Broj: Rev 2576/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ljiljane Hrastinski Jurčec, Ivana Vučemila i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. V. iz P., koju zastupa punomoćnica A. B. V., odvjetnica u P., protiv tuženika G. P. P., P., koga zastupa punomoćnica G. L. dipl. pravnica, radi isplate, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-645/15-2 od 2. svibnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1013/14-35 od 18. prosinca 2014., u sjednici održanoj 10. rujna 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.              Prihvaća se revizija tuženika te se u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 205.502,14 kn i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 94.419,60 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom, preinačuju presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-645/15-2 od 2. svibnja 2016. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1013/14-35 od 18. prosinca 2014. i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 205.502,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2014. do isplate.

 

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 12.500,00 kn u roku od 15 dana.

 

II.              Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 10.000,00 kn u roku od 15 dana.

 

III.              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti 236.898,60 kn s pripadajućom zateznom kamatom pobliže određenom izrekom presude (toč. I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 915.483,20 s pripadajućom zateznom kamatom (toč. II. izreke), tuženik je obvezan tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 134.301,05 kn (toč. III. izreke); odbijen je daljnji zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 188.983,95 kn (toč. IV. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.500,00 kn (toč. V. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 915.483,20 kn (stavak prvi izreke); djelomično je prihvaćena žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 31.396,46 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 205.502,14 kn za razdoblje od 31. kolovoza 2012. do 6. rujna 2014. te je zahtjev u tom dijelu odbijen (stavak drugi izreke). Ujedno je djelomično odbijena žalba tuženika i u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti 205.502,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2014. do isplate potvrđena prvostupanjska presuda (stavak treći izreke) te je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove cijelog postupka u iznosu od 94.419,60 kn (stavak četvrti izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda (stavak treći i četvrti izreke) tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i tužbu odbaci, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška pristojbe na reviziju.

 

Tužiteljica reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena njena žalba i potvrđena prvostupanjska presuda, te u dijelu kojim je prihvaćena revizija tuženika i preinačena prvostupanjska presuda daljnjim odbijanjem tužbenog zahtjeva, također podnosi pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno da pobijanu/e presudu/e ukine i predmet vrati sudu drugog/prvog stupanja na ponovni postupak i odluku.

 

U odgovoru na reviziju tuženika tužiteljica osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

 

Revizija tuženika je osnovana, dok revizija tužiteljice nije osnovana.

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove, a koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

 

              - da je u svojstvu investitora na građevnoj čestici k. č. br. 2389/2 k.o. P., s osnove komunalnog doprinosa obračunatog rješenjem Grada P. P., Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, komunalni sustav i imovinu, Odsjeka za komunalni sustav, Klasa: …, Ur. broj: … od 6. studenoga 2007., dana 26. studenoga 2007. uplatila tuženiku 3.720.648,89 kn;

 

              - da je rješenjem Grada P. P., Upravnog odjela za prostorno uređenje, Odsjek za gradnju, Klasa:…, Ur. broj:… od 29. srpnja 2008., nakon izvršene uplate komunalnog doprinosa odbijen njen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju višestambene građevine na k.č.br. 2389/2 k.o. P., a koje rješenje je odbijanjem njene tužbe protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena njena žalba, postalo pravomoćno;

 

              - da je povodom njenog zahtjeva za povrat uplaćenog iznosa komunalnog doprinosa tuženik konačno donio rješenje dana 4. siječnja 2010. o vraćanju dijela doprinosa u iznosu od 1.348.363,16 kn po kojem rješenju je i postupio te tužiteljici bez plaćanja zateznih kamata isplatio navedeni iznos;

 

              - da je pravomoćnim rješenjem Grada P. P., Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinu odbijen zahtjev za isplatu kamata na iznos od 1.348.363,16 kn;

 

              - da je tužiteljica dopisom od 27. siječnja 2012. zatražila povrat preostale neisplaćene glavnice u visini od 2.372.285,73 kn  te isplatu zatezne kamate na ukupni plaćeni iznos od 3.720.648,89 kn (u iznosu od 1.150.052,29 kn), odnosno ukupno 3.522.338,02 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom, a na koji dopis se tuženik oglušio.

 

              Nižestupanjski sudovi prihvatili su činjenične tvrdnje tužbe te je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u iznosu od 3.522.338,02 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.372.285,73 kn od 10. veljače 2010. do isplate, a na iznos od 1.150.052,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2012. do isplate.

