Broj: Gž Zk-666/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja A. D. S.A, OIB: …, L., kojeg zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik u Z., protiv protustranke Z. b. d.d., OIB: …, Z., te M. S., OIB: … i M. D., OIB: …, oboje iz N. Č., koje zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., radi uknjižbe prijenosa založnog prava, odlučujući o žalbi protustranaka M. S. i M. D. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Z-4256/2018 od 20. rujna 2019., dana 16. prosinca 2019.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba protustranaka M. S. i M. D. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Z-4256/2018 od 20. rujna 2019.

 

              Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane u z.k.ul. 1041 k.o. N. Č. pod brojem Z-6641/2019.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor protustranaka M. S. i M. D., te je potvrđeno rješenje broj Z-529/2018 od 22. siječnja 2018. pod toč. I. izreke, dok je toč. II. izreke odlučeno da će se nakon pravomoćnosti rješenja po službenoj dužnosti brisati zabilježba prigovora pod brojem Z-1517/2018 od 16. veljače 2018. i toč. III. izreke da će se po službenoj dužnosti brisati plomba pod brojem Z-4256/2018 od 2. svibnja 2018.

 

              Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobijaju protustranke M. S. i M. D. zbog bitnih povreda odredaba zemljišnoknjižnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ovome sudu preinačiti pobijano rješenje, odbiti prijedlog za uknjižbu i naložiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

Žalba protustranaka nije osnovana.

 

U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je u z.k.ul. 1041 k.o. N. Č. na kčbr. 18/1 u suvlasništvu protustranaka M. S. u 2/3 dijela i M. D. u 1/3 dijela bilo upisano založno pravo te da je rješenjem broj Z-529/2018 od 22. siječnja 2018. udovoljeno prijedlogu predlagatelja za upis prijenosa založnog prava na temelju isprava dostavljenih uz prijedlog. Navode iz prigovora, u kojemu protustranke ističu da nisu dopustile prijenos založnog prava u smislu čl. 46. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br.: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., u daljnjem tekstu: ZZK), da isprave podnesene uz prijedlog nisu podobne za dopustivost upisa i da nije jasno na kojim propisima je utemeljeno rješenje zemljišnoknjižnog referenta, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim navodeći da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje čl. 46. ZZK-a, te da je pobijano rješenje utemeljeno na čl. 81. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) i da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika u smislu čl. 82. st. 1. ZOO-a, kao i na čl. 302. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZV) i na čl. 35. st. 3. ZZK-a, radi čega je prigovor ocijenio neosnovanim i potvrdio rješenje zemljišnoknjižnog referenta.

 

U žalbi protustranke navode da prvostupanjski sud pogrešno tumači čl. 46. ZZK-a, ustrajući u tvrdnji da im predlagatelj nije dostavio isprave temeljem kojih je stekao potraživanje osigurano založnim pravom, a niti im je o tome dostavio obavijest, pa propuštanjem dostavljanja obavijesti smatraju da su onemogućeni u zaštiti svoje nove pravne pozicije. Ističu da su sa Z. b. d.d. kao založnim vjerovnikom bili u poslovnom odnosu temeljem ugovornog kreditnog odnosa i nisu se usuglasili otuđenju ili prijenosu založnog prava na treću osobu, pa kako predlagatelj nije kreditor niti to može naknadno postati, smatraju da se ne može primijeniti odredba čl. 81. ZOO-a jer založno pravo ne predstavlja sporedno pravo koje bi moglo biti predmet ustupa već specifičan instrument osiguranja utemeljen na strogo formalnom odnosu kreditora i korisnika kredita, da se ne može primijeniti niti čl. 82. st. 1. ZOO-a jer oni nisu dužnici ranijeg vjerovnika već založni dužnici, te da niti isprave temeljem kojih je upis dopušten ne sadrže sve potrebne elemente na uknjižbu koje uvjetuje čl. 43. i 44. ZZK-a.

 

Žalbenim navodima protustranaka nije dovedena u sumnju zakonitost pobijanog rješenja. Iako su protustranke izjavile žalbu zbog bitnih povreda odredaba postupka, niti sadržajno, a niti po zakonskom određenju ne ukazuju na niti jednu bitnu povredu, a ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi s čl. 91. st. 1. ZZK-a, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku.

