Broj: Gž Ovr-374/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja stečajna masa iza M.C.K. d.o.o. u stečaju, B., OIB: ..., zastupan po stečajnoj upraviteljici A. V. G., odvjetnici iz Č., protiv ovršenika M.G.S. G. d.o.o. K. (ranije: D., C. L.), OIB: ..., zastupan po punomoćnici dr. sc. A. H., odvjetnici iz R., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj 68 Ovr-2923-15 (3 Ovr-306/13) od 16. studenog 2015., 12. rujna 2019.

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažavanjem žalbe ovrhovoditelja ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj 68 Ovr-2923-15 (3 Ovr-306/13) od 16. studenog 2015. te se predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja obustavljen je predmetni ovršni postupak te su ukinute sve provedene ovršne radnje.

 

Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno zbog žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 1. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12 i 25/13 – dalje: OZ).

 

              U žalbi navodi da je donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, gubeći iz vida odredbu čl. 72. st. 5. OZ-a. Nadalje, navodi da je iz zapisnika sa ispitnog ročišta od 14. rujna 2011. u stečajnom postupku koji se vodio pri Trgovačkom sudu u Rijeci, posl.br. St-127/11, razvidno u kojem iznosu i u kojem isplatnom redu su utvrđene tražbine stečajnih vjerovnika. Također, da je iz zapisnika sa završnog ročišta od 16. lipnja 2015. razvidno da se od utvrđenih tražbina u ukupnom iznosu od 3.649.678,60 kn stečajni vjerovnici namiruju završnom diobom u postotku od 22%, dok njihova potraživanja prema stečajnom dužniku, ovdje ovrhovoditelju, nastavljaju postojati u preostalih 78%, slijedom čega da je jasno kako postoje stečena prava trećih osoba, a čime da nije ispunjen uvjet iz odredbe čl. 72. st. 5. OZ-a.

 

Ujedno, navodi da je iz zapisnika sa završnog ročišta razvidno da je stečajni postupak zaključen te da se stečajnoj upraviteljici odobrava zadržavanje iznosa od 382.000,00 kn radi vođenja parničnih i ovršnih postupaka koji su u tijeku pa da je jasno da unatoč činjenici što je ovrhovoditelj brisan iz sudskog registra da se nastavljaju voditi svi parnični i ovršni postupci koji su u tijeku za račun i u ime mase stečajnog dužnika.

 

Iz tih razloga predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

U odgovoru na žalbu ovršenik osporava žalbene navode ovrhovoditelja te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

 

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka te na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno ovlaštenju iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi sa čl. 381. ZPP-a, koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud utvrdio je da donošenjem pobijanog rješenja niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba ovršnog postupka nije ostvarena, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Donoseći pobijano rješenje, sud prvog stupnja utvrdio je da je rješenjem o ovrsi, poslovni broj Ovr-306/13 od 30. kolovoza 2013., određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika. Nadalje, utvrđuje da je ovršenik podneskom od 3. studenog 2015. izvijestio sud da je nad ovrhovoditeljem zaključen stečajni postupak te da je isti brisan iz sudskog registra.

 

Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra ovrhovoditelja, sud prvog stupnja utvrđuje da je isti brisan 29. listopada 2015. uslijed zaključenja stečajnog postupka.

 

Slijedom navedenog, zaključuje da je ovrha postala nemoguća pa pozivom na odredbu čl. 72. st. 2. i 5. OZ-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

Ovom sudu nije prihvatljiv navedeni zaključak suda prvog stupnja.

 

Odredbom čl. 212. st. 1. toč. 4. ZPP-a propisano je da se postupak prekida kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kad nadležno tijelo pravomoćno odluči o zabrani rada, dok je čl. 215.b st. 1. ZPP-a propisano da se postupak obustavlja kad umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne prelaze na njezine nasljednike odnosno pravne sljednike.

 

Iz stanja spisa i povijesnog izvatka iz sudskog registra za ovrhovoditelja proizlazi kako je navedeno društvo rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Tt-1516386-2 od 29. listopada 2015. brisano iz sudskog registra, čime je navedeno društvo prestalo postojati.
 

Prestanak postojanja pravne osobe koja je stranka u postupku je razlog za prekid postupka po sili zakona, u smislu odredbe čl. 212. toč. 4. ZPP-a, pa je rješenje suda o prekidu postupka u takvom slučaju deklaratorno.

 

Stoga, ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako nije pravilno prvostupanjski sud postupio kada je pobijanim rješenjem obustavio predmetni ovršni postupak, već je trebao utvrditi prekid postupka jer se u konkretnom slučaju radi o situaciji kada pravna osoba prestane postojati, a ne radi se o neprenosivim pravima i obvezama, pa u tom slučaju dolazi do primjene čl. 212. toč. 4. ZPP-a. Međutim, uvidom u predmetni spis proizlazi da je sud prvog stupnja tako i postupio rješenjem od 10. svibnja 2018.

 

Također, vrijedi istaknuti kako u slučaju kada je ovrhovoditelj brisan iz sudskog registra zbog zaključenja stečajnog postupka, u njegovu procesnu poziciju, odnosno na mjesto ovrhovoditelja može stupiti njegova stečajna masa, uz ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 215. ZPP-a. 

 

Naime, odredbom čl. 289. st. 4. Stečajnog zakona (NN 71/15 - u daljnjem tekstu: SZ), u svezi s čl. 77. st.2. ZPP-a, daje stečajnoj masi procesnu ili stranačku sposobnost u okviru nastavka stečajnog postupka radi naknadne diobe (čl.289. st. 1. SZ-a) te ovlašćuje stečajnog upravitelja da u ime i za račun stečajne mase nakon zaključenja stečajnog postupka nad dužnikom i njegovog brisanja iz sudskog registra vodi postupke radi prikupljanja imovine koja ulazi u stečajnu masu te je stečajna masa nositelj prava vlasništva i drugih prava.

 

Stoga, u situaciji kada je ovrhovoditelj brisan iz sudskog registra „uslijed otvaranja i zaključenja stečajnog postupka“, sud prvog stupnja je dužan rješenjem utvrditi prekid postupka koji je nastupio po sili zakona.

 

Iako iz rješenja Trgovačkog suda u Rijeci od 29. listopada 2015. proizlazi kako do toga dana iza ovrhovoditelja nije određen pravni slijednik niti je upisana stečajna masa, isto ne znači da je sud mogao donijeti pobijano rješenje o obustavi postupka jer sukladno čl. 214. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku. Dakle, na temelju navedene odredbe dolazi do prekida postupka po sili zakona, a ne rješenjem suda koje bi i da je doneseno imalo deklaratorni karakter.

 

Stoga, sud prvog stupnja nije mogao 16. studenog 2015. donijeti pobijano rješenje o obustavi ovrhe jer je to protivno čl. 214. st.2. ZPP-a, a i pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je brisanje iz sudskog registra ovrhovoditelja razlog za obustavu zbog toga što je ovrha postala nemoguća.

 

Slijedom iznijetog, valjalo je žalbu ovrhovoditelja usvojiti kao osnovanu i pobijano rješenje ukinuti primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi sa čl. 381. ZPP-a, koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a, na način kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

U Rijeci 12. rujna 2019.