Broj: Gž Ovr-1145/17-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. Z. Z. M. O., Područna služba u R., OIB: …, R., protiv ovršenice D. G.₁, OIB: …, iz K., kao nasljednice prvotnog ovršenika – pokojnog U. G. iz M., koju zastupaju punomoćnici V. V. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., B. i D. j.t.d. u R., radi ovrhe, povodom žalbe D. G.₂, OIB: …, iz K., kao nasljednika prvotnog ovršenika – pokojnog U. G. iz M., kojeg zastupaju punomoćnici V. V. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., B. i D. j.t.d. u R., podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Opatiji poslovni broj: Pu Ovr-5467/15-18 od 20. travnja 2017., dana 5. prosinca 2017.

             

r i j e š i o   j e

 

Žalba nasljednika D. G.₂ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Opatiji poslovni broj: Pu Ovr-5467/15-18 od 20. travnja 2017.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje čija izreka u cijelosti glasi;:

 

              „I -               Poziva se D. G.₂ iz K., OIB: …, da kao nasljednik pok. U. G. preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari.

 

              II–               Rokovi koji su zbog prekida prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u cijelosti iznova od dana kad joj bude dostavljen prijepis ovog rješenja.“

 

U obrazloženju sud navodi da je 31. svibnja 2012. donio rješenje o ovrsi na mirovini ovršenika U. G., nakon čega je taj ovršenik umro pa je rješenjem od 27. studenoga 2014. pozvao D. G.₁, kao nasljednicu pokojnog U. G., na preuzimanje postupka. Međutim, kako je ovrhovoditelj podneskom od 18. travnja 2017. izvijestio sud da D. G.₁ nije jedina nasljednica pokojnog ovršenika, već da je zakonski nasljednik i sin ovršenika D. G.₂, a uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog U. G. utvrđeno je da je odluka o tome da je D. G.₁ nasljednica ovršenika donesena nakon što je sunasljednik D. G.₂ prihvatio svoj nasljedni dio i ustupio ga D. G.₁, sud prvog stupnja naposljetku zaključuje da su ispunjeni uvjeti za nastavak postupka i prema D. G.₂, kao drugom nasljedniku prvotnog ovršenika.

 

              Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija nasljednik D. G.₂ (nastavno: žalitelj), navodeći da je rješenjem o nasljeđivanju od 18. srpnja 2013. nasljednicom pokojnog U. G. proglašena isključivo D. G.₁, a osim toga je i rješenjem Općinskog suda u Opatiji poslovni broj: Ovr-68/12 od 27. studenog 2014. utvrđeno da je nasljednica upravo D. G._1, ne i on. Stoga smatra da isključivo D. G.₁ može preuzeti predmetni postupak pa se zbog toga protivi subjektivnoj preinaci te predlaže preinačiti pobijano rješenje odnosno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

             

Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu navodi da je rješenjem o nasljeđivanju od 26. svibnja 2015. raspoređena naknadno pronađena imovina pokojnog U. G., o čemu uz odgovor na žalbu dostavlja dokaz, te ujedno ističe da je u času ostaviteljeve smrti na nasljednike prešla ostavina umrle osobe kao i da nasljednici za dugove ostavitelja odgovaraju solidarno, tako da zaključno predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje.

 

              Žalba je neosnovana.

 

              Točno je da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. U. G., donesenim po v.d. javnog bilježnika H. K. iz O., poslovni broj: O-57/13-5, UPP-OS-26/13-5 od 18. srpnja 2013. utvrđena ostavina pokojnog U. G. uručena nasljednici D. G.₁, kao i da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: Ovr-68/12-17 od 27. studenog 2014. imenovanu nasljednicu pozvao na preuzimanje ovog postupka, međutim, iz istog rješenja o nasljeđivanju, kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi i da je, osim D. G.₁, prvotnog ovršenika U. G. naslijedio i žalitelj D. G.₂. On je, doduše, svoj nasljedni dio ustupio drugoj nasljednici D. G.₁, no kako se odricanje u korist određenog nasljednika tj. ustupanje nasljednog dijela u korist određenog nasljednika ne smatra odricanjem od nasljedstva te je moguće tek nakon što se utvrdi da ustupitelj ima nasljedno pravo iza ostavitelja, a nasljedno pravo stječe se u trenutku ostaviteljeve smrti (čl. 4. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03, 35/05 – nastavno: ZN), nema dvojbe da je žalitelj, kao nasljednik prvotnog ovršenika, dužan preuzeti predmetni postupak.

 

              Pritom se, protivno žalbenim navodima, ovdje ne radi u subjektivnoj preinaci niti o proširenju zahtjeva ovrhovoditelja, već o procesnoj radnji koja omogućava nastavljanje postupka prema nasljednicima ovršenika koji je umro tijekom postupka, time da se žalitelju napominje da to što se ovaj postupak nastavlja u odnosu na njega samo po sebi ne znači da će biti moguće prisilno ostvarenje predmetne tražbine, drugim riječima, ne isključuje primjenu pravila o odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine, no inicijativa za ograničenje ovrhe u tom smislu je na osobi koja tvrdi da ima takvo pravo.

 

Budući da kraj svega navedenog ovaj sud ne nalazi ostvarenim niti koji od žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, sve primjenom čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) u vezi sa čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08).

 

U Varaždinu 5. prosinca 2017.