Broj: Rev-x 989/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Ž. iz L. L., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u R., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Podružnica Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnik D. S. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-1555/2015-4 od 13. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-520/2014-44 od 18. lipnja 2015., u sjednici održanoj 30. listopada 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana revizija tužiteljice podnesena protiv dijela presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-1555/2015-4 od 13. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-520/2014-44 od 18. lipnja 2015. u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 260.630,00 kuna.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice kao djelomično osnovana, ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-1555/2015-4 od 13. travnja 2017. i presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-520/2014-44 od 18. lipnja 2015. u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice na isplatu naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći u iznosu od 54.500,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 27.910,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja do 31.12.2007.g. iznosi 15% godišnje sukladno Uredbi o stopi zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. sukladno Zakona o obveznim odnosima i odlukama HNB, po stopi od 14% godišnje, a od 01.07.2011.g. iznosi 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od dana 16.05.2007.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

III. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog u iznosu od 343.040,00 kn.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, posl. broj: 7. P-520/2014-44 od 18. lipnja 2015.g. u dosuđujućem i odbijajućem dijelu pod točkama I. i III. izreke.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke i u tom dijelu sudi se:

 

Nalaže se tužiteljici da tuženiku isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 8.980,43 kn, u roku od 15 dana.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke, tužiteljica je podnijela redovnu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužiteljice i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija tužiteljice je djelomično osnovana.

 

Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela kao suvozač u prometnoj nezgodi ...

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica … stradala u prometnoj nezgodi kao suvozač u osobnom automobilu reg. oznake …, koji je policom osiguranja osiguran kod tuženika,

 

- da je u navedenoj prometnoj nezgodi tužiteljica zadobila višestruke tjelesne ozljede i to natučenje glave s potresom mozga, višeiverni otvoreni zglobni prijelom donjeg kraja desne bedrene kosti s pomakom ulomaka, dvostruki otvoreni prijelom lakatne kosti lijeve podlaktice, prijelom stiloidnog nastavka desne palčane kosti, kompresivni prijelom petog slabinskog kralješka, natučenje grudnog koša s prijelom osmog rebra lijevo i prijelomom prsne kosti, razderotinu unutrašnje strane trbušne stjenke ispod desnog rebranog luka,

 

- da su navedene ozljede kod tužiteljice uzrok trajnog umanjenja životne aktivnosti od 50-55% uslijed čega tužiteljica trpi duševne boli,

 

- da je liječenje tužiteljice završeno 19. travnja 2007., odnosno s tim datumom se stabiliziralo njezino zdravstveno stanje,

 

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda, više operacija i dugotrajne fizikalne terapije trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, manjeg intenziteta 6 mjeseci kumulativno, te bolove manjeg intenziteta povremenog karaktera trpi i dalje i oni se ubrajaju u pojačane napore,

 

- da tužiteljica nije trpjela primarni strah jer je u trenutku štetnog događaja izgubila svijest, za vrijeme daljnjeg liječenja postojao je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja uz anksiozno - depresivno reaktivno stanje zbog čega se liječila kod psihijatra, strah pred operativni zahvat) jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana te manjeg intenziteta tijekom 3 mjeseca kumulativno,

 

- da su šepanje pri hodu, korištenje štake, zaostali postoperativni ožiljci zaostali na trbušnoj stjenci, vanjskoj strani desne natkoljenice i na lijevoj podlaktici uzrok naruženja većeg stupnja zbog čega tužiteljica trpi i odgovarajuće duševne boli,

 

- da je tužiteljici tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 6 sati dnevno bila potrebna od 14. rujna 2006. do 14. listopada 2006. (imobilizacija desne ruke, zabrana opterećivanja desne noge), u opsegu 4 sata dnevno od 15. listopada do 11. prosinca 2006., u opsegu 3 sata dnevno od 1. siječnja do 31. siječnja 2007. i od 21. veljače do 19. travnja 2007.,

 

- da je od 20. travnja 2007. tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno godinu dana (za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl.), a nakon tog perioda kod tužiteljice postoji potreba trajne tuđe pomoći u opsegu od 45 sati mjesečno,

 

- da je tuženik tužiteljici naknadio imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja do dana 19. travnja 2007. u ukupnom iznosu od 13.360,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama,

 

- da je tuženik tužiteljici platio s osnova imovinske štete iznos od 2.200,00 kuna za uništene stvari,

 

- da je HZZO snosio troškove liječenja tužiteljice, odlaska u bolnicu i toplice, nabavu štaka i lijekova,

 

- da je tužiteljica pokrenula postupak za ostvarenje prava na doplatak i njegu 11. listopada 2011., te to pravo nije ostvarila budući prema Zakonu o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 57/01) ne ispunjava uvjete za ostvarenje prava na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom opsegu jer prihod obitelji prelazi iznos veći od 1.000,00 kuna.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan te dosudio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 27.910,00 kuna, pozivom na odredbu čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje ZOO). Tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete i za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege te troškova liječenja, odnosno ukupno za iznos od 343.040,00 kuna.

