Broj: Gž Ovr-370/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari  ovrhovoditelja G. S., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, protiv ovršenika A.-N. d.o.o., OIB:…, iz S., zastupanog po zakonskom zastupniku A. A., a ovaj po punomoćniku Ž. L., odvjetniku u O. društvu L. i Č. j.t.d. u S., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-303/19 od 1. travnja 2019., dana 18. srpnja 2019.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ovršenika A.-N. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje  rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-303/19 od 1. travnja 2019.

Obrazloženje

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbacuje se prijedlog ovršenika zaprimljen kod ovog suda dana 18. veljače 2019. godine pod poslovnim brojem Ovr-303/19, kao nedopušten."

Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovršenik pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se udovolji prijedlogu. U žalbi ističe da je možda doista zatražio obustavu postupka ovrhe, ali je također pod toč. II. svoga zahtjeva sudu podnio prijedlog kojim traži da se naloži Financijskoj agenciji da iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje ukloni rješenje o ovrsi G. S. Klasa: UP/I-361-01/98-01/5 od 5. rujna 2005. te je barem u tom dijelu prijedlog ovršenika bio osnovan. S obzirom na to, kao i činjenicu da ovršenik nije imao sredstava na računu, zbog čega se ovrha nije mogla provesti, a ovrhovoditelj nije u roku od dva mjeseca od saznanja za tu činjenicu predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe u zakonom predviđenom roku, to da su se ispunile pretpostavke za obustavu ovrhe. Ističe i da je nastupila je zastara po čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (deset godina od ovršnosti) pa nije bilo zapreke da se predmetna osnova briše iz očevidnika.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje OZ) odbacio je prijedlog ovršenika od 18. veljače 2019. kao nedopušten, budući da svojim prijedlogom predlaže donošenje rješenje o obustavi postupka ovrhe određene rješenjem o ovrsi donesenim u upravnom postupku i za koje ovršenik nije ni dostavio zahtjev za izravnu naplatu kao dokaz da je osnova uopće zavedena u očevidniku Financijske agencije (dalje: Agencija), s tim da ovršenik sudu može podnijeti samo prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu tog prijenosa.

Iz spisa predmeta proizlazi da je ovršenik podnio prijedlog da se obustavi ovrha određena rješenjem o ovrsi G. S. K.: UP/I-361-01/98-01/5 od 5. rujna 2005. te naloži Agenciji u roku od osam dana od primitka donesenog rješenja ukloniti iz redoslijeda naplate navedeno rješenje o ovrsi.

Odredbom čl. 210. OZ propisana su pravna sredstva ovršenika koja može poduzimati nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, konkretno, ovršenik može predložiti sudu da donesen rješenje kojim će naložiti Agenciji  da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

Kako ovršenik podnesenim prijedlogom predlaže obustaviti ovrhu donesenu u upravnom postupku i naložiti Agenciji ukloniti iz redoslijeda naplate navedeno rješenje o ovrsi, a za što nema uporišta u odredbama OZ, to je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je odbacio takav prijedlog ovršenika kao nedopušten.

U odnosu na navod žalbe prema kojem je nastupila zastara, za istaći je da je prigovor zastare prigovor materijalnopravne prirode o kojem se u ovom predmetu, u kojem se odlučivalo o prijedlogu ovršenika koji taj prigovor ističe, ne može odlučivati.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 18. srpnja 2019.