

(3) Ako se ne može primijeniti Prilog 12. ove Uredbe, zbog visokog sadržaja sumpora u domaćem krutom gorivu, primjenjuju se stope odsumporavanja ili GVE oksida sumpora izraženih kao SO2:

 

 

 

(4) Minimalne stope odsumporavanja iz ovoga Priloga primjenjuju se kao mjesečna prosječna granična vrijednost.

PRILOG 19.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJE ZA MOTORE S UNUTARNJIM IZGARANJEM

(1) Novi motori s unutarnjim izgaranjem

1. GVE (mg/m3) za nove motore s unutarnjim izgaranjem:

 

 

 

(1) Do 1. siječnja 2025. 590 mg/m3 za dizelske motore koji su dio SIS-a.

(2) 40 mg/m3 za bioplin.

(3) Motori koji rade između 500 i 1 500 sati godišnje mogu biti izuzeti od obveze usklađenosti s tim graničnim vrijednostima emisije ako primjenjuju primarne mjere za ograničavanje emisija NOx i zadovoljavaju GVE određene u bilješci (4).

(4) Do 1. siječnja 2025. u SIS-u; 1 850 mg/m3; za motore s više vrsta goriva u načinu rada s tekućim gorivom i 380 mg/m3 za one u načinu rada s plinovitim gorivom; 1 300 mg/m3 za dizelske motore s brojem okretaja u minuti koji je manji od ili jednak 1 200 i ukupne ulazne toplinske snage manje od ili jednake 20 MW te 1 850 mg/m3 za dizelske motore ukupne ulazne toplinske snage veće od 20 MW; 750 mg/m3 za dizelske motore s brojem okretaja u minuti većim od 1 200.

(5) 225 mg/m3 za motore s više vrsta goriva u načinu rada s tekućim gorivom.

(6) 225 mg/m3 za dizelske motore ukupne ulazne toplinske snage manje od ili jednake 20 MW s brojem okretaja u minuti koji je manji od ili jednak 1 200.

(7) 190 mg/m3 za motore s više vrsta goriva u načinu rada s plinovitim gorivom.

(8) Do 1. siječnja 2025. 75 mg/m3 za dizelske motore koji su dio SIS-a.

(9) 20 mg/m3 za uređaje ukupne ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 5 MW.

2. GVE iz točke 1. ovoga stavka iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari, u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa, uz volumni udio kisika 15 %.

(2) Postojeći motori s unutarnjim izgaranjem

1. GVE (mg/m3) za postojeće motore s unutarnjim izgaranjem kao dijela postrojenja za koje je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja u okviru kojeg je odobrena ugradnja motora izdan nakon 7. siječnja 2013. i koji su pušteni u rad nakon 7. siječnja 2014. ulazne toplinske snage iznad 5 MW primjenjuju od 1. siječnja 2025. te za uređaje ulazne toplinske snage manje od ili jednake 5 MW od 1. siječnja 2030.

 

 

 

(1) 60 mg/m3 za bioplin.

(2) 130 mg/m3 za niskokalorične plinove iz koksnih peći, a 65 mg/m3 za niskokalorične plinove iz visokih peći, u industriji željeza i čelika.

(3) 1 850 mg/m3 u sljedećim slučajevima:

i. za dizelske motore s datumom početka izrade prije 18. svibnja 2006.

ii. za motore s više vrsta goriva u načinu rada s tekućim gorivom.

(4) 250 mg/m3 za motore ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 5 MW.

(5) 250 mg/m3 za motore ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 5 MW; 225 mg/m3 za motore ulazne toplinske snage veće od 5 MW i manje od ili jednake 20 MW.

(6) 380 mg/m3 za motore s više vrsta goriva u načinu rada s plinovitim gorivom.

(7) 20 mg/m3 za uređaje ulazne toplinske snage jednake ili veće od 1 MW i manje od ili jednake 20 MW.