 

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbama stranaka, odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o glavnom zahtjevu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), dok je djelomično prihvatio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku odluku o troškovima postupka pozivom na odredbu čl. 380. toč 3. ZPP.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica u reviziji navodi da u drugostupanjskoj presudi nisu otklonjene bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred prvostupanjskim sudom, nastale prihvaćanjem dva nalaza i mišljenja vještaka, a neprihvaćanjem nalaza i mišljenja danog nakon vještačenja provedenog po udruzi eksperata i sudskih vještaka, kao i zbog propusta prvostupanjskog suda koji nije usuglasio dane nalaze i mišljenja vještaka, čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužiteljice ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi pravilno otklonjeni žalbeni navodi tužiteljice kao neosnovani jer je u obrazloženju revizijom pobijane presude navedeno da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je uzeo u obzir (nakon što su provedena ukupno tri medicinska vještačenja u ovom postupku) vještački nalaz i mišljenje vještaka fakulteta Sveučilišta u Z. jer je taj vještački nalaz sačinjen objektivno i nepristrano, te u skladu s pravilima struke i stoga pravilno ocijenjen vjerodostojnim, tim više što mu tijekom postupka stranke nisu prigovarale. Ujedno je istaknuto da se neosnovano tužiteljica žalbi poziva na činjenicu da je sud morao provesti usuglašavanje nalaza i mišljenja vještaka jer je sud u konkretnom slučaju, nakon tri provedena vještačenja postupio sukladno odredbi čl. 261. st. 3. ZPP kojom je propisano da ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

 

Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je u prvostupanjskom postupku pravilno primijenjena odredba čl. 261. st. 2. i 3. ZPP kojom je propisano u kojim slučajevima postoji obveza suda ponovno saslušati vještake, odnosno provesti novo vještačenje. Budući da u konkretnom slučaju po provedenom vještačenju te usmenom očitovanju vještaka sud nije našao proturječnosti niti nedostatke u danom mišljenju, niti je revidentica imala primjedbe na dane nalaze i mišljenja vještaka, prvostupanjski sud nije bio u obvezi ponovno saslušavati vještake niti provesti novo vještačenje.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revidentica osporava pravilnost primjene odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO smatrajući da se sudovi nisu vodili kriterijima propisanim navedenom odredbom zbog čega su prenisko ocijenili pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu.

 

Suprotno navodima revidentice, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO na utvrđeno činjenično stanje te zaključili da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 191.000,00 kn, umanjeno za već isplaćeni iznos od 163.090,00 kn.

 

U odnosu na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, valja reći da su nižestupanjski sudovi pravilno zaključili da tužiteljici s te osnove pripada iznos od 13.360,00 kuna za razdoblje do 19. travnja 2007., budući da joj je navedena pomoć i njega bila potrebna za vrijeme liječenja i rehabilitacije do naznačenog datuma, a koji iznos je tuženik isplatio tužiteljici prije zaključenja glavne rasprave.

 

Suprotno navodima revidentice, pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova puta i liječenja (odlazak na terapije, kontrole, preglede, participacije, lijekove i sl.) u iznosu od 10.000,00 kuna jer je utvrđeno da je te troškove snosio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a ne tužiteljica.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice, u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 260.630,00 kuna, valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Međutim, osnovano revidentica ukazuje na proturječnosti i nejasnoće dijela obrazloženja presuda nižestupanjskih sudova iz kojih proizlazi zaključak sudova kako tužiteljica nema pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć unatoč činjeničnom utvrđenju da joj je od 20. travnja 2007. bila potrebna tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno godinu dana (za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl.), a nakon tog razdoblja u opsegu od 45 sati mjesečno.

 

Pritom je nejasan zaključak nižestupanjskih sudova da pravo na tuđu pomoć koja je tužiteljici prema mišljenju vještaka potrebna ovisi o tome ostvaruje li tužiteljica pravo na tuđu pomoć prema specijalnom propisu, odnosno Zakonu o socijalnoj skrbi, te je li ju zaista u navedenom razdoblju i koristila.

 

Opisanim postupanjem nižestupanjski sudovi počinili su bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti nižestupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice na isplatu naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći u iznosu od 54.500,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama, kao odluku o troškovima parničnog postupka, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći za razdoblje od 20. travnja 2007. do 20. siječnja 2012. dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, za konačnu odluku.

 

Zagreb, 30. listopada 2019.