NN 53/2020 (30.4.2020.), Uredba o osiguranju izvoza

Vlada Republike Hrvatske

1062

Na temelju članka 10. stavka 6. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (»Narodne novine«, br. 138/06 i 25/13), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. travnja 2020. godine donijela

UREDBU

O OSIGURANJU IZVOZA

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Uredbe

Članak 1.

(1) Ovom Uredbom uređuje se način obavljanja poslova osiguranja izvoza hrvatskih roba, radova i usluga od netržišnih rizika u ime i za račun Republike Hrvatske.

(2) Poslovi osiguranja izvoza u smislu ove Uredbe obavljaju se sa svrhom promicanja i poticanja hrvatskog izvoza te konkurentnosti hrvatskih gospodarskih subjekata i za cilj imaju razvoj, jačanje i internacionalizaciju hrvatskog gospodarstva.

Pravna stečevina Europske unije

Članak 2.

Ova Uredba sadržava odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

1. Direktive Vijeća od 27. studenoga 1984. o recipročnim obvezama izvozno-kreditnih organizacija država članica koje postupaju u ime države ili uz njezinu potporu, ili javnih tijela koja djeluju umjesto tih organizacija, kada se radi o zajedničkim jamstvima za ugovore koji uključuju jedan ili više podizvoditeljskih ugovora u jednoj ili više država članica Europskih zajednica (SL L 314, 4. 12. 1984.)

2. Direktive Vijeća 98/29/EZ od 7. svibnja 1998. o usklađivanju osnovnih odredaba o osiguranju izvoznih kredita za pokriće srednjoročnih i dugoročnih poslova (SL L 148, 19. 5. 1998.).

Značenje pojmova

Članak 3.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ove Uredbe imaju sljedeća značenja:

»Dužnik« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je inozemni kupac kod kredita dobavljača ili inozemni korisnik kredita/zajmoprimac ili njihov jamac ili sudužnik kod kredita kupcu

»HBOR« je Hrvatska banka za obnovu i razvitak, koja u ime i za račun Republike Hrvatske obavlja poslove osiguranja izvoza

»Inozemni kupac« je svaki kupac koji je iz neke od država Europske unije ili iz treće države

»Izvoz« je svaki pravni posao od interesa za hrvatsko gospodarstvo kojemu je krajnja svrha internacionalizacija hrvatskog gospodarstva, a može predstavljati nabavku roba i usluga za izvoz od hrvatskih dobavljača, proizvodnju, transport, isporuku, leasing, prodaju robe i izvršavanje radova i usluga za inozemne naručitelje, zajednički poslovni poduhvat hrvatskog i inozemnog gospodarskog subjekta, ulaganje u inozemstvo, plaćanje predujma i izdavanje garancija i drugih oblika osiguranja u inozemstvu u vezi s prodajom robe, izvršenjem radova i/ili usluga u inozemstvu te svaki drugi pravni posao koji za cilj ima razvoj, jačanje i internacionalizaciju hrvatskog gospodarstva

»Izvoznik« je svaki hrvatski gospodarski subjekt koji izravno ili neizravno izvozi (putem podružnica ili povezanog društva u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu, a koji je u njegovom većinskom vlasništvu) ili je izvoznikov hrvatski dobavljač ili je hrvatski gospodarski subjekt koji je u svojim ukupnim poslovnim prihodima iz posljednje financijske godine, imao minimalni postotni udio izvoznih prihoda, koji se određuje u skladu s uvjetima zadovoljenja kriterija Izvoznika po pojedinom programu osiguranja izvoza, na temelju mišljenja Povjerenstva za osiguranje izvoza

»Inozemstvo« je bilo koja država članica Europske unije ili neka treća država

»Insolventnost« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je de jure ili de facto nesposobnost za plaćanje privatnog dužnika odnosno njegovog jamca po kupoprodajnom ugovoru ili ugovoru o kreditu/zajmu

»Izvozni ugovor« je kupoprodajni ugovor zaključen između hrvatskog gospodarskog subjekta i inozemnog kupca, u kojem je ugovorena obveza hrvatskog gospodarskog subjekta proizvodnje i/ili isporuke robe i/ili izvršenja usluga inozemnom kupcu te obveza inozemnog kupca na plaćanje po kupoprodajnom ugovoru hrvatskom gospodarskom subjektu

»Javnopravni dužnik« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je bilo koji subjekt državne ili javne vlasti koji ne može, sudski ili administrativno, biti proglašen insolventnim

»Komercijalni rizik za privatne dužnike« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je insolventnost, povreda ugovornih obveza ili svojevoljno odbijanje izvršenja obveza

»Kredit dobavljača« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je kupoprodajni ugovor za prodaju robe i/ili usluga podrijetlom iz Republike Hrvatske, iz zemalja Europske unije ili iz trećih zemalja (kupoprodajni ugovor), a koji je sklopljen između jednog ili više gospodarskih subjekta iz Republike Hrvatske, ili zemalja Europske unije ili trećih zemalja (dobavljači) i jednog ili više inozemnih kupaca, kojim se inozemni kupac ili kupci obvezuju dobavljaču ili dobavljačima, platiti ugovorni iznos u gotovini ili kreditom. Odredbe ove Uredbe o pokriću primjenjuju za slučaj kada se pokriće odnosi na hrvatske dobavljače. Ako se kupoprodajni ugovor financira sredstvima iz kredita kupcu ili nekim drugim financijskom aranžmanom, na pokriće dano hrvatskom dobavljaču za sam izvozni ugovor, primjenjuju se odredbe o pokriću za kredite dobavljača

»Kreditni rizik« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je štetni događaj koji nastaje kada osiguranik tri mjeseca nakon dospijeća nije u mogućnosti naplatiti neki iznos koji mu je dugovan po kupoprodajnom ugovoru, odnosno ugovoru o kreditu/zajmu, pod uvjetom da je neplaćanje izravna i isključiva posljedica komercijalnog ili političkog rizika za privatne odnosno javnopravne dužnike

»Kredit kupcu« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je ugovor o kreditu/zajmu između jedne ili više financijskih institucija i jednog ili više inozemnih korisnika kredita/zajmoprimaca kojim se financira kupoprodajni ugovor, na temelju kojeg, jedan ili više zajmodavaca/davatelja kredita u ime jednog ili više korisnika kredita/zajmoprimaca preuzima obvezu plaćanja dobavljaču ili dobavljačima u gotovu novcu sukladno uvjetima kupoprodajnog ugovora, a korisnici kredita/zajmoprimci preuzimaju obvezu povrata sredstava iz ugovora o kreditu/zajmu zajmodavcu/davatelju kredita

»Kratkoročno osiguranje izvoznih kredita« je osiguranje i reosiguranje izvoznih kredita prema kupcima u inozemstvu čije trajanje rizika, uključujući razdoblje proizvodnje i razdoblje otplate traje kraće od dvije godine

»Moratorij« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je opći moratorij koji je proglasila država dužnika ili treća država kroz koju se ima izvršiti plaćanje po ugovoru o kreditu/zajmu i kupoprodajnom ugovoru

»Najmanji domaći udio« je najmanji postotak vrijednosti hrvatskog udjela u izvoznom ugovoru koji je podoban za osiguranje kod srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita i iznosi 40%

»Neutrživi (netržišni) rizici« su svi rizici koji proizlaze iz poslova osiguranja izvoza za pokriće kojih, u smislu ove Uredbe, ne postoji mogućnost pribavljanja osiguranja i reosiguranja na privatnom tržištu

»Odluka treće države« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je mjera ili odluka vlade države, uključujući mjere i odluke javnih vlasti koje se smatraju vladinim intervencijama, osim Vlade Republike Hrvatske ili vlade države osiguranika, koja sprječava izvršavanje ugovora o kreditu/zajmu odnosno kupoprodajnog ugovora

»Odluke Republike Hrvatske ili države osiguranika« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, su mjere ili odluke Vlade Republike Hrvatske ili vlade države osiguranika, uključujući mjere i odluke Europske unije, koje se odnose na trgovinu između Republike Hrvatske i trećih država, kao što je zabrana izvoza, ako Vlada Republike Hrvatske odnosno vlada te države na drugi način ne pokrije učinke te mjere ili odluke

»Osiguratelj« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita je HBOR

»Osiguranik« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita je pravna ili fizička osoba koja je ovlaštenik police osiguranja ili ugovora o osiguranju, zaključenog s osigurateljem

»Ostali osiguratelji« su sve institucije koje pružaju izravno ili neizravno pokriće u obliku osiguranja izvoznih kredita, jamstva ili refinanciranja za račun države članice Europske unije ili za račun neke treće države ili uz podršku države članice Europske unije, ili neke treće države, koja predstavlja samu vladu ili koja je pod nadzorom i/ili koja djeluje pod ovlaštenjem vlade koja pruža pokriće

»Osiguranje izvoznih kredita« je osiguranje i reosiguranje od neplaćanja obveza po izvoznom ugovoru, zaključenom između izvoznika i inozemnog kupca, a u kojem je ugovorena obveza izvoznika, proizvodnja i/ili isporuka robe i/ili pružanje usluga inozemnom kupcu, a obveza inozemnog kupca, plaćanje izvozniku, odnosno osiguranje od neplaćanja obveza po ugovoru o kreditu zaključenom između financijskih institucija iz Republike Hrvatske ili iz inozemstva s inozemnim korisnikom kredita/zajmoprimcem, uslijed komercijalnih i političkih rizika

»Polica osiguranja« i «Ugovor o osiguranju« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, su pisane isprave o ugovoru o osiguranju koje izdaje osiguratelj, a ovlaštenik kojih je osiguranik

»Politički rizik za privatne dužnike« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je odluka treće države, moratorij, sprječavanje ili odgoda prijenosa sredstava, propisi države inozemnog kupca odnosno inozemnog korisnika kredita/zajmoprimca, odluka Republike Hrvatske ili države osiguranika ili viša sila

»Politički rizik za javnopravne dužnike« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je svaki od rizika obuhvaćenih pojmom političkog rizika za privatne dužnike, te povreda ugovornih obveza ili svojevoljno odbijanje izvršenja

»Povjerenstvo za osiguranje izvoza« je radno tijelo Vlade Republike Hrvatske osnovano od strane Vlade Republike Hrvatske sa zadaćom nadzora provedbe poslova osiguranja izvoza

»Povreda ugovornih obveza« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je povreda ugovornih obveza po kupoprodajnom ugovoru od strane inozemnog kupca, odnosno po ugovoru o kreditu/zajmu od strane inozemnog korisnika kredita/zajmoprimca i/ili njegova jamca i/ili sudužnika

»Privatni dužnik« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je onaj koji se, u smislu ove Uredbe, ne smatra javnopravnim dužnikom

»Propisi države dužnika« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, su pravni propisi usvojeni u državi dužnika kojima se plaćanje dužnika u valuti države dužnika proglašava valjanim ispunjenjem duga, iako to plaćanje na dan prijenosa sredstava, zbog promjene tečaja valute države dužnika, ne pokriva iznos duga u valuti sukladno kupoprodajnom ugovoru i ugovoru o kreditu/zajmu

»Rizik proizvodnje« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je štetni događaj koji nastaje kada je izvršenje ugovornih obveza osiguranika ili proizvođača naručene robe obustavljeno neprekidno na razdoblje od šest mjeseci te ako je obustava izravna i isključiva posljedica komercijalnog ili političkog rizika za privatne odnosno za javnopravne dužnike

»Sprječavanje« ili «Odgoda prijenosa novčanih sredstava« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, su politički događaji, gospodarske poteškoće ili zakonodavne ili administrativne mjere koje nastanu ili koje su poduzete izvan Republike Hrvatske, a kojima se sprječava ili odgađa prijenos sredstava plaćenih u vezi s ugovorom o kreditu/zajmu i/ili kupoprodajnim ugovorom

»Srednjoročno-dugoročno osiguranje izvoznih kredita« je osiguranje i reosiguranje izvoznih kredita (kredita dobavljača i kredita kupcu), čije trajanje rizika, uključujući razdoblje proizvodnje i razdoblje otplate, traje dvije i više godina

»Svojevoljno odbijanje izvršenja« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je odluka inozemnog kupca iz kredita dobavljača o raskidu ili otkazu kupoprodajnog ugovora odnosno odbijanju prihvaćanja robe i/ili usluga, a da na to nema pravo

»Ugovor o kreditu/zajmu« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je ugovor o kreditu/zajmu kojeg financijska institucija/zajmodavac daje inozemnom korisniku kredita/zajmoprimcu, a inozemni korisnik kredita/zajmoprimac se obvezuje na povrat glavnice i redovne ugovorne kamate po kreditu/zajmu

»Utrživi (tržišni) rizici« kod poslova osiguranja izvoza putem kojih se osiguravaju izvozni krediti, su komercijalni i politički rizici javnopravnih i privatnih dužnika sa sjedištem odnosno prebivalištem u državama koje Europska komisija definira kao utržive, sukladno važećim propisima Europske unije, a čije je trajanje, uključujući razdoblje proizvodnje, kraće od dvije godine, odnosno svi rizici za koje postoji mogućnost osiguranja na privatnom tržištu osiguranja

»Viša sila« u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, je slučaj više sile nastao izvan Republike Hrvatske koji može uključivati rat, građanski rat, revoluciju, prosvjed, javni nemir, oluju, poplavu, potres, erupciju vulkana, plimni val, nuklearnu nezgodu i pandemiju, osim ako vlada te države nije pokrila štetne učinke na drugi način.

(2) Pojmovi iz stavka 1. ovoga članka koji se odnose na srednjoročno-dugoročno osiguranje izvoznih kredita, mogu biti i drugačije određeni za potrebe drugih programa poslova osiguranja izvoza, a kroz uvjete pojedinog programa i uz mišljenje Povjerenstva za osiguranje izvoza.

II. POSLOVI OSIGURANJA IZVOZA

Poslovi osiguranja izvoza

Članak 4.

(1) Poslovi osiguranja izvoza mogu se obavljati u obliku izravnog osiguranja (kratkoročno i srednjoročno-dugoročno osiguranje izvoznih kredita, osiguranje kredita za pripremu izvoza i izvoz, osiguranje izvoznih bankarskih garancija i ostali oblici izravnog osiguranja), reosiguranja, portfeljnog osiguranja, jamstva, portfeljnog jamstva te u drugim oblicima donesenim na temelju mišljenja Povjerenstva za osiguranje izvoza.

(2) Obveze preuzete po poslovima osiguranja izvoza mogu biti u hrvatskim kunama ili drugim valutama koje se ugovaraju kod plaćanja u vezi s izvozom.

(3) Korisnici po poslovima osiguranja izvoza mogu biti hrvatski gospodarski subjekti, njihove podružnice ili povezana društva u većinskom vlasništvu u inozemstvu, financijske institucije, osiguravajuća društva, ostali osiguratelji i drugi hrvatski gospodarski subjekti koji izravno ili neizravno sudjeluju u ostvarenju razvoja, jačanja i internacionalizacije hrvatskog gospodarstva.

(4) Prilikom obavljanja poslova osiguranja izvoza, HBOR može davati u reosiguranje dio rizika na privatno tržište reosiguranja ili kod ostalih osiguratelja ili primati u reosiguranje dio rizika od ostalih osiguratelja, sukladno ovoj Uredbi.

(5) Kod kratkoročnog osiguranja izvoznih kredita, HBOR može uzimati u reosiguranje dio rizika od komercijalnih kreditnih osiguratelja u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu, sukladno ovoj Uredbi.

Provedba poslova osiguranja izvoza

Članak 5.

(1) Poslove osiguranja izvoza u ime i za račun Republike Hrvat­ske obavlja HBOR.

(2) HBOR će programe u okviru poslova osiguranja izvoza donositi na temelju mišljenja Povjerenstva za osiguranje izvoza, a u skladu s interesima hrvatskog gospodarstva, propisima Europske unije i ostalim pozitivnim propisima i međunarodno dogovorenim pravilima i uvjetima.

(3) HBOR će poslove osiguranja izvoza obavljati pažnjom dobrog gospodarstvenika, uvažavajući preporuke Europske unije i ostale međunarodne preporuke i dobre prakse vezane za održivi razvoj, zaštitu okoliša, ljudska prava i borbu protiv korupcije.

(4) Na temelju mišljenja, preporuka i prijedloga Povjerenstva za osiguranje izvoza iz članka 6. stavka 2. ove Uredbe, HBOR donosi odluke o programima i pojedinačnim zahtjevima na području poslova osiguranja izvoza te donosi ostale akte potrebne za provedbu poslova osiguranja izvoza i popratnih poslova u vezi osiguranja izvoza.

(5) HBOR će u okviru poslova osiguranja izvoza naplaćivati premije i druge odgovarajuće naknade za preuzete obveze po oblicima poslova osiguranja izvoza iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe, u skladu s pojedinim programima.

(6) HBOR ima pravo od korisnika iz članka 4. stavka 3. ove Uredbe, naplatiti naknade za administrativne troškove obrade zahtjeva, visina kojih se određuje internim aktima HBOR-a.

(7) HBOR za obavljanje poslova osiguranja izvoza ima pravo na naknadu od Republike Hrvatske. Iznos i način uplate naknade odredit će se ugovorom sklopljenim između HBOR-a i Republike Hrvatske – Ministarstva financija.

III. POVJERENSTVO ZA OSIGURANJE IZVOZA

Osnivanje i nadležnost

Članak 6.

(1) Povjerenstvo za osiguranje izvoza osniva se Odlukom Vlade Republike Hrvatske kojom se pobliže uređuje njegov sastav, djelovanje i način rada.

(2) Povjerenstvo za osiguranje izvoza je nadležno za davanje mišljenja, preporuka i prijedloga o:

– programima i uvjetima programa u poslovima osiguranja izvoza

– pojedinačnim zahtjevima po poslovima osiguranja izvoza

– premijskim sustavima i cjenicima za naknade za preuzete obveze po drugim oblicima poslova osiguranja izvoza

– uvjetima zadovoljenja kriterija korisnika iz članka 4. stavka 3. ove Uredbe po pojedinom programu osiguranja izvoza

– uvjetima zadovoljenja kriterija izvoznika po pojedinom programu osiguranja izvoza

– klasifikaciji država po rizičnosti

– podobnosti za osiguranje pojedinog izvoznog ugovora kod srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita s najmanjim domaćim udjelom nižim od 40%

– uvjetima zadovoljenja kriterija interesa za hrvatsko gospodarstvo po poslovima osiguranja izvoza

– i drugim poslovima u području osiguranja izvoza.

(3) Povjerenstvo za osiguranje izvoza može, sukladno ovoj Uredbi, donijeti drugačije uvjete o zadovoljenju kriterija izvoznika i korisnika iz članka 4. stavka 3. ove Uredbe od onih predviđenih ovom Uredbom.

(4) Povjerenstvo za osiguranje izvoza je zaduženo za nadzor provedbe poslova osiguranja izvoza.

(5) Povjerenstvo za osiguranje izvoza ne daje mišljenja o internim aktima HBOR-a kojima se pobliže uređuje provedba poslova osiguranja izvoza.

IV. SREDSTVA ZA OBAVLJANJE POSLOVA OSIGURANJA IZVOZA

Sredstva za obavljanje poslova osiguranja izvoza

Članak 7.

(1) HBOR je dužan sredstva za obavljanje poslova osiguranja izvoza voditi na zasebnom računu, odvojenom od sredstava namijenjenih obavljanju ostalih djelatnosti HBOR-a.

(2) Garantni fond za poslove osiguranja izvoza sadrži sredstva za obavljanje poslova osiguranja izvoza (u daljnjem tekstu: Garantni fond), a koja služe za isplatu odšteta, pokriće troškova sprječavanja nastanka štete i troškova regresne naplate, plaćanje obveza proizašlih iz preuzetih obveza po poslovima osiguranja izvoza i za pokriće ostalih troškova HBOR-a u provedbi osiguranja izvoza.

(3) Garantni fond sastoji se od:

– iznosa naplaćenih premija i naplaćenih naknada za preuzete obveze po drugim oblicima poslova osiguranja izvoza u ime i za račun Republike Hrvatske u skladu s člankom 4. stavkom 1. ove Uredbe

– regresno naplaćenih sredstva

– prihoda ostvarenih plasiranjem slobodnih sredstava za obavljanje poslova osiguranja izvoza

– te drugih prihoda.

(4) Garantni fond može ostvarivati sredstva i od uplata iz državnog proračuna.

(5) HBOR je ovlašten plasirati slobodna sredstva za obavljanje poslova osiguranja izvoza, a prihodi ostvareni po toj osnovi pribrajaju se tim sredstvima.

(6) Ako je ukupni iznos odštete veći od ukupnog iznosa raspoloživih sredstava u Garantnom fondu, Republika Hrvatska dužna je, prije dospijeća navedenih obveza, razliku iznosa uplatiti HBOR-u.

Najviši iznos potencijalnih obveza iz ugovora o osiguranju

Članak 8.

Iznos svih preuzetih obveza po poslovima osiguranja izvoza na 31. prosinca tekuće kalendarske godine ne smije prelaziti iznos službeno utvrđene vrijednosti godišnjeg izvoza roba i usluga u Republici Hrvatskoj za posljednju godinu, a novopreuzete obveze u tekućoj kalendarskoj godini ne smiju prelaziti iznos od 30% izvoza roba i usluga iz Republike Hrvatske u prethodnoj godini.

V. PRIJENOS PRAVA (SUBROGACIJA)

Prijenos prava (subrogacija)

Članak 9.

Isplatom obveza HBOR-a po poslovima osiguranja izvoza korisnicima iz članka 4. stavka 3. ove Uredbe, na HBOR prelaze osigurane tražbine, zajedno sa sporednim pravima i instrumentima osiguranja, do visine ukupno isplaćenih iznosa.

VI. SREDNJOROČNO-DUGOROČNO OSIGURANJE IZVOZNIH KREDITA

Područje primjene

Članak 10.

(1) Odredbe iz ovog dijela Uredbe primjenjuju se na srednjoročno-dugoročno osiguranje izvoznih kredita.

(2) Odredbe iz ovog dijela Uredbe primjenjuju se i na HBOR-ove recipročne obveze ako HBOR, zajednički s ostalim osigurateljima odluči osigurati ugovor koji uključuje jednog ili više podizvođača u jednoj ili više država članica Europske unije.

(3) Odredbe iz ovog dijela Uredbe ne primjenjuju se na osiguranje rizika vezanih uz građevinsku opremu i materijal u slučaju kada se koriste lokalno za izvršenje kupoprodajnih ugovora.

Načela srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita

Članak 11.

(1) Načela srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, utvrđena u ovom dijelu Uredbe, primjenjuju se na pokriće kreditnih poslova hrvatskog dobavljača s inozemnim kupcima iz javnog ili privatnog sektora (kredit dobavljača) i za pokriće kreditnih poslova inozemnih kupaca sa zajmoprimcima iz javnog ili privatnog sektora (kredit kupcu) te se primjenjuju na pokriće svih rizika, kako je utvrđeno u članku 13. ove Uredbe. Unatoč tome, osiguratelj može u svakom pojedinačnom slučaju odlučiti ograničiti pokriće samo na pojedine rizike.

(2) Kada subjekt koji se, u smislu srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita, smatra javnopravnim dužnikom, jamči za sve obveze privatnog dužnika u cijelosti i bezuvjetno, primjenjuju se načela za javnopravne dužnike.

Odgovornost i isključenje odgovornosti osiguratelja

Članak 12.

(1) Osiguratelj je odgovoran za štete koje su izravna i isključiva posljedica komercijalnog rizika ili političkog rizika za privatne odnosno za javnopravne dužnike.

(2) Osiguratelj može odbiti odgovornost za štete koje su izravna ili neizravna posljedica:

– radnje ili propusta osiguranika ili osobe koja djeluje u njegovo ime

– bilo koje odredbe kojom se ograničavaju prava osiguranika, a koja je sadržana u ugovoru o kreditu/zajmu, kupoprodajnom ugovoru ili bilo kojem drugom mjerodavnom dokumentu, uključujući i dokumente koji se odnose na uključena jamstva ili sporazume o osiguranju

– sporazuma osiguranika i dužnika, sklopljenog nakon zaključenja ugovora o kreditu/zajmu odnosno kupoprodajnog ugovora, kojim se sprječava ili odgađa plaćanje duga ili u slučaju kredita dobavljača, bilo kojeg propusta poddobavljača, sudobavljača ili drugih dobavljača u izvršenju njihovih obveza, pod uvjetom da njihov propust nije posljedica odluke treće države, moratorija, sprječavanja ili odgode prijenosa sredstava, propisa države dužnika, odluke Republike Hrvatske ili države osiguranika ili više sile.

Osigurani rizici

Članak 13.

Osigurani rizici mogu nastati kao posljedica ostvarenja rizika proizvodnje i/ili kreditnog rizika.

Opseg pokrića

Članak 14.

(1) Pokriće rizika proizvodnje obuhvaća, u granicama ugovornog iznosa, trošak koji je osiguranik pretrpio u vezi s ispunjenjem svojih ugovornih obveza i/ili u proizvodnji ugovorenih dobara, ako su ti troškovi nastali radi izvršenja kupoprodajnog ugovora.

(2) Pokriće rizika proizvodnje ne obuhvaća:

– troškove nastale u vezi s robom i/ili uslugama za koje je pokriće kreditnog rizika već počelo

– iznose koje je osiguranik platio po pozivu po jamstvu ili garanciji izdanoj u vezi s kupoprodajnim ugovorom koji je predmet pokrića; navedeno, međutim, ne sprječava osiguratelja da osigura takve rizike na drugačiji način nego je određeno ovim dijelom Uredbe

– iznose koji se odnose na ugovorne kazne i naknadu štete koje je osiguranik platio dužniku.

(3) Pokriće kreditnog rizika obuhvaća iznos (glavnicu i kamate) koje inozemni kupac duguje po kupoprodajnom ugovoru, odnosno korisnik kredita/zajmoprimac po ugovoru o kreditu/zajmu, uključujući i kamate koje nastaju danom dospijeća.

(4) Ako je plaćanje ili financiranje kupoprodajnog ugovora ugovoreno u jednoj ili više stranih valuta, pokriće osiguranjem može biti u bilo kojoj stranoj valuti.

Postotak pokrića

Članak 15.

(1) Polica osiguranja mora sadržavati odredbe o postotku pokrića i osnovici za utvrđivanje najvišeg iznosa odštete za koji osiguratelj može biti odgovoran.

(2) Ako osiguratelj odobri postotak pokrića veći od 95%, dužan je slijediti načela za utvrđivanje premije iz članka 25. ove Uredbe te o tome kao i o razlozima odstupanja od navedenog pokrića izvijestiti Europsku komisiju i ostale osiguratelje u roku od sedam radnih dana prije stupanja na snagu takve odluke.

(3) Neosigurani postotak zadržava osiguranik za vlastiti račun, a osiguratelj može donijeti odluku kojom osiguraniku dopušta da djelomično ili u cijelosti otpusti neosigurani postotak.

Datum stupanja na snagu pokrića

Članak 16.

(1) Kod kredita kupcu pokriće proizvodi pravne učinke od dana stupanja na snagu ugovora o kreditu/zajmu, ako su ispunjeni svi preduvjeti iz ugovora o osiguranju kredita kupcu i ugovora o kreditu/zajmu.

(2) Kod kredita dobavljača pokriće rizika proizvodnje proizvodi pravne učinke od dana stupanja na snagu kupoprodajnog ugovora, ako su ispunjeni svi preduvjeti iz ugovora o osiguranju kredita dobavljača i kupoprodajnog ugovora.

(3) Pokriće kreditnog rizika proizvodi pravne učinke od dana kada je osiguranik ovlašten primiti plaćanje, nakon što je u cijelosti ispunio obveze iz kupoprodajnog ugovora i ako su ispunjeni svi preduvjeti iz ugovora o osiguranju kredita dobavljača i kupoprodajnog ugovora.

(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, pokriće kreditnog rizika može započeti od dana svake djelomične isporuke ili otpreme robe i/ili usluga, ako je osiguranik ovlašten primiti plaćanje fiksnog i konačnog iznosa koji odgovara vrijednosti isporučene ili otpremljene robe i/ili usluga, u skladu s uvjetima kupoprodajnog ugovora.

Razdoblje čekanja na podnošenje odštetnog zahtjeva

Članak 17.

(1) Osiguranik može podnijeti odštetni zahtjev tek istekom razdoblja potrebnog za ostvarenje osiguranog rizika proizvodnje ili kreditnog rizika.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, osiguranik može odmah podnijeti odštetni zahtjev i to u slučajevima:

– insolventnosti privatnih dužnika

– bilateralnog međuvladinog sporazuma o restrukturiranju duga.

Pravo na odštetu i prijenos prava (subrogacija)

Članak 18.

(1) Osiguranik stječe pravo na odštetu istekom razdoblja iz članka 17. stavaka 1. i 2. ove Uredbe, ako su ispunjeni svi uvjeti iz ugovora o osiguranju, uključujući uvjete za isplatu odštete, uvjete za pravnu valjanost odštetnog zahtjeva te da je osiguranik upravljao rizikom s dužnom pažnjom.

(2) Isplatom odštete i/ili troškova osiguraniku na osiguratelja prelaze sve osigurane tražbine zajedno sa sporednim pravima, uključujući instrumente osiguranja, do visine ukupno isplaćene odštete i/ili troškova.

Obveze osigurane drugim instrumentima osiguranja

Članak 19.

Ako su obveze inozemnog kupca po kupoprodajnom ugovoru ili obveze inozemnog korisnika kredita/zajmoprimca po ugovoru o kreditu/zajmu, prema osiguraniku osigurane jamstvom ili drugim instrumentom osiguranja, osiguranik mora poduzeti sve potrebne mjere propisane ugovorom o osiguranju kako bi se osigurala, ne samo valjanost i provedivost jamstva i/ili drugog instrumenta osiguranja, već i kako bi se po istima i naplatio.

Izračun odštete

Članak 20.

Prilikom izračuna odštete osiguratelj ne smije osiguraniku isplatiti iznos veći od stvarne štete, odnosno iznosa koji je osiguranik stvarno ovlašten primiti od inozemnog korisnika kredita/zajmoprimca po ugovoru o kreditu/zajmu, odnosno od inozemnog kupca po kupoprodajnom ugovoru.

Isplata odštete

Članak 21.

(1) Osiguratelj se mora osiguraniku očitovati o odštetnom zahtjevu u roku od mjesec dana od isteka razdoblja čekanja na podnošenje odštetnog zahtjeva iz članka 17. stavaka 1. i 2. ove Uredbe, uz uvjet da je odštetni zahtjev bio pravodobno podnesen te da je osiguratelj pravodobno zaprimio sve potrebne informacije, dokumente i dokaze radi utvrđivanja utemeljenosti odštetnog zahtjeva.

(2) U slučaju pokrića rizika proizvodnje, osiguratelj se mora osiguraniku očitovati o odštetnom zahtjevu u roku od mjesec dana od isteka razdoblja čekanja na podnošenje odštetnog zahtjeva iz članka 17. stavaka 1. i 2. ove Uredbe ili od dana primitka stručnog izvješća kada je isto potrebno ili od datuma sporazuma osiguranika i osiguratelja o iznosu odštete, ovisno o tome što je kasnije.

Sporovi u vezi odštetnog zahtjeva

Članak 22.

Ako se šteta iskazana u odštetnom zahtjevu osiguranika odnosi na sporne tražbine iz kupoprodajnog ugovora ili ugovora o zajmu/kreditu, osiguratelj može odgoditi isplatu odštete sve do trenutka rješavanja spora u korist osiguranika, pred sudom ili arbitražnim tijelom predviđenim ugovorom o kreditu/zajmu, odnosno kupoprodajnim ugovorom.

Bilateralni međuvladini sporazumi o restrukturiranju duga

Članak 23.

(1) Kada je osigurani ugovor o kreditu/zajmu ili kupoprodajni ugovor predmet bilateralnog međuvladinog sporazuma o restrukturiranju duga, osiguranik mora poštivati uvjete utvrđene tim sporazumom i to u dijelu koji određuje osigurani i neosigurani dio tog ugovora.

(2) Osiguranik je dužan pružiti svu potrebnu pomoć osiguratelju u izvršenju sporazuma o restrukturiranju duga.

(3) Ako je osigurani iznos po kupoprodajnom ugovoru ili ugovoru o kreditu/zajmu, uključen u bilateralni međuvladin sporazum o restrukturiranju duga, osiguratelj se po stupanju na snagu bilateralnog sporazuma može odreći jednomjesečnog roka za isplatu odštete utvrđenog u članku 21. ove Uredbe.

Dodatni troškovi

Članak 24.

(1) Dodatni troškovi nastali uslijed radnji za umanjenje ili izbjegavanje nastanka štete pokrit će se razmjerno postotku pokrića koji je utvrđen policom osiguranja, pod uvjetom da je te troškove osiguratelj odobrio.

(2) Dodatni troškovi odnose se na troškove sudskih postupaka i ostalih pravnih troškova radi umanjenja odnosno izbjegavanja štete, ali se isti ne odnose na troškove utvrđivanja valjanosti odštetnog zahtjeva.

(3) Ako se dodatni troškovi odnose i na iznose ili dospijeća koja osiguratelj nije osigurao, isti će se razmjerno dodijeliti osiguranim i neosiguranim iznosima ili dospijećima.

Načela za utvrđivanje premije

Članak 25.

(1) Premija koja se naplaćuje za poslove srednjoročno-dugoročnog osiguranja izvoznih kredita mora:

– biti razmjerna osiguranom riziku (država, rizik države, javni i/ili privatni rizik)

– odgovarajuće odražavati opseg i kvalitetu odobrenog osiguranja

– biti dostatna za pokriće dugoročnih operativnih troškova i gubitaka.

(2) Prilikom utvrđivanja kvalitete pokrića, osiguratelj mora voditi računa o postotku pokrića, uvjetovanosti pokrića i drugim čimbenicima koji utječu na kvalitetu osiguranja.

(3) Iznos premije za pojedinu državu ili kategoriju države temelji se na odgovarajućoj procjeni rizika države.

(4) Prilikom utvrđivanja premijskih stopa, osiguratelj mora voditi računa o sljedećim uvjetima:

– kreditnoj sposobnosti dužnika

– statusu dužnika (javnopravni dužnik ili privatni dužnik)

– ukupnom trajanju rizika

– načinu otplate i iznosu kamate.

(5) Prilikom ocjene statusa dužnika osiguratelj mora uzeti u obzir:

– pravni status dužnika

– stvarni učinak pravnih radnji protiv dužnika

– dužnikove izvore financiranja i prihoda, pritom vodeći računa da javnopravni dužnik može za otpust svojih dugova koristiti sredstva koja nisu vezana uz sredstva središnje vlasti, na primjer, putem prihoda od lokalnih poreza ili od pružanja javnih usluga, stupnju kontrole ili utjecaja države nad dužnikom.

(6) Osnovica za izračun premije osiguranja kreditnog rizika utvrđuje se najmanje u visini iznosa glavnice ugovora o kreditu/zajmu ili (re)financiranog udjela kupoprodajnog ugovora, a za izračun premije osiguranja rizika proizvodnje, najviše u visini ukupne vrijednosti kupoprodajnog ugovora umanjenog za predujam.

(7) Premija dospijeva na dan sklapanja ugovora o osiguranju ili na dan stupanja na snagu kupoprodajnog ugovora ili ugovora o kredita/zajmu, osim ako nije drugačije ugovoreno.

(8) Iznimno od stavaka 6. i 7. ovoga članka, plaćanje premije može biti ugovoreno obročno ili dodavanjem marže kamatnoj stopi, uz uvjet da to, u neto sadašnjoj vrijednosti odgovara iznosu premije iz stavka 6. ovoga članka.

Politika osiguranja rizika države

Članak 26.

(1) Osiguratelj je dužan politiku osiguranja rizika države temeljiti na ocjeni rizika i ukupnoj izloženosti po pojedinoj državi te strukturi portfelja rizika.

(2) Prilikom utvrđivanja politike osiguranja rizika države osiguratelj je dužan voditi računa o klasifikaciji države svakog dužnika.

(3) Neovisno o klasifikaciji pojedine države, osiguratelj može u svakom trenutku ograničiti ili prestati osiguravati poslove s pojedinom državom.

Ukupna izloženost i rizik države

Članak 27.

(1) Ukupna izloženost utvrđuje se sukladno postotku pokrića iz članka 15. ove Uredbe.

(2) Osiguratelj, za pojedine države, može iznimno osiguravati poslove iz razloga bilateralne politike, nacionalnog interesa ili ako dužnik raspolaže dostatnom količinom slobodno konvertibilne strane valute za taj posao.

(3) U pogledu država iz članka 26. stavka 3. ove Uredbe, osiguratelj može odrediti ograničenja za pojedine države, kao na primjer:

– ograničenje ukupne izloženosti po pojedinoj državi, i/ili

– ograničenje ukupne ponude pokrića osiguranjem, i/ili

– ograničenje pokrića novih kupoprodajnih ugovora ili ugovora o kreditu/zajmu, i/ili

– ograničenje najvišeg iznosa pokrića po poslu.

(4) Pored ograničenja iz stavka 3. ovoga članka, osiguratelj može također povećati iznos premije.

(5) Neovisno o kategoriji države, osiguratelj može za pojedinu državu tražiti i ispunjenje dodatnih uvjeta pokrića kao što su:

– jamstva za plaćanje i/ili prijenos od središnje banke ili ministarstva financija pojedine države

– neopozivi akreditiv ili bankarska garancija

– produljenje roka isplate odštete utvrđenog člankom 21. ove Uredbe

– umanjenje postotka pokrića

– ograničenje pokrića za pojedine sektore ili pojedine vrste projekata.

Reosiguranje i suosiguranje

Članak 28.

(1) Kada kupoprodajni ugovor predstavlja zajednički posao hrvatskog dobavljača i strane osobe, osiguratelj može, pod uvjetima iz ovog dijela Uredbe, posao suosigurati, dati u reosiguranje određeni udio zajedničkog posla koji se odnosi na stranu osobu ili uzeti u reosiguranje određeni udio u zajedničkom poslu koji se odnosi na hrvatskog dobavljača, s ostalim osigurateljima.

(2) U slučaju suosiguranja iz stavka 1. ovoga članka, suosiguranje mora biti sukladno odredbama članaka 29. do 34. ove Uredbe.

Ugovor o suosiguranju

Članak 29.

Ugovor o suosiguranju, u smislu ovog dijela Uredbe, je ugovor između osiguratelja i jednog ili više ostalih osiguratelja u slučajevima kada:

– glavni izvođač povjeri, jednom ili više podizvođača iz jedne ili više država članica Europske unije ili trećih država, kupoprodajni ugovor koji je glavni izvođač, kao jedini izvođač, sklopio s kupcem iz države koja nije država članica Europske unije odnosno iz države članice Europske unije koja je različita od države glavnog izvođača ili podizvođača

– se glavni izvođač obvezao prepustiti podizvođaču ili podizvođačima dio koji im je dugovan iz iznosa koje je kupac platio glavnom izvođaču, te provesti sve formalnosti koje su potrebne za prijenos tog dijela kupčevih plaćanja koja se duguju podizvođaču ili podizvođačima

– ne postoje nikakve pravne veze između podizvođača i inozemnog kupca

– su ostali osiguratelji glavnog izvođača (u daljnjem tekstu: glavni osiguratelj) i jedan ili više ostalih osiguratelja ili podizvođača (u daljnjem tekstu: suosiguratelji) spremni osigurati dio posla izvršen u državi svakog od njih od rizika koje su definirani u svakom pojedinom ugovoru.

Obveze glavnog osiguratelja

Članak 30.

Glavni osiguratelj, kao isključivi nositelj rizika (uključujući i podizvođačima povjeren dio) mora se obvezati na sljedeće:

– osigurati glavnog izvođača od rizika utvrđenih ugovorom i to dio koji se odnosi na glavnog izvođača

– ne prihvaćati izmjene uvjeta izvršenja ugovora (npr. iznos, isporuku, plaćanje itd.), niti izmjene o izvršenju ugovora između glavnog izvođača i podizvođača, osim ako to nije uzajamno dogovoreno sa suosigurateljima

– ne isključivati svoju odgovornost po ugovoru s glavnim izvođačem zbog njegova kršenja odredaba ugovora, bez izvještavanja suosiguratelja

– ne izjavljivati da je valjanost ugovora istekla bez izvještavanja suosiguratelja o istome

– u slučaju štete ili prijetnje nastankom štete, izvijestiti suosiguratelja ili suosiguratelje o svim činjenicama za koje sazna, a koje bi mogle izmijeniti prirodu ili opseg rizika odnosno dovesti do štete

– u slučaju štete ili prijetnje nastankom štete, konzultirati suosiguratelja ili suosiguratelje o mjerama koje treba poduzeti, pri čemu će odluke o priznavanju štete ukoliko je to moguće biti donesene uzajamnom suglasnošću, a iznos i metoda plaćanja utvrđeni u skladu s odredbama pojedinačnih ugovora

– u slučaju štete, poduzeti potrebne mjere ili zatražiti od glavnog izvođača poduzimanje potrebnih mjera za naplatu neplaćenih iznosa i povrat suosiguratelju; troškove glavnog izvođača pri naplati tih iznosa osiguratelji će podijeliti razmjerno udjelu u osiguranom ugovoru

– u slučaju otkazivanja osiguranja odobrenog glavnom izvođaču, uložiti najveće napore kako bi izvršio obveze iz ovoga članka.

Obveze suosiguratelja

Članak 31.

Svaki od suosiguratelja mora se obvezati na sljedeće:

– osigurati podizvođača od rizika utvrđenih ugovorom i to dio koji se odnosi na izvršenje posla podizvođača u svojoj državi

– ne prihvaćati izmjene ugovora zaključenog između glavnog izvođača i podizvođača o izvršavanju ugovora zaključenog s kupcem, osim u uzajamnoj suglasnosti s glavnim osigurateljem

– ne isključivati svoju odgovornost po ugovoru s podizvođačem zbog njegova kršenja odredaba ugovora, bez izvještavanja glavnog osiguratelja

– ne izjavljivati da je valjanost ugovora istekla bez izvještavanja glavnog osiguratelja o istome

– izvijestiti glavnog osiguratelja o svim činjenicama za koje sazna, a koje bi mogle izmijeniti prirodu ili opseg rizika, odnosno dovesti do štete

– u slučaju otkazivanja osiguranja odobrenog podizvođaču, uložiti najveće napore kako bi izvršio obveze iz ovoga članka.

Konsolidacija

Članak 32.

U slučaju sporazuma o konsolidaciji duga države kupca, glavni osiguratelj i suosiguratelj, odnosno suosiguratelji, dogovaraju se o načinima i sredstvima rješavanja specifičnih problema koji nastaju zbog sporazuma o konsolidaciji.

Poslovi kreditiranja kupaca

Članak 33.

Osiguratelj se može dodatno sporazumjeti s ostalim osigurateljima o osiguranju pojedinog kredita kupcu za cijelu vrijednost ugovora, uz odgovarajuću primjenu članaka 29. do 32. ove Uredbe.

Arbitraža

Članak 34.

(1) Sporove nastale po ugovoru iz članka 29. ove Uredbe rješavat će arbitražni sud u sastavu od tri arbitra.

(2) Svaka strana imenuje jednog arbitra, a trećeg arbitra imenuje predsjednik Suda Europske unije. Tako imenovani treći arbitar biti će predsjedavajući arbitražnog suda.

(3) Sporovi iz stavka 1. ovoga članka vodit će se sukladno Pravilima mirenja i arbitraže Međunarodne trgovačke komore.

VII. IZVJEŠĆIVANJE

Izvješćivanje po poslovima osiguranja izvoza

Članak 35.

HBOR je dužan Povjerenstvu za osiguranje izvoza, Ministarstvu financija i Državnom uredu za reviziju jednom godišnje podnijeti izvješće o obavljenim poslovima osiguranja izvoza, sukladno ovoj Uredbi.

Izvješćivanje radi informiranja po srednjoročno-dugoročnom osiguranju izvoznih kredita

Članak 36.

(1) Osiguratelj je dužan, do 30. travnja tekuće godine, Europskoj komisiji i ostalim osigurateljima dostaviti godišnje izvješće za proteklu godinu, a koje po pojedinoj državi obuhvaća podatke o ukupnom iznosu pokrića, ukupnoj izloženosti, zarađenoj premiji, iznosu isplaćenih odšteta i iznosu ostvarene regresne naplate.

(2) Osiguratelj je dužan, do 31. siječnja svake godine, izvijestiti Europsku komisiju i ostale osiguratelje o svojoj politici pokrića, uključujući vrstu i visinu gornjih granica, kao i o uvjetima koje namjerava primjenjivati na pokriće u toj godini.

Izvješćivanje radi odlučivanja po srednjoročno-dugoročnom osiguranju izvoznih kredita

Članak 37.

(1) U slučaju konkurentskih ponuda hrvatskog dobavljača ili banaka s područja država članica Europske unije, osiguratelj je, na upit nekog od ostalih osiguratelja o statusu pojedinog dužnika u pojedinom poslu, dužan dostaviti odgovor bez odgode.

(2) U slučaju nesuglasja o statusu dužnika, osiguratelj i ostali osiguratelji su dužni međusobno razmijeniti informacije te dati ponudu za postizanje dogovora o sporazumnom utvrđenju statusa dužnika.

(3) Ako se osiguratelj i ostali osiguratelji ne mogu sporazumjeti o statusu dužnika u roku od 10 radnih dana od podnošenja zahtjeva za dostavu informacija, osiguratelj je dužan predmet s relevantnim informacijama dostaviti Europskoj komisiji, koja donosi odluku.

Prethodno izvješćivanje radi informiranja po srednjoročno-dugoročnom osiguranju izvoznih kredita

Članak 38.

(1) Ako osiguratelj odluči odobriti povoljnije uvjete pokrića za pojedini posao ili skup poslova, za pojedini sektor ili sektore, za pojedinu državu ili države ili za cjelokupni sustav, odnosno ako namjerava odstupiti od odredbi iz dijela VI. ove Uredbe, dužan je o svojoj namjeri i premiji koju će naplaćivati izvijestiti ostale osiguratelje i Europsku komisiju najmanje sedam radnih dana prije stupanja takve odluke na snagu, uz navođenje razloga za odstupanje.

(2) Ako osiguratelj odluči naplatiti premiju nižu od one iskazane u njegovom godišnjem izvješću iz članka 36. stavka 2. ove Uredbe, dužan je o svojoj namjeri izvijestiti ostale osiguratelje i Europsku komisiju najmanje sedam radnih dana prije stupanja takve odluke na snagu.

(3) Ako osiguratelj temeljem izvješća nekog od ostalih osiguratelja podnesenog sukladno stavcima 1. i 2. ovoga članka namjerava odobriti povoljnije uvjete, dužan je o svojoj namjeri i premiji koju namjerava naplaćivati izvijestiti ostale osiguratelje i Europsku komisiju najmanje sedam radnih dana prije stupanja takve odluke na snagu.

(4) Ako osiguratelj na temelju odredbi iz članka 27. stavka 2. ove Uredbe namjerava osigurati poslove s dužnicima iz država za koje obično ne nudi pokriće, dužan je izvijestiti ostale osiguratelje i Europsku komisiju o svojoj namjeri i premiji koju namjerava naplaćivati, najmanje sedam radnih dana prije stupanja takve odluke na snagu.

Naknadno izvješćivanje radi informiranja po srednjoročno-dugoročnom osiguranju izvoznih kredita

Članak 39.

(1) Ako osiguratelj odluči odstupiti od odredaba iz dijela VI. ove Uredbe odobravanjem manje povoljnih uvjeta pokrića za pojedini posao ili skup poslova, za pojedini sektor ili sektore, za pojedinu državu ili države ili cjelokupni sustav, dužan je najkasnije do 31. siječnja o tome izvijestiti ostale osiguratelje i Europsku komisiju za prethodnu kalendarsku godinu.

(2) Ako osiguratelj odluči prilagoditi jedan ili više elemenata politike pokrića države utvrđenih njegovim godišnjim izvješćem iz članka 36. stavka 2. ove Uredbe, dužan je o tome bez odgode izvijestiti ostale osiguratelje i Europsku komisiju.

(3) Ako osiguratelj slijedom izvješća nekog od ostalih osiguratelja iz članka 38. stavka 1. i/ili stavka 2. ove Uredbe, podnesenog sukladno stavcima 1. i 2. ovoga članka, odluči odobriti jednake uvjete kao netko od ostalih osiguratelj, dužan je o tome bez odgode izvijestiti ostale osiguratelje i Europsku komisiju.

(4) Osiguratelj je dužan bez odgode odgovoriti na svaki zahtjev za pojašnjenjem ili dostavom podataka o svojim aktivnostima postavljen od strane nekog od ostalih osiguratelja ili Europske komisije.

VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Postupci s važećim ugovorima i ranijim odlukama nadležnih tijela

Članak 40.

Na ugovore po poslovima osiguranja izvoza koje je HBOR sklopio i odluke o poslovima osiguranja izvoza donesene do dana stupanja na snagu ove Uredbe, primijenit će se Uredba o osiguranju izvoza (»Narodne novine«, br. 61/07, 92/08 i 79/10).

Stavljanje van snage

Članak 41.

Stupanjem na snagu ove Uredbe prestaje važiti Uredba o osiguranju izvoza (»Narodne novine«, br. 61/07, 92/08 i 79/10).

Stupanje na snagu

Članak 42.

Ova Uredba stupa na snagu prvoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/20-03/27 Urbroj: 50301-25/06-20-3 Zagreb, 30. travnja 2020.

Predsjednik mr. sc. Andrej Plenković, v. r.