 

Uvidom u stanje spisa ovaj sud utvrđuje da je na nekretnini protustranaka upisanoj u zk. ul. 1041 k.o. N. Č. u predmetu broj Z-781/94 (I-1020/94) na temelju pravomoćnog rješenja broj I-1020/94 od 25. travnja 1994. uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja kredita od 129.000,00 DEM s 13% kamata godišnje i ostalim troškovima prema ugovoru u korist Z. b. d.d. Z.. Trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017. (u daljnjem tekstu: Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina) između Z. b. kao ustupitelja, A. D. S.R.O. kao primatelja i ustupitelja i predlagatelja kao primatelja, Z. b. d.d. je ustupila svoju tražbinu koja proizlazi iz ugovora koji čine Prilog 1. tog ugovora, hipoteku i druga sredstva osiguranja A. D. S.R.O., a A. D. S.R.O. je prihvatila ustup i tražbinu, hipoteku i druga sredstva osiguranja te ih ustupila predlagatelju (čl. 2.1., 2.2.), te je čl. 3.1.1. i 3.1.2. ugovora predlagatelj ovlašten ishoditi uknjižbu prijenosa založnog prava u zemljišnoj knjizi. Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina potvrđen je po javnoj bilježnici I. L. u Z. pod brojem OV-7173/2017 od 19. srpnja 2017.

 

Prema čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovorna kazna i sl. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju prema čl. 82. st. 1. ZOO-a.

 

Odredbom čl. 319. ZV-a propisano je da prijeđe li na bilo kojem pravnom temelju tražbina osigurana založnim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prešlo i založno pravo bez posebnog pravnog temelja za to i bez posebnoga načina stjecanja, osim ako je što drugo bilo određeno. Prema čl. 303. st. 1. ZV-a založno pravo se može otuđiti samo zajedno s tražbinom koju osigurava, a prema čl. 300. ZV-a zalog se opterećuje založnim pravom u korist svagdašnjeg vjerovnika određene tražbine čije se namirenje time osigurava. Svagdašnji obveznopravni vjerovnik zalogom osigurane tražbine jest i svagdašnji založnopravni vjerovnik, te promijeni li se u obveznopravnom odnosu vjerovnik založno će pravo prijeći na novog vjerovnika, a ako ne prijeđe založno pravo će prestati jer ne može postojati a da ne pripada onome tko je vjerovnik u obveznopravnom odnosu.

 

Odredba čl. 320. st. 2. ZV-a propisuje da će novi vjerovnik moći izvršavati ovlasti koje ima na temelju hipoteke koja je prešla na njega zajedno s tražbinom koju osigurava pošto ona bude upisana u zemljišnim knjigama kao njegovo pravo.

 

Ugovorom o ustupu i prijenosu tražbine na predlagatelja je prenesena tražbina i založno pravo radi osiguranja te tražbine, te za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika niti je obavijest dužniku pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine. Isto tako nije potreban pristanak založnog dužnika za prijenos založnog prava, a niti je obavijest pretpostavka valjanosti ugovora o prijenosu založnog prava, obzirom je nekretnina opterećena založnim pravom u korist svagdašnjeg vjerovnika tražbine čije namirenje se njime osigurava, a svagdašnji obveznopravni vjerovnik je i svagdašnji založni vjerovnik obzirom založno pravo (kao akcesorno) ne može postojati a da ne pripada onome tko je vjerovnik tražbine koju osigurava.

 

Kako predlagatelj temeljem čl. 35. st. 3. ZZK-a ima pravo ishoditi zemljišnoknjižni upis prijenosa hipoteke da bi mogao izvršavati ovlasti koje ima na temelju hipoteke koja je na njega prešla zajedno s tražbinom u smislu čl. 320 st. 2. ZV-a, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 35. st. 1., čl. 40. i čl. 54. st. 1. ZZK-a udovoljio prijedlogu predlagatelja i dopustio zahtijevani upis.

 

              Stoga je ovaj sud odbio žalbu i temeljem čl. 128. st. 3. ZZK-a potvrdio pobijano rješenje i naložio brisanje zabilježbe žalbe.

 

U Varaždinu 16. prosinca 2019.