 

Drugostupanjski sud rješenjem od 2. srpnja 2014. ukinuo je prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tuženik obvezan tužiteljici na ime zakonske zatezne kamate na ukupni plaćeni iznos od 3.720.648,89 kn za razdoblje od  26. studenoga 2007. do 9. veljače 2010. isplatiti iznos od 1.150.052,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2012. do isplate i u odluci o troškovima postupka te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je nakon donošenja prvostupanjske i pobijane drugostupanjske presude to predmet ovog revizijskog postupka.

 

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev za vraćanje plaćenog, a nevraćenog komunalnog doprinosa ocijenili su osnovanim u bitnom pošavši od utvrđenja da je odbijanjem izdavanja građevinske dozvole za potrebe koje je uplaćen komunalni doprinos otpala osnova, slijedom čega da su ispunjene pretpostavke iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 i 41/08-dalje: ZOO). Pritom, iako su utvrdili da rješenje od 26. studenoga 2007. o plaćanju komunalnog doprinosa i dalje egzistira, otklonili su kao neosnovane tvrdnje tuženika da osnovu plaćanja komunalnog doprinosa predstavlja upravo to rješenje.

 

              Tijekom postupka nižestupanjski sudovi otklonili su kao neosnovanu i tvrdnju tuženika da odlučivanje o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari ne spada u sudsku nadležnost.

 

              I u revizijskom stadiju postupka sporna je sudska nadležnost te je sporno što predstavlja osnovu za izvršeno plaćanje.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na reviziju tuženika:

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 9. i 11. ZPP.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove, dakle, riječ je o imovinskopravnom sporu koji ima u vidu odredba čl. 1. ZPP.

 

Budući da stoga nije pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe.

 

Nije osnovana ni tvrdnja revidenta o postojanju navedene bitne povrede temeljena na tvrdnji da je o ovom zahtjevu već pravomoćno odlučeno u upravnom postupku, jer postojanje takve odluke ne predstavlja ni jednu od situacija koje ima u vidu odredba čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji revidenta pobijana presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati stoga nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Slijedom iznesenog ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Osnovan je međutim revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

Kako to osnovano tvrdi revident osnova po kojoj je izvršeno plaćanje iznosa od 3.720.648,89 kn je upravo rješenje Grada P. P., Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, komunalni sustav i imovinu, Odsjeka za komunalni sustav, Klasa: …, Ur. broj: … od 6. studenoga 2007, a ne po tužiteljici očekivana građevinska dozvola, kako to neosnovano smatraju nižestupanjski sudovi.

 

Pritom valja reći da sud nije ovlašten u parničnom postupku ispitivati zakonitost upravnog rješenja i zakonitost postupanja upravnog tijela.

 

Budući da navedeno rješenje i dalje egzistira, dakle, osnova nije otpala, nisu se ostvarile pretpostavke iz čl. 1111. st. 3. ZOO slijedom čega su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz navedenog propisa kada su tužbeni zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove, a u ovom stadiju postupka i zahtjev za isplatu kamate na taj iznos, kao i procesne kamate, ocijenili osnovanim.

 

Stoga je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti nižestupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za plaćanje zakonske zatezne kamate na potraživanje koje je ovaj sud, već presudom broj Rev-560/2015-2 od 10. rujna 2019., ocijenio neosnovanim.

 

Tuženik u cijelosti uspio je u sporu pa mu je valjalo na temelju odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP dosuditi troškove sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i na žalbe u ukupnom iznosu od 12.500,00 kn.

 

Tuženik u cijelosti uspio je s revizijom te mu je dosuđen i trošak sudske pristojbe na reviziju u zahtijevanom iznosu od 10.000,00 kn (čl. 166. st. 2. ZPP).

 

U odnosu na reviziju tužiteljice:

 

Suprotno tvrdnji tužiteljice nije pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Budući da slijedom naprijed iznesenog tužiteljica neosnovano zahtijeva isplatu stečenog bez osnove nije osnovan ni zahtjev tužiteljice za plaćanje kamate na iznos za koji tužiteljica smatra da ga je tuženik stekao bez osnove, slijedom čega su neodlučne revizijske tvrdnje tužiteljice o tijeku zatezne kamate u smislu odredbi čl. 1115. ZOO, te kao takve nisu posebno ocjenjivane.

 

Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. rujna 2019.