2. GVE (mg/m3) oksida dušika izraženih kao NOx i CO za postojeće motore s unutarnjim izgaranjem kao dio postrojenja za koje je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja u okviru kojeg je odobrena ugradnja motora izdan nakon 7. siječnja 2013. i koji su pušteni u rad nakon 7. siječnja 2014., koji koriste plinska goriva, su:

 

 

 

3. GVE (mg/m3) oksida dušika izraženih kao NOx i CO za postojeće motore s unutarnjim izgaranjem kao dio postrojenja za koje je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja u okviru kojeg je odobrena ugradnja motora izdan prije 7. siječnja 2013. i koji su pušteni u rad prije 7. siječnja 2014., koji koriste plinska goriva, su:

 

 

 

4. Iznimno od točke 3. ovoga stavka, GVE (mg/m3) oksida dušika izraženih kao NOx za postojeće motore s unutarnjim izgaranjem, su:

 

 

 

 

5. GVE iz točaka 1. do 4. ovoga stavka iskazane su masenom koncentracijom onečišćujućih tvari, u suhom otpadnom plinu temperature 273,15 K i tlaka 101,3 kPa, uz volumni udio kisika 15 %.

PRILOG 20.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAK ZA POSTROJENJA ZA SPALJIVANJE OTPADA

(1) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu postrojenja za spaljivanje otpada, propisane u odnosu prema srednjim dnevnim vrijednostima, su:

 

 

 

(2) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu postrojenja za spaljivanje otpada, propisane u odnosu prema srednjim polusatnim vrijednostima, su:

 

 

 

a/ 100 % A znači da niti jedna od srednjih polusatnih vrijednosti ne smije prijeći GVE.

b/ 97 % B znači da 97 % srednjih polusatnih vrijednosti tijekom godine ne smije prijeći GVE

(3) GVE za ugljikov monoksid (CO) u otpadnom plinu postrojenja za spaljivanje otpada (izuzimajući razdoblje uključivanja i isključivanja postrojenja) su:

 

 

 

GVE za ugljikov monoksid (CO) za postrojenje za spaljivanje otpada koje primjenjuje postupak izgaranja u fluidiziranom sloju propisana kao srednja satna vrijednost je do 100 mg/m3.

(4) GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu postrojenja za spaljivanje otpada, uključujući i emisije teških metala i njihovih spojeva u obliku pare i plina, propisane u odnosu prema srednjim vrijednostima u razdobljima ne manjim od 30 minuta i ne većim od osam sati, su:

 

 

 

(5) GVE primjenjive u periodu četiri sata od trenutka prekoračenja GVE ili kvara postrojenja:

 

 

 

(6) GVE dioksina i furana u otpadnom plinu spalionice otpada izmjerenih u razdoblju uzimanja uzoraka ne manjem od šest sati i ne većem od osam sati je 0,1 ng/m3.

(7) Faktori ekvivalentne toksičnosti za dibenzo-p-dioksine i dibenzofurane

Za određivanje ukupne vrijednosti emisija dioksina i furana, masena koncentracija dibenzo-p-dioksina i dibenzofurana prije zbrajanja množi se sa sljedećim ekvivalentne toksičnosti:

 

 

 

PRILOG 21.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAK ZA POSTROJENJA ZA SUSPALJIVANJE OTPADA

A. Postrojenja za suspaljivanje otpada

(1) GVE za svaku predmetnu onečišćujuću tvar i CO u otpadnom plinu koji je nastao suspaljivanjem otpada izračunava se na sljedeći način:

 

 

 

gdje su:

Votpad: volumen otpadnog plina nastalog spaljivanjem samo otpada, koji je određen prema onom otpadu koji je u posebnoj dozvoli za rad postrojenja određen kao otpad koji ima najmanju toplinsku vrijednost uz standardne uvjete iz članka 135. ove Uredbe

Ako se koristi opasan otpad, a nastala toplina pri izgaranju takvog otpada iznosi manje od 10 % ukupno oslobođene topline u postrojenju, Votpad izračunava se za količinu otpada koji bi, da se spaljuje, davao 10 % oslobođene topline pri istoj ukupnoj oslobođenoj toplini (otpada i goriva)

Cotpad: GVE onečišćujućih tvari i ugljikovog monoksida propisane u članku 133. ove Uredbe

Vproc: volumen otpadnog plina koji u procesu nastaje izgaranjem goriva koje uobičajeno izgara u nepokretnom izvoru, isključujući otpad, iskazan prema udjelu kisika, temperaturi i tlaku propisanim za tu vrstu goriva. Ako za pojedini nepokretni izvor nije propisan udio kisika, mora se računati sa stvarnim udjelom kisika u otpadnom plinu ne uzimajući u obzir razrjeđivanja dodatnim zrakom koji nije nužan za odvijanje procesa

Cproc: GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu propisane odredbama ove glave za pojedine nepokretne izvore ili se, u slučaju da takvi podaci ne postoje, uzimaju GVE za relevantne onečišćujuće tvari i ugljikov monoksid u otpadnom plinu postrojenja koje su sukladne s propisima za takva postrojenja kada ona koriste gorivo koje uobičajeno izgara, bez dodavanja otpada. Ako ne postoje propisi za takva postrojenja primjenjuju se GVE određene u rješenju izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se izdaje okolišna dozvola, odnosno utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša. U slučaju nepostojanja tako dozvoljenih vrijednosti primjenjuju se stvarne masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu

C: ukupna GVE, odnosno propisana vrijednost za CO i relevantne onečišćujuće tvari, zamjenjuje GVE propisane u članku 143. ove Uredbe. Ukupni sadržaj kisika, koji zamjenjuje standardni sadržaj kisika iz članka 135. ove Uredbe, računa se na temelju gornjeg sadržaja uzimajući u obzir parcijalne volumene.

(2) Ako se suspaljuje opasni otpad, GVE onečišćujućih tvari iz članka 143. ove Uredbe izračunavaju se prema stavku 1. ove točke.

(3) Ukupne GVE (C) dioksina i furana u otpadnom plinu postrojenja za spaljivanje otpada, propisana u odnosu prema srednjim vrijednostima u razdobljima ne manjim od šest sati i ne većim od osam sati, su:

 

 

 

(4) Ukupne GVE (C) teških metala u otpadnom plinu postrojenja za spaljivanje otpada, propisana u odnosu prema srednjim vrijednostima u razdobljima ne manjim od 30 minuta i ne većim od osam sati, su:

 

 

 

B. Tehnološki procesi dobivanja cementa

(1) Za tehnološke procese dobivanja cementa ukupne GVE (C) onečišćujućih tvari pri suspaljivanju otpada u otpadnom plinu, propisane u odnosu prema srednjim dnevnim vrijednostima su:

 

 

 

Za postojeće tehnološke procese iz ovoga stavka ukupna GVE (C) sumporovog dioksida je najviše 400 mg/m3.

Lepol peći i druge rotacijske peći izuzimaju se od graničnih vrijednosti za dušikove spojeve izražene kao NOx uz uvjet da granična vrijednost ukupne emisije utvrđena u dozvoli nije veća od 800 mg/m3.

(2) Za tehnološke procese dobivanja cementa ukupne GVE (C) teških metala pri suspaljivanju otpada u otpadnom plinu, propisane u odnosu prema srednjim vrijednostima tijekom razdoblja uzorkovanja u trajanju od najmanje 30 minuta, a najviše osam sati:

 

 

 

(3) Iznimno od odredbe iz stavka 3. točke A ovoga Priloga za tehnološke procese dobivanja cementa ukupne GVE (C) dioksina i furana pri suspaljivanju otpada u otpadnom plinu, propisane u odnosu prema srednjim vrijednostima tijekom razdoblja uzorkovanja u trajanju od najmanje šest sati, a najviše osam sati:

 

 

 

C. Uređaji za loženje

1. Kruta goriva osim biomase

(1) GVE onečišćujućih tvari (Cproc) u otpadnom plinu za uređaje za loženje koji pri suspaljivanju otpada koriste kruta goriva, osim biomase, čija je dozvola za gospodarenje otpadom izdana do 7. siječnja 2013. ili za koje su operateri podnijeli zahtjev prije tog datuma, a pušteni su u rad do 7. siječnja 2014., propisane u odnosu prema srednjim dnevnim vrijednostima, su:

 

 

 

 

(2) GVE onečišćujućih tvari (Cproc) u otpadnom plinu za uređaje za loženje koji pri suspaljivanju otpada koriste kruta goriva, osim biomase, čija je dozvola za gospodarenje otpadom izdana poslije 7. siječnja 2013. ili za koje su operateri podnijeli zahtjev poslije tog datuma, a pušteni su u rad poslije 7. siječnja 2014., propisane u odnosu prema srednjim dnevnim vrijednostima, su:

 

 

 

2. Biomasa

(1) GVE onečišćujućih tvari (Cproc) u otpadnom plinu za uređaje za loženje koji pri suspaljivanju otpada koriste gorivo od biomase, čija je dozvola za gospodarenje otpadom izdana do 7. siječnja 2013. ili za koje su operateri podnijeli zahtjev prije tog datuma, a pušteni su u rad do 7. siječnja 2014., propisane u odnosu prema srednjim dnevnim vrijednostima, su:

 

 

 

(2) GVE onečišćujućih tvari (Cproc) u otpadnom plinu za uređaje za loženje koji pri suspaljivanju otpada koriste gorivo od biomase, čija je dozvola za gospodarenje otpadom izdana poslije 7. siječnja 2013. ili za koje su operateri podnijeli zahtjev poslije tog datuma, a pušteni su u rad poslije 7. siječnja 2014., propisane u odnosu prema srednjim dnevnim vrijednostima, su:

 

 

 

3. Tekuća goriva

(1) GVE onečišćujućih tvari (Cproc) u otpadnom plinu iz uređaja za loženje koji pri suspaljivanju otpada koriste tekuća goriva, čija je dozvola za gospodarenje otpadom izdana do 7. siječnja 2013. ili za koje su operateri podnijeli zahtjev prije tog datuma, a pušteni su u rad do 7. siječnja 2014., propisane u odnosu prema srednjim dnevnim vrijednostima, su:

 

 

 

(2) GVE onečišćujućih tvari (Cproc) u otpadnom plinu iz uređaja za loženje koji pri suspaljivanju otpada koriste tekuća goriva, čija je dozvola za gospodarenje otpadom izdana poslije 7. siječnja 2013. ili za koje su operateri podnijeli zahtjev poslije tog datuma, a pušteni su u rad poslije 7. siječnja 2014., propisane u odnosu prema srednjim dnevnim vrijednostima, su:

 

 

 

(3) Ukupna GVE (C) teških metala u otpadnom plinu pri suspaljivanju otpada u uređaja za loženje, propisane u odnosu prema srednjim vrijednostima u razdobljima ne manjim od 30 minuta i ne većim od osam sati, su:

 

 

 

(4) Ukupna GVE (C) dioksina i furana u otpadnom plinu pri suspaljivanju otpada u uređaja za loženje, propisane u odnosu prema srednjim vrijednostima u razdobljima ne manjim od šest sati i ne većim od osam sati, su:

 

 

 

(5) Ukupna GVE ukupnog organskog ugljika u otpadnom plinu pri suspaljivanju otpada u uređaja za loženje je:

 

 

 

PRILOG 22.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAK ZA KREMATORIJE

GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu krematorija su: