Broj: Rev-x 1171/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. O. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika W. V. I. G. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetniku iz Z., temeljem generalne punomoći Su-3068/09, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-904/16-2 od 18. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7967/06-49 od 20. svibnja 2016., u sjednici održanoj 29. siječnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja u odnosu na drugo, treće i četvrto pitanje naznačeno u reviziji, preinačuju se presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-904/16 od 18. rujna 2017. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7967/06-49 od 20. svibnja 2016. u dijelu kojim je na dosuđeni iznos glavnice 3.150,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege te na iznos od 300,00 kuna (uništena odjeća, sat i kišobran) odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 30. studenog 2006. do 19 svibnja 2016. i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 3.150,00 kuna za razdoblje od 30. studenog 2006. do 19 svibnja 2016. po stopi određenoj do 31. prosinca 2007. prema članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, te zateznu kamatu na iznos od 300,00 kuna za razdoblje od 30. studenog 2006. do 19 svibnja 2016. po stopi određenoj do 31. prosinca 2007. prema članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

r i j e š i o   j e

 

              1. Odbacuje se revizija tužitelja u odnosu na ostala postavljena pitanja kao nedopuštena.

 

2. Odbija se tužitelj Ž. O. sa zahtjevom za naknadom troškova revizije.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku W. V. I. G. d.d. Z., ..., OIB: ..., da Ž. O. iz Z., ..., OIB: ..., s naslova ostatka naknade neimovinske štete isplati iznos od 10.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. godine prema članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a zatim od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, te s naslova imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iznos od 3.150,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 20. svibnja 2016. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, te s naslova imovinske štete (uništena odjeća, sat i kišobran) iznos od 300,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 20. svibnja 2016. godine do isplate,  po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se tužitelj Ž. O. iz Z., ..., OIB: ..., s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.000,00 kn, što predstavlja razliku u visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 17.950,00 kn i dosuđenog iznosa od 13.950,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.150,00 kn od 30. studenog 2006. godine pa  do 19. svibnja 2016. godine, kao i u dijelu zakonske zatezne kamate na iznos od 300,00 kuna od 30. studenog 2006. godine pa do 19. svibnja 2016. godine kao neosnovan.

 

III Nalaže se tuženom W. V. I. G. d.d. Z., ..., OIB: ..., da naknadi tužitelju Ž. O. iz Z., ..., OIB: ... troškove parničnog postupka u iznosu od 21.050,00 kuna, sa zateznom kamatom od 20. svibnja 2016. godine, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja Ž. O. i tuženika K. W. S. d.d. Z. kao neosnovane, te je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2016., poslovni broj 31-Pn-7967/06. Ujedno su odbijeni zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske izraziti stajališta o pravnim pitanjima naznačenim u reviziji, te drugostupanjsku presudu u cijelosti preinačiti uz naknadu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija djelomično nije dopuštena, a djelomično je dopuštena i osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je imao vezano za prometnu nezgodu koju je skrivio osiguranik tuženika.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga čl., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

 

Tužitelj je u reviziji naznačio pravna pitanja koja glase:

 

"1. Da li je II stupanjski sud dužan u svojoj presudi jasno i detaljno obrazložiti svoje stajalište u pogledu žalbenih navoda tužitelja, odnosno bilo koje stranke u postupku , te jasno obrazložiti svoj stav u pogledu navoda žalbe o kojoj odlučuje i pri tome navesti razloge zbog koji smatra da su konkretni žalbeni navodi i razlozi neutemeljeni, tj. navesti i obrazložiti zbog čega smatra da navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost I-stupanjske odluke, odnosno zbog čega smatra da I-stupanjski sud nije počinio pogreške i nepravilnosti na koje parnična stranka ukazuje u svojoj žalbi protiv I-stupanjske presude?,

 

2. Da li zatezna kamata na iznos naknade za potrebnu tuđu pomoć i njegu, a u postupku za naknadu štete iz prometne nezgode, počinje teći i da li obveza tuženika na platež te kamate nastaje u trenutku predaje odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku, a u slučaju kada se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu ili drugoj osobi odgovornoj za naknadu štete u mirnom postupku s odštetnim zahtjevom  (tj. prijedlogom za nagodbu) uz koji je priložila svu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje osnova i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, ili je tijek kamata počinje teći tek od donošenja I-stupanjske odluke?,

 

3. Da li, a u povezanosti s prethodno navedenim pravnim pitanjem odredba čl. 12 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 36/09 i 75/809 – dalje u tekstu ZOOUP), kao propisa lex specialis u postupcima za naknadu štete po izvanugovornoj odgovornosti zbog štete nastale u prometnoj nezgodi, pravi bilo kakvu razliku u odnosu na početak tijeka zateznih kamata za naknadu neimovinske i naknadu nenovčane imovinske štete ( tuđa pomoć i totalna šteta na vozilu), a u slučaju kada se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu ili drugoj osobi odgovornoj za naknadu štete u mirnom postupku sa svom dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje osnova i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, te da li ta odredba ZOOUP-a (od 1 do st. 4) jasno propisuje obveze tuženika i pravo tužiteljice na naplatu zateznih kamata ili tijek kamata počinje teći tek donošenjem I-stupanjske odluke?,

 

4. Da li odredba čl. 12 ZOOUP-a st. 1 do st. 4. predstavlja zakonom predviđenu iznimku od općeg pravila navedenog u odredbi čl. 1089. st. 2 noveliranog ZOO (Narodne novine 35/05 i 41/08 )?,

 

5. Da li se odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem tekstu OTH) od 27. listopada 2012. smiju i mogu primjenjivati i za parnične radnje učinjene u interesu parnične stranke prije stupanja na snagu te OTH (tj. smije li se primjenjivati "unazad" tj. retroaktivno), ili se za te parnične radnje trebaju primjenjivati odredbe OTH koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje?,

 

6. Da li ročište na kojemu sud raspravlja o predloženim dokazima i određuje provođenje nekih dokaza ( npr. provođenje medicinskog vještačenja uz davanje zadatka medicinskim vještacima) predstavlja ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 9. toč. 1. OTH) ili predstavlja ročište na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. toč. 2. OTH)?,

 

7. Da li ročište na kojemu stranke čine nespornim određene činjenice, uključujući i visinu imovinske ili neimovinske štete, predstavlja ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 9. toč. 1. OTH) ili predstavlja ročište na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima ( Tbr. 9. toč. 2. OTH)?,

 

8. Da li ročište na kojem sud odbije daljnje dokazne prijedloge stranka i zaključuje glavnu raspravu predstavlja ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 9. toč. 1. OTH) ili predstavlja ročište na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. toč. 2. OTH)?"

 

Vezano za razloge važnosti navedenih pitanja u smislu st. 3. čl. 382. ZPP tužitelj određeno ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova.

 

O pravnim pitanjima naznačenim u reviziji od 2. do 4., koje ovaj sud ocjenjuje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev 934/14-2 od 5. travnja 2017. i Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015.

 

U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su u odnosu na dio odluke o kamati na dosuđeni iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.150,00 kuna kao i za dosuđeni iznos od 300,00 kuna za uništenu odjeću, sat i kišobran zauzeli shvaćanje da tužitelju na navedeni iznos pripada zatezna kamata od presuđenja (20. svibnja 2016.) do isplate obzirom je tada određena visina naknade te štete (čl. 1089. st. 2. u vezi čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

 

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nepodudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama broj Rev 934/14-2 i Rev 550/14-2. Iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno proizlazi pravno shvaćanje da u slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete da pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05 – dalje: ZOOP).

 

Čl. 12. st. 1. ZOOP propisano je da odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen je odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

 

Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučajevima izvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog čl. oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Slijedom izloženog, a polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebno činjenice da se u konkretnom slučaju tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe 30. studenog 2006., valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao izreci presude.

 

Peta do osmog postavljenog pitanja odnose se na rješenje o troškovima postupka sadržano u drugostupanjskoj presudi, a protiv rješenja o troškovima parničnog postupka revizija nije dopuštena.

 

Naime, u sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva te samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

Prvo postavljeno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP jer je odgovor na to pitanje sadržan u odredbama čl. 365. - 375. ZPP koja su jasna i kojima je određeno postupanje suda drugog stupnja po žalbi stranaka.

 

Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., 392.b st. 1. i 3. ZPP-a reviziju za prvo, te peto do osmog pitanja odbaciti kao nedopuštenu (st. 1. izreke rješenja).

 

Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).

 

              Međutim, preinačeni dio nižestupanjskih odluka (a time i osnovanost ili uspješnost revizije) odnosi se na dio sporednog zahtjeva, pa prihvat predmetne revizije nema utjecaja na odluke o troškovima parnice iz nižestupanjskih odluka (čl. 154. st. 3. ZPP), niti je - s obzirom na konačan uspjeh revizije - tužitelju trebalo priznati troškove pravnih lijekova.

 

Stoga je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova ove revizije (st. 2. izreke rješenja).

 

Zagreb, 29. siječnja 